Judy BlumeLjetne sestre

Mary Weaver, mojoj »ljetnoj sestri«

Randyju Blumeu, Larryju Blumeu, Amandi Cooper i njihovim prijateljima zahvaljujem na razgovorima o glazbi koje su sa mnom vodili tokom dugih, dokonih veèera što smo ih prireðivali na trijemu naše kuæe na Vineyardu. Posebnu zahvalu zaslužuju Kate Schaum, moja odana prva èitateljica, te Glorija DeAngelis, Kaete Fine i Robin Standefer, kao i moji poznanici s Harvarda – Nicky Winstock, Ted Rose i Seng Dao Yang (moj neslužbeni vodièi kroz Weld South).

Sadržaj Prolog Ljeto 1990. 1 Prvi dio Kraljica koja Pleše 1977 – 1980 5 Drugi dio Ushit 1982 – 1983 137 Treæi dio Mi smo svijet 1983 – 1987 217 Èetvrti dio Zar sve to veæ nismo imali? 1987 – 1990 287 Peti dio Ukradi noæ 1990 – 1995 345 Epilog Ljeto 1996. 397

Ljetne sestre

PrologLjeto 1990.Grad je obliven valovima rane ljetne vruæine i Victoria veæ treæi dan za redom u korejskom kafiæu iza ugla za ruèak kupuje salatu i jede za pisaæim stolom. Maja, djevojka koja stanuje zajedno s njom, kaže joj da time što jede salatu kupljenu u baru stavlja život na kocku. Ako to veæ ne uèine bakterije, konzervansi æe ti sigurno doæi glave. Victoria razmišlja o tome dok gricka mrkvu i èrèka bilješke o skorom sastanku sa strankom koja traži oštroumnu tvrtku za odnose s javnošæu. Svatko danas zahtijeva oštroumnost. Nazovete li nešto oštroumnim, ljudi to obožavaju.Kada telefon zazvoni, ona ga dohvati oèekujuæi poziv od nekoga programskog producenta u Regisu i Kathie Lee. »Victoria Leonard na telefonu«, kaže glasom punim pouzdanosti i profesionalnosti.»Vix?«Iznenaðena je što na drugom kraju èuje Caitlinin glas i na èasak se zabrine da su u pitanju neke loše vijesti jer Caitlin inaèe zove samo noæu, obièno kasnije, èesto je budeæi iz duboka sna. Osim toga, njih se dvije nisu èule veæ dva mjeseca.»Moraš doæi ovamo«, kaže Caitlin. Služi se onim zadihanim kraljevskim glasom što ga je pokupila u Evropi, glasom koji je negdje na pola puta izmeðu glasa Jackie O. i glasa princeze Di. »Udajem se. U Lambovoj kuæi na Vineyardu.«»Udaješ se?«»Da. A ti æeš mi biti prva djeveruša. Tako je jedino u redu, ne misliš?«»Pretpostavljam da to ovisi o tome za koga se udaješ.«»Za Brua«, odgovara Caitlin i opet poèinje govoriti svojim pravim glasom. »Udajem se za Brua. Mislila sam da to znaš.«Victoria se prisiljava da guta, da diše, no svejedno osjeæa ljepljivu vlagu i slabost. S drugoga kraja pisaæeg stola zgrabi hladnu limenku dijetne kokakole i pritisne je na èelo, potom je premjesti na potiljak, istovremeno zapisujuæi datum i vrijeme za koje je zakazana svadba. Dok Caitlin èavrlja, ona èrèka po papiru oko te bilješke, sve dok se cijela stranica ne ispuni strelicama, polumjesecima i trokutima, kao da se opet našla u šestom razredu osnovne škole.»Vix?« kaže Caitlin. »Jesi li još tamo? Èujemo li se dobro?«»Sve je u redu.«»Znaèi, doæi æeš?«»Da.« Èim je spustila slušalicu, istoga trena luðaèki pojuri u ženski zahod i stane povraæati u školjku. Mora nazvati Caitlin, reæi joj da nikako ne može uèiniti to što ona traži od nje. Pa što je Caitlin mislila? Što je ona sama mislila kada je pristala?

Èetiri tjedna kasnije Caitlin, èija kosa leprša na vjetru, doèeka Victoriju na malenom vinjardskom aerodromu. Victoria posljednja izlazi iz avionèiæa koji ih je ovamo dovezao s LaGuardije. Èim su sletjeli, kroz prozor je primijetila Caitlin, no osjeæa se kao da je prilijepljena za sjedište. Prošlo je više od dvije godine otkada se njih dvije nisu vidjele, a èak tri od vremena kada je Victorija završila koledž i našla se uhvaæena u klopku stvarnoga života – zaposlena i s jedva dva tjedna praznika godišnje. Bez novaca da luta naokolo. Prava gnjavaža, kako je govorio Lamb dok su njih dvije bile djeca.»Idete li s nama do Nantucketa?« pita je stjuard i Victoria najednom shvaæa da je jedini putnik koji još nije izašao iz aviona. U neprilici, dograbi torbu i stepenicama se užurbano

spusti na pistu. Caitlin je otkriva u gomili i izbezumljeno joj domahuje. Victoria kreæe prema njoj odmahujuæi glavom jer Caitlin na sebi ima majicu na kojoj piše jednostavno, jednostavno, jednostavno. Bosa je, kao i obièno, i Victoria bi se mogla okladiti da su joj noge jednako prljave kao što su bile i onoga prvog ljeta.Caitlin je odmakne od sebe i èasak je tako promatra. »Bože, Vix…«, kaže, »izgledaš tako… odraslo!« Obje se smiju, a onda je Caitlin zagrli. Caitlin miriše na morsku vodu, losion za sunèanje i još na nešto. Udišuæi poznati miris, Victoria sklapa oèi i na trenutak joj se èini kao da se njih dvije nikada nisu razdvajale. Još su uvijek Vixen i Cassandra, vjeène ljetne sestre. Sve ostalo je pogreška, neka luðaèka šala.

Prvi dioKraljica koja Pleše*1977 – 1980

1.Ljeto 1977.Victorijin se svijet prvi put poljuljao onoga dana kada je Caitlin Somers koèoperno prišla njezinoj školskoj klupi, naslonila se na njezin rub i rekla: »Vix…« Zazvuèalo je poput imena nekoga krasnog cvijeta, baršunastog i mekog, a ne kao naziv sredstva za otèepljivanje dišnih putova. Caitlin je u osnovnu školu Acequia Madre bila prešla neposredno nakon Božiæa preselivši se za vrijeme praznika iz Aspena u Santa Fe. Svi su se u šestom razredu u koji je išla i Vix smjesta zaljubili u nju. Nije u pitanju bio samo njezin izgled, svijetla, valovita kosa, kao saten glatka koža i duboko usaðene, gotovo mornarskomodre oèi. Bila je borbena, neustrašiva i brza na jeziku. Prva je u razredu upotrijebila rijeè jebi ga i glatko se izvukla. Nitko od nastavnika, nitko od odraslih nije mogao vjerovati u to da takve rijeèi mogu tako lako kliznuti s Caitlinina slatkoga ružièastog jezika. A sve je bilo popraæeno posebnim osmijehom, posebnim smijehom.Vix je bila previše sramežljiva, previše povuèena da bi je makar i oslovila. Sjedila je u pozadini i izdaleka je obožavala, dok su se drugi tukli oko toga tko æe se s njome družiti, sjediti s njom u klupi. Zato je i pomislila da loše èuje kad ju je Caitlin zapitala: »Bi li htjela poæi sa mnom na ljetovanje?«Vix je na sebi imala otrcane trapez hlaèe i grimiznu majicu umrljanu voænim sokom, a tamna joj je kosa bila otraga skupljena u neuredan konjski rep. Na lijevom se obrazu bila zamrljala olovkom. Dok je Caitlin govorila, Vix se mogla zakleti da èuje Abbu kako svira negdje u pozadini. »Kraljica koja Pleše…« Propustila je najveæi dio onoga što je Caitlin govorila, osim èinjenice da je u pitanju nekakav otok usred oceana. Za Boga miloga, usred oceana, oceana koji ona nikada nije vidjela. Nije joj bila u stanju odgovoriti, sigurna da je u pitanju neka podvala, neka šala. Oèekivala je da æe svi ostali u razredu prasnuti u smijeh, premda je upravo bilo zazvonilo za kraj nastave i druga su djeca, prolazeæi mimo njih dvije, hitala prema vratima.»Vix…« Caitlin nakrivi glavu u stranu, a kutovi joj se usta poviše uvis. »Cijelo ljeto provodim s tatom. Od prvoga srpnja sve do Blagdana rada.«Cijelo ljeto. Cijelo božje ljeto! Glazba se pojaèa. Razdražiš ih i raspališ, uspaljene ih ostaviš i nema te veæ. »Nikada nisam vidjela ocean.« Nije mogla sama sebi povjerovati koliko je to glupo zazvuèalo, kao da nije mogla kontrolirati rijeèi koje su joj izlazile iz usta.»Je li moguæe da ti sve do danas nikad nisi vidjela ocean?« zapita Caitlin. Iskreno ju je zanimalo, iskreno èudilo da netko tko ima gotovo dvanaest godina, nikada nije vidio ocean.Vix je mogla samo slegnuti ramenima i nasmiješiti se. Pitala se èuje li i Caitlin ovu glazbu, glazbu koja ju je pratila svugdje kamo god bi pošla. Od toga bi se trenutka Vix, kad god bi èula »Kraljicu koja Pleše«, vratila u to sunèano lipanjsko poslijepodne u šestom razredu. Ono poslijepodne kada je neka vilinska kuma zamahnula èarobnim štapiæem iznad Vixine glave i time joj zauvijek promijenila život.__________Stigavši kuæi, Vix zapita majku: »Je li moguæe da ja sve do danas nikad nisam vidjela ocean?«Majka, koja je u tom èasu baš kupala Nathana, najmlaðeg brata, pogleda Vix kao da je pošašavila. Nathan je bolovao od distrofije mišiæa. Tijelo mu je bilo maleno i nerazvijeno. Imali su držaè koji mu je omoguæavao da sjedi u kadi, ali ga se nije smjelo

ni na tren ostaviti na samo. Bilo mu je sedam godina, bio je prpošan i bistar, mnogo pametniji od njezina drugog brata Lewisa kojemu je bilo devet godina ili desetogodišnje sestre Lanie.»Kakvo je to pitanje?« rekla je majka. »Živimo u New Mexicu, stotine milja daleko od jednog i tisuæe milja daleko od drugog oceana.«»Znam, ali tako je i s mnogo drugih ljudi, a oni su vidjeli ocean.« Prokleto je dobro znala zašto nikada nisu bili ni na jednoj ni na drugoj obali. Mirno je sjedila na poklopljenoj toaletnoj školjci, izazivaèki prekriživši ruke na prsima, i promatrala Nathana koji se u kadi igrao s brodiæima, rukama praveæi valove.»Ovao je moj ocean«, reèe joj on. Govorio je iskrivljeno, zbog èega su ga neki ljudi teško razumjeli, no ne i Vix.»Osim toga, bila si u Tulsi«, reèe majka, kao da to ima neke veze s onim o èemu su u tom èasu govorile.Da, bila je u Tulsi, ali samo jednom, kada je baka, baka koju do tada nikada nije bila upoznala, ležala na samrti. »Otvori oèi, Darlene,« rekla je majka nekoj strankinji u bolnièkom krevetu. »Otvori oèi o pogledaj unuke.« Njih su se troje bili poredali ispred majke, a Nathan je spavao u djeèjim kolicima. Takozvana je baka, i ne pomaknuvši glavu, od glave do pete odmjerila Vix, Lewisa i Lanie, a onda je rekla: »Pa, Tawny, vidim da si se trudila.« I to je bilo sve.Kada je Darlene sutradan umrla, Tawny nije plakala.Vix joj je morala pomoæi da oèisti Darleninu prikolicu za stanovanje, prikolicu u kojoj je Tawny odrasla. Tawny je zadržala nekoliko starih fotografija, neotvorenu bocu skoèa te par indijanskih košara za koje je mislila da nešto vrijede. Pokazalo se da nije tako.Nije mogla mirno sjediti. Nikada ništa u životu nije tako strašno željela. I bila je odluèila. Ovako ili onako poæi æe s Caitlin Somers.»Prestani se vrpoljiti«, reèe Tawny dobacivši joj ruènik. »Obriši Nathana i dovedi ga na veèeru. Ja moram Lewisu pomoæi da napiše domaæu zadaæu.«»Onda, mogu li iæi?« doviknu Vix za njom kad je Tawny izašla iz kupaonice i krenula dalje hodnikom.»Razgovarat æu o tome s ocem, Victoria,« odvrati Tawny dajuæi joj tako na znanje da ništa još nije odluèeno.Tawny joj se nikada nije obraæala s Vix, kako su to èinili svi drugi. Da sam htjela kæer nazvati po lijeku protiv prehlade, uèinila bih tako. Èovjek bi pomislio da æe osoba po imenu Tawny biti popustljivija.Kod Caitlin, na starom, zidovima okruženom imanju na El Caminu, bila je samo jedanput, u ožujku kada je Caitlin cijeli razred pozvala na proslavu svoga dvanaestog roðendana. Svirala je živa glazba, a za jelo je bilo izneseno brdo pizza s tucetom razlièitih nadjeva vrsta. Phoebe, Caitlinina majka, odjevena u tobožnju indijansku odjeæu – dugaèku suknju, kaubojske èizme, s niskama od tirkiza oko vrata. Kose spletene u jednu jedinu blistavu pletenicu što joj se spušta niz leða. Bili su tu i neki od Phoebinih prijatelja, meðu njima i trenutaèni ljubavnik, momak s dugaèkom, srebrnom kosom, pojasom ukrašenim srebrnim ploèicama i ruèno izraðenim kožnatim èizmama. Vix nikada nije bila na takvoj zabavi, u takvoj kuæi, s odraslim osobama nalik na ove ljude.Caitlini je za roðendan kupila spomenar, uvezan u plavo traper platno i sa srebrnim lanèiæem za obilježavanje stranica. Samo se nadala da æe biti dostojan Caitlininih misli i osjeæaja. Sanjarila je o tome da dotakne Caitlininu kosu, kožu koju je ljubilo sunce.

Caitlin je Vixinim roditeljima napisala pismo u kojem je obrazložila razloge zbog kojih Vix trebaju dopustiti da poðe s njom, meðu kojima obeæanje da ih to neæe stajati ni novèiæa nije bilo zanemarivo.No, Tawny to nije prihvatila. Tvrdila je da Caitlin potjeèe iz nesreðene obitelji. »Pogledaj samo njezinu majku…«»Pa neæemo biti s njezinom majkom«, uzvraæala je Vix. »Bit æemo s njezinim ocem, a on je vrlo sreðena osoba.«»Otkuda ti to znaš?«»Svi to znaju. Nazvat æe te pa možeš sama provjeriti.«Na kraju je Vixin otac nagovorio Tawny da pusti Vix na ljetovanje. Vixin otac, èovjek koji bi se uvijek, kad god bi otvorio ulazna vrata, doimao iznenaðenim što u kuæi nailazi na èetvero buène djece. Èovjek koji je uglavnom šutio tako da bi znao proæi i cijeli vikenda, a da on ni rijeèi ne progovori, a kada bi to ipak uèinio, glas bi mu se na kraju reèenice jedva èuo pa bi uvijek netko od njih zapitao: Što? Što si rekao, tata? No, nikada nije bio grub.Zamišljala je kako bi to izgledalo da mu se baci u naruèje, zagrli ga što èvršæe može i tako mu pokaže koliko mu je zahvalna, no zbog toga bi se oboje neugodno osjeæalo, pa je samo rekla: »Hvala, tata.« On je nešto promrmljao, nešto što ona nije razumjela, i na èasak joj položio ruku na glavu.Do toga je trenutka najsvjetliji dogaðaj njezina djetinjstva bio onaj vikend kada je otac u malenoj kupaonici kraj roditeljske spavaonice postavio tuš od lijevane kovine. Kad ga je objesio iznad kade i kad je proradio, svatko je od njih troje, Vix, Lewis i Lamie, moljakao da ga prvi iskuša. Otac je pogledao ravno u nju i rekao: »Iæi æemo po redu, prvo stariji pa onda mlaði. Vix æe biti prva.«Kako li je ponosna bila tog dana! Kako zahvalna ocu što joj je priznao posebno mjesto u obitelji. Prva kæi. Najstarije dijete. Žuti tuš s vlastitim staklenim vratima. Najradije bi zauvijek ostala stajati pod mlazom tople vode. Tek je kasnije shvatila koliko je skuèena njihova kuæa, s onim svojim malenim, visokim prozorima okrenutim prema sjeveru zbog kojih se tokom cijele godine èinila mraènom i hladnom, èak i u neumoljivo sunèanom Santa Feu.O ranijem životu svojih roditelja nije znala gotovo ništa. Kad god bi majci postavila neko osobno pitanje, Tawny je odgovarala: »Mi svoje prljavo rublje ne peremo pred strancima.«»Ja nisam strankinja«, pobunila bi se Vix. »Ja pripadam obitelji. Ja sam tvoja kæerka.«»Znaš dovoljno«, objasnila joj je Tawny. »Znaš ono najvažnije. Osim toga, maèka je nastradala zbog radoznalosti.«A zahvaljujuæi zadovoljstvu, došla je k sebi, pomislila je Vix, premda se to nije usudila na glas izreæi. Da je pokušala, Tawny bi povikala: Dosta, Victoria! I tako je prestala postavljati pitanja. To ionako ne bi imalo nikakva smisla.Ponekad bi pokušavala zamisliti Tawny kako se, istoga dana kada je maturirala, ukrcava na prvi autobus koji polazi iz Tulse s namjerom da ode onoliko daleko koliko joj novac kojim raspolaže bude dopustio, sve do Albuquerquea gdje se, zahvaljujuæi poznavanju strojopisa i stenografije, na što ih je Tawny sve redovito podsjeæala, zaposlila kod jednoga mladog odvjetnika. Sedam je godina kasnije još uvijek za njega radila. No, tada je veæ bila zaruèena za Eda Leonarda, momka iz Sioux Cityja, pristojnog i prilièno zgodnog mladiæa kojeg je srela na plesu u Kirtlanskoj zraènoj bazi.

Kada je Ed odslužio vojni rok, vjenèali su se pred mirovnim sucem. Onaj mladi pravnik, koji više i nije bio tako mlad, u svojem im je stražnjem dvorištu priredio svadbu. Tawny nije pozvala Darlene. Èak nije ni rekla Edu da joj je majka još živa.Onda je došla mrtvoroðenèad, troje djece u pet godina, sve troje roðeno prije no što su bila dovoljno stara da mogu disati vlastitom snagom. Vix i Lanie svojevremeno su se igrale pogaðanja mrtvih beba onako kako druga djeca igraju igru A, zovem se Alice, nabrajajuæi imena koja su Tawny i Ed bili izabrali za još neroðenu djecu. William Edward, Bonnie Karen, James Howard. Baš su htjeli odustati kada se rodila Vix, snažna i zdrava, prva koja je preživjela. Za njom su došli Lanie i Lewis. Preselili su se u Santa Fe gdje je Ed dobio posao u nekom osiguravajuæem društvu. A onda se rodio Nathan.Otac je u šali znao govoriti da æe se doèepati milijunaškog kluba, da æe u jednoj godini prodati polica osiguranja u vrijednosti od milijun dolara. Onda æe možda osvojiti ljetovanje na nekom egzotiènom mjestu, možda èak i na Havajima. Ako se to desi, obeæao je, sve æe ih povesti sa sobom. Vix je sanjarila o tom ljetovanju, sve dok osiguravajuæe društvo nije propalo i otac gotovo na godinu dana ostao bez posla. Tawny se sreæom zaposlila kod Grofice. Èak i kada je Ed našao novi posao kao šef noæne smjene u La Fondi, starom hotelu na Plazi, Tawny je nastavila raditi. »I uz obje plaæe teško vežemo kraj s krajem«, rekla je.Grofica je nosila hlaèe od antilopa, mazala nokte plavim lakom i kitila se egzotiènim nakitom. Imala je i pet pasa. Nitko nije znao koliko joj je toèno godina. Tawny ju je trebala voditi na sastanke lijeèenih alkoholièara. Katkada se, kada bi se Grofica opet poèela utapati u piæu, Tawny kod kuæe grozno ponašala.Vix je ležala u krevetu u sobi koju je dijelila s Lanie, sanjareæi o skorom ljetu. U mislima vidjela palmino drveæe kako se njiše na povjetarcu. Mogla je gotovo osjetiti duge, sparne noæi, èuti ritam reggae glazbe. Zemlja Nedoðija ili, ako ništa drugo, a ono barem Gilliganov otok. Morala je sama sebe uštinuti da provjeri je li sve ovo stvarno, èinjenica da odlazi na ljetovanje s Caitlin Somers, da nije cijelu stvar izmislila.Lanie se sama zamisao nije sviðala. »To nije pošteno!« zaplakala je. »Ti uvijek sve dobiješ.«Lanie se vjerojatno pitala zašto je Caitlin Somers, najveæa faca u cijeloj školi, pozvala Vix da ljeto provede kod nje. I sama se Vix to isto pitala. Pokušavala je utješiti Lanie. »Gledaj na to na ovaj naèin… cijelo æeš ljeto našu sobu imati samo za sebe. Moæi æeš pozvati prijateljice da ostanu kod tebe prespavati i sve ostalo.«»Mogu li dobiti tvoje Barbike?«»Dobiti? Ni sluèajno.«»A igrati se s njima?«»Igrati se… dobro… ako obeæaš da æeš svaku od njih vratiti toèno na isto mjesto gdje si je i našla. A Kuæa iz snova se tu ne raèuna.«»Nije pošteno… to je najbolje od svega.«»Onda ništa.«Lanie naškubi usta. I ona i Vix imale su Tawnyne tamne oèi i visoke jagodice, dar nekoga pretka Cherokeeja. No, Lanie je od svih njih bila najprivlaènija, naslijedivši Edovu crvenu kosu i svijetlu put. »U redu… neæu ni taknuti Kuæu iz snova.«Vix je bila gotovo zaspala, kad Lanie najednom šapnu. »Ako odeš tamo, propustit æeš svoj roðendan.«»Neæu. Samo neæu biti ovdje.«

Phoebe nikada nije vozila do Albuquerquea, èak ni kada bi nekamo letjela avionom, pa se stoga Caitlin onamo odvezla s Vix i njezinom obitelju u kamperu posebno preureðenom tako da se u nj mogu staviti Nathanova kolica. Na aerodromu, kada se Vix sagnula da se oprosti s Nathanom, on joj reèe: »Ne brini… neæu te zaboraviti«, i osmjehnu joj se iskrivljenim osmijehom.»Ni ja tebe neæu zaboraviti«, obeæa ona. Uspravivši se, primijeti kako neka žena zuri u Nathana. Veæ je bila navikla na naèin na koji su ljudi promatrali Nathana, s nekom mješavinom radoznalosti, sažaljenja i odvratnosti. Odvratili bi pogled ako bi ih ona uhvatila da ga promatraju.Kada su se smjestile u avion, sjele i zakopèale pojaseve, Vix iz naprtnjaèe izvuèe vreæicu s ruèkom. Tawny joj je bila spremila dva sendvièa s mortadelom, nekoliko voænih sokova u tetrapaku, nekoliko vreæica slanih štapiæa i èipsa, kao da Vix ide na kampiranje. Razmota poruku naèrèkanu na iscrtanom papiru.Za sluèaj da ti se hrana u avionu ne svidi. MajkaNije znala da li da se smije ili da plaèe.»Što je to?« zapita Caitlin.»Majèina poruka.«»Veæ ti piše?«Vix kimnu.»Phoebe preko ljeta voli biti slobodna od majèinskih dužnosti«, ponosno æe Caitlin. »Ove godine namjerava iæi u južnu Francusku. Poslat æe mi razglednicu i donijeti mi na poklon neku prekrasnu odjeæu.«Vix je razmišljala o tome kako bi njezina majka dala sve na svijetu da može otiæi u Francusku. No, Grofica nikad nije propuštala opernu sezonu u Santa Feu. Prireðivat æe velike zabave i Tawny æe se morati brinuti za sve u vezi s tim.Avion je sada rulao po pisti hvatajuæi brzinu, sve brže i brže, sve dok se ne vinuše u zrak. Kad su se našli u zraku, Vix sklopi oèi, pomoli se i èvrsto pograbi naslone za ruke s obje strane svojega sjedišta.»Èekaj…«, reèe Caitlin. »Daj da pogaðam… ovo ti je prvi put da letiš avionom.«»Toèno, ali me nemoj pitati kako je moguæe da sve do danas nikada nisam letjela avionom.«Caitlin se nasmija. »Potpuno si drugaèija od svih ostalih«, reèe stišæuæi Vixinu mišicu. »Sviða mi se to kod tebe.«

TawnyŠto joj je bilo da Victoriji spremi ruèak za put? Nije njoj bilo svojstveno da se toliko brine za svoju djecu. Djeca se moraju pripremiti na to da se suoèe sa životom, a život je težak i pun razoèaranja. Nije trebala poslušati Eda, nije trebala dopustiti Victoriji da, od svih mjesta na svijetu, ide na nekakav otok. A ne zna èak ni plivati. I sada on njoj govori da se ne brine zbog toga. Da se ne brine? Previše je umorna da bi se brinula oko neèega. Ne može se ni sjetiti kako je izgledalo vrijeme kada nije bila umorna. Sklapa oèi i moli se Bogu da joj pazi na kæer. Da je èuva. No, više ništa neæe biti isto. Kada Victoria jednom okusi drugaèiji naèin života, kada jednom provede ljeto s djevojèicom poput Caitlin Somers, za njih æe biti izgubljena, to je sigurno kao smrt. Ona to zna, èak ako Edu to baš i nije jasno.A sada ostala djeca navaljuju na nju, moljakaju da im da novaca za okrugle žvakaæe gume iz aparata. Samo Nathan još uvijek misli na Victoriju. Može mu to vidjeti na licu. Nju je osobno iznenadilo kad se Victoria naprosto uspravila i ostavila brata. Raèunala je na Victorijinu pomoæ u toku ljeta. Od ostalo dvoje nema nikakve koristi, nisu na isto brdo tkani. No, Victoria nalikuje na nju. Obavit æe sve što je potrebno.

EdTawny previše oèekuje od te djevojèice. Baca na nju previše odgovornosti. Mala je još dijete, tek joj je dvanaest godina. Isto toliko koliko je i on imao kad mu je otac umro. Tokom tri godine majèina ga je potreba za njim upravo gušila. Moj muškarèiæ, tako ga je zvala. Dobijesa, on još nije bio muškarac, ma koliko se jako trudio. A onda mu je jednog dana, onako iznebuha, saopæila da æe se narednog vikenda udati, i to za èovjeka kojeg on nikada nije upoznao, èovjeka o kojem nikada nije ništa èuo, udovca s troje djece koja su sva mlaða od njega. Samo tako.Oèuh ga nikako nije trpio. Nikakve koristi od tog tvog djeteta, Maddy. A njegova su djeca, povodeæi se za ocem, uživala u tome da muèe Eda.Sramežljiv je?Ne, naprosto je glup.Je li ti maca papala jezik, Eddie?Ne, maca mu je popapala pimpek!Neko je vrijeme kod kuæe samo šutio.Majka je rekla: On nam je potreban, Eddie. Pokušaj to shvatiti. Ima dobar posao. Brinut æe se za nas. Vidjet æeš…No, umjesto toga, ona se brinula za muža, za troje njegovih potomaka i blizance koje mu je rodila sedam mjeseci nakon vjenèanja. Rad ju je otjerao u grob prije no što je napunila pedesetu.Ed nije èekao da to vidi. S osamnaest je godina stupio u vojsku. Pridruži se… Obiði svijet. Njemu je to dobro zvuèalo. Sve, samo da se makne od kuæe.On je samo htio pristojan posao, vlastitu obitelj, djecu koju æe voljeti. Bit æe im pravi otac, premda nikada nije imao prilike vidjeti kako se pravi otac ponaša, no veæ æe nešto smisliti. Onda je sreo Tawny, ženu koja je znala što hoæe. To mu se kod nje sviðalo. Nije bila mekušac poput njegove majke.Sada… dobijesa, sve se promijenilo. I Tawny je zbog toga otvrdnula. Nitko nije za to kriv. Naprosto se tako dogodilo.

2.Caitlin nije uvijek govorila istinu. Neke je stvari prešuæivala. Ponekad i važne stvari. Imala je brata. Brata i psa. Brat joj je bio nizak za èetrnaestogodišnjaka, a lice mu je bilo tužno i uokvireno èupavom smeðom kosom. Nije nimalo nalikovao na Caitlin, èak nije ni stanovao s njom, no ona se klela da su njih dvoje djeca iste majke i istoga oca. Zvala ga je Sharkey.Caitlin je otac veæ bio rekao Vix da ga zove Lamb. »Kao dijete od ovce«, dodala je Caitlin. »Kao beee-beee…« Možda su oni svi na neki naèin bili opsjednuti životinjama.»Lamb«, rekla je Vix iskušavajuæi kako to zvuèi. Èinilo joj se èudnim odraslu osobu, neæijeg oca, zvati Lamb. Lamb je bio visok i vitak, nosio je Birkenstock sandale, traperice s ukrasnom zakrpom nalijepljenom uz pomoæ glaèala i crnu majicu s džepiæem. Kad se osmjehivao, pokazivao je sve zube kao i Caitlin, a kad je ispružio ruku da joj poželi dobrodošlicu, vidjela je da su mu ruke prekrivene blijedim dlaèicama, svjetlijim od kose na glavi koja je bila prošarana sjedinama, premda on i nije bio baš jako, jako star, no njegove godine Vix ionako nisu ništa znaèile. Roditelji su roditelji. Manje-više su svi isti.Na prostoru za iskrcaj prtljage na Loganu, Vix pokaza svoj kovèeg i Lamb ga dohvati s vrtuljka. Voljela bi da ima platnenu valjkastu torbu s patentnim zatvaraèem kakvu ima Caitlin, umjesto majèina starog kovèega sa škotskim uzorkom oko kojega je omotana široka ljepljiva vrpca, a na njoj velikim slovima fluorescentnim flomasterom ispisano njezino ime.Pas, crna labradorka sa šarenom maramom oko vrata, sjedio je na stražnjem sjedalu staroga Volvova karavana. Brat je stajao ispred auta. »Njih oboje žive s Lambom u Cambridgeu«, objasni joj Caitlin prije no što æe jurnuti preko ceste, natjeravši vozaèa jedne Toyote da nagazi na koènice. No, Lamb ništa ne reèe. Samo se osmjehnu i odmahnu glavom. Tawny bi zavikala: Gledaj kuda ideš, Victoria! Hoæeš li da te nešto pregazi! Imaš li ti pojma o tome koliki su danas pogrebni troškovi?»Slatkice, stara moja!« zaguka Caitlin poljubivši kuju u njušku. »Hej, Vix, ovo je Slatkica… preraèunamo li njezine pseæe godine, starija je od Lamba. Ponjuši Vix«, reèe kuji koja to i uèini, poèevši od Vixina meðunožja. Vix osjeti kako joj se lice zacrvenjelo. Odmaknu psa od sebe i prekriži noge.Upoznavši Vix sa Sharkeyem, Caitlin reèe: »Pazi da se pristojno ponašaš prema njoj!«»Ja se prema svim tvojim prijateljicama pristojno ponašam, samo što one to ne shvaæaju«, reèe Sharkey.Vix se na licu mjesta zakune da ona neæe biti osoba koja to ne shvaæa, pa ma što Sharkeyevo to znaèilo.Èinilo se da æe vožnja trajati zauvijek. Lamb je lupkao po upravljaèu u ritmu s glazbom koja je dopirala iz kazetofona. »Hej, Jude«. Stigoše do mosta s natpisom na kojem je stajalo: Osjeæate se oèajni? Nazovite Samaritance. Iza toga je slijedio telefonski broj. Je li to znaèilo dovoljno oèajni da skoèite s mosta? Najednom je svu obuze èežnja za domom. Što æe ona ovdje? Tko je zapravo Caitlin?Bio je gotovo sumrak kada se dovezoše do trajekta, još nešto što je Vix bilo prvi put u životu. Nikada nije vidjela toliko vode na jednom mjestu, no Caitlin ju je uvjeravala da to još nije ocean. Morske su ptice okruživale neki brod dok je trajekt klizeæi prolazio pored njega pa Caitlin upozori Vix da pripazi jer ptièji izmet, kada ga ptice s visine ispuste, leti na sve strane.

Èetrdeset i pet minuta kasnije, kada su pristali, Vix shvati da ovo nije tropski otok kakav je ona prizivala u svojim maštanjima. Noæni zrak nije bio nimalo sparan, reggae glazbe nije bilo, a što se tièe drveæa, posrijedi su bili borovi i hrastovi, a ne palme.Dok je Lamb otkljuèavao kuæna vrata, telefon stade zvoniti. On pritrèa, a potom pruži slušalicu Vix. »Za tebe, mala.«»Dogovorile smo se da me nazoveš«, reèe Vixina majka.»Znam, ali…Majka Vix ne dade priliku da joj objasni kako su tek stigli. »Oèekujem od tebe da napraviš ono što ti se kaže, Victoria.«»Da, samo…« Lamb upali svjetlo i Vix vidje da se nalaze u kuhinji. Vidjela je stari štednjak, police, no nijednog ormariæa, crveni linoleum na podu, stol na kojem je žuta boja bila ispucala i ljuštila se.»Kako si podnijela putovanje avionom?« zapita majka.Caitlin joj je domahivala da požuri. Pokazivala je preko sobe prema vilinskim sjenkama što su plesale pod prozorom.»Avionom?« zapita Vix.»Da, avionom«, ponovi majka.Caitlin prebaci ruènik preko glave i stade koraèati prema Vix, ispruživši ruke poput zombija. Slatkica stade lajati jer ju je Caitlinino lakrdijanje uznemirilo. »U avionu je bilo sve u redu«, reèe Vix majci. Veæ joj se èinilo da je to bilo prije mnogo godina. Njezin prvi let avionom. Pitala se hoæe li sve stvari koje bude prvi put radila u životu tako brzo proæi kraj nje i hoæe li ih ona tako brzo zaboraviti.

PhoebePakirajuæi se, Phoebe pjeva uz Paula Simona. Iskradi se van, Jack, napravi novi plan, Stan… Naglo se okreæe prema ormaru s odjeæom, pograbi pun naramak donjeg rublja – èipkaste grudnjake s odgovarajuæim gaæicama, dugaèke satenske spavaæice, bodije. Baci sve to na postelju marke Habitat, glatki, bijeli, dvostruki krevet iznad kojega je postavljeno zrcalo od Mylara.Uvijek je žudjela za lutanjima. A ne kao Caity koja nikada nikamo ne želi iæi, osim kada se treba negdje pridružiti Lambu. Poèinje misliti da je bila pogreška što ju prije toliko godina odvojila od njega. Dakako, da Caity to želi, mogla bi živjeti s Lambom. Samo bi to trebala zatražiti. Nju to ne bi pogodilo. Zbilja ne bi. Zna da nije loša majka, samo nije jako dobra. No ona se i Caity slažu.Sharkey je, s druge strane, za nju potpuna misterija. Odrasle muškarce razumije, zna što žele od nje, što oèekuju, no ovo je nešto drugo. Možda su u èetrnaestoj svi oni takvi. Sigurna je da æe je cijeniti kada bude stariji. Bit æe mu drago da mu je majka pravo živo srebro. Oboma æe to biti drago.Èudno je to s tom djevojkom koju je Caitlin ovoga ljeta povela sa sobom. Još jedna od njezinih impulzivnih odluka? Prošlogodišnja joj je prijateljica potrajala ravnih deset dana. Deset dana, a potom je pobjegla kuæi, a koliko je njoj poznato, Caitlin više nije ni pomislila na nju. Kada ju je nakon tog ljeta zapitala što se desilo, Caity joj je objasnila: Naprosto nije shvatila.Što nije shvatila, Caity?Ma daj, Phoeb… pa znaš što?No, ona to nije znala. No, dobro, to i nije bio njezin problem, zar ne? Neka se Lamb s time snalazi. Dovoljno je biti roditelj deset mjeseci godišnje. Svakome treba slobodnog vremena da se vrati u mladost.Veèeras æe biti u New Yorku, a sutra uveèer u Parizu.

3.Bilo je to ljeto o kakvu èovjek ne može pisati kuæi. Vix nije baš lagala, no poèela je, kao i Caitlin, pribjegavati tome da bira dio istine koji æe drugima povjeriti. Ono što èlanovi njezine obitelji ne budu znali, neæe ih ni boljeti.Kuæa je bila mraèna i neuredna, mjesto gdje nitko nije puno mario za to koliko pijeska ima po podovima ili u neèijem krevetu. Caitlin ju je nazivala Psiho kuæom. Vix je shvaæala zašto. Zidovi su u njihovoj sobi bili drveni i neobojeni, a u sredini su, postavljena jedan uz drugi, stajala dva kreveta s oprugama koje su škripale, crveni su pokrivaèi na njima bili izblijedjeli, a jastuci su vonjali gore nego vlažna spužva kojom su se u njihovoj školi nakon ruèka brisali stolovi. Police su bile pune Barbika bez glave, lego kocaka, igara na ploèi kojima je jedan dio figura nedostajao, teniskih reketa s potrganim mrežicama, morskih zvijezda, ljuštura rakova samaca, staklenki s uginulim kukcima, piramidastih hrpica kamenja.Kupaonica je bila na drugom kraju hodnika. Osim njih, koristio ju je i Sharkey. Kada bi Vix sjela u kadu s nogama u obliku životinjskih šapa, gledala je ravno na jezerce Tashmoo, dugaèko cijelu milju i otvoreno prema Tjesnacu, što je omoguæavalo nesmetano uplovljavanje i isplovljavanje brodova.Po jezercu je nešto plutalo, neka smeða tvar koja je nalikovala na izmet. Caitlin se zaklinjala da se ne radi o izmetu, no Vix baš nije bila sigurna u to. Caitlin je svaki dan odlazila na plivanje odjevena u crveni jednodjelni kupaæi kostim s dubokim izrezom. Vixin je kupaæi kostim bio plavo-bijel s crvenim zvjezdicama. Mrzila ga je. Majka je tvrdila da nema smisla kupovati novi kada ionako neæe ni ovaj smoèiti. I nije. Ponašala se kao i Sharkey. On se pak nije ni približavao vodi. Èak nikada nije ni navukao kupaæe gaæice.Još je nešto bilo u vezi s njim i Caitlin – rijetko su presvlaèili drugu odjeæu. No, èinjenica da Caitlin nije mijenjala ni gaæice,Vix se èinila zbilja odvratnom. Katkada èak nije ni nosila gaæice. Nije se okupala ni istuširala još otkada su stigli. Kosa joj je vapila za šamponom. I njoj su i Sharkeyu neoprane noge poèinjale zaudarati, a osjeæao se i neki drugi zadah, nešto što Vix nije mogla odrediti. No, nije ugodno mirisalo. Ako je Lamb to i primjeæivao, nije ništa govorio. Bio je toliko otkaèen da ga je i najmanji vjetriæ mogao odnijeti.»Nekada je bio hipi«, objasnila joj je Caitlin. »Živio je na otoku zajedno s ostalim hipijima. Neki su od njih sada poznate osobe. Neki su i bogati.«Vix je umirala od želje za tim da je upita o onome što je bilo oèigledno, ali to nije uèinila. Nitko nju neæe optužiti da nešto nije shvatila. Katkada bi ih potkraj dana Lamb odveo na pecanje. Ako bi uhvatili puèinsku skakavicu ili brancina, ispekao bi ribu na roštilju, umotanu u aluminijsku foliju zajedno s rajèicom, paprikom i lukom. Jedna riba, dvije ribe, crvena riba, plava riba. Vix isprva nije htjela ni okusiti Lambovu kuhinju. Jedina riba koju je ona mogla jesti, bila je tuna iz limenke. Lamba to nije smetalo. Rekao bi: »Nema problema, mala… ti æeš sebi komad kruha namazati maslacem od kikirikija.« Naposljetku, ni Sharkey nije jeo ribu. Jeo je samo kekse od žitarica.No, nakon kratkoga joj se vremena miris ribe poèeo sviðati i otkrila je da joj ni okus nije loš, samo su kosti bile nezgodna stvar. Divila se Caitlin koja ih je vadila iz usta i redala po rubu tanjura, dok je ona sama ponekad veæ sažvakani zalogaj morala ispljunuti u ubrus.

Caitlin ju je nauèila kako se igra piljaka. Naprašila bi pod djeèjim puderom tako da su im ruke samo klizile po starim borovim daskama u dnevnom boravku. Caitlin je bila okretna pa bi tri puta uspjela pokupiti sve piljke prije no što bi Vix uspjela doæi i do sedmog bacanja.U èitavoj kuæi nije bilo televizora. U Vixinoj je kuæi u Santa Feu televizor cijelo vrijeme bio upaljen. Lewis i Lanie obièavali su prije veèere gledati reprize starih komedija, a Tawny nikada nije propuštala Laverne i Shirley ili Charliejeve anðele.Kuæa je bila puna starih knjiga. Knjige su zaudarale po plijesni. Prekapajuæi po njima, jednoga kišnog dana ona i Caitlin naiðoše na Savršen brak i Ljubav bez straha. Te su noæi jedna drugoj naizmjence na glas èitale, lomeæi jezik na pojedinim rijeèima, no razoèarane jer ni u jednoj od te dvije knjige nije bilo slika. Caitlin je rekla da coitus interruptus zvuèi kao naziv neèega što èovjek može naruèiti u nekom francuskom restoranu.Poslužile su se rjeènikom iz Lambove radne sobe i u njemu potražile izraze kao što su kunilingus, felacija i brabonjak. Posljednja im se rijeè najviše svidjela. Brabonjak: izmet sitna zrnata oblika kakav ostavljaju ovce ili koze. Vix reèe Caitlin da æe, ne poène li nositi èiste gaæice, dobiti priznanje za Najbolji brabonjak. Caitlin je nekoliko dana to ozbiljno shvaæala, a potom se vratila starim navikama.Kada je Caitlin, tajnom stazom posutom borovim iglicama, prvi put povela Vix kroz šumu prema sjevernoj plaži i Vineyardskom tjesnacu, njih su dvije pljesnule rukom o ruku, sklopile oèi i zavjetovale se da nikada neæe biti obiène osobe. Phoebe je Caitlin bila rekla da je biti obièna osoba sudbina gora od smrti. Caitlin je to nazvala NBO sporazumom. »NBO ili umrijeti!« zapjevala je u vjetar. »Dogovoreno?«»Dogovoreno!«U tom se trenutku Vix osjeæala najsretnijom osobom na svijetu. Iz razloga koji su bili izvan domašaja njezina shvaæanja, Caitlin je baš nju odabrala za prijateljicu, pa ako Caitlin traži od nje da se zakune kako nikada neæe biti obièna osoba, dobro, ona æe to uèiniti. U pijesku je nacrtala svoj znak, srce u kojem je bilo upisano slovo V, dok je Caitlin oko svojih inicijala pomno iscrtavala munju.Caitlin se dojmila èinjenica da je Vixina koža u samo nekoliko tjedana jako potamnjela. »To su moji indijanski geni«, objasnila je Vix. »Po majèinoj strani imam jednu šesnaestinu èerokijske krvi.« Nije bila sigurna u toènu kolièinu. Naprosto je znala da je to nešto èime se treba ponositi.»Bože, kako je to zanimljivo! Voljela bih imati neobiène gene.«»Sigurna sam da ih imaš«, rekla je Vix razmišljajuæi o Phoebe i Lambu.Kada je Caitlin pošla u vodu, Vix je gledala za njom sve dok se nije pretvorila u toèkicu koja je poskakivala po morskoj površini poput plutaèe koju kao oznaku postavljaju lovci na jastoge. »Ja ne znam plivati«, priznade Vix Slatkici. »Ako joj zatreba pomoæ, ti æeš je morati spašavati. U redu?Slatkica se nije èinila zabrinutom. Nagnula je glavu u stranu kao da nešto pažljivo osluškuje, a potom otrèala i pronašla nešto u što æe se uvaljati, nešto što je bilo mrtvo ili se veæ raspadalo. Što god bilo u pitanju, od toga æe joj krzno smrdjeti po pokvarenoj ribi.Izašavši iz vode, Caitlin se strese poput psa, a potom oko struka omota ruènik za plažu tako da se vukao za njom po pijesku kao dugaèka suknja. »Jesam li ti ikada rekla da sam u ranijem životu bila sirena?«

»U ovom si životu ljudsko biæe«, podsjeti je Vix, za sluèaj da je Caitlin to zaboravila. »Voljela bih da ne plivaš tako daleko prema puèini.« Nasipavala je mokri pijesak podižuæi tornjiæe na zamku što su ga njih dvije bile pomno izgradile.»Sviða mi se što se brineš zbog mene«, reèe Caitlin.»Netko se mora brinuti.«Uveèer su se u sobi igrale sirena posluživši se šminkom koju je Caitlin na Lambov raèun kupila u Leslievoj ljekarni da usnice oboje u tamno crveno, a obrube kao ugljen crnom olovkom. Zrcalo što je visjelo na zidu iznad umivaonika u kupaonici, izgledalo je jednako staro kao i kuæa, s pukotinom koja ga je dijagonalno presijecala, zbog èega se i jednoj i drugoj èinilo da imaju brazgotinu na licu.Šepurile su se i pjevale uz Abbu, Eaglese, Shauna Cassidyja – »Da Doo Ron Ron« – a u gornji bi dio kupaæega kostima nagurale èarape da vide kako æe izgledati kad im grudi porastu. Caitlin je još uvijek bila potpuno ravna, no kod Vix su se veæ primjeæivala dva siæušna brežuljka, poèetak neèega.Caitlin je bila fascinirana Vixinim stidnim dlaèicama. »Lezi«, reèe joj, »pa æu ti ih prebrojiti.«»Èemu?«»Zar nisi radoznala? Ne zanima te koliko ih imaš?«»Maèka je nastradala zbog radoznalosti«, reèe Vix.Caitlin je pogleda kao da je Vix izgubljen sluèaj. »Ako nisi radoznala, to je isto kao da si i mrtva.«Vix poželi da netko to može objasniti njezinoj majci. Da bi pokazala kako je daleko od toga da bude mrtva, leže na krevet, prethodno povukavši gaæice nadolje i histerièno se smijuæi dok je Caitlin podizala jednu po jednu dlaku i na glas ih brojala. »Šesnaest«, reèe Caitlin objavljujuæi konaèan zbroj. »Baš si sretnica!«»Ne vidim kakva je sreæa u tome što netko ima šesnaest stidnih dlaèica.«»Bilo bi ti jasno da imaš samo ovo!« Caitlin povuèe nadolje kratke hlaèice koje je imala na sebi i pokaza Vix siæušnu površinu prekrivenu blijedim dlaèicama, premda Vix nije bilo prvi put da to vidi.U tom ih položaju zateèe Sharkey, na što njih dvije tako glasno zavrištaše da on pobježe, užasnuta izraza na licu. Ubuduæe su na vrata spavaæe sobe stavljale stolicu jer se nijedna vrata u kuæi nisu mogla zakljuèati.Kada im je dojadilo da se igraju sirena, izmisliše bolju igru. Vixen i Cassandra, ljetne sestre, dvije najseksipilinije djevojke na Vineyardu, a možda i na cijelom svijetu. Vixen i Cassandra imale su Moæ. Moæ se nalazila u njihovim gaæicama, izmeðu nogu. Netom su bile otkrile da se, trljaju li to mjesto na odreðen naèin, osjeæaju kao da im elektrièna struja teèe kroz tijelo.Dragi moji,Izvrsno se zabavljam.Volim vas, VixA tu je bio i Von, najdivniji deèko kojega je Vix ikada vidjela. Bilo mu je možda šesnaest godina, nosio je dugaèak konjski rep prošaran pramenovima izblijedjelim od sunca, ruke su mu bile mišiæave, a u rukavu majice uvijek je držao zataknutu kutiju Marlbora. Usnice su mu bile pune i djelovale su tako mekano da je Caitlin govorila kako bi ih cijelu noæ mogla sisati. Sve do tada Vix nikada nije ni pomislila na to da bi mogla sisati neèije usnice.

Von je radio na Leteæim konjima za koje se pretpostavljalo da su najstariji vrtuljak u ovome kraju, nacionalno blago o kojem su ljudi na Vineyardu uvijek s oduševljenjem govorili. Posao mu je bio da skuplja ulaznice i ubacuje kolutiæe u stroj dok se vrtuljak okreæe. Vix je mislila da Vona treba proglasiti nacionalnim blagom. Svaki put kada bi Lamb pošao u Oak Bluffs, njih su ga dvije moljakale da ih povede Dao bi im par dolara pa bi se, dok je on obavljao svoje poslove, vozile na vrtuljku sve dok im se ne bi toliko zavrtjelo u glavi da su jedva mogle stajati na nogama.Von ih je nazivao Dvostruka Napast. Kad god bi ih vidio kako dolaze, zastenjao bi pretvarajuæi se da su njih dvije za nj prava muka. Caitlin bi ga bubnula u mišicu svaki put kada se tako ponašao. Voljela ga je zadirkivati, pa ga je vukla za rep, skakala od konjiæa do konjiæa izazivajuæi ga da je zaustavi. Prekršila je sve moguæe propise, no on je nikada nije izbacio s vrtuljka. Vix je znala kako nju ne bi nikada ni primijetio da nije bilo Caitlin. No, nije marila. Ponosila se time što je Caitlinina prijateljica.Jedne ih veèeri Nacionalno Blago upoznade sa svojim bratiæem Bruom. Bru je bio viši od Vona, a i ruke su mu bile mišiæavije. Nije mnogo govorio. Vix je nasluæivala da on njih dvije smatra djecom zbog koje se uopæe ne vrijedi uznemiravati.Jedne ih veèeri Lamb povede u kino gdje se prikazivala Annie Hall, a poslije filma, kada Caitlin stade moljakati samo za jednu vožnju na Leteæim konjima, Lamb reèe: »Dobro, ali samo jednu.« On i Sharkey krenuše prema aveniji Circuit da nešto prigrizu u kafiæu Kod Papa Johna.No, te veèeri Vona nije bilo kod vrtuljka. Umjesto toga, Caitlin se zaklinjala da ga je vidjela s nekom djevojkom, na tamnoj stazi u blizini Leteæih konja, ruke joj je bio zavukao pod košulju, a njezina je ruka bila na njegovu…Vix to nije mogla izgovoriti. Nije bila kadra reæi kurac ili pimpek pa èak ni penis – ne kada se radilo o Vonu. Stoga je Caitlin toj stvari nadjenula novo ime. Oprema. Rekla je kako je djevojèina ruka bila èvrsto stisnuta oko Vonove opreme.Te su noæi izmislile novu igru. Vixen i Cassandra susreæu Vona. U igri su naizmjence igrale Vonovu ulogu pa bi jedna legla na drugu te su tako trljale svoje dvije Moæi jednu o drugu, sve dok im elektrièna struja nije potresla tijelo.Zavjetovale su se da nikada nikome neæe govoriti o Vixen i Cassandri. Caitlin je rekla da se ne moraju nužno smatrati lezbijkama buduæi da su se uvijek pretvarale da to rade s nekim momkom. A s druge strane, možda i jesu lezbijke.

LambMogao bi se zakleti da mu je Caitlin, one noæi kad se rodila, kada su mu je stavili u naruèje, pogledala ravno u oèi i nasmiješila se. Dotaknuo joj je siæušna ustašca nalik na ružin pupoljak i preko ušiju se zaljubio u nju. Njegova kæi. Njegova djevojèica. Nikada nije mogao ni zamisliti da bi je mogao izgubiti. I nije je izgubio, stalno to sebi govori. Nikada nije propustila nijedno ljeto, nikada ne traži da provede praznike s nekim drugim osim njega.On su Phoebe bili budale kad su mislili da æe sve biti lako. No, da, razveli su se bez ogorèenosti. Èak se ne može ni sjetiti je li to bila Phebina ili njegova zamisao. Cijela ta prièa sa slobodnim brakom. Netko je u tome morao ispasti pozlijeðen. Ali razdvojiti djecu samo zato da bi sve bilo pošteno? Tebi kæerka, a meni sin… Otkuda je mogao znati da æe Phoebe odvesti Caitlin na drugi kraj zemlje? Žali li zbog toga? Jasno da žali.Promatra je na Leteæim konjima. Ne može vjerovati da æe uvijek biti ovako mlada, ovako bezazlena.

4.Teško je osjeæati strahopoštovanje prema nekome s kime ste bliski onako kako je to Vix bila s Caitlin toga ljeta, prema nekome tko ima prljave noge, kome noge zaudaraju poput blata na dnu bare, prema nekome tko bi naprosto raširio bedra i trljao svoju Moæ uz vašu.»Gospode, kako je to dobar osjeæaj!« reèe Caitlin. »Na kraju æeš se pokazati puno drugaèijom od onog što sam oèekivala.«»Što si oèekivala?«Caitlin dohvati dva mala crvena flanelska èetverokuta i stade ih prebacivati iz ruke u ruku kao da se sprema preèuti Vixino pitanje. Znala je to uèiniti kad god bi je tkogod zapitao o neèemu o èemu nije htjela razgovarati. Naprosto se ponašala kao da ništa nije èula.No, nakon kraæeg vremena Caitlin reèe: »Znala sam da si pametna, premda si tiha.« Uhvati èetverokute i prijeðe na narednu vježbu iz knjige Kako postati savršeni žongler. »Znala sam da neæeš postavljati milijun pitanja i nametati mi se.« Poèe ponovno žonglirati, ovaj put s tri èetverokuta. »Sviðalo mi se kako se smiješiš… i sviðala mi se ona ljubièasta majica koju si uvijek nosila.« Ni na trenutak nije skidala oèi s crvenih èetverokuta.Jesu li to bili njezini razlozi? No, što je Vix i mogla oèekivati? Naposljetku, ni ona nije Caitlin poznavala bolje no što je Caitlin poznavala nju.Caitlin baci sva tri èetverokuta istodobno u zrak, a potom zaprepasti Vix zaronivši u njezin krevet. »Naprosto nisam bila sigurna hoæeš li se znati zabavljati!«Vix ovo shvati kao kompliment. Znala je da se sviða Caitlin. Da joj se sviða na onaj naèin koji nije imao nikakve veze s njihovim tajnim igrama. Ponekad bi, kada bi pošle u grad, Vix primijetila kako ljudi pilje u njih i to bi je podsjetilo na èinjenicu da je Caitlin ljepotica, no veæinom joj to više nije bilo važno. Nije joj se samo po sebi nametalo.Jednoga je dana za veèerom Lamb zapita da li se dobro zabavlja. Da li se dobro zabavlja? Vix nije mogla vjerovati koliko se dobro zabavlja. Ovo su bili najbolji trenuci njezina života! Ponekad bi poželjela da ljeto nikada ne završi. Ponekad bi poželjela da se više nikad ne mora vratiti kuæi.Spusti pogled na tanjur na kojemu je ležala golema kolièina ribe, mladih krumpira i mahuna pa na Lambovo pitanje odgovori tihim, mirnim glasom. »Da, hvala, na pitanju, dobro se zabavljam.« Caitlin je udari nogom ispod stola i Vix se uplaši da æe joj prijateljica možda prasnuti u smijeh.Onda Lamb reèe: »Nedostaju li ti tvoji?«Vix najednom obuze osjeæaj krivnje jer joj èlanovi njezine obitelji zapravo uopæe nisu nedostajali. Jedva da je i mislila na njih. Pa, dobro, možda na Nathana, no to je bilo sve. Svakoga mu je tjedna pisala, poslala mu je i malenu posudicu marke Tupperware ispunjenu pijeskom, plastiènu bocu u koju je zahvatila vode iz Tashmooa, komad plavoga stakla što ga je Caitlin bila našla na plaži i dala joj ga za brata. »Izgleda kao kobalt, je li?« zapitala ju je.»Da, zbilja…« odgovorila je Vix, i ne znajuæi što je kobalt.Stavile su staklo u kutijicu za nakit i položile ga na sloj vate, a potom zamotale kutijicu u plastiènu zaštitnu foliju nakon što je Caitlin na foliji bosom nogom istisnula sve mjehuriæe.»Možeš ih nazvati kad god hoæeš«, nastavi Lamb. »Nemoj brinuti o troškovima.«»Lamb…«, reèe Caitlin, »pustimo to.«

»Vix nikada ništa ne govori«, objasni joj Lamb, kao da Vix ne sjedi s njima za istim stolom, kao da ni Sharkeya nema ovdje. Sharkey koji za veèerom nikada ne bi rekao ni rijeèi, ali je, jeduæi svoje žitarice, stalno ispuštao neko èudno mumljanje, kao da mu se negdje u tijelu nalazi neki skriveni motor.Vix se èudila zašto i Sharkey nije na ljetovanje pozvao nekog od svojih prijatelja. Kada ju je o tome zapitala, iskoristivši svoje pravo da taj tjedan postavi jedno pitanje, Caitlin reèe: »Mislim da on i nema prijatelja.«»To je tužno.«»Patetièno«, složi se Caitlin.»Pretpostavljam da je Vix stidljiva, šutljiva osoba«, reèe Lamb još uvijek se baveæi njezinim sluèajem. »Kao Sharkey.«»Ona nimalo ne nalikuje na Sharkey«, objasni mu Caitlin.Najednom se javi Sharkey. »Otkuda ti to znaš?« zapita on Caitlin. »Otkuda bi itko od vas to mogao znati?«

SharkeyZa njih je dvije sve to lagano, cijeli dan i pola noæi samo klepeæu! Što misle, da ih ne èuje, da ne zna kako o njemu misle kao o èudaku? Isuse! Njegov se život njih nimalo ne tièe, do bijesa. Njemu ne trebaju prijatelji. Postoji razlika izmeðu usamljene osobe i osobe koja želi biti sama. No, otkuda bi njih dvije to znale? Ponašaju se kao vanzemaljci, ako njega netko pita. Vrati me na brod, Scottie…

__________Ako je nešto htjela vidjeti ili raditi na otoku, samo je to trebala reæi. Tvoja je želja za mene zapovijed, rekao joj je Lamb, kao u nekoj bajci. A ona je odgovorila: Htjela bih vidjeti pravi ocean. I hokus-pokus, sutradan su pošli do oceana, na kratko se zaustavivši u Menemshi, starom ribarskom selu, gdje je u luci bilo gotovo isto toliko brodica koliko i turista koji su naokolo fotografirali. Sharkey je odabrao da preskoèi taj izlazak i ostane kod kuæe, vjerojatno zato da bi se po prašnjavom prilaznom putu vozio ovamo-onamo u Lambovu starom kamionetu ili da se zavuèe ispod poklopca motora na Volvu ili se pak, ležeæi na leðima, kotrlja naokolo na dasci s kotaèiæima, velikoj taman toliko da se na nju može smjestiti cijeli èovjek, koju je sam naèinio da bi se mogao podvlaèiti ispod automobila.Ona i Caitlin išle su za Lambom po molu, sve do oronule drvene jedrilice po imenu Otoèanka pred kojom Lamb zazva: »Trisha… hej, Trish…«Jako preplanula žena, s gomilom gustih smeðih kovrèa na glavi, odjevena u hlaèe s odrezanim nogavicama i radnièku košulju, pojavi se iz utrobe broda rukom zaklanjajuæi oèi od sunca.. Skoèi na mol i zagrli Lamba, a potom i Caitlin.»Upoznaj se s mojom prijateljicom Vix«, reèe Caitlin.U znak pozdrava Trisha raširenim dlanom pljesnu o Vixinu ruku.»Krenuli smo do Vesele glavice«, reèe Lamb. »Ideš s nama?«Vix je tek nedavno bila otkrila da rijeèi veseo i glavica imaju znaèenja o kojima ona ranije nije ništa znala pa se osjeti nekako èudno slušajuæi Lamba kako ih na glas izgovara.»Spremna sam za dvije sekunde«, reèe Trisha. »Samo da uzmem stvari.« Skoèi natrag na jedrilicu i nestade u kabini. Lamb poðe za njom.»Njih su dvoje samo prijatelji«, reèe Caitlin dok su ona i Vix èekale. »Iz starih dana… kada je Lamb ovdje živio. »Možda još uvijek spavaju zajedno. Gotovo sam sigurna da to rade. Ne bi me smetalo da se vjenèaju. Ona je šizika, ali nas voli.«Putem su kupili nešto za ruèak – sendvièe od kamenica i savitke od jastoga. Vix nikada nije bila èula za takva jela pa je naruèila pržene krumpiriæe s keèapom. Kada su opet krenuli dalje, Vix je više zanimala Trisha nego ocean i pitala se da li su ona i Lamb, dok su bili sami u brodskoj kabini, jedno s drugim radili one stvari, stvari o kojima je èitala zajedno s Caitlin. Mislila je da nisu jer su samo kratko vrijeme ondje proveli, mada zapravo pojma nije imala o tome koliko bi to trebalo trajati.Ocean je izgledao toèno onako kako ga je zamišljala, toèno onako kako ga je bila vidjela u milijun filmova. Jedino je iznenaðenje predstavljao miris, slan i svjež, te rika valova što su se razbijali o obalu. Njih su dvije pošle za Lambom i Trishom do mjesta zaštiæena visokom stijenom, no èak im je i ondje vjetar žestoko nosio kosu, a kada bi pokušale štogod reæi, pijesak im je ulijetao u usta.Èim su bacili torbe na tlo na plaži, Trisha stade svlaèiti odjeæu. Najprije otkopèa dugmad na košulji i skinu je sa sebe otkrivajuæi ogromne dojke s bradavicama velikim poput vafla s vanilijom. Vix nikada nije vidjela ništa nalik na to. Pokušavala je pogledati na drugu stranu, no to joj nije uspijevalo. Usprkos vjetru, osjeti kako joj se lice zažarilo.Iz izraza na djevojèinu licu Trisha razabra da nešto nije u redu. »Oh, dušo…«, reèe, »ako je tebi zbog toga neugodno… ne moram se ja svuæi.« Morala je vikati da bi je ostali èuli. Pogleda prema Lambu tražeæi savjet.»Mislim da bi bilo bolje…«, zapoèe Lamb.

»Kužim«, reèe Trisha navlaèeæi košulju.»Ovo je nudistièka plaža«, objasni Caitlin Vix, »ali se ne moraš svuæi. Ja to nikad ne radim.«Tek sada Vix rukom zakloni oèi i ogleda se. Istina! Veæina je ljudi na plaži bila potpuno gola. Lamb skinu traperice i Vix na tren zadrža dah jer nipošto nije željela vidjeti njegovu opremu, no nije se trebalo nièega bojati, imao je na sebi siæušne Speedo gaæice, onakve kakve je na Olimpijskim igrama nosio Mark Spitz kada je osvojio sve one medalje, a ona je bila još u šestom razredu. Nije mogla vjerovati da se svi tako ravnodušno ponašaju, kao da plaža nije prepuna nudista.»Onda, Vix…«, reèe Lamb, »kako ti se èini?«»Što?«»Ocean?«»Oh, ocean.« Pokuša smisliti što bi mogla reæi o oceanu, no ocean nije u njezinim mislima bio na prvom mjestu. Kako ona nije odgovarala, Lamb se nasmija. »Prilièno impresivno, ha, mala?« Potom se on i Trisha uhvatiše za ruke i krenuše prema valovima.Zamišljala je o tome kako bi izgledalo da isprièa majci o odlasku na nudistièku plažu, i to s Lambom. Gnusno, rekla bi majka. Gnusno i odvratno. Izvoli sjesti na prvi brod i dolazi kuæi! Njezini roditelji nisu okolo hodali bez odjeæe. Majka joj je, na kraju krajeva, premda grešna, ipak bila katolkinja.

TrishaZbilja je danas zajebala stvar kad se skinula pred onom klinkom. To joj nije bilo nimalo pametno. S druge strane, bili su na nudistièkoj plaži. Zašto ih uopæe vodi na nudistièku plažu ako se ona tamo ne smije svuæi? Kakva to smisla ima?Koliko god se trudila oko njega, ništa joj ne polazi za rukom. Prije petnaest je godina odabrao Phoebe, a ne nju. Uvijek je mislila da je posrijedi bio novac. Ili njegova obitelj. Mogla ga je pokušati ponovno privuæi, no to joj ne bi uspjelo. Phoebe je uvijek dobivala sve što je htjela i kad god je to htjela. Oh, jasno, mogla se ona prilagoditi njihovu naèinu života, no teško da je vjerovala kako æe zbog toga svijet postati bolji. Doduše, ni Trisha više u to nije vjerovala. No, u ono vrijeme… Bila je stigla na otok kad joj je bilo osamnaest godina, ravno iz Bridgeporta, i nikad više nije otišla odavde. Ne kao Phoebe koja je ovamo navratila jednoga ljeta, upecala Lamba i odvela ga sa sobom.Nakon razlaza s Phoebe vratio se na otok i Trisha se brinula o njegovu djeèaèiæu kao da je njezino vlastito dijete. Tada ga je zvala Lambsey-Divey. Sada ga svi zovu Sharkey, a ona je sretna ako ga svakog ljeta dva puta vidi.Sve je ove godine èekala da Lambu dopre do mozga kako su njih dvoje stvoreni jedno za drugo, da ona voli njegovu djecu isto kao i njega. No, u njegovu životu postoji druga žena, žena s kojom on ozbiljno misli. Kao da ovo što se svih ovih godina zbivalo meðu njima nije ozbiljno. Zaplakala je kad joj je to rekao, zaplakala i zaprijetila da æe sebi prerezati žile, no on ju je uzeo u naruèje, obeæao joj da æe joj uvijek biti prijatelj… da æe uvijek biti ovdje kada ga bude trebala.A pomogao joj da zapoène vlastiti posao. Potaknuo je da pokrene Trishino slasno èajno pecivo. Svaki dan svježi kolaèiæi. Lagani. Kao pahuljice. Ne kao one olovne kuglice kakve prodaju u Psu. Svi se najbolji restorani i trgovine sada jagme za njezinim èajnim pecivom.Ona je u najboljim godinama, rekao joj je Lamb. Naæi æe nekoga drugog, nekoga tko æe je usreæiti, nekoga tko æe s njome živjeti ovdje na otoku. I tako nije sebi prerezala žile. Ima i previše posla s peèenjem peciva. No, oh, kako joj nedostaje voðenje ljubavi s njim. Koliko li je vremena prošlo otkad su zadnji put bili zajedno? Èetiri mjeseca, dva tjedna i tri dana. Sve od èasa kada je sreo onu novu ženu.Prije petnaest je godina mislila da æe njih dvoje uvijek biti zajedno. Prije petnaest je godina još uplitala vrpce u kosu.

5.Vix nikada ranije nije upoznala nekoga nalik na Lamba. Sve što je tražio od nje, bilo je da na pamet nauèi tekstove pjesama Beatlesa, što i nije bilo naroèito teško. Stoga joj, kada im je negdje u drugom tjednu mjeseca kolovoza rekao da na jedan dan mora otiæi do Bostona, to nije ništa posebno znaèilo. Obeæao je da æe se vratiti na veèeru. »Hoæe li sve biti u redu, mala?« pitao ju je.»Jasno«, reèe Vix, »nema problema.«No, u šest ih poslijepodne Lamb nazove iz Bostona. Logan je bio u magli. Prava gnjavaža. Neæe se moæi vratiti do sutra ujutro. Vix nije mogla povjerovati da æe njih troje sami morati provesti noæ u Psiho kuæi.»Ja se ne bojim mraka«, rekla je Caitlin. »Ne vjerujem u duhove.«Zapravo, ni Vix nije vjerovala u njih.Nakon rane veèere Sharkey ih pozove na vožnju kamionetom. S èetrnaest godina još nije imao vozaèku dozvolu, èak ni dozvolu za uèenje vožnje, no bio je pažljiv vozaè – uvijek je obje ruke držao na upravljaèu i u svakoj prilici vozio brzinom manjom od dopuštene. Provozao ih ovamo-onamo otokom, ali se nije htio zaustavljati, èak ni radi sladoleda. Nešto u vezi s akumulatorom. Kuæi su se vratili poslije devet i u to se doba vidjelo kako u daljini sijevaju munje. Dvadeset se minuta kasnije pogasiše sva svjetla u kuæi. Caitlin je podigla telefonsku slušalicu. »Ne radi«, rekla je kresnuvši šibicu i zapalila svijeæu.Uslijedi snažna oluja. Slatkica je drhtala i skrivala se ispod Caitlinina kreveta. Sharkey dovuèe vreæu za spavanje u njihovu sobu i utabori se na podu. Vix se stisnu uz Caitlin, u Caitlininu krevetu, pokrivajuæi oèi pri svakom blijesku što bi sijevnuo na nebu. Oluja je u šumi oborila nekoliko stabala, a kiša se pretvorila u tuèu èije je udaranje po kuæi zvuèalo kao pucanje iz strojnice. »To je samo oluja«, rekla je Caitlin. »Ne shvaæam zašto se oboje ponašate poput Slatkice.«Ujutro je nazvao Lamb i javio da æe oko podneva stiæi kuæi i da sa sobom dovodi neke prijatelje.»Prijatelje?« rekla je Caitlin.»Vjerojatno Abby«, objasni joj Sharkey zgrabivši iz kutije punu šaku keksa od žitarica i strpavši ih u usta.»Abby?« reèe Caitlin. »Tko je Abby?«»Nekakva ženska«, objasni joj Sharkey.»Ženska?« reèe Caitlin. »Hoæeš reæi, ljubavnica?«Sharkey sleže ramenima.»Lamb ima ljubavnicu, a meni to nije rekao?« zapita Caitlin.On opet sleže ramenima.»Ja sam mu kæerka. Meni bi morao reæi takve stvari.«»Pa, znaš, on ne živi kao fratar«, objasni joj Sharkey, »baš kao što ni Phoebe ne živi kao opatica.«»Ali ovamo nije nikada nikoga dovodio! Vineyard je uvijek bio samo naš.«__________Njh su troje stigli na ruèak – Lamb, žena po imenu Abby i njezin sin, Daniel Baum, deèko Sharkeyjeve dobi. Abby se sa Sharkeyem pozdravila kao da se veæ od ranije poznaju, no bilo je jasno da je dvojici djeèaka ovo prvi susret i da nijedan od njih nije zbog njega presretan. Daniel je bio za dvije glave viši od Sharkeya, nezgrapan momak u

èizmama s potplatom zaštiæenim od klizanja i majicom na kojoj je bio našiven aligator. Držao se kao da se stalno dosaðuje.Abby je bila visoka gotovo kao i Lamb, mršava kao èaèkalica, bljedoputa, sa smeðom kosom nježnom kao u djeteta što joj se spuštala na ramena i šiškama koje su joj padale na oèi. Na sebi je imala traperice, strašno zgodnu majicu i cipele s valovitim potplatom, zbog èega se èinila još višom. Nasmiješila se Caitlin, rekla joj koliko je sretna što ju je upoznala, koliko je o njoj slušala. Daniel je na sav glas zijevao, i ne trudeæi se da stavi ruku na usta. Caitlin se držala kao da joj se povraæa.U kuæu uðoše kroz vrata što su vodila u kuhinju pa ih ondje doèeka nered od prethodne veèeri – lonac u kojem su se pripremali makaroni sa sirom i koji je stajao na podu, a Slatkica ga je do kraja oblizala, prljavi tanjuri na stolu, zajedno s kutijama žitarica koje su jeli za doruèak, korama od banane i napola pojedenim komadom tosta po kojem je razmazan žele od grožða. Na Abbynu se licu ukaza iznenaðenje, a potom gaðenje. Vix na radnoj plohi uoèi tetrapak s mlijekom i pokuša ga prokrijumèariti u hladnjak, no Abby ni to ne promaèe.Slatkica koja se odmarala ispod stola, poèe lajati, a kada Daniel kleknu da je pomiluje, zareža na njega. »Isuse… kakav je to pas?« zapita Daniel odskoèivši.»Labradorka«, reèe Lamb. »Obièno se jako prijateljski ponaša.« Otvori vrata i istjera Slatkicu iz kuæe.»Pa…«, reèe Abby nastojeæi se prema svemu postaviti pozitivno. »U ovoj se kuæi otvara bezbroj… moguænosti.«__________Svih se šestero naguraše u Volvo i poðoše u obilazak otoka, dvojica djeèaka na stražnjem sjedištu, pri èemu je jedan zurio kroz lijevi, a drugi kroz desni prozor, dok su se Caitlin i Vix vozile na podu u stražnjem dijelu automobila, zajedno sa Slatkicom. Lamb im je otvorio stražnji prozor kako bi imale dovoljno zraka. Na prednjim su se sjedištima Abby i Lamb naprosto rascvali, kao da je ovo još i bolje od serije Brady Bunch. Dok oni budu odsutni, servis æe za èišæenje pokušati dovesti kuæu u red. Lambu su rekli da æe im za to trebati cijeli dan, a možda i dva. Lamb im je obeæao posebnu napojnicu ako posao završe istoga dana.Ovaj put nisu pošli do Trishine brodice niti na nudistièku plažu. Umjesto sendvièa od kamenica i prženih krumpiriæa, otišli su na grozno dosadan ruèak u neki restoran u blizini luke gdje se Daniel neprestano mrgodio, a onaj Sharkeyev unutrašnji motor radio punom parom. Caitlin je premetala hranu po tanjuru, ali nije pojela ni zalogaja.Vix se trudila da dadne sve od sebe praveæi se da je oèarana Prièom o Abby i Lambu koja je govorila o tome kako su se njih dvoje upoznali i smjesta osjetili uzajamnu privlaènost i bla-bla-bla… koga je to uopæe zanimalo? »Nije mogao povjerovati da studiram na B fakultetu«, reèe Abby smijuæi se.»I još uvijek to ne mogu vjerovati«, dodade Lamb stišæuæi je uza se.Vix pojma nije imala o tome što znaèi B fakultet, no to i nije bilo važno. Nitko to nije primjeæivao.»U Boston sam došla nakon rastave, a prije toga sam cijeli život provela u Chicagu«, reèe Abby. »Nadala sam se da æe mi se i Daniel pridružiti, ali znaš kako je to, nije se mogao rastati od svojih prijatelja niti otiæi iz škole u koju je do tada išao.« Htjede raskuštrati Danielovu kosu, ali se djeèak ljutito odmaèe. »Tako da za sada Daniel živi s tatom.«

Vix je samo kimala glavom, onako kako to èine reporteri na televiziji kada nekoga intervjuiraju kako bi pokazali da ga zbilja slušaju.»A kada sljedeæeg ljeta položim magisterij«, nastavi Abby, »razmišljat æu o tome da li da se vratim u Chicago ili da potražim neki posao na Istoku.« Osmjehnu se Lambu posebnim osmijehom.Vix se pitala zna li ona za Trishu.

LambOna je naprosto predivna. Još ne može vjerovati koliko je imao sreæe, kako se ona niotkuda pojavila u njegovu životu, kada je tako nešto najmanje oèekivao. A ovo s njom æe potrajati. Nije u pitanju samo seks. Sve ga u vezi s njom usreæuje. Tako je bistra, tako slatka. Djeca æe je ludo zavoljeti. Ne može sam sebi vjerovati da razmišlja na taj naèin, da razmišlja o buduænosti s ovom ženom, ali upravo to èini.

__________Lamb je svakoga dana pjevao pod tušem u dvorištu. »All you need is love«, »Come together«, »We can work it out«. Bio je sretan. Bio je zaljubljen. Što je on bio sretniji zbog Abby, Caitlin je postajala nesretnija. No, èinilo se da on to ne opaža.Jednoga je dana sluèajno èula Daniela kako kaže Abby: »Ovo je mjesto prava grobnica. Nemaju èak ni televizor ni stroj za pranje suða.«Èovjek nije morao biti genij da shvati kako se Lamb u životu ne snalazi ni izdaleka onako dobro kao njezini roditelji. Trebalo je samo pogledati oronulo pokuæstvo, stare automobile, odjeæu koju su nosili ljudi iz ove kuæe. Èak su loše i jeli. Nije bilo mesa, pa èak ni hamburgera.»Molim te da zapamtiš kako si u ovoj kuæi gost«, rekla je Abby Danielu. »Oèekujem da se ponašaš pristojno.«»Ne vidim zašto si me morala dovuæi ovamo«, reèe Daniel. »Ovo je trebalo biti moje ljetovanje.«»Cijelo si ljeto proveo u kampu«, objasni mu Abby. »Naljetovao si se, a ja imam na raspolaganju samo ova dva tjedna.«»Tata kaže da je tebi cijeli život ljetovanje.«»Daniele, nemoj poèinjati…«»Kad bi dopustila Gusu da doðe ovamo, skinula bi me s vrata.«Abby uzdahnu. »O tome smo veæ razgovarali. Neæeš umrijeti ako dva tjedna provedeš bez tog svog prijatelja.«»I to bi se moglo desiti«, reèe Daniel.Vix je bilo neugodno zbog toga što je prisluškivala. Odluèi da Caitlin neæe isprièati to što je èula. Bila je to odviše… osobna stvar.Te su veèeri igrali minigolf. Daniel je štap držao poput profesionalca, jednu je ruku položio preko druge, a palce isprepleo. Provjeravao je položaj stopala kako bi bio siguran u to da su ispravno postavljena. Pri svakom bi udarcu dva puta zamahivao. Caitlin i Vix podrugljivo su ga bodrile. Daniel im reèe da zašute. Pokušava se koncentrirati. On ovu igru shvaæa ozbiljno. I njegov otac igra minigolf. Otac mu ima prednost od osam, pa ma što to znaèilo.Minigolf su igrali u èast Vixina dvanaestog roðendana koji je padao na posljednji dan srpnja. Sharkey je od prve pogodio jednu rupu, osvojivši tako za sve besplatnu igru. No, ovaj put to više nikome nije uspjelo.Poslije toga je, uz sladoled kod Lude Marthe, Daniel opet poèeo gnjaviti Abby da mu dopusti pozvati nekoga od prijatelja. Abby je rekla ‘ne’, kao da to stvarno misli, no Daniel nije odustajao. Opsjedao ju je cijelim putem kuæi. Naposljetku Lamb reèe: »Što se mene tièe, samo neka pozove koga god hoæe.«»U redu«, rekla je Abby. »U redu!« Naposljetku ju je slomio. »Kada se vratimo kuæi, možeš nazvati Gusa.«Dva je dana kasnije stigao Gus Kline, nepoèešljane kose, iskrena lica, glasan i neuredan. Ušetao je u kuæu kao da joj je on vlasnik, pregledao hladnjak i poslužio se ostacima od juèerašnje veèere. »Hey, Baumeru…«, rekao je izgovarajuæi to kao bomber i dva puta šakom udarivši Daniela. »Kako si?«»Sad kad si ti stigao«, Daniel æe, uzvraæajuæi mu udarac i po prvi se put nasmiješivši, »stvari neizostavno kreæu na bolje.«

AbbyNeka je vrag odnese ako dopusti djeci da ovo pokvare. I to bez obzira na mržnju u Caitlininim oèima. Bila je pogreška samo tako, nenajavljeno i neoèekivano, ušetati u njezin život. Možda æe malo potrajati, no ona æe nju veæ osvojiti. Uvijek je željela kæer, a ova djevojèica izgleda kao da bi joj majka baš dobro došla. Osim toga, za manje æe od deset godina djeca odrasti. No, zašto uopæe razmišlja na takav naèin? Ona se i Lamb poznaju tek èetiri mjeseca.Prije no je upoznala Lamba, razmišljala je o još jednom djetetu. Tek joj je trideset i sedam godina. Ima još vremena. Meðutim, sada, kada ovo izmeðu njih dvoje poèinje izgledati ozbiljno – barem se nada da je to ozbiljno – manje je sigurna u to. Troje mrzovoljastih tinejdžera malo je previše za nju. Dakako, dijete bi bilo nešto sasvim drugo. Dijete bi ih moglo povezati. Ipak, iz vlastitog iskustva zna da dijete može stvoriti i jaz izmeðu dvoje ljudi. Izmeðu nje i Maryja mnogo se toga promijenilo nakon Danielova roðenja. Nikada ne bi oèekivala da æe on biti ljubomoran na dijete, da æe se s njim nadmetati za njezinu naklonost, postavljajuæi joj zahtjeve kojima ona nikako nije mogla udovoljiti, no bilo je tako.Tokom godine dana što je uslijedila nakon njihova rastanka postala je jaèom, samopouzdanijom. Ne boji se zauzeti èvrst stav i sigurna je da u Danielovim oèima nazire poštovanje.Istina je da se nije kanila tako brzo zaljubiti. Prebrzo, kažu joj prijateljice. No, zar bi trebala otiæi od najboljeg èovjeka što ga je ikada upoznala samo zato što je još prerano? Kakve li ironije što ga je srela baš sada kada je odluèila da više nikada neæe ovisiti o nekom muškarcu.Pokušava ne misliti o nekadašnjoj hipijevskoj prijateljici s brodice, èak i kada Caitlin natukne nešto o njoj. Trisha pravi najbolje èajno pecivo, a ima i nevjerojatne dojke. Dvanaestogodišnjakinja pa da æe njoj govoriti o neèijim dojkama! Morala se ugristi za jezik.Njih dvoje spavaju zajedno… rade falaciju i kunilingus. Pitaj Lamba je li to istina.Taj bi je put najradije bila istukla remenom. Umjesto toga je rekla: Ovo nije pristojna tema za razgovor.Zašto nije?Zato što nije. Udaljila se od Caitlin, no osjeæala je njezino zadovoljstvo.Otišla je do Lamba u ljubomornu bijesu. To izmeðu tebe i Trishe…Veæ dugo nema nièega izmeðu mene i Trishe.Zašto onda Caitlin misli da ima?Caitlin ima dvanaest godina, Ab. Što ona zna o tome?Rekla mi je…Samo te pokušava razbjesniti.Spominjala je falaciju i kunilingus.Što?Tako sam se i ja osjeæala.On prasnu u smijeh. Rekao sam ti da s njom neæe biti lako.Trebala sam ti vjerovati.

6.Ljeto 1978.Vix je pretpostavljala da æe osoba koja se zavjetovala da nikada neæe biti obièna, da nikada neæe biti dosadna, svaku promjenu sa zadovoljstvom doèekati, no kada se radilo o Vineyardu, Caitlin je htjela da sve ostane kako je oduvijek bilo i pobjesnjela je što su njih dvoje preuredili kuæu bez njezina znanja, a da se i ne govori o njezinu pristanku.»Koja je ovo pizda materina?« rekla je Caitlin s izrazom potpune nevjerice na licu kada je prvi put ugledala obnovljenu i popravljenu Psiho kuæu.»Htjeli smo te iznenaditi«, reèe Abby. »Iznenaditi?« zapita Caitlin. Iznenaditi!«Abby i Lamb vjenèali su se za vrijeme Uskrsa. Caitlin je na vjenèanje odletjela u Boston. Vix je od nje na silu htjela izvuæi što više pojedinosti, no Caitlin nije o tome željela govoriti. Sve je to i previše depresivno. »Phoebe se barem ne udaje za svoje ljubavnike.«Caitlin se progura pored Abby i bez rijeèi otkoraèa u kuæu, stisnutih šaka i zgrèenih usnica. Vix poslušno poðe za njom. Kada se Caitlin naglo zaustavila nasred dnevnoga boravka, stade i Vix. Ona je osobno mislila da kuæa izgleda fantastièno. Sve je bilo obliveno svjetlom što je dopiralo kroz prozorèiæe na stropu. Sada su u kuæi postojali veliki prozori i francuski balkoni. Golemi su borovi, koji su ranije zaklanjali sunce i noæu bacali èudnovate sjenke, sada bili presaðeni na onu stranu kuæe koja je bila okrenuta prema šumi, a s druge je pucao vidik na jezerce i na Tjesnac. Vidjeli su se trajekti koji su uplovljavali u luku i isplovljavali iz nje te jedrilice s napetim spinakerima. Staro je pokuæstvo bilo prekriveno jasnoplavim i bijelim presvlakama. Uokolo su stajale vaze s cinijama, a sagovi su od sisalova vlakna bockali bosa stopala.Abby je èekala, a u oèima joj je bio pogled pun nade, no Caitlin jurnu uz stepenice i širom otvori vrata svoje sobe. Ovdje nitko ništa nije bio ni taknuo. Sve je izgledalo toèno onako kao i zadnji put. Vix je bila razoèarana, no Caitlin reèe: »Bogu hvala!«Abby je pošla za njima i zaustavila se na vratima. »Mislila sam da æe ti biti drago ako svoju sobu budeš mogla sama urediti«, objasnila je obraæajuæi se Caitlin. »Znaš, da sama odabereš boje i sve ostalo.«Vix je mislila o tome kako æe se njih dvije dobro zabavljati lièeæi smeðesive drvene zidove, slažuæi Caitlinine zbirke i kupujuæi u gradu. No, Caitlin reèe: »Meni se soba sviða toèno ovakva kakva je sada, hvala na pitanju!« pa zalupi vrata pred Abbynim nosom.Ako Abby misli da æe nešto postiæi kod Caitlin unošenjem kojekakvih promjena, jako se vara. Vix je žalila što Abby ne može objasniti kako nastojanje da ugodi Caitlin nije naèin kojim æe osvojiti djevojèinu naklonost. Njoj se gade ljudi koji se oko nje previše trude.Èasak kasnije Caitlin zbaci cipele s nogu i tresnu njima o zid. Jastucima koje je veæ bila naèela plijesan stade udarati o police, sve dok se jedan od njih ne raspuknu, a perje se iz njega razleti na sve strane. Zatim se okrenu prema zbirci kamenèiæa i zamahom je ruke s police pomete na pod. Zavitla preko sobe teniske rekete i gumene peraje, a potom pograbi stolicu kraj pisaæeg stola i razmrska je o vrata ormara. Psovala je plakala uništavajuæi sve što bi joj se našlo na putu.Vix je bila u šoku. Nikada ranije nije vidjela da se netko ovako ponaša. Jednom je u èetvrtom razredu došla iz škole kuæi histerièno plaèuæi zbog toga što ju je neki deèko iz razreda nazvao kurvom. Pojma nije imala što ta rijeè znaèi. Ni onaj deèko o tome nije imao pojma, ali u to vrijeme ona to nije znala. Kurvo, kurvo, kurvo…, pjevuckali su ostali deèki iz razreda zafrkavajuæi je tako cijeli tjedan dana.

Tawny nije pokazala nikakva razumijevanja za nju. »Èuvaj suze za nešto važno, Victoria. Nema potrebe da svoje uzbuðenje pokazuješ pred drugima. Želiš li da se ti deèki osjeæaju jaèima od tebe?«»Ne.«»Onda zapamti što sam ti rekla. Zadrži svoje osjeæaje za sebe. Nemoj nikada nikome pokazati da si neèim razoèarana.«To je bilo posljednji put što je dopustila Tawny da je vidi kako plaèe.Dok je èuèala izmeðu kreveta štiteæi glavu rukama, razmišljala je o Tawnyinu savjetu i ponosila se time što svoje osjeæaje umije zadržati za sebe. Caitlin oèigledno nitko nije bio nauèio da svoje suze saèuva za nešto znaèajno.Naposljetku se Caitlin sruši na krevet.Vix nije mogla smisliti ništa utješno što bi joj rekla. Umjesto toga, pruži joj kutiju s papirnatim maramicama i sjede kraj nje gladeæi je po leðima.Caitlin obrisa nos. »Ti si jedina osoba u ovoj kuæi koju ne mrzim. Tebi je jedinoj stalo do mene.«Caitlin joj èak nije zamjerila kada je Vix dobila prvu menstruaciju, premda je sama oèajnièki željela da se to najprije njoj desi. »Jamèim ti da æu u svemu drugom biti prva!« obeæa ona Vix.Možda…a možda i ne, pomisli Vix. Ovo je bila prva stvar koja je pripadala njoj, a koju je Caitlin željela i taj joj se osjeæaj sviðao.Ne rekavši nikome ništa, njih su dvije pješice prešle dvije milje do grada da kupe uloške za Vix, a potom ju je Caitlin otpratila do zahoda skrivena iza Pâtisserie Française na glavnoj ulici i pomogla joj da stavi uložak u gaæice.Vani naletješe na Trishu koja je baš krenula u gurmanski duæan da ondje isporuèi èajno pecivo. »Pogo… koga ja to vidim!« Trisha spusti pladanj na poklopac motora svojega kamioneta i pruži svakoj od njih èajno pecivo s pekmezom od bresaka. Na sebi je imala kratke hlaèice i naranèastu majicu. Vix se sjeti njezinih divovskih dojki pa opomenu svoje grudi da nikada ne narastu do te velièine.»Pa kako je mladi par?« zapita Trisha.Caitlin se prièini kao da æe povraæati.Trisha kimnu. »Èovjek misli da nekoga dobro poznaje, a onda taj netko uèini nešto toliko uvredljivo… toliko van svake pameti…«»Trebao se oženiti tobom!« reèe Caitlin.»Oh, dušo… ne misliš samo ti tako.«Ipak, kad je Caitlin odluèila da æe autostopirati do kuæe, Vix se usprotivi. »Meni su roditelji zabranili da idem autostopom.« Meðutim, na samu pomisao na put koji mora prijeæi pješice po žarkome suncu, i to uz ovaj osjeæaj muènine, zažali zbog toga.»Ovo je Vineyard, Vix. Svi idu autostopom.«»Ne smijem. To je jedino što sam obeæala roditeljima da nikada neæu uraditi, osim droga i seksa prije braka.«»To su veæ tri stvari.«»Znaš što hoæu reæi.«No, nekoliko se trenutaka kasnije jedan stari plavi Camaro uz škripu zaustavi kraj njih. U kolima su sjedila dva momka, obojica s bejzbolskim kapama na glavi i sunèanim naoèalama na kojima su stakla bila jako zakrivljena i sa strane priljubljena uz glavu. A za upravljaèem je bio on, Nacionalno Blago.

»Idete s nama?« zapita Von.Caitlin se okrenu prema Vix. »Ti idi pješice ako hoæeš, ali ja æu se voziti.« Bru, drugi momak, prevrnu svoje sjedalo prema naprijed da se Caitlin može uvuæi na stražnje sjedište.»Ideš ili ne ideš?« zapita Bru Vix. »Zadržavamo promet, kao što i sama možeš vidjeti.«Ona uðe u kola i sjede pored Caitlin razmišljajuæi o tome kako se nijednog obeæanja ne treba baš doslovce pridržavati. Osim toga, ako doðe do prometne nesreæe, bolje æe biti da njih dvije poginu zajedno jer æe inaèe Lambu morati objašnjavati zašto je Caitlin nastradala, a ona ne.»Caitlin povuèe Vona za rep.On spusti naoèale na vrh nosa i osmotri djevojke gledajuæi u retrovizor. »Znao sam da mi je danas sretan dan«, reèe ukljuèujuæi svoj šarm. »Hey, Bru… pogledaj što smo ulovili.«»Aha«, odvrati Bru, otprilike isto onoliko oduševljeno kao da su njih dvojica na udicu uhvatili dvije sardelice.Baš su izlazili iz grada, prošavši pored talijanskoga štanda Scallion na kojem se prodavalo povræe, pored igrališta za minigolf, pored vidikovca Tashmoo i stigavši do ceste koja je vodila prema Lambertovoj dragi, kadli Caitlin reèe Vonu da krene desno. »Koliko je to daleko?« zapita on.»Reæi æu ti kada treba stati.« Kada mu nešto kasnije rekla da zaustavi auto, Von tako naglo nagazi na koènicu da njih dvije poletješe naprijed i udariše o naslone prednjih sjedišta, što se njemu èinilo zabavnim.»Hvala na vožnji«, reèe Caitlin. »Vidimo se na Leteæim konjima.«»Ne ove godine«, objasni Von. »Ove godine radim u ribarnici.«»U kojoj ribarnici?« zapita Caitlin.»Neæu ti reæi. To moraš sama otkriti«, reèe Von.»Paaaa… dobro, saèuvaj za mene jednu riblju glavu«, reèe Caitlin.»Za tebe èuvam nešto bolje od toga«, objasni joj Von. »Za tri godine doði po to.«»Ne troši dah«, zapjevucka Caitlin zalupivši automobilskim vratima.Èule su kako se deèki smiju vraæajuæi se natrag na cestu, a onda odjuriše stisnuvši gas do daske.Caitlin to shvati kao znak da nije sve izgubljeno. Dok su pješice išle cestom što je vodila prema kuæi prelazeæi milju što im je još bila preostala, ona prebaci ruku preko Vixina ramena. »Zar ti nije drago što smo autostopirale?«»Možda«, reèe Vix. Pitala se znaju li momci da ona ima menstruaciju, jesu li primijetili ispupèenje pod njezinim kratkim hlaèicama dok je izlazila iz kola.»Samo možda?« zapita Caitlin.»Vjerojatno. Je li to bolje?«»Da, neizostavno bolje.«Te veèeri sjedoše, okrenuvši se licem jedna prema drugoj, u staru kadu s nogama u obliku životinjskih šapa koja je nekako bila preživjela preureðenje kuæe. Caitlin je uvjeravala Vix da menstrualna krv neæe teæi u kadu, ali ako se to i desi, njoj neæe smetati. »Zbilja si napredna«, reèe Caitlin usredotoèivši pogled na Vixine grudi.Vix osjeti kako joj se lice zažarilo. »Znam.« Nisu vidjele jedna drugu bez odjeæe još od prošloga ljeta. Caitlin je još uvijek bila ravna kao daska.»Kakav je osjeæaj kad ih imaš?« zapita Caitlin.»Kada imaš… što?«

»Sise.«»Ne znam. Nikakav.«»Smijem li ih dotaknuti?«»Valjda.«Caitlin se naže napred i rukama joj obuhvati dojke. Vix ih je veæ bila sama dodirivala, no ovo je bilo prvi put da to èini netko drugi. Od toga se osjeæala nekako èudno, kao da gubi dah.»Imaš li još uvijek Moæ?« zapita Caitlin.Vix kimnu.»Upotrebljavaš li je?«»Ponekad. A ti?«»Ponekad.« Caitlin joj se vragolasto osmjehnu, a potom kliznu pod vodu. Kosa joj se raširi poput lepeze i na èasak je izgledala kao mrtva.Vix se uvijek bojala da Caitlin ne naðe drugu ljetnu sestru, neku djevojku koja æe nju zamijeniti. Tek kad su se krajem prošloga ljeta ukrcale na avion, Caitlin joj saopæi novosti. Ubuduæe æe iæi u Mountain Day, privatnu školu u Santa Feu. Vix je to potpuno smlavilo.»Glavu gore!« rekla joj je Caitlin. »Možemo danas i umrijeti. Avion se može srušiti, koješta se može dogoditi.«No, pomisao na to da æe izgubiti Caitlin bila je gora od avionske nesreæe. Pitala se da li Caitlin novim školskim kolegicama dopušta pristup svojoj Moæi. Ona svoju nikada nije dijelila ni s kim. Kod kuæe bi je ponekad, pošto bi Lanie zaspala, upotrebljavala sama. Veæinom bi to bilo uzalud. Imala je premalo vremena i rijetko je uspijevala ostati nasamo.Nije oèekivala da æe je Caitlin opet pozvati na Vineyard, a kada se to ipak dogodilo, Vix se zabrinula da joj majka neæe dopustiti da poðe. Ta je godina bila teška za njezinu obitelj. Nathan je cijele zime stalno pobolijevao, a u ožujku je završio u bolnici zbog upale pluæa. Nekoliko je tjedana poslije toga još i Lewis slomio ruku. Krov je stao curiti zbog gustog i vlažnog proljetnog snijega i Tawny im je svima stavila na znanje da ne zna što bi napravila s hrpom raèuna koji su se gomilali na pisaæem stolu u dnevnom boravku. Razgovarali su i o tome da æe prodati kamper, no Ed se za sada odluèio protiv prodaje. Umjesto toga je našao dodatni posao i razvozio pošiljke za UPS, ali je nakon nekoliko tjedana ostao bez njega.Tawny ju je iznenadila. Kao da joj je laknulo što æe joj se preko ljeta jedna osoba manje plesti pod noge, što æe biti jedna osoba manje o kojoj se treba brinuti.Polovicom ih je svibnja Tawny izvijestila o tome da je Phoebe dan ranije bila jedna od uzvanica na Grofièinoj veèernjoj zabavi. »Došla je s nekim tko je barem deset godina mlaði od nje«, puhnula je Tawny kroz nos.»I onda?« reèe Vix nastojeæi pokazati koliko je postala sofisticiranom. »Phoebe ima mnoštvo prijatelja. Ne znaèi nužno da joj je to ljubavnik.«Na trenutak je pomislila da æe je Tawny pljusnuti preko lica pa je odskoèila. Umjesto toga, Tawny zaviknu: »Dosta je tih tvojih bestidnosti, Victoria!«Tjedan je dana prije toga nazvala Vix nestrpljivom… nestrpljivom i nesnosnom. Vix pojma nije imala zašto se majka toliko ljuti na nju. Sluèajno je bila èula Tawny kako nekome preko telefona prièa o tome da se Grofica ponovno propila i da puši dvije kutije dnevno, a kada ju je doktor strogo upozorio da pazi na sebe, Grofica mu je rekla da

odjebe! »Nemam snage da se brinem još i zbog nje, ali ako nje ne bude… neæe biti ni posla za mene«, rekla je Tawny.Hoæe li Grofica umrijeti? Je li Tawny o tome govorila? Vix nije ništa pitala. Pokušavala se majci uklanjati s puta, no što se više bližio kraj školske godine, Tawny se ponašala sve neprijateljskije i kæeri stalno nešto predbacivala. Jedne je veèeri, kada se pile koje je Vix na roštilju trebala polijevati uljem, prepeklo, Tawny zaurlala: »Gledaj ovo!« Zabila je vilicu u komad piletine i stala njime mahati naokolo tako da ga i ostala djeca mogu vidjeti. »Da Victoria ne misli samo na sebe, veèeras ne bismo morali jesti zagorjelu piletinu!« Vix je otrèala u svoju sobu i ondje ostala.Kasnije, dok je dovršavala domaæu zadaæu iz matematike, Lanie joj reèe: »Znaš zašto ona tebe mrzi?« Vix podiže pogled s prijenosnog raèunala. »Zato što uspjevaš pobjeæi odavde«, reèe Lanie pokušavajuæi Barbiki Malibu splesti kosu u pletenicu. »Svi te zbog toga mrzimo.« Lanie je to rekla bez uzbuðenja i Vix najednom sve shvati. Ona je uspjela pobjeæi, a oni nisu.Rastuži se zbog toga što æe ostaviti Nathana, posebno kada joj on ravno pred lice gurnu igraèku koja je predstavljala maloga rakuna. »Neka i on ide s tobom na Martha’s Vineyard. Onda æe mi moæi o svemu prièati.«»Pa i ja sam ti o svemu prièala prošloga ljeta«, reèe Vix. Ono što mu je prièala, bile su opæenite otoèke prièe o oceanu, pticama i olujama.»Otkuda da znam da nisi sve to izmislila?« upita Nathan.Zar ju je on mogao tako lako prozreti ili je to bio njegov naèin da se našali s njom? »U redu, Ruperte,« reèe ona rakunu. »Ideš sa mnom na Martha’s Vineyard!«»On se više ne zove Rupert«, reèe Nathan, »nego orlando.«»Orlando.«»Kao onaj iz Disneyevog Svijeta«, reèe Nathan.Vix kleknu ispred Nathanovih kolica. »Jednom æu te odvesti u Disneyev Svijet«, reèe mu.»Kada?«»Èim zaradim dovoljno novaca.«»Koliko æe ti godina za to trebati?«»Ne znam. Ne tako mnogo.« Ovi ruke oko njega. Njegovo joj se tijelo èinilo tako malenim, tako krhkim.»Nedostajala si mi prošlog ljeta«, prošapta on. »Lewis i Lanie ne brinu se za mene ovako kao ti.«Znala je da je to istina i osjeti se krivom, no ne dovoljno krivom da bi ostala kod kuæe. Nisu Lanie i Lewis bili okrutni ili grubi prema Nathanu, nego su više brinuli o vlastitom životu pa bi ponekad zaboravili na njega. Posebno Lewis. On je oduvijek nešto zamjerao Nathanu, najprije to što se uopæe rodio, a potom što se rodio takav kakav se rodio. Ponekad je mogla razabrati da Lewis misli: Što im je on trebao? Zašto se nisu zaustavili nakon nas troje? Znala je da svi u obitelji sebi postavljaju isto pitanje, èak i njezini roditelji. Tawny im je znala govoriti kako im je Nathana poslao Bog da nauèe biti jaki, da nauèe cijeniti blagoslove koje imaju. No, što je s Nathanom? Što je Bog njemu poslao?

7.Drugoga tjedna u srpnju, kada su hortenzije penjaèice dobile tamno plavu boju i stale se ovijati oko trijema, Lamb priredi proslavu u èast Abbyina magisterija. »Ona se zapravo voli razmetati novim mužem i preureðenom vikendicom«, smijuckala se Caitlin.»A što je s dražesnim pastorcima?« zapita Vix.»Oh, to neizostavno.«Njih se dvije zagledaše na drugu stranu Abbyna nedavno posaðena vrta promatrajuæi Sharkeya koji se bio pretvorio u nekakva neznanca, narastavši za sedam palaca, a da se pri tome nije ni funte udebljao, zbog èega je nalikovao na Lurcha jer su mu ruke visjele s ramena poput ribièkih štapova, a šake se njihale, svaka na svojoj strani, kao da ne može smisliti što bi s njima zapoèeo.»Izgleda gotovo isto tako èarobno kao i njezin vlastiti sin«, reèe Caitlin.Daniel i Gus stigli su dan ranije, s namjerom da ovdje ostanu tri tjedna, što je znaèilo da ona i Caitlin neæe morati dijeliti kupaonicu samo sa Sharkeyem, veæ s trojicom tinejdžera. S trojicom ogavnih petnaestogodišnjaka koji u zahodu ostavljaju podignutu dasku, mokre po rubu zahodske školjke i prde gdje god i kad god im se prohtije. A jedan bi od njih redovito zaboravljao pustiti vodu ili je pak bio tako ponosan na to što je uspio ostaviti u školjci da je to svakako htio svima pokazati. Po stranicama je umivaonika uvijek bilo polijepljenih ostataka paste za zube što bi je deèki ispljunuli, mokri su se ruènici povlaèili po podu, a kada je uvijek bila zaèepljena dlakama s bogzna kojega dijela njihova tijela.Njih su dvije èule kako na zabavi neki gost kaže Abby da su joj djeca zbilja krasna, a potom je pita je li veæ našla posao. Abby je odgovorila: »Ne, zapravo ga još nisam poèela ni tražiti. Neko æu vrijeme naprosto uživati.«»Sada kad je sebi osigurala stan i hranu, vjerojatno nikada neæe ni naæi posao«, Caitlin prišapnu Vix.Stan i hranu?Dan nakon proslave vrijeme postade kišno i vjetrovito te takvo ostade cijeli tjedan. Vix i Caitlin u Bunch of Grapes kupiše gomilu džepnih knjiga pa, osim u vrijeme obroka, èitav taj tjedan provedoše èitajuæi u krevetu. Abby ih pokuša izmamiti iz sobe kutijama starih slagalica. Sharkey se naginjao nad Vix, dišuæi joj za vratom, dok ih je slagala.»U èemu je tvoja tajna?« zapita je pošto je završila posebno kompliciranu sliku jedrenjaka.»Tajna?« reèe ona. »Nemam ja nikakve tajne.« Znala je samo to da može s uspjehom slagati djeliæe slagalice, sastaviti cijelu sliku.Gus ju je stalno zvao Sirup za kašalj. Tawny je vjerojatno znala što govori kada je rekla: Da sam htjela kæer nazvati po lijeku protiv prehlade, uèinila bih tako. »Hej, Sirupiæu!« zazvao bi Gus. »Što se zbiva?« Bio je najnesnosnija osoba koju je ikada upoznala. Nije samo Caitlin teško podnosila deèke iz Chicaga. Neizostavno se nisu uklapali!Djevojèice su se uveèer zatvarale u svoju sobu i tamo se, plešuæi uz Bee Geese, pretvarale uz kraljice diska. Šest su puta gledale Groznicu subotnje veèeri. Obje su bile zaljubljene u Johna Travoltu. Caitlin se zaklinjala da je èovjek, samo ako bi se pažljivo zagledao u one njegove uske bijele hlaèe, mogao nazreti obris njegove opreme.Onoga dana kada je Gus na veèeru došao s peruškom za prašinu na glavi i teniskim lopticama ispod košulje pjevajuæi Ah, ha, ha, ha, stayin’ alive, staying’ alive… kao da je

sposoban, kao da je vrijedan oponašati bilo njih dvije bilo Johna Travoltu, Caitlin mu je nadjenula nadimak Prištavko.»To volim«, reèe joj Gus ni najmanje se ne uvrijedivši. »Sviða mi se kada su mi ženske pametne.«»Ženske?« frknu Caitlin. »Nemoj o tome ni sanjati!«Èak ni Caitlin nije imala ništa protiv toga što je staro napuknuto zrcalo iznad umivaonika u kupaonici bilo zamijenjeno novim. Nije više bilo ožiljaka na licu. Poèela je prati jezik pastom za zube gurajuæi pri tome èetkicu gotovo do polovice u grlo tako da, kada za to doðe vrijeme, bude spremna za felaciju. Poticala je i Vix da tako postupi, no Vix bi se, svaki put kad bi pokušala, stala daviti. »Nikada ništa od tebe u pogledu oralnog seksa«, rekla joj je Caitlin odmahujuæi glavom.»Možda ono ne moraš gurnuti tako duboko«, mislila je Vix.»Moraš.«»Otkuda to znaš?«Caitlin sleže ramenima.»Vidjela si to na slici?« zapita Vix.»Vidjela sam Phoebe kako to radi.«Vix otvori usta, no iz njih ne izaðe ni rijeè.Caitlin je zgrabi za ramena. »Zakuni se da ni živoj duši neæeš nikada reæi da sam ti to prièala.«»Kunem se.«»Jesi li ikada… znaš… gledala svoje roditelje kako to rade?«Vix odmahnu glavom.»I mislila sam da nisi.«»Jednom sam«, poèe ona, djelomièno i zato da odobrovolji Caitlin«, vijdela oca kako oèijuka s nekom ženom. Bio mi je to pravi šok.«»Koliko si imala godina?«»Bilo je to… nedavno. Sjedili su kraj prozora u prodavaonici sendvièa u La Fondi. Ja sam prolazila onuda.«Caitlin je minutu šutjela. »To baš nije kao da su spavali zajedno.«»Znam.« Vix nije uspijevala pronaæi rijeèi kojima bi joj objasnila kako se toga dana osjeæala, poput uljeza u oèevu životu. Sve do veèeras bila je to smetnula s uma. »Žena je imala dugaèku kosu…«, reèe Vix. »Kao posutu injem. Smijali su se jedno drugome. Vidjela sam kako se ona nagnula preko stola i potapšala ga po ruci.«Caitlin potapša njezinu ruku. »To vjerojatno ništa ne znaèi. Ne brini. Oèijukanje se ne raèuna.«Caitlin je pak u oèijukanju bila izravna. Kada bi joj se netko uèinio privlaènim, stavljala bi mu to do znanja. Nije gubila vrijeme na pretvaranje. Na Vixin ih trinaesti roðendan Lamb ostavi na igralištu za minigolf.Ušavši u klub, ona i Caitlin naiðoše na Brua kako stoji za kasom i raspametiše se. Bru ih silno poslovno zapita: Koliko igara želite?, a ona i Caitlin laktom su gurkale jedna drugu i trudile se da se ne nasmiju. Tko kaže da trinaest nije sretan broj?Premda nije bio onako silno zgodan kao Von, a usne mu nisu bile od one vrste kakve bi djevojka cijele noæi rado sisala, pod uvjetom da uopæe bude sklona tome da siše neèije usnice, bilo je u Bruu neèega što je Vix još i više privlaèilo. Oèi su mu bile tople zlatnosmeðe boje, a kosa iste boje padala mu je iza ušiju. Voljela bi da je može dotaknuti.

Nije se cijelo vrijeme smiješio kao Von, no kada bi se osmjehnuo, bio je to spor osmijeh koji bi se nenadano pojavio i èovjeka zatekao nespremna. Nije joj bilo teško zamisliti kako se njegove mišiæave ruke ovijaju oko nje.»Koliko igara želite?« zapita ih on ponovno.»Dvije«, reèe Caitlin vadeæi novac iz džepa na haljini.On im pruži dvije kartice za bilježenje bodova i olovku držeæi se kao da ih nikada ranije nije vidio. »Koju æete boju loptica odabrati?«To kod njih izazva nov napadaj smijeha.»Dobro… dobro…«, na to æe on. »Hajdemo ovako. Ružièastu, naranèastu, žutu, zelenu, plavu…«Stvari se time još više pogoršaše. Napokon Caitlin pokaza na ružièaste, a Vix na žute loptice. Polazeæi dalje, još uvijek nisu mogle doæi k sebi od smijeha. Onda se Caitlin smiri, okrenu se i reèe: »Ne mogu povjerovati da nas se ne sjeæaš.«Ovo pobudi njegovo zanimanje, no nakon duljeg promatranja uspije samo zakljuèiti: »Mislim da ne.«»Dvostruka Napast…«, objasni mu Caitlin. »Podsjeæa li te to na nešto?«Buduæi da je on još uvijek bijelo gledao, Caitlin dodade: »Ti i Von ste nas jednom povezli…«On je sada posluživao nekog drugog, neki mladi braèni par s malim djeèaèiæem, no zastade i ponovno ih odobravanjem osmotri. »Dvostruka Napast… da, možda… èinite mi se nekako drugaèije…«Dakako da su mu se èinile drugaèijima! Na sebi su imale lagane ljetne haljine ispod kojih su nosile grudnjake bez naramenica, na nogama sandale koje su se vezivale oko gležnja, usnice su bile namazale sjajilom s okusom jagode, a na ušima su im se njihale naušnice s privjeskom u obliku tvora – službenog mirisa Martha’s Vineyarda, kako su to tvrdile naljepnice na odbojnicima automobila – što je sve bilo kupljeno Lambovom kreditnom karticom koju je Caitlin bila posudila da Vix za roðendan povede u kupovinu. A drugaèije su i mirisale, po parfemu Charlie kojim su se bile obilno ispolijevale.Caitlin nakrivi glavu i dobaci mu osmijeh. »Vidimo se«, doviknu mu.»Ne, ako ja tebe prvi ugledam«, odvrati on.Otac s malim djetetom prstima je lupkao po stolu. »Može li se ovdje nešto dobiti?«»Svakako«, reèe Bru. »Koju boju loptica želite?«One opet prasnuše u smijeh, još i jaèe no prvi put. Dok su èekale na poèetni udarac, Caitlin reèe: »Jednog æe se dana obojica zaljubiti u mene.«»Tko?« zapita Vix.»Bru i Von.«»Zašto obojica? reèe Vix. »Zašto ne samo jedan od njih?«»Zato što æe s dvojicom biti zanimljivije«, odgovori Caitlin.No, Vix se to nije èinilo poštenim pa stade tjerati Caitlin da se odluèi. »Pretpostavimo da možeš dobiti samo jednoga. Kojega bi odabrala?«»Ne znam.«»Pretpostavimo da ti život ovisi o tome. Moraš odabrati jednoga ili umrijeti.«»Kojeg bi ti izabrala?« reèe Caitlin.»Ja sam tebe prva pitala.«»Dobro«, reèe Caitlin. »Mislim da bih se odluèila za Vona.«Dobro, pomisli Vix. Ona je za sebe veæ bila odabrala Brua.

Tjedan dana kasnije njih dvije sahraniše Cassandru i Vixen. Na plaži naèiniše pješèane likove koji su trebali prikazivati Caitlin i Vix, a pridodaše im i dojke. Vix sebi naèini okrugle, a Caitlin šiljate dojke i na vrhove im staviše grimizne kamenèiæe umjesto bradavica. Za oèi upotrijebiše crno kamenje, za kosu busene morske trave, siæušne bijele školjkice za nokte na rukama i nogama, a èupavu travu što je rasla na plaži za stidne vlasi. Poravnaše okolni pijesak i na njemu napisaše: Ovdje poèivaju Vixen i Cassandra. Bilo je lijepo dok je trajalo. Potom zapjevaše i zaplesaše oko nekadašnjih utvara.Dvije žene u pratnji springer španijela zastadoše na èasak da bi se divile njihovu djelu. Caitlin i Vix nastaviše plesati ne obraæajuæi pažnju na njih.To nije znaèilo da su izgubile Moæ, veæ da se više njome ne mogu zajednièki služiti. Nisu shvaæale zašto. Nešto u vezi s time naprosto nije bilo na mjestu. Složiše se da æe ubuduæe koristiti Moæ svaka za sebe, no Vixen i Cassandra bile su mrtve. Mrtve i pokopane.

8.Vix o Lambu kao djeèaku ne bi nikada ni razmišljala da Caitlin nije rekla: »Lamb je odrastao kod bake. Uskoro je oèekujemo. Zaboravila sam kada. To ti je prava gadura, ali to æeš veæ i sama vidjeti.«Zanimanje joj je još više pobudila stara fotografija, velièine osam sa deset, koju je Caitlin iskopala iz najdonje ladice na komodi. »Lambovi roditelji«, reèe Caitlin lupkajuæi prstom po slici. »Amanda i Lambert. Nastradali su u automobilskom sudaru na otoku dok su Lamb i njegova sestra bili još mali. Znaš koliko im je godina bilo kada su poginuli? Dvadeset i pet. Zar to nije patetièno?« Nije èekala da joj Vix odgovori. »Oboje su bili pijani one veèeri kada se dogodila nesreæa. Zbog toga Lamb nikada nije ni taknuo alkohol. Ona je vozila. Nalikujem na nju, što misliš?«Vix prstima prekri frizuru kakva se nosila tridesetih godina. Žena je doista nalikovala na Caitlin.»Njih dvoje svejedno ne bi bili dobri roditelji«, reèe Caitlin i vrati fotografiju u prozirnu omotnicu.»Možda su mogli prestati piti«, reèe Vix.»Sumnjam.«»Nekim ljudima to uspijeva.«»Pa, sada to uopæe nije važno. Oboje su mrtvi!«»Zašto se ljutiš na mene?«»Tko se ljuti? Jesam li rekla da se ljutim na tebe?«»Ne… ali se ponašaš kao da se ljutiš.«»Ti sve tako osobno shvaæaš.«»Samo neke stvari!« objasni joj Vix. Sada se zaista poèinjala ljutiti, a zbog èega? Nekoliko puta duboko udahnu i reèe: »S Lambom je sve u redu.«»Lamb je bio savršen… sve dok se nije oženio s ovom ženom!«Vix se pitala hoæe li Caitlin ikada prihvatiti Abby.U bijelom se lanenom odijelu i sa slamnatim šeširom široka oboda baka Somers doimala otmjeno. Lice joj je još uvijek bilo lijepo, s jedva pokojom borom, premda je sigurno bila jako stara. Caitlin joj je objasnila da baka odlazi plastiènom kirurgu onako kako drugi ljudi odlaze na skidanje zubnog kamenca. »Ima posebne kopèice ispod kose.«»Kopèice?«»A možda i iza ušiju, nisam sigurna.«Dok je Vix razmišljala o tome kako izgleda imati kopèice iza ušiju, Caitlin je predstavi Lambovoj sestri Dorset, visokoj i mišiæavoj ženi dugaèke kose boje meda koju su s obje strane lica pridržavali èešljevi od kornjaèevine. Dorset se bila tri puta udavala, a dvaput je bila u Hazeldenu radi rehabilitacije. U ovom je trenutku živjela s bakom u velikoj kuæi u Palm Beachu. Caitlin joj je bila rekla kako svatko kome uspije živjeti s bakom Somers, zaslužuje medalju. Dorset je bila jako preplanula.»Ma što baka rekla«, šapnu Caitlin, »nemoj ništa govoriti.«»Da ja nešto kažem neèijoj baki?« Vix se morala nasmijati zbog apsurdnosti takve pomisli. Osim toga, još je uvijek bila u šoku zbog toga što ima Regina Mayhew Somers, jasno otisnuto zelenom tintom na naslovnici svih najpaprenijih knjiga u kuæi, pripada neèijoj baki. »Neèija je baka èitala ove knjige?« u èudu se obratila Caitlin.»Što bi bake trebale èitati… Bibliju?«»Ne znam«, reèe Vix. »Nemam nijednoga djeda ni baku.«

Baka je Somers bila toliko uljudna, toliko profinjena da Vix nije mogla povjerovati svojim ušima kada ju je èula da, ušavši u kuæu i bacivši brz pogled unaokolo, kaže: »Dakle, to je ta Židovka napravila od moje kuæe. Pa, i to je dosta, zar ne? Više nego da je nešto rekla.«Vix osjeti bockanje duž kralježnice, no sjeti se Caitlinine opomene. Nemoj ništa govoriti. Lamb žmirnu, ali ni on ništa ne reèe. Vix je zahvaljivala Bogu što je Abby u kuhinji pa nije èula bakinu primjedbu.

Regina Mayhew SomersPokušava sjeæanjima na ovaj otok ne dopustiti da je obuzmu. Policija na njezinim vratima one veèeri kada se desila nesreæa. Na brzinu organiziran dvostruki pogreb. Shvaæanje da je odgoj dvoje malene siroèadi sada pao na nju i Lamba Seniora, da se opet moraju baviti takvim stvarima, i to sada, baš kada su njegov odlazak u mirovinu kanili proslaviti krstarenjem oko svijeta. I njegov bijes na nju što se toliko posveæuje djeci! To nikada nije mogla razumjeti. Pa što je drugo trebala uèiniti, skinuti sa sebe svaku odgovornost? Da bi se svega toga riješio, on se jednoga petka poslijepodne srušio u klubu, kraj sedamnaeste rupe, te tako sve bacio njoj u krilo. Djecu, odgovornost i, da, i novac. Doduše, i Mayhewevi su imali dovoljno imutka. Na Charlieja se Wetheridgea oslanjala kad god bi joj zatrebao savjet, sve dok Charlie nije umro, doslovce se oslanjajuæi na nju, u krevetu u Ritzu. Ostala je bliska s Lucy, njegovom udovicom, koja nikada nije ni pretpostavila da joj je Charlie bio išta više od financijskog savjetnika.Ne, u to doba ženi nije bilo lako da sama odgaja dvoje djece. I još da mora slušati onu groznu glazbu. Elvisa, a onda i one deèke iz Engleske. A ona nemoguæa odjeæa i frizure. Što se nje tièe, te bi godine bilo najbolje baciti u zahodsku školjku i pustiti vodu za njima. Revolucija, ma nemoj! Vodite ljubav, a ne rat! Ma gdje su to samo našli?A sad i kuæa! Dopustio je toj došljakinji da od nje napravi što hoæe. Toj Židovki! To je zbilja više no što ona može podnijeti.

DorsetDorset moli Boga da baka umre. Da se to desi sada dok su svi na okupu pa da se Lamb može pobrinuti za pojedinosti. Ne želi joj da pati ili da se muèi. Samo da nestane. Onda æe moæi vlastiti život uzeti u svoje ruke.Zašto vam baka mora umrijeti da biste vi odrasli i vlastiti život uzeli u svoje ruke? želi znati njezin psihiæ.To vi meni objasnite, doktore Freud.Do sada mu to nije uspjelo.

__________Kada je Dorset zapitala tko joj hoæe pomoæi u obavljanju nekih poslova, Vix se smjesta ponudila. Posljednje je mjesto na popisu bila Johnova ribarnica kamo su morale otiæi po kuhanog lososa što ga je Abby bila naruèila za ruèak. U èasu kad su ušle u ribarnicu Vix na mjestu zastade ugledavši za pultom – a koga drugog nego Nacionalno Blago u dugaèkoj bijeloj pregaèi? Kako li æe Caitlin biti žao što nije pošla s njima!»Eh, eh…«reèe on kada ju je napokon primijetio. »Vidi tko nam je to došao.«Vix je laskalo što je se on sjeæa iako je sva njezina odanost bila usmjerena na Brua. Svejedno, zbog topline se njegova osmijeha stade vrpoljiti mada je on stajao s druge strane pulta. Stade rukom prelaziti preko limuna izloženih u košarici, a Dorset zapita je li Abbyna narudžba gotova. Von nestade u stražnjem dijelu ribarnice i odande iznese lososa složena na pladnju i ukrašena cvijeæem. Kiæenom ga kretnjom pokaza Dorset pjevušeæi: »Ta-da…«»Cvijeæe…«, reèe ona. »Baš zgodno.«»Da… a ovo se cvijeæe može i jesti«, on æe odmjeravajuæi Dorset od glave do pete premda je bila dovoljno stara da mu može biti majka. »Nisam znao da èovjek može jesti… znate… jesti cvijeæe, sve dok nisam poèeo ovdje raditi.«Dorset proèisti grlo i polako poèe potpisivati obraèunski listiæ. Potom reèe: »Možeš li mi otvoriti vrata, Victoria?«»Što?« zapita Vix koja je u tom èasu bila duboko zadubljena u nadmetanje pogledima s Vonom.»Vrata«, ponovi Dorset.»Oh, svakako…«»Èekaj…«, doviknu joj Von. »Imam nešto za tvoju prijateljicu.«I opet nestade u stražnjem dijelu duæana.Vix je vidjela da se Dorset pita što se tu zapravo zbiva. Von se vrati i pruži joj smeðu vreæicu. »Predaj joj ovo uz moje najljepše žaljenje… ovaj, pozdrave.«I baš kada je mislila da joj se ništa bolje ne može dogoditi, izaðe iz ribarnice i vani, u parkiranom kamionetu i nogu podignutih na kontrolnu ploèu, ugleda Brua. Oh, Bože, oh, Bože, oh, Bože… nije mogla vjerovati u toliku sreæu!»Hej…« reèe on spazivši je. Džepnim je nožiæem nešto èeprkao po jednom prstu, možda je pokušavao izvaditi kakvu špranjicu.»Hey«, odvrati ona.»Što to imaš?«»Što imam?«»U toj vreæici… umirem od gladi.«»Oh. Sumnjam da bi ti se to svidjelo.«»Daj da pogledamo.«»Mislim da…«»Vix!« zazva Dorset. »Idemo.«»Moram iæi.«»Samo polako«, reèe on.»Da… i ti.«»Nije li on malo prestar za tebe?« zapita Dorset dok su se vraæale kuæi.»Oh, to nema veze«, objasni Vix. Govori li Dorset o Vonu ili o Bruu? »Mi smo samo… poznanici.«

Dorset se zamisli nad tim. »Dobro. Ne sviða mi se kad se djevojèice s nekim previše spetljaju. To naprosto nije pametno.«Vix kimnu kao da toèno zna o èemu Dorset govori.Istoga èasa kad je stigla kuæi predade Caitlin vreæicu iz ribarnice. Po naèinu na koji je Caitlin zadržala dah pošto ju je otvorila, Vix shvati kako se unutra zbilja nalazi riblja glava.»Je li netko vidio moj Percocet?« zapita Dorset istresavši torbicu na radnu plohu u kuhinji. »Sigurna sam da sam ga ponijela.«»Ne znam«, reèe Caitlin pa ona i Vix odjuriše trèeæi cijelim putem do plaže, sudarajuæi se jedna s drugom i histerièno se smijuæi dok su Vonov dar bacale kormoranima za hranu.

9.Sve do prethodne veèeri Vix nije bila shvatila da Lambovo puno ime glasi Lambert Mayhew Somers Treæi ili da se Sharkey zapravo zove Lambert Mayhew Somers Èetvrti, poput nekakva kralja, kralja koji radi na Texacovoj benzinskoj crpki na Beach Roadu. Kanili su ga zvati Bert, objasnila joj je Caitlin, kako bi se njegovo ime razlikovalo od Lambova, no još je od malih nogu bio toliko oèaran morskim psima da su ga poèeli nazivati Sharkey i taj mu je nadimak ostao.»Kada su snimali Ralje, Lamb ga je poveo do lagune da vidi Stevena Spielberga«, reèe Caitlin, »no Sharkeya je zanimalo samo ono golemo mehanièko èudovište. Onda je Lamb napravio grešku i odveo ga da vidi film, pa je Sharkey potpuno šiznuo. Odonda se nijednom nije okupao u moru. Jesi li ga ti imala prilike vidjeti?»Morskog psa?«»Film.«Vix odmahnu glavom. »Roditelji mi ne bi dopustili.«»Ako ga budu opet prikazivali, iæi æemo zajedno. Ja se ne bojim«, reèe joj Caitlin. »Znaš kako izgleda ugriz morskog psa?«»Ne, kako?«Caitlin najednom skoèi na Vixin krevet i ugrize je za stražnjicu.»Prestani s tim!« zavrišta Vix.Kada im se kod kuæe Sharkey pridružio za ruèkom, baka ga lupnu ruènom torbicom po glavi. »Uspravi se, Bertie. Hodaj uspravno. Pa ti si Mayhew.«Sharkey spuznu u stolicu za stolom postavljenim na trijemu gdje se ruèak posluživao u Abbynom bijelo-plavom servisu za jelo. Vix je osjeæala kako napetost za stolom raste i žalila što ne može pobjeæi na plažu s knjigom i komadom kruha koji bi namazala maslacem od kikirikija. Možda bi ponovno naletjela na Brua i Vona. To bi baš bilo zanimljivo!Dorset je sjedila nasuprot njoj, bezizražajna lica. Oèi su joj gledale nekamo u prazno, kao da je veæ odlutala nekamo drugamo, možda u ribarnicu k Vonu. Petljala je nešto s èešljevima koji su joj pridržavali kosu, vadila najprije jedan i ponovno ga vraæala na mjesto, a zatim to isto ponavljala i s drugim.Razgovor se za stolom vrtio oko bakina zdravlja. »Vi sjajno izgledate, gospoðo Somers«, reèe joj Abby.»Oh, pih«, reèe baka.Vix je morala samu sebe podsjeæati na to da je ova žena Regina Mayhew Somers, da je svojevremeno proèitala Dolinu lutkica i Gradiæ Payton. O coitusu interrupturu vjerojatno je znala sve što se o tome može znati.»Uopæe mi nije dobro«, nastavljala je baka. »A oni doktori na Floridi ne znaju u èemu je stvar. Znate tko odlazi onamo… doktori u potrazi za sunèanjem, doktori koji bi cijeli dan samo pecali ili odlazili na jedrenje… a meðu njima je mnogo pripadnika židovske vjere. To, naravno, ne znaèi da nisu dobri doktori«, brzo dodade.»Bako…«, reèe Lamb spustivši vilicu.»Oh, znala sam da æeš me ti krivo shvatiti!« povika ona poput kakve zloèeste djevojèice. »Abby me razumije, je li tako, mila?«»Da, potpuno vas razumijem«, reèe Abby.»Svi te razumijemo, bako,« dodade Caitlin.»E pa, zar to nije krasno?« vedro zapita baka.

Regina Mayhew SomersOh, baš ih je sjajno gledati kako se uznemireno meškolje na stolicama! Ako namjeravaju s njom postupati kao s nekakvom relikvijom, odigrat æe ona i tu ulogu. Ona, doduše, ne skriva svoje godine… daleko od toga… ponosi se time što je navršila osamdesetu. Dakako, nitko joj ne bi dao više od šezdeset i pet. Lako bi se mogla izdavati za Lambovu majku, umjesto da se predstavlja kao njegova baka. Stara cura još nije za baciti.Caitlin je prava ljepotica. Morala bi se dobro udati. Možda za unuka Charlieja Wetheridgea? Mali se bavi investicijskim bankarstvom, kako èuje. No, Caitlin još nije spremna za to. Ne… tek joj je trinaest ili èetrnaest.Bertie je èudan deèko. I ti zvukovi koje ispušta. Ona to èuje unatoè svom slabom sluhu. Zar Lamb ništa ne zapaža? Zar u vezi s tim ne može ništa poduzeti?Ovaj je losos zapravo prilièno ukusan. Možda æe se još jednom poslužiti. Hvala Bogu da Židovka nije iznijela na stol nijedno od jela svoje kuhinje. Èula je da imaju neke èudne prehrambene navike.

DorsetVidi ti samo ovo što baka izvodi s Abby, naziva je Židovkom, iskušava je. I ta prièa o lijeènicima! Kakvim lijeènicima? Ništa njoj ne manjka. Vjerojatno æe ih sve nadživjeti. Ha!Gdje li je u vražju mater taj Percocet? Bila ga je zamotala u papirnatu maramicu i sakrila u džepiæ na hlaèama. Požure li s ruèkom, ostat æe joj vremena da na brzinu skoèi do ribarnice. Možda onaj deèko koji prodaje ribu može izaæi na sat vremena. E, to je pozitivna misao. Kakvo tijelo, a ona usta… veæ ih osjeæa na sebi… na svojim ustima, vratu, dojkama, izmeðu nogu. Da, misli o tome, Dorset… tako æeš progurati ovaj obrok. Kamo je stavila vibrator? U priruènu torbu? Možda se može isprièati i ustati od stola. Ako veæ ne može imati onog momka s ribom, barem æe, upotrebljavajuæi èarobnu palicu, misliti na njega.

SharkeyPrava je smijurija ta njegova obitelj dok zajedno sa Starom Ptièurinom sjedi za stolom, a svatko bi meðu njima najradije bio negdje drugdje. O èemu li razmišlja Dorset da joj na licu titra tako èudan osmijeh? Ta njegova teta uopæe ne izgleda loše.Nije mu nimalo teško zamisliti je u donjem rublju. U staromodnom rublju – bijele gaæice i šiljast grudnjak. Kao u onom starom Searsovu katalogu što ga Sharkey skriva pod ormarom i koji vjerojatno potjeèe još iz Ptièurininih dana. Pa što s tim?Pita se o èemu razmišlja Vix skupljajuæi mrvice kruha u kutovima usana kada misli da je nitko ne gleda… kao maèka.Uspio je opet dobiti posao. Zach æe biti zbilja zadovoljan što je njega zaposlio. Može on i mnogo više od punjenja automobilskih spremnika benzinom. Gotovo je siguran da æe uspjeti uvjeriti Lamba kako bi bilo pametno kupiti onaj kamionet marke Datsun. Dvadeset tisuæa milja. Gotovo nov. Prekrasno crn. Takav bi kamionet vozio i James Bond, pod uvjetom da se odluèi za vožnju kamionetom. Upravo savršeno za sljedeæe ljeto kad veæ bude imao vozaèku dozvolu. S tablicom koju æe posebno naruèiti i na kojoj æe pisati SHRKY. Onda æe Carly moæi napisati pjesmu o njemu. Nitko to bolje ne radi…

__________Za vrijeme cijeloga je ruèka Vix gledala kako u Caitlin vrije. Oèekivala je da æe joj prijateljica eksplodirati i iznenadila se kada se to nije dogodilo. Tek kasnije, pošto su baka i Dorset veæ otišle, Caitlin poput vihola uletje u kuhinju gdje su Abby i Lamb zajednièki rašèišæavali stvari nakon ruèka. »Nije mi jasno kako to možeš podnositi«, reèe Caitlin obraæajuæi se Abby. »Baka je obièna stara gadura puna predrasuda!«Abby se zapanji, a isto tako i Lamb. »Ne smiješ tako govoriti o baki!« reèe Lamb tonom kakav Vix od njega nikada nije èula.»I ne bih morala tako govoriti da si joj ti sam rekao što je spada.«»Da nije bilo bake..«, zapoèe Lamb.Caitlin ga presijeèe. »Što bi onda bilo? Tebe bi poslali u sirotište?«»Caitlin, pazi što govoriš.«»Gadi mi se naèin na koji joj ti dopuštaš da govori što hoæe… ne razmišljajuæi o tome kako to djeluje na nas ostale!«»Sad je dosta!« reèe Lamb. »Idi u svoju sobu.«»Oh, molim te… nije li te igre trebalo ranije igrati?Abby ispruži ruku i njome dotaknu Caitlininu. »Hvala ti, Caitlin. Puno mi znaèi što se brineš oko toga.«Caitlin se odmaèe. »Nemoj to shvaæati osobno«, reèe. »Govorila sam o predrasudama opæenito. A sada me isprièajte, mislim da me netko poslao u moju sobu!«Kad su se vratile u sobu, Vix se u sebi èudila zašto Lamb baki Somers dopušta sve te nepristojne primjedbe. Nije morala na glas postaviti to pitanje. Caitlin joj sama od sebe objasni zašto. »Znaš oko èega se sve vrti? Oko novca! Ne možeš nekome tko u rukama drži veliku lovu, reæi što ga spada.«Oh, velika lova. Nije mogla sama sebi povjerovati koliko je bila naivna, pretpostavljajuæi da Lamb naporno radi kako bi uzdržavao obitelj. Ta tko bi inaèe platio ovu otmjenu kuæu, novu dasku za jedrenje marke Sunfish, foto-aparat što ga je od Lamba i Abby dobila za roðendan – poklon koji je bio toliko ekstravagantan da ga nikada neæe smjeti pokazati roditeljima? Èula je Tawny kako o nekima od Grofièinih prijatelja govori kao o bogataškoj djeèici koja žive od rente – uvijek prezirno – no do sada nikada nikoga od njih nije osobno upoznala.»Osoba koja u rukama drži veliku lovu ima i veliku moæ«, reèe Caitlin.»Ne znam ništa o tome«, reèe Vix.»Imaš sreæe.«»Ne ja«, usprotivi se ona, »nego ti.«»Nemaš pojma o èemu govoriš.«Bila je u pravu, dakako. No, Vix je znala da bi njezini roditelji za hrpu novaca sve uèinili. Pa, možda ne baš sve, ali gotovo tako. Njima i ne bi trebalo puno novaca. Ne onoliko kao baki Somers, ma koliko to iznosilo. Pa èak ni onoliko kao Lambu. Naprosto dovoljno da se više ni zbog èega ne moraju brinuti. Naprosto dovoljno da kupe udobnu kuæu, možda neku od onih novih kuæa na Old Taos Highwayu, priušte sebi nekoliko dana praznika godišnje, možda na Havajima, te Natanu pruže svu potrebnu pomoæ. Mogla je èuti Tawnyne opomene: Bogati su drugaèiji od nas, Victoria.Da… jesu, pomisli. Imaju više novaca.

AbbyCaitlin je, znaèi, društveno svjesna osoba. Pa, tim bolje po nju! Hrabra je to djevojèica. Prgava, ali hrabra. Prošli se tjedan, kada je Abby zajedno s djevojkama pošla na vožnju biciklom, Caitlin zaustavila kraj groblja u ulici Spring da Vix pokaže grob Lambovih roditelja.Da su živi, to bi bili moj djed i baka, rekla je Caitlin.Da su živi, to bi bili moj svekar i svekrva, rekla je ona Caitlin i položila kamenèiæ na dvostruku nadgrobnu ploèu. Potom je polagano krenula kroz groblje u potrazi za Somersima i Mayhewima, sve samim Lambovim precima. Caitlin i Vix išle su za njom. Kada je stigla do luka od kovanog željeza na kojemu su stajale rijeèi Židovsko groblje u Martha’s Vineyardu, Abby zastade. Mene bi mogli i ovdje pokopati, objasni ona djevojkama.O èemu ti to prièaš? zapita Caitlin.Ja sam Židovka. Znaš da jesam.Ako je Bog samo jedan, zašto je važno hoæe li te pokopati na ovom ili onom dijelu groblja?Abby se na trenutak zagledala u Caitlin. Ovo je jako pametno pitanje.Ja i jesam jako pametna osoba, objasnila joj je Caitlin, ako to do sada nisi primijetila.Primijetila sam, rekla je Abby trudeæi se da zadrži ozbiljno lice.

10.Ljeto 1979.Vix je naizmjence sanjarila o tome da æe se obogatiti i da æe postati kao Majka Tereza. Bude li bogata, moæi æe Natana odvesti u Disneyev Svijet. Odvest æe ga najboljim lijeènicima, pribaviti mu najbolje fizioterapeute, poslati ga u najbolje škole. U stražnjem æe dvorištu dati naèiniti bazen s toplom vodom u kojoj æe se roditelji moæi opustiti kada se s posla vrate kuæi.Možda æe èak i Lewisu kupiti bicikl s deset brzina za koji moljaka roditelje, a Lanie… nije znala što æe uèiniti za Lanie jer je s Lanie te godine bilo nemoguæe izaæi na kraj, bila je svojeglava i divlja, a još joj nije bilo ni trinaest godina.S druge strane, odluèi li se da bude kao Majka Tereza, neæe se morati brinuti o tome hoæe li imati novaca. Bog æe biti uz nju. Vrijeme æe provoditi u molitvi i pomaganju bolesnima i siromašnima. I neæe se morati brinuti o tome hoæe li joj grudi previše narasti jer æe joj ih halja skrivati. Doduše, još se uvijek i nije imala puno razloga brinuti zbog velièine svojih dojki, no ipak se ponekad pitala nije li je to možda Trisha zarazila nekom rijetkom boljeticom.__________S ljetom joj problemi okolnoga svijeta, u svakom sluèaju svijeta koji je nju okruživao, kao nekom èarolijom, spadoše s pleæa. Bio je to najtopliji srpanj koji se pamti, s vjetrovima koji su s juga donosili vlažan tropski zrak. Cvijeæe u Abbynu vrtu klonu, keksi se i zobene pahuljice u smoènici navlažiše, odvratna se zelena plijesan stade hvatati po svemu što nije bilo potpuno suho. Na sve se strane govorilo o obitelji Chilmark u kojoj su se svi razboljeli od neke rijetke, zarazne vrste upale pluæa. Je li bila rijeè o legionarskoj bolesti? Abby ih je stalno upozoravala na to da peru ruke prije jela, redovito režu nokte i dobro paze da im se pod njih ne zavuèe neèistoæa. Iskuhavala je svu posteljinu i ruènike, kao i odjeæu.Slatkica je duge, sparne dane provodila drijemajuæi ispod drveæa. Imala je isto tako malo energije i teka kao i svi ostali. Sreæa je što ne žive u gradu gdje se ljudi jedan za drugim ruše od vruæine, podsjeæala ih je Abby kada bi, ako bi im se prohtjelo, cijeli dan ostali do grla zagnjureni u vodu. Èak se i Sharkey koji se inaèe nikada ne bi smoèio, polijevao vodom iz cijevi za polijevanje vrta.Uveèer bi ih u san uljuljkivala sirena za maglu.Bilo je to prvi put da je Vix otišla na ljetovanje bez osjeæaja krivnje, i to zahvaljujuæi Natahanovu lijeèniku koji je za djeèaka bio sredio dvotjedni boravak u kampu za invalidnu djecu u Colorado Rockies. »Bez roditelja«, ponosno joj je objasnio Nathan. »Bez ikoga tko æe mi stalno govoriti što da radim.«»Obeæavaš da æeš biti oprezan?« rekla je ona.»Što pod time misliš?«»Znaš… da æeš paziti na sebe.«»Nisam više dijete. Imam devet godina. Ne moraš brinuti zbog mene.«»Ne brinem.«»Dobro. Namjeravam se zabavljati. Bit æe mi kao u školi, ali bolje. Bez Tawny.«Zajedno se nasmijaše. »Sjajno æeš se provesti«, složi se ona grleæi ga.»Ako budem dobre volje, prièat æu ti o tome.«Tokom dva mjeseca neæe morati planirati svoj život, èuvati djecu svako poslijepodne i onoliko veèeri tjedno koliko joj Tawny dopusti, odluèna da nešto uèini u vezi sa svojom

buduænošæu i buduænošæu svoje obitelji. Tokom dva æe se mjeseca moæi naprosto izležavati i prepustiti Abby da se brine za nju.Nisu je smetale zagušljiva omara ili vruæina i vlaga. Toga je ljeta bila došla na Vineyard s predivnom tajnom, tajnom u kojoj je veæ mjesecima uživala. U javnoj je knjižnici u Santa Feu na oglasnoj ploèi bila vidjela oglas. Neplivaèi. Nikada nije kasno da nauèite plivati. Nabavila je godišnju ulaznicu za gradski bazen ni rijeèi ne rekavši roditeljima, pokazavši Tawny jedne veèeri samo donji dio obrasca i objasnivši joj da je rijeè o razrednom izletu za koji ne treba ništa platiti. Tawny je naèrèkala potpis na dozvolu i ne proèitavši obrazac. Vix je teèaj platila novcem od èuvanja djece, a preostalo joj ga je dovoljno da kupi fosforescentno žuti kupaæi kostim, posljednji krik mode prema èasopisu Sedamnaestogodišnjakinja.A kako je samo dobro proraèunala vrijeme! Istina, zamah joj je bio sirov i odmah se vidjelo da je prava poèetnica. Bilo je jasno da nikada neæe pobjeðivati na natjecanjima. No, kada je prvi put odšetala do kraja mola, skoèila u vodu i otplivala do Lambova èamca, izraz je na Caitlininu licu bio vrijedan uloženoga truda. »Mislila sam da ne znaš plivati.«»Ne treba prenaglo donositi zakljuèke«, objasni joj Vix.»Teško da bi se to moglo nazvati prenaglim donošenjem zakljuèaka. Ovo ti je treæe ljeto ovdje i do sada te nikada nisam vidjela u vodi dublje od koljena.«»Prije mi nije bilo dovoljno toplo za plivanje.«Caitlin se nasmija. »Naprosto obožavam naèin na koji radi tvoj um.«Za dolazak se momaka iz Chicaga pripremiše postavivši na vrata svoje spavaæe sobe sigurnosnu kukicu. No, ništa nije moglo Vix pripremiti za dan kada ju je Gus iznenadio u jezercu i zgrabio za nogu dok je plivala prema Lambovu èamcu. Uhvatila ju je panika, stala je tonuti, potom je ponovno izronila daveæi se i gušeæi, lamatajuæi rukama. Istoga èasa kada je nogom dotakla dno, potrèala je na obalu.Gus ju je u stopu pratio. »Hej, Sirupiæu,« doviknuo je dobacivši joj ruènik. »Šmrklji ti cure iz nosa.«Daniel je stajao u blizini i udarao se dlanom po bedru kao da Vix izvodi neku komiènu toèku njemu za zabavu. Da bi im uzvratile, ona i Caitlin provališe u njihovu sobu. Na unutrašnjoj strani vrata Caitlin pronaðe muške gaæe obješene na kuku, onjuši ih i njihova vlasnika proglasi ovogodišnjim dobitnikom priznanja za Najbolji brabonjak.Ispod gomile prljava rublja naðoše katalog Victorijina tajna, na što se Vix samo još jaèe razbjesni. Katalog seksi donjeg rublja, a na njemu njezino ime! A jedan je od momaka iz Chicaga, ili su to bila obojica, na pojedinim stranicama naznaèio: najbolje sise, najbolje dupe, najbolja za ševu.»Ti deèki ni o èemu drugom i ne misle!« reèe Vix. Doduše, i ona i Caitlin itekako su mislile na to. Njihova se moæ pretvorila u svrbež koji nikako nije prestajao. No, barem je bila skrivena, a nije im visjela izmeðu nogu tako da je svi mogu vidjeti.Caitlin na krevet na kat na kojem su spavali deèki iz Chicaga prièvrsti fotografiju Georgije O’Keefe.Dragi Baumer i Prištavko,Za promjenu pokušajte udarati majmuna uz pravu žensku!Vix ih je nakon toga nastojala ignorirati, sve do veèeri kad su se svi našli u Strandu, u redu za ulaznice za Vanzemaljca. Dok su tako èekali, mimo njih proðe skupina djece iz

kampa Jabberwocky iduæi prema Leteæim konjima. »Debili«, reèe Daniel Gusu pa se njih dvojica stadoše kreveljiti pretvarajuæi se da se ne mogu uspraviti.Vix planu. »Vi ste dva obièna glupa šupka! Nije svaki fizièki invalid mentalno retardiran. Vas ste dvojica retardirani ako tako mislite! Premda je meðu djecom iz kampa Jabberwocky bilo i retardiranih, njih dvojica nisu im se imali pravo izrugivati. Bože, kako su samo blesavi… beznadno blesavi!Dvojica se djeèaka zapanjiše. Nisu mogli povjerovati da se Vix, koja nikada nije pokazivala nikakve osjeæaje, raspalila i poèela vikati na javnom mjestu. »Što ti je?« reèe Gus. »Što smo ti skrivili?«»Vixin brat boluje od distrofije mišiæa«, objasni im Caitlin. »Vezan je uz kolica. Svejedno, milijun je puta pametniji nego što æe ijedan od vas dvojice patetiènih balavaca ikada biti.«Ovo zaèepi usta deèkima iz Chicaga. Èak ni Gus nije mogao na brzinu naæi neku pametnu primjedbu. Vix se pušila od bijesa. U kino-dvorani se razdvojiše, a èim film završi, ona ode do Murdickove bombonijere i Nathanu posla kutiju od jedne funte raznovrsnih bombona. Znala je da je to glupo, da mu u kampu neæe dopustiti da najednom pojede više od jednoga bombona, ako i toliko, ali je zamišljala kako æe ostatak možda podijeliti s prijateljima pa æe svi znati da je ona mislila na njih.Nakon toga više nije htjela govoriti s Danielom i Gusom. Kada bi i ako bi u kuæi prošla mimo kojega od njih, pogledala bi na drugu stranu. Dva dana kasnije njih joj dvojica priðoše upravo kad je izlazila iz kupaonice i spremala se poæi u krevet. Gus je pregovore preuzeo na sebe. »Nismo mislili ništa loše. Samo smo se zezali. Nismo znali da imaš takvog brata.«»Nije on takav. On je osoba koja je sluèajno roðena s neèim èime ne može upravljati. To se moglo i tebi desiti, moglo se desiti svakome od nas. I zato, kada sljedeæi put vidite nekoga u invalidskim kolicima, nekoga tko ne može hodati, samo zamislite da ste to vi! Isti vi koji sada ovdje stojite, ali vam je um uhvaæen u klopku unutar tijela kojim ne možete upravljati!« Samu je sebe iznenadila, zvuèala je tako odrješito, èvrsto i ljutito. Srce joj je tako brzo udaralo da je osjeæala kako joj krv navire u lice.»Nikada o tome nisam tako razmišljao«, reèe Gus. Laktom gurnu Daniela dajuæi mu znak kako je sada na njemu red da nešto kaže. No, Daniel se samo okrenu i ode.»Ima on svojih problema«, reèe Gus.»A tko ih nema?« Znala je da se Danielov otac sprema ponovno oženiti, i to sa ženom koju je Gus spominjao kao Bebu. Pravi komad, još joj nije ni trideset, objasnio im je kako bi bio siguran da su ga shvatili.»Jesu li i tvoji roditelji razvedeni?« zapita je on.»Ne. Nisu svi roditelji razvedeni i nisu svi problemi na ovom svijetu u vezi s roditeljima.«»Ne moraš se tako neprijateljski ponašati. Rekao sam ti da nam je žao.«»Zapravo, uopæe to nisi rekao.«»Pa dobro, žao nam je.«»U redu.« Vix najednom shvati da stoji pred kupaonicom, samo u prevelikoj majici i gaæicama, s èetkicom za zube u ruci, razgovarajuæi s nekim šesnaestogodišnjakom koji joj se èak i ne sviða.Tada Gus uèini nešto silno èudno. Naže se naprijed i poljubi je u obraz. »Zbilja mi je žao, Sirupiæu,« reèe. »Ponijeli smo se kao prava govna. Laku noæ.«

Vix na ovo ostade potpuno bez rijeèi.__________Gus i Daniel sa zakašnjenjem joj èestitaše roðendan poklonivši joj slagalicu »Mrak mi pada na oèi« koja se sastojala od pet stotina jednobojnih dijelova. Okladiše sa Sharkeyem u dvadeset baksa da je Vix neæe biti u stanju složiti za tjedan dana.»Što ona time dobiva?« zapita Caitlin. »Zašto bi ona žuljala guzicu za bilo koga od vas?«»To ti govoriš kao njezin agent?« reèe Daniel.»Toèno«, objasni mu Caitlin, »govorim kao njezin agent.«»U redu…«, reèe Daniel. »Ako uspije, dobit æe dvadeset dolara, što znaèi da nas dvojica zajedno ulažemo èetrdeset. Hoæete li ti i Sharkey uložiti èetrdeset dolara protiv nas?«Caitlin kimnu Sharkeyu, a on pogleda Vix tražeæi od nje znak da pristaje. Ona podiže oba palca uvis. »Prihvaæamo«, reèe Sharkey deèkima iz Chicaga.Tokom su dvije veèeri njih èetvero sjedili na stolicama oko stoliæa za kartanje i promatrali Vix kao da je u pitanju Bobby Fischer. No, zbog njihova se zurenja ona nije mogla koncentrirati. Gotovo uopæe nije napredovala. Daniel i Gus samouvjereno su se pogledavali. Vix je bila odluèna da im dokaže kako su u krivu. Narednoga dana ustade u zoru, a isto tako i dva dana poslije toga. Silazeæi na doruèak, ostali su je zaticali za stolom kako prouèava komadiæe slagalice, sastavlja ih meðusobno, slaže pojedine dijelove, sve do kraja šestoga dana kada je bila sigurna da je uspjela.Te im veèeri dopusti da je promatraju, uživajuæi u svakome koraku što ju je vodio prema pobjedi, a kada je i zadnje djeliæe stavila na svoje mjesto, Sharkey podiže stisnutu šaku u zrak i viknu: »To!« Podiže je sa stolice pa je, prije no što ga je mogla u tome sprijeèiti, zavrti oko sebe. Vix je bila potpuno zapanjena. No, kada mu se nasmiješila, on je bez rijeèi pusti, pokupi svoj dio dobitka i nestade. Gus i Daniel ostadoše slaviti zajedno s djevojkama.»A što je s utješnom nagradom?« reèe Gus.»Što ti je na umu?« zapita Caitlin.On se osmjehnu i odmjeri je pogledom od glave do pete. »Sve što si voljna dati.«»Ma nemoj!« Caitlin na njega baci praznu kutiju u kojoj se ranije nalazila slagalica, a on se i Daniel nasmijaše i zajedno izaðoše.

11.Vix se pitala da li je Abby ikada naslutila koliko ona mašta o tome da bude njezina kæi, koliko sanjari o tome da bude lijepa i bogata i živi u velikoj kuæi u Cambridgeu koju, doduše, osim na fotografijama, nikada nije vidjela. Samo je nekoliko tjedana ranije, na dan Vixina èetrnaestog roðendana, baš dok su se ona i Caitlin oblaèile za veèeru u Crnome psu, Abby rekla: »Obje tako zgodno izgledate. Kad god vas pogledam, sjetim se koliko sam oduvijek željela kæerku.«»Nemoj se zanositi«, objasnila joj je Caitlin. »Svaka od nas dvije veæ ima majku.«Vix je vidjela bol u Abbynim oèima i èula je u njezinu glasu. »Samo sam htjela reæi…«, zapoèe Abby, no onda svrnu pogled na drugu stranu i ne dovrši.Vix je jednom zapitala Caitlin da li joj Sharkey i Lamb nedostaju tokom školske godine, da li bi i ona voljela živjeti u Cambridgeu.»Nedostaju mi«, odvratila je Caitlin, »ali sam potrebna Phoebi kako bi ona mogla dokazati da kao majka nije posve promašila.Vix je razmišljala o Phoebinim razglednicama. Prošloga je ljeta bila stigla samo jedna, i to iz Toscane.Dragi moji,Nadam se da lijepo provodite lijeto, kao i uvijek.Spremam se na par dana u Veneciju.Vidimo se uskoro!Volim vas,PhoebeRazglednica je bila naslovljena na Caitlin i Sharkeya Somersa. Jedna razglednica za dvoje djece. Po jedna razglednica svakoga ljeta. Sharkey ju je ispustio iz ruke èim ju je proèitao i rekao Caitlin da je može dodati svojoj zbirci. Caitlin ju je gurnula u najdonju ladicu na komodi, kraj ostalih. Phoebe je bila pogrešno napisala lijeto.Vix nije shvaæala zašto su Lamb i Phoebe, kad su se razvodili, djecu podijelili izmeðu sebe. »Meni je bilo tek dvije godine kad su se oni rastali«, objasnila joj je Caitlin. »U to doba teško da sam mogla išta reæi.«A sada, pitala se Vix, gotovo sigurna da zna odgovor. Èovjeku pri roðenju ne pripadnu uvijek pravi roditelji, a ni roditelji nužno ne dobivaju baš onakvu djecu kakvu bi voljeli odgajati.Vix se razboljela od straha saznavši da æe Tawny ovih dana stiæi na otok, sigurna da je Tawny na neki naèin otkrila o èemu ona mašta pa sada dolazi da obrani svoja majèinska prava. Zamišljala je divlju borbu na sudu, nalik na onu oko Glorije Vanderbilt iz knjige koju je upravo èitala – Mala Gloria napokon nalazi sreæu.»Znala sam da su Lamb i Grofica prijatelji od davnine«, rekla joj je Abby dok su jedna kraj druge radile u vrtu, »ali pojma nisam imala da je tvoja majka Grofièina amanuensis. Kad god je Caitlin odlazila na jedrenje, Vix je vrijeme provodila uz Abby. U vrtu je Abby na glavi imala šešir kakav obièno nose kuliji, bijelu košulju s dugim rukavima, hlaèe koje su se u struku vezivale vrpcom, rukavice i crvene plastiène klompe koje je bila naruèila iz nekog kataloga o vrtlarenju.Ako su Lamb i Grofica prijatelji od davnine, kako to da Vix o tome nije nikada ništa rekao? I što znaèi amanuensis? Zvuèalo je kao nešto u vezi sa seksom.Abby išèupa jednu vrkutu, pogrešno pomislivši za nju da je korov. »Ne mogu vjerovati da sam to uèinila«, reèe nježno držeæi biljku u ruci, kao da je nekakva životinjica. U

svojem je vrtu, za razliku od stvarnoga života, Abby s lakoæom prepoznavala neprijatelje i uništavala ih. Japanske je pivce hvatala u vreæice obješene po drveæu, puževe bi golaæe namamila u tanjuriæe s pivom, a razne crviæe prskala otopinom sapunice. Ograda od letvica, pojaèana žièanom mrežom, prijeèila je zeèevima ulaz u vrt. »Znam da su jako slatki«, govorila je Abby posjetiocima, »ali vam jedan jedini zeèiæ može preko noæi upropastiti cijeli vrt.«S jelenima je bila druga prièa. Da bi držala podalje od vrta, Abby je na stupiæe na ogradi prièvrstila komade sapuna Irish Spring. Kada to nije pomoglo, oko vrta je posula sušenu krv. Prošloga je ljeta Vix vidjela jelena koji je jurnuo kroz šumu, bacio se u jezerce i preplivao na drugu stranu. Kada je stigao na suprotnu obalu, zbunjeno se ogledao oko sebe, a potom se okrenuo i otplivao natrag te nestao u šumi. Vix se pitala ima li taj jelen negdje obitelj, je li namjeravao pobjeæi, ali se u posljednjem trenu predomislio.»Kada tvoja majka doðe ovamo, možda možemo sjesti i porazgovarati o tvojem školovanju«, reèe Abby. Bila je odbacila vrkutu i sada je s kineskih ruža skidala uvenule latice.Što misli reæi s tim školovanjem?»Lamb i ja smo se pitali bi li ti htjela iæi u Mountain Day zajedno s Caitlin?«»Mountain Day je privatna škola.«»Recimo da dobiješ stipendiju?«»Stipendiju?«»Naravno, srednja je škola tek poèetak«, objasni joj Abby. »Jesi li veæ razmišljala o koledžu?«Nitko u njezinoj obitelji nikada nije išao na koledž. Vix se doduše nadala da æe se upisati na Sveuèilište New Mexico, ali je Tawny željela da joj kæi postane medicinska tehnièarka. Zdravstvo, Victoria. Tu æe biti posla. Slušaj me. Znam o èemu govorim.»Znam da se tebi to èini još dalekim«, nastavi Abby, »ali je sve to zapravo odmah tu, iza ugla. Moraš veæ sada poèeti planirati. Možda možemo u glavnim crtama razgovarati o tome kada ti majka doðe ovamo.«Vix je i dalje plijevila na jednome te istom mjestu, èak i pošto ga je veæ bila potpuno oèistila od korova. Prepušta li se i Abby maštarijama? Osjeti kako joj znoj izbija ispod grudnjaka. Bila je to neka nepoznata vlažnost koja joj je u trenu i posve nenadano znala prodrijeti kroz pore, odišuæi oštrim vonjem, èak i ako se èas prije toga bila istuširala. Bila joj je odvratna nepredvidljivost vlastitog tijela. Bilo joj je odvratno što ima èetrnaest godina. Osjeæala je to kao kaznu, samo nije znala zbog èega je kažnjena.»Nadam se da se preda mnom ne osjeæaš neugodno«, reèe Abby.»Ne«, odveæ brzo reèe Vix brišuæi lice podlakticom, pokušavajuæi osjetiti zadah ispod vlastitog pazuha. »Samo…«»Potpuno te razumijem«, reèe Abby.»Zbilja?«»Svakako.«Koliko god da ju je plašila pomisao na Tawnyn upad u njezin svijet, Vix je laknulo kad je otkrila da taj posjet nema nikakve veze s Abby. Tawny je stigla na otok zato što Grofica više nije mogla putovati sama, a imala je previše prijatelja i na previše razlièitih mjesta da bi sjedila kod kuæe utonuvši u mraèno razmišljanje o svojem emfizemu i vidu koji je sve više slabio.

Sreæom je uz Groficu Tawny imala pune ruke posla. Svatko se na otoku htio vidjeti s Groficom. Otkuda su svi ti bogati ljudi znali jedni za druge? Je li u pitanju bio kakav klub? Vix je zakljuèila da Grofica svoju popularnost duguje nevjerojatnim prièama što ih je stalno pripovijedala – prièe o tome kako je sa šesnaest godina pobjegla od kuæe i prikljuèila se nekom cirkusu, s osamnaest se našla u Parizu, i to zatoèena s Grofom u pokvarenom liftu, u nekom hotelu po imenu George Sank, te se tjedan dana kasnije za nj udala. Premda je taj brak potrajao tek šest mjeseci, ona je iz toga izvukla gomile novca. Ili je možda cijelo vrijeme bila puna novaca.Vix je jednom, pokušavajuæi zamisliti Groficu kako jaše na cirkuskom slonu, zapitala majku koliko istine ima u Grofièinim prièama. »Znam samo ono što mi je rekla«, odvratila je Tawny, što i nije bio nikakav odgovor. Kada je Vix razoèarano zastala, dodala je: »Victoria, ja nikada ne postavljam pitanja. Zbog toga sam i zadržala ovaj posao.Sa svojom je šašavom frizurom, neobiènom opremom i zaraznim smijehom Grofica još uvijek bila u središtu pažnje. Nikada nije bila dosadna. Bezuvjetno nije bila obièna osoba. Posljednjega je dana ovoga vrtoglavog posjeta Grofica Tawny dala slobodno poslijepodne da ga provede s Vix koja u životu nije ni sat, a kamoli cijelo poslijepodne provela na samo s majkom pa ju je i sama pomisao na to užasavala.U vožnju otokom krenule su u crvenom unajmljenom kabrioletu i odvezle se sve do vidikovca na Veseloj glavici, a kada je pogledala kroz teleskop – deset centi po minuti – i vidjela stijene ispod njih i njihove boje, Tawny je rekla: »Pa ovdje je sve isto kao i u New Mexicu!«»Samo što u New Mexicu nema valova koji se ovako lome o obalu«, podsjeti Vix majku. »Tamo zapravo jedva da i ima vode.«»Da, ali ima planina«, reèe Tawny. Nije zvuèalo kao da se ljuti, onako kako je to inaèe zvuèalo kada se Vix u neèemu ne bi s njome složila. Nije kæerku nazvala nemoguæom, nesnosnom ili èak nezrelom.Ruèale su na otvorenom, gledajuæi odozgor na ocean, a vjetar im je nosio kosu i sunce je blistalo u Vixinim oèima. Tawny je naruèila pržene kamenice i uz njih pila pivo što ga je bila donijela sa sobom. »Jasno mi je zašto se tebi ovdje sviða, Victoria«, rekla je. »U ovome ima neèega èarobnog… neèega što nisam osjetila još otkada smo se doselili u Santa Fe.« Duboko je uzdahnula. »To je bilo tako davno…«Vix nije mogla vjerovati koliko se ovdje, daleko od kuæe, Tawny èinila drugaèijom.»Neke se stvari mijenjaju… druge se dogaðaju… stvari koje èovjek ne može ni zamisliti kada je mlad i pun nade.« Tawny se zagleda prema oceanu. »Uvijek sam mislila da æu putovati, obiæi svijet, ali je ovo…«, reèe, opet svrnuvši pogled na Vix i kucnuvši zglobovima prstiju po stolu, »najviše što sam se ikada udaljila od kuæe.«Je li ova strankinja što dugaèkim gutljajima pije pivo ravno iz boce, ova strankinja koja joj je predložila da skinu cipele i odšeæu sve do ruba oceana kako bi mogla reæi da nije samo vidjela Atlantik, nego da je i nožne prste umoèila u nj, je li ta strankinja doista njezina majka?

TawnyU redu, priznaje Tawny, danas je poslijepodne na èas pozavidjela Victoriji na slobodi koju uživa, pa èak i na njezinoj mladosti. Drago joj je što ju je Grofica nagovorila da doðu ovamo. Tako se opuštenom nije osjeæala još od… ne može se ni sjetiti otkada. Bijes što ga najveæi dio vremena osjeæa, to dodatno breme što ga nosi na pleæima, nestao je otkako je došla na ovaj otok. Da, osjeæa se više nalik na pravu Tawny. Onu staru Tawny. Šteta da je Ed ne može vidjeti kako se smije i razgovara s ljudima kao da na ovome svijetu nema nikakvih briga.Samo da je Victoria ovako ne gleda. Isto onako kao što je i ona gledala svoju vlastitu majku, procjenjujuæi situaciju, nastojeæi pogoditi Darlenino raspoloženje. Ta Abby zbilja je sretna žena! Lamb je privlaèan muškarac, a bome i imuæan. Koliko je vremena prošlo otkada je posljednji put sebi dopustila da je privuèe neki drugi muškarac osim Eda? Ni toga se ne može sjetiti. Mora se lijepo dotjerati za današnju veèeru kod njih. Obuæi æe novu bijelu suknju i malo jaèe pritegnuti pojas, a na usne staviti rumenilo što ga je kao besplatan uzorak dobila uz losion za sunèanje. Još se uvijek osjeæa kao žena. Još uvijek u njoj ima osjeæaja i želja.

12.Grofica je Lamba oslovljavala s dragi deèko. »Dragi deèko, otkada te nisam vidjela!« On je nju zvao Charlotte. Vix o Grofici nikada nije razmišljala kao o nekome tko ima i pravo ime.Piæe je posluženo na trijemu. Grofica je sasula u sebe dvije votke s tonikom. Kada je zapalila cigaretu, Abby nije ni pisnula, premda inaèe nikome nije bilo dopušteno pušiti u njihovoj kuæi. Grofica se uskoro zakašljala pa se Lamb i Abby zabrinuše, a kada joj je kašalj stao potresati cijelo tijelo tako da je jedva hvatala dah, Vix pomisli da æe se Grofica srušiti i umrijeti. Abby je vjerojatno isto to pomislila jer je skoèila i pograbila telefon te poèela okretati 911. No, Tawny ostade mirna, mahnu im svima da se odmaknu i natjera Groficu da popije lijek.Kasnije se Grofica tome smijala, zbog èega je malo trebalo pa da doživi još jedan napadaj. »Kada doðe moj èas, rasipajte mi pepeo negdje u planinama, natoèite sebi piæe i recite: Dobro je živjela…rado se smijala. Bez ikakvih crkvenih kerefeka, dragi deèko. Nemoj to zaboraviti. Tawny sam dala sve upute.«Nekoliko je minuta kasnije Grofica zakljuèila da bi baš mogla i malo prošetati. No, kada je Tawny htjela ustati, Grofica joj je rekla: »Lamb æe me pratiti. Vi ostanite ovdje s Abby.« Onda je migom pozvala Vix. »Hajde s nama, Victoria.«S Groficom se nije raspravljalo pa Vix poslušno krenu.

LambJedna mu se slika najednom javlja u glavi. Njemu je èetiri-pet godina i upravo je banuo u kupaonicu da ondje potraži svoj remorker jer mu je dadilja rekla da æe ga okupati u kuhinjskom slivniku. Zaprepašæuje ga otkriæe da netko sjedi u njegovoj kadi, u kadi u kojoj se obièno kupaju on i Dorset. Prekasno mu pada na pamet kako mu je reèeno da najprije mora pokucati na vrata. Baka æe ga izgrditi što je na to zaboravio. No, gospoði u kadi to ne smeta. Zna joj ime – Charlotte, kao i njegova najmilija poslastica iz slastièarnice. Gospoða povlaèi dim iz cigarete. Predrago dijete…, kaže, a glas joj je topao i mekan poput njegova miška. Hoæeš li doæi ovamo k meni? On skida gaæice jer se èovjek mora svuæi prije no što uðe u kadu. Ona ga drži za ruku dok Lamb prekoraèuje rub kade i sjeda nasuprot njoj. Pruža joj svoj remorker. Hvala, kaže ona i pljuskajuæi upravlja remorkerom po vodi. Ovako bi izgledalo imati pravu majku, misli on, nekoga tko se voli s tobom igrati u kadi. Netko èiji smijeh pršti poput ðumbirovca što mu ga dadilja daje piti kada ga buba tibica.Ona srkne gutljaj iz èaše koja stoji kraj kade na podu. Hoæeš li malo? pita ga. Ima okus kao sok od grožða. On zna da to nije grožðani sok, nego nekakvo piæe za odrasle. Ne, hvala, objašnjava joj.Dojke joj izranjaju iz vode i ponovno uranjaju u nju. On pruža ruku da ih dotakne, ali je pritom gleda u oèi tražeæi odobrenje i pitajuæi se hoæe li ga i ona udariti po ruci kao i dadilja. Ne, ona se smije. Imam dobar par sisa, ha?Na èas ga nešto guši u grlu kada razmišlja o njoj. Mora da je tada bila u dvadesetim godinama. Mlada žena duge kestenjaste kose prièvršæene ukosnicama navrh glave. Najbolja majèina prijateljica. Poklonila mu je foto-album prepun slika koje su sve prikazivale njih dvije. Charlotte i Amanda. Ljetne prijateljice, kao Caitlin i Vix. Osjeæa pravi šok kada pomisli kako bi majka sada bila isto toliko stara kao i Grofica.

__________Vani Grofica opet zapali cigaretu, povuèe nekoliko dimova, a potom baci opušak meðu drveæe tako da iz njega poletješe iskre. Lamb pojuri za njim i zgazi ga prije no što se nešto stiglo zapaliti. »To je opasno, Charlotte, posebno u ovo doba godine kada je sve suho.«»Uvijek sam opasno živjela, dragi deèko.«»Pa, Charlotte… koliko god da si mi draga, ne mogu ti dopustiti da spališ otok do temelja. Postoje zakoni…«»Oh, jebeš zakone… jebeš otok!« Ona dohvati Vixinu ruku, podiže je do usana i dvaput je poljubi. »Zapamti, predrago dijete… ništa nije važno osim sadašnjega trenutka. Sutra možda nikada neæe svanuti, a ako i doðe, koga je briga za to?«Vix pojma nije imala o èemu to Grofica govori. Oèekuje li da æe Vix njoj poljubiti ruku? Nadala se da nije tako. Laknu joj kada se Grofica nasmija i krenu prema kuæi gdje zatraži još jednu votku s tonikom.Ovaj joj put Tawny položi ruku na mišicu. »Tawny je moja spasiteljica«, reèe Grofica. »Ne znam što bi bilo od mene da nema nje. Da barem nema obitelj! To je takav teret. Takav križ. Ne shvaæam zašto ljudi uopæe raðaju djecu kada mogu nabaviti psa.« Slatkica podiže glavu i zijevnu kao da potpuno razumije Groficu.Vix se uvrijedi. Prije dvije minute bila je predrago dijete, a sada je teret, križ na majèinim pleæima.»Pas èovjeku pruža sve što mu može pružiti i dijete«, nastavi Grofica, »a uz to za njega ima potpuno razumijevanje, osjeæa prema njemu apsolutnu zahvalnost. Ja nikada nisam srela zahvalno dijete, a vi?«Abby dohvati Lambovu ruku i njih se dvoje s razumijevanjem nasmiješiše jedno drugome, vjerojatno žaleæi što umjesto troje tinejdžera nemaju tri psiæa. Gdje su Caitlin i Sharkey? Obeæali su da æe se vratiti na vrijeme za veèeru.Kada je Abby pokrenula pitanje stipendije, Vix zadrža dah. To je, pomisli, taj razgovor u glavnim crtama. Još uvijek nije bila sigurna u to kako æe taj razgovor u glavnim crtama izgledati, no Tawny je cijeloga dana bila tako dobro raspoložena pa æe možda sve dobro proæi. S mjesta na podu gdje je sjedila pogleda prema majci i vidje da se Tawny igra s papirnatim podmetaèem za èašu na kojem je pisalo Letite prvim razredom. Vašu djecu to svakako èeka. Presavila ga je na èetiri, a potom i na osam dijelova, sve dok nije postao dovoljno malen da ga èovjek baš može i progutati. »To što je pozivate ovamo na ljetovanje, jedna je stvar«, objašnjavala je Tawny obraæajuæi se Abby, »a stipendija za privatnu školu sasvim je nešto drugo.«»Da, ali smo mi…«, zapoèe Abby.»Victoriji nije potrebna privatna škola«, upade joj Tawny u rijeè. »Može steæi dobro obrazovanje i u obiènoj srednjoj školi.«Lamb pokuša nešto reæi o Somersovoj zakladi i objasniti da se u jednome od njezinih programa predviða dodjela stipendija pojedinim izvrsnim uèenicima. No, Tawny ga nije slušala. »Želiš li ti to iæi u školu Mountain Day, Victoria?« zapita kæer. »Je li to u pitanju?«»Bila je to naša zamisao, Tawny«, reèe Lamb, »moja i Abbyna.«Abby zahvalno pogleda Lamba, no Tawny ništa od toga nije zanimalo. »Victoria?« reèe ona i sada najednom više nije bila nepoznata strankinja. Opet je bila majka kakvu je Vix poznavala u Santa Feu.

»Voljela bih iæi u tu školu«, reèe Vix.»Zašto?« zapita Tawny.Prokletstvo! Mogla joj je iznijeti milijun razloga, samo da je ranije mislila o tome. Mogla im je isprièati o Raymondu Kurtisu koji je, svaki put kad bi se s njime mimoišla u školskom hodniku, ispuštao neke ružne zvukove kao da nešto siše i koji se s onim svojim odvratnim prijateljima kladio oko toga tko æe je od njih prvi uspjeti pošlatati ili joj zavuæi ruku pod suknju. Mogla je reæi: zato da dobijem bolje obrazovanje ili zato da mogu biti najbolja prijateljica najomiljenijoj djevojci u našoj školi.»Èekamo na tvoj odgovor, Victoria,« rekla je Tawny.Grofica prasnu: »Oh, za Boga miloga, Tawny! Zašto praviš od muhe slona? Èetiri tisuæe djece u jednoj školi, ako mene pitaš, znaèi prokleto previše djece na jednom mjestu.«»Moram o tome razgovarati s mužem«, reèe Tawny.Grofica zakoluta oèima prema nebu i promrmlja. »Bogu hvala što nemam muža.«

13.Ljeto 1980.Ponekada se Caitlin ponašala kao osoba koja ništa ne shvaæa. Kada je Vix naèela temu o poslu koji namjerava pronaæi, Caitlin nije mogla vjerovati svojim ušima. »Posao… ali zašto… je li ti dosadno?«»Ne, nije mi dosadno.«»Što ti je onda?«»Treba mi novaca.«»Oh, novac.«Caitlin je bilo teško zapamtiti kako drugi nemaju neogranièena sredstva na raspolaganju. Nije ni ona bila baš jako rastrošna, nego je, kao i Lamb, omalovažavala pitanje novca. Nije imala ni pojma o tome da je pitanje stipendije u Vixinoj kuæi izazvalo toliku galamu.»Svijet se od naše mladosti promijenio«, objašnjavao je Ed Tawny. »To æe za Vix znaèiti…« Nejasno je izgovorio zadnju rijeè.»Što?« pitala je Tawny.»Odskoènu dasku«, ponovio je otac i Tawny ga je ovaj put èula.»Odskoènu dasku da se kasnije još jaèe strmoglavi«, podrugnula se Tawny.»Ona tu priliku zaslužuje«, usprotivio se Ed. »Naposljetku, to…« Ostatak je promrmljao, ali je Vix koja ih je pažljivo slušala, bila sigurna da je rekao: Naposljetku, to ovisi o njoj.Da, pomisli, to ovisi o njoj!Poèinjala je na oca gledati kao na osobu koja æe u obitelji uvijek biti na njezinoj strani. Samo joj je bilo žao što nije otvoreniji u iskazivanju osjeæaja, otvoreniji u svojoj ljubavi, ako je tu ljubav uopæe bila u pitanju.Druga stvar koju Caitlin nije uspijevala shvatiti bila je èinjenica da prijateljstvo sa sobom nosi stanovite obaveze. Inaèe ne bi nikada bila rekla: »Iako smo nas dvije ljetne sestre i to æemo zauvijek ostati, ja u Mountain Dayu imam svoj život, život koji nema veze s ovim izmeðu nas.«Vix se osjetila kao da je glavom udarila o betonski zid. U glavi joj stade udarati od naslova svih bljutavih èlanaka o tome kako djevojka može sama sebi pomoæi što ih je ikada proèitala. »Kada te izda najbolja prijateljica!«, »Jesi li žrtva okolnosti?«, »Kako ublažiti vlastitu bol.«»Ja sam zbilja dobra prema tebi«, reèe Caitlin. »To i sama znaš, je li?«Zna li to i sama? Prisiljavala se da ne zaplaèe, da ne dopusti da Caitlin vidi njezinu bol ili razoèaranje. Ako se Caitlin boji da æe joj ona u školi stalno visjeti uz nju, nema se zbog èega brinuti. »I ja imam svoj život«, reèe zvuèeæi kao da joj nije nimalo stalo.»Znam da imaš«, reèe Caitlin. »I to me nimalo ne vrijeða… zbilja..«Nakon toga je Vix tu i tamo morala samu sebe podsjetiti kako je Caitlin mogla k sebi na ljetovanje pozvati ma koju od prijateljica iz Mountain Daya, a li to nije uèinila. Ponekad bi Caitlinino ponašanje u školi zasmetalo Vix. Ponašala se kao da je najednom postala neka druga osoba, osoba koju Vix nikada nije upoznala. Onda bi Caitlin pogledala prema njoj kao da kaže: Ti i ja razumijemo da je ovo samo igra, ali ostali misle da je to ozbiljno i zato me nemoj odati… u redu?Nakon mjesec dana provedenih u Mountain Dayu Vix se razboli. Bubrežna upala. Peklo ju je kad god bi mokrila. Dobila je visoku temperaturu i boljelo ju je u križima. Morala je piti antibiotike. Strahovito se osjeæala, gadno kao nikada do tada u cijelome životu.

Majka je okrivljavala novu školu. Samo zato što je u pitanju skupa škola to ne znaèi da ne moraš staviti papir na zahodsku dasku kako bi se zaštitila.Vix je uvjeravala majku da je pazila, a lijeènik se kleo da nije posrijedi nešto èime se èovjek može zaraziti na zahodskoj dasci. No, Tawny mu nije vjerovala. »Bogu hvala što ti otac ima zdravstveno osiguranje«, rekla je. »Znaš li ti uopæe koliko stoje ti antibiotici?«Vix to nije htjela èuti.Grofica je poslala cvijeæe, i to zajedno s pisamcem u kojem je stajalo; Drago dijete, brzo se oporavi!, a bilo je potpisano imenima njezinih petero pasa.Natan joj je ponudio Orlanda. Orlando ima èarobnu moæ pa æe je izlijeèiti. A ako se to ne dogodi i ona umre, Orlando æe se zbilja raspigati. »Znaš što znaèi raspigati?« pitao ju je.»Znam«, rekla je Vix.Prvi je dašak slobode izmijenio Nathana. »Više neæu biti mala beba«, objavio je. »To što se moram kretati u kolicima ne znaèi da me svatko može vozati kako hoæe!« Takve su šale izbezumljivale Tawny.»Nismo te trebali pustiti u taj kamp«, rekla mu je.»To si se malo kasno sjetila.«Zahtijevao je više slobode, vlastitog mira i poštovanja. Èak se jedne veèeri izderao na Vix kada je bez kucanja ušla u kupaonicu. »Van… smjesta! Ovo je samo za deèke.«»U redu, oprosti…« Bilo joj je drago što se Nathan bori za svoju neovisnost, ali život s njim zbog toga nije bio nimalo lakši.U Vixinim se groznièavim snovima Bru svakodnevno pojavljivao tako je strastveno ljubeæi da bi joj cijelo tijelo od toga usplamtjelo. U tim snovima Bru nije ništa govorio, što je bilo izvrsno jer ga je tokom cijeloga prethodnog ljeta vidjela samo jedanput, i to baš u trenutku kada je izlazila iz kemijskog zahoda na Poljoprivrednom sajmu, a on se spremao uæi unutra. Pogledao je ravno u nju i rekao: Kad moraš nekamo iæi, onda moraš. Osjetila se poniženom zbog pomisli da Bru zna kako je ona upravo bila na WC-u i nije mu bila u stanju ni odgovoriti.Kasnije joj je prišao s leða dok je èekala u redu za vožnju vijugavom željeznicom. Dodirnuo ju je po ramenu, a kada se okrenula, pružio joj je divovskog pandu. »Drži mi ga na toplom… hoæeš?«Onda je otišao.Caitlin nije mogla vjerovati. »Ti si najsretnija osoba na svijetu!«Asvake je noæi spavala s pandom u zagrljaju stišæuæi izmeðu bedara jednu medvjediæevu dlakavu nogu, od èega joj se Moæ sve više uspaljivala.Otkada se Vix razboljela, Caitlin ju je svakodnevno posjeæivala. Stavila je lutku koja je prikazivala indijanskog kaèinu na policu iznad Vixina kreveta. »Ovo æe te zaštititi od zlih duhova ako lijekovi u tome ne uspiju.« Potom je sjela na rub kreveta i uhvatila Vix za ruku. »Sjeæaš se onoga što sam ti rekla prije poèetka škole… o tome da u školi imam svoj život?«Vix kimnu.»Pa, nikada te nisam htjela… mislim, nisam te namjeravala… povrijediti ili bilo što slièno. Nikada te ne bih htjela povrijediti. Nikada. U usporedbi s tobom ostale mi školske kolegice ništa ne znaèe. Èak i manje od toga.«»Nisi ti razlog što sam se razboljela, ako to misliš.«

»Tko kaže da ja to mislim?«»Ponašaš se kao da imaš grižnju savjesti, kao da si za nešto kriva.«»Uopæe se tako ne ponašam!«»U redu… onda se ne ponašaš tako.« Vix se u krevetu okrenu na drugu stranu.»Zbilja mi sve otežavaš«, reèe Caitlin, »znaš?«»Što ti otežavam?«»Nema veze. Zaboravi. Doæi æu sutra. A možda i neæu.«Da se Vix nije razboljela i da Caitlin nije zbog toga osjeæala grižnju savjesti, bi li njih dvije sada zajedno sjedile na staroj ljuljaèki i raspravljale o tome gdje æe se preko ljeta zaposliti? Bi li njihovo prijateljstvo preživjelo? Tawny je govorila: Èovjek može cijeli život ispuniti takvim ‘samo da’… ili može nastaviti svojim putem. U našoj obitelji ljudi nastavljaju svojim putem.»I… kakav si posao zapravo imala na umu?« zapita Caitlin.»Dok ne budemo malo starije, ima samo jedna stvar koju možemo raditi.«»Molim te… nemoj mi reæi da je u pitanju ono na što ja mislim!«Vix sleže ramenima.»Ja uopæe ne volim malu djecu«, povika Caitlin. »To su takvi… gnjavatori.«»Budi tako dobra pa to zadrži za sebe ako se odluèiš poæi sa mnom.«Caitlin zakljuèi da æe poæi s njom. Na licu ih mjesta zaposli prva osoba kojoj su se javile na razgovor, neka žena po imenu Kitty Sagus èiji je unuèiæ trebao uskoro doæi ovamo i ostati kod nje mjesec dana. Èim je èula da je Caitlin kæerka Lamba Somersa, raspametila se.Kada su poèele raditi, veæ prvi dan otkriše da su Kittyna kæerka i zet poznate televizijske zvijezde. Njega su smjesta prepoznale – bio je to Tim Castellano, a premda je bila trudna i skrivala se iza golemih sunèanih naoèala, bilo je oèito da mu je žena Loren D’Aubergine.Vix je znala kako se od nje oèekuje da se nehajno ponaša, kao da nije primijetila tko su oni jer je, na kraju krajeva, ovo ipak Vineyard i mnoge slavne osobe dolaze ovamo da od svega pobjegnu.Zvijezde im odmah objasniše da mali Max još ne zna sam uredno obavljati nuždu. »Hoæete reæi da još uvijek nosi pelene… s tri godine?« zapita Caitlin onim svojim tonom koji je govorio ‘ja to ne mogu vjerovati’.Golemim djeèjim oèima Max pogleda u nju. »Ja volim pelene.«Vidjelo se da je Timu i Loreni neugodno. Loren porumenje i reèe: »Ako ga uspijete nauèiti da ide na tutu, slijedi vam dodatna nagrada.«»Nagrada?« zapita Vix.»Da, lijepa nagrada u gotovini«, objasni joj Tim.»Pod uvjetom da ne vièete na njega i ne tjerate ga da osjeæa grižnju savjesti«, reèe Koren. »Ne želimo da on navikavanje na uredno obavljanje nužde doživi kao traumu. Jako je važno da to bude njegova vlastita odluka.«»Svaki put kad idem na tutu dobijem bombone M&M«, reèe Max izazivajuæi sudar izmeðu istovarivaèa i rovokopaèa. »Tri za piškenje, pet za kakanje. Najviše volim žute i crvene bombone.«Tokom drugoga tjedna Tim jednoga prijepodneva poðe zajedno s njima na plažu. Vix je isprva mislila da želi provjeriti kako obavljaju svoj posao, no to joj nije puno smetalo. I sama pomisao da æe je ljudi vidjeti uz Tima Castellana, bila je prilièno uzbudljiva, premda je on nosio kapu za bejzbol i tamne naoèale kako ga ljudi ne bi prepoznali. A

možda je, ovako s obitelji na plaži, doista i izgledao kao netko drugi jer nitko nije zurio u njih niti im posveæivao previše pažnje.Vix je pokušavala smoæi dovoljno petlje da ga zamoli za autogram radi Tawny koja nikada nije propuštala njegovu emisiju. No, kada je vidjela naèin na koji on promatra Caitlin koja se upravo mazala losionom za sunèanje, predomislila se. »Da ti ja namažem leða, Praskalice?« zapita Tim. Bilo je to posebno ime što ga je on bio nadjenuo Caitlin. Vix nije nikako ni oslovljavao.»Oh, hvala…«, reèe Caitlin spustivši naramenice na crvenom bikiniju. Premda je veæ bila viša od Vix koja je punu visinu od pet stopa i pet palaca dosegla prije godinu dana, i dalje je rasla uvis alarmantnom brzinom, ali nije, iako je jela dvostruko više od Vix, ni unèe dobivala na težini. Dojke su joj još uvijek bile siæušne, no Vix se nije sviðalo kako Tim promatra Caitlin. Nešto se dogaðalo, nešto zbog èega je osjeæala nekakvu nelagodu. A nije joj se svidjelo ni što ih je pitao koliko im je godina.»Petnaest«, objasni mu Vix jasno i glasno, premda pitanje zapravo i nije bilo upuæeno njoj. »A vama?«»Trideset i pet«, u smijehu æe on. »Dovoljno da vam objema budem otac.«No, nije se ponašao kao otac. Posebno ne onda kada je, baš prije no što æe pokupiti stvari i krenuti kuæi na ruèak, predložio Caitlin da njih dvoje malo skoèe u vodu.Caitlin reèe: »Može.«»Ti æeš paziti na Maxa?« zapita Tim obraæajuæi se Vix.»To mi je posao«, objasni mu ona.»Odmah se vraæamo.« Caitlin ukloni kosu s lica, podiže obrve gledajuæi prema Vix, a potom jurnu u vodu. Baci se u vodu i snažnim, sigurnim zamasima stade plivati prema puèini. Tim je bio skinuo bejzbolsku kapu i naoèale pa je sada svlaèio kratke hlaèice koje je nosio preko kupaæih gaæica.»Kamo tata ide?« zapita Max.»Ide se kupati«, objasni mu Vix. »Idemo ga gledati.«»Nosi me.«Držeæi ga u naruèju, udisala je sladak miris njegove kose, ali nije skidala oka s Tima i Caitlin. Kada su njih dvoje napokon izašli iz vode, Caitlinine su usnice bile modre. Tim je umota u ruènik i stade je trljati isto onako kako su njih dvije to radile s Maxom kada bi se smoèio pa bi mu bilo hladno. No, nešto u svemu tome nije izgledalo u redu. Kada je Tim maknuo ruènik, Vix ispod mokroga kupaæeg kostima vidje Caitlinine nabrekle bradavice.Uplaši se da bi Caitlin mogla napraviti nešto luckasto, kao onom prilikom prošloga ljeta kada je u gumenom èamèiæu skinula gornji dio istoga ovog bikinija, tek toliko da vidi hoæe li itko to primijetiti. Neki im je stariji par, mimoišavši se s njima u kanuu, domahnuo kao da se ništa neobièno ne dogaða. Caitlin im je odmahnula, a Vix je pograbila vesla i poèela svom snagom veslati u suprotnom smjeru. »Možda su pomislili da sam deèko«, ogorèeno je rekla Caitlin. »Kladim se da ne bi primijetili ni da sam bila gola golcata.«»Kao prvo, zašto ti je bilo važno da te oni primijete?«»Da se ne bih osjeæala kao da me nitko ne gleda.«Kako bi se Caitlin uopæe mogla osjeæati kao da je nitko ne gleda?Ovaj put Vix dobaci Caitlin svoju široku pamuènu majicu i laknu joj kada je ona navuèe preko glave prethodno ne skinuvši kupaæi kostim.

»Prijateljica ti sjajno pliva«, reèe Tim obraæajuæi se Vix.»Da… prava pravcata sirena.«On se naže da s tla podigne kapu i sunèane naoèale, a Vixine mu oèi u tom trenutku skliznuše niz tijelo i odlutaše do kovržavih dlaka na unutrašnjoj strani njegovih bedara, do tijesnih i mokrih kupaæih gaæica, a potom i do nabreklog mjesta na njihovom prednjem dijelu. Uspravivši se, on je zateèe na djelu i osmjehnu se, mada je ona u tom èasu veæ bila pogledala na drugu stranu.Prijedlog da je kuæi vrate drugim putem bio je Timova zamisao. Bio je primijetio neku kuæu koja se gradi odmah kraj ceste što vodi s plaže i mislio je da æe Maxa to zanimati. Išao je naprijed gurajuæi Maxa u kolicima, dok su se ona i Caitlin polagano vukle za njim. Neki je žestok, ružan osjeæaj rastao u njoj, ali ga nije mogla rijeèima izraziti. Mrzila je naèin na koji se Tim ponašao prema njoj, kao da i ne postoji. Kupiš jednu, dobiješ dvije.Kada su stigli do gradilišta, Tim podiže Maxa iz kolica, stavi ga sebi na ramena i krenu zajedno s njim da izbliza pogleda gradnju. Max je veæ po stoti put ponavljao: »Idemo graditi! Idemo graditi!«Vix i Caitlin išle su za njima, no još od plaže nisu progovorile ni rijeè. Kada se približiše kuæi, Caitlin iznenada pograbi Vix za mišicu.»Što ti je?«Caitlin joj pokaza prstom i Vix meðu radnicima na gradilištu ugleda Brua i Vona. U nisko spuštenim trapericama, snažnih, vitkih, suncem opaljenih leða i mišiæavih ruku, obojica su izgledala nevjerojatno seksi. Obli je iznenadni val vruæine, pa od toga porumenje u licu i osjeti slabost u koljenima. Požderi se, Tim Castellano, pored ove dvojice ti si nitko i ništa!Èasak zatim oba im momka priðoše. Von prepoznade Tima. »Hey… vi se onaj pajkan s televizije. Èekajte, ne… nemojte mi reæi… Sukovsky… tako nešto, ha?«Ime je zapravo glasilo Wolkowsky, ali ga Tim ne ispravi.Von reèe: »Kako vam ide?« pa ispruži ruku da se rukuje s Timom. »To je prokleto dobra emisija.«»Hvala, stari«, reèe Tim glumeæi momka s gradilišta. »Ovo je moj klinac, Max. Jako ga zanima graðevinarstvo.«»Hej, Max…«, reèe Von.»Imam jako tvrdi šešir«, objasni mu Max. »Žuti.«»Da… hoæeš li raditi s nama? Dobro bi nam došao još jedan pomoæni radnik.««Moram se vratiti Kitty«, reèe Max. »Za ruèak æu dobiti maslac od kikirikija. Za ruèak uvijek jedem maslac od kikirikija. Sa želeom od grožða.«»Meni to sjajno zvuèi«, reèe Von, a onda uperi pogled u Caitlin.»Ovo su cure koje èuvaju Maxa«, reèe Tim. »Caitlin i… Vicky.«»Vix«, reèe ona ispod glasa ljuteæi se na Tima što to ne može upamtiti.»Oh, da…«, reèe Von. »Mi se poznajemo.«Bru je naprosto stajao sa strane pijuæi kokakolu iz limenke. Nakon nelagodne šutnje Von zapita: »Pa… gdje se vas dvije skrivate?«»Vas se dvojica skrivate«, reèe Caitlin.»Znaèi da si nas tražila«, reèe Von. »Inaèe to ne bi mogla znati.«

Caitlin ga uštinu za mišicu, baš kao u stara vremena. No, ovaj je put on pograbi i prebaci preko ramena kao vreæu prljavog rublja. Ona se smijala i stisnutim ga šakama udarala po golim leðima. »Spusti me, budalo jedna!«Max pljesnu rukama i zapjeva »Upside Down«, kao trogodišnje utjelovljenje Diane Ross.Promatrajuæi Caitlin i Vona, Vix je na sebi osjeæala Bruov pogled.»Dobro, idemo sada«, reèe Tim, a izraz mu se na licu promijeni. »Maxu je vrijeme za ruèak.«Von spusti Caitlin na zemlju. Lice joj se žarilo. »Vidimo se«, reèe mu.»Ne, ako ja tebe prvi ugledam«, odvrati on.»Da… vidimo se«, reèe Bru obraæajuæi se Vix.»Ne, ako ja tebe prva ugledam«, odvrati ona ukljuèujuæi se u igru. Oh, kako joj je bilo drago što je svoju majicu dala Caitlin. Drago što preko žutoga kupaæeg kostima nosi samo kratke hlaèice. Drago što je potamnjela od sunca i što joj dugaèka tamna kosa leprša na sve strane, što danas na licu nema nijednoga prištiæa, a najviše joj je od svega bilo drago što joj dojke potpuno ispunjaju gornji dio kupaæega kostima, što ga zbilja pošteno ispunjaju.Zajedno su gledale Sjajnu karijeru, film o mladoj Australijanki koja želi postati spisateljica i o èovjeku koji je voli. Nakon kina su žestoko raspravljale. »Ispravno je odluèila«, rekla je Caitlin. »On je obièna guzica. Samo bi se do kraja života muèila s njim.«»Ne nužno«, rekla je Vix. »Mogla je zadržati i njega i karijeru.«»Nemoj, molim te!«»Pa, možda ne u ono doba, ali danas…«»Danas? Misliš da je danas išta drugaèije?«»Pogledaj Tima i Loren. Oboje su napravili sjajnu karijeru.«»Oh, da… ali tko je od njih dvoje u drugom stanju?«»Pa… ona æe roditi to dijete i vratit æe se na posao.«»Pretpostavljam da i sama priželjkuješ tuce malih kmekavaca. Pretpostavljam da za tebe sjajna karijera znaèi biti majka.«»Zbilja mi ide na živce kada ti meni objašnjavaš što ja želim! To što volim djecu, ne znaèi da ih namjeravam i imati. Tek toliko da znaš, o tome još nisam ništa odluèila.«U posljednjem ih tjednu svojega boravka na otoku Tim zamoli da jedan dan i uveèer prièuvaju Maxa tako da on i Loren mogu izvesti Kitty na veèeru. Kada su stigle onamo, Max je veæ bio u pidžami, spreman za krevet. Loren je krasno izgledala u širokoj bijeloj haljini, sa šašavim bižuterijskim naušnicama i kosom spletenom u francusku pletenicu. Tim joj se na sav glas divio. »Tko ima najljepšu ženu u cijelom zapadnom svijetu… tko?« pitao je ljubeæi Loren pred svima dok je Max plesao oko njih dvoje nastojeæi im rukama obujmiti noge.Vratili su se malo prije jedanaest. Loren je zijevala. »Iscrpljena sam«, rekla je. »Jedva èekam da se dijete rodi.«»Kao i ja«, reèe joj Tim i poljubi je za laku noæ, a zatim djevojkama ponudi da æe ih on odvesti kuæi jer Kitty loše vidi po mraku. Caitlin sjede naprijed pored Tima, a Vix se uspne na zadnje sjedište, sretna što ova vožnja neæe trajati dulje od deset minuta. Tim na radiju potraži WMVY. Od vremena je do vremena bacao poglede prema Caitlin, no ona je gledala ravno preda se, a progovorila je samo da mu objasni gdje æe siæi s glavne ceste i krenuti prašnjavim putem koji je vodio prema njihovoj kuæi. No, umjesto da skrene

desno, na njihov kolni prilaz, Tim produži, kao da zna da se tuda stiže do plaže. Kada izbiše onamo, ugasi motor. Preko vode su se vidjela svjetla Woods Holea.Bilo je veoma tiho. Vix je èula samo zvuk Timova, Caitlinina i svojega disanja. Naposljetku Tim progovori. »Ne sviða mi se da se vas dvije motate po onom gradilištu. Ne sviða mi se da se djevojke koje bi se trebale brinuti o Maxu, petljaju s onakvim momcima. Je li vam to jasno?«»Molim?« reèe Vix. »Pa vi ste predložili da na povratku kuæi proðemo kraj onoga gradilišta, a ne nas dvije. Hoæu reæi, mi èak nismo ni znale da njih dvojica ondje rade, je li, Caitlin?« Morala je gurnuti Caitlin kako bi od nje izvukla neki odgovor, a i tada Caitlin samo odmahnu glavom.»Morate jako, jako paziti.« Govorio je polagano i tiho okrenuvši se na svojem sjedištu prema Caitlin i Vix je bilo jasno da se samo njoj i obraæa. Osjeti kako Tim želi da ona ne bude kraj njih, a istinu govoreæi, i sama to pželje. Ovo je sve postajalo veæ i suviše neobièno.»Bila si malo previše žestoka, Praskalice. Tko zna što bi neki momak mogao pomisliti o tebi.«E, baš se on našao da im govori o momcima, i to posebno noæu, u mraènom autu parkiranom na plaži.»Neki momci«, nastavi on svojim poznatim zavodljivim glasom, »kada se jednom uzbude, ne mogu se suzdržati. Ne mogu razumno misliti. U životu idu samo za svojim nosom. Shvaæaš li o èemu govorim?«Caitlin ispusti neki èudan zvuk, gotovo nalik na smijeh, ali ne posve.»Mislim da bismo sada trebale poæi kuæi!« reèe Vix naginjuæi se naprijed s rukom na Caitlininu ramenu. Nije mogla povjerovati da se on usuðuje s njima razgovarati na ovaj naèin… i to još o nosovima!»Smiri se«, reèe joj Tim. »Pokušavam tvoju prijateljicu privesti pameti. Za njezino vlastito dobro.«Vix se nije sviðala promuklost njegova glasa. Možda on uživa razgovarati s njima o takvim seksi stvarima. Možda ga to uzbuðuje. Pitala se što bi pomislila njezina majka kad bi o ovome èitala u èasopisu People. Njezina omiljena televizijska liènost svoju je stvarèicu namijenio dvjema petnaestogodišnjakinjama. Onda je poèe hvatati strah. A ako je on doista opasan? Ako… ovaj … izvadi svoj »nos« iz hlaèa? Dlanovi joj se ovlažiše, a ispod pazuha osjeti znoj. »Otvori vrata«, reèe ona Caitlin nagnuvši se naprijed da podsjeti Tima na svoju prisutnost. No, Caitlin je samo sjedila kao hipnotizirana. Stoga Vix ispruži ruku i pokuša otvoriti vrata, ali su ona bila zakljuèana. Tim je na kontrolnoj ploèi bio automatski ukljuèio centralno zakljuèavanje.To je odluèilo! Vix se prebaci preko sjedala i na Timovo iznenaðenje pade mu u krilo, a potom izvuèe kljuèeve iz brave. On je pokuša uhvatiti nastojeæi joj oteti kljuèeve, ali se ona nije dala. Ni govora o tome da ih ispusti.»Vix… Vix…«, ponavljala je Caitlin. »Što to radiš?«Što radi? Spašava nju! Bude li morala, bila je spremna Timu i oèi iskopati. Èitala je o ovakvim situacijama. Napadaèu treba gurnuti kljuè duboko u uho… ili u nos, tako da mu prouzroèiš najjaèu moguæu bol. No, nekako se nije mogla prisiliti na to da gurne kljuè u savršeno pravilan Castellanov nos.On joj zavrnu ruku tako da ju je zaboljelo i ote joj kljuèeve. »Isuse«, reèe, »što je tebi?« Upali motor i tako naglo krenu unatrag da Vix pade preko Caitlin. Škripeæi gumama

zaustavi se pred njihovim kolnim ulazom i iskljuèi centralno zakljuèavanje. Vix otvori vrata na Caitlininoj strani i praktièno je izvuèe iz auta. »Hajdemo… brzo…«, reèe joj. No, Caitlin je odgurnu i potrèa niz tamnu cestu za Timovim kolima dozivajuæi: »Tim… èekajte…« Mora da ju je vidio kako trèi za njim jer se auto zaustavi. Ako se Caitlin nije u stanju sama zaštititi, onda æe to Vix morati uèiniti umjesto nje. Poðe prema njima, no nakon jednoga se èaska Timov automobil udalji, a Caitlin zazva: »Vix… gdje si?«»Ovdje sam…«Caitlin krenu za zvukom njezina glasa. »Zar nije nevjerojatan?« zapita pograbivši Vix. »Mislim da mu se sviðam. Osjeæam da je tako.«»I ja sam osjetila da je to tako«, reèe Vix. Kada sam mu pala u krilo. Osjetila sam mu to kroz hlaèe, ako shvaæaš o èemu govorim.«»Digao mu se?«»Odbijam odgovoriti na to pitanje.«»Kako je to uzbudljivo!«»Jesi li ti luda? Pa on je nemoralan. bolestan.«»Samo nas je htio upozoriti na neke stvari. To nije isto kao da nas je pipao ili nam nešto prljavo predložio.«»Je si li ti na to èekala?«Caitlin sleže ramenima.»Ne mogu vjerovati!« reèe Vix. Što bi bilo da ja nisam bila s tobom?«»Ne bi on meni ništa uèinio. Hoæu reæi, možda je pomišljao na to… ali…«»On ne bi smio ni pomišljati takve stvari«, objasni joj Vix. »Nama je tek petnaest godina, a njemu je veæ trideset i pet.«»Zapravo, mislim da bi bilo krasno kada bi on bio prvi s kojim æu spavati. Tebi se ne èini tako?«»Oženjen je. Žena mu je u drugom stanju. Sin mu ima veæ tri godine. Ne, uopæe mi se ne èini da bi to bilo dobro!« Zar joj prijateljica više ne može normalno rasuðivati?Caitlin podiže uvis dvije novèanice. »Gotovo nam je zaboravio platiti. Dao nam je svakoj po dvadeseticu.«»Ne želim taj novac!« Ona izbi Caitlin novèanice iz ruke.Caitlin se saže, podiže novèanice pa joj u gurnu u džep na trapericama. »Ja se više ne vraæam u tu kuæu«, reèe Vix. »Ne idem više onamo!«»Ostala su nam samo još tri dana.«»Divno. Možeš im reæi da sam dobila gripu… ili da sam dobila opekotine od otrovnog ruja ili da sam se razboljela od bilo koje jako zarazne bolesti. A ako te on siluje, nemoj reæi da te nisam opomenula!«»Njega ondje neæe biti. On i Loren sutra ujutro odlaze u Nantucket. Ostaju samo Kitty i max.«»Od koga si to èula?«»Od Tima. Maloèas. Zato sam ga i poljubila za oproštaj. Više ga neæemo vidjeti.«»Poljubila si ga?«Caitlin kimnu. »Gurnula sam mu jezik u usta.«»Zar si potpuno poludjela?«Caitlin prasnu u smijeh. »Ne znam. Možda.«

Vix nije mogla dopustiti Caitlin da sama poðe u Kittynu kuæu. Tko zna u kakvu bi nevolju bez njezine zaštite još mogla upasti! No, kada su njih dvije sutradan ujutro stigle onamo, Tim i Loren doista su veæ bili otišli.»Otišli su malo na medeni mjesec«, objasni im Kitty. »Romantièno.« Ona uzdahnu. »Èovjek se mora potruditi da i u braku zadrži malo romantike. Nemojte to zaboraviti kada se udate.«

14.Sve što je znala o odnosima u ljubavi, nauèila je promatrajuæi Abby i Lamba, Njih su dvoje znali kako da u braku zadrže malo romantike, a ona æe se toga sjeæati kada se i sama bude udala. Sve do posljednje subote toga ljeta, kada je izgledalo da se sve najednom poèinje raspadati. Vix je sjedila u kuhinji zajedno s Caitlin svaðajuæi se s momcima iz Chicaga oko toga treba li ili ne treba umak od rajèice umiješati u špagete prije posluživanja. Ona i Caitlin zalagale su se za to da se umak posluži posebno, s dodatkom bosiljka i peršina iz Abbyna vrta, no Daniel je rekao: »U našu paštu nitko neæe stavljati nikakvu zelenjavu! To vi sebi pospite po špagetima nakon što ih izvadite na tanjur.«»Ne pada mi na pamet da po špagetima polijevam tvoj ragu«, objašnjavala mu je Caitlin, a Sharkey je, zadubljen u rješavanje križaljke, pitao: »Rijeè od šest slova za ‘talasati se’?«»’Njihati se’?« reèe Vix. »Ili možda ‘bibati se’?«»’Bibati se’… e, to!« reèe Sharkey. »Hvala.«Vani je padala kiša, spora, blaga kišica.Abby i Lamb cijeli su se dan jedno prema drugome držali hladno i usiljeno, no sada se zaèuše njihovi uzbuðeni glasovi koji su dopirali iz dnevnoga boravka pa svi u kuhinji zašutješe.»Pa dokle æu ti govoriti da to nije ništa naroèito?« èuli su Lamba. »Na ovom otoku svi idu autostopom.«»Ti ne vidiš ništa oko sebe!« objašnjavala mu je Abby. »Živiš u nekakvom svom svijetu.«»Kada bi im samo pružila priliku, Ab, ne bi ti bilo tako teško. Pokušavaš sve preuzeti na sebe… samo to sam htio reæi.«Ona je bila kriva za njihovu svaðu, ona i Caitlin. Da Abby nije naletjela na nekog tipa kojega je upoznala na odjelu mlijeènih proizvoda kod Croniga, možda nikada ne bi otkrila da one autostopiraju po otoku. One njemu doduše nisu bile rekle kako se zovu, no on je prepoznao Caitlin. »Kladim se da si ti kæerka Lamba Somersa«, rekao je, silno se ponoseæi samim sobom. »Imam dobro oko za lica, a ti si pljunuti Lamb.« Caitlin to nije ni potvrdila ni opovrgla.Vix je u grudima osjæala stisak koji se samo pojaèao kad je Abby stala vikati na Lamba. »Ti možda misliš da djecu treba samo voljeti i ništa više, ali ja mislim drugaèije. Njima je petnaest godina. Treba ih usmjeriti pravim putem. Na nama je da ih potaknemo na odgovorno ponašanje.«»Svoje prodike ostavi za djecu, Ab.«»Kvragu, Lamb! Kada si zadnji put dobro pogledao svoju kæerku? Ona više nije mala curica. A to nije ni Vix… za sluèaj da to nisi primijetio.«Oh, Bože! Ovo je postajalo sve neugodnije. Vix osjeti kako joj se lice zažarilo pa se zagleda u pod.»Caitlin je u pravu«, reèe Abby. »Ja se ovamo ne uklapam. I nikada se neæu uklopiti. Èak i ne znam želim li se uopæe uklopiti.«»Nemoj ovo pretvarati u nešto zbog èega æeš zažaliti«, reèe joj Lamb.»Ja æu zažaliti? Ti æeš imati itekako puno razloga za žaljenje ako se taj èovjek s djevojkama odvezao u šumu. Ne želim ni misliti o tome što se sve moglo desiti.«Vix je molila Boga da Abby nikada ne otkrije njihovu pustolovinu s Timom Castellanom.

»Previše se brineš o stvarima koje se nikada neæe dogoditi!«»Drago mi je što neko posebno božanstvo pazi na tebe, meðutim, mi ostali…«»Ti, izgleda, trebaš dobiti menstruaciju, Ab. Je li to u pitanju?«Mora da je ona tada bacila nešto na njega, knjigu ili torbicu, jer se zaèuo tup udarac, a potom je Lamb uskiknuo: »Isuse!«»Ne znam koliko æu još dugo moæi podnositi ovu vašu obitelj«, viknu Abby, a zatim briznu u plaè.Daniel je nožem za rezanje mesa sjeckao zelenu salatu. Gus je gledao prema Vix. Ona skrenu pogled stideæi se što uopæe ima nekoga udjela u svemu tome. Bila se veæ toliko navikla na autostopiranje pa joj se više nije èinilo da je to nešto naroèito. Kako bi njih dvije inaèe uspjele otiæi na razne plaže, u lutanje gradom, do gradilišta po kojem bi se onda motale èekajuæi na Vonovu i Bruovu stanku za ruèak?»Hajde, dušo,« reèe Lamb, »razgovarat æemo o tome u kolima. Kasnimo veæ pola sata.«»Nemoj sa mnom postupati kao s djetetom!« promuklo æe Abby. »Mrzim kada sa mnom postupaš kao s djetetom.«»Samo sam htio reæi…«, poèe Lamb.»Znam ja što si ti htio reæi.«Èuli su kako Abby briše nos, a Nekoliko èasaka kasnije njih dvoje uðoše u kuhinju. Abby izbježe njihov pogled, pograbi kabanicu s drvene vješalice i navuèe kapuljaèu na glavu. Vix poželje da joj može pritrèati i zagrliti je, reæi joj kako je predivna, najbolja majka, kako je ona cijeni, èak ako nitko drugi to ne èini, kako je u pravu što se brine za njih, kako je njoj žao što je sve ovo izazvala i kako to nikada više neæe uèiniti.»Vraæamo se oko pola jedanaest«, reèe im Lamb, »najkasnije u jedanaest. Sutra æemo razgovarati o ovome, u redu?«Sutra æe se njezin svijet raspasti. Zbogom, stipendijo. Zbogom, èarobna ljeta. Sutra æe sve biti gotovo.Kada njih dvoje izaðoše iz kuæe, Gus dugo i tiho zviznu. »Nevolje u River Cityju.«Daniel reèe: »Šest mjeseci. Dajem im još šest mjeseci, a onda ona odlazi.«»Meni to sjajno zvuèi«, reèe Caitlin.»Slušaj, ti mala gaduro…, Daniel je pograbi i stade je vrtjeti u krug. »Ti si razlog što je njoj teško!«»Vraga ja imam veze s tim!«»Skidaj te prljave šape s moje sestre«, prasnu Sharkey prišavši Danielu s leða.Daniel se naglo okrenu. »Ne miješaj se u ovo, Sharkolater!« Gus je stajao u blizini, spreman da se ukljuèi u tuèu ako to bude potrebno. Na trenutak se on i Vix zagledaše jedno drugome u oèi.

DanielGadi mu se to što ova obitelj radi njegovoj majci. A ako misle da æe on samo stajati i gledati kako oni nju muèe, ljuto se varaju! Sutra æe porazgovarati s njom, reæi joj da je na njezinoj strani, objasniti joj da æe, ma što odluèila, on biti uz nju. Ne mora se brinuti. S njima æe sve biti u redu. Ne treba im Lamb ni njegov novac, kao ni ova njegova odurna djeca.

SharkeyBolje da izvede cure odavde prije nego što izbije pakao. Prije nego što Daniel izgubi glavu i poène nožem sjeckati i nešto drugo, a ne samo salatu. Idemo… idemo, govori djevojkama izlazeæi s njima iz kuæe i penjuæi se u kamionet. Kreæe prema Oak Bluffsu. Ovo je prvi put, koliko ga pamæenje služi, da brbljavice drže jezik za zubima. Nitko ne želi razmišljati o tome što sve ovo može znaèiti. Èak ni njegova sestra. Sreæom uspijeva naæi mjesto za parkiranje na aveniji Circuit pa zajedno s djevojkama odlazi na pizzu. Nada se da sa sobom ima dovoljno novaca.Reæi æe im da mogu naruèiti po krišku pizze. Da, baš tako. Krišku pizze i sok.

__________Prije no što su uspjeli išta naruèiti, zaèuše povišene glasove, osvrnuše se i ugledaše Brua kako sjedi sprijeda za malenim stolom svaðajuæi se s nekom crvenokosom djevojkom. Djevojka je odgurnula stolicu od stola i ustala. »Baš tako…«, vikala je kroz suze. »Fini, finis, finito. Shvaæaš? Gotovo, na bilo kojem jeziku!«»Smiri se, molim te«, reèe Bru. »Svi nas slušaju na ovom jebenom mjestu.« A to je bilo posve toèno.Crvenokosa pograbi svoju èašu s pivom, podiže je i baci Bruu u lice. »Odrasti!« viknu prije no što æe kao vjetar izjuriti iz restorana.Do kraja æe života svaka ljubavna svaða Vix podsjeæati na ovu veèer, veèer kada je zrak bio nabijen srdžbom. U tom se èasu zaklela sama sebi da se ona ni zbog jednog muškarca neæe osjeæati tako nesretnom.

Drugi dioUshit1982-1983

15.Cijeloga je života sanjarila o tome da navrši sedamnaest godina, kao i Kraljica koja Pleše. A sada joj je bilo sedamnaest odnosno uskoro æe joj biti toliko. Èetvrtoga su srpnja ona i Caitlin pjevale uz Debbie Harry i krstarile otokom u Caitlininu zahrðalom kamionetu. Kada su stigle do Menemshe, bilo je veæ pet sati. Pomisliše da bi ondje mogle doèekati zalazak sunca, a potom krenuti kuæi. No, èim se spustiše na plažu, ugledaše Brua i Vona kako jedan drugome dobacuju frizbi.Caitlin dodade Vix svoju platnenu torbu, zbaci s nogu sandalice marke Teva pa, uputivši prijateljici zloban smiješak, jurnu niz plažu, vinu se u zrak i u letu uhvati frizbi na pola puta. Vix ju je promatrala iz prikrajka, kao da se opet vratila u šesti razred, pokušavajuæi pogoditi u èemu je tajna Caitlinina uspjeha.Sa sedamnaest je godina Caitlin svakome mogla zavrtjeti glavom. Kosa joj se poput slapa spuštala niz leða, koža joj je bila meka i bez mane, a izraz je njezina lica izazivao ljude da joj se približe. Te je godine bila dostigla punu visinu, za tri palca prestigavši Vix. Noge su joj bile duge i vitke, kao u Barbie, no bez smiješnih grudi. Caitlin je to shvaæala kao na nedostatak, podvalu koju joj je priroda priredila.Ostale su je djevojke u školi nagovarale da u Elle, Cosmo ili èak u Sedamnaestogodišnjakinju pošalje svoju fotografiju. Deèki su se palili na nju. Èak su je i nastavnici smatrali neodoljivom, premda nesnosnom. bila je tako bistra. Zašto se malo ne potrudi? Mogla bi postiæi što god želi, napraviti sve što hoæe, uz samo malo truda. No, u polovici sluèajeva Caitlin ne bi predala referat u zadanom roku i nije joj se dalo uèiti za testove. »Škola nema nikakve veze sa životom«, govorila je.Za vrijeme proljetnog raspusta otišla je s Phoebe na skijanje u talijanske Alpe i vratila se odande s velikom viješæu namijenjenom Vix. »Èestitaj mi«, objavila je. »Više nisam djevica.«I tako je u tome Caitlin bila prva, baš kao što je bila i obeæala. Vix se nije naroèito iznenadila. Èak nije osjetila ni razoèaranje. »S kim?« pitala je. »Gdje?«»S uèiteljem skijanja«, reèe Caitlin. »Talijanom. Èovjekom koji je naprosto zraèio tjelesnošæu. Znaš kako to izgleda.«Vix nije znala kako to izgleda.»Sreli smo se na žièari. Prije nego smo stigli do vrha, veæ je bio potpuno poludio za mnom. Spust nam se èinio tako dugaèkim.«Vix osjeti kako joj srce brže udara. »I?« zapita premda ni sama nije bila sigurna koliko zapravo želi doznati.»I – naprosto se dogodilo.«»Ne mogu se takve stvari naprosto dogoditi.«»Pa, dobro, najprije smo morali skinuti sa sebe skijašku odjeæu, ako si na to mislila.«Vix nije na to mislila. »Je li te boljelo? Jesi li osjetila Moæ? Je li bilo uzbudljivo?«Caitlin se nasmija. »Uzbudljivo? Da, mislim da jest… barem tokom dvije minute. Toliko mu je trebalo da svrši.«I Vix se nasmija. »Jesi li se zaštitila?«»Svakako. Nisam baš potpuno blesava!«»Voliš ga?«»Volim? Jedva ga i poznajem. Vjerojatno ga više nikada neæu vidjeti. Najveæim je dijelom u pitanju bila… radoznalost, ali sam barem to preturila preko glave.«

Vix nije imala namjeru to uèiniti samo zato da bi nešto preturila preko glave. Caitlin ju je nazvala nepopravljivo romantiènom kunuæi se da se seks i ljubav ne samo mogu, veæ i moraju razdvajati. »Žene èini nesretnima upravo èinjenica što brkaju to dvoje«, reèe. »Ljudi su uvijek shvaæali u èemu je razlika. To je nešto što sam nauèila od Phoebe.«Stoga je Vix, gledajuæi Caitlin kako se s deèkima naganja po plaži, pretpostavila da ovoga ljeta neæe biti suzdržavanja. Kada je Caitlin povikala: »Vix… drži!« i frizbi poletio iznad njezine glave, Vix posegnu za njim i uhvati ga, a potom potrèa u cik-caku niz plažu nastojeæi izbjeæi Brua koji je jurio ravno za njom. Uspjela se riješiti frizbija èasak prije no što je pala na tlo. Èula je Caitlinin vrisak, a potom se našla na trbuhu, zglavaka prikliještenih o zemlju, dok joj je Bru, opkoraèivši je, sjedio na leðima.»Pustit æu te ako obeæaš da æeš biti dobra curica«, reèe joj on.»Ništa ja ne obeæavam«, odvrati ona pljuckajuæi pijesak iz usta.»Onda te ne puštam.«»U redu.« Požali što nije navukla majicu preko bikinija jer æe na kraju krajeva jednom morati ustati, a kada ustane, Bru æe moæi sve dobro vidjeti. Nikako nije smjela kupiti ovaj glupi kostim bez naramenica koji se na leðima veže samo tankim vrpcama.Istoga èasa kad ju je pustio, Vix pojuri do torbe za plažu i stade prekapati po njoj, ali ne naðe majicu. Umjesto toga izvuèe ruènik te ga prebaci preko ramena, i to baš na vrijeme jer se on u taj èas vratio, spustio se kraj nje na koljena u vruæi pjesak i ponudio joj pivo.Još uvijek se nije bila naviknula na okus piva. Nije mogla razumjeti zašto deèki i Chicaga stalno prièaju o tome, raspravljajuæi o prednostima svijetloga nasuprot tamnome pivu, piva iz baève nasuprot piva u bocama, no bila je žedna pa prihvati limenku, prinese je ustima i pokuša potegnuti. Od toga se zakašlja pa joj pivo curnu niz bradu i kliznu na grudi – podsjetivši je na onu veèer prije dvije godine kada je ona crvenokosa bila Brua polila pivom po licu.»Što se zapravo krije iza te maske, Dvostruka?« zapita Bru skidajuæi joj ruènik s ramena. Njih dvije više nisu bile Dvostruka Napast, neko jedinstveno biæe. Pretvorile su se u dvije zasebne osobe. Ona je postala Dvostruka, a Caitlin su nazivali Napast.»Maske?« zapita Vix.»Da, maske koju stalno nosiš.«»Ti se kriješ iza maske«, reèe ona i strgnu mu s nosa sunèane naoèale sa zrcalnim staklima. Istoga èasa požali što je to uèinila jer ju je on sada gledao ravno u oèi, zbog èega se ona stade vrpoljiti. Da bi prekinula tu èaroliju, ona prva odvrati pogled.»E pa Napast…«, reèe on podigavši se na laktove i promatrajuæi Caitlin i Vona kako skakuæu naokolo kao pustopašna štenad, »ona sve pokazuje otvoreno kao da na sebi ima znaèku. Tebi nije potrebno da ikoga upozoravaš na sebe.«Onaj je dio njezina mozga koji je još uvijek bio u stanju misliti, još uvijek bio u stanju funkcionirati, bio pod dojmom njegovih rijeèi. On ispruži ruku i dohvati pramen njezine kose koji joj je bio pao na lice, te joj ga zataknu iza uha, a potom mu prsti kliznuše do njezina vrata, preko ramena pa niz mišicu, zbog èega ona u dojkama osjeti težinu, a Moæ je stade nekako bockati. Kada je stigao do ruke, okrenu je dlanom nagore. Ako joj i on sada poljubi ruku, onako kako je to jednom uèinila Grofica, ona æe se onesvijestiti. Past æe kao gromom pogoðena. Objasnit æe mu da je to od sunca, da joj od prejakoga sunca uvijek pozlije. No, umjesto toga, on samo povuèe crtu preko njezina dlana. Jedva je mogla i disati. Znaèi, tako to izgleda, takav je to osjeæaj.

On naglo odmaèe ruku. proèisti grlo i dobrano potegnu iz limenke. »Koliko ti je godina?« zapita.»Sedamnaest«, glas joj se bio pretvorio u šapat. »Navršit æu sedamnaest ovoga mjeseca.«»Sedamnaest«, ponovi on.»A ime mi je Victoria.« Nije mogla vjerovati da je tako nešto izustila. Nikada do sada nije za sebe rekla da se zove Victoria.»Victoria«, reèe on.»A koliko je tebi godina?« zapita ona.Njega je to zabavljalo. »Što misliš?«»Ne znam… možda dvadeset…«»Dvadeset i jedna u rujnu.«»Navršio si toliko prošloga rujna ili æeš ih tek navršiti?«On je pogleda i odmahnu glavom. »Brine li te jesam li punoljetan?«Ne, nije nju to brinulo. Ponovno posegnu u torbu s namjerom da pronaðe majicu. Ovaj joj put to poðe za rukom.»Zima ti je?« zapita je kada je poèela navlaèiti majicu preko glave.»Ne.«»Onda je nemoj navlaèiti…«Ona posluša.Ruka mu je ponovno ležala na njezinu ramenu. Ona pokuša progutati slinu, kao da æe time otjerati misli iz glave. Koža joj je gorjela. Èula je samo udare svojega srca i Pat Benatar kako je opominje – Lomitelj srdaca… kradljivac ljubavi…Naposljetku on reèe: »Ti se valjda mene ne bojiš, Victoria?«»Bojim?« ona æe, pomalo preglasno, kao papiga koja samo ponavlja tuðe rijeèi. Sleže ramenima poželjevši da može reæi: Ne, ne bojim se tebe. Bojim se ovoga što se osjeæam.»Nemoj se bojati.« Nasmiješi joj se onim sporim osmijehom kakvim ga je prvi put vidjela da se smiješi na igralištu za minigolf, one veèeri kada je slavila trinaesti roðendan.Kasnije, za vrijeme glasovitoga zalaska sunca u Menemshi, Bru je sjedio raširenih nogu naslonivši se leðima na stijenu. Vix mu se bila potpuno opušteno smjestila izmeðu nogu priljubivši se leðima uz njegova prsa, a on ju je obujmio rukama iako je ona veæ bila odjenula debelu majicu pa joj zapravo i nije bilo hladno.Na otoku nije bio službeno prireðen vatromet, no na jednoj je jahti netko odluèio uprilièiti velièanstvenu predstavu osvjetljavajuæi nebo cijelih petnaest minuta. Kada je to završilo, Bru je otprati do Caitlinina kamioneta, ovlaš je pogladi nadlanicom po licu, a potom je za oproštaj poljubi toplim, no brzim poljupcem, kao da ne želi ponovno zapoèinjati. Ona se osjeæala ošamuæenom i slabom, a dio joj je kupaæeg kostima meðu nogama bio vlažan. Još se nije željela odvojiti od njega. »Valjda se ne bojiš ti mene?« reèe zadirkujuæi ga, no nekim promuklim glasom, glasom koji ni sama ne prepoznade.»O da, bojim te se …« Po naèinu na koji je to rekao, bila je gotovo sigurna da govori istinu.

16.Abby je bila nabavila par terijera pasmine Jack Russell i nadjenula im imena Irene i Jake, po svojoj baki i djedu. Caitlin je to ogorèilo. »Zar ona misli da ti mali glodavci mogu zamijeniti Slatkicu? I da im dadne imena po svojem djedu i baki! Možeš li ti uopæe zamisliti da netko pse nazove imenom svojega djeda i bake? S tom ženom zbilja nešto nije u redu!«Prošloga je ljeta Slatkica bila jako ostarjela i osjeæala se umornom. Jedva je mogla i hodati. Svejedno, kada se srušila Lambu pred noge, još jednom se trznula i uginula, Caitlin je to porazilo. Porazilo je i sve ostale. Priredili su joj ispraæaj na plaži. »Gospodine, predajemo ti našu slatkicu«, rekao je Lamb. »Nikada ništa nije tražila, a sve nam je dala.« Lica oblivena suzama, Caitlin je trèala amo-tamo po lukobranu prosipajuæi Slatkièin pepeo u more. Kasnije joj je Vix pomogla da Slatkici podigne spomenik od pijeska i školjki, no kada ga je prva oluja sprala, Caitlin je od Lamba izmolila pravu kamenu ploèu koju onda ukopaše u zemlju u blizini kuæe, meðu visokim borovima.Slatkicabila nam je vjeran drug1970-1981Nakon toga Caitlin stadoše progoniti razmišljanja o smrti. Vjeruje li Vix u prethodne živote? Phoebe vjeruje u to. Phoebe ima vlastitog voditelja, istoga voditelja koji je Shirley Mac Laine pomogao da se sjeti svojih ranijih života.No, Vix je više zanimao ovaj život od bilo kakva drugog života.Caitlin ju je pitala koliko puta tjedno razmišlja o smrti, jer ona o tome misli svakodnevno, ponekad i više nego jednom dnevno, poput Woodyja Allena. On je time opsjednut, kao i veæina genijalnih stvaralaca.»Kaniš li i ti postati genijalni stvaralac?« zapita Vix.»Apsolutno«, reèe Caitlin. »Što èovjeku drugo preostaje?« Onda se nasmija i munu Vix šakom u rebra. »Ti sve tako ozbiljno shvaæaš.«»S tobom se nikada ne zna što misliš.«»Bit æu zagonetna žena, što misliš?«»Ili to ili æeš poludjeti.«Caitlinino se lice ukoèi. Sada je na Vix došao red da se nasmije. »Tko sve previše ozbiljno shvaæa?« No, potom, tek toliko da bi pokazala kako i ona može govoriti o onome o èemu se inaèe ne govori, Vix reèe: »Jednom sam vidjela mrtvaca.«»Zbilja… koga to?«»Darlene.«»Tko je Darlene?«»Majèina…« Oklijevala je pitajuæi se da li da to otkrije, da li da prizna kako joj je Darlene bila baka, znajuæi da se Tawny to ne bi svidjelo. Umjesto toga reèe: »Dugogodišnja prijateljica moje obitelji.««Kako je izgledala?«»Bila sam tada jako mala. Ne sjeæam se svega sasvim toèno.« Bilo joj je žao što je uopæe potegnula to pitanje.»Je li ležala na odru?«»Ne, u bolnici.«»Gdje si bila u trenutku kada je… umrla?«

»Nisam bila s njom u sobi, ako na to misliš.« Bila je na hodniku, zajedno s Lewisom i Lanie, pokušavajuæi ih zabaviti igrom Crno-crveno jer joj je Tawny bila rekla da ih drži po strani i pobrine se da ne galame. No, nije mogla navesti Lewisa da prestane plakati, èak ni kada mu je dopustila da pobijedi. Kada je pošla da to kaže majci, našla je zavjese navuèene oko kreveta, a lijeènici i sestre užurbali su se oko Darlene. Majka ju je pograbila za mišicu i izvela je iz sobe.Narednoga je tjedna Caitlin probudi usred noæi. »Vix… je li tebe strah smrti?«»Ne volim o tome razmišljati.«»Pa svi æemo umrijeti, je li tako?. Hoæu reæi, nitko od nas neæe vjeèno živjeti, a da bismo prešli u onaj drugi život ili u ono što nas èeka s druge strane, pa ma što to bilo, najprije moramo… umrijeti.«»Valjda…«»Voljela bih da sam pas.«»I psi umiru.«»Da, ali noæu ne leže budni i ne razmišljaju o smrti.«»Možda to nalikuje na Naš grad«, reèe Vix pokušavajuæi je umiriti. »Možda æemo nakon toga morati stajati sa strane… i promatrati.«»Ali tada æemo biti nevidljive.«Vix se sviðala zamisao o tome da bude nevidljiva, da promatra i sluša druge ljude bez njihova znanja, ali to prešutje. »Možemo li ovaj razgovor nastaviti drugi put jer sam sada zbilja jako umorna.«Caitlin više ništa nije rekla i Vix je ponovno zaspala. Pojma nije imala koliko je vremena prošlo do trenutka kada je osjetila Caitlininu ruku na mišici. »Vix…«, Caitlin je kleèala pored njezina kreveta. »Odluèila sam. Neæu bez veze èekati da se to dogodi. Presjeæi æu sve prije no što se raspadne u komadiæe… prije nego postanem stara i ružna i odbojna.«Vix se pretvarala da spava, nelagodno se osjeæajuæi zbog smjera kojim su se kretale Caitlinine misli.»Obeæaj da æeš poæi sa mnom«, reèe Caitlin. »Bit æe me previše strah da odem sama.«Kada joj Vix ne odgovori, Caitlin je prodrma. »Vix… obeæaj da æeš poæi sa mnom.«Vix je i dalje šutjela pa Caitlin reèe: »Vix… bojim se. Mogu li doæi k tebi?«Ona se pomaèe pa Caitlin kliznu kraj nje u krevet i tek tada, osjetivši Vixine ruke oko sebe, Caitlin poðe za rukom da opet zaspi.Caitlinin je strah Vix išao na živce. Gotovo joj je laknulo kada se usredotoèenost na smrt koja ju je proganjala prošloga ljeta, ove godine pretvorila u opsjednutost seksom. Caitlin je bila opijena vlastitom Moæi. Nije joj bilo dovoljno što izaziva Vonovu požudu, šepirila se i po kuæi, dražeæi Gusa, pa èak i Daniela. Kuæa je sva treperila od seksualnoga naboja. Caitlin je bila puna života i zdravlja i èeznula je za time da to pokaže.Sharkeyev su se i njihov put rijetko kada presijecali, osim one veèeri kada je Sharkey, izlazeæi iz kupaonice, naletio na Caitlin i Vix kako u hodniku pred vratima èekaju na red. Caitlin je bila u kratkom ogrtaèu za kupanje koji je bio samo ovlaš vezan pojasom i ispod kojega nije na sebi ništa imala. »Pokrij se, molim te!« zareža Sharkey dobacivši joj ruènik.»Shark…«, reèe Caitlin, »nekada smo se zajedno kupali. U èemu je štos?«»Tebi više nisu èetiri godine, u tome je štos.« I oborene se glave progura pored njih.Èasak potom, kada su ona i Caitlin veæ bile ušle u kupaonicu i zatvorile se unutra, na vrata pokuca Gus. »»Ima li koga unutra?«

Vix odškrinu vrata. »A što ti misliš?« zapita ga, a èetkica za zube stršala joj je s jedne strane usta. Gus je bio u kratkim hlaèicama, no bez košulje na sebi. Na prsima mu se kovrèao busen tamnih dlaka. Bruova su prsa bila bez dlaka i glatka. Vix se na pola sekunde zapita kakav bi osjeæaj bio privinuti se golim dojkama uz Gusa, a potom skrenu pogled, potpuno zbunjena zbog takvih groznih misli.

GusIsuse! Kada je otvorila vrata od kupaonice i kada ju je na kratko ugledao u onoj tankoj majici ispod koje se nazirala oblina njezinih dojki, bilo mu je kao da se vratio u onaj trenutak prije dvije godine, one veèeri kada su se Abby i Lamb zamalo razišli. Nešto se u njemu dogodilo te veèeri, nešto o èemu nije htio ni misliti jer mu je otac uvijek govorio: Ne seri tamo gdje jedeš. No, te ju je veèeri barem na minutu poželio uzeti u naruèje, osjetiti njezino tijelo uz svoje.Zagrijao se na tu pomisao. Ohladi se, njoj je tek petnaest.Da… pa što s tim? odvraæao je sam sebi. Poznavao je djevojke njezine dobi koje su se tucale sve u šesnaest. Do bijesa, poznavao je i jednu èetrnaestogodišnjakinju koja se uvelike bavila ruènim radom.Otada se držao podalje od nje bojeæi se da æe popustiti vlastitim osjeæajima. No, njoj je sada sedamnaest i ovo je sada posve druga prièa.

17.Caitlin je to ljeto nazvala ljetom njihove sjajne karijere. Zajedno su radile za Dynamo, servis za èišæenje, gdje su zaraðivale poprilièan novac, a Caitlin se nikada nije žalila na dugaèak radni dan ili na zapuštenost u pojedinim kuæama. Ponosila se time što je nauèila kako treba oèistiti zahodsku školjku ili oribati kadu tako da na njoj ne ostane ni traèka prljavštine, nešto što od Phoebe nikada nije mogla nauèiti. Najodvratnijim su kupaonicama njih dvije dodijelile Novo posebno priznanje za najbolji brabonjak.S veæinom se svojih mušterija nikada nisu susretale ili ih èak imale prilike vidjeti, no uživale su neposredan uvid u najprisnije pojedinosti iz njihovih života. Po priboru za davanje klistira skrivenom u kupaonièkim ormariæima ili soku od šljiva i sirovim mekinjama u hladnjaku znale su tko pati od zatvora. Znale su tko od njih uzima koje lijekove i zbog èega ih pije. Znale su što naruèitelji njihovih usluga èitaju, kakvu glazbu slušaju i tko od njih na videorekorderu gleda porniæe.Po stidnim su dlakama i pogužvanim papirnatim maramicama ispod plahti, po lubrikantima na noænim ormariæima i omotima od prezervativa u košarama za smeæe znale tko od njih vodi redovit seksualni život. Za razliku od nekih drugih djevojaka koje su radile za isti servis, njih su dvije bile diskretne. Nikada nisu iskušavale odjeæu svojih naruèiteljica ili provjeravale kako bi im stajala njihova šminka.Od svih im je mušterija najdraži bio jedan homiæki par kraj jezerca Squibnocket. Njih su im dvojica obavezno ostavljali krasno ispisan popis poslova koje treba obaviti, a uz njega uvijek i kakav zgodan poklonèiæ – neobiènu školjku, prekrasnu ružu ili reklamni uzorak èokoladnih bombona Chilmark.Sredile su ono dvoje šupaka na Middle Roadu koji su bili razbili i posljednji tanjur i šalicu u kuæi te ostavili krhotine svuda okolo po podu. Kada su se ljigavac i njegova ženska toga poslijepodneva bijesni vratili kuæi i zatekli Caitlin i Vix kako još uvijek èiste slušajuæi na kazetofonu vrpcu Stevie Nicks, klipan je eksplodirao. Vix je predlagala da odu prije no što stvari postanu ozbiljne, no Caitlin je pogledala ravno u njega i rekla: »Mislim da æemo vam zaraèunati posebnu cijenu za slaganje suða na mjesto.«On je posegnuo u džep i poèeo na njih bacati novèanice od sto dolara, a cura mu se objesila o ruku vièuæi: »Prestani, dušo… molim te, dušo…«Pet novèanica od sto dolara od kojih su one uspjele dvije strpati u džep dok je on urlao: »Maknite to prokleto suðe i odjebite iz ove kuæe!«

AbbyNe može spavati. Napetost zbog boravska sve ovo petero u kuæi poèinje uzimati svoj danak. Gotovo se razboljela od brige, posebno za Caitlin i Vix. Po naèinu na koji se njih dvije uveèer spremaju za izlazak èini joj se da su ovoga ljeta u pitanju deèki. Koji su to deèki? I što s njima rade?A ona dvojica, samo zato što je Daniel završio prvu godinu na Princetonu, a Gus na Northwesternu, misle da su odrasli pa više nikoga ne moraju slušati. Gus je preko noæi izrastao u muškarca. Prošloga je ljeta još bio tinejdžer, najbolji prijatelj njezina sina. Sada joj se, kada pogleda u nju, katkada zna dogoditi da pocrveni. Kako bi uopæe ona mogla njemu odreðivati kako da se ponaša? Valjda æe morati nauèiti kako da se s time nosi, kao što to Lamb kaže, nauèiti kako da živi s odraslom djecom. Postoji li neki priruènik o tome?Drago joj je što sva djeca negdje rade. Nije baš presretna što Daniel i Gus rade noæu i poslužuju za stolovima u Harborviewu, ne vraæaju se kuæi prije ponoæi, a iz kreveta nikada ne ustaju prije podneva. S djevojkama je posve druga prièa. Svakoga jutra veæ u sedam odlaze od kuæe, nakon posla se vraæaju kuæi da se istuširaju i nešto prigrizu, no nikada ne sjednu za pristojan objed. Jedino se zbog Sharkeya ne mora gristi. Barem zna gdje je – po cijele dane radi u garaži, a noæu se zatvara u sobu i sjeda za novi kompjuter. Sharkey je prije godinu dana otišao na Reed ne rekavši o tome nikome ni rijeèi, pa èak ni njoj. On joj barem ne stvara nikakve nevolje. Možda bi se upravo zbog toga morala zabrinuti!

__________Abby je pozvala Vix da iskušaju novi kajak. Lamb je ženu tim poklonom bio iznenadio poèetkom ljeta pa su, razbivši bocu šampanjca, krstili èamac. Sada se Abby mogla rastresti od briga veslajuæi po jezercu.Putem do mola Abby joj reèe: »Znaš, Vix… Èesto razmišljam o tome kako bi bilo kada bih imala kæerku koja bi bila nalik na tebe.« Skinu sunèane naoèale s nosa i krajem majice obrisa stakla na njima. »Nadam se da æeš ovo shvatiti kao kompliment.«Vix promuca: »Tako to i shvaæam… apsolutno.«»Smatram te osobom koja u sebi nosi prave vrijednosti i visoka etièka mjerila.« Zastade dodavši malo potom: »I ovo shvati kao kompliment.«Prave vrijednosti i visoka etièka mjerila? Pitala se što bi Abby rekla da zna koliko Vix sanjari o tome da se zamijeni s Caitlin, da naprosto napusti svoju obitelj i poðe s njima u Cambridge. Bože, je li ona ikada bila toliko mlada, toliko bezazlena?Onda Abby prijeðe na razgovor o piæu, drogama, seksu pa o herpesu. Vix je pristojno sasluša, a potom joj reèe da ne voli ni pivo, a kamoli neku žešæu cugu, da je roditeljima obeæala kako se neæe petljati s drogom koje ionako ima više u Santa Feu negoli na Vineyardu te da je u pogledu seksa još uvijek djevica pa to namjerava i ostati. Nije jedino rekla koliko dugo.Abby joj pruži hrpu knjižica s pregledom razlièitih koledža što su bile zaostale od momaka iz Chicaga i savjetova joj da ih prouèi. »Znaš da te oèekuje stipendija.«Vix se osjeti kao da joj je opet èetrnaest godina kada ju je Abby ohrabrivala na razmišljanje o buduænosti. No, jedina buduænost koja ju je ovoga puta zanimala bila je današnja veèer, naredna veèer i veèer poslije nje, veèeri što æe ih provesti s Bruom.

18.Raj je bila baraka koja je Bruovoj obitelji služila kao ured na gradilištu. Trojica su Bruovih strièeva bili predvidjeli nagli procvat graditeljskih poslova pa su na vrijeme otkupili nekoliko trošnih kuæica na jezercu Menemsha. Bru i Von bili su meðu radnicima koji su radili na obnovi prve meðu njima pretvorivši je u kuæu s pet spavaonica. Baraka nije imala ni vode ni struje, samo stol koji se sastojao od panel-ploèe postavljene na nogare i dvije klimave stolice. No, tko bi mario za to?Zapalili bi svijeæe, stavili kazetu u radio-kazetofon – Zar me ne želiš, draga? Oh, zar me ne želiš? – i plesali dok se prostor ne bi zagrijao od topline njihovih tijela. Onda bi Bru poveo Vix do svojega kamioneta prepuštajuæi baraku Caitlin i Vonu. Kamionet je na stražnjem dijelu imao ceradu, a dno mu je bilo prekriveno grubim naranèastim tapisonom. Kada je prvi put legla na nj bez košulje, Vixina su leða ostala sva izranjavljena. Nakon toga je Bru uvijek na pod prostirao stari debeli pamuèni prekrivaè kako se ona ne bi nažuljala.Ovaj je put Caitlin zahtijevala da èuje sve pojedinosti. »Gricka li te za uho? Siše li ti bradavice? Pritišæe li ga uz tebe kao da radite one stvari premda ih stvarno ne radite?«Odgovor je na sve to glasio: da… da… i da, no Vix o tome nije bila u stanju govoriti. Nije mogla isprièati Caitlin kako to izgleda kada joj Bru otkopèa traperice i posegne rukom u gaæice, nježno je dodirujuæi i klizeæi prstom po vlažnom i nježnom tkivu, po mjestu na kojem su do tada bili samo njezini prsti. I kako ona uživa u tome! Uživa u vatri u svojoj nutrini, u osjeæaju rasprsnuæa koji dolazi na kraju. Bru je znao da je ona djevica pa nikada nije ni navaljivao na nju, premda joj je rekao da veæ dugo vremena nije bio sa ženom. Ženom! Nauèio ju je kako da mu pomogne da svrši namazavši joj prethodno prste Aboleneom koji je predostrožno držao u boèici u pretincu za rukavice, omotavši joj prste oko svojega spolovila te kližuæi njezinom rukom gore-dolje sve dok mu oprema ne bi zadrhtala i iz nje briznulo, a na kazetofonu je za to vrijeme svirao Van Halen.Želio je on i više od toga, a i ona je to željela. No, njegova je odluka bila da prièekaju. Vix je pretpostavljala da se boji iæi do kraja sa sedamnaestogodišnjakinjom iz ugledne obitelji s kojom se druži samo preko ljeta, jer su do tada on i Von bili doznali da je Caitlinin otac Lamb Somers, a ona je bila Caitlinina ljetna sestra pa nijedan od njih dvojice nije želio nikakvih neprilika.Raspitivao se o njezinim deèkima u Santa Feu. Rekla mu je da nema nijednoga, a to je i bila istina. Do toga se èasa njezino spolno iskustvo s momcima ogranièavalo na Marka Shulmana, visokog, nespretnog deèka iz razreda u Mountain Dayu, koji joj, dok bi se ljubili, naglo uvlaèio jezik u usta i naglo ga povlaèio, nalik na žabu koja hvata muhe. Molim te… molim te…, tiho je cvilio hvatajuæi je kroz traperice za stražnjicu.Molim te, što? Željela je da joj to izrièito kaže, no on to nikada nije uèinio. Lijepo se ponio prema njoj one veèeri kada se napila margarita i povraæala kroz prozor njegova Bronca, ali je on nije ozbiljno privlaèio pa se Mark, kada su zakljuèili kako to meðu njima neæe iæi, poèeo ofrkavati oko Lanie.Vix se raspitivala o onoj crvenokosoj djevojci. Fini… finis… finito.»Bila je starija od tebe«, reèe Bru. »Tražila je od mene da joj obeæam neke stvari na koje nisam bio spreman pristati.«

BruIsuse… kako je slatka. Tako slatka. Teško joj je odoljeti. Kada su zajedno, ne èini mu se tako mladom. Nije premlada za njega. Mora sam sebe podsjeæati na oprez, na to da ne navaljuje na nju. Ima neèega u tome što æe joj biti prvi, što æe je neke stvari nauèiti na svoj naèin. Kao kad štene uèiš redu, no bolje od toga. Ta svilena kosa, te nježne, oble sise, bradavice koje se ukrute prije no što ih on i dotakne. Kaže da nikada nije imala pravog deèka. Teško je u to povjerovati. No, zašto bi lagala? Još nikada nije upoznao curu koja se tako lako ovlaži, koja tako brzo svršava. Ne kao ona crvenokosa. Mogao je hopsati po njoj cijelu noæ i ništa. Pitala ga je što se desilo izmeðu njega i crvenokose. Što da joj kaže? Pet je godina starija od nje. Spremna da nekome stavi omèu. Hoæe djecu. Ne, hvala. Još ne. U svakom sluèaju, sad ima novog frajera. Možda s njim može svršiti, a možda njega nije ni briga za to.Kakav li je bio izraz Victorijina lica kada joj je prvi put stavio ruku na svoju kitu. Ne mogu vjerovati da držim penis u ruci, rekla je, a potom zahihotala kao derište. On joj je podigao bradu i poljubi je.Von mu stalno govori koliko je Napast jebežljiva. Vjeruje u to. Sanjao je par puta kako se obje istovremeno ševe s njim. Prava Dvostruka Napast.

__________»Iskušala sam kako mi ide s felacijom«, reèe Caitlin dok su se ona i Vix jedne veèeri zajedno vozile kuæi, a u daljini se èula potmula grmljavina. »Uživao je u tome. Potpuno je poludio.«»Što si uèinila s… znaš?«»Nije bilo baš tako gadno, ako voliš okus toplog i ljepljivog deterdženta. Ma, da ti kažem istinu, njemu je u tom èasu bilo sve svejedno. Mogla sam sve ispljunuti na pod, on ne bi ni primijetio. Toliko je bio izvan sebe. I ti bi morala pokušati… to jest, ako veæ nisi.«Vix shvati da Caitlin nasumce ispituje, no nije namjeravala zagristi mamac.»Oh, sada ti je neugodno!« reèe Caitlin.»Nije mi neugodno.«»Jest… vidim to po tebi.«»Dobro, u redu. Neugodno mi je.«Caitlin se nasmija i stisnu je za bedro, a onda zapjeva i ne prestade sve do kuæe.

SharkeyNešto se dogaða, a njemu se to ne sviða. Jedne je veèeri išao za njim, u vražju mater daleko, sve do jezerca Menemsha. Vidio je Vix kako se zajedno s nekim frajerom penje u stražnji dio neèijeg kamioneta. Što radi s njim? Mogla bi dospjeti u pravu nevolju. A tko zna što Caitlin petlja s onim drugim? Bi li trebao nešto reæi Lambu? Ako to uèini, a one to otkriju, optužit æe ga da je tunjkav, da se seksa jedino sa samim sobom. Portnoy svoje generacije. Ne može ni zaspati, a da se odmah ne trgne iz sna zamišljajuæi kako bi to izgledalo kada bi se njih dvije, njegova vlastita sestra i njezina najbolja prijateljica, popele u stražnji dio njegova kamioneta. Više ih ne smije ni gledati od straha da æe mu se dignuti. Lamb bi ga ubio da to zna. No, nikada neæe saznati. Ni on ni itko drugi.

DanielCaitlin. Gadura jedna! Prije nekoliko godina bi je najradije bio sredio. Sada ne bi imao ništa protiv da ona njega sredi. Ne može je istjerati iz misli. Kako ga samo rajca stojeæi pod tušem u dvorištu! I služi se rukama, a ne krpicom za pranje. Prelazi rukama po onim savršenim sisicama. Spušta ruku na nasapunjanu maèkicu. Sklapa oèi, zabacuje glavu i pjeva »Tigrovo oko«. Prigodna predstava. Zna da je on promatra. Lamb bi ga ubio da to zna premda ovo, do bijesa, nije isto kao da su u krvnom srodstvu.Prokleto je dobro što ima Bailey koja mu odvraæa misli od ove gadure. Bailey radi au pair u Edgartownu, a najesen æe upisati drugu godinu na Smithu. Doæi æeš u Northhampton, hoæeš li, Daniele? Obeæavaš? Svakako da æe doæi… i to smjesta. Pa što ako joj je za vrijeme spolnoga èina i rekao da je voli? U tom ju je trenutku idoista i volio.

__________Abby je postala sumnjièava. »Kamo vas dvije odlazite svake veèeri?« zapitala je Caitlin i Vix.»Motamo se okolo s prijateljima«, objasnila joj je Caitlin, što nije bila potpuna laž, samo što je Abby mislila da se radi o drugim djevojkama iz servisa za èišæenje. »Ponekad idemo u kino«, dodala je Caitlin. »Ne puštaju nas ni u jedan klub. Za svakoga provjeravaju je li punoljetan.«»Bilo bi ljepše da te prijateljice pozovete ovamo«, rekla je Abby.Vix se osjeæala kao prava varalica. Da je to stajalo samo do nje, rado bi dovela Brua kuæi. No, Caitlin je rekla ne. Abby nikada ne smije doznati za Vona i Brua.U redu, u redu… Vix se morala zakleti da ih nikada neæe ni spomenuti, premda nije shvaæala zašto. Ona bi Brua najradije svakome pokazala. Najradije bi svojima pisala o njemu. Najradije bi cijelome svijetu rekla da je zaljubljena u Josepha Brudeghera i da je on zaljubljen u nju.Pogriješila je povjerivši te želje Caitlin.»Oh, molim te… svi ti oni u krevetu kažu da te vole. To ama baš ništa ne znaèi.«»Bru nikada ne kaže nešto što stvarno ne misli«, objasni joj Vix.»Vix… nemoj to previše napuhivati. Hoæu reæi, što misliš da se dogaða kada nas dvije na Blagdan rada odemo odavde? Misliš da njih dvojica samo sjede i èekaju na naš povratak? Ovo ti je ljetna romansa, i to je sve.«Bio je još srpanj. Zašto bi sada trebala misliti o Blagdanu rada?»Samo ne želim da te netko povrijedi«, objasni joj Caitlin.Vix se sjetila crvenokose djevojke koja u onoj pizzeriji samo što nije oèi isplakala. Ni zbog jednog se muškarca ja neæu osjeæati tako nesretnom! Mrzila je Caitlinine opomene. Pa što ako ovo i jest ljetna romansa? Znaèi li to da ne smije u njoj uživati?Caitlin ovije ruke oko Vix. »Drago mi je što si sretna. Zbilja. Drago mi je što si zaljubljena. Samo ne zaboravi, bez obzira na to koliko frajera doðe u naš život i ode iz njega, nas æemo dvije uvijek biti zajedno. Prijateljstvo traje dulje od ljubavi.«

19.Abby ih je poticala na to da za Vixin sedamnaesti roðendan prirede zabavu. »Možete pozvati kolegice s posla… a Daniel i Gus dovest æe svoje kolege iz Harborviewa.« Predoèavala je to kao sjajnu zamisao. »Možemo pripremiti meso na roštilju ili peæi školjke na vruæem kamenju.« Jadna Abby. Toliko je željela da stvari izmeðu svih èlanova obitelji doðu na svoje mjesto izigravajuæi pravu majku svojoj djeci.No, Caitlin je imala vlastite planove, a u njih nisu bili ukljuèeni ni Abby ni deèki iz Chicaga. Za Vixinu je proslavu odabrala udaljenu plažu na Chappaquiddicku, a jedini su uzvanici na njoj bili Bru i Von.Vix nikada nije bila na Chappyju, ali je mnogo slušala o skandalu u koji su bili upleteni senator i njegova mlada pomoænica i o tome kako je ona ostala zarobljena u njegovim kolima kada se automobil s mosta Dike survao u tamnu vodu.»I onda neka mi netko govori o tome da muškarci idu za svojim nosom!« reèe Caitlin. »Bog zna za èime je ona išla.«»Možda je mislila da je zaljubljena.«To joj je bila prva pogreška«, reèe Caitlin.»A bogami i posljednja.« Vix se nije namjeravala šaliti, no Caitlin se svejedno nasmija.U Edgartownu ona i Vix saèekaše maleni trajekt koji ih prebaci do Chappyja, a potom je Caitlin miljama vozila, kao da toèno zna kamo ide, kao da je tamo bila veæ milijun puta, premda Vix nije mogla zamisliti kada je to moglo biti. Napokon se ukaza ocean, isto onako miran i modar kako ga je Vix uvijek viðala, obrubljen dugaèkom bijelom pješèanom plažom koja je bila gotovo pusta. Bru i Von veæ su bili ondje i èekali su na njih.Caitlin je toga dana na sebi imala dvodijelni crni kupaæi kostim èiji je donji dio bio nisko izrezan. Polagano se mazala losionom za sunèanje, a potom zamolila Vona da joj namaže leða. On joj podiže kosu s vrata i s ramena, a ona je pri tome stajala sklopljenih oèiju podigavši lice prema suncu. U svemu je tome bilo neèega toliko senzualnog da Vix osjeti nelagodu i okrenu se na drugu stranu gdje je doèeka Bruov pogled.O valu su vruæine što je uslijedio polovicom ljeta, pisale veæ sve novine, a zbog temperature se oceana èovjek u njemu osjeæao kao u bari. Vix se u oceanu uvijek trudila da s obje noge osjeti dno bojeæi se ne samo valova koji bi se mogli preliti preko nje, veæ i podvodne struje ili još gore – vodenog kovitlaca. Ako bi netko upao u vodeni kovitlac, a ne bi bio u stanju plivati usporedo s obalom, voda ga je mogla odnijeti tako daleko na puèinu da se više nikada ne bi mogao vratiti. Najgora je Vixina noæna mora bio strah da ne ostane zarobljena pod vodom kao Mary Jo, senatorova prijateljica. No, danas nije bilo udaranja valova o obalu ni podvodnih struja pa je plutala na leðima, a voda ju je nježno podizala i spuštala, njišuæi je kao na ljuljaèci. Uz Brua koji pazi na nju nema razloga za strah.Kasnije su u toku dana ona i Bru s rukom u ruci šetali uz rub vode jednom se ipak zaustavivši da legnu u pijesak gdje su im se tijela priljubila jedno uz drugo, a njegova joj ruka smaknula gornji dio kupaæeg kostima dok su se ljubili vrelim slanim poljupcima. Kada joj je obeæao iznenaðenje za roðendan, nasmiješila se. Na kraju krajeva, zar više od svega ne želi upravo njega? No, ne ovdje, ne sada. To æe se desiti kasnije, kad padne mrak, uz zvijezde nad njihovim glavama i pjesmu Stevie Nicks.

Kada se vratiše, Caitlin i Von veæ su bili na Abbyn najbolji plavo-bijeli stolnjak složili jelo što su ga djevojke donijele sa sobom. »Znam da æe vas to razoèarati«, reèe Von, »ali Caitlin je zaboravila tofu.«To se meðu njima uvriježilo kao stalna šala od vremena kada je Caitlin uspjela natjerati Vona da se ostavi Marlboroa. Objasnila mu je da mrzi miris i okus duhana pa je on takoreæi preko noæi prestao s pušenjem. Hey… pa tko pri zdravoj pameti ne bi Marlboro mijenjao za Caitlin? pitao se. No, da odustane i od piletine s roštilja, masnih hamburgera i peèenih krumpiriæa? Popusti malo. Postojala je granica njegovu obožavanju.Von zaðe Caitlin iza leða obgrlivši je rukama oko struka i ljubeæi je po vratu. »Morat æu umjesto toga nju pojesti«, reèe grickajuæi joj rame, dok je ona stajala sklopljenih oèiju.Bila je posebna, sparna vinjardska noæ pa Vix preko bikinija prebaci staru Bruovu košulju, ali je ne zakopèa. Pošto su smazali èips i umak, kuskus i povræe, kruh i voæe, a momci strusili svaki po nekoliko piva, Caitlin iznese roðendansku tortu na kojoj je u sredini blistala jedna jedina svjeæica. U Vixinu èast otpjevaše »Sretan roðendan«, nasmijavajuæi je izvedbom bez puno sluha, a onda se Caitlin spusti na koljena, poput kakva ljubavnika uze njezino lice meðu dlanove i poljubi je ravno u usta zbunivši tako i prijateljicu i obojicu momaka. »Jesi li nešto poželjela?« zapita.»Jesam.«»Što?«»Ne smijem ti reæi… ako ti kažem, neæe se ostvariti.« No, gledala je u Brua i znala da æe joj se želja ostvariti.Caitlin se nasmija, a potom se spusti na tlo pokraj Vona. »A sada…«, reèe izvlaèeæi iz torbice debeli džoint, »malenkost koja æe nam pomoæi da ovo bolje proslavimo.«»Što ti je to?« zapita Von u potpunoj nevjerici. »Otkad se to Kraljica Tofua odaje porocima?«»Ma, daj…«, nasmija se Caitlin. »Nije to duhan… ovo je domaæa stvar… ravno iz Santa Fea.« Ona zapali, povuèe dim pa pruži džoint Vonu koji se prestade prepirati, veæ sklopi oèi i duboko udahnu prije no što æe džoint predati Vix.Na školskim bi se zabavama uvijek pojavio poneki džoint. I ona bi se pridružila ostalima, barem pri kraju. Da, nekoliko se puta napušila, ali ne dovoljno da je ozbiljno uhvati. Uvijek je od toga bila više pospana negoli vesela. No, te je veèeri veæ bila u povišenom raspoloženju – zbog mjeseèine, zbog muzike, zbog oèekivanja onoga što predstoji – pa, kada joj Von pruži džoint, pošteno povuèe, a potom položi glavu u Bruovo krilo i zagleda se u zvijezde nad sobom. Ako bi se èovjek u ovakvoj noæi usredotoèio na nebo, gotovo bi uvijek ugledao poneku zvijezdu padalicu. Na radio-kazetofonu James je pjevao »Kako je slatko…«, a potom mu se u »Odan tebi« pridružila Carly, na što se Vix rastuži jer je bilo opæe poznato da su se njih dvoje razišli. Nije imala pojma o tome koliko je vremena prošlo, koliko je dimova povukla iz džointa, kadli Caitlin najednom skoèi. »Èekajte…«, viknu. »Zaboravila sam Vix predati poklon!« Dograbi ruènu svjetiljku i pojuri do kamioneta, a potom se vrati s velikom, krasno umotanom kutijom. »Ovo je za tebe, Vix…«»Za mene?« Vix sjede.»Da… otvori.«»Sada?«»Da.«

Vix skide papir i vrpcu pa polagano podiže poklopac na kutiji i odande izvuèe nešto nježno i bijelo. Nije znala što je to. Poèe se smijati. Je li ovo spavaæica ili plesna haljina? I gdje Caitlin misli da æe ona to nositi?»Obuci je«, reèe Caitlin.»Da je obuèem… sada?«»Da…«»Koža mi je masna od citronelinog ulja… i od losiona…«»Lako se pere«, reèe Caitlin pa se i ona stade smijati. »Provjerila sam prije nego sam je kupila… da se… znaš… lako pere.«»Lako se pere…«»Da… lako se pere.«Vix se ovo uèini upravo histerièno smiješnim. Èudila se da Bru i Von ništa ne shvaæaju, ne shvaæaju da se ova haljina, ili što je to veæ bilo, koju bi i neka kneginja mogla nositi na vrtnoj zabavi, lako pere. Veæ su joj i same te rijeèi – lako se pere – bile dovoljne da prasne u smijeh.Caitlin ispruži ruku. Vix se uhvati za nju i Caitlin je podiže na noge, a potom je povede iza dina. Vix baci Bruovu košulju u zrak, još uvijek se smijuæi. Odveza gornji dio kupaæeg kostima pa i njega baci u stranu.Caitlin joj preko glave prebaci haljinu i ona joj, hladna i glatka, pade niz tijelo, savršeno joj pristajuæi. Pa. možda je sprijeda bila opasno duboko izrezana, no što onda? Tko æe je vidjeti osim Catilin i Brua, a možda i Vona, no Von je imao oèi samo za Caitlin.Caitlin popravi svilenu ružu izmeðu Vixinih dojki. »Eto…«, reèe, »mislim da je bolje ovako…«, pa joj malo spusti haljinu na ramenima. Odmaknu se korak unazad diveæi se svojemu djelu. »Bože, Vix… tako krasno izgledaš!«Potom su Caitlin i Vix plesale po plaži vrteæi se u krug uz pjesmu »Divljakušo… zbog tebe moje srce pjeva…« Vix se nikada nije osjeæala ljepšom i poželjnijom. Nije mogla doèekati da se naðe na samo s Bruom! Da stvarno vodi ljubav s njim, da ga osjeti u sebi. Je li ova furka zbog droge? Možda… vjerojatno… pa što onda? Prvi put se nije stidjela vlastitog tijela. Ponosila se bujnim dojkama, lijepo oblikovanim nogama što su svjetlucale od ulja, dugaèke tamne kose koja joj se njihala amo-tamo dok se okretala osjeæajuæi sve jaèu ošamuæenost. Roðendan joj je, sedamnaest joj je godina i pleše na plaži pred oèima svojega dragana kojemu je žudnja jasno ispisana na licu. Noæas je ona divljakuša. Zavodnica.Zatim zaplesaše svi zajedno, sve èetvero, a ona je mislila: Nemoguæe je osjeæati se bolje od ovoga… nikako! Grlili su se i ljubili i svi su se silno uzajamno voljeli. Ovo æe mi biti najljepše sjeæanje na Vineyard. Nešto èega æu se sjeæati cijeloga života.

Poljupci postadoše ozbiljniji, dublji, gladniji. Vix sklopi oèi i tiho zastenja jer ju je uspaljivao vruæi dah, meke usne i ruke što su joj lagano svlaèile haljinu s ramena, ruke na njezinim nagim dojkama. Osjeti tvrdoæu u njegovim kratkim hlaèicama i posegnu rukom onamo.»Vix…«, prošaputa on. »Oh, dušo…«Oh, dušo… oh, dušo? Èekaj! Nešto tu nije u redu. Ruke na njezinu tijelu ne pripadaju Bruu, usne na njezinim usnama nisu njegove. Pokuša držati oèi otvorenima, no pogled joj se mutio.

Najednom osjeti muèninu. Otrže se i pojuri do vode. Zaðe u vodu koja se povlaèila zbog oseke… sve dalje i dalje, sve dok joj valiæi ne zahvatiše donji dio haljine te se tkanina raširi oko nje poput padobrana. Potom skoèi poput onog jelena što ga je jednom bila vidjela na jezeru pa nastavi dalje, sve dok voda ne postade dovoljno duboka da je ponese. Leže u vodu… leže u vodu i prepusti se moru što se dizalo i spuštalo, da je nosi. Èula je Caitlinin kako vrišti: »Oh, Bože moj… Vix…«I Bruov povik: »Victoria… Victoria!« Potom oni krenuše za njom, no njoj je bilo svejedno. Plivala je, plivala ravno prema puèini, poput kakve sirene, ravno u Kinu ili što god je veæ bilo tamo na drugoj strani.

20.Sanjala je vlastiti pogreb. Tawny je zavirivala u kovèeg i urlala na nju. Droge, Victoria! Obeæala si nam…Samo jedan džoint! usprotivila se Vix uspravivši se u sanduku. Jedan džoint na èetiri osobe.Tawny nije namjeravala prihvatiti tako jadan izgovor. Vidiš li… vidiš li sada zašto smo od tebe tražili to obeæanje? Ali ti si ga prekršila. Droge, seks i… Ne želim ni pomisliti što je još tu moglo biti. Trebala sam te poslati u župnu školu.Mrtva sam, majko. Kakvog smisla ima što se ljutiš?Onda se i ponašaj kao da si mrtva! Tawny je gurnu natrag u sanduk i spusti poklopac nad njom.Prizor se promijeni. Vix se nalazila na oceanu, a oko nje je bilo mraèno. Tako mraèno. Neprestano je tonula pod vodu. Nije se imalo smisla boriti. Mogla se odmah i prepustiti. Najednom je netko zgrabi odostraga. Otimala se, udarala nogama i vrištala. Onda je netko ponese, ne, izvuèe je na obalu. Ondje je bio još netko. Kad su je bacili u stražnji dio kamioneta, èula ih je kako se o neèemu došaptavaju. No, to zapravo i nije bio kamionet, nego mrtvaèka kola. Misle da je mrtva. Pokušala je vikati i lupati po staklu koje ih je dijelilo od nje, no od toga nije bilo koristi. Nisu je èuli.Probudi se i uspravi hvatajuæi dah i oblivena znojem. Prože je strahovit osjeæaj, osjeæaj neminovne kobi. U zoru je veæ bila odjevena i ubacivala je odjeæu u plavu platnenu valjkastu torbu s patentnim zatvaraèem koju je bila kupila vlastitim novcem kao zamjenu za Tawnyn prastari kovèeg. Mora pobjeæi. Sada… prije nego što bude prekasno.Kada je dnevno svjetlo obasjalo sobu, Caitlin se protegnu. Vix je stajala potpuno mirno priželjkujuæi da joj prijateljica nastavi spavati. No, Caitlin otvori oèi, vidje uredno složen Vixin krevet, ogleda se, a potom se zagleda u Vix i njezinu torbu.»Nemoj, Vix. Nemoj sve pokvariti.«Vix osjeti želju da vikne na nju: Nisam ja sve pokvarila! Premda se nije mogla sjetiti baš svega u vezi s prethodnom veèeri, sjeæala se dovoljno. Mogla je to biti još jedna nesreæa na Vineyardu, a ona je mogla ležati pored Mary Jo.»Malo smo se naduvale«, reèe Caitlin. »Strašna stvar. Ništa se nije dogodilo.« Jednom rukom pokupi i ukloni kosu s lica. Kada Vix nije ništa odgovarala, Caitlin sjede i uperi prst u nju. »Samo mi se nemoj ponašati tako jebeno kreposno! Nisi se s Vonom baš igrala piljaka!«Vix osjeti kako joj se noge poèinju tresti.»Pogledaj se samo…«, reèe Caitlin. »Toliko se bojiš tog dijela sebe da moraš od njega bježati.«Vix najednom sve postade jasno. »Ti si to sve isplanirala?«»Ne budi smiješna. To je trebala biti najbolja prokleta roðendanska proslava koju si ikada doživjela. Dobro, možda su se neke stvari malo otrgle ispod kontrole. Žao mi je zbog toga. Jesi li to htjela èuti?«»Je li i Bru bio u tome? Reci mi… je li i on bio dio tvojeg plana… ili je to bio samo dogovor izmeðu tebe i Vona?«»Ako tako misliš, ti si obièan paranoik«, reèe Caitlin. »Nitko nije ništa planirao. To se naprosto dogodilo.« Ponovno leže navukavši pokrivaè sve do brade.

U Vixinoj je glavi èekiæalo. Ako ne ode odavde… ako ne izaðe iz ove sobe… Zatvori patentni zatvaraè na torbi oèekujuæi da æe Caitlin skoèiti iz kreveta i zamoliti je da ostane, podsjetiti je na to da je prijateljstvo meðu njima važnije od bilo èega i bilo koga.»Znaš što?« reèe Caitlin, a glas joj je bio nalik na šapat pun gaðenja. »Ti si emocionalna santa leda koja se plaši vlastitih osjeæaja.«Zadrži svoje osjeæaje za sebe, Victoria. Nemoj nikada nikome pokazati da si neèim razoèarana.Vixzabaci torbu na rame. »A ti si nevolja koja prijeti svemu oko sebe!« objasni ona Caitlin.»Sjajno, samo idi…«, otpusti je Caitlin odmahnuvši rukom. »Vodi osrednji život ispunjen osrednjim ljudima. Zaboravi NBO… zaboravi naš sporazum.Ti upravo prema tome i stremiš… prema dosadnom i obiènom životu.«»Što je u svakom sluèaju bolje od onoga prema èemu ti stremiš!« Vix je èeznula za tim da za sobom zalupi vrata njihove sobe. No, samo ih tiho povuèe, na prstima se spusti niz stepenice, na kuhinjskome stolu ostavi poruku za Abby i Lamba, a potom izaðe kroz vrata. Tek joj se tada iz najdublje nutrine vinu jedan jedini jecaj. No, ona i njega proguta.Koraèajuæi, veæ je bila stigla na pola puta do glavne ceste kada zaèu kako joj se odostraga približava neki kamionet. Prebaci torbu na drugo rame, ali se ne okrenu, èak ni kada je kamion poèeo usporavati.

GusO èemu li to njih dvije razgovaraju u cik zore? Pokušao je zavuæi glavu pod jastuk, ali tako nije mogao disati. Jebi ga. Bio je vani sve do dva ujutro. Ne žali se zbog toga. Ta tko bi se žalio kada ti zgodna žena tutne u ruku papiriæ s brojem svoje sobe dok ispred nje sklanjaš ostatke sabljarke na žaru, pa èak i kada nosi vjenèani prsten.Morat æe otiæi u kupaonicu, šapnu mu ona kada je zakucao na vrata, za sluèaj da joj se prijateljica vrati dok njih dvoje budu pri poslu.Da… svakako… kupaonica. Nema on ništa protiv. Ona je kadu obložila ruènicima i prekrivaèima. Ako joj se sluèajno prijateljica ranije vrati, reæi æe da se upravo kupa. Kupa se, kako da ne! Kako god ona kaže. Na sebi je imala svileni gornji dio pidžame i ništa osim njega. Diže mu se kad se samo sjeti.Skinuo je traperice, popeo se u kadu i legao na leða. Ona ga je zajašila ni èaska ne prestajuæi prièati. To, oh da, to… samo nastavi… oh… tako si snažan… Ugrizla ga je za rame, vukla za kosu, pritisnula mu ruku na usta da ne bi viknuo kad svrši. Hvala ti, bilo je krasno… rekla mu je izvodeæi ga na hodnik èim su obavili posao.Sada èuje otvaranje, a potom i zatvaranje vrata na drugoj strani hodnika. Sluša. Sirupiæ. Siguran je u to. prepoznaje njezin korak. Navlaèi traperice, iskrade se u prizemlje, popne u kamionet i cestom krene za njom. Na ramenu nosi onu svoju prokletu platnenu torbu, kao nekakav mornarièki regrut. Kamo æe u ovo doba?

21.Vix nikada nije shvatila kako se Gus tog jutra tako rano našao na cesti za volanom svojega kamioneta ni otkuda je znao da u Homeportu polovicom sezone trebaju novu radnu snagu. Sjela je kraj njega i zagledala se ravno preda se, a on nije ni pokušao neobavezno èavrljati. Postavio joj je samo jedno pitanje, a i to tek kada su se zaustavili da kupe voæni sok i nešto uštipaka koje su pojeli na nekoj uzvisini iznad groblja u Chilmarku.»Želiš li razgovarati o tome što ti se dogodilo?« zapitao ju je.Ona odmahnu glavom.»Sigurna si da ne želiš kuæi?« reèe Gus.Ona pomisli kako on pod time podrazumijeva Santa Fe i ponovno odmahnu. U ovom se èasu ni sluèajno ne bi mogla suoèiti s roditeljima.U Homeportu se zaposlila samo tako, bez ikakvih pitanja o preporukama. To je znaèilo mnogo nižu plaæu, osim ako se ne bude mogla snaæi s dobrim napojnicama. No, kao što je telefonom objasnila Joanni, vlasnici servisa za èišæenje, okolnosti su se promijenile i ona više ne može ondje raditi.»A što je s Caitlin?« zapita Joanne.»O tome æete morati razgovarati s njom.«»Pa, ovo me jako razoèaralo«, reèe Joanne. »Ti i Caitlin bile ste savršena ekipa. Raèunala sam na vas do kraja sezone.«»Zbilja mi je žao. Bilo je sjajno raditi za vas, ali nemam izbora.«Joanne to nije mogla shvatiti pa je pokuša primamiti nudeæi joj više novaca.»Žao mi je«, opet æe Vix osjeæajuæi se sve gluplje i gluplje. »Veæ sam se zaposlila na drugom mjestu.«Joanne oštro uvuèe zrak. »Kod konkurencije?« Joanne nikada nije spominjala nazive drugih servisa za èišæenje.»Ne… u Homeportu.«»Homeportu? Zašto si prihvatila posao kod njih?«»To je… osobna stvar.«»Shvaæam.« Joanne naèas zašutje. Vix ju je u mislima vidjela kako gricka olovku, onako kako je to èinila dok bi razgovarala s nekom nezadovoljnom strankom. »Pa, ako se predomisliš, nazovi me. Za tebe æe uvijek biti posla.«»Hvala vam.«Vukuæi torbu, Vix stiže do polovice dugaèkoga pristaništa, do Trishine brodice, te uhvati njezinu vlasnicu baš prije nego što æe poæi za poslom. Kad joj je objasnila da je otišla iz Lambove kuæe, da je našla posao kao konobarica u Homeportu i da joj treba jeftin smještaj, Trisha reèe: »Upravo si ga našla, dušo.«Trisha joj dobaci kljuè od vrata kroz koji se ulazilo u potpalublje, reèe joj da odabere jedan od dva ležaja u glavnoj kabini, a potom krenu u Vineyard Haven. »Vraæam se oko sedam, osim ako ne odem na veèeru s Arthurom, to ti je moj novi dilber.«Èim je ostala sama, Vix se sklupèa na krevetu. Plakala je i tulila namoèivši majicu suzama, jecajuæi sve dok se nije poèela gušiti. Ona da je emocionalna santa leda! Potom leže na uski ležaj i zaspa dubokim snom.Bila bi spavala cijeli dan da nije èula lupanje po vratima i neèije glasove kako je dozivaju po imenu. Skoèi ne znajuæi gdje je pa joj je trebala minuta da se sabere i shvati gdje se

nalazi i zašto je ovdje. Kada je naposljetku otvorila vrata, žmirkajuæi zbog jakoga sunca, ugleda Lamba i Abby.»Vix,« zapoèe Abby, »toliko smo se zabrinuli!«»Zar niste našli poruku?«»Da… ali nisi nam napisala kamo ideš ni zašto odlaziš.«»Žao mi je. Dok sam to pisala, ni sama nisam znala kamo æu.« Kako su je pronašli? Je li im Trisha telefonirala?»Gledaj…«, reèe Lamb, »što god da se desilo izmeðu tebe i Caitlin, znam da ona žali zbog toga.«»Meðu prijateljima povremeno dolazi do nesuglasica…«, dodade Abby. »To je posve prirodno… kao i u braku…« Pogleda u Lamba, a potom ponovno prema Vix. »Oh, Vix… nijedan deèko nije vrijedan toga.«Otkuda zna da je u pitanju neki deèko? Koliko im je Caitlin toèno isprièala?Abby joj priðe nastojeæi se zadržati na nogama jer se brodica poèela njihati na vjetru. »Vrati se kuæi«, reèe grleæi je. »Pa mi smo svi jedna obitelj. Ti pripadaš nama.«»Ne mogu… molim vas…« Nije bilo naèina da im to objasni.Naposljetku Lamb reèe, više se obraæajuæi Abby negoli njoj: »Ako Vix treba malo vremena… imajmo povjerenja u njezinu odluku.«»Koliko vremena?« zapita Abby. »Dan… dva?« Mi smo odgovorni za tebe, Vix. Ne možemo ti jednostavno dopustiti da živiš sama. Tvoji roditelji pretpostavljaju…«Roditelji! »Molim vas, nemojte roditeljima reæi da sam otišla od vas. Ne još…« Potom dodade: »Potpuno mi je jasno da æete stipendiju sada dati nekom drugom, nekome tko to više… zaslužuje.« Tu joj se glas slomi. Ovaj put neæe biti onako uviðavni kao onda kada su doznali za njezino i Caitlinino autostopiranje. Blagi prijekor, obeæanje da više neæe stopirati i to je bilo sve, a sljedeæega je ljeta Caitlin ionako dobila vozaèku dozvolu. Ovaj je put sve bilo drugaèije. Ovaj je put mnogo više toga bilo u igri.Lamb i Abby se ponovno pogledaše, onda Abby reèe: »Ovo nema nikakve veze sa stipendijom. Nitko ti ništa ne namjerava oduzeti.«Vix je htjela zaplakati od olakšanja. Kako bi se bilo lijepo vratiti kuæi s Abby.Tek se kasnije Vix prisjetila Abbynih rijeèi: Èesto razmišljam o tome kako bi bilo kada bih imala kæerku koja bi bila nalik na tebe. Da, ali… kada bi se morali odluèiti izmeðu njih dvije, ma koliko im bilo stalo do nje, Caitlin bi im uvijek bila na prvom mjestu. Caitlin æe uvijek biti njihova kæi, a Vix æe uvijek ostati samo njezina prijateljica.Kada je, smuæena i iscrpljena nakon prve veèeri na poslu, izašla iz Homeporta, Bru ju je èekao. »Moram razgovarati s tobom«, objasni joj. Odšetaše do kraja pristaništa pa ondje sjedoše tjerajuæi komarce. »Što god da se desilo prošle noæi, ja s tim mogu živjeti«, reèe Bru.Zar je od toga prošao tek jedan dan?»Znam da je to beznaèajno«, nastavi on.Ona ga zaprepašteno pogleda: »Što je beznaèajno?«»To izmeðu tebe i Vona.«»Izmeðu mene i Vona? Nema nièega izmeðu mene i Vona. A izmeðu tebe i Caitlin?«»Caitlin?« reèe on kao da pojma nema o èemu ona govori. On okrenu njezinu ruku dlanom nagore pa ju je trenutak prouèavao kao i onoga prvog dana na plaži, a potom uze njezinu ruku meðu svoje. »Mislim da bismo prošlu noæ naprosto trebali zaboraviti«, reèe,

a potom mu se glas potpuno stiša. »Ti si moja djevojka, Victoria. Znao sam to od prvog dana. Uvijek æeš biti moja djevojka.«Ona osjeti kako se topi i njih se dvoje izmiriše.Viðali su se svake veèeri, a Vix više nitko nije pitao kada æe se vratiti kuæi, nikoga nije zanimalo: Radi li ti on ovo? Radi li ti on ono? Kada se namjeravaš…?Ovaj je put ona navaljivala. Praktièno ga je moljakala. Molim te, prošaptala bi. Molim te… Bru. Koji bi muškarac tome mogao odoljeti? Na licu bi mjesta navukao prezervativ, meðu dinama gdje bi prije toga rasprostrli pokrivaè i skinuli polovinu odjeæe.

TrishaOvo veæ postaje teško, ovi Lambovi pozivi koji se ponavljaju dvaput, a ponekad i triput dnevno, uz stalno pitanje: Možeš li izaæi s time na kraj? Izaæi s time na kraj? Pa što drugo uopæe i radi?Potom se i Abby javlja na telefon. Molim vas, Trisha… pokušajte je nagovoriti da se vrati.Ma èekajte malo, ljudi! Prošao je tek tjedan dana. Popustite malo. Nemojte gušiti tu malu. Obeæala im je da æe napraviti sve što može, ali, hej, ako izmeðu Vix i Caitlin postoji nekakav problem, Lamb bi im trebao pomoæi da ga same riješe. On je roditelj, na kraju krajeva. Inaèe, što se tièe onoga što se izmeðu njih dvije desilo, Vix o tome ne želi govoriti, a Trisha ne misli da se pametno paèati u tuðe stvari. Spetljaš li se s bogatunima, sigurno æeš se opeæi. Vix æe to nauèiti na vlastitoj koži, baš kao što se i njoj dogodilo.U svakom sluèaju, Vix ima deèka. Zgodan momak. Poznaje mu obitelj. Prije nekoliko je godina par noæi provela s jednim od njegovih strièeva. Dobijesa… pa slobodna je žena.

22.U Homeportu je bila ureðena velika, buèna blagovaonica gdje su se jela sva najednom iznosila na stol. Lokal je bio popularan meðu turistima i mještanima, i to više zbog smještaja iznad luke, na mjestu odakle se najbolje mogao promatrati spektakularni zalazak sunca u Menemshi, negoli zbog kuhinje. U ovo je doba godine bilo nemoguæe dobiti rezervaciju, osim ako ne biste nazvali barem tjedan dana unaprijed.Jelovnik je bio jednostavan i nikad se nije mijenjao. Sabljarka i jastog bili su dva najpopularnija jela, a posluživali su se uz krumpir peèen u peænici, kukuruz kuhan u klipu i salatu od ribanog kupusa. Za desert se dobivao kolaè i sladoled. Borovnice su u kolaèu bile iz limenke, a ne svježe. Ako je itko o tome zapita, Vix mu je trebala reæi istinu. No, nitko nikada nije postavljao takva pitanja.Buduæi da se ni u jednome od gradova na otoku nije na javnim mjestima toèio alkohol, bara nije bilo. Ako je netko uz jelo baš htio piti pivo ili vino, mogao je donijeti piæe sa sobom, no Vix nije smjela otvarati boce jer je još bila maloljetna. Napojnice su se kretale od velikodušnih do naprosto zanemarivih. Uvijek je na poèetku obroka pokušavala pogoditi koliko æe joj ostaviti gosti za stolom, no više bi nego polovicu puta pogriješila. Jedne je veèeri bila sigurna u to da je vidjela Barbru Streisand, a drugi put pak Mary Steenburgen, no nijedna od njih nije sjedila za nekim od njezinih stolova. Morala je posluživati neku skupinu iz emisije Saturday Night Live. Bili su buèni i stvarali su nered bacajuæi jastogove ljušture po podu, ali su joj, da se iskupe, ostavili dvije dvadesetice.Osoblje se besplatno hranilo u restoranu. Isprva joj je to izgledalo kao velika stvar, no nakon prvoga tjedna više oèima nije mogla vidjeti sabljarku, a kamoli jesti njezino meso. Živjela je od kukuruza, krumpira peèena u peænici, ribanog kupusa i Trishina èajnog peciva.Vlasnik ju je smatrao dobrom radnicom, ali ju je poticao i na to da se što više osamostali. Uvijek je bila uljudna, uvijek uslužna, no nije se mnogo družila s drugim poslužiteljicama pa su joj one to zamjerile. Kada ju je jedna od djevojaka naposljetku zapitala kamo odlazi svake veèeri nakon posla, Vix im je rekla za Brua. Nakon toga su poèele pokazivati više razumijevanja. Svatko voli ljubavnike.Vjerojatno joj nitko u Homeportu ne bi vjerovao kad bi mu rekla da je još uvijek djevica… barem u tehnièkom smislu, no to je bilo toèno. Kada su ona i Bru prvi put pokušali, nije išlo. Nikada nije imao posla s djevicom, objasnio joj je Bru. Možda to mora biti ovako, no boji se da æe je pozlijediti bude li prejako gurao, a ne želi je pozlijediti.Pozlijediti? Njoj se ovako sviðalo i nije mogla ništa bolje zamisliti, sve do jednoga vjetrovitog prijepodneva kada on zbog lošeg vremena nije otišao na posao, veæ je svratio do brodice. Ona ga pozva na brod. Nikako se nisu uspijevali smjestiti na njezinu uskom ležaju pa se premjestiše u Trishinu kabinu. Vix se nadala da joj Trisha to neæe zamjeriti. Ondje, na dvostrukom ležaju, uz zviždanje oputa na vjetru i udaranje konopa za podizanje jedara o jarbol, uz nježno njihanje brodice, ondje, dobro izvana podmazavši prezervativ i napredujuæi polagano, veoma polagano, Bru potpuno uðe u nju i to uopæe nije bilo tako strašno, osim poèetnoga brzog i oštrog bola, toliko je bila uzbuðena, toliko spremna na to. Kada je kriknula, bilo je to istodobno od bola i od užitka, no nije svršila, ne toga dana. Kasnije je na ležaju našla nekoliko kapljica krvi, no s jastuèiæa ih je presvuèenih umjetnom kožom bilo lako ukloniti.Sutradan ju je sve boljelo, no ne toliko da ne bi ponovno pokušala. Tada je poèela shvaæati zašto se o tim stvarima tako puno prièa.

Jednoga je jutra Trisha zapita o Bruu pa, kada joj Vix reèe da su njih dvoje ljubavnici, stisnu joj ruku i reèe: »Oh, dušo… jesi li se zaštitila? Upotrebljavate li prezervativ ili nešto slièno?«»Da«, odvrati Vix drhteæi u sebi od ushiæenja što o takvim stvarima razgovara s iskusnom ženom.»Znaš, moraš biti predostrožna da ne ostaneš trudna ili ne navuèeš kakvu bolest.«»Uvijek se zaštitimo.«»A prièinja li ti to… užitak?«Vix osjeti kako je porumenjela.»Ne moraš mi odgovoriti. Stvar je u tome da u poèetku… pa, neki momci nemaju pojma što bi trebali napraviti. Nemaju pojma kako da to za ženu uèine ugodnim.«Vix joj ništa ne reèe o Bruovim sporim pokretima, o tome koliko on uživa u drhtajima njezina tijela.

LambNeprestano pita Trishu može li s tim svim izaæi na kraj, a ni sam ne zna kako bi se prema tome postavio! Abby ga tjera da veæ jednom zauzme nekakav stav i od Vix zatraži da se vrati. Govori li ga pa govori o odgovornosti, sve dok njega od toga ne zaboli glava.I sam vidi koliko je Caitlin teško bez Vix. Napustila je posao. Samo po cijele dane jedri na onom svom Sunfishu. Ako je štogod zapita, kaže: Što je sad ovo… španjolska inkvizicija? I što bi sada on trebao napraviti?Od Trishe je èuo da je s Vix sve u redu. Ta žena o svemu vodi raèuna. Momak potjeèe iz pristojne obitelji. Njih dvoje upotrebljavaju sredstva protiv zaèeæa. Sredstva protiv zaèeæa! Ne želi ni misliti o tome da bi neki mladiæ mogao iskoristiti Vix… ili Caitlin, a dobro se sjeæa što poslije biva s momcima u toj dobi…__________Ponekad bi Vix osjetila oštru bol kad god bi se sjetila da je veæ polovica kolovoza, da æe za dva tjedna biti kraj njezinu ljetovanju i da æe se naæi tisuæama milja udaljena od Brua te se opet vratiti u školu. Možda bi maturalni razred trebala završiti ovdje na otoku. Bila je sigurna da bi Trisha s radošæu prihvatila njezino društvo, a ako ne, ona i Bru mogli bi naæi nekakvu kuæicu. Bru je nešto govorio o tome da se namjerava iseliti iz strièeve kuæe. Ona bi radila nakon nastave i pomagala u plaæanju zajednièkih troškova. Tako se ne bi morali razdvajati.No, tu odluku nikada nije morala donijeti jer joj se, tri tjedna nakon što se ono bila spakirala i otišla od Caitlin, upravo dok je postavljala stolove za veèeru, približi vlasnik restorana i šaptom joj saopæi da je vani netko èeka.Ona najprije pomisli na Brua, ali ne… vani je stajala Caitlin, a nekoliko koraka iza nje i Lamb i Abby. Po izrazu Caitlinina lica, po njezinu pogledu, Vix odmah shvati. »Što se dogodilo?« zapita.Caitlin reèe: »Nathan.«»ne«, reèe Vix.»Vix… tako mi je žao. Jutros je umro.«Vix zavrišta. »Ne… molim te, Bože, ne Nathana!«Caitlin je prihvati sprijeèivši je da ne padne. Abby joj je k licu prinosila èašu punu neèega. Vix joj je izbi iz ruke. »Nitko mi nije javio da je bolestan!«»Sve se to prebrzo odigralo«, reèe Abby.»Moram kuæi«, trže se Vix. »Moram ga vidjeti.«»Veæ smo ti rezervirali kartu za avion, mala.« Lamb ju je bio obgrlio oko ramena èvrsto je stežuæi.Caitlin kliznu pokraj Vix na stražnje sjedište Volva. »Poæi æu s tobom.«Vix odmahnu glavom.»Znam koliko ti je on znaèio«, reèe Caitlin posegnuvši za njezinom rukom. »Molim te, Vix… dopusti mi da ti budem prijateljica.«Izgubila je priliku da se oprosti s Nathanom, izgubila je svaku priliku da održi obeæanje koje mu je dala. Umjesto toga, stavi kraj njega u kovèeg knjižicu o Disneyevu Svijetu, zajedno s Orlandom i pismom u kojem mu je objašnjavala koliko ga voli i molila ga da joj oprosti što je ovoga ljeta mislila samo na sebe jer je bila previše zaljubljena.Kada je zapitala svoje zašto je nitko nije nazvao i javio da joj je brat bolestan, Lanie joj odgovori: »Pa nije bio baš toliko bolestan. Samo ljetna prehlada. Dva dana kasnije to se pretvorilo u upalu pluæa. Nismo znali da æe… umrijeti.«

23.Nakon Nathanove smrti više ništa nije bilo isto.U veæoj se mjeri osjeæala strancem u vlastitoj obitelji no ikada ranije. Tawny je kamena lica sjedila u dnevnom boravku. »Njegove su patnje završile«, stalno je iznova ponavljala, kao nekakvu mantru. »Sada je uz Gospodina.«Otac je ležao na Nathanovu krevetu, iskljuèujuæi je iz svojega svijeta, ostavljajuæi je samu s osjeæajima koji su je proganjali, samu s tugom koju je æutjela.»Vrati se sa mnom na Vineyard«, reèe Caitlin.Vix odmahnu glavom.»Samo na tjedan dana, samo do Blagdana rada. To æe ti pomoæi.«Koliko god da je željela vidjeti Brua, izgubiti se u njegovu èvrstom stisku, u njegovoj utjesi, osjeæala je grižnju savjesti zbog toga što je s njime vodila ljubav dok je Nathan ležao na samrti. Proletjelo joj je kroz glavu i to da bi joj to mogla biti kazna zbog toga što je uživala u seksu, što je to uèinila majci u inat. Pokušavala je odagnati takve misli. Kakav bi to bio Bog koji bi je kaznio oduzimajuæi život Nathanu, a sve to samo zato što je spavala s nekim koga voli? »Ne mogu ostavit obitelj«, objasni ona Caitlin. »Ne sada.« Prije samo nekoliko tjedana bila je uvjerena da je s prijateljstvom izmeðu nje i Caitlin gotovo. Kako joj se to sada èinilo djetinjastim. Ako je prijatelj netko na koga se možeš osloniti u životnim nedaæama, onda joj je Caitlin bila prijateljica jer je doputovala ovamo zajedno s njom, držala je za ruku na pogrebu, a kasnije se držala u pozadini i poèistila kuhinju nakon odlaska svih onih koji su im bili naknadno došli izraziti suæut.Poèela je pisati pismo Bruu, no rijeèi nisu dolazile. Stoga je zamolila Caitlin da mu prenese poruku. »Isprièaj mu za Nathana i objasni mu…«»Zbog èega se ne možeš vratiti?«»Da… a isto tako i…«»Da ti nedostaje?«Vix kimnu.»Što æu mu reæi u vezi s… hoæu li mu reæi da ga voliš?«Ne, pomisli Vix odmahujuæi glavom. To bi bilo previše prisno. To æe morati prièekati do njihova ponovnog susreta.Vix je ocu pomogla da razdijeli Nathanovu odjeæu, igraèke, držaè koji mu je omoguæavao da sjedi u kadi i invalidska kolica. Kad mu je rekla da bi voljela zadržati Nathanove knjige – Zelena jaja sa šunkom, Mali Stuart, Pametnjakoviæ – otac se slomi i zajeca, a to je bilo jedini put što ga je vidjela da plaèe. Pokuša ga utješiti, no on pobježe, nesposoban da s nekim podijeli osjeæaje.Ako je Lewisa ili Lanie i rastužila Nathanova smrt, njih su dvoje o tome šutjeli. Živjeli su i dalje kao da se ništa nije dogodilo. Vix se pitala kakva su to oni obitelj. Kakva je to obitelj èiji se èlanovi nisu u stanju meðusobno tješiti?Vrativši se s Vineyarda, Caitlin joj donese kartu s izrazima suæuti od Brua, ukoèenu, formalnu, na kojoj je bilo otisnuto nekakvo sranje od poruke što je poèinjalo rijeèima U Vašoj boli…, a ispod je rukom bilo dodano: Žao mi je, Bru. Ona mu poštom posla jednako formalnu karticu zahvalivši mu na izraženoj suæuti i potpisa se s Victoria.Za božiæ joj on posla èestitku na kojoj je bio prikazan prizor Vineyarda pod snijegom. U nadi da æu te vidjeti sljedeæeg ljeta. Bru. Ona mu uzvrati razglednicom s pogledom na Santa Fe. I ja se nadam da æemo se vidjeti. Victoria.

Grofica je bila pozvala Tawny da je prati na putovanju u Evropu. Tawny poðe s njom pa je gotovo tri mjeseca izbivala od kuæe. Kada se vratila, pokazivala je malo zanimanja za bilo što i bilo koga. Lanie bila potpuno podivljala, a Lewis se kod kuæe stalno nešto mrgodio, naravno, ako je uopæe bio kod kuæe, što i nije bilo tako èesto.Caitlin je bila zakljuèila da su muškarci naporan svijet. »Podnijet æu molbu za upis na Wellesley«, objasni ona Vix jednom prilikom u školi. »Mislim da æu lakše živjeti bez muškaraca koji bi me uznemiravali. Osim toga, razmišljam o tome da postanem lezbijka… tek toliko da znaš. Zanima li te to?«»Ovo treba shvatiti kao šalu?«»Shvati to onako kako želiš.«Vix se s nelagodom nasmija.»Pretpostavljam da to znaèi ‘ne’?«»Ma daj, Caitlin…«»Gdje ti je smisao za pustolovinu… radoznalost?«»Oèito ne tamo gdje i tvoja.«Caitlin uzdahnu.»Osim toga«, reèe Vix, »ako zbilja postaneš lezbijka, doživljavat æeš više uznemiravanja na Wellesleyu nego u nekom mješovitom koledžu.«»Dobra primjedba«, reèe Caitlin. Ipak nije poslala nijednu drugu prijavu i primljena je na Wellesley unatoè tome što nije bila naroèita uèenica.Abby uvjeri Vix da se prijavi na Harvard. »Harvard je Lambova alma mater pa æe ti on napisati preporuku.«Harvard? Nikada nije razmišljala ni o jednom drugom koledžu osim o Sveuèilištu New Mexico. No, Harvard je bio u Cambridgeu, dovoljno blizu Vineyardu da èesto putuje onamo, akoli veæ ne svakodnevno, a ono barem jednom tjedno. Ondje su živjeli i Abby i Lamb. Imat æe obitelj. Možda to i nisu najbolji razlozi zbog kojih bi se netko odluèio za odreðeni koledž, no što onda? Nije smatrala vjerojatni da æe biti primljena, ali ipak ispuni obrazac za prijavu.Kada je došla do rubrike u kojoj je trebalo navesti stvari za koje je posebno nadarena, na pamet joj pade samo reèenica Victoria umije slušati druge ljude. To joj je u sedmom razredu bio u svjedodžbi na kraju godine napisao nastavnik engleskoga. Ima li naèina da se slušanje prikaže kao nadarenost? A ako ima, kako da to opiše? Caitlin Somers izabrala me za ljetnu sestru zato što sam bila pametna, premda sam bila tiha. Znala je da joj neæu postavljati milijun pitanja i nametati joj se.Sjeti se dana kada su ona i Caitlin gledale Prekretnicu, film o dvije najbolje prijateljice, inaèe balerine, od kojih svaka kreæe svojim putem: jedna radi udaje i djece odustaje od nastupanja u kazalištu, dok druga radi baleta odustaje od svega ostalog. »Ne mogu zamisliti da bi netko mogao odbaciti sav taj talent«, rekla je Caitlin poistovjeæujuæi se s likom što ga je igrala Anne Bancroft.»Ali recimo da nemaš talenta?« zapita Vix.»Tvrdiš li ti to da ga nemam?«»Samo kažem da svatko nije obdaren takvim talentom.«»Nas dvije jesmo.«»Zbilja?«»Da«, reèe Caitlin. »Ja se mogu baviti žongliranjem, a ti možeš… slagati slagalice.«

»E to æe nas daleko odvesti!« Prasnuše u smijeh i stadoše se valjati po podu sve dok ih od toga ne zabolje trbuh.Stoga Vix preskoèi pitanje o posebnoj nadarenosti i umjesto toga uloži sve snage u pisanje ogleda koji je trebalo priložiti uz molbu za prijem, kao temu odabravši Osoba koja je najviše utjecala na moj dosadašnji život. Umjesto da, poput ostalih maturanata, piše o nekome od roditelja ili nastavnika ili o nekoj zvijezdi, Vix je pisala o Caitlin. Usporedila je njihovo prijateljstvo s fino izraðenom tapiserijom. Njih su dvije tokom godina iz te tapiserije izvlaèile niti, sad ovdje, sad tamo. Do sada je tapiseriju, ako bi ustrebalo, bilo moguæe pokrpati, a svaki put kad bi je krpale, ona bi postajala èvršæom. No, recimo da jednoga dana izvuku krivu nit? Bi li se tada cijelo tkanje rašèinilo? Da nije bilo Nathanove smrti, bi li se ona i Caitlin ovaj zadnji put pomirile?Razgovarala je i s Mattom Sonnenblickom, nekadašnjim harvardskim studentom. Prièali su o energiji, o karmi, o alternativnim životnim stilovima i o životnim ciljevima. Iskopa odnekud svoj stari razredni godišnjak i pokaza Vix svoju sliku kao maturanta. »Završio sam s dvadeset i do èetrdesete sam puno toga obavio. Dobio sam sve u životu, možda malo prerano. Zbog toga sam i došao ovamo… da razmišljam, da promislim o tome.«No, Vix ga više nije slušala jer se odmah iznad njegove slike nalazila i slika Lamberta Mayhewa Somersa III. Igrao je amerièki nogomet i bio èlan Hasty Pudding Cluba, što je Vix zvuèalo kao nešto u vezi s instant-tapiokom. Što se, sve u svemu, moglo išèitati s njegove slike kao maturanta? Ništa, osim da je bio zgodan. Ni rijeèi o tome da su mu roditelji umrli dok je bio još dijete, da ga je odgojila baka, da je nekoæ volio Trishu, ali se oženio s Phoebe, a potom i s Abby.__________Do vremena kada joj se majka vratila iz Evrope, Vix je veæ bila poslala molbu za upis. »Ne sviða mi se naèin na koji oni pokušavaju upravljati tvoim životom«, reèe Tawny. »Najprije škola Mountain Day, a sada i Harvard. Pretvaraju te u vlastitu dobrotvornu ustanovu.«»Ne pokušavaju oni upravljati mojim životom, nego ih zanima moja buduænost, što bih za tebe teško mogla reæi!«Tawny zamahnu i udari je po licu.to prenerazi Vix.»Ne zaboravi kamo pripadaš, Victoria… odakle potjeèeš. Misliš da možeš postati jedna od njih zato što ideš u te njihove koèoperne škole? Krasno. Samo naprijed. Pa da vidimo kako æeš se uklopiti. Da vidimo hoæe li te prihvatiti. Bogati su drugaèiji od nas. Vjeruj mi, znam o èemu govorim. Ljudi koji se nikada nisu morali brinuti o novcu…«»Ja nikada neæu biti takva«, reèe Vix prije no što je Tawny uspjela završiti. »Ja znam što je briga o novcu.« Okrenu se i ode držeæi ruku na licu. Jedno je znala – ne namjerava završiti kao majka, razoèarana i ljuta na cijeli svijet.

TawnySvakim danom sve više nalikuje na Darlene po krutosti i po gorèini. Da tako pljusne Victoriju! Postaje li opet nesuvislom? Grofica je prepoznala te znakove kod nje i povela je sa sobom prije no što uèini nešto sebi ili nekome od djece.Ed joj je dao svoj blagoslov. Nastoj se tamo oporaviti, rekao je. Naprosto prijeði preko… ovoga što se dogodilo. Oduvijek smo znali da neæe dugo biti s nama. Budimo zahvalni što se na odlasku nije patio.Što je Ed, Bog? Zar nije i sam bio ondje, u bolnièkoj sobi? Zar se ono ondje ne naziva patnjom? Potrebna si ostaloj djeci, Tawny, rekao joj je.Ne, nije ona njima potrebna. Nikada im nije ni bila potrebna. Imaju njega. On je osoba na koju se oslanjaju. Kad nje jednom više ne bude, oni to neæe ni primijetiti.Meni si potrebna, rekao joj je.Sumnjala je i u to.Ponekad se osjeæala kao da majka preuzima vlast nad njezinim umom. Svakodnevno se s time morala boriti. Pusti me na miru, Darlene! htjela je vrisnuti. No, nije bila kadra vrištati.Trebala bi se isprièati Victoriji. Nije ju mislila ošamariti. No, dopuste li joj da napravi i ovaj korak… oh, kakva to sve ima smisla? Victoria se pretvorila u istu onu nemirnu djevojku kakva je i ona sama bila pa samo broji sate do èasa kada æe pobjeæi. Najbolje da odmah otpišu sve u vezi s njom pa da završe s tim.

__________Sutradan Tawny pristupi Vix. »Kad se veæ upuštaš u to, mogla bi se dobro i udati. Onda bi se mogla brinuti za oca i za mene kad ostarimo.«Vix je upravo smišljala neki duhovit odgovor, odgovor zbog kojega bi možda mogla, ali ne bi morala ponovno dobiti pljusku, kadli Tawny zapita. »Što je s bratom?«»Bratom?«»Znaš na koga mislim.«»Sa Sharkeyem… misliš na Sharkeya?« Vix prasnu u smijeh.»Što je u tome smiješno? Nije valjda takav, ha?«»Kakav to?« zapita Vix, no Tawny joj ne htjede objasniti.Ponekad je mislila kako majka zapravo želi da ona u neèem pogriješi pa da joj onda može predbaciti: Rekla sam ti. Rekla sam ti da ne pripadaš njihovom svijetu.Otac se usprotivio Tawny stajuæi na Vixinu stranu. »Dobro obrazovanje otvara sva vrata.«»Ako se baš toliko želi školovati, može iæi na Sveuèilište New Mexico«, reèe Tawny. »Ne treba joj Harvard.«»Ovo je besmislena rasprava!« viknu Vix. »Tko zna hoæe li me uopæe primiti?«No, primili su je. I dok je Vix u sebi likovala skrivajuæi ponos i oduševljenje, Lanie s likovanjem objavi da je trudna.

AbbyOvo joj je prvo putovanje u Santa Fe i strepi od susreta s Phoebe na podjeli maturalnih svjedožbi. Odjenula je sivi Armanijev kaputiæ i nisku bisera i obula cipele s niskom petom. Trudila se postiæi otmjen, neupadljiv izgled. No, odmah je shvatila da je pogriješila. Sve su ostale žene okupljene u èetvrtastom unutrašnjem dvorištu škole Mountain Day odjevene kao kaubojske djevojke. U nejboljem sluèaju, kao Linda Evans u Dallasu, a u najgorem, kao Dale Evans glavom. Požali što ju je Lamb iskrcao pred školom, a sam otišao parkirati auto.Grofica pohrli k njoj. Predraga djevojko, viknu hvatajuæi je za mišicu i vodeæi je prema napadnoj ženi odjevenoj u kožnu odjeæu s resama, okiæenoj srebrnim nakitom ukrašenim tirkizima i kose spletene u pletenicu. Drage moje…, guguæe Grofica, vas se dvije zbilja morate upoznati. Na kraju krajeva, imate istog muža i zajednièku djecu.Nagon je tjera da pobjegne, no noge su joj kao ukopane. Grlo joj se stislo. Phoebe prva probija led. Kako ste vi zloèesta curica! kaže ona grofici koja se od srca nasmije, a potom se isprièa i poðe pozdraviti nekoga drugog, poput domaæice na vrtnoj zabavi, ostavljajuæi Abby samu s Phoebe koja se prigne k njoj i kaže: Ne zovu nju Pizdaèom samo tako!Zamišlja Phoebe i Lamba zajedno u krevetu, a potom èvrsto stisne oèi nastojeæi da izbriše tu sliku. Nije oèekivala tako egzotiènu ljepotu, dugu kosu i zelene oèi. Nijedan muškarac u dvorištu, u svakom sluèaju, nijedan pravi muškarac ne skida oèiju s nje, a Phoebe to dobro zna.

PhoebeHej, hej, hej… vidi ti ovo! Taj šik, ta istoènoobalna otmjenost. I Armani, za boga miloga. A cijelo je ovo vrijeme bila sigurna da æe se on oženiti Trishom. Trudi se suspregnuti smijeh.Prisjeti se Caityne opomene – Bit æeš pristojna na podjeli svjedodžbi, Phoeb, je li? Kako je to slatko od Caity da se zaštitnièki ponaša prema Lambovoj novoj ženi, premda Phoebe baš nije sigurna da joj se to sviða. Ne bi li Caity zapravo trebala štititi nju?Pokušava zamisliti Lamba u krevetu s Abby, ali joj je nepodnošljivo i pomisliti da on ovu ženu drži u naruèju isto onako kako je nekada držao nju. Osjeæa li žaljenje za tim? Recimo radije da su posrijedi lijepe uspomene. Možda da se on htio odluèiti za Aspen ili za Santa Fe, ali Boston… Bog joj bio na pomoæi! Nema nikakve namjere završiti kao prava jenkijevska žena. Kako li je to obièno, kako dosadno!

TawnyTawny se oslanja na Edovu ruku osjeæajuæi se kao da ne pripada ovamo. O da, prepoznaje lica što su se ovdje okupila. Veæina ih je bila pozivana na veèernje zabave što ih je ona organizirala za Groficu. Kako li ona samo igra svoju ulogu, zajedno s psima koje je dovela na podjelu svjedodžbi! Barem ima uza se nekoga tko æe ih voditi. Pristao mladi èovjek. Ne prepoznaje ga. Grofica je puna iznenaðenja. Oh, Gospode… upravo upoznaje Phebe s Abby! E pa, to mora biti zanimljivo. Nema povjerenja u Abby. Ed misli da je luda. Previše si sumnjièava, kaže joj. U toj ženi nema nikakvih skrivenih motiva. Rado bi znala otkuda on može biti tako siguran u to. Evo, stiže Abby domahujuæi joj kao da su njih dvije stare prijateljice koje su davno izgubile jedna drugu iz vida. Phoebe barem razumije pravila igre.

LambKako li je samo ponosan na svoju kæer. Prosuzio je kad se ona pojavila koraèajuæi uz »Prigodnu koraènicu« A tek osmijeh dok prima svjedodžbu. Caitlin Mayhew Somers. Siguran je da svi u dvorani osjeæaju jednako strahopoštovanje prema njezinoj dražesti i ljepoti kao i on. Lamb èvrsto steže Abbynu ruku. Sharkey mu sjedi s druge strane, a pokraj sina – Phoebe. Sharkey joj nije poslao poziv za svoju maturu na Choateu. Dvoje roditelja na podjeli svjedodžbi bit æe sasvim dovoljno, rekao je, a koliko on zna, Phoebe nikada nije ništa rekla na taj njegov postupak.Sada se Phoebe naginje preko Sharkeya i nešto mu šapuæe. Lamb osjeæa dašak njezina parfema, istoga onog parfema kojim se služila da ga potpuno izludi. Primakne se bliže k Abby i nasmiješi se dajuæi joj na znanje da je sve u redu, da je on ovdje s njom.Zatim ravnatelj škole prozove: Victoria Leonard. Vix prima svjedodžbu, a uz to dobiva i nagradu od pet stotina dolara za isticanje u uèenju i radu. Gledateljstvo uljudno plješæe. Zahvaljujem vam, kaže ona. Ne bih to mogla postiæi bez podrške koju mi je pružala moja obitelj. Meðu gledateljima pronaðe njega i Abby, osmjehne se, a potom pogleda prema roditeljima. Abby mu stegne ruku, šmrcne i potraži maramicu. Njihova ljetna kæerka. Kako su njih dvoje sretni ljudi!

24.Samo što se okrenula, a Abby i Lamb ponudiše joj još jednu priliku. »Hajde, mala…«, reèe Lamb. »Poði s Caitlin. Obiði svijet. Shvati to kao dar za maturu.«Ona su i Caitlin stajale u sjeni pamukovca, obje u bijelim ljetnim haljinama, objestežuæi upravo steèene svjedodžbe. Vix do tada nije ni znala da se Caitlin ne namjerava vratiti na Vineyard, nego se umjesto toga odluèila za putovanje po Evropi.»Što kažeš?« zapita Lamb.»Ne mogu«, objasni mu Vix.»To znaèi da ne može ostaviti svog deèka«, reèe Caitlin. »Je li tako, Vix?«»Ne…« Èak nije ni znala da li još uvijek i ima deèka. Nije skidala pogled s roditelja koji su stajali sami na drugoj strani dvorišta i èinilo se da se nelagodno osjeæaju, dok su Lewis i Lanie sjedili na stepenicama i na mrtvo se ime dosaðivali. Za Lanie nitko ne bi rekao da je u drugom stanju. Vix se nadala da je neæe naglo spopasti muènina pa æe morati povraæati tu u školi. Nikome nije ništa rekla o sestrinoj trudnoæi, èak ni Caitlin, bojeæi se da æe je Tawny optužiti zbog toga što prljavo rublje iznosi u javnost.Krajem oka opazi Sharkey koji je prouèavao novu umjetnièku radionicu, poklon nekoga holivudskog glavonje koji se bio nedavno doselio u grad i upisao djecu u Mountain Day.»To æe ti biti nezaboravno iskustvo«, objasni joj Lamb.Svako je iskustvo s Caitlin nezaboravno. Nije u tome stvar. »Ne mogu«, reèe im. »Silno cijenim…«»U pitanju je njezin deèko«, opet æe Caitlin. »Nema veze što bismo se mogle dobro provoditi. Više joj je stalo do njega nego do moguænosti da zajedno sa mnom malo obiðe svijet.«»Nije to razlog«, reèe Vix, dok je u njoj kljuèalo.Abby se umiješa: »Vix mora poslušati svoje srce.«Caitlin reèe: »Mislim da je na tu odluku ne tjera srce nego nešto drugo.«»Hoæeš li prestati odgovarati umjesto mene?« zapita Vix.»Oprosti«, reèe Caitlin. »Samo znam da æeš požaliti zbog te odluke.«»No, na njoj je da je donese«, reèe Abby.Caitlin zakoluta oèima.Kako njih dvoje to ne razumiju? Stipendija je jedno. Stipendiju prima od zaklade, a bogami ju je i zaslužila maturiravši kao druga po uspjehu u razredu od trideset i dvoje uèenika, postigavši na Boardovu testu ukupan zbroj bodova malo manji od 1400. Stipendija nije milostinja. Osim toga, veæ je sa servisom za èišæenje na Vineyardu potpisala ugovor za rad s punim radnim vremenom, a našla je i dodatni posao poslužujuæi dvije veèeri tjedno u Homeportu, odluèivši da džeparac koji æe joj trebati na koledžu sama zaradi.Tawny i Ed idu prema njima. Vode Vix na ruèak u restoran u Tesuqueu u kojem je otac dobio novi posao kao upravitelj. U New Maxicanu se za taj restoran navodi da se u njemu »jela tradicionalne jugozapadne kuhinje poslužuju u dražesnom okružju«. Otac joj je htio prirediti proslavu te na nju pozvati Caitlin i njezinu obitelj, no Tawny se oštro usprotivila toj zamisli. »Ne smijemo se ponašati kao da smo s njima na ravnoj nozi.«

25.Upravo je Vix predložila Bruu da se naðu na Leteæim konjima. Na kraju krajeva, tamo je sve i poèelo. Došla je ranije i iz nekog hira odluèila kupiti ulaznicu i zajahati na konjiæa u vanjskome krugu. Tjednima je brinula o tome kako æe izgledati njezin i Bruov ponovni susret. Hoæe li još uvijek isto osjeæati jedno prema drugome ili æe se samo pogledati, okrenuti se i pobjeæi svaki svojim putem? Ona sama nije ista kakva je bila prošloga ljeta. Nikada više i neæe biti ista. Kad god bi razmišljala o tome, zapanjila bi se zbog èinjenice što još uvijek može jesti, polaziti uveèer na spavanje, ustajati, prati zube, pa èak se i smijati s prijateljima, unatoè potmuloj obamrlosti koja se krila negdje u njoj.Momak koji je skupljao kolutiæe, bio je neki mršavi tinejdžer neoprane kose i neèiste kože, nimalo nalik na Nacionalno Blago što ga je upoznala prvoga ljeta na ovom otoku, i mišiæavih ruku i s konjskim repom prošaranim pramenovima izblijedjelim od sunca. Neka djevojèica u hlaèama s naramenicama zajaha na konjiæa pored njezina, a kada se vrtuljak poèeo okretati, objema se rukama èvrsto uhvati za šipku i stade vrištati.Baš kada se vrtuljak stao najjaèe okretati, Vix krajièkom oka spazi Brua kako se probija kroz gomilu. Odolje želji da vikne i da ga pozove, veæ ga je umjesto toga promatrala kako pogledom pretražuje prostor oko vrtuljka zataknuvši palce u džepove na trapericama. Nikada prije nije vidjela košulju koju je imao na sebi. I sama je bila obukla nešto novo, bijelu pamuènu majicu s dubokim V-izrezom, a kosu je raspustila jer je znala da se to njemu sviða i namirisala se Love’s Baby Softom po svim mjestima za koja je znala da ih on najviše voli.Ugledavši je, Bru skoèi na vrtuljak koji se upravo okretao punom brzinom. Dok se probijao prema njoj, a onaj mu spori osmijeh blistao na licu, Vix zadrža dah. Potom se on naðe kraj nje. Ona obliznu usnice jer su joj se usta bila najednom osušila, a kada je on dotaèe po golom ramenu, u koljenima osjeti slabost, a u želucu muèninu.»Kako si?«»Dobro. A ti?«»Prilièno.« On joj se zagleda duboko u oèi i ona od toga osjeti toplinu meðu nogama. Barem taj njezin dio nije zamro.»Kako je Caitlin?«Vix nije htjela razmišljati o Caitlin. »Otišla je u Evropu.«»Da, Von je bio razoèaran što je otišla samo tako, a nije mu se ni javila.«»Pretpostavljam da joj on ne znaèi dovoljno da bi to uèinila.«»Nije to kao s nas dvoje.«»Ne, nije to kao s nas dvoje.«

BruŠto da joj kaže? Prokletstvo! Kad god mu je to potrebno, nikada ne može naæi prave rijeèi! Ona oèekuje od njega da nešto kaže. Osjeæa to. Nešto u vezi sa smræu njezina brata. Nešto o tome koliko mu je žao. Da zna kako se osjeæa.I zna, zbilja zna. I sam je sve to prošao. Ne baš toèno isto, ali prilièno slièno. Majka…Da joj prièa o svojoj majci? Ni sluèajno… zaboravimo to. Bru nikada ne govori o majci, o one dvije godine koliko je bolovala.Nema rijeèi da se opiše ono što se dogodilo. Da… postoji ona strašna rijeè na R, rijeè koja se nikada ne izgovara. To je sve, no, sranje, ta rijeè ništa ne kazuje. Ne kaže kako je majka vrištala i plakala od bola. Ne kaže kako se od kemoterapije toliko loše osjeæala da ga je preklinjala da joj navuèe plastiènu vreæicu preko glave. Ni kako je, kada je sve bilo gotovo, i sam pokušao svršiti sa sobom. Kako je progutao cijelu boèicu aspirina pa su mu morali pumpati želudac. Koju vražju mater da o tome govori? Bio je tek dijete. Petnaestogodišnjak. Kako da joj prièa o tome?Umjesto toga, on je poljubi nadajuæi se da æe joj poljupcem uspjeti sve reæi… kako je cijele zime mislio na nju, želio biti s njom, želio s njom voditi ljubav. Ne mora to biti veèeras. Prièekat æe dok ona ne bude spremna, ali se nada da æe to biti uskoro, zbilja uskoro.__________Nakon te veèeri ništa drugo više nije bilo važno.Brojala je minute do èasa kada æe se ponovno naæi s njim, stotinu puta dnevno izgovarala njegovo ime, smješkala se samo kad bi pomislila na nj. Svaka ljubavna pjesma kao da se obraæala upravo njoj. Poslije tolikih mjeseci bezvoljnosti naprosto je prštala od energije. Mogla je raditi cijeli dan i svejedno pola noæi ostati budna i voditi ljubav. Kada bi bila s njim, vrijeme bi se zaustavilo. Svako opæe mjesto za koje je ikada èula u vezi s ljubavlju, dobivalo je potpuni smisao.»Vix, ne bih se htjela miješati u tvoje stvari«, reèe Abby, »ali koliko je ozbiljno to izmeðu tebe i Brua?Koliko je to ozbiljno? Misli li pitati imaju li njih dvoje neke planove? Nikada nisu razgovarali o buduænosti. Zar nije dovoljno biti zaljubljen? Sveobuhvatno, potpuno, beznadno zaljubljen?»Voljela bih da ti sama sebi ostaviš otvorene sve moguænosti«, objasnila joj je Abby. »Nemoj miješati tjelesnu privlaènost s ljubavlju. U tvojim godinama, ja sam upravo to uèinila i to me skupo stajalo…. a u krajnjoj liniji, skupo je stajalo i Daniela. Za Danielovog sam se oca zaruèila jedva s devetnaest godina. Devetnaest, Vix. Što sam ja mogla znati u devetnaestoj? A nitko me nije ni pokušao zaustaviti. Majka je bila oduševljena jer je on bio student prava, netko tko æe se biti kadar brinuti za mene. Nikada joj nije palo na pamet da bih ja trebala nauèiti kako da se brinem sama za sebe.«»Ne brinite…«, rekla je Vix. »Ja se namjeravam brinuti sama za sebe. Imam neke ciljeve u životu.« Zar nije upravo to geslo odabrala za svoju stranicu u maturalnom godišnjaku u Mountain Dayu?Život bez cilja nije vrijedan ni da se živi.»Koju ti vražju mater to znaèi?« pitala ju je Caitlin vidjevši godišnjak.»Ciljevi u životu. Jesi li ikada èula za to?«»O kakvim životnim ciljevima govorimo? Ja bih rekla da nije vrijedan življenja život bez pustolovina, život bez uèenja, život bez seksa, pa èak i…«»To je samo navod«, reèe Vix. »Nema u njemu nikakvog skrivenog znaèenja.« Nije mogla priznati kako njezini ciljevi ukljuèuju želju da pobjegne od svojih, da otkrije što

osim njih još postoji na ovome svijetu, da se pokuša sama nositi sa životom, premda je znala da bi Caitlin to s odobravanjem pozdravila. Umjesto toga zapita: »A što znaèi tvoj navod?«»Što znaèi?«»Da… kad veæ dižeš toliko buke oko mog navoda, što za tebe znaèi reèenica ‘Tigre, tigre, plame sjajni’?»To sam ja«, reèe Caitlin. »Tako ja samu sebe definiram.«»Zbilja?« reèe Vix.»Da, zbilja«, odvrati Caitlin. Potom se oštro zagleda u Vix. »Èemu uopæe ovaj razgovor? Zašto se ponašamo kao da se ljutimo jedna na drugu. Ljutimo li se nas dvije jedna na drugu?«»Ja se ne ljutim«, reèe Vix.»Dobro… ni ja.«»Možda se bojimo«, reèe Vix.»Bojimo?«»Da æemo se razdvojiti. Izgubiti jedna drugu.«»Nikada nas dvije neæemo izgubiti jedna drugu«, reèe Caitlin stežuæi Vix u zagrljaj.Bilo je èudno živjeti u istoj kuæi, ali bez Caitlin. Soba u kojoj su još lebdjele uspomene na prošla ljetovanja, doimala se praznom. Vix je puštala kazetu na kojoj su njih dvije zajedno pjevale »Kraljicu koja pleše«… i smijala se tome kako im glasovi djetinjasto zvuèe. Ležala je budna na krevetu premeæuæi po glavi pojedinosti u vezi s prijašnjim ljetovanjima, no još je uvijek osjeæala i paniku koju je bila osjetila posljednjega jutra što ga je provela u ovoj sobi, onoga jutra kada je prije godinu dana spremila svoje stvari spakirala i u svitanje otišla s namjerom da se više nikada ne vrati.»Hoæeš li radije spavati u sobi u kojoj su ranije spavali deèki?« zapitala ju je Abby èim je stigla, unaprijed nasluæujuæi njezine osjeæaje. Ovoga ljeta neæe biti Sharkeya ni momaka iz Chicaga. Bili su negdje drugdje baveæi se drugim poslovima. Napokon æe imati priliku da bude jedino dijete, središte Abbyne i Lambove pažnje, mada joj to sada, kada je imala Brua, i nije toliko trebalo. Bila je sretna kada je Abby stala u kuæu pozivati goste – studenticu s kojom je na koledžu dijelila sobu i koja je sada živjela u San Franciscu, svoje roditelje koje Vix do tada nije upoznala, stare prijatelje iz Chicaga i nove prijatelje iz Cambridgea. Oni bi svi kasno veèerali i Vix je bila pozvana da im se pridruži kad god to poželi, no ona je nakon posla žurila u Bruovu kuæicu na Veseloj glavici.Uselio se onamo polovicom srpnja – kuæica je imala samo jednu prostoriju, peæ na drva, nije u njoj bilo ni vode ni struje, ali je bila udobna, imala je pravi pravcati krevet, a na prozorima zavjese što ih je bila sašila Bruova strina. Ponekad bi, kada bi nakon voðenja ljubavi zaspala u njegovu naruèju, sanjala Nathana. Jedne ju je noæi Nathan èije je tijelo sada bilo visoko i uspravno, gurao kroz šumu u djeèjim kolicima. Kada su stigli do odredišta, mjesta na vrhu planine s kojega se pružao krasan pogled, nagnuo je kolica kako bi ona mogla bolje vidjeti. No, nije bila vezana pa je iskliznula iz kolica, a potom se strmoglavila u prazninu, okreæuæi se u zraku, raširenih ruku i nogu i s izrazom užasa na licu. Kriknula je u snu i probudila se, a time je probudila i Brua.»Što je bilo?« zapita on.»Ružno sam sanjala«, reèe ona skrivajuæi lice na njegova prsa.»Sve je u redu«, on æe, zagrlivši je. »Ja sam tu… neæu dopustiti da ti se išta dogodi.«

Nikada nije sebi dopustila da u njegovoj kuæici provede noæ. Iz noæi se u noæ prisiljavala da ustane iz kreveta, na brzinu se odjene i odveze kuæi Starom pokrajinskom cestom, cestom na kojoj su svojevremeno poginuli Lambovi roditelji.__________Jednoga dana telefon zazvoni kasno noæu probudivši sve u kuæi. Mora da su Lamb ili Abby odgovorili na poziv pa Vix ponovno zaspa i spavala je sve dok joj Lamb ne pokuca na vrata i zazva: »Vix… ako si budna, Caitlin je na telefonu. Hoæe razgovarati s tobom.«Ona podiže slušalicu s telefona koji je stajao pored kreveta i za koji je Caitlin prošloga ljeta tražila da se tu postavi. »Halo?«»Vix… ja sam u Arlesu… znaš, tamo gdje je Van Gogh sebi odrezao uho! Sve je tako fantastièno… boja neba, polja, selo. Moraš doæi… barem na tjedan dana. I nemoj mi reæi da ne možeš. Sve se može što se hoæe. Tu se više nema što reæi!«»Ovdje je kasna noæ«, reèe Vix još uvijek napola spavajuæi.»Znam. Zbog toga sam se tebe i sjetila. Ne želim da ovo propustiš. Joanne æe ti dati slobodan tjedan. Znaš da hoæe.« Zastade, a potom dodade: »A isto tako i Bru… ako te zbilja voli.«Željela je da je Caitlin prestane dovoditi u napast, da prekine s nabrajanjem svega što propušta. Jednoga æe dana otiæi onamo. Sama.»Samo sam se nadala…«, reèe Caitlin jedva èujno«, kad se veæ ja u rujnu ne vraæam kuæi…«»Kako to misliš, ne vraæaš se?«»Prièekat æu godinu dana prije nego krenem na Wellesley, putovat æu i baviti se prouèavanjem.«»Kada si to odluèila?«»Ovoga èasa«, reèe Caitlin. »No, ta je moguænost oduvijek postojala.«Caitlin poèe slati razglednice, cijeli niz razglednica, od kojih je svaka bila poslana iz drugog mjesta s nekoliko zagonetnih rijeèi ispisanih na poleðini.Ja sam naj…Ti si moja…Na cijelome svijetu…Mogli bismo…Kad bi samo…Vix su te poruke podsjeæale na natpise na slatkišima u obliku srca kakva je otac donosio kuæi za Valentinovo. Krajem tjedna posloži sve razglednice jednu do druge pokušavajuæi u njima pronaæi skrivenu poruku, no bilo je previše moguænosti.Abby ju je nagovarala da dovede Brua kuæi na veèeru. »Zbilja, Vix… to veæ postaje smiješno. Ne možeš ga zauvijek zadržati samo za sebe…« Znala je da je Abby u pravu, ali je strepila, bojala se… èega? Da æe ga njih dvoje prosuðivati i naæi mu nekakve zamjerke? Nije se trebala brinuti. Bru stiže na vrijeme s kitom uresnica za Abby. Bio je uljudan, gotovo stidljiv i umiljat.Abby iznese jednostavnu ljetnu veèeru – sabljarku prženu na žaru, kuhani kukuruz uzgojen na samome otoku, salatu i kolaè od borovnica. »Nama je Vix kao kæi«, reèe Lamb za vrijeme deserta. »Ovdje na Vineyardu mi smo njezina obitelj.«»Da, znam.«»I silno se ponosimo time što æe u rujnu poæi na Harvard«, dodade Abby.

»I to znam.« On pod stolom stisnu Vix za bedro dajuæi joj na znanje da je shvatio poruku, a ta kretnja ne promaèe ni Abby ni Lambu.»Kakvi su tvoji planovi?« obrati se Abby Bruu. »Namjeravaš li ostati ovdje na Vineyardu?«»Roðen sam na ovom otoku. Radim u graðevinskoj tvrtki koju vode moji strièevi.. Sve dok bude tržišta za vikendice, ne moramo ništa brinuti.«»Meni on djeluje kao veoma pristojan deèko«, reèe Lamb te iste veèeri nakon Bruova odlaska. »Èini se da ga èeka sjajna buduænost.«»Vix je još mlada…«, usprotivi se Abby, »a i nju èeka sjajna buduænost.»Vix neæe napraviti nikakvu glupost, je li da neæeš?« zapita Lamb da umiri Abbyna strahovanja.No, prije no što je Vix uspjela odgovoriti, Abby reèe: »Zaljubljena je… to bi i slijepac mogao vidjeti.«Polovicom se kolovoza Vix poèe osjeæati iscrpljeno. Beskrajna je energija s poèetka ljeta nekamo nestala. Èinilo joj se da bi mogla tjednima spavati. »Ne sviða mi se da kreneš na koledž u tako lošem stanju«, reèe Abby. »Zašto sada ne bi prestala raditi i na neko se vrijeme malo opustila?«»Bit æe sve u redu«, reèe joj Vix. No, nije bila posve sigurna u to. Osjeæala se tako bezvoljnom, tako deprimiranom.Bru je rekao: »Možda ti treba malo vitamina.«»Možda mi naprosto treba malo više sna.«»Kakvog onda smisla ima što se svake noæi voziš kuæi preko cijelog otoka?« zapita on. »Kakvog smisla ima da spavaš u kuæi Caitlinina oca, kada bi mogla spavati ovdje kraj mene?«Na to mu pitanje nije znala odgovoriti. Ni sama to nije razumjela. Znala je samo da su joj Abby i Lamb potrebni. Trebalo joj je da se osjeæa povezana s nekim. S njima se osjeæala sigurnom. No, svaki put kad bi mu to pokušala objasniti, Bru bi zauzeo obrambeni stav.»S njima se osjeæaš sigurnom, a uz mene se tako ne osjeæaš?«»Nije to natjecanje izmeðu vas, ti protiv njih.«»Ponekad mi se èini kao da je tako i da nema naèina da ja u tome pobijedim.«»Ti to naopako shvaæaš«, objasni mu ona.Posljednje noæi što ju je ona trebala provesti na otoku, vodili su ljubav sve do zore. »Misliš li da æe ti ovo dostajati dok se ponovno ne vidimo?« pitao je Bru.»Ne brini«, ona æe na to. »A tebi?«»Stalno æu misliti na ovu noæ. A ako to ne bude dovoljno, uvijek postoji telefon.« No, kada je došlo vrijeme za odlazak i ona pokušala ustati iz kreveta, on pruži ruku za njom i prošapta: »Ostani sa mnom, Victoria. Potrebna si mi, potrebno mi je da te držim u zagrljaju… molim te, nemoj iæi.«I u tom trenutku ona osjeti da joj ubuduæe ništa… ništa osim ovoga više neæe biti važno.

Treæi dioMi smo svijet1983-1987

26.Na Harvardu se svima predstavljala kao Victoria.Maja, djevojka koja stanuje zajedno s njom i isto tako brucošica, vilinska kraljevna iz New Jerseya s bezbojnim kvaèicama na zubima – Nemoj me ništa pitati! Ovo mi je drugi put da ih nosim. Moji roditelji razmišljaju o tome da tuže stomatologa – bacila je pogled na Bruovu fotografiju i rekla: »Bože… kako taj frajer dobro izgleda. Volim takve mrke tipove na kojima se vidi da žive na svježem zraku. Na koji fakultet ide?«»Ne ide na fakultet?«»Zbilja? A što radi?«»Radi u graðevinarstvu.«»Graðevinarstvu?«»Radi zajedno sa svojim strièevima. Grade kuæe na Vineyardu.«»Oh… na Vineyardu. Èula sam da je to strašno mjesto. A gdje se školovao?«»Na otoku.«,,Zbilja? Znaèi, na samom otoku postoji nešto kao koledž?«Veæ je uspjela zamrziti Maju, a još se nisu bile pravo ni upoznale.Na prvoj su godini bili sve sami najbolji uèenici iz raznih srednjih škola, uèenici kojima je bila ukazana èast da na maturi održe oproštajni govor, uèenici kojima je ukupan zbroj bodova na Boardovu testu bio daleko iznad 1500. Svi su bili posebno nadareni, briljantni, prodorni i borbeni, naviknuti da u svemu èega se prihvate budu na prvom mjestu. To što je ona maturirala kao druga po uspjehu u svojem razredu u Mountain Dayu, na Harvardu nije ništa znaèilo. Tu je to zvuèalo kao šala. Nije mogla shvatiti zašto su je uopæe primili. Da se posluži Tawnynim izrazom, nije bila s njima na ravnoj nozi.Èak je i njezina cimerica bila skupila cijelu vreæu èvrstih odliènih ocjena. Barem je tako tvrdila. Vix je htjela iz kože iskoèiti zbog njezinih kratkih i neprestanih komentara i pitanja, premda je još od onoga prvog dana na njih odgovarala samo sa da, ne ili možda. Kao i zbog naèina na koji je Maja, dok bi uèila, doslovce grizla nokte, grickajuæi ih poput gladnoga zamorca. Vix je maštala o tome kako bi bilo da joj može svezati ruke na leðima ili joj nokte premazati nekim sredstvom koje ima odvratan okus pa bi zbog njega Maja hodnikom morala odjuriti sve do kupaonice. Nije mogla doèekati da se Maja uveèer skljoka u krevet kako bi u zajednièkoj sobi mogla imati malo mira i poèinka.

MajaNe može vjerovati da je osuðena na to da cijelu godinu stanuje s ovom spodobom! Reæi da je razoèarana, samo je najbljeði opis njezinih osjeæaja. Njih dvije nemaju apsolutno ništa zajednièko. Pretpostavlja da je spodoba barem bistra, inaèe ne bi bila ovdje. No, pokuša li èovjek s njom razgovarati, kao odgovor æe dobiti samo da, ne i možda, kao kad ju je ona ispitivala o fotografijama, ne samo o slici onoga stamenog frajera, nego o klincu u invalidskim kolicima. Moj brat. I to je bilo sve što je rekla. Mora tu postojati neka prièa, no spodobi su usta zapeèaæena. A tu je i ona zgodna cura što gleda ravno u fotoaparat. Nešto je na njezinu licu stalno tjera na uzmak. I onaj potpis pod slikom koji nju muèi – NBO, tvoja ljetna sestra. Kada je zapita što to znaèi, spodoba odgovara: Ništa naroèito.Kada se majci požalila na spodobu, majka joj je savjetovala da napreèac ne odustane. Možda je stidljiva, Majo. Ne, mama, nije to u pitanju. Posrijedi je nešto drugo. Možda je snob. Suzdržana. Paisley, djevojka u susjednoj sobi, misli da je victoria duboka, èak tajanstvena osoba koja je proživjela neka iskustva koja se ne mogu povjeriti drugima. Pogledaj joj u oèi, kaže Paisley, i vidjet æeš što hoæu reæi. No, kada to uèini, vidi ondje samo odbijanje.

__________Neko je vrijeme Vix mislila da æe se u životu posvetiti socijalnom radu ili fizioterapiji, možda i nastavnièkom pozivu, neèemu, bilo èemu što æe je vratiti Nathanu. Na Sveuèilištu New Mexico bez sumnje bi bila krenula tim putem, no sada je bila na Harwardu i vidjela je razne moguænosti što su se pružale pred njom… Najprije je mislila da æe za prvi predmet odabrati engleski. Studenti na Harvardu nisu imali glavni predmet kao na ostalim fakultetima, veæ prvi predmet. No hoæe li to biti naprosto ‘književnost’ ili ‘engleski u amerièkoj književnosti’ ili pak ‘povijesni pristup književnosti’? Ili bi se možda trebala okrenuti sociologiji odnosno socijalnoj antropologiji ili pak vizualnoj i prostornoj umjetnosti, pa ma što to znaèilo. Bila je kao Charlie u tvornici èokolade koji se našao pred prevelikim izborom i èinilo joj se da mora pojesti što više od onoga što se naðe pred njom, i to što brže bude mogla, prije no što je netko otkrije i izbaci odavde.Uveèer su se u prostorijama u Weld Southu svi nabacivali mislima kao badmintonskim lopticama. Vix je slušala i upijala, no rijetko bi progovarala, dok su ostali raspravljali o jednakosti spolova, o ulozi gena nasuprot ulozi okoline, kao i o najvažnijem pitanju – o smislu života. Grofica joj je doduše bila objasnila da život nema nikakva smisla, no ona je bila studentica Roberta Colesa i slušala kolegij pod nazivom »Književnost društvene misli«. On je razumio život, a i ona je htjela u tome uspjeti.Prvoga èetvrtka u listopadu otac je nazva rano ujutro i javi joj da je Lanie rodila djevojèicu po imenu Amber te da je Vix postala tetkom.Maja se okrenu u krevetu. »Što se dogaða?« zapita još u polusnu kad je Vix sva omamljena spustila slušalicu.»Sestra mi je dobila dijete. Postala sam teta.«»Nisam znala da imaš stariju sestru.«»I nemam. Lanie je tek navršila sedamnaest.«Maja sjede u krevetu. »Hoæeš reæi da je ona… maloljetna majka? Kao u statistikama?«»Toèno. Ona je dio statistike.«Nikakvoj se Majinoj maloljetnoj sestri ne bi moglo dogoditi da ostane trudna, a ako bi joj se to i desilo, pobacila bi. Vix je znala da Maja na New Mexico gleda kao na neku od zemalja treæega svijeta, a na njezinu obitelj kao na nešto što je ispalo ravno iz Duhanskoga puta. No, u Vixinim je oèima Maja bila najgori predstavnik povlaštenih predgraða. Smatrala ju je naivnom i punom predrasuda.Otac joj je poslao sliku, jednu od onih fotografija s novoroðenèetom kao glavnim likom snimljenu u bolnici. Djevojèica je bila prerano roðena i težila je samo èetiri funte, no inaèe je bila zdrava. Tawny se odrekla bilo kakve uloge u Lanienu životu. Kako je prostrla, onako æe i leæi. Vix sestri posla knjigu dr. Spocka, a uz nju priloži i plišanu igraèku za Amber.Kada je telefon sljedeæi put zazvonio u nemoguæe doba noæi, na vezi je bila Caitlin.»Gdje si sada?« zapita Vix.»U Rimu. Fantastièno je. Studiram talijanski… umjetnost… i povijest, i to tamo gdje se doista dogaðala.«»Kada se vraæaš?«»Ne znam.«»Za praznike?«»Ovdje se ne slavi Dan zahvalnosti.«»Za Božiæ?«

»Phoebe za Božiæ dolazi ovamo.«»Onda kada?«»Možda nikada.«»Nemoj tako govoriti.«Caitlinin glas postade tihan, zavodnièki. »Nedostajem li ti?«»Znaš da mi nedostaješ.«»I ti meni. Je li Harvard onakav kakav se prièa da jest?«»Gadno je, ako to misliš. Naprosto se nastojim održati.«»Što je s Bruom?«»Što s njim?«»Viðate li se?«»Razgovaramo telefonom.«»Je li vam to dovoljno?«»A što ti misliš?«Svaki put kad bi èula Caitlinin glas, osjetila bi bol, èežnju za neèim, no nije znala za èime. Iako je bilo pravo olakšanje živjeti samostalno, bez nekoga tko ti se stalno naviruje preko ramena, tko te stalno ispituje o svakom koraku koji uèiniš, Caitlin joj je nedostajala. Za Vix æe ona uvijek ostati Caitlin Somers, osoba koja je najviše utjecala na moj dosadašnji život.»Zar te ona baš mora zvati usred noæi?« pitala je Maja. »Meni je san potreban. Ako spavam manje od sedam sati, uopæe ne mogu funkcionirati. Možeš li joj, molim te, reæi da time što zove u to doba ne budi samo tebe, nego i mene.Kada ju je Caitlin sljedeæi put nazvala i Vix je pitala bi li ubuduæe mogla zvati prije jedanaest sati uveèer, Caitlin reèe: »Noæna je tarifa jeftinija. Znaš, sredstva su mi ogranièena. Moram paziti na novac.«»Ti to ozbiljno govoriš?« zapita Vix.»Dakako, da ozbiljno govorim.«»U redu… Pokušat æu to objasniti svojoj cimerici.«»Kakva je ta cura?« zapita Caitlin.»Ni izdaleka nalik na tebe!«»Izvrsno.«No, umjesto da Vix nešto objašnjava Maji, Maja je njoj objasnila da Caitlin, time što nju budi usred noæi, ne štedi novac nazivajuæi po nižoj cijeni. U vrijeme kada su stizali njezini pozivi u Rimu je bio bijeli dan.Trebalo je zaboraviti odlaske na Vineyard. I jednom tjedno i jednom mjeseèno. Raspored joj je predavanja bio mnogo opsežniji no što je pretpostavljala pa je morala odustati od dodatnoga posla za vrijeme vikenda kod Filene i ogranièiti se na tri veèeri tjedno kod Coopa.Bru stiže u posjet za vikend prije Kolumbova dana i uze sobu u Motelu 6 izvan grada. Vix je boljelo grlo i imala je temperaturu pa joj je jedina želja bila da legne u krevet i naspava se.On je izgrdi što se razboljela. »Ne brineš dovoljno o sebi.«»Kao da èujem Abby.«»Možda Abby zna što govori.«Abby je bila nazvala još prije toga vikenda navaljujuæi na Vix da ode lijeèniku.»Nisam baš toliko bolesna«, objasnila joj je Vix. »To je samo lagani kašalj.«

»Lagani kašalj mogao bi se lako pretvoriti u upalu pluæa ako ne budeš pazila.«»Pazit æu… zbilja.«Èula je kako Abby uzdiše.A sada joj je i Bru èitao bukvicu. »Stalno ti govorim, morala bi uzimati vitamine. U Vineyard Havenu otvorena je nova prodavaonica zdrave hrane. Vlasnica zbilja dobro poznaje svoj posao. Porazgovarat æu s njom o tebi i vidjeti što æe mi reæi. Mora postojati neki razlog za to što si toliko smalaksala.«Koliko god da je bio zabrinut zbog njezina zdravlja, toliko ga je uzbuðivalo što ona ima temperaturu. Tijelo joj je tako vruæe, reèe joj, iznutra, kao i izvana. Ne može je se nasititi. Ne, ne boji se da æe od nje dobiti nekakav virus, a ako ga i dobije,isplati se. Moraju nadoknaditi sve ovo vrijeme što su bili razdvojeni. Sve ove noæi kada su tonuli u san sanjareæi jedno o drugome.»Znaš što sam otkrila o sebi?« zapita ga ona u nedjelju kasno poslijepodne, kada joj je temperatura napokon pala pa je sada ležala u kadi u motelskoj kupaonici.»Da si ludo zaljubljena u mene?« on æe sjedeæi na rubu kade i sapunjajuæi joj leða.»To sam oduvijek znala.«»Pa što onda?« On je poljubi u potiljak. »Što si to otkrila?«»Da sam strahovito neobrazovana. Dok nisam došla ovamo, nikada nisam ni znala koliko toga èovjek mora nauèiti. Koliko raznih mišljenja ima na ovom svijetu.«On se odmaèe od nje.»Nisam time htjela reæi…« Prokletstvo! Pa on je to osobno shvatio. »Bru… to nema nikakve veze s tobom. Samo što se ponekad, kad god poènem razmišljati o svemu što ne znam… osjeæam tako uplašeno. Na to sam mislila.«»Zašto ne poèneš misliti o svemu što znaš. Kladim se da o životu znaš više od bilo koje od tvojih kolegica.«»To je vjerojatno toèno.«»Pitaš li se ikada što zapravo radiš ovdje?«»Cijelo vrijeme.«Ona izaðe iz kade, a on je stade promatrati kako se briše ruènikom. »Voliš li me još uvijek?« zapita je.»Dakako da te još uvijek volim«, reèe ona. »Zar si mislio da nije tako?«»Pravo govoreæi, nisam baš bio siguran.«»E pa, onda ti to moram dokazati…«, ona æe spuštajuæi se na koljena.Tjedan dana kasnije za nju stiže paketiæ iz Vineyard Healtha. Šest vrsta vitamina i minerala s porukom što ju je potpisala osobno vlasnica, neka žena po imenu Star.

27.Iako im je filozofija bila omiljeni predmet razgovora, ni razgovor im o muškarcima i seksu nije bio ispod èasti. Maja je još bila djevica, što je možda bilo objašnjenje za njezinu oèaranost Bruom. Možda je kod nje u pitanju više bila radoznalost negoli nametljivost.Kada je Maja zakljuèila kako joj je vrijeme da nešto poduzme, Paisley i njezina cimerica stadoše je u tome ohrabrivati. »Zima je ovdje gore duga i oštra«, reèe Paisley otežuæi po južnjaèki. Bila je to visoka, košèata djevojka iz Charlestona, od one vrste koju bi Abby sigurno opisala kao zgodnu curu. »Dobro bi ti došlo da naðeš nekoga èije æe ti toplo tijelo dosadne noæi uèiniti uzbudljivijima.«Debra je bila Koreanka, obrazovana u meðunarodnim školama i pjesnikinja èije su pjesme veæ bile objavljivane. »Ako se YMCA može smatrati izdavaèem. Ja nisam Sylvia Plath niti to želim biti. Hoæu reæi, vidi kako je završila.»Zbog nekog frajera«, reèe Maja.»Ljudi uglavnom kažu da je to bilo zbog majke«, reèe Debra.»Nije valjda zbog majke gurnula glavu u peænicu«, usprotivi se Maja.»Možda i jest«, reèe Debra. Možda je u pitanju bila neka uroðena neuravnoteženost.«»Sada rade na lijekovima protiv takvih stvari«, reèe Paisley. »Uskoro nitko od nas neæe biti neuranotežen, osim ako baš ne bude htio biti takav.«»A stvaralaèka æe se sposobnost rasplinuti u dim«, reèe Debra, što ih navede na razgovor o odnosu izmeðu neurotiène liènosti i stvaralaštva koji potraja dobrih sat vremena.Toplo tijelo što ga je Maja našla, pripadalo je Wallyju, momku kojega je upoznala na »Pravosuðu«, još jednom od izbornih predmeta za koje su se brucoši otimali. I on je bio djevac. Èesto su se viðali provodeæi sate u analiziranju svojega položaja. Vix je kao svoje mišljenje nabacila da možda pretjeruju s tom analizom i da bi im možda bilo bolje kada bi se naprosto prepustili osjeæajima. Maja na to optuži Vix da je najmanje analitièna osoba što ju je ikada upoznala, a Vix pomisli kako je to vjerojatno toèno, pogleda li èovjek ljude koje Maja poznaje.Prije blagoslovljenoga dogaðaja Debra i Paisley pokloniše Maji video-kazetu s vrlo jasnim prikazom same stvari. Maja je ukoèeno sjedila, spremna da, bude li potrebno, rukama pokrije lice, no umjesto da se zgrozi nad onim što je vidjela, Maja se uzbudi, a isto tako i Vix. Nikada nije ni slutila da se ljubav može voditi na toliko naèina.Odmah nakon Valentinova Maja se vrati kuæi sva puna sebe. »Pa«, reèe, »i to smo obavili!« Debra i Paisley pohrliše u njihovu sobu. »Puno smo se smijali«, reèe Maja. »To je dobar znak, što mislite?« Ispitivaèki pogleda njihova lica tražeæi neki znak odobravanja. »Pa, možda ne za vrijeme cijele prièe«, priznade. »Za vrijeme toga uglavnom samo stenješ i jeèiš, znojiš se i ljepljiv si, ali poslije… kada poèneš prièati o tome, nekako ti je divlje smiješno.«Debra i Paisley zagledaše se u Maju, potom pogledaše jedna drugu te napokon Paisley reèe: »Što ti misliš o tome, Victoria? Ti si naš domaæi struènjak.«Vix je jedina od njih imala ozbiljnu vezu. Ponekad je žalila što su ona i Bru bili obeæali jedno drugome da neæe ni s kim izlaziti. Ponekad bi poželjela uæi u neki kafiæ ili knjižaru i oèijukati s nekim. Pitala se nije li Abby u pravu, ne uskraæuje li sama sebi mladenaèke užitke. Proganjaju li i Brua sliène misli? I kako æe se ona osjeæati ako se pokaže da je tako?»Pa… Victoria?« reèe Paisley.

»Da… jedan je dio u svemu tome zabavan, pretpostavljam«, odvrati ona. Pokušavala se sjetiti jesu li ona i Bru nakon seksa ikada sjedili jedno kraj drugoga i smijali se. Èinilo joj se da nisu. Obièno bi se zagrlili i zaspali. Veæ joj i zbog samoga razmišljanja o tome Bru stade nedostajati.Caitlin je nazva iz Pariza u èetiri sata ujutro. »Imala sam vezu s jednom ženom koja me podsjeæala na tebe.«»Kako to misliš?« Vix ispljunu vlas iz usta.»Tamna kosa, velike grudi, krasna koža…«»Radije ne bih dalje slušala o tome.«»Zašto… jesam li te šokirala?« zapita Caitlin.»Pokušavaš li me šokirati?«Caitlin se nasmija. »Oduvijek to pokušavam.« Nastade dugaèka stanka, a potom: »Ovdje ima mnogo LDD-a.«»LSD-a… jesi li rekla LSD-a?« Vix premjesti slušalicu na drugo uho.»LDD-a. L-D-D. Tako same sebe nazivaju. Lezbijke do diplome.«»Oh… LDD.«»Bila je posesivna«, nastavi Caitlin. »Optužila me da sam lezbijka u politièkom, a ne u biološkom smislu, a kada sam se odbila prestati viðati s muškarcima, izrezala mi je gaæice na sitne komadiæe i sve pobacala kroz prozor… ravno na bulevar St. Germain. Imala sam sreæe pa sam se živa izvukla!« Smijeh. »Jesi li još tamo… je li se veza prekinula?«»Još sam ovdje.«»Jesi li znala da je ovo najtoplija veljaèa koja se pamti u Parizu.«»Ne.«»Cvijeæe cvjeta po parkovima.«Bru joj je za Valentinovo bio poslao amarilis. Stajao je na prozoru, a latice su mu se osipale po podu.

PaisleyNajviše joj se sviða kod Victorije što zna slušati i što ispravno procjenjuje stvari. Nije od onih što u beskraj melju samo zato da bi slušali vlastiti glas, onako kako to èini Maja kada se osjeæa nesigurnom. Kada ju je Victoria pozvala na veèeru k Lambu i Abby Somers, to je na nju ostavilo silan dojam. Velièanstvena stara kuæa na Appletonu, veoma pametno graðena, pravi pravcati Cambridge. Nije potpuno shvatila u kakvom su meðusobnom odnosu Victoria i Somersovi. Victoria ih naziva nadomjesnom obitelju. Nadomjesna kao u Bebi M? Voljela bi to doznati, ali ništa ne pita.Za veèerom je sjedila pored predsjednika državne podružnice Demokratske stranke. Iskoristila je priliku i razvezla o stanju politike u Sjedinjenim Državama. Toèno mu je objasnila što misli o Nancy Reagan i njezinoj kampanji pod geslom Samo reci ne. Kao da se svjetski problemi mogu riješiti simplicistièkim sloganima! Zabrinuta je zbog stanja u kojem se ova zemlja nalazi. Zbilja. Netko mora nešto poduzeti prije nego bude prekasno!Njezin ga je oštar um zapanjio, jasno je razabrala, pa ju je stao ohrabrivati da se pridruži Mladim demokratima. Bistra mlada žena poput vas može daleko dospjeti. Jeste li razmišljali o tome da se jednoga dana kandidirate za neku državnu službu? Da se kandidira za državnu službu? Je li sišao s uma? Ima ona drugih planova. Je li to na bedru doista osjetila njegovu ruku ili joj se to samo uèinilo?Mladim bi demokratima bilo silno drago u svojim redovima imati mladu južnjakinju poput nje. Dakako, ti klinci o Jugu zapravo drek znaju. Polovica od njih ne zna ni u kojoj se državi nalazi Charleston. A ovo je Harvard! To samo dokazuje da je poznavanje zemljopisa još jedna stvar koja u Sjedinjenim Državama odlazi do vraga.

28.Vix i Paisley trudile su se iz petnih žila radeæi za pobjedu kandidacijskog dvojca Mondale-Ferraro pa ih je shrvala premoæna protivnièka pobjeda na predsjednièkim izborima.»Dobro došle u osamdesete«, zapjevuši Maja, jedina republikanka meðu njima.»Osamdesete su veæ napola prošle«, podsjeti je Paisley.»Šteta«, reèe Maja.Paisley zagunða. »Još èetiri godine Adolfovih kostima i ukoèenih osmijeha. Misliš da ona njemu fafa?«»Molim te!« reèe Maja. »Ona je ipak prva dama!«Stanovale su u Leverettovu domu. Kada se u proljeæe o tome sporazumjela s Paisley, Vix je zapravo namjeravala pobjeæi od Maje. No, sada je zajedno s njom pohaðala dva kolegija i zadivljavala ju je Majina inteligencija. I ne samo to. Obje su obožavale meksièku hranu, i to što je moguæe ljuæu, strane filmove, pa makar bili i loši, te Joan Armatrading. Osim toga, više nisu dijelile istu sobu, zbog èega je sve bilo još lakše. A i Maja se zaklinjala kako æe se riješiti navike da grize nokte.Caitlin ju je nazvala iz Londona uveèer na dan izbora. »Politika je tako dosadna«, reèe joj kada je Vix stala tužiti zbog rezultata. »Pogledaj to ovako… ja ne želim glasati za bilo koga tko se namjerava za bilo što kandidirati.«»Ali mogla si glasati iz inozemstva. Glasala si.«»Ne, nisam glasala. Sad sam ti to rekla.«»Zbog toga smo i izgubili! Zato što ljudima kao što si ti naprosto nije dovoljno stalo.«»Ljudi kao što sam ja? Trebam li se uvrijediti zbog te primjedbe?«»Ne… pa, možda… oprosti. Jednostavno sam razoèarana. I umorna. Što uopæe radiš u Londonu? Mislila sam da si na Sorbonni.«»Došla sam radi jedne predstave. Redatelj me pozvao. U èetvrtak se vraæam na fakultet.«»Namjeravaš li doæi kuæi za vrijeme praznika?«»Idem s Phoebe u Gstaad. Naš godišnji majèinsko-kæerinski odlazak na skijanje. Ideš s nama?«»Imam druge planove.«»Znala sam da æeš to reæi.«Abby ju je za Dan zahvalnosti pozvala na veèeru, no Vix se radije odluèila za Vineyard. Kada je stigla onamo, uvrijedila se što Brua ishod izbora ne pogaða toliko kao nju.Nije shvaæao njezin bijes. Glasao je za demokrate. Što bi ona još htjela? Sve to nije vrijedno tolikog uzrujavanja. Osim toga, Reganov æe izbor biti dobar za poslove, a poslovi su jedino važni.Poèeše se oko svega prepirati. Što si time htio reæi? pitala bi ona. Ništa važno, zaboravi to, odgovarao bi on. Prvi joj je put upalo u oèi da u njegovoj kuæici nema knjiga, da ga nikada nije vidjela s knjigom u ruci. Vjerojatno nikada i nije èitao ništa drugo osim Gazette, ako i to. Još je uvijek slušao Van Halena pa èak nije bio ni èuo za Joan Armatrading.Kada se požalila zbog kemijskoga zahoda, pitao ju je što tome nedostaje. Što njoj nedostaje? Uzima li vitamine?»Ti misliš da su vitamini èarobno rješenje za sve?«»Za sve, osim za nas«, rekao je on.

Bila je u iskušenju da prihvati Abbyn poziv i za Božiæ poðe sa Somersovima na Barbados, no istodobno se ljutila na sebe zbog ružnoga ponašanja za vrijeme Dana zahvalnosti kada joj ništa nije bilo po volji. Vjerojatno su u pitanju hormoni, zakljuèila je jer je u to doba oèekivala menstruaciju. Stoga se vratila Bruu na Vineyard.Za vrijeme je Božiæa sve išlo kako valja. Dobro se umotavši, šetali su po plaži, kupovali darove u Vineyard Havenu, a u predveèerje vodili ljubav ispred peæi u kojoj su gorjela drva. Božiænu su gušèju peèenku pojeli zajedno s Bruovom širom obitelji – trojicom strièeva i strina, dvanaestoricom roðaka, njihovim boljim polovicama i sitnom djeèicom. Meðu njima se trebala osjeæati kao kod kuæe. Bili su to ljudi s plavim ovratnicima koji su radili teške poslove, surovi ljudi kojima je pivo bilo glavno piæe. Znali su kako se treba dobro provoditi. Nisu odlazili na terapije, nisu pokušavali pronaæi smisao života. Nisu sjedili i raspravljali meðusobno usporeðujuæi raznorazne poremeæaje u svojim obiteljima i kriveæi roditelje za sve svoje probleme, kako su to èinili njezini prijatelji na Harvardu. Istina, neki su od njih veæ prolazili program za odvikavanje od alkoholne ovisnosti, no to je samo znaèilo da se trude negdje potražiti pomoæ. Neka Caitlin njihov život samo naziva obiènim, pa èak i dosadnim. Ona zapravo pripada ovamo. Ako uopæe nekamo pripada.

PhoebeStoljeæima nije vidjela Caity, još od onda kada su se prošloga srpnja sastale u Perugiji. Drago joj je što se Caity napokon smirila u Parizu i što ondje ide na fakultet. Obièno to ne priznaje, no uvijek je žalila što joj kæi nije bolje obrazovana. Jedna godina na koledžu Stephens nije joj baš puno koristila.Jedva je èekala na ovaj tjedan što æe ga njih dvije provesti zajedno na skijanju pa se pomalo i uvrijedila kada je Caity veæ prve veèeri u baru svratišta u kojem su odsjele pokupila nekoga zgodnog mladiæa i ostala s njime vani do sitnih sati. Ne oèekuje od Caity da još uvijek bude djevica, no zapanjuje ju lakoæa s kojom njezina kæi privlaèi muškarce.Sutradan, dok su se žièarom vozile na vrh, odluèila je pokrenuti to pitanje. Objašnjavala je Caity da je u njezinoj dobi i ona putovala po inozemstvu. Kuži ona stvari. Neæu ti govoriti što da radiš ili ne radiš, ali moraš paziti s kim imaš posla. Samo zato što muškarci… Zastala je. Što li to pokušava reæi? Istina je da je raznovrsnost zaèin životu, ali to ne znaèi… Ne znaèi što? pita samu sebe. Da bi Caity trebala poæi njezinim putem? Još je uvijek razmišljala o tome kada su stigle na odredište.Hvala ti, Phoeb, kaže Caity popravljajuæi skijaške naoèale. Drago mi je da smo o tome porazgovarale. Potom se okrene i spusti na skijama niz stazu.Pa, dobro… ako Caity namjerava svake veèeri izlaziti, mogla bi i ona nešto poduzeti. U njezinoj je skupini onaj šarmantni Danac…

AbbyViše se toliko ne brine zbog Vix i Brua. Što god da su se njih dvoje dogovorili, izgleda da to ne utjeèe na Vixine izglede za školovanje, a to je zbilja najvažnije od svega.Laknulo joj je što je Caitlin pristala da se upiše na Sorbonnu, premda bi voljela da nije potpuno odustala od Wellesleya. Sve ih je razoèaralo što se ne namjerava vratiti. Posebno Vix, kako izgleda, to teško može shvatiti. Ona pak nikako ne može priznati da je prošloga lipnja prisluškivala telefonski razgovor izmeðu dviju djevojaka. Trebala je spustiti slušalicu, no postoji li majka koja je baš uvijek poštovala privatni život svoje djece?Zašto? pitala je Vix kada joj je Caitlin saopæila novost.Zato što ja pripadam ovamo. Osim tebe, Sharka i Lamba, zbilja nemam nikakvog razloga za povratak.Vrijeme je da je prihvatiš, Caitlin, rekla je Vix.Koga?Abby. Nije li to cijelo vrijeme u pitanju?Èvrsto je pritisnula ruku na usta da njih dvije ne èuju kako je oštro udahnula.Ovo nema nikakve veze s Abby, rekla je Caitlin.Onda što je na stvari?Nije to tako jednostavno.Kakva li olakšanja! Caitlinina odluka nema nikakve veze s njom. Lamb doduše nikada ništa slièno nije ni natuknuo… no njoj je ta misao više puta proletjela kroz glavu.Njezin je plan da Caitlin dovuèe natrag, barem privremeno. Kao iznenaðenje prilikom proslave Lambova pedesetog roðendana. Premda tvrdi kako ne želi ništa slaviti, sigurna je da æe mu se to svidjeti.

29.Caitlin, odjevena u malu crnu haljinu od likre i visoke èizme pripijene uz nogu, kratko podšišane kose po posljednjoj modi, izgledajuæi kao da je ovaj èas izašla sa stranica èasopisa Elle, doèeka Vix ispred Lambove kuæe, podrhtavajuæi na vlažnom, hladnom, kasnotravanjskom noænom zraku. Èvrsto zagrli Vix, a potom je odmaèe od sebe. »Izgledaš… starije. Osjeæaš li se tako?«»Da«, reèe Vix, »starija sam gotovo dvije godine.«»Gotovo dvije godine. Zar je toliko prošlo? Je li to moguæe? Doði unutra. Smrzavam se. Zaboravila sam da ovdje proljeæe kasno dolazi. U Parizu…«Vix je prekinu: »Sve cvjeta.«Caitlin se nasmija. »Tako te je dobro opet vidjeti! Svi su mi dani u životu bez tebe prazni.«Vix se cijeloga dana osjeæala kao hrpa jada, puna uzbuðenog išèekivanja, poput djeteta koje se nada povratku davno izgubljenog roditelja. Ako je Caitlin i primijetila Vixin hladan doèek kojim ju je prijateljica htjela kazniti zbog toga što ju je svojevremeno napustila, nije to pokazivala. »Moram ti toliko toga prièati«, reèe, »ali æe to morati prièekati dok proslava ne završi. Prespavat æeš ovdje?«»Nisam ponijela…«»Nema veze. Naæi æemo za tebe èetkicu za zube. Još se uvijek daviš?«»Samo ako je guram u grlo.«»Ne govorim o èetkici za zube.«»Naprotiv, ja upravo o tome govorim.«Caitlin dohvati Vix za mišicu i povede je kroz gomilu koja se veæ bila okupila u unutrašnjosti kuæe. »Pedesetero uzvanika za pedeseti roðendan. Zar to nije sjajno? Sharkey je ovdje, kao i Daniel, ali mislim da Gus nije uspio doæi. Što misliš o mojoj frizuri? Meni je odvratna. Opet æu pustiti kosu. Lamb ne izgleda kao da mu je pedeset, je l’ da?«Vix osjeti kako se smekšava.Tokom se cijele hladne zakuske Caitlin držala prijateljice. »Potrebna si mi veèeras. Nemoj me napuštati. Sve je ovo tako teško.«»Što to?«»Biti ponovno ovdje. Osjeæam se kao da me svi zbog neèega osuðuju.«Vix nije mogla zamisliti tko bi to nju mogao osuðivati, kao ni zašto bi Caitlin najednom poèela mariti za takve stvari.

SharkeyJoš uvijek nije došao sebi od dugaèkoga leta avionom. Osjeæa se k’o govno. Neispavan je još od Los Angelesa gdje su ga glavonje na Cal Techu pokušali uvjeriti da kod njih napiše diplomski rad. No, i M. I. T. ga proganja. S njima æe se naæi u ponedjeljak. Sve do tada ne namjerava donositi nikakve odluke.Abby ga je zamolila da održi zdravicu u Lambovu èast. Nešto kratko, rekla je. Nešto duhovito. Obeæao je da æe pokušati. Cijelo vrijeme u mislima ponavlja tekst. Užasava se i same pomisli da æe morati govoriti pred svim ovim ljudima.Kada je kucnuo èas, podigne èašu. Za Lamba…, kaže, oca koji zna kada djecu treba pustiti na miru. Svi prisutni najednom zašute, kao da je rekao nešto nepristojno, a on je samo mislio objasniti koliko se osjeæa sretnim zbog toga što ga Lamb nikada nije ni na što tjerao, što ga je prihvaæao onakva kakav je bio, onakva kakav jest. Samo mu pokušava zahvaliti i to je sve. Zašto ga onda svi tako gledaju? Prije no što je to uspio otkriti, Lamb stane kraj njega i rukom ga ogrli oko ramena. Hvala, Shark, kaže. Boljeg sina nijedan otac ne bi mogao poželjeti!Potom dolazi red na Caitlin i svi frajeri u prostoriji poènu sliniti za njom. A ona im se svima smiješi, puštajuæi ih da vjeruju u svoje izglede. Za Lamba…, kaže ona, najboljeg muškarca kojeg sam ikada upoznala. A upoznala sam ih poprilièno.

DanielSharkey je barem održao pristojnu zdravicu, što se za onu gaduru ne može reæi. Kriste, moglo se èuti kako uzvanici zadržavaju dah kad je završila, sve dok se Lamb nije nasmijao. Nasmijao se i poljubio Caitlin rekavši da dražesniju i duhovitiju kæer nijedan otac ne bi mogao poželjeti. Lamb se bome umije izvuæi iz svake neugodne situacije. To mu se mora priznati. Njega ništa ne može iznenaditi. Morao bi se kandidirati za neku javnu državnu službu.

GusRado bi bio otišao na proslavu, ali u ponedjeljak mora predati pismeni rad, a povrh toga mu se i baka razboljela. To s njom ne djeluje dobro. Svi na smjenu bdiju kraj nje, dok on ne može podnijeti pomisao na to da ona pati, premda mu svi govore da nju ništa ne boli. Izmeðu njega i bake postoji posebna veza i on ne želi izgubiti svoju Baboo, a zna i koliko ona silno želi doèekati da on diplomira.Nazvao je za vrijeme proslave da Lambu zaželi sretan pedeseti roðendan, a ptom je, baš prije no što æe obojica spustiti slušalicu, zatražio da razgovara s Vix.Halo, kaže ona.Hey, Sirupiæu… kako si?Što? kaže ona. Ovdje je strašna buka. Ništa ne èujem.Gus Kline, vièe on. Samo sam te htio pozdraviti.Jesi li to ti Gus?On se nasmije.Ako si to ti… ama baš ništa ne èujem.Nema veze, kaže on. Volio bi je opet vidjeti. Iz radoznalosti.

__________Nakon šampanjca i roðendanske torte, nakon recitiranja i pjevanja te šaljivih darova, Vix se s Caitlin pope na kat, do sobe koja je uvijek bila spremna za Caitlin. Kao ni njezinu sobu na Vineyardu, Abby ni ovu nije dirala. Caitlin sjede na rub kreveta i privuèe jastuk na prsa. »Ne znam da li se to na meni vidi, ali imala sam pobaèaj.«Vix se zapanji. »Bože, Caitlin, pojma nisam imala! Zašto mi nisi rekla?«»Ni ti meni ne govoriš sve o sebi.«Tu ju je Caitlin zatekla. »Kada?« zapita Vix.»Prije šest tjedana. Greška. Još uvijek nisam sasvim sigurna kako se to dogodilo. Valjda je prezervativ pukao.«»Još se uvijek viðaš s tim èovjekom?«»Ne. Oženjen je.«»Onaj redatelj?«»Koji redatelj?«»Onaj koji te vodio na predstavu u London?«»Kakvu predstavu?«»Tako si mi rekla… onda kad si me nazvala.«»Ne sjeæam se.«»Pa nije to bilo tako davno.«»Pa… imala sam puno posla. Puno se stvari dogaðalo. Ne mogu baš sve pamtiti.«Kako to da ih onda Vix pamti? »Jesi li ga voljela?« Nije znala zašto se uopæe zamara tim pitanjem kada veæ unaprijed zna odgovor.»Ne, nisam ga voljela. Bilo mi je ugodno njegovo društvo, u krevetu i izvan njega.«Može li ona to isto reæi za Brua? Njih dvoje nisu zajedno proveli baš puno vremena izvan kreveta, ali u krevetu…»Više se ne vraæam na Sorbonnu. Tamo sam se osjeæala klaustrofobièno. Svi su bili tako… francuski nastrojeni. Nakon nekog me vremena to zbilja poèelo smetati. Bolje mi je u Londonu, što ti misliš?«Vix o tome nije imala nikakva pojma.Caitlinino lice najednom sinu. »Upravo mi je pala na pamet sjajna zamisao. Provedi predzadnju godinu studija u inozemstvu. Iæi æu s tobom kamo god budeš htjela poæi.« Plesala je po sobi pjevuckavo izgovarajuæi imena pojedinih gradova. »Pariz, London, Rim, postoji nekakav program èak i u Grenobleu.« Baci se potrbuške na krevet, a potom se prevrnu i okrenu se prema Vix.Paris, London, Rim… Maja je razmišljala o tome da predzadnju godinu provede u inozemstvu, ali su je roditelji nagovorili da još malo prièeka. Paisleyna obitelj nije imala novaca za to. Pali smo u gospodsku bijedu, objasnila im je oponašajuæi Scarlett O’Haru.»Pa?…« zapita Caitlin.»Ne mogu.«Caitlinino se raspoloženje promijeni. »To sam od tebe èula veæ toliko puta da mi je veæ zlo od tih rijeèi!« skoèi s kreveta, otvori patentni zatvaraè na haljini, svuèe haljinu preko glave i baci je na stolicu. Nosila je crno èipkasto donje rublje, najvjerojatnije francusko. Pograbi iz ormara neku pahuljastu kuænu haljinu koja joj je bila prilièno premalena, ostavljenu ovdje nakon nekog posjeta iz doba dok je još bila djevojèica, pa je omota oko sebe.

»Pretvaraš se u osobu koja od svega zazire«, ljutila se Caitlin. »Da èovjek ne povjeruje u to što je koledž napravio od tebe!«»Nema to nikakve veze s koledžom? Moram voditi raèuna o svojim odgovornostima. Ne mogu se samo tako spremiti i provesti predzadnju godinu studija u inozemstvu zato što je to zgodna zamisao!«»O kakvim odgovornostima… o stipendiji?«»Nije u pitanju samo to.«»Bolje mi nemoj ništa objašnjavati…« Caitlinin je glas zvuèao kao da joj se sve to beskrajno gadi. »Vezala si sebi kamen oko vrata, a još ti nije ni dvadeset!« Ponovno sjede na krevet i stade izuvati èizme, svlaèeæi sare od bedra prema gležnju.»Nisam ja sebi oko vrata privezala nikakav kamen«, reèe Vix.»Oh, molim te…« Caitlin zbaci s nogu jednu, a potom i drugu èizmu.»Ti si njemu potrebnija nego on tebi? Uostalom, gdje je on? Kako to da veèeras nije ovdje?«Nadala se da je nitko to neæe pitati jer joj je Abby bila rekla da pozove Brua, no ona to nije uèinila. Nije htjela veèeras brinuti o njemu, o tome je li njemu ovdje ugodno ili ne. Htjela je ponovni susret s Caitlin zadržati samo za sebe. »Ti nikada nisi bila zaljubljena«, reèe Vix. »Ti to ne razumiješ.«»Ako biti zaljubljen znaèi odbaciti vlastitu slobodu, a da se ne govori o prilikama da u neèemu uspiješ«, reèe Caitlin, »onda nisam ništa izgubila.«

30.Za naredni Božiæ, kada je veæ bila na predzadnjoj godini studija, Vix povede Brua u Santa Fe. Odvezoše se onamo u njegovu kamionetu slušajuæi usput Boba Marleya, Elvisa Costella te Jamesa i Carly. Ponekada joj se èinilo da se, kad god bi se našli zajedno, ponašaju kao stari braèni par, više pokazujuæi umor nego oduševljenje. No, to æe se promijeniti, zar ne, kada ona završi studij? Stvarni svijet ne može biti tako zao.Zbog prièa koje je na koledžu slušala o muškom ponašanju još je više cijenila Brua. Bio je toliko nježan i umiljat, uvijek toliko zabrinut za nju. Ponekad je žalila što se nisu kasnije sreli pa da sve meðu njima bude kao nekoæ. Oni osjeæaji. Ona žudnja. Kako li parovima koji godinama zajedno žive, uspijeva da svoj odnos održe uzbudljivim?Kada stigoše u Santa Fe, Bru pronaðe jeftinu sobu u nekom prljavom motelu na Cerrillos Roadu, a nju odveze kuæi. Tek kad su stigli onamo, Vix otkri da je majka s Groficom otišla u Key West. »Emfizem«, reèe otac. »Više ne podnosi velike visine. Ni trenutka ne može bez majèine pomoæi.«Otac se zbilja potrudio. Na stol je postavio staro plastièno božiæno drvce ukrašeno zlatnim i srebrnim kuglicama što ih je Tawny èuvala u kutiji za šešire na najgornjoj polici ormara u hodniku. Ispekao je puricu, napravio pire od krumpira te umak od luka i vrhnja, a iz restorana je kuæi donio i kolaè od jabuka. Lewis je praznike provodio u obitelji nekoga prijatelja, a kanio je otiæi u vojsku èim maturira. No, Ed je iz Albuquerquea pozvao Lanie zajedno s obitelju. Sestra je veæ imala dvoje djece, a ovo je bilo prvi put što je Vix vidjela ijedno od njih. Oboma su iz nosa curili zeleni šmrklji, a usta su im bila zaèepljena dudicama varalicama koje su se micale kao poklopci na ventilima. Bilo je pravo èudo što uopæe uspijevaju disati. Vix je uzela u naruèje jedno, pa drugo nemirno dijete pokušavajuæi otkriti neku genetsku vezu s njima.»Nalikuju na njega«, rekla je Lanie, »na Jimmyja.« Lanie je izgledala iscijeðeno, divlje, deset godina starije od Vix. Vix požali što njih dvije više ne mogu odnekuda izvuæi stare Barbike i igrati se s njima na podu. Ovaj bi put dopustila Lanie da se igra Barbienom Kuæom iz snova. Jimmy se nije pojavio na veèeri, no Lanie ga nije ni oèekivala. Vjerojatno je kod brata pa se njih dvojica na mrtvo ime drogiraju, reèe.Uveèer, kada se zajedno s djecom i božiænim igraèkama ukrcala u kamionet, Lanie se sjeti da bi od Vix mogla užicati nešto novaca. »Ja se ubijam zgræuæi gnoj, a on se klatari naokolo i roka se. Život mi odlazi u pizdu materinu.« Vix joj poželje reæi da se i ona ubija od posla, da broji svaki novèiæ, ali je ona, Isuse, ipak bila studentica na Harvardu, a Lanie je ovisila o bonovima za hranu pa otrèa u kuæu i izvuèe pedeset dolara iz novèanika.»Hvala ti«, reèe Lanie trpajuæi novac u džep. »Frajer ti je strašan. Udaj se za njega dok možeš.«Vix se iznenadi. »Od tebe nikad ne bih oèekivala da se zalažeš za brak.«»Da, pa… nisam ni ja planirala da æu baš ovako završiti.«»Onda se izvuci iz toga«, reèe Vix. »Sredi sebi život. Možeš preseliti k tati, nastaviti sa školovanjem. Ne možeš se samo tako predati.«Laniena se usta stegnuše. »Doðeš ovamo jednom u tri godine i misliš da sve možeš samo tako srediti? Drek ti znaš o bilo kome od nas. Tawny je otišla zauvijek, premda tata to ne želi priznati, a on na poslu ima nekakvu kravetinu, ali ni to ne želi priznati. Misliš da æe ona biti sva sretna da prihvati mene i ovo dvoje?« Djeca su spavala, djeèaèiæ sjedeæi na

automobilskom sjedištu, a Amber naslonjena na nj i teško dišuæi. Zar Lanie ne zna da je protiv propisa voziti djecu u kolima bez posebne zaštite?»Jesu li ovo rupe od metaka?« zapita Vix promatrajuæi ošteæenje na kamionetskim vratima.»Neki blesan koji je na parkiralištu za prikolice pucao na sve živo«, objasni joj lanie paleæi auto. »Ništa osobno.«Vix se s ocem odveze na groblje. Od odlaska je na koledž ovo bilo prvi put što odlazi na Nathanov grob. Zastade u Kauneovoj cvjeæarnici i kupi božiænu zvijezdu u plastiènom loncu za cvijeæe pa kada stigoše do groba, stavi je ispred jednostavne nadgrobne ploèeNathan William Leonard1970-1982poèivao u miruPotom zamoli oca da je na neko vrijeme ostavi samu. On kimnu i ode, a ona kleknu podno groba.

EdGleda pokrete kæerinih ruku dok se ona obraæa Nathanu. Osjeæa li još uvijek grižnju savjesti zbog onih ljetovanja daleko od kuæe? Nada se da nije tako, a mogao bi joj reæi da ju je Nathan razumio. Nathan ju je uvijek branio. Ustremio bi se na Tawny svaki put kada bi nešto loše rekla o Vix. Kako li ju je taj deèko volio! Sjeæa se kako je jednom njih dvoje kamperom poveo na izlet. Mora da je Nathanu tada bilo šest ili sedam godina. Kako su se njih dvoje zabavljali! Vix ga je u kolicima gurala duž staze, uzbrdo, pa nizbrdo… prebrzo… prebrzo… Kakva li iznenaðenja kada je ispao iz kolica. Strah u njezinim oèima. Na kraju je ispalo da je rijeè samo o ogrebotini na laktu. Odluèili su da ništa ne kažu Tawny. Bila je to njihova tajna. Samo izmeðu njih troje.Koliko ona zna o Tawny i njemu? Je li joj Lanie isprièala da se on viða s onom ženom? Doduše, njemu se to rješenje ne mili. Želio bi da se Tawny vrati kuæi. No, ona kaže da je sve gotovo i da bi oboje trebali poèeti živjeti novim životom. Što to zapravo znaèi… novim životom? Novim životom uz Franke? Frankie je žena na svom mjestu. Umije ga nasmijati. Mnogo je vremena prošlo od doba kada je nekoj ženi uspijevalo da ga nasmije.A što je s Vix i njezinim deèkom? Voli li ona njega? Ne zna. Teško mu je vjerovati da je ona na Harvardu na predzadnjoj godini studija. Njegova kæi. Dobro je dijete njegova Vix. Zapravo, više i nije dijete. Žena. Da. Sada djeluje kao žena. Osjeæa kako mu naviru suze. Tawny ne podnosi da on plaèe. Naziva ga slabiæem. Možda i jest slabiæ Pa što s tim? Kako se desilo da on ne može razgovarati s djecom… da ne može razgovarati s vlastitom kæeri? Znaju li oni da ih on voli? Posebno Vix. Zna li da je on voli?

__________Putem kuæi otac reèe: »Krasan je to deèko.« Vix isprva pomisli da govori o Nathanu, no onda on zapita: »Jesi li sretna?«Na èasak poželje odbaciti svu svoju suzdržanost i objasniti mu koliko se osjeæa nesigurnom suoèena sa životom i ljubavlju i svime izmeðu toga dvoga. Onda odustade od toga sjetivši se što joj je Lanie isprièala o Tawny i ocu.»Znaèi, ti si odavde«, reèe joj Bru onoga jutra kada su krenuli iz Santa Fea.»Da, ja sam odavde.« Èim je to rekla, rasplaka se. Èula je Tawnyn glas kako je opominje: Èuvaj suze za nešto važno, Victoria. No, ovo jest bilo važno. Osim toga, nije mogla prestati. Jela bi hamburger u nekoj prljavoj i jeftinoj zalogajnici kraj ceste i sve bi krenulo niotkuda, oèi bi joj se zalile suzama, a u grlu bi je stegnulo tako da nije mogla gutati. Ili bi, prije odlaska u krevet, u nekom motelu prala zube i krajièkom oka ugledala svoju sliku u zrcalu, pa bi joj se lice zgrèilo i suze bi ponovno potekle. Plakala je zbog Nathana, zbog Lanie, zbog oca, a možda i zbog sebe. Nije više mogla prepoznati svoju obitelj, a ni oni sigurno nisu mogli prepoznati nju.Isprva je Bru bio pun razumijevanja. Prve ju je noæi držao u naruèju sve dok nije usnula. No, naredne noæi, kada ju je poèeo milovati po bedru, a ona na to nije reagirala, uvrijeðeno se okrenu od nje. Nije je shvaæao. Mislio je da to ima neke veze s njim. Sljedeæi joj put suze potekoše u kamionetu, baš kada su prelazili u Virginiju. »Evo ga opet…«, on æe skreæuæi s ceste na zaustavljalište gdje naglo zakoèi. »Treba ti nešto?«Ona odmahnu glavom.Ona izaðe i dugo se nije vraæao. Kada se ipak vratio, pruži joj miješani sok od jabuka i brusnica te vreæicu slanih štapiæa. »Što god da je u pitanju, prijeðimo preko toga, Victoria… naprosto prijeðimo preko toga, može?«Do èasa kada su stigli u Boston, a ona još uvijek bila u istom raspoloženju, on se veæ bio poèeo ljutiti. »Više te ne prepoznajem.«»Možda nikada nisi ni znao kakva sam.«»Da, toèno… ali ovo u svakom sluèaju postaje…« Okrenu se u stranu. »Mislim da moramo predahnuti jedno od drugoga.«Ako je oèekivao da æe se ona usprotiviti, u tome se prevario. Ona mirno kimnu glavom pa se, samo tako, bez rasprave, bez pitanja, bez ièega, njih dvoje raziðoše.

BruOduvijek je oèekivao da æe ona okonèati njihovu vezu i bojao se toga. Stalno je tražio neke znakove išèekujuæi najgore. Stoga je pucao prvi, izrekao to glasno prije no što je ona uspjela išta reæi. A ona èak nije ni zaplakala. Ništa. To sve dokazuje, zar ne? Isuse… plakala je cijelim putem kuæi, a kada joj je rekao da moraju predahnuti jedno od drugoga, naprosto je ostala sjediti kao da je od kamena. Pošto ju je odvezao u studenski dom, tako se strašno tresao da je morao skrenuti s ceste iz straha da æe se, ne uèini li tako, u nekoga zaletjeti.Vrativši se na Vineyard, sa stricem je popio pivo. Istresao pred njega sve probleme s Victorijom. Stric je samo kimao glavom. Prièaj mi malo o tome, rekao je. Jedno kažu, a drugo misle. Neshvatljive su. Znam da ti je teško, ali u moru ima i drugih ribica. Neæe dugo proæi i sve æe se baciti na tebe.Star mu je predložila vezu. Pristao je. U skladištu iza njezina duæana, na podu, izmeðu kutija vitamina C u vidu gume za žvakanje i žen-šena. Dojke su joj malene i nejednake. Dok svršava, glasa se poput životinje. U moru ima i drugih ribica, stalno ponavlja u sebi.Poševi me još jednom, kaže mu Star sta vremena nakon toga i on je još jednom poševi.No, kada je zaspao, sanjao je Victoriju.

31.Svemirska letjelica Challenger eksplodirala je 28. sijeènja za vrijeme uzlijetanja i tom su prilikom poginuli svi astronauti koji su bili u njemu, meðu njima i Christa McAuliffe. Te noæi Vix doživje slom pa stade neobuzdano plakati i stisnutim šakama udarati o zid. U èemu je štos? Èovjek se ubija da nešto postigne, bori se da bi nekamo dogurao i paf! – samo tako se sve smrska. Ništa od svega toga nema smisla.Do toga je èasa u sebi gušila sve osjeæaje u vezi s Bruom. No, baš kao i svemirska letjelica, i njihova se ljubav smrskala, nestala u blijesku munje. Možda je, na kraju krajeva, Grofica bila u pravu. Živi za sadašnji trenutak. Sutra možda nikada neæe svanuti, a ako i doðe, koga je briga za to?Njezina histerija prestraši Maju pa ona otrèa niz hodnik po Paisley. Kada je istina izašla na vidjelo, ona se i Paisley znaèajno pogledaše! »Raskinula si s Bruom i nisi nam to rekla?« pitala je Maja. »Kako si tako nešto mogla zadržati za sebe?«No, ona je bila majstor u tome da stvari zadržava za sebe. Nije uzalud uèila od još veæega majstora. Ništa ne govori… ništa… ništa…Kada su se njih tri vratile u dom nakon praznika, bilo im je preostalo još dva tjedna za uèenje, dva tjedna da se pripreme za ispite. Nije im tada mogla govoriti o Bruu, nije mogla sebi dopustiti da misli na to. I da svemirska letjelica nije pala, možda bi uspjela i semestar završiti, a da se ne suoèi sa stvarnošæu. »Nismo zapravo raskinuli« objasni im ona. »Samo smo odluèili da malo odahnemo jedno od drugog.« Pa to je i bilo tako. Nisu raskinuli. Nitko od njih dvoje nikada nije rekao da je to raskid.»Èija je to bila zamisao… njegova ili tvoja?« zapita Maja.»Bilo je to dogovorno.«»Tko je predložio takav dogovor?«»Je li to bitno?«»Samo mi odgovori, ništa više…«»On.«»Onda je obièna budala i bit æe ti bolje bez njega.«

MajaVictoria tako zna tajiti neke stvari! Prijateljevati s njom nije lako, ali su njih dvije prijateljice – u dobru i u zlu. I upravo o tome prijateljstvu Maja razmišlja sjedeæi sama na klinici i èekajuæi da je prozovu. Neæe stajati po strani i gledati kako Victoria zbog nekakvog frajera sve baca u zahodsku školjku. Neæe joj dopustiti da u pitanje dovede svoju stipendiju. Zajedno pohaðaju dva kolegija pa tako zna da je Victoria poprilièno zaostala u uèenju. Uèinit æe sve što treba da joj pomogne – samo ako se pokaže da nema rak, jer je na stopalu nedavno otkrila tamnu mrljicu i gotovo je sigurna da se radi o melanomu. Nada se samo da još nije prekasno.Zaèuje svoje ime i uðe u malenu ordinaciju gdje joj neki mlad lijeènik uz pomoæ poveæala pregleda stopalo i mrljicu na njemu. Njemu se èini da to nije ništa, kaže joj, ali svejedno premjeri mrljicu, a potom nacrta njezin oblik na listu papira i stavi taj list u Majin medicinski karton. Doðite za mjesec dana, kaže joj, ili ranije ako primijetite kakve promjene.Neæete napraviti biopsiju?U ovom trenutku zbilja nemamo na èemu raditi biopsiju. Èita joj zabrinutost u oèima. Nemate rak ako ste na to pomislili. Opustite se…Kako bez biopsije može biti u to siguran?Jeste li pod kakvim stresom? pita on.On se to šali? Dakako da je pod stresom. Pa ovo joj je predzadnja godina studija na Harvardu.

__________Jednoga je vjetrovitog zimskog dana Caitlin nazove iz Los Angelesa. »Nisam više ni minute mogla izdržati u Londonu. Tamo je bilo tako sivo, tako vlažno. Mislila sam da se više nikada neæu ugrijati. Ovdje sam kod Sharkeya. On se toliko zakopao u ono što studira, pa ma kako se to zvalo, da jedva nalazi vremena za mene, što je zapravo i dobro jer nikada neæeš pogoditi na koga sam ovdje naletjela.«»Ne mogu ni zamisliti.«»Na Tima Castellana.«»Na Tima Castellana!« Godinama nije na njega ni pomislila, svakako ne sve od srednje škole. Prièa je izbila na vidjelo nekoliko mjeseci nakon onoga ljeta kada su njih dvije èuvale Maxa i objavljena je na naslovnoj stranici Peoplea. Tawny je iz supermarketa kuæi donijela primjerak èasopisa. »Jesi li nešto slutila o tome dok si radila kod njih, Victoria?«»Ne«, slagala je Vix misleæi na ukruæenost u njegovim hlaèama u èasu kada se bila prebacila preko sjedala i pala mu u krilo.»Zamisli, imao je vezu s drugom dok mu je žena bila trudna… i napustio ju je upravo onoga dana kada se s djetetom vratila kuæi iz bolnice. Pokvareno. Kladim se da æe mu to uništiti karijeru.«No, nije ju uništilo. Napustio je televiziju i poèeo snimati uspješne filmove, dok se Lorenina karijera naprosto ugasila.Vix je ponijela èasopis u školu da ga pokaže Caitlin. »Osamnaestogodišnja manekenka?« uzviknula je prijateljica. »Ostavio je Loren zbog osamnaestogodišnje manekenke s Novog Zelanda, a mogao je imati mene?«»Zar ti nije drago što se to nije desilo?«»Ja sam samo htjela spavati s njim, Vix. Nisam oèekivala od njega da upropasti svoj brak. Osim toga, još uvijek mislim da bi bilo krasno kada bi on bio prvi s kojim æu spavati. Barem bi znao što treba uraditi.«Vix je èasopisom udari po stražnjici, a Caitlin reèe: »Jednog æu dana dovršiti ovo što sam s njim zapoèela.«I eto, sada je, šest godina kasnije, upravo dovršavala ono što je svojevremeno bila zapoèela.»Nisam ga morala zavoditi ili nešto slièno«, objasni joj Caitlin. »Samo sam rekla: ‘Sjeæate li me se?’, a on je rekao: ‘Kako bih te mogao zaboraviti, Praskalice?’ I tako smo otišli na piæe… Bila sam u bijelom, svi ovdje nose bijelo, i jedno s drugim… dogodilo se.«»I kako je bilo?« zapita Vix ljuteæi se na samu sebe što brine o takvim stvarima.»Zapravo, prvi put bilo je fantastièno… oboje smo bili tako uzbuðeni da se nismo stigli ni skinuti… i bože, Vix, on ima nevjerojatnu opremu… no kada mi je radoznalost bila zadovoljena… pa, više nismo imali mnogo toga reæi jedno drugom. Dva tjedna bilo je i previše.«Vix pogleda kroz prozor. Još je uvijek sniježilo, a ona je bila navukla nekakvu prehladu koje se nikako nije mogla riješiti. Morala je napisati i dva referata. Stoga joj se nije dalo razmišljati o opremi Tima Castellana niti o tome kako u Los Angelesu mora biti toplo i sunèano ili zašto se ona ubija ovdje na koledžu dok se Caitlin skiæe naokolo u bijeloj haljini i provodi se s filmskim zvijezdama.

»Sve je ovdje tako èudnovato. Ima toliko mnogo nesigurnosti. Èovjek ne bi povjerovao koliko se veæina ovih ljudi osjeæa nesigurnom.« Caitlin glasno uvuèe zrak. »Zašto tako šmrcaš? Jesi li prehlaðena?«»Ovdje su svi prehlaðeni.«»Morala bi prijeæi u neki ovdašnji koledž. Danas je osamdeset i nešto stupnjeva. Mogle bismo zajedno stanovati. Bilo bi nam kao u stare dane.«»Caitlin, ja sam na predzadnjoj godini studija. Krajem predzadnje godine ne možeš samo tako otiæi na drugi koledž.«»Zaboravila sam na to.«»U svakom sluèaju, uskoro æe proljeæe.«»Ne tako skoro ako je suditi po tvom glasu.« Još jedan duboki udah. »Kako je Bru?«»Ne znam.«»Kako to misliš – ne znam?«Nije joj namjeravala reæi kako su se dogovorili da malo predahnu jedno od drugoga, kako je od Trishe èula da je veæ našao drugu, onu Star, vlasnicu prodavaonice zdrave hrane. »Moram napisati dva referata, a uveèer radim tri dana u tjednu, pa što misliš gdje mogu naæi vremena još i za društveni život?«»Nazvat æu te sljedeæi tjedan kad budeš bolje raspoložena, to jest, ako misliš da æeš sljedeæi tjedan biti bolje raspoložena.«»Pokušaj za dva tjedna.«»Sjajno. Za dva tjedna.«

SharkeyNema on vremena brinuti o njoj. Osamnaest sati dnevno provodi u laboratoriju? Zašto li je baš sada morala doæi u Los Angeles?Kako bi bilo da me upoznaš s njom? pitao ga je kompiæ iz laboratorija.Mislim da to ne bi išlo.Ma èekaj… ona ti je sestra.Nije ona raspoložena za takve stvari, objasnio mu je.Èovjeèe, širi oko sebe takve vibre…Zaboravi! rekao je, smrtno ozbiljan.U redu, jasno… nema problema.Jedne ga je veèeri namamila da izaðu, i to na neko mjesto na brdu i s paprenim cijenama. Dugo prije toga nije bio u pravom restoranu. Ovom brzinom zaèas æeš rasprèkati sav novac, rekao joj je.Njoj se to uèinilo smiješnim. Brineš o novcu, Shark?Recimo to ovako. Pizzu obièno ne plaæam dvadeset pet baksa.Slatko.Ne nadmudruj se sa mnom, Caitlin. Ja sam ti brat, nemoj to zaboraviti.Pokušavaš li ti to meni nešto reæi?Naði posao… nastavi sa školovanjem. Napravi nešto sa svojim životom.Upravo to i èinim, Sharkey. Samo što se to razlikuje od onoga što ti radiš.

32.Vix pristade na to da proljetne praznike provede kod Maje u opæini Morris, u bijeloj kuæi obloženoj drvenim dašèicama s bazenom i teniskim igralištem. Majina joj se obitelj èinila toplom i prijateljski raspoloženom, poticajnom u intelektualnom smislu. Kako to da se Maja stalno žali? »Sve drže pod kontrolom«, objasni ona Vix, »a meðu njima vlada i jako suparništvo.«Ona i Maja odvezoše se na obalu, do kuæe Majina bratiæa. Bratiæ je s nekolicinom prijatelja bio na plaži zabavljajuæi se bacanjem frizbija. Nije smjela sebi dopustiti da se sjeti drugih igara frizbijem na nekoj drugoj plaži. Andy je bio student druge godine medicine na Pennu, onizak, èvrst, snažnih ramena i ruku, plave kose i svijetlih oèiju. Bio je šaljiv i zabavan, u svakom pogledu prava suprotnost Bruu.»On æe se lijepo ponašati prema pacijentima u bolesnièkom krevetu«, reèe Maja, »što misliš?«Da, pomisli Vix, ugodno æe se ponašati prema pacijentima u bolesnièkom krevetu. Kada ju je èvrsto uhvatio za mišicu, poveo je podalje od ostalih i prošaputao: »Bezumno me uzbuðuješ«, osjetila je kako se u njoj nešto uskomešalo.Maja je rekla: »Doktor, Victoria. Mogla si i gore proæi.« Onda se nasmijala. Ako je ikome bilo potrebno da ima lijeènika u obitelji, to je trebalo Maji. Bila se poèela brinuti zbog svake mrljice, tvrde otekline ili kvržice, uvjerena da je rijeè o raku. Kada jedno od roditelja nije znao gdje je ostavio naoèale ili kljuèeve od kuæe, bila je sigurna da su to prvi znaci Alzenheimerove bolesti, a sestra i brat po njezinu æe mišljenju sigurno uèiniti nešto nepromišljeno i spavat æe s nekim tko je zaražen ovim novim virusom o kojem se govori.Vix nikada nije vodila ljubav s nekim drugim osim Brua pa je isprva oklijevala. »Hej, misliš da se ja drugaèije osjeæam?« pitao je Andy. »Svaki put doživljavaš nešto novo.« Jednom je u životu poslušala svoju Moæ, a ne srce, no na kraju je ispalo prilièno dobro.

MajaAleluja! Vix se napokon bacila u vodu. Bolje ikad nego nikad. Možda æe sada i ona vidjeti da u moru ima i drugih riba. Samo bi voljela da Victoria prestane stalno govoriti o tome kako je Bru krasan deèko i kako ga je ona otjerala od sebe. Ona i Paisley neprestano je tjeraju da prestane samu sebe kriviti zbog toga. Ona nije ni za što kriva.Nisi bila ondje pa ne znaš.Hoæeš da ti se vrati? Je li u tome stvar?Ne znam što hoæu.Dobro došla u klub.

__________Da je na Vineyardu veæ nije èekao posao, toga se ljeta ne bi bila onamo vratila, a samo Bog zna koliko su se Maja i Paisley trudile da je od toga odgovore.»Vratiti se onamo znaèi izazivati vraga«, reèe Maja.»Od onoga što za jedno ljeto zaradim na Vineyardu mogu pristojno živjeti tokom cijele školske godine«, reèe Vix tražeæi raznorazne izlike. »Osim toga, hoæu ostaviti na stranu nešto novaca za prvo vrijeme nakon diplome.«Paisley reèe: »A što je s Bruom?«»Kakve veze Bru ima s tim?«»Sve moguæe veze«, reèe Maja.»On se viða s nekom drugom curom«, objasni im ona. Nije im to bila do tada rekla i vidje da su iznenaðene.»Znaèi, sve je gotovo?« zapita Paisley.»Ne znam… možda.«»Voljela bih da ti mogu vjerovati, Victoria«, reèe Maja, »i nadam se da me neæeš krivo shvatiti, ali ja veæ tri godine gledam to vaše svaðanje i mirenje pa mi se nekako èini da bi se ti i opet mogla u to ufurati.«»Maja se pita što æe se desiti kada se ti opet s njim sretneš«, pridometnu Paisley.»I nemoj zaboraviti…«, podsjeti je Maja, kao da je nju uopæe trebalo na to podsjeæati, »nestao je onda kada su se stvari poèele zaplitati. Odbacio te kad ti je bio najpotrebniji.«»Nije bilo tako«, reèe Vix. »To je bila zajednièka odluka.«»Nemoj to nama prièati«, reèe Maja, »bile smo s tobom… nisi valjda zaboravila?«»Kako se toga ne bih sjeæala?« zapita Vix. »Bez vas dvije…«»Onda nas i sada poslušaj«, reèe Maja, »i naði posao negdje drugdje. Ima oglasa na sve strane.«No, Vix ih ne posluša.

AbbyUshiæena je što Vix opet dolazi na Vineyard. Nakon prekida s Bruom, isprva se bojala da se djevojka više nikada neæe vratiti ovamo. Ona i Lamb znaju da bi ovo moglo biti posljednje ljeto što æe ga s njima provesti. Sljedeæe æe godine diplomirati i tko zna što æe onda biti? Samo se nada da Vix neæe obnoviti romansu s Bruom naprosto zato što æe joj se to èiniti lakim, zato što joj je on pod nosom. Barem Abby zna kako se veze teško raskidaju…

33.Ako je Vixin cilj bio da samoj sebi dokaže kako je sve gotovo, kako njih oboje žele okonèati tu vezu, prilika joj se za to pružila dva dana nakon što je odsjela kod Lamba i Abby jer Bru doðe po nju u Dynamov ured, skuèen prostor na drugom katu zgrade prepune štakora koja se nalazila na Beach Roadu. Bila je sama u uredu i upravo je pregledavala stanje zaliha u ormaru s potrošnim materijalom, kadli on zazva: »Bog… ima li koga?«Molim te, bože… pomozi mi da ovo preživim. Pomozi mi da ostanem jaka.»Hej«, reèe on našavši je jednako ukoèenu i beživotnu kao i bilo koji od usisavaèa što su ležali unaokolo. Pruži joj kitu peonija, a ona ih primi drhtavim rukama. Bojala se pogledati u njega, u strahu da æe, uèini li to, naprosto popustiti. »Hej…«, opet æe on podigavši joj bradu uvis.Ona se pokuša usredotoèiti na zidni sat iza njegova ramena – 4:15 poslijepodne.On joj mahnu rukom ispred lica. »Victoria?«U redu. Može ona to. Držat æe se nehajno, kao da joj sve to ništa ne znaèi, kao da joj on ništa ne znaèi. »Što ti je to s nosom?« zapita ga. Vidjela je da ga je nešto udarilo. Flaster mu je prekrivao hrbat nosa, no zbog toga joj se èinio još privlaènijim jer mu je lice izgledalo tajanstveno, èak pomalo i opasno.»Hokej«, reèe on.Ona kimnu, ispruži ruku i dodirnu flaster. Greška.Njegove se ruke oviše oko nje. »Nedostajala si mi«, prošapta. »Toliko si mi nedostajala.«U kamionetu se bacila na nj èupajuæi mu košulju s tijela i otvarajuæi mu patentni zatvaraè na trapericama. Još nikada nije osjetila takvu želju. On skrenu s ceste i baci se na nju svlaèeæi joj hlaèice i puštajuæi traperice da mu spuznu do koljena. Glava joj je udarala o vrata dok se zabijao u nju, no ona to nije ni primjeæivala. Zgnjeèene su peonije opojno mirisale ispod njezina tijela. Nikada više neæe moæi pomirisati peoniju, a da u njoj ponovno ne oživi sjeæanje na ovaj trenutak.Èeznula je za time da može ponovno oæutjeti osjeæaje što ih je doživjela onoga prvog ljeta – ono ushiæenje zbog toga što je kraj njega, onu žudnju – i sada joj se želja ostvarila.Bru progovori: »Ej… gdje si bila od sijeènja do danas?«Caitlin joj je poslala cijeli niz razglednica na kojima su bile prikazane zvijezde iz starih glazbenih filmova. Judy Garland. Cyd Charisse. Jane Powell. Gdje su sve one sada? napisala je na poleðini. Jesu li postale besmrtne zato što su snimale filmove? Ne moraš odgovoriti na to pitanje. Samo razmisli o njemu. Nastavak slijedi. Vix ugura razglednice u najdonju ladicu na komodi, pored fotografije Lambovih roditelja. Druge su joj se stvari vrzle po glavi.Ona i Bru prkosili su ljetu iskušavajuæi sami sebe, iskušavajuæi jedno drugo. On je naposljetku zapita da li je, dok su bili razdvojeni, bilo ikoga u njezinu životu. Ona mu isprièa sve o Andyju. On njoj isprièa sve o Star. Plakala je premda je sve to veæ otprije znala.Kada su Abby i Lamb otišli na neku svadbu u Vermont, ona ga pozove u njihovu kuæu i odvede ga u svoju sobu. Nikada prije nije vidio tu sobu. Obiðe prostoriju dodirujuæi školjke i kamenje, prouèavajuæi njezine i Caitlinine fotografije. Ona pusti vrpcu na kojoj su njih dvije pjevale »Kraljicu koja pleše«, svuèe sa sebe odjeæu i leže na krevet pozivajuæi ga k sebi i izigravajuæi raspusnu djevojku. Prvi put Bru ne pokaza da ga to

zanima. »Tako se èudno osjeæam u ovoj sobi«, objasni joj. »Kao da radim nešto što ne bih smio.«U tome i jest stvar, zar ne?Vix je mlade Dynamove spremaèice uèila kako treba raditi pitajuæi se ima li meðu njima djevojaka koje rade zajedno, kao nekada ona i Caitlin. Sastajala se s naruèiteljima, vodila posao u uredu, naruèivala potrošni materijal. Tako je dobro obavljala svoj posao da joj je Joanne ponudila da se nakon diplome s njom uortaèi. »Tokom rujna izderat æeš guzicu na poslu, ali æe onda sve biti lakše. Moæi æeš se udati za tog svog momka i imati djecu.«Vix nije znala što bi joj rekla, a da pri tom ne povrijedi Joannine osjeæaje.»Za ovo ti možda nije potrebna harvardska diploma, ali se uvijek možeš tokom godine zaposliti u školi ako baš budeš htjela.«Problem je bio u tome što ona nije znala što hoæe. Osim njega. Htjela je njega.

AbbyZa vrijeme uobièajenoga godišnjeg posjeta njezinih roditelja, majka je rekla: Izgledaš mi sretno, Abby. Znaš da ti nas dvoje samo to želimo… da budeš sretna.Hvala ti, majko… sretna sam.Ipak ne razumijemo zašto ta Caitlinina prijateljica još uvijek živi ovdje s vama? Ti misliš da je to pametno?Pametno?Da. Držati zgodnu djevojku u kuæi znaèi izazivati sudbinu. Imaš dobar brak. Zašto bi ga riskirala? Sjeti se što se desilo Dory Previn kad joj se Mia Farrow upetljala u život? Zbogom, Andre! A nemoj zaboraviti ni sestriènu Elinor!Sestrièna Elinor bila je u kuæu uzela jednu djevojku iz Norwaya koja je kod njih radila au pair pa su se dvije godine kasnije njezin muž i ta djevojka odvezli prema suncu što je upravo zalazilo te poslije toga dugo i sretno živjeli, ostavivši Elinor da gleda za njima i da se brine za djecu.Pokušala je objasniti da s Vix to nije ista stvar. Majko, Vix je kæerka koju nikada nisam imala. Kæerka o kojoj sam oduvijek sanjala. Potom je, da bi ublažila majèinu bojazan, dodala: Osim toga, zaljubljena je.Je li to nešto ozbiljno? pitala je majka podsjeæajuæi je na to da je djevojci svojevremeno i sama bila postavila to pitanje.Da… bojim se da jest.Majka je teško uzdahnula. Pa, u svakom mi je sluèaju laknulo. Samo se potrudi da sve tako i ostane.

34.Istoga dana kada se Vix poèetkom posljednje godine studija vratila u Leverettov dom, Caitlin je s LAX-a poletjela u Rio. »Pomisli samo«, rekla joj je. »Santiago, Lima, Buenos Aires… ne zvuèi li ti to egzotièno?«Do tada se Vix veæ bila navikla na to da Caitlin leprša okolo po svijetu poput pèele u potrazi za što je moguæe egzotiènijim cvijetom. Bila je izgubila svaku volju da je od toga odvraæa. Caitlin je svoj novac za školarinu mogla potratiti na putovanja. Nju je èekala renta.»Pa…«, reèe Abby, »uvijek može naæi posao kao prevodilac.« Abby nikada nije odustala od svojega pozitivnog pristupa onome što djeca rade, a Vix joj nije rekla da Caitlin tvrdi kako je najbolji naèin da èovjek nauèi neki strani jezik jebati se sa zanimljivim ljudima.Bila je previše zaokupljena pitanjima i brigom o tome što joj predstoji da bi imalo vremena ili energije mogla posvetiti Caitlin. I nije u tome bila usamljena. Svi su bolovali od senioritisa. Premda se kraj studentskih dana veæ nazirao u daljini, nitko se od njih nije osjeæao spremnim na to da se suoèi sa stvarnim svijetom, sa životom nakon koledža. Abby reèe: »Zbog toga je postdiplomski studij i izmišljen.« Poticala je Vix na to da položi test za prijem na pravo ili da razmisli o ekonomiji. Neki su se od Vixinih kolega odluèili prijaviti za postdiplomski studij, ali su ostali, kao i ona, osjeæali kako im je potrebno da iz svega toga izaðu. Nije mogla dalje živjeti kao Abbyna štiæenica, biti njezina vlastita dobrotvorna ustanova.Tokom je predzadnje godine studija umjesto engleske književnosti za prvi predmet odabrala socijalnu antropologiju, a za temu diplomske radnje smislila nešto za što se nadala da æe se pokazati inovativnim. Pet minuta na nebu. Ne sladunjava pripovijest o Paisleyinoj mladosti, veæ video-prièa o invalidnoj djeci i naèinu na koji ta djeca zamišljaju nebo.Radnja posveæena Nathanu. Razgovore s djecom snimat æe na filmsku vrpcu, a potom svoje zamisli potkrijepiti arhivskim insertima i foto-montažama. Bude li djeèji govor teško razabrati, onako kako je to bilo s Nathanom, poslužit æe se titlovima. Da bi pronašla pravu djecu, morat æe razgovarati s njih dvadesetero, možda i tridesetero. Nekako je uspjela nagovoriti Natalie Ponzo, profesoricu antropologije, da joj bude mentorica. Maja nije mogla vjerovati u njezinu chutzpah.Prošle je godine u sobi za montažu smještenoj u podrumu Boyleston Halla provela neko vrijeme s Jocelyn, kolegicom koja je radila na svojoj diplomskoj radnji. Od trenutka kada je ušla u sobu i stala promatrati Jocelyn kako radi, Vix je bila kao opsjednuta. Montaža je nalikovala na slaganje slagalice. Èovjek bi krenuo od milijuna sitnih komadiæaka, a ako bi ih ispravnopovezao, na kraju bi mu uspjelo isprièati suvislu i zanimljivu prièu.Jocelyn je bila Haiæanka iz Brooklyna i sanjarila je o tome da æe jednoga dana snimati znaèajne dokumentarce poput Freda Wisemana. No, otac je navaljivao na nju da se upiše na pravo. Namjerava li s harvardskom diplomom tratiti vrijeme baveæi se zvanjem s kojim èovjek ne može zaraditi ni za hladnu vodu ili æe se izvuæi iz toga i biti njemu na diku! »Nemam ni najmanje namjere iæi na pravo, objasnila joj je Jocelyn. »Pronaæi æu pristojan stalni posao, negdje gdje æu imati pristupa montažnom stolu i bit æu mu na diku onako kako ja to želim!«Vix pak roditelji ni na što nisu tjerali. Tawny se bila izgubila iz njezina života, izgubila se iz života cijele obitelji, a otac svoje nade i snove u vezi s njom, ako ih je i imao, nikada nije na glas izrekao.

Po Majinu se mišljenju morala smatrati sretnicom. »U životu neæeš morati zadovoljavati tuða oèekivanja, nego samo svoja vlastita.«Caitlin ju je nazvala iz Buenos Airesa. »Poèela sam plesati.«»Plesati?«»Da, flamenko. Mislim da sam pronašla svoj pravi poziv.»Plešeš flamenko?«»Da. Mislim da se u ovom èasu moram posvetiti svojem priroðenom daru. Na fakultet æu uvijek stiæi, ali neæu cijelog života biti sposobna za ples.«Jedina vrsta plesa u kojem je ikada vidjela Caitlin bilo je u disku. »Hoæeš li se time profesionalno baviti?« zapita Vix.»Zaboga, Vix… što je tebi? Pa ne mora se sve pretvoriti u profesiju. Meni je talent draži od profesionalnog uspjeha.«»Hoæeš reæi, profesionalni uspjeh koji se zasniva na talentu?«»Ne… naprosto talent.«»Kakav smisao nalaziš u tome?«»Ne mora u svemu postojati nekakav smisao. Neke su stvari naprosto takve kakve jesu.«»To je besmisleno.«»Polovica onoga što ja kažem tebi zvuèi besmisleno.«»Slušam te. Pokušavam te razumjeti.«»Ne, niti me slušaš niti pokušavaš razumjeti. Veæ si unaprijed stvorila svoj stav.«»Ovo nije pošteno.«»Možda i nije… ali tako meni to zvuèi.«»Prièaj mi o Argentini.«»Obožavam je. Obožavam Argentince.»Obeæaj da neæeš postati druga Evita.«»Neæu postati druga Evita.«»Onda, dobro.«»Pretpostavljam da æeš odbiti ako te preko ljeta pozovem ovamo?«»Možda i neæu.«»Vix… to bi bilo nevjerojatno! Je li zbilja moguæe da æeš doæi?«»Ne znam. Ovisi o poslu… i nekim stvarima…«»Stvarima kao što je Bru?«»O nekim stvarima.»Javit æeš mi?«»Hoæu.«Djeca s kojima je razgovarala, bila su oduševljena moguænošæu da s njome podijele svoje predodžbe o nebu. Ponekad bi, sjetivši se da Nathana više nema, usred snimanja osjetila kako je u grlu nešto guši.Nebo? Ja æu brzo otiæi onamo. Onda æu ti pokušati javiti kako je tamo, samo ako mi kažeš gdje stanuješ. Doviknut æu ti: Hej, Victoria… a ti æeš pogledati uvis i vidjet æeš mene kako letim po nebu i imat æu na sebi lijepu plavu haljinu i kosa æe mi biti dugaèka i vijorit æe za mnom. Možda æu jahati na konju, na jednom od onih anðeoskih konja s krilima.Mislim da æemo tamo gore morati raditi. Morat æemo raditi kao anðeli ili glasnici ili nešto slièno. Ovdje dolje ima toliko ljudi za koje se treba brinuti. Stalno æe biti posla, ali neæemo biti umorni. Nikad neæemo biti umorni. I neæe biti lijeèenja. Svi æe biti zdravi.

Jaki. Shvaæaš? Jednom tjedno morat æemo se javiti Bogu. Ili njemu ili svetom Petru. Podnosit æemo mu izvještaj o tome kako smo obavili posao. Ali na nebu neæe biti krivih odgovora ni ðaèkih knjižica.Ja? Ja æu biti balerina ili možda ledena kraljevna kao na Olimpijadi. Samo æu se cijeli dan vrtjeti okolo i jesti voæne kolaèiæe.Puuuno, puuuno psiæa… to ima gore na nebu. Najslaði psiæi na svijetu. I neæe kakiti. Ne znam kako æe to moæi, ali na nebu neæe kakiti. Na nebu je sve èisto. Sa svim onim mucastim bijelim oblacima. I s puuuno, puuuno psiæa. Oni æe skakati s jednog oblaka na drugi, a mi æemo cijeli dan trèati za njima i loviti ih.Telefonirala joj je i Abby. »Mogu li ti kako pomoæi? Hoæeš li da ti nešto donesu u montažu… nešto drugo osim pizze?« Abby je stalno bila u vezi s njom, bila je u vezi sa svima njima. Daniel je bio prilièno dobar na drugoj godini postdiplomskog studija prava na Yaleu, no ne onako dobar kao što je mislio da æe biti. Gus je na Columbiji završavao magisterij iz novinarstva i veæ ga je èekalo mjesto, i to nigdje drugdje, nego u Albuquerqueu. Od Sharkeya je ispao sjajan znanstvenik, a Caitlin je, kao što je Vix veæ znala, bila Zelda Fitzgerald našeg doba, samo s kastanjetama.»Ne bi li se trebalo poèeti dogovarati o tome kako æemo proslaviti tvoju diplomu?« zapita Abby. »Hoæe li tvoji roditelji doæi ovamo? Hoæemo li prirediti zabavu ili ti i Bru imate neke druge planove?«Ona pak nije mogla ni poèeti razmišljati o diplomi. Izgarala je na poslu oko diplomske radnje. U sebi je otkrila stvaralaèku energiju za koju nije ni znala da se krije u njoj. Poslije ponoæi bi iscrpljena padala u krevet, a ustajala u šest ujutro i opet se bacala na posao. Morala je odlaziti i na redovna predavanja. To što joj je ovo bila posljednja godina studija, nije znaèilo da æe je itko pustiti na miru. Na kraju krajeva, ovo je Harvard. A harvardska diploma nešto znaèi. Pitajte bilo kojeg diplomca.Bru je rekao: »Bit æe mi drago kad sve to bude gotovo. Mrzim sve što nas razdvaja.« Tražio je od nje da preko telefona govore o seksu. »Prièaj mi sve što bi htjela da ti radim. Prièaj mi što æeš ti meni raditi.« I ona ga je poslušala.Natalie Ponzo pohvalila je Pet minuta na nebu i predložila joj da jedan primjerak snimke pošalje u WGBH. Vix je otišla u Novu na razgovor s producentima koji su joj ponudili da kod njih preko ljeta radi kao pripravnica, no ne i pravo zaposlenje. Zahvalila im je i primjerak snimke poslala Jocelyn koja je u tom èasu radila u jednoj producentskoj kuæi koja se bavila snimanjem reklamnih filmova. Jocelyn je Vixinu vrpcu pokazala nekim ljudima, ali je upozorila Vix da ne prihvaæa posao u toj kompaniji. To zaposlenje ne vodi nikamo, otkrila je. Vikendom mora raditi kao konobarica da bi sastavila kraj s krajem. Veæ je dala otkaz. Izvuæi æe se odande 15. lipnja i radit æe noæu na kompjuteru, a u meðuvremenu æe èekati odgovor od Fakulteta za film na Njujorškom sveuèilištu, što æe znaèiti i nove studentske zajmove koje æe otplaæivati do kraja života, ali… hej… pa to rade svi koje poznaje.Vix se javljala na razgovore o zaposlenju u okviru samoga koledža. Do vremena kada je srela Dinu Renko, veæ je u tome bila stekla poprilièno iskustvo, a u pripravi je držala i prièice o sebi. Svima se sviðalo slušati o tome kako je s èetrnaest godina nauèila plivati, a pokazivali su mlako zanimanje za njezino sudjelovanje u izbornoj kampanji Mondale-Ferraro. Dobra frizura može èovjeka daleko odvesti. Buduæi da su svi voljeli Santa Fe, postavljali su joj mnoštvo pitanja o tamošnjim životnim uvjetima – Kako stoje stvari s odgojem djece? Javne ili privatne škole? Je li nebo tamo uvijek tako plavo? Jesu li droge

ondje problem? Kakve su moguænosti za zapošljavanje? Njihova pitanja nisu imala nikakve veze s moguænostima za zapošljavanje koje bi Vix trebala iskoristiti. Bila je zadivljena èinjenicom da ti ljudi, za koje se njoj èinilo da su uspjeli u životu, veæ traže naèina da se izvuku iz onoga što imaju.Dina je radila u velikoj njujorškoj tvrtki za odnose s javnošæu. »Svidjela mi se vaša video-vrpca«, rekla joj je. »To je zapravo najvažnije. Harvardsko obrazovanje ne smeta. To znaèi da ste inteligentni. Da imate ideja. Ostatak je vašeg životopisa veoma zgodan, ali iskreno govoreæi, mene to ne zanima.«Dina je bila žena èetrdesetih godina, ravno odrezane srebrne kose, u sivom kompletu s hlaèama i crvenim cipelama s visokim potpeticama koje privukoše Vixinu pažnju. Vix je, kao i obièno, nosila crne hlaèe i bijelu košulju. Maja je za takve razgovore bila kupila kostim pa je tvrdila da Vix ovako djeluje kao konobarica. »Barem stavi šal oko vrata, nešto što æe ti malo podiæi izgled!« Vix je stoga kupila svileni šal u Squareu, Herm?sovu kopiju, a Maja ju je nauèila kako da ga sveže. »Stavi i one srebrne naušnice i narukvicu iz Santa Fea.«Dina je, dok je govorila, omatala pramen kose oko prsta. »Mi smo veoma velika korporacija, Victoria, s podružnicama po cijelom svijetu. Tu se mladim ženama koje umiju dobro raditi i imaju talenta pružaju mnoge prilike. Neæete odgovarati na telefone ili slagati papire. To vam mogu obeæati. Ovo nije tipièan poèetnièki posao. Radit æete s kapetanima industrije i od samoga poèetka snimati filmove.«Dok je Dina govorila, Vix je kimala glavom pokušavajuæi upamtiti pojedine stvari. Kapetani industrije. Od samoga poèetka snimati filmove. Ova se žena igra sa svojom kosom.»Imat æete pristojnu osnovnu plaæu i razne dodatke. Lako æete naæi stan u kojem æete s nekim stanovati. Grad æe vam se svidjeti. Mi æemo svi biti uz vas, poticati vašu karijeru i promicati vas kad budete spremni za to.« Dina pogleda na sat. »Moram uhvatiti avion u pola šest. Možete li se odmah odluèiti? Voljela bih da mogu od vas odmah dobiti odgovor.«Vix zapravo nije znala što bi. Zapita Dinu može li joj odgovoriti sutradan.Dina uzdahnu. »Ima i drugih koji žele taj posao. Neæu vam ni reæi koliko. Takvo je stanje na tržištu.«»Prihvaæam«, reèe Vix. Kasnije nije mogla sama sebi vjerovati da je uspjela.

PaisleyOna i Maja odvele su Victoriju na veèeru da proslave njezino zaposlenje. Victoria je za sada jedina od njh koja zna što æe raditi dogodine. Kada ju je Maja zapitala: Što Bru misli o tome?, Victoria je prevrnula èašu pa se crveno vino prolilo po bijelom stolnjaku i njezinu krilu. U zbrci koja je nakon toga uslijedila, Majino je pitanje ostalo bez odgovora.Pretpostavlja kako to znaèi da Victoria Bruu još nie ništa rekla. No, sigurna je da æe on poæi za njom i na kraj svijeta. Zakljuèuje da je Victoria upravo nevjerojatna sretnica. Još od vremena kada je na Vineyardu provela vikend prije Blagdana rada i tom prilikom upoznala Brua, i sama se pomalo zacopala u njega. Jasno, dobro pazi da te osjeæaje saèuva za sebe. Nikada se ne bi ravnala prema njima osim u mašti, a maštanje se ne raèuna.Možda je ipak najljepše od svega vidjeti kako ti prijateljicu obožava tako sjajan deèko. Kako bilo da bilo, Victoria je u svemu uspjela.

__________Bru joj je došao u posjet prvoga vikenda u svibnju, u vrijeme hirovitoga proljetnog nevremena koje je poèelo s mokrim snijegom, a pretvorilo se u olujnu grmljavinu, zbog èega je polovica Cambridgea ostala bez struje. Njima to, meðutim, i nije bilo važno. Najveæi su dio vremena provodili u krevetu. Bru joj je pritisnuo zapešæa o jastuk iznad glave promatrao joj lice dok je prodirao u nju. Bio je to divlji, posesivni seks i ona je od njega osjeæala neku nelagodu premda ju je sve to itekako uzbuðivalo. Samo što bi se našla kraj Brua, u tren oka bi se ovlažila i Moæ bi joj se uspalila. Za nju se njegova privlaènost nikada nije smanjivala.Kada je prestalo kišiti, krenuše u šetnju duž blatnih obala Charlesa. Vix je èeznula za suncem. Novi je svileni šal bila omotala oko vrata i zakopèala patentni zatvaraè na jakni. Oèekivala je da æe je Bru zapitati može li pogledati Pet minuta na nebu, no on to sve do tog trenutka nije uèinio. Kasnije, poslije veèere, predložit æe mu da pogledaju njen film, a potom mu saopæiti vijest o zaposlenju.On najednom zastade i preprijeèi joj put stavivši joj ruke na ramena. Iz izraza na njegovu licu nije mogla razabrati što hoæe. Iz džepa izvadi kutijicu i pruži joj je. »Ne moramo se baš odmah vjenèati« reèe.Vjenèati?»Možemo èekati još godinu dana ako ti tako budeš htjela… ali moram znati hoæeš li se na kraju tog èekanja udati za mene. Hoæeš li biti moja žena, roditi mi djecu…«Ona otvori kutijicu i dah joj zastade kad je ugledala siæušan dijamant optoèen zlatom kako blista na plavom baršunu. Možeš li se udati za nekoga samo zato što ti je s njim dobro u krevetu? Možeš li se udati za nekoga zato što duboko u duši znaš da je èestit èovjek, èak i ako ne možete razgovarati o istim knjigama? Pomisli na braène parove koje poznaje – na roditelje, na Abby i Lamba, èak i na Loren i Tima Castellana. Zbog èega su ti ljudi izabrali jedno drugo? Kako možeš znati da li ispravno postupaš? »Doði sa mnom u New York«, reèe mu s nekom žestinom u glasu.»Zašto u New York?«»Tamo sam dobila posao.«»Onda ga odbij.«»A Boston?« zapita ona hvatajuæi se za slamku. »Možda bih mogla naæi posao u Bostonu.«»Koliko ti to puta moram ponoviti«, reèe Bru, »mrzim velike gradove. U velikom gradu osjeæam se klaustrofobièno. Ja sam navikao na život na otoku… to valjda znaš.«»Samo mi treba malo vremena da se snaðem…«»Uveo sam kanalizaciju. Imam i telefon!«Ona ponovno pogleda prsten. Osjeæala je da æe im, prekinu li sada, to biti posljednji put.»Ako ne možeš prihvatiti brak i život na otoku, onda tako reci. Ozbiljno to mislim. Èekao sam na tebe èetiri jebene godine. Veæ ti je dvadeset i dvije. Što je s tobom?«»Možda mi treba vitamina?« zapita ona pokušavajuæi se našaliti.Vidje kako se razoèaranje u njegovim oèima pretvara u bijes. Ote joj kutijicu iz ruke i ona na èasak pomisli da æe je možda baciti u rijeku. Ne, gurnuo ju je natrag u džep, previše praktièan da bi se prepustio osjeæajima. Njih su dvoje zapravo prilièno slièni. Dvoje ljudi kojima je teško drugome povjeriti vlastite misli. Dvoje ljudi koji sve zadržavaju u sebi. Je li ona njegovu šutnju krivo protumaèila kao dubokoumnost. Njegov uvrijeðeni izgled kao osjeæajnost? Nije znala. Znala je samo da nije spremna za ovo što

joj on predlaže. Ne može mu obeæati da æe ostati s njim do kraja života. Nema pojma o tome kamo zapravo ide.Oèi joj se ispuniše suzama. Grlo joj se steže. Hoæe li joj ovo biti najveæa pogreška u cijelom životu? »Bru… molim te, nemojmo…« I pokuša ga zagrliti.On je odgurnu. »Ja ti više nisam dovoljan. U tome je stvar, je li tako?« Upravo je ispljunuo te rijeèi. »Otok ti više nije dovoljan… jer æeš uskoro diplomirati na Harvardu?«»Ti ništa ne shvaæaš«, reèe ona. »To nema nikakve veze s Harvardom…«On se bijesno nasmija. »Dopusti da ti kažem nešto što ne znaš, Victoria. Ti ništa ne shvaæaš.«

Èetvrti dioZar sve to veæ nismo imali?1987-1990

35.Napokon je stigla. Ovo je bio život nakon koledža, život u stvarnome svijetu. Svijetu stanarine od prvog do posljednjeg mjeseca te sigurnosnoga pologa. Od toga je bila kao opijena. Ona i Maja u lipnju zajedno su krenule ovamo, a Paisley, koja je kao poèetnica radila kod ABC-a, došla je za njima nekoliko tjedana. Maja ih je obje odvela k Loehmannu. »Predajte se u moje ruke«, rekla je skupljajuæi jaknice, hlaèe i majice bez rukava. »Imajte povjerenja u mene! Ništa u jakim bojama!« izgrdi ona Vix vidjevši kako prijateljica podiže uvis ružièastu vestu. »Samo neutralne boje. Sofisticirano. Profesionalno.«»Ali…«, zapoèe Vix.»Imaj povjerenja u mene«, reèe joj Maja.»Ovo je gore nego odlazak u kupovinu s mojom majkom«, našali se Paisley. Vix se smijala zajedno s njom, premda se nije mogla sjetiti da je ikada kupovala odjeæu zajedno s Tawny.Maja je sebi kupila prugasti kostim. Kao stvoreno za investicijskog bankara. Prava odjeæa za posao na Wall Streetu kao pripravnica u Drexel Burnhamu. Htjela se malo okušati u praksi prije no što se posveti magisteriju iz poslovnog upravljanja. Kada se 19. listopada tržište dionica ozbiljno poljuljalo, što je bio najgori takav sluèaj u povijesti, uz pad indeksa Dow Jones za pet postotaka u jednom jedinom danu, Maja je bila jedna od prvih žrtava tog sloma. Te je noæi sjedila pred televizorom gledajuæi sve emisije o ekonomiji i tražeæi objašnjenja za ono što se toga dana dogodilo. No, nitko nije ponudio nikakvo objašnjenje. Njezini su harvardski kolege s Wall Streeta bili potpuno izbezumljeni. Èak su i iskusni profesionalci bili smuæeni. Zaèudo, ljudi se nisu bacali kroz prozore visokih zgrada. Umjesto toga, veæina ih se pribrala i vratila na posao. Osim Maje na koju se ta strahota obrušila baš onoga dana kada je prvi put obukla svoj prugasti kostimiæ. Da je razvedre, Vix i Paisley odvedoše je u kino na Fatalnu privlaènost, što možda, kad se malo bolje razmisli, i nije bio baš najbolji izbor, no šale su se o kuhanom zecu veæ svuda prièale.Krajem se tjedna kod Maje javi cijeli niz simptoma zbog kojih je bila uvjerena da ima rak jajnika, poput Gilde Radner. Kad su se nalazi pokazali negativnima, podnijela je molbu za prijem na Pravni fakultet i prijavila se za teèaj koji je polaznike pripremao za polaganje LSAT-a. »Prugasti kostimiæ nikada neæe izaæi iz mode«, objasnila je Maja Vix i Paisley. »Samo ne znam što æe biti s podstavljenim ramenima.« Tjedan je dana kasnije našla posao s pola radnog vremena kao pomoænica u poduzeæu za promet nekretninama.Poèetkom studenoga stiže Caitlin, na povratku se iz Buenos Airesa zaustavivši na kratko u Newyorku. U njihov je stan došla ravno s aerodroma. Tom je prilikom prvi put srela Maju i Paisley koje je prihvatiše kao Vixinu prijateljicu iz djetinjstva, no ona ih jednako brzo smetnu s uma kao da su komad namještaja. »Zgodne cure… izgledaju baš kao da su tek izašle iz koledža i prvi put se zaposlile.« Na sebi je imala traperice, široki pulover i nimalo šminke na licu. Bila je pustila kosu da joj naraste. Izgledala je bajno. Plesanje flamenka mora da je za nju bilo prava stvar. Pozvala je Vix da zajedno provedu vikend u Lambovu apartmanu u Carlyleu pa je Vix poèela spremati stvari, a za to je vrijeme Paisley, kao prava dražesna južnjaèka domaæica, ponudila Caitlin vinom i sirom, no Caitlin je odbila. »Možda drugom prilikom.«»Znaèi, nije vam se svidio Buenos Aires?« reèe Maja.

»Svidio mi se, ali vrijeme je da krenem dalje.«»Kamo æete sada?«»U Madrid, mislim.«»Što æete tamo raditi?«»Ono što i uvijek… uèiti, stjecati iskustva, jebati se sa zanimljivim ljudima.«»Vi ste prava sretnica«, reèe Maja s trunèicom sarkazma u glasu.»Mislite?«»U životu doživljavate ono o èemu svi maštaju.«»Ne baš svi.«U taksiju koji ih je vozio prema Carlyleu, Caitlin predade Vix plosnati paketiæ zamotan u crveni svileni papir. Vix ga pažljivo otvori i izvuèe velièanstveni starinski svileni šal na kojemu su bili otisnuti makovi, a po rubu mu visjele crne rese.»Za diplomu«, reèe Caitlin poljubivši je najprije u jedan, a potom i u drugi obraz. »Kad nismo zajedno, uvijek zaboravim koliko mi nedostaješ. Izgledaš umorno. U tvom životu nema dovoljno seksa.«Vix se nasmija. »Možda izgledam umorno od previše seksa.«»Ne«, reèe Caitlin. »Premalo. Ja to uvijek mogu pogoditi. Viðaš li se s nekim?«»Tek sam nekoliko mjeseci u ovom gradu.«»Nekoliko mjeseci može biti puno vremena. Kad smo bile male, to nam je izgledalo kao jako puno vremena. Ponekad žalim što nam više nije dvanaest godina. A ti?«»Ne. Ne bih sve ono htjela ponovno proživljavati.«U Carlyleu se Caitlin sruši na sofu u dnevnoj sobi. »Shvaæaš li ti da sam ja prije dvadeset i dva sata krenula iz Buenos Airesa i da otada nisam pošteno spavala niti nešto pristojno jela?« Podiže telefonsku slušalicu i naruèi veèeru za dvije osobe – škampe i kapice s tjesteninom, salatu od divlje gorušice i radiæa te ploške od limuna za desert. Dok su èekale, otvori bocu chardonaya i svakoj natoèi po èašu. »A sada da èujem sve o tvom poslu.«No, kada je Vix poèela prièati, Caitlinine se oèi zamagliše pa Vix nije mogla razabrati da li je išta od njene prièe stvarno zanima. Ili je možda zaista bila umorna, kako je tvrdila, jer negdje na pola veèere odloži tanjur, ispruži se na sofi i zaspa. Vix je pokrije pokrivaèem, dovrši jelo pa tanjure s nepojedenom hranom odnese u kuhinjicu i stavi ih u prazni hladnjak.Potom pogasi svjetla i sjede u tami promatrajuæi Caitlin kako spava. Lijepo joj se lice bilo opustilo, a vitko joj je tijelo bilo sklupèano kao u maèke. Kasnije, prije no što æe prijeæi u spavaæu sobu, dotaèe Caitlininu kosu, dotaèe joj hladan obraz, onako kako ju je željela dotaknuti dok su još bile djeca.Narednoga je dana Caitlin spavala do podneva. Vix je veæ bila završila s rješavanjem križaljke u Timesu i pojela jednu od ploški s limunom što su bile preostale od veèere.»Hvala za ono sinoæ«, reèe Caitlin kada se probudila.»Nisam ništa uèinila.«»Jesi. Pustila si me da spavam.« Odšeta u kuhinju i otvori hladnjak. »Oh, izvrsno. Sve si spremila.« Vrati se iz kuhinje s tanjurom hladne tjestenine. »A sada da èujem sve o tvojem životu«, reèe pohlepno progutavši velik zalogaj hrane, »i to poèevši od onda kada te Bru zaprosio.«»Nema se tu što prièati.«»Pa htio se zaruèiti s tobom, a ti si rekla ne?« poticala ju je Caitlin.

»Rekla sam da još nisam spremna za to.«»Obièno muškarci nisu spremni za brak… ne žele se obavezati.«»Pretpostavljam da sam ja iznimka od pravila.«»Iznenaðuješ me. Uvijek sam mislila da æeš se na kraju udati za njega i do tridesete imati veæ punu kuæu djece… voditi nevjerojatno dosadan, obièan život.«»Nemoguæe. Zaboravila si da sam potpisala NBO sporazum?«Caitlin se nasmija. »NBO ili umrijeti! Znaèi, zbilja si ga preboljela?«»Da, potpuno!« Bila je zadovoljna što zvuèi tako sigurna u sebe, prisjeæajuæi se kako ga je tek prije nekoliko tjedana nazvala, jedne noæi kada se osjeæala tako tužnom, tako usamljenom da je to jedva mogla podnijeti. Ruke su joj se poèele tresti, a grlo se osušilo kada se javio na telefon. Trebala je smjesta prekinuti vezu. Umjesto toga je, opsjednuta mišlju da je on možda pomislio kako je na Harvardu postala elitist, rekla: »»Tek toliko da znaš… mrzim snobove!« Požalila je svoje rijeèi èim ih je izrekla.»Misliš li time reæi da si se predomislila?« zapita on.Kad ona ništa ne odgovori, on reèe: »Victoria?«»Oprosti«, prošapta ona.»Budi tako dobra… nemoj me više zvati.«U èasu kad je rekla: »Neæu«, on je veæ bio spustio slušalicu.Te je noæi Caitlin plesala za nju odjevena u haljinu za flamenko – crvenocrnu haljinu s dubokim izrezom koji joj je otkrivao gornji dio dojki, s prorezom koji joj je sprijeda dopirao sve do meðunožja, kose zaèešljane otraga i s cvijetom zataknutim iza uha – uz lupkanje potpetica i udaranje kastanjeta. Divlji, zavodnièki ples koji je završila prostrijevši se nièice… ispruženih ruku prema gledateljstvu što se sastojalo od jedne jedine osobe. Kada je glazba prestala, Caitlin je èekala da ona uèini sljedeæi korak. Vix napokon proèisti grlo i reèe: »Mislim da bi bilo bolje da nekamo izaðemo…«»Sigurna si?«»Jesam.«»Znaèi, to je Caitlin«, reèe Maja kada se Vix u nedjelju poslijepodne vratila iz Carlylea. Ona i Paisley upravo su u tamnoplavo bojile kuhinjske ormariæe. »Ne treba ti psihiæ da vidiš kako je ljubomorna na nas dvije… na Paisley i na mene. Ne želi da tebi itko u životu bude važniji od nje.«»I sve si to uspjela vidjeti u deset minuta?« zapita Vix bacajuæi na krevet torbu sa stvarima koje je bila ponijela sa sobom.»Vidjela sam to u èasu kada je ušla u stan. I po naèinu na koji je frknula nosom na vino koje joj je Paisley ponudila…«»Caitlin je komplicirana osoba«, reèe Vix presvlaèeæi se u majicu i donji dio trenirke.»Svi smo mi komplicirani«, reèe Maja. »I svatko od nas ima ponekog prijatelja kao što je ona.«»Meni se baš tako ne èini«, reèe Vix ulazeæi u kuhinju. Dohvati jedan kist, umoèi ga u kanticu s plavom bojom i dade se na posao. »Daj, molim te…«, reèe Maja. »U svakoj osnovnoj školi postoji po jedna Caitlin. Moraš je ostaviti za sobom i nastaviti živjeti svoj život.«»Ja i živim svoj život.«

PaisleyJednu stvar mora reæi, divi se Victoriji zbog odanosti Fantomskoj Prijateljici, baš kao i zbog toga što je imala petlje reæi Bruu da nije spremna za brak. Nikada ne razgovaraju o njemu. To je zabranjena tema. Victoria kaže da je tako lakše. Paisley shvaæa da je njezina zacopanost u njega bila samo stvar trenutka. Veæ je odavno prestala zamišljati sebe i njega na pustom otoku ili na bilo kakvu drugom otoku. Osim toga, tu je i onaj momak koji je njezinu šefu pokušao prodati onu komediju situacije…

36.Prostor u kojemu su zajedno stanovale u Chelseaju, imao je samo jednu kupaonicu, majušnu kuhinjicu i osam stotina stopa nièim omeðene površine. »Shvatite to kao jednosobni stan«, rekao im je agent iz agencije za iznajmljivanje, »i to u vrlo suvremenom susjedstvu.«Istoga tjedna kada su uselile, podijelile su prostor na dijelove namijenjene za spavanje objesivši tkanine s indijskim uzorkom na motke što su visjele sa stropa, pa im se èinilo kao da su pacijentice na nekom neobiènom bolnièkom odjelu. Što se pak tièe privatnoga života, to je bilo bolje zaboraviti. No, na sve je strane prijetila sida i svi su govorili o sigurnom seksu, pa se njih tri zbog toga baš i nisu puno uzbuðivale.Meðu njima je zapravo samo Paisley spavala okolo s deèkima odbijajuæi potratiti mladost zbog brige oko nekakve bolesti koju ionako neæe dobiti jer su muškarci u njezinu životu ionako pripadali tipu Ivy League i potjecali iz dobrih obitelji.»Barem traži od njih da svakako upotrebljavaju prezervativ«, redovito bi je opominjala Maja. Maja je bila postala toliko oprezna da bi zahodsku dasku, prije no što bi sjela na nju, svaki put prebrisala alkoholom, uvjerena da æe Paisley dovuæi kuæi herpes, sifilis ili u najboljem sluèaju trihomonijazu. »Ne znaš tko jest, a tko nije biseksualac, ne znaš tko što radi i s kim…«Èetvrtkom su veèerale pred televizorom gledajuæi emisiju Trideset i neke godine. Ide li i njihov život u tom smjeru?Pokazalo se da Vixin posao u Squire-Oatesu nije baš onakav kakav je ona oèekivala da æe biti. Rad s kapetanima industrije zapravo se svodio na snimanje video-vrpci o izvršnim direktorima pojedinih korporacija za vrijeme intenzivnoga trodnevnog komunikacijskog teèaja, pri èemu se svaki teèaj prilagoðavao neèijim specifiènim potrebama tako da on odnosno ona, no veæinom se radilo o muškarcima, može bez straha održati konferenciju za novinare i suoèiti se njihovim ispitivanjem o posljednjem promašaju, sudskoj tužbi, pripajanju drugoga poduzeæa ili ma èemu što se odnosilo na njihovu korporaciju.Vixin je posao bio da na vrpci uoèi njihove pogreške. Èeška li se netko po jajima, trlja li bradu, dodiruje li èeljust? Maše li rukama kao da u svakome trenutku može poletjeti? Govori li jasno i sažeto ili se zapetljava u govoru i mumlja… i što æemo s onim dugaèkim aaahhh, kao da mu u grlu stoji kirurški instrument za pridržavanje jezika dok pokušava smisliti nekakav odgovor na gadno pitanje? A ako je u pitanju žena – igra li se s nakitom, oblizuje usnice i neprestano uklanja kosu s lica?U samo tri dana, uz stalnu vježbu i pomoæ tima agencijskih struènjaka, veæina bi se tih kapetana industrije nauèila suoèiti s kamerom i djelovati poput ljudi u koje svatko može imati povjerenja i kojima može vjerovati. Vix se tome divila. Pitala se zašto Dina i sama ne proðe taj teèaj.Dina je bila jednako odluèna i ambiciozna kao i bilo tko od njih, no èesto o neèemu nije bila kadra donijeti odluku. Ponekad bi bacila košuljicu sa spisima na Vixin stol. »Victoria, preuzmi ovo«, rekla bi omatajuæi pramen kose oko prsta ili bi ga èak, ako je u pitanju bila prava frka, znala i grickati. »Nemoj me razoèarati.«Squire-Oates je imao impresivan popis stranaka, a Vix je otkrila da se može uspješno nositi sa strategijama koje su se primjenjivale u raznoraznim kampanjama za promicanje neèije poslovne politike, liènosti i proizvoda. Zakljuèila je da bi joj bolje ležali takvi

kreativni negoli tehnièki poslovi pa je jedva èekala dan kada æe Dina, uvidjevši kako stvari stoje, održati svoje obeæanje i podržati njezino napredovanje u karijeri.U meðuvremenu je Dina s punim povjerenjem prihvaæala Vixine prijedloge pa se Vix nije imala na što požaliti. U njezinu radnom rasporedu nije bilo praznog hoda. Ponekad, kada bi poèela o tome razmišljati, znala bi se i uplašiti ne znajuæi je li dovoljno ambiciozna, dovoljno odluèna da uspije u ovom gradu. Ponekad bi se osjeæala starom i umornom. Išlo joj na živce kada bi joj se Dina obraæala s lutkice, podsjeæajuæi je na to koliko je mlada, na to da pred sobom ima još cijeli život.Kao dijete, Vix je o pojmu odrastao imala neku iskrivljenu predodžbu misleæi da to znaèi imati posao i samostalno živjeti. To je znaèilo da ti nitko ne može odreðivati što æeš jesti, što æeš obuæi ili kako æeš se ponašati. To je znaèilo da je u redu spavati s deèkima. Smiješno! Kada je prvi put došla u New York, najprije je zakljuèila da biti odrastao ima veze s odgovornošæu, no onda se sjetila vlastite sestre i promijenila mišljenje. Za Lanie se teško moglo reæi da je odrasla, premda sam Bog zna koliko odgovornosti leži na njezinim leðima.Lanie je smatrala da je Vix u životu sjajno uspjela. Govorila je o njoj kao o bogatoj starijoj sestri. U mašti je sebi o Velikoj Jabuci stvorila sliku prema kojoj bi tom gradu bio primjereniji poštanski broj 90210 negoli 10003. Bila je uvjerena da Vix živi u bajoslovnom stanu, odlazi skupim frizerima i nosi odjeæu kakva se može vidjeti na stranicama èasopisa Cosmo. Lanie je, s njezino dvoje djece i mužem od kojega nije bilo nikakve koristi, Vixin život izgledao kao Pepeljugina preobrazba nakon sretnoga završetka – èak i bez kraljeviæa. Nije shvaæala da se i Vix mora za mnogo toga boriti. Bio je to samo drugaèiji vid borbe, na drugaèijoj razini.Prema onome što je Vix vidjela, imati djecu nije nužno znaèilo da je netko odrastao. Osim toga, što je s ljudima èiji je izbor bio da ih ne raðaju? Zbog Nathana se u pogledu raðanja djece oduvijek osjeæala nesigurnom. Znala je kako to nužno ne znaèi da i ona mora roditi fizièki hendikepirano dijete, ali je znala i što znaèi živjeti s takvim teretom, kakve to zahtijeva žrtve, snagu i ljubav. Bru je htio punu kuæu djece. Caitlin se zaklinjala da ih nikada neæe imati. »Ne mora svatko biti majka«, govorila je. »Žena i bez djece može živjeti sretnim i ispunjenim životom.«Caitlinina razglednica iz Seattlea, s datumom od 2. prosinca 1987.Zaboravi na Madrid. Ovo je prava stvar! Napokon sam našla svoje mjesto. Ovdje je sve mlado, sve je tako štosno… a pri tome ne mislim samo na vrijeme. Poèni se pakirati.

AbbyPokušava ostati u vezi s djecom šaljuæi diljem svijeta svakome od njih adrese i brojeve telefona svih ostalih kako bi mogli ostati u meðusobnoj vezi. Voljela bi kad bi se Daniel i Vix sporazumjeli. Možda jednoga dana… U meðuvremenu daje Vixin broj telefona sinovima svojih prijateljica.Lamb je zadirkuje da bi mogla otvoriti agenciju za sklapanje brakova. Zapravo, to i nije tako loša zamisao. Uživa pomagati ljudima da pronaðu sreæu. No, trenutaèno ima posla i preko glave. Prihvatila je upravljanje Somersovom zakladom. I to u zadnji èas. Sada sve iz temelja reorganizira. Nikada nije ni sanjala da æe je život povesti u ovom smjeru.

GusOdluèio je odbiti ponudu za posao u Albuquerqueu. Previše voli biti u blizini vode. Za to treba kriviti sva ona ljeta na Vineyardu. Imao je sreæe pa je dobio još jednu ponudu i objeruèke prihvatio priliku da piše za Oregonian. Zanemari li se sve ono njihovo šovinistièko sranje o tome da pridošlicama ne treba dopustiti doseljavanje u Portland, tamošnji su žitelji prijateljski raspoloženi frajeri, a na ženama im se vidi da puno vremena provode na svježem zraku.Kada je u ožujku morao skoèiti do Seattlea da bi napisao prièu o Microsoftu, nazvao je Caitlin i dogovorio se s njom da se naðu na piæu. Abby mu je bila poslala njezin broj. Ona je prava kronièarka njihovih života. Caitlin je stigla vukuæi dvojicu frajera za sobom. Jamesa i Donnyja.Hoæete li mi povjerovati ako vam kažeem da sam svojevremeno pokušala zavesti ovog frajera, rekla je obraæajuæi se toj dvojici i trljajuæi se bedrom o njega. Ona, James i Donny popadali su po podu od smijeha, kao da je i sama pomisao na to da bi netko njega mogao zavesti neslana šala. Bilo mu je žao što ju je nazvao. Ovo mu nije trebalo.Pa, kako je naš Sirupiæ? zapitao je da bi promijenio predmet razgovora.Hoæeš reæi da nisi èuo?Što sam trebao èuti?Ona i Bru su pobjegli da se vjenèaju. Prošli tjedan.Nije valjda…Zar te to iznenaðuje?Da, iznenadilo ga je.Samo se šalim, Gus srce! objasnila mu je uhvativši ga za ruku. I opet je nadala u smijeh.Izvukao se odande što je prije mogao i nikome nije rekao da se vidio s njom.

37.Doðoše još jedni predsjednièki izbori, no ovaj su put Vix i pailey bile manje oduševljene kandidatima. »Barem æe Barbara biti bolja nego Nancy«, rekla je Paisley, kao da su izbori veæ gotovi i glasovi prebrojani. »Ima smisla za humor, a nosi i iste bisere kao moja baka.«Maju je zabavljala njihova rasprava o politici.»Ne shvaæam kako možeš braniti Republikansku stranku nakon onoga što ti se dogodilo«, reèe joj Paisley.»Molim te«, reèe Maja, »da su vaši frajeri tada bili na vlasti, sada bismo veæ zapali u ozbiljnu ekonomsku depresiju.«Kada je telefon zazvonio, Vix ga nije mogla pronaæi. »Pogledaj u kupaonici«, doviknu joj Paisley. »Pored školjke.«Bila je to Caitlin. »Vix… pa gdje si ti?«»Trenutaèno u kupaonici.«»Mislim, gdje si, kada dolaziš ovamo? Pronašla sam nam savršeno mjesto za stanovanje. Sa starinskim namještajem od pletenog pruæa, a imat æemo i mali vrt. Ruže, Vix… tokom cijele godine. Ali moraš mi reæi toèan datum. Neæe me još dugo èekati.«O èemu ona to govori?»Vix?«»Èekaj malo. Slabo te èujem.« Držeæi telefon u ruci, Vix se vrati u kuhinju. »Nikada nisam rekla da æu se doseliti u Settle… ili jesam?«»Ne…«, zapoèe Caitlin, »ali si spomenula da si razoèarana poslom, pa sam pretpostavila… »Zastala je. »Mora da sam te krivo razumjela.«»Osim toga«, reèe Vix, »ti nikad ne ostaješ dovoljno dugo na jednom mjestu…« Zašto li se ona njoj isprièava?»U studenome æu ovdje biti veæ godinu dana.«»Pa, veselilo bi me da ti doðem u posjet.«»Sjajno. Na primjer, sljedeæi tjedan?«Vix se nasmija. »Ipak ne mogu dobiti slobodne dane kad god mi se prohtije. Možda na ljeto, ako još uvijek budeš tamo. Najprije moram uštedjeti nešto novaca.«»Ja æu ti poslati kartu.«»Ne… nemoj.«»Ona ista stara Vix.«No, ona više nije bila ona ista stara Vix. Nije joj više bilo èetrnaest godina, pa èak ni sedamnaest. Bila je diplomirala na Harvardu, vlastitim snagama preživjela godinu dana u ovom gradu, godinu dana rada za Dinu Renko.Bilo je, meðutim, istina da joj je u Squire-Oatesu postalo dosadno. Prošloga je tjedna pokušala s Dinom razgovarati o poslu, no Dina je nije htjela saslušati. »Vaša generacija nije nauèila raditi svoju dužnost, Victoria«, rekla je. »To što imate harvardsku diplomu, još ne znaèi da možete voditi ovu kompaniju.«»Ne želim voditi ovu kompaniju. Samo bih htjela pokušati nešto pored snimanja vrpci za kapetane industrije. Prošlo je veæ godinu dana. Kada smo prvi put razgovarale, rekli ste mi da æu imati prilike za napredovanje.«Od njihova se prvog susreta Dina bila udebljala dvadeset funti, no to joj se vidjelo samo na licu i gornjem dijelu tijela. Uporno se odijevala u tunike i kratke suknje, a Vix se uvijek pitala kako joj uspijeva da ne padne na tri palca visokim crvenim potpeticama koje

je rado nosila da istakne noge jer je to na njoj bilo najprivlaènije. Imala je dvoje djece, oboje u nekoj privatnoj školi, kao i muža koji je bio izgubio posao u nekoj izdavaèkoj kuæi pa je sada sjedio kod kuæe pokušavajuæi napisati roman. Jednom je bila dovela djecu sa sobom na posao i uvalila ih Vix. »Sigurna sam da æete naæi naèina kako da ih zabavite«, rekla joj je. Klinci su za sat vremena demolirali sve do èega su došli.»Ovaj je posao za vas prilika!« Dina podiže glas. »Raditi sa mnom za vas je prilika! Ali ne smijete biti nestrpljivi.«Vix nije bila nestrpljiva, ali je u tom èasu shvatila da joj Dina nikada neæe dati odriješene ruke, a preseljenje u Seattle nije bilo nikakav odgovor.Dok je sutradan ujutro išla na posao, Vix zastade na uglu Pedeset šeste avenije i Šeste ulice slušajuæi prosjakinju kako pjeva »Broadwaysku uspavanku«, samo što je u njezinoj verziji rijeè izvikivanje bila zamijenjena rijeèju Timbuktu. Kada joj Vix ubaci nekoliko kovanica u èašu, prosjakinja pogleda ravno u nju i kimnu. Vix u tom èasu prvi put u nekom skitnici vidje èovjeka i zabrinu se da bi se ono što se dogodilo ovoj prosjakinji, pa ma što to bilo, moglo i njoj dogoditi.Poèe se diskretno raspitivati. Nakon tri tjedna primi ponudu od Marstella, male tvrtke za odnose s javnošæu koja je imala biranu klijentelu, pa narednog dana, prolazeæi pored prosjakinje, u ispruženu èašu ubaci novèanicu od jednog dolara. Prosjakinja uzvrati rijeèima: »Našli ste prijatelja.«Dina je bila bijesna. »Sve sam otkrila. Zašto nisi došla k meni ako si bila nesretna?«»Došla sam k vama.«»Zbilja… a kada to?«»Nema tako dugo od toga.«»Ne sjeæam se.«Zar je bila toliko neuvjerljiva?»Duguješ mi objašnjenje«, reèe Dina grickajuæi zubima pramen kose.Izvrsno, pomisli Vix. Sad æeš ga èuti. »Ovaj me posao ne vodi u pravom smjeru, a ponuðen mi je posao na kojem æu raditi u izravnom dodiru s klijentima.«»Ideš u drugu tvrtku za odnose s javnošæu?«»Da.«»Koju?«Vix zastade. Da li da to kaže Dini?»Otkrit æu to u svakom sluèaju«, reèe Dina.»Idem k Marstellu.«Dina se nasmija. »K Marstellu! Moæi æeš se smatrati sretnom, ako uopæe dobiješ plaæu.«»Žao mi je, Dina. Pokušala sam ovdje dati sve od sebe. Moja odluka nema nikakve veze s vama osobno.«Dina prasnu: »Da si u pet zauvijek otišla odavde!«»Ali što je s…«»U pet, ti nezahvalna mala gaduro!« Dohvati pritiskivaè za papir u obliku Empire State Buildinga i Vix se brzo sagnu. To li je taj profesionalni svijet?»Vix… imam strašno uzbudljivu vijest! Jesam li te probudila? Oprosti.«Bilo je to jedne kišne noæi u listopadu, nešto iza ponoæi. Caitlin nikada nije bila u stanju voditi raèuna o vremenskoj razlici, ma koliko puta da ju je do sada na to upozorila. A spustiti slušalicu, samo zato da bi je nauèila redu, kao što joj je Maja ne jednom

predlagala, èinilo joj se grubim. Maja je sada studirala pravo na Columbiji. Znaš li ti što se dogaða s ljudima koji ne spavaju dovoljno?»Namjeravam se upustiti u jedan poslovni pothvat«, reèe Caitlin. »Otvorit æu restoran. Mislim da sam napokon našla svoj životni poziv. Imam i dvojicu fantastiènih ortaka. Jamesa i Donnyja. Spominjala sam ti ih, èini mi se. Njih su dvojica pravi par. U svakom sluèaju, restoran æe biti negdje kraj vode. Sve u staklu, èisto, bez suvišnih ukrasa. Angažirali smo jednog poznatog arhitekta, a dovest æemo i jednog od najboljih glavnih kuhara u gradu. A sad da èuješ najbolje od svega… nazvat æemo ga Eurotrash. Po meni. Zar nije prekrasno? Nadamo se da æemo ga otvoriti u lipnju. Izgleda tako daleko, ali zapravo nije. Znaèi, poèni nazivati avionske kompanije da pronaðeš najbolji prijevoz. Ja æu voditi cijelu stvar. Bit æu sva u crnom, samo crno, veoma šik… veoma otmjeno. Jasno, kad bi se ti htjela preseliti, mogla bi biti naša osoba za odnose s javnošæu. Ali to sad nema veze s ovim. Onda, što misliš?«Zvuèala je tako sretno i uzbuðeno da joj je Vix morala poželjeti svaku sreæu. »I pogodi što još? Odrekla sam se seksa. James i Donny mi pomažu. Uz njih sam sretnija nego što bih to ikada mogla biti uz bilo kojeg pravog muškarca. Bila sam ovisnica o seksu, znaš? Kao oni deèki koji u životu idu samo za svojim nosom. Ali sada sam se toga oslobodila.«Vix se nije baš bila odrekla seksa, ali je od prekida s Bruom veæ bilo prošlo prilièno vremena. Poslušno je odlazila na naslijepo zakazane sastanke sa sinovima Abbynih prijateljica, premda se kasnije nije mogla sjetiti koji je koji jer su joj svi nalikovali jedan na drugoga. A jedne je noæi s Jocelyn otišla na neku zabavu u središtu grada i završila u kupaonici zajedno s nekim neurednim, seksualno privlaènim filmadžijom koji joj je ljubio dojke dok je ona njemu radila ruèni rad. Nisu jedno drugome rekli kako se zovu niti razmijenili telefonske brojeve, zbog èega joj je, kada je sljedeæeg dana razmišljala o tome, bilo drago. Previše opasno. Zavodnik koji lomi tuða srca. Umjesto toga se zadovoljila time da svoje ljubavnike samo zamišlja – ponekad oživljavajuæi onaj trenutak u kamionetu uz Brua i peonije. A jednom se, ali samo jednom, poigrala sa sjeæanjem na Caitlinino plesanje flamenka i mišlju o tome kako je to moglo završiti.Paisley je veæ duže vremena oèijukala s nekim starijim muškarcem u ABC-u, a Maja… Maja bi se, svaki put kad bi upoznala nekog novog momka, zabrinula oko toga kako æe to završiti, kako æe se loše osjeæati kada sve bude gotovo, koliko æe joj vremena trebati da ga preboli te je li to u prvom redu uopæe vrijedno truda. Nije imala ni vremena ni energije za neuspješne veze. Život bez muškaraca bio je jedini naèin da uspije u Pravnom èasopisu.Paisley joj je rekla: »Kakvog uopæe smisla ima misliti o tome kako æe nešto završiti, a još nije pravo ni zapoèelo?«»Pitaj Victoriju«, objasnila joj je Maja.No, Paisley to nije uèinila. Umjesto toga je rekla: »Neki ljudi nikada ne prebole prvu ljubav pa cijeli život provedu pokušavajuæi opet osjetiti ono prvobitno oduševljenje. Ponekad se nakon pedeset godina ponovno naðu. Sretnu se na nekom skupu ili negdje drugdje i shvate da im je bilo suðeno da se naðu.«»Imaš li nekoga posebno na umu?« zapita Vix. »Ili govoriš samo opæenito?«»Samo opæenito«, reèe Paisley. »Strogo opæenito. Doduše, to i nije tako loša ideja za seriju. Mogla bih baš i napisati sinopsis i pokazati ga šefu.«Dok su se pripremale za praznike zamatajuæi božiæne poklone, a Paisleyini se praznièni kolaèi za to vrijeme pekli u peænici, Vix na televiziji zaèu poznati glas pa bolje pogleda i

vidje jednoga od kapetana industrije, meðunarodnog struènjaka za avijaciju, kako daje komentar o nekoj nesreæi. Stiša ostale i primaèe se televizoru. PanAm… Lockerbie, Škotska… amerièki državljani koji su se vraæali kuæi… veæinom studenti… Vix domahnu Paisley i Maji. Zajedno su slušale tužne vijesti dok je kapetan industrije razgovarao s predstavnicima avionske kompanije. Djelovao je iskreno, èestito i zabrinuto. Vix ga se sjeæala. Sjeæala se onih koji su imali najviše problema.

EdUpravo je gledao vijesti kada ga je nazvala. Èim joj je zaèuo glas, osjetio je kiselinu u želucu. Inaèe zove najviše jednom mjeseèno pa je oèekivao da neæe zvati prije Božiæa. Jesu li u pitanju loše vijesti? Je li doznala nešto o Lewisu? Nije siguran gdje se Lewis sada nalazi. U Njemaèkoj, èini mu se, ali nema razloga vjerovati da bi išao Pan Amom kada može letjeti vojnim avionom. A Tawny? Do bijesa, ona može biti bilo gdje, tamo gdje je i Grofica, ali Grofica ionako više ne putuje. Ne, najvjerojatnije ne.

Vix ga umiruje. Sve je u redu, kaže. Htjela sam èekati do Božiæa, ali sam se onda sjetila da æu te u to vrijeme možda teško dobiti. Zna da je i ona gledala vijesti. Isto kao i on. Poznaje on svoju kæer. Ne razgovaraju dugo. On nikada nije volio voditi dugaèke razgovore. Ovdje je uglavnom sve isto, kaže joj. Hvala Bogu, sve po starom, kako je to majka govorila. Ne kaže da mu nedostaje. Ne kaže kako se nada da æe uskoro doæi ovamo. Kako stoje stvari kod tebe? pita je, a ona odgovara da je posao zanimljiv. Pa više se od toga i ne može tražiti, kaže on, je li?Kada je objesio slušalicu, Frankie ga pita tko je to bio, a on joj odgovara da je zvala Vix. Ona kaže: Što se treba dogoditi pa da ta djevojka doðe ovamo?

38.Abby je upoznala Vix s dobrovoljnim školskim programom na isti naèin na koji ju je upoznavala s prikladnim mladiæima. Vix je pristala pa je srijedom uveèer od šest do osam poduèavala D’Nishu Cross, šesnaestogodišnju popravkašicu koja se trudila da završi veèernju školu.»Štosno ime, ha?« rekla joj je D’Nisha na prvom satu. »Zvuèi kao filmska zvijezda ili reperica, ne?«»Jako štosno«, složi se Vix.Kada je D’Nisha došla k Vix, pregledala je cijeli stan obišavši ga nekoliko puta. »Ovdje bi se èovjek mogao i maèevati«, rekla je obraæajuæi se Vix. Na èasak je Vix osjetila grižnju savjesti što samo s dvije prijateljice stanuje u prostoru velikom osam stotina èetvornih stopa, dok D’Nisha živi u opæinskom stanu s tko zna još koliko roðaka. Morala je samu sebe opomenuti da je to sve u redu, možda nepošteno, ali u redu.»Proèitala si sve ove knjige?« zapita je D’Nisha prelazeæi rukom po polici s knjigama u mekom uvezu.»Ne sve, ali najveæi dio.«»Ja volim èitati, ali ne ono što nam zadaju u školi.«»Od veèeras možeš izabrati i posuditi koju god knjigu želiš.«»Štosno.« Èasak je prebirala po knjigama. »Udata si?«»Ne.«»Imaš deèka?«»Ne.«»A kompjuter?«»Na poslu.«»Ja bi morala nauèiti s kompjuterom. Ako nauèiš s kompjuterom, dobiješ posao.«Vix pribilježi da mora nabaviti nekoliko knjiga o upoznavanju s kompjuterom.»Imaš li ti sreæe?« zapita je D’Nisha.Je li to neka lozinka? Nova droga? »Što misliš pod sreæom?« reèe Vix oprezno.»Sranje…«, D’Nisha je pogleda kao da je Vix izgubljen sluèaj, netko tko neke stvari naprosto nije u stanju shvatiti. »Znaš… kad je imaš, dogaðaju ti se dobre stvari, a kad je nemaš, ne dogaða se ništa.«»Oh, takve sreæe.«»Ti znaš za nekakvu drugu?«»Zapravo ne.«»Onda?«»Ponekad imam sreæe«, objasni joj Vix, »ali ne uvijek.« A kako je s tobom?«»Još nemam sreæe, ali i dalje èekam.«Sreæa. Njoj je sreæa zapravo promijenila život. Ponekad bi, kada ne bi mogla zaspati, sama sa sobom igrala igru ‘Što bi bilo da’. Što bi bilo da Caitlin nije nju odabrala za ljetnu sestru? Što bi bilo da Abby i Lamb nisu pokazali osobno zanimanje za nju? Što bi bilo da Nathan nije umro ili da ona nije pošla na Harvard ili da se udala za Brua? Kako bi joj izgledao život? Bi li bila sretna, bi li se osjeæala ispunjenom?Vix je silno vjerovala u sreæu. Svakoga je tjedna kupovala sreæku u prodavaonici novina blizu ureda držeæi se onoga što je govorio onaj frajer u reklami: Hej… nikad se ne zna… Èak se prijavila za izlet u Atlantic City poèetkom aprila da vidi oko èega se stvara sav taj cirkus. Onoga ljeta kad je navršila sedamnaestu Gus ju je bio nauèio igrati poker,

posljednjega ljeta što su stanovale zajedno s deèkima iz Chicaga. Jako ga se dojmio njezin kameni i hladni izraz lica. Ti ne pokazuješ baš ništa od onoga što se u tebi zbiva, je li, Sirupiæu?Nikad, objasnila mu je.Katkada bi sanjarila o tome kako bi izgledalo kada bi se najednom obogatila. Na što bi mogla potrošiti sav taj novac. No, ni sada nije znala što bi uèinila, baš kao ni kada joj je bilo èetrnaest.Pripremajuæi se za putovanje, na bankomatu je u blizini ureda podigla sto dolara, ali nije sa sobom ponijela èekovnu knjižicu ni kreditne kartice. Tako neæe biti u opasnosti da potroši više no što bi sebi mogla dozvoliti, premda je, uzme li se u obzir kolika joj je plaæa i kolike mjeseène troškove ima, teško sebi mogla priuštiti èak i izdatak od sto dolara, ali æe ovaj jedan jedini put to moæi podnijeti.Maja i Paisley spremale su se do Hamptona u potrazi za ljetnim smještajem. Htjele su da i ona poðe s njima, no Vix reèe: »Ne ovog vikenda.«»Vjerojatno ima dogovor za nekakvo seksanje, a ne želi da mi za to znamo«, našali se Maja.»Nešto slièno«, objasni im Vix.Za još više sreæe, preko kišnoga kaputa omota i šal s makovima. S tim se šalom na ramenima osjeæala egzotièno, kao neka plesaèica flamenka, pa ako u Atlantic Cityju i nije našla baš sreæu, pronašla je Lukea. Nije Maji i Paisley namjeravala isprièati da su se upoznali za stolom za kockanje. Nitko nikada ne smije saznati istinu, osim ako ona i Luke ne poènu hodati. Onda æe Maja reæi: Ma možeš li povjerovati da je Vix Lukea upoznala u igraènici u Atlantic Cityju? Za stolom za kockanje?Ne, nitko to neæe vjerovati. Impulzivnu je stranu svoje liènosti Vix uvijek prikrivala. Jednom je u koledžu sluèajno èula kako Maja kaže jednoj kolegici: Victoria je najnespontanija osoba na cijeloj našoj godini, ali bih ja i život stavila u njezine ruke.

Zapravo, ona Lukea i nije upoznala za stolom za kockanje. Promatrala ga je. Igrao je žestoko, kocka ga je išla, a pred njim se nalazila gomila žetona koja se udvostruèavala i utrostruèavala svaki put kada bi bacio kocke. Bio je djeèaèkog izgleda, sav zažaren od uzbuðenja. Nije znala da je to stol s najmanjim ulogom od dvadeset dolara dok se nije pokušala kladiti na rezultat. U neprilici, brzo je povukla žeton od jednoga dolara. Svejedno se motala okolo i promatrala dok je okupljena gomila podržavala Lukea kladeæi se na njega. U jednom je trenutku podigao oèi, uhvatio njezin pogled i nasmiješio se.Pri kraju dana, dok je igrala na jednorukom Jacku, on joj priðe s leða, ubaci kovanicu od èetvrt dolara u prorez, stavi ruku preko njezine i povuèe ruèicu. Tri trešnje, glasna zvonjava i hrpa èetvrtica u vrijednosti od dvadeset… trideset… pedeset dolara ispadoše iz otvora. On ih pokupi u posudicu dok je ona pokrila rukama usta i stajala tako boreæi se protiv želje da stane vrištati i poskakivati naokolo. »Ima dana kada èovjek naprosto ne može izgubiti«, objasni joj on.Luke je bio vitak èovjek, upravo njezine visine i šarmantan, a pogled mu je upravo pozivao u krevet. »Veèerajte sa mnom«, rekao je. Kada nije odmah odgovorila, on izvuèe lisnicu, izvadi iz nje vozaèku dozvolu na kojoj je bila njegova fotografija i pridrža je tako da ju je ona mogla vidjeti. »Luke Garden«, objasni joj. »New York City. Trideset i jedna

godina, neoženjen, ugledan, heteroseksualan, 1980.diplomirao na Cornellu, sportski voditelj. Upravo sam na kocki dobio gomilu para!«I tako je otišla s njim na veèeru. Rekla mu je da se zove D’Nisha Cross. Rekla mu je da radi kod ABC-a, na odjelu za unapreðivanje programa. Dvije posuðene stvari, no ništa potpuno izmišljeno.»Ostanite«, rekao joj je nakon veèere. »Imam ovdje apartman. Dvije spavaæe sobe, dvije kupaonice. Možete spavati gdje god budete htjeli. Zbilja. Evo…« gurnu kljuè preko stola prema njoj. »Provjerite.«I tako se upustila u provjeravanje. On je napunio jacuzzi kadu, pustio glazbu da svira i upalio diskretnu rasvjetu, a ona je za to vrijeme svoj veliki šal omotala oko gologa tijela poput haljine bez naramenica. Kada je sve bilo na svom mjestu, on je polagano odmotao šal s njezina tijela i pustio ga da padne na pod.Sutradan ujutro nije ga bilo kraj nje. Pronašla ga je u igraènici kako igra vingt-et-un. Sjela je na sljedeæi autobus, odvezla se u New York i nikada nikome o svemu tome nije rekla ni rijeèi. Paisley bi na njezinu mjestu na svoj popis dodala još jedno ime. No, njoj nije bilo potrebno da zapisuje ikakva imena. Za nju je još uvijek postojalo samo jedno koje joj je nešto znaèilo. Samo jedna osoba koju je voljela.Caitlinina razglednica iz Seattlea, s datumom od 4. travnja 1989.Prati nas loša sreæa. Donny je bolestan. Planove u vezi s restoranom morali smo odgoditi. Javit æu se kad dospijem.

AbbyPokušava objasniti Lambu da bi njih dvoje morali sjesti na prvi avion za Seattle i vidjeti što se tamo zbiva. No, Lamb kaže kako se Caitlin, kao i svoj odrasloj djeci, mora dopustiti da sama prožive svoj život. Da sama riješe svoje probleme. Ta kako æe se inaèe nauèiti probijati kroz život?Onaj Caitlinin prijatelj Donny, koji se sada nalazi na bolnièkoj njezi, boluje od one bolesti. Caitlin doduše o tome ništa ne govori, no ona umije èitati izmeðu redaka. Divi se Caitlin zbog odluke da ostane uz prijatelja, no zbog toga se ništa manje ne brine. O tom je predmetu proèitala sve što je mogla pronaæi i to je užasna bolest, èak ako se njome èovjek i ne može zaraziti na uobièajen naèin. A zapravo, kako njih dvoje mogu biti sigurni da Caitlin nije bila intimna s nekim…Stiže još jedna razglednica s molbom da imaju obzira prema vremenu što ga ona provodi uz Donnyja. Molim da ne ostavljate poruke na automatskoj sekretarici. U ovom im èasu ne može uzvratiti poziv. I recite Vix da nije prekinula vezu s njom, samo ima previše… briga.

__________Vix je kod Marstella radila na tri projekta – na prièi o bivšoj Miss Amerike koja pokreæe vlastitu kozmetièku liniju, o politièkom savjetniku i njegovim memoarima te o nekoj off-off-Broadway kazališnoj družini koju su predstavljali besplatno. Bila se sprijateljila s Earlom, piscem tekstova, producentom i redateljem pa se ponekad uveèer motala po kazalištu gledajuæi pokuse. Earl je bio nemilosrdan pri pregledavanju onoga što je napisao, ali odbaèene prizore nikada nije bacao u košaru za smeæe kao svi normalni ljudi. Bio je dovoljno paranoidan te je mislio da bi se netko mogao doèepati materijala koji je on odbacio i plagirati ga pa je kupio maleni rezaè za papir koji je jeftino nabavio na rasprodaji kod Staplesa. U rezaè se mogla najednom ubaciti samo jedna stranica. Promatrajuæi Earla, Vix bi se ponekad zapitala kako bi to izgledalo kada bi èovjek tako mogao postupiti i sa stvarnim životom. Pregledaj i ubaci u rezaè za papir.Poslala je Caitlin nekoliko kratkih poruka napisavši joj da misli na nju i da se nada da æe s Donnyjem biti sve u redu. Earl je veæ bio izgubio dvojicu najbližih prijatelja, a bio je siguran da su i njemu dani odbrojani, no ona to nije povjerila Caitlin. I sama se trudila da ne misli o tome.Dovela je u tvrtku i svojega prvog velikog klijenta – modnu kreatoricu koja je u svom radu bila sklona oštrim linijama. Kada ju je Vix zapitala kako je èula za nju, kreatorica je rekla: »Caitlin Somers.«»Poznajete Caitlin?«»Upoznale smo se u Milanu. Ja sam tada radila kao pomoænica kod Guccija, a Caitlin je nosila neke naše modele. Sprijateljile smo se. Naletjela sam na nju u Seattleu. Rekla mi je da sada, kada sam otvorila vlastiti duæan, potražim vas… da ste vi najbolji u ovom poslu. I jeste, zar ne?

GusCaitlin ga je nazvala 5. lipnja vrišteæi preko telefona: Prokleto bilo sve, Gus, jesi li ti nekakav reporter ili ne? Zašto ne napraviš nešto u vezi s ovim pokoljem?Pokolj se zbio u Kini, podsjetio ju je, ali èak i da nije tako, što misliš da bih ja tu mogao uèiniti?Ne govorim o Tienanmenu, jebeni idiote! Govorim o ovome ovdje. Ljudi umiru. Tebi to ništa ne znaèi?U redu… da èujemo to još jednom, kaže on.Èemu? na to æe ona i zalupi mu slušalicu.Što se to zbiva? Bi li trebao nekoga nazvati? Abby i Lamba? Ne. Bolje da ih ne uznemiruje. Možda Vix? No, što æe joj reæi?

39.Paisley ju je odvukla na dobrotvornu jesensku priredbu u javnoj knjižnici, gdje se njih dvije smjestiše za ABC-ovim stolom. Paisley je polako postajala poznata u ovakvim krugovima, a objasnila je Vix i Maji kako je to pravi put da èovjek poène raditi u mreži, da se i ne spominje moguænost da na takvu mjestu sretneš prave ljude. Vix je popustila i na rasprodaji kod Bloomingdalea kupila haljinu s gornjim dijelom od crne èipke. Otmjenu, ali seksi, kako joj je rekla prodavaèica.Will joj je prišao na velikim stepenicama gdje se bila zaustavila promatrajuæi ljude koji su plesali ispod nje. »Sjajne jagodice«, rekao joj je.»Poklon od nekoga èerokijskog pretka«, objasni mu ona. Veæ je dugo èekala da iskuša ovakav pristup.»Kap èerokijske krvi znaèi da pleme zauvijek polaže pravo na nekoga, ali æu veèeras ja zahtijevati svoje pravo na vas.« Pruži joj ruku. »C. Willard Trenholm. Prijatelji me zovu Will.«»Victoria Leonard.«»Drago mi je što sam vas upoznao, Victoria.« Povede je niz stepenice sve do prostora za ples. Bio je visok, možda šest stopa i pet palaca, a ona mu je, èak i u visokim potpeticama, dopirala tek do grudi. Znao je plesati fokstrot, valcer i lindihop, i sve to uz glazbu koju je svirao osobno Peter Duchin. Da je njezini mogu sada vidjeti!Uèini joj se kao da èuje Bruovo prekoravanje, no ne htjede ga slušati, veæ se usredotoèi na vlastite korake trudeæi se da ne posrne ili, još gore, da ne nagazi Willu na nogu, buduæi da nije imala pojma o plesovima koje su plesali.Malo kasnije joj se približi Paisley i reèe da odlazi s nekim momkom. »Najbolje æe biti da se kuæi odvezeš taksijem, Victoria… Ozbiljno ti to kažem, nemoj sluèajno iæi podzemnom željeznicom.«Vix kimnu, a potom se s Willom vrati na prostor za ples. Nije se morala brinuti o tome kako æe stiæi kuæi. Will ju je najprije odveo u Rainbow Room na èašicu prije spavanja pa su se odande malo divili pogledu na grad. U taksiju koji ih je vozio prema njezinoj kuæi, oboje su se ponašali kao tinejdžeri. Kada se taksi zaustavio pred njezinom zgradom, Will se nagnu prema vozaèu i reèe mu da još jednom obiðe oko tog bloka zgrada.Tog se tjedna tri puta sastala s njim, kao i vikend nakon toga. Kuæi joj je slao cvijeæe, a u ured èokoladne bombone Godiva.»Lako bi se bilo naviknuti na takav život«, zapjevuckala bi Maja na to.Vix je poèela oèijukati s mišlju o tome kako bi izgledalo biti bogata žena, nikada više nemati brige o novcu. Nisi bila u pravu kad si mi rekla da se neæu uklopiti u ovo…, govorila je u sebi obraæajuæi se Tawny.Novac je Willu bio najdraži predmet razgovora, a drugi je po redu bio seks. Jurio je za njom po cijelom stanu što se protezao na dva kata, a koji je njegova obitelj imala na Aveniji Park, igrajuæi se s njom skrivaèa u dugaèkom hodniku duž kojega su s obje strane bili poredani viteški oklopi kao u kakvu muzeju. U knjižnici koja je sva bila ureðena u lisnatozelenoj boji, otkopèao joj je košulju i s divljenjem osmotrio njezine dojke. »Krasne su«, rekao je. »Jesu li silikonske?« Vix ga je uvjeravala da su prave. »Tako sam i mislio«, rekao je, »ali danas je teško naæi pravu stvar.«

Pozvao ju je u kazalište na balet. Nikada još nije bila na takvoj predstavi pa je od Paisley posudila baršunasti kostim. Sljedeæi je tjedan na red došao odlazak na Shakespearea, a nakon toga veèera u Chanterelleu.Maja ju je poèela nazivati Nasljednicom.»Neæe ona ništa naslijediti«, rekla je Paisley stavljajuæi stvari na svoje mjesto, »nego steæi.«»Kako bilo da bilo…«, rekla je Maja.Te su veèeri njih tri sjedile oko stoliæa za kavu i iz kartonskih paketiæa jele kinesku hranu gledajuæi usput film Zažmiri! snimljen na video-vrpcu. Dok su se Julie Cristie i Donald Sutherland ganjali po Veneciji, Maja je rekla: »Nadam se da æe nas Vix pozvati u Veneciju… u svoj palazzo na Canal Grande.«»Mmm…«, Paisley æe zagrabivši u piletinu s indijskim orašèiæima. »Uvijek sam željela vidjeti Veneciju.«»Što mislite o Cincinnatiju?« zapita Vix. »Naime, tamo je središte cijeloga posla. Tamo je palaèa obiteljskog patrijarha.«Will je imao vlastiti stan u East Sixties s pogledom na ruski konzulat. »Svake noæi mislim na tebe, Victoria«, rekao joj je teško dišuæi kad ju je napokon doveo onamo. Ruku joj je bio zavukao pod suknju. »Jesi li i ti mislila na mene?«Pa, mislila je…Will je imao ogroman krevet, debeli sivi prošiveni pokrivaè i jastuke punjene perjem. Kada se nagnuo na nju, prethodno stavivši žarko ružièasti prezervativ, Vix pomisli da mu penis izgleda kao Malibu Barbie trudeæi se da ne poène hihotati. Možda je majka i bila u pravu. Možda su bogati stvarno drugaèiji.Laskala joj je njegova pažnja i zanimao ju je njegov svijet, no nije mogla reæi da je u njega zaljubljena. Smatrala ga je arogantnim a povremeno bi joj bio i dosadan. U jednom su skupom motelu na podruèju Berkshirea proveli dugaèak i kišovit vikend. Dok je on èitao Forbes, Barrons i Financial Times, Vix je sanjarila o Bruu.Za vrijeme kasnoga nedjeljnog doruèka Will reèe: »Prièaj mi o svojoj obitelji, Victoria. Osim èinjenice da si iz Santa Fea, ne znam ništa o tebi.«»Što vidiš, to i dobivaš, Will.«»Što tvoja obitelj ondje radi?«»Otac vodi restoran a majka je amanuensis grofice Lowenhoff.« Bilo joj je drago što joj se napokon ukazala prilika da se pri opisivanju majèina posla posluži Abbynim rijeèima.»Restoran…« reèe on podigavši obrve. Amanuensis. Dražesno. A djed i baka?«»Nemam ih.« Ona mu se nasmiješi. »Provjeravaš li ti to moje rodoslovlje, Will?«»Zanima me sve što je u vezi s tobom, Victoria.«»Pa… sestra mi živi od socijalne pomoæi, a brat je stupio u vojsku isti dan kada je navršio osamnaestu. Srednju školu i koledž završila sam zahvaljujuæi stipendiji pa sve dugujem svojim dobroèiniteljima. Uložili su svoj novac u moju buduænost tako da se mogu nositi sa snobovima kao što si ti.«Will se nasmija, a potom zapljeska. »Sjajno!« Naže se prema njoj i poljubi je. »ti bi trebala pisati romane, Victoria. Sa svojom maštom i pronicljivošæu…«:Što ona uopæe radi ovdje uz njega?Dok su se vraæali u grad, ona odluèi da sve ovo okonèa. »Bilo mi je lijepo s tobom, Will… ali mislim da se više ne bismo trebali viðati.«

Prièeka na njegovu reakciju, a onda shvati da nije èuo ni rijeèi od onoga što mu je rekla. Naže se naprijed i naglo ugasi CD ureðaj.»Što se dogaða?« zapita on.»Gotovo je, Will.«»Nije. Sada dolazi ‘Say You Say Me’.«»Ne govorim o Lionelu Ritchieju, govorim o nama.«»Što je s nama?«»Gotovo je… meðu nama je gotovo. Fini, finis, finito.»Pa tek smo poèeli«, usprotivi se Will.»Bit æe tim lakše prekinuti.«»Da èujem barem jedan dobar razlog za to.«»Nemamo ništa zajednièko.«On je uze za ruku i pritisnu je na prednji dio svojih hlaèa. »Imamo ovo.«Ona odmahnu glavom.»Oh, daj, Victoria… samo još jednom… tako da me se možeš po neèemu sjeæati.«Nije oèekivala da æe tako lako pristati i ljutila se na sebe što ju je to razoèaralo.»Vidi kako se digao na tebe. Bio je tako dobar, cijeli je dan strpljivo èekao.«»Žao mi je, Will. Prenesi mu moje najljepše žaljenje… ovaj, pozdrave.« Na sljedeæem crvenom semaforu ona otvori vrata, dograbi svoju torbu i iskoèi iz auta.»Victoria, ti si zbilja… beznadan sluèaj«, reèe Paisley. »Ne navijam ja za brak. Mislim da se u životu najprije treba osamostaliti, ali ako ti prilika padne u krilo i još te pri tome lupi po glavi, ne možeš je samo tako zanemariti, posebno kada uz to ide i tolika financijska sigurnost. Hoæu reæi, znaš li ti koliko u ovom gradu uopæe ima heteroseksualnih, stabilnih i neoženjenih muškaraca… o moguæim muževima da se i ne govori? Možeš ih prebrojati na prste jedne ruke. Jedne ruke.«»To iz tebe progovaraju tvoji južnjaèki korijeni, Pais«, reèe Maja.»Možda«, reèe Paisley. »A možda i neki nikada ne mogu preboljeti prvu ljubav.«»Nemoj opet poèinjati s tom starom pjesmom«, reèe Vix.__________Život joj je bio ispunjen i zanimljiv. Žena ne mora nužno biti zaljubljena. Upisala se na teèaj joge, prihvatila rad s još jednom uèenicom u okviru školskoga dobrovoljnog programa, zavjetovala se kako neæe protratiti moguænost da se uèlani u Crunch. Nekoliko je puta izašla na ruèak s Jocelyn i priznala joj da stvaralaèki žar što ga je osjetila dok je radila Pet minuta na nebu, nikada nije doživjela na radnom mjestu. Razgovarale su o tome da æe jednog dana zajedno napraviti dokumentarac, osnovati zajednièku kompaniju. »Ti samo nemoj odustati od traganja za svojim snovima«, rekla joj je Jocelyn.Caitlinina razglednica iz Zacatecasa u Meksiku, s datumom od 20. prosinca 1989.Vidjela sam smrt. Ružna je. Ružna i strašna.Ni spomena o Jamesu ili o Donnyju. Vix nazva njezin broj u Seattleu i od pošte dobi odgovor da je telefonska linija iskljuèena na pretplatnikov zahtjev. Potom nazva Abby pa joj, trudeæi se da ne pokaže koliko je zabrinuta, reèe da je negdje zametnula Caitlinin broj. Abby reèe: »Caitlin je u Mexicu, Vix. U nekom samostanu. Ne možeš je tamo nazvati, kao ni itko od nas.«Na Staru godinu njih tri – Maja, Paisley i Vix – odluèiše ostati kod kuæe i prirediti zabavu. Naruèiše veèeru, unajmiše video-kazetu s filmom Annie Hill pa se Vix najprije

smijala, a potom zaplakala sjetivši se veèeri kada je Lamb bio nju i Caitlin odveo da vide taj film. I kako su ga poslije gnjavile da ih pusti na vožnju na Leteæim konjima, ali su mjesto toga na onoj stazi naletjele na Vona s nekom djevojkom èija je ruka bila èvrsto stisnuta oko njegove opreme.Oko deset se poèeše skupljati prijatelji – Jocelyn, Earl, Debra. Svatko je od njih sa sobom doveo još nekolicinu prijatelja. Naruèiše još hrane. Abby i Lamb nazvaše iz Mexico Cityja da Vix požele sretnu novu godinu. Baš su se spremali u samostan u nadi da æe ondje vidjeti Caitlin. »Najljepše je pozdravite«, reèe Vix. »Poželite joj sretnu novu godinu umjesto mene.« Daniel i Gus telefonirali su iz Chicaga gdje je Gus bio u posjetu kod svojih. Zvuèali su joj napušeno. Pa što? Stara je godina. Mislili su na nju, baš kao što je i ona mislila na njih. Stari drugovi koji su zajedno odrasli. Bio je to kraj jednoga i poèetak drugoga desetljeæa.

40.U srijedu ujutro, krajem ožujka, upravo u trenutku kada je Vix izlazila ispod tuša, zazvoni telefon i javi se neka žena po imenu Frankie koja reèe da zove iz Santa Fea. Vixin je otac u toku noæi osjetio bolove u prsima. Sada je u bolnici. Još se ne zna koliko je to ozbiljno. Može li Vix odmah doæi? Vix nazva kuæi Angelu, svoju šeficu, objasni situaciju, ubaci najnužnije stvari u torbu i krenu na aerodrom.Novosti su u Santa Feu bile bolje no što je oèekivala. Otac je imao jak napad angine pectoris, ali mu srce nije bilo ozbiljnije ošteæeno. Još i prije nego je Vix stigla onamo, veæ su mu bili obavili angioplastiju da uklone zaèepljenje. Spavao je. Frankie, krupna žena u trenirci, kose crvene poput rðe, kože prošarane sunèanim pjegicama i s mokasinama ukrašenim resicama na nogama, snažno zagrli Vix. »Hvala ti što si došla, dušo. Imali smo puno sreæe.«Vix se isprièa i ode do telefonske govornice u hodniku te odande nazva Tawny. »Ja sam u Santa Feu«, objasni joj. »Tata je bolestan… srèani napad.« Tawny cijelu minutu nije ništa odgovarala i Vix pomisli da se veza prekinula.»Halo…«, reèe. »Jesi li još tamo?«»Ovdje sam«, reèe mirno Tawny. »Je li to nešto ozbiljno?«»A kako bi moglo biti nego ozbiljno? Sad sam ti rekla, imao je srèani napad!«»Svladaj se, Victoria. Danas se toliko toga može uèiniti. Ima nekih postupaka…«»Veæ je prošao jedan takav postupak.«»Izvrsno.«»Hoæeš li doæi? Samo me to zanima.«»Ja više nisam u braku s njim. Ne moram se brinuti za njega.«»Nisam znala da je brakorazvodni postupak završen.«»Potpuno je završen.«»Pa, meni to nitko nie rekao.«»Kako da ti išta kažem kada me nikada ne zoveš.«»I ja imam telefon, znaš, ali u zadnje vrijeme nisam primila baš puno poziva iz Key Westa.« Saèeka da Tawny nešto kaže, ali uzalud. Buduæi da je ona šutjela, Vix reèe: »To je sve, znaèi? Sve što ti imaš reæi o èovjeku za kojeg si bila udata…« Pokuša se sjetiti koliko je godina trajao njihov brak.»Poruèi ocu da mu želim brzi oporavak, Victoria.«»Reci mu to sama!« Vix lupi slušalicom, a potom se zlovoljno ogleda oko sebe, dok su ostali ljudi u èekaonici skretali pogled u stranu. Na kraju krajeva, svatko je imao svoje probleme. Nije imala pojma kako bi stupila u vezu s Lewisom pa stoga okrenu Laniein broj. Javi joj se Amber. »Mama je na zahodu s Ryanom. Ryan ima proljev. Tko je to?«»Teta Victoria iz Newyorka.«»Mama…«, viknu Amber u telefon, »zove te Anti-Vix!« Izgovorila je to kao da se radi o nekoj desnièarskoj politièkoj grupaciji. »Mama kaže da malo prièekaš. Dolazi odmah.«»E pa, ovo je pravo iznenaðenje«, reèe Lanie.»Ja sam u Santa Feu. U bolnici. Tata ima nekih problema sa srcem, ali æe sve biti u redu.«»Prvo su tebe nazvali, a ne mene?«»Daj da se ne prepiremo oko toga. Možeš li doæi ovamo?«»Da… mislim da mogu.«»Izvrsno.«»Misliš da æe preživjeti noæ?«

»Svakako, barem se nadam!«»Onda æu doæi sutra.«Kada je Lanie stigla, Ed je sjedio u krevetu i jeo kašu od jabuka. U licu je mnogo bolje izgledao. Doktor ga je veæ bio pregledao. Za dan-dva moæi æe kuæi uz nov naèin prehrane, preporuku da se redovito kreæe i beta-blokatore. Frankie mu je stalno popravljala jastuke i pitala ga hoæe li vode. Amber i Ryana isprva je oèarao monitor na kojemu se vidio rad Edova srca, a onda su otkrili dugmad uz pomoæ kojih se bolnièki krevet može podizati i spuštati. Lanie ih je oboje pograbila za mišicu i odvukla ih na hodnik. Èulo se kako ih grdi i govori im da se pristojno ponašaju ili æe vidjeti svoje.Vix ponudi da æe pripaziti na djecu dok Lanie bude kod Eda. Odvede ih do kafiæa pa ondje naruèiše sladoled od èokolade s prelivom od jagoda, tuèenim vrhnjem i èokoladnim mrvicama. Amber zapita Vix hoæe li joj kupiti ponija, a ako veæ ne ponija, onda nešto iz F. A. O. Schwarza, što je ona izgovarala kao Fa-oh.»Otkuda znaš za F. A. O. Schwarz?« zapita Vix.»Iz filma Veliki. Imamo video-kazetu. Gledala sam ga sto milijuna puta.«»Da, toèno…«»Mama kaže da si ti bogata. Zašto onda svakom od nas nisi kupila ponija?«»Zapravo, ja i nisam bogata.«»Kako to?«»Naprosto ne zaraðujem toliko novaca.«»Mama kaže da ti sve trošiš na sebe, umjesto da nama pomažeš.«»Mama ti je krivo rekla.« Morala je samu sebe podsjetiti da Amber ima tek šest godina, a Ryan još ni pet.»Djedica sve troši na Kravu«, reèe Ryan.»Na kakvu kravu?« zapita Vix.»Onu koja sad sjedi kod njega u sobi«, odgovori Amber umjesto brata.»Frankie? Misliš na Frankie?« reèe Vix.»Aha.« Ryan se osmjehnu.»Nije lijepo da je nazivaš kravom«, reèe Vix.»To je zabavno«, objasni joj Ryan. Sada se smijao, a lice mu je bilo umrljano sladoledom od èokolade i sokom od jagoda.»Franke se brine za vašeg djedicu«, reèe Vix.»Frankie se brine za sebe«, reèe Amber.Vix nije mogla povjerovati kakvim sve prièama Lanie kljuka djecu.»Naša mama ima tri posla«, reèe ponosno Amber. »Brine se o konjima, èisti kuæe i radi na benzinskoj crpki.« I još vodi brigu o nama. Koliko poslova ti radiš?«»U ovom trenutku samo jedan.«»Tata nema posla«, reèe Ryan, »ali ne urla na nas kao mama.«»Hoæeš li me povesti u New York?« zapita Amber.»Možda jednoga dana«, reèe Vix. »Kad budeš starija.« Mnogo starija…Ed sutradan izaðe iz bolnice, a dan poslije toga poène nagovarati Frankie da se vrati na posao.»Sasvim si siguran, Slanutkiæu?« zapita ona.»Ma, samo ti hajde«, objasni joj Ed. »Imam ja svoju vlastitu njegovateljicu.«Frankie pogleda u Vix da vidi što æe ona reæi. Vix reèe: »Sve je u redu… zbilja.«

Kad su se napokon našli nasamo, otac reèe: »Ovo nas je sve iznenadilo, eh? Mislili smo da æe staro srèeko stalno kucati.«»Pa, sada æe tako i biti.«»Do sljedeæe prilike.«»Sljedeæa æe prilika doæi tek za dvadeset godina, možda i kasnije.«»Dvadeset godina. Koliko æe tebi tada biti?«»Èetrdeset i èetiri, gotovo èetrdeset i pet.« Nije mogla sebe zamisliti kao sredovjeènu osobu.»Misliš da æeš se do tada udati, imati djecu?«»Ne znam. Možda.«»Ili æeš možda postati jedna od onih žena koje misle samo na svoj posao.«»Sve žene danas moraju misliti na svoj posao, tata.« Sjede pored njega i uze ga za ruku. »Jedna je od mojih cimerica na pravnom fakultetu, a druga se tako brzo uspinje na ABC-ovoj ljestvici da æe vjerojatno voditi tu mrežu prije nego navrši tridesetu.«On joj se nasmiješi. »Dobra si ti djevojka, Vix. Uvijek si bila takva. Rekao sam Frankie: ‘Na Vix se èovjek može osloniti. Uvijek æe doæi ako ti bude potrebna.«Vix osjeti jako stezanje u grlu.»Kako je Caitlin? Jesi li je vidjela u zadnje vrijeme?«Ona odmahnu glavom. »U zadnje vrijeme, nisam.«»To ti je loše. Uvijek moraš ostati u vezi sa starim prijateljima. Stari te prijatelji najbolje poznaju.«Ona kimnu.»Telefonirala si Tawny?«»Da.«»Što je rekla na ovo?«»Nada se da æeš se uskoro oporaviti. Poruèuje ti da te voli.«»Da me voli, ha? Ta joj je dobra.« Nasmija se, a Vix se smijala zajedno s njim.Vix je bila po namirnice otišla do Kaunea pa je upravo u kolica trpala hranu za srèane bolesnike, kadli, skrenuvši na odjel sa svježim voæem i povræem, naiðe na Phoebe koja je baš prebirala meðu plodovima avokada. »Razmišljam o salati od piletine i avokada«, reèe Phoebe, kao da nastavlja razgovor s Vix. »Što ti misliš?«»Mislim da u tome ima previše holesterola. Mislim, u avokadu.« Pokušavala se sjetiti kada je posljednji put vidjela Phoebe, ali joj to nije polazilo za rukom. Phoebe je izgledala fantastièno. Mogla je lako proæi za Caitlininu stariju sestru. Vix se pitala ima li Phoebe posebne kopèice ispod kose.»Pretpostavljam da znaš kako je Caitlin na Vineyardu«, reèe Phoebe.Vix ispusti dinju koju je držala u ruci pa se plod raspuknu i njegov se sluzavi sadržaj rasu po podu.Phoebe nastavi govoriti kao da nije ništa primijetila. »Kaže da se mora vratiti temeljnim vrijednostima. Namjerava uzgajati ovce, presti vunu i živjeti jednostavnim životom. Misli da je Cvilidreta,«, reèe Phoebe. »Ili je možda u pitanju Matovilka. Uvijek brkam ta dva imena.«»Matovilka je ona s pletenicom«, zaèu Vix vlastiti glas, a u meðuvremenu se pojavi neki momak s krpom i stade èistiti nered.Phoebe je njuškala plastiènu kutiju s jagodama. »Mmm… fino. Hoæeš li ih i ti kupiti?«»Otac je alergièan na jagode.«

»Šteta. Kako mu je?«»Prilièno dobro, kad se sve uzme u obzir.«»Lijepo ga pozdravi.«»Hoæu.«Gurajuæi kolica, veæ je htjela produžiti dalje, kadli se Phoebe okrenu. »Vix… nazovi Caitlin.«

PhoebeNije namjeravala onako iznenaditi Vix. A onaj izraz na njezinu licu. I kako je samo ispustila onu dinju. Bože! Bila je sigurna da Vix to zna. Na kraju krajeva, njih su dvije bile nerazdvojne. Otkuda je ona mogla znati kakvu to igru Caitlin ovaj put igra? Doduše, Caitlin njoj ionako ništa ne govori. Nikada i nije. Ne stvarno. Promaknuo joj je taj dio odnosa izmeðu majke i kæeri, a èini joj se da se isto desilo i s Vix. Ah, pa neka… možda æe njih dvije imati više uspjeha s vlastitim kæerima. Nasmijava je pomisao na to da bi Caity mogla imati kæer, sve dok ne shvati kako bi na taj naèin ona postala baka! To je ipak iskustvo koje joj neæe trebati barem još nekih desetak godina.

__________»Pokušavam svojem životu dati neki smisao«, reèe Caitlin kad ju je Vix nazvala. »Znaèi li to tebi nešto?« Kada Vix nije odmah odgovorila, Caitlin dodade: »Zašto to tebe pitam? U tvojem je životu uvijek bilo nekog smisla.«»Sigurna si da ne brkaš smisao i borbu?«»Otkuda da ja to znam? Misliš li da sam time što sam se trudila da ne budem obièna, postala neurotièna?«»Odlaziš li psihiæu… je li u tome stvar?«»Jasno da odlazim psihiæu. Poznaješ li nekoga tko to ne èini… osim tebe?«»Ja sebi i ne mogu priuštiti terapiju.«»Sigurna sam da bi ti Abby pomogla.«»Je li to niski udarac?«»Zvuèi li ti kao da jest?«»Da.« Nakon dugaèke stanke Vix reèe: »Žao mi je zbog tvojeg prijatelja.«»Obojice mojih prijatelja.«»Obojice?«»Radije ne bih razgovarala o tome. Moj mi psihiæ pomaže da shvatim kako je moje upletanje u njihov život bilo neprimjereno. U potrazi za obitelji krivo sam ih shvatila kao... Oh, kakve to veze ima? Sjeæaš se ubojstva Johna Lennona? Sjeæaš se kako je to pogodilo Lamba?«»Ne baš.«»Pa, pogodilo ga je. Natjerao me da doletim ovamo iz New Mexica i bdijem s njim do ponoæi. To ti je jednako tako neprimjereno, za sluèaj da to ne znaš.«»Jesi li sigurna da je tvoj psihiæ… kvalificirana osoba?«»Može li èovjek ikada u nešto biti siguran? Ovisi o rezultatu, je li tako?«»Pretpostavljam…« Još jedna dugaèka stanka, a onda Vix reèe: »Mislila sam da si u Meksiku, u onom samostanu. Zašto mi nisi javila da si na Vineyardu?«»Zvuèiš kao da se ljutiš? Ljutiš li se na mene?«»Zašto bih se ljutila?«»To ja tebe pitam. Hoæu reæi, posljednji put kad sam te èula nije te nimalo zanimao život na Vineyardu.«»Kao ni tebe… nisi nogom stupila na taj otok od vremena kad ti je bilo…«»Sedamnaest«, reèe Caitlin.Vix joj nije mogla postaviti nijedno od pitanja što su joj prolijetala kroz glavu. Jesi li ga vidjela? Hoda li s nekim? Je li pitao za mene? »Pa… jesi li vidjela Vona?«Caitlin se nasmija. Prokleto je dobro znala što Vix zapravo pita. »Svakako. Vona i onu njegovu smiješnu ženu. I Brua i Trishu i sve ostale. Nisam postala pustinjakinja. Samo želim malo predahnuti… provjeriti stvarnost.« Zastade, a onda reèe: »Žao mi je zbog tvojeg oca.«»S njim æe vjerojatno biti sve u redu.«»To mi je drago.«»Našao je… prijateljicu«, objasni joj Vix. »Ime joj je Frankie. A ona njega zove Slanutkiæu.«»Oh, bože…« Obje se nasmijaše. »Nedostaješ mi Vix.«»I ti meni. Doði u New York preko vikenda.«»Doði ti ovamo.«

»Mislim da neæu moæi. Ne sada.«»Možda preko ljeta?«»Možda.«

41.Sljedeæi su put razgovarale krajem lipnja. Caitlin ju je nazvala u ured. »Moraš doæi ovamo.« Služila se onim zadihanim kraljevskim glasom što ga je pokupila u Evropi, glasom koji je bio negdje na pola puta izmeðu glasa Jackie O. i glasa princeze Di. »Udajem se. U Lambovoj kuæi na Vineyardu.«»Udaješ se?«»Da. A ti æeš mi biti prva djeveruša. Tako je jedino u redu, ne misliš?«»Pretpostavljam da to ovisi o tome za koga se udaješ.«»Za Brua«, odgovorila je Caitlin i opet poèela govoriti svojim pravim glasom. »Udajem se za Brua. Mislila sam da to znaš.«Victoria se prisiljavala da guta, da diše, no svejedno je osjeæala ljepljivu vlagu i slabost. S drugoga je kraja pisaæeg stola zgrabila hladnu limenku dijetne kokakole i pritisnula je na èelo, potom je premjestila na potiljak, istovremeno zapisujuæi datum i vrijeme za koje je bila zakazana svadba. Dok je Caitlin èavrljala, ona je èrèkala po papiru oko te bilješke, sve dok se cijela stranica nije ispunila strelicama, polumjesecima i trokutima, kao da se opet našla u šestom razredu osnovne škole.»Vix?« kazala je Caitlin. »Jesi li još tamo? Èujemo li se dobro?«»Sve je u redu.«»Znaèi, doæi æeš?«»Da.« Èim je spustila slušalicu, istoga je trena luðaèki pojurila u ženski zahod i stala povraæati u školjku. Mora nazvati Caitlin, reæi joj da nikako ne može uèiniti to što ona traži od nje. Pa što je Caitlin mislila? Što je ona sama mislila kada je pristala?Izašavši iz zahoda, naleti na svoju šeficu Angelu koja je iznad umivaonika upravo vadila kontaktne leæe iz oèiju. Vix ispljuska lice hladnom vodom i ispra usta. »Victoria…«, zapoèe Angela zaškiljivši prema njoj. »Grozno izgledaš. Nisi valjda i ti navukla onaj virus?«»Ne znam… možda.«»Idi kuæi«, reèe Angela, »prije nego što zaraziš cijeli ured.«Nevjerojatno uzbuðena, odteturala je kuæi. Ona je prosjakinja pjevala: Žena sam, èuj moj bijes… Gurnula je papirnatu èašu Vix u lice, no Vix udari rukom po njoj i kovanice se razletješe po ploèniku. »Gaduro…«, vikala je prosjakinja za njom.»Ma kome ti kažeš da je gadura?« dreknu Vix, »Svaki dan dobivaš od mene nešto novaca.« Prosjakinja srednjim prstom naèini slikovitu kretnju, a netko se drugi zaustavi i stade joj pomagati da pokupi rasute kovanice.Nekoliko sati kasnije Maja i Paisley naðoše Vix kako usred stana sjedi na podu, okružena foto-albumima i gomilama neuloženih fotografija te odjevena samo u majicu bez rukava i Calvinove kratke hlaèice. Ventilator je bio ukljuèen na najjaèe, no okrenut na drugu stranu kako se fotografije ne bi razletjele. Na CD-u je Pat Benatar pjevala Lomitelj srdaca… kradljivac ljubavi…»Što se dogaða?« zapita Maja.»Udaje se za Brua«, reèe Vix.»Tko se udaje za Brua?«»Caitlin.«»Isuse!«»I hoæe da joj budem prva djeveruša.«Paisley i Maja se zgledaše. »Ne misli valjda ozbiljno«, reèe Maja.

»Misli«, objasni im Vix.Paisley reèe: »Mislim da æu naruèiti nekakvu tajlandsku klopu.« Potraži telefon i naðe ga u košari u koju su se inaèe bacale kore od banana.Kada hrana stiže, sve tri posjedaše oko stoliæa za kavu, odjevene samo u donje rublje i kose prièvršæene ukosnicama navrh glave. »Mogu li govoriti otvoreno?« zapita Maja glasno žvaèuæi proljetni prutiæ.»Svakako…«, reèe Paisley.No, Maja je èekala da to èuje od Vix. »Samo naprijed«, reèe joj Vix znajuæi što æe èuti.»Vrijeme je da ga preboliš, Victoria. Zauvijek.«»Mislila sam da bih trebala nju preboljeti.«»Njega, nju… moraš preboljeti cijelu tu zbrku.«Vix zabode štapiæ za jelo u tajlandski jastuèiæ.Maja to shvati kao dopuštenje da nastavi. »Za Boga miloga, nazovi je i reci da ne možeš doæi na svadbu. Da imaš druge planove. Da… ne znam… ideš na Havaje s nekim strašnim frajerom. A kada se sljedeæi put odluèi udati i pozove te kao prvu djeverušu, neka te o tome na vrijeme obavijesti.«Vix je i dalje jela, prebiruæi po povræu s karijem, a potom po raèiæima s ananasom.»Nije ti više trinaest godina«, reèe Maja sve više gubeæi nadu da æe išta postiæi. »Ona više nema moæi nad tobom. A uopæe ne vidim kakvog smisla ima sve… ovo.« Pokaza na albume, na neuložene fotografije. »To da sebe okružuješ ovakvim… uspomenama.«Paisley dotaèe Majinu mišicu. »Gledaj…«, reèe, »ako Victoria ode na tu svadbu, to æe možda na nju djelovati terapijski. Možda æe joj pružiti moguænost da zauvijek završi s tim… znaš.«»Da zauvijek završi s tim?« zapita Maja. »To æe samo znaèiti još više fotografija, još više boli.« Pa odmahnu glavom promatrajuæi Vix.

MajaOduvijek je znala da Victorijina oèaranost onom NBO djevojkom neæe dobro završiti. Znala je to od onoga dana kada se Victoria uselila u njihovu zajednièku sobu u Weld Southu i poslagala naokolo one svoje fotografije. Samo se ti smij! rekla je Maja jednom prilikom kada je o tome raspravljala s Paisley. Ja znam!Nipošto se ne slaže s Paisley. Victoria ne bi smjela iæi na tu svadbu. I kakav je to frajer koji se ženi najboljom prijateljicom svoje dugogodišnje djevojke? Uèinit æe sve što bude u njezinoj moæi da odvrati Victoriju od odlaska na Vineyard, osim što je neæe svezati i sjediti joj na leðima, što, kad malo bolje razmisli, možda i ne bi bila tako loša zamisao.

PaisleyPriznaje da je ovo bio pravi šok. No, u svjetskoj su se povijesti takve stvari veæ dogaðale, a i dalje se dogaðaju, i to vjerojatno mnogo èešæe no što to njih tri znaju. Samo ne njihovim prijateljima. Sto posto se ne slaže s Majom. Victoria mora biti na toj svadbi. Mora proæi to iskustvo. To je jedini naèin da se oslobodi od njih dvoje. Doduše, Victoria ne sluša ni rijeè od onoga što joj ona ili Maja imaju reæi o toj temi. Veæ je donijela odluku, i to vjerojatno još u trenutku kada ju je Caitlin pozvala da doðe.

__________Èetiri tjedna kasnije Caitlin, èija je kosa lepršala na vjetru, doèekala je Victoriju na malenom vinjardskom aerodromu. Èim su sletjeli, Vix je kroz prozor primijetila Caitlin, no osjeæala se kao da je prilijepljena za sjedište.»Idete li s nama do Nantucketa?« zapita je stjuard i Victoria najednom shvati da je jedini putnik koji još nije izašao iz aviona. U neprilici, dograbi torbu i stepenicama se užurbano spusti na pistu. Caitlin je otkri u gomili i stade joj izbezumljeno domahivati. Victoria krenu prema njoj odmahujuæi glavom jer je Caitlin na sebi imala majicu na kojoj je pisalo jednostavno, jednostavno, jednostavno. Bila je bosa, kao i obièno, i Victoria bi se bila mogla okladiti da su joj noge jednako prljave kao što su bile i onoga prvog ljeta.Caitlin je odmaknu od sebe i èasak ju je tako promatrala. »Bože, Vix…«, kaže, »izgledaš tako… odraslo!« Obje se nasmijaše, a onda je Caitlin zagrli. Caitlin je mirisala na morsku vodu, losion za sunèanje i još na nešto. Udišuæi poznati miris, Victoria sklopi oèi i na trenutak joj se uèini kao da se njih dvije nikada nisu razdvajale. Još su uvijek Vixen i Cassandra, vjeène ljetne sestre. Sve ostalo je pogreška, neka luðaèka šala.

Peti dioUkradi noæ1990-1995

42.Kažu da se èovjeku prije smrti pred oèima ponovno odvija cijeli njegov život, nalik na usporeni film. Tog se dana, na veèeri uoèi Caitlinine svadbe u Crnome psu, Vix èini da joj cijeli život prolazi pred oèima i pita se je li možda to posrijedi. Hoæe li sve to za nju sada završiti, u Caitlininoj sjeni i na proslavi njezine udaje za Brua.Maja i Paisley nisu u pravu. Caitlin nije osoba koju se može preboljeti, nego netko s èijim se postojanjem èovjek mora pomiriti, onako kako se mora pomiriti i s postojanjem roditelja ili roðaka. Ne može tvrditi da ih nikada nije ni bilo. Ne može tvrditi da ih nikada nije volio, zanijekati da ih još uvijek voli, èak i ako mu ta ljubav prièinja bol.Svaki uzvanik koji se pojavi na proslavi, za uspomenu dobiva majicu na kojoj je sitotiskom otisnuta fotografija koja prikazuje mladu i mladoženju kako se ogledavaju preko ramena, oboje se široko osmjehujuæi i ogrnuti zajednièkim ruènikom preko golih leða. Natpis ispod slike glasi:Caitlin i Bru – 31. srpnja 1990.Baš lijepo od njih što su za dan svadbe odabrali Vixin dvadeset i peti roðendan. »Tako nikada neæeš zaboraviti nijednu godišnjicu našeg braka«, rekla joj je Caitlin. Kao da bi ona to mogla zaboraviti…Ranije toga dana Abby je zastala pred njezinom sobom u B&B gdje su ona i Lamb bili smjestili neke od uzvanika. »Mogu li uæi?« zapitala je pokucavši na Vixina vrata. Vix na brzinu navuèe kuæni ogrtaè. Kada je otvorila vrata, Abby je snažno zagrli. »Oh, Vix… nadam se da sve ovo nije preteško za tebe.«»Prošla sam ja i gore stvari«, reèe Vix.Abby stade obilaziti po sobi pa popravi sliku naèinjenu od morskih školjaka što je visjela na zidu, dotaèe svjetiljku, a na kraju dohvati i ruènu svjetiljku s noænog ormariæa i uze je u ruku. »Misliš li da ona zna što radi?«»Ne znam«, reèe Vix.Abby nekoliko puta škljocnu paleæi i gaseæi ruènu svjetiljku. »Hoæe li on njoj biti dovoljan? Hoæe li joj ovaj otok biti dovoljan? Ili to ona samo igra nekakvu igru?«»Ni to ne znam.«Abby ispusti ruènu svjetiljku na krevet i uhvati Vix za ruku. »A što je s tobom… hoæeš li podnijeti ovo veèeras?«»Sve æe biti u redu.«»A sutra… na svadbi?«Vix kimnu. »Ne brinite.«Abby je poljubi. »Prava si ti cura.«

AbbyŠto da se radi? Èovjek zbog svoje djece mora biti sretan, èak i kada ne razumije njihove odluke. Lamb se isto toliko iznenadio kao i ona, ali je i zadovoljan. Od svih ljudi koje je Caitlin mogla izabrati tokom svih ovih godina, ovaj mu se izbor ne èini baš tako lošim. A bit æe i blizu kuæi. Nakon tragedije koju je doživjela izgubivši one svoje prijatelje, nakon samostana, ovo se doima kao pozitivan korak. Osim toga, podsjetio ju je, ima veæ nekoliko godina otkako su Vix i Bru prekinuli. Siguran je da im je Vix dala svoj blagoslov.

__________Phoebe primijeti Vix na drugom kraju prostorije i domahne joj. Predstavlja je Philippeu, svojemu trenutaènom ljubavniku, starijem i dostojanstvenom Francuzu. »Trulo, n’est-ce pas?« pita navlaèeæi majicu preko glave. Nagne se prema naprijed pustivši da joj kosa padne sve do poda, a potom se brzo uspravlja i zagladi kosu. Onda spušta majicu preko dugaèke suknje od trapera i u struku se stegne pojasom. Zahvaljujuæi srebrnom nakitu iz Santa Fea, Phoebe još uvijek upada u oèi.Ni Vix baš nije oduševljena što mora navuæi majicu jer je haljinu s izrezom koji æe privuæi svaèiji pogled posebno brižljivo odabrala. Važno joj je da veèeras dobro izgleda. No, ne može drugima kvariti veselje. Dorset, Lambova sestra, jedina je odbila odjenuti majicu, no s njome se nitko nije prepirao.Bruova šira obitelj pozdravlja Vix – strièevi, tetke, kao i svi bratiæi, ukljuèujuæi tu i Vona, njegovu Patti u visokoj trudnoæi i dvije djevojèice od kojih jedna plaèe.»Što kažeš na ovo, Vix?« pita Von. »Nisam bio siguran da æeš doæi.«»Ma daj… pa ja sam prva djeveruša.« Pokušava se držati nehajno. Ona nikome ništa ne zamjera. Na kraju krajeva, ona je prva rekla ne. Ona svojevremeno nije bila spremna za brak. Upravo æe tako i reæi svakome tko je bilo što upita, kao da æe joj, bude li to izgovorila, biti lakše sve ovo prihvatiti.»Onda, kako je u Velikoj Jabuci?« kaže Von.»Živahno…« Namjerava nastaviti, no onda se predomisli. Zašto bi se sada pokušavala opravdavati zbog ondašnje odluke, posebno pred Vonom?»Daleko živahnije nego ovdje, kladim se«, kaže Patti.»Gaduro, gaduro, gaduro…« Von tako prezirno gleda Patti da se Vix od toga sva zgrbi. Patti uplakano dijete preda Vonu i krene prema ženskom WC-u. Vix poðe za njom.»Ne treba obraæati pažnju na to«, kaže Patti. »Uvijek je takav… za njega sam kriva zato što sam živa.« Uðe u kabinu, a Vix stane popravljati sjajilo na usnicama i èešljati kosu.»Svi se na ovom otoku ponašaju kao luðaci«, nastavlja Patti iz zahoda. »Toliko sam ga puta molila: ’Daj me za vrijeme zime barem par puta odvedi u Boston.’ Misliš da mari za to? Ali samo neka mu netko dadne karte za utakmicu Bruinsa i izjurit æe iz kuæe u tren oka. Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.« Èuje se puštanje vode i Patti izaðe iz zahoda popravljajuæi majicu koju je navukla preko trudnièke haljine. »U svakom sluèaju, muški zimi samo o tome misle. Hokey, hokej i samo hokej… svake veèeri, a onda i par piva s deèkima i bogzna što sve ne…«Patti opere ruke i našušuri kosu. Vix se sjeæa kako je izgledala na onom Poljoprivrednom sajmu, kada ju je prvi put vidjela s Vonom. Njoj je i Caitlin tada bilo èetrnaest, a Patti je vjerojatno bila nekoliko godina starija, pankerica, s naušnicom u nosu i jakom šminkom, a u kosi joj je blistao grimiznocrveni pramen. Von ju je predstavio kao svoga glavnog komada.»Dobivaš li od njega riblje glave?« pitala je Caitlin.»Dobivam i bolje stvari«, objasnila joj je Patti gurnuvši jednu nogu izmeðu Vonovih bedara i ljubeæi ga filmskim poljupcem.Caitlin je zapljeskala. »Nisam znala da se ove godine na sajmu može vidjeti i seks uživo.«Deèki su se nasmijali. Deèki su se uvijek smijali kada bi Caitlin prostaèila.Pattina je kosa sada prirodne boje. »On ti misli da je dar Božji za svaku ženu.« Još uvijek brblja o istome, govori o Vonu. »Ne može podnijeti što se ona udaje za Brua. Rekao mi

je: ‘Isuse… sav taj novac, a uz to i dobar komad guzice. Sada æe se cura moæi dati na fafanje!« Kao da ga ja njemu nisam pušila, i to još kad mi je bilo šesnaest!«Vix se pretvara da prouèava svoj odraz u zrcalu. Ne želi ovo slušati. Veèeras ima dovoljno vlastitih problema.»Svi su ti oni isti, znaš«, kaže Patti. »Misliš da æe se Bru išta promijeniti zato što se ženi ženom iz više klase? Ha! I on æe, zajedno sa svima ostalima, igrati hokej i ganjati pièke. Ti si bila dovoljno bistra da odeš nekamo drugamo, da sebi stvoriš vlastiti život.« Pattino se lice iskrivi i suze joj bezglasno poteku, dok joj ramena podrhtavaju.Vix je tapše po leðima. »Je li ti dobro?«Patti kima glavom tražeæi maramicu po džepu. »Samo èasak…«»Bit æu vani«, objašnjava joj Vix.Von èeka držeæi jednu djevojèicu u naruèju, dok mu se druga objesila o nogu. »Kladim se da ti je svašta naprièala.«»Sve sam to veæ i ranije èula«, kaže Vix.»Gledaj, sve je to s nama dvoma oduvijek bilo krivo., ali nikad nisam mislio da æe postati tako gadno… znaš?«Nije mogla povjerovati kada je od Brua èula da su se Von i Patti vjenèali. Vjenèali! Da je Patti u drugom stanju. Bio ju je nazvao u koledž da joj to javi, baš na poèetku druge godine studija.»Ti sjajno izgledaš«, kaže Von prelazeæi na nju. »Jako seksi… ali uvijek si i bila takva.« Unosi joj se u lice, šapuæe joj na uho. Slobodnu ruku drži na njezinu potiljku, a derište je èupa za kosu. »Sjeæaš se one roðendanske proslave na Chappyju?« kaže on. »Ja èesto mislim o tome…«Vix se nekako izmigolji, a u tom èasu stižu i Bru i Caitlin. Mlada i mladoženja. Sretni par. Bru gleda ravno u nju. Prokletstvo! Kako li samo dobro izgleda! Nadala se da æe joj on djelovati slabašno, pa da neæe osjetiti ništa, ništa do olakšanja što se sutradan ona ne udaje za njega. No, stari se tjelesni refleksi bude u njoj, u koljenima osjeæa slabost, a dlanovi joj se vlaže. Ovo je trenutak istine, Victoria. Nemoj ga propustiti! Oèi su im se susrele. On je gleda onim svojim duboko osjeæajnim pogledom, pogledom od kojega joj se topi sva nutrina. Ti si moja djevojka, Victoria. Uvijek æeš biti moja djevojka. Nema pojma što on u ovom èasu zaista misli. Možda prije nešto kao: Ma, molim te, pogledaj Victoriju! Isuse… zar se toliko udebljala ili je u pitanju samo ta glupa majica?S pladnja što ga konobar pronosi mimo nje dohvati èašu šampanjca, podigne je uvis kao da nazdravlja Bruu i na iskap je popije. Bru se smiješi dok ona nastoji odmaknuti što dalje od Vona. Eto, i to je prošlo… javili su se jedno drugome i Vix je preživjela.

Prilazi Sharkey koji stoji na drugoj strani prostorije. Nije ga vidjela još od Lambova pedesetog roðendana. Uz njega stoji žena s djetešcetom koje joj visi na leðima kao kakva koala. Predstavljajuæi ženu, Sharkey kaže da je to Wren, a djevojèica je njezina kæi Natasha. Wren nosi kosu upletenu u sitne pletenice s tankim ukrasnim vrpcama i dugaèku indijsku suknju. Je li meðu njima u pitanju romantièna veza? Postoji li neka žena u Sharkeyevu životu? Mogla bi se dobro i udati, Victoria. Što je s bratom? Najradije bi prasnula u smijeh, ako veæ ne smije briznuti u plaè, no Vix je prava majèina kæi pa svoje prljavo rublje ne pere pred strancima.Sharkey je oprezno grli iskrivivši se tako da im se tijela previše ne dodiruju. »Jesi li dobro?« pita i ona shvaæa da se njegovo pitanje ne odnosi na njezino zdravlje.

»Dobro sam, zbilja…«, objašnjava mu posluživši se drugom èašom šampanjca.»Izvrsno. To je izvrsno.« Opet se preselio na istok nakon doktorata iz filozofije, a sada na M. I. T.-u radi još jedan doktorat u okviru programa o umjetnoj inteligenciji. »Daniel i Gus su ovdje«, kaže pokazujuæi glavom prema njima.Vix slijedi njegov pogled i ugleda njih dvojicu. Deèki iz Chicaga ponovno zajedno. Ona je zapravo Alica koja je upala u zeèju rupu. Cijela je njezina životna prièa povezana s nekim od uzvanika na ovoj proslavi. Daniel je visok i vitak, prorijeðene kose, besprijekorno odjeven u odjeæu marke Polo Sport, a lice mu odaje da se beskrajno dosaðuje, kao i onoga dana kada ga je prvi put srela. Sada se bavi pravom i radi u oèevoj tvrtki u Chicagu. Vix zna za Abbyne neizreèene želje u pogledu njih dvoje. Pita se zna li i Daniel za to.Gus je visok muškarac jaka vrata, širokih ramena i tamne kose. Vix ga nije vidjela još od onoga ljeta kada je prije osam godina bila otišla od Caitlin. Probija se kroz more majica, dok se Caitlinino i Bruovo lice smješka prema njoj sa svih strana, i uspijeva iznenaditi deèke iz Chicaga.»Sirupiæu!« Gus je èvrsto stisne uza se. Za razliku od Sharkeya, njega nije strah privinuti njezino tijelo uz svoje ili je poljubiti gotovo u sama usta. »Lijepo te je vidjeti.« I najednom je i njoj drago što vidi njega. Ljetna sestra i ljetni brat. Daniel je hvata za ramena i utisne joj hladan poljubac pored uha. »Kako si, Vix?«Izluðuju je svi ovi izrazi suæuti. Ne može podnijeti pomisao na to da je njih dvojica smatraju izigranom. Važno je postaviti stvari na svoje mjesto, objasniti svakome. tako da to zauvijek shvati, da je ono što je nekada postojalo izmeðu nje i Brua, pa ma što to bilo, službeno završeno, da je s time veæ odavno završeno. On se slobodno može oženiti s kime god hoæe, pa èak i s Caitlin. U redu, možda to i jest neprilièno. Ali… pogaða li to nju? Ne, prokleto bilo! Zar ne vide da se ona izvrsno osjeæa? Sto posto izvrsno!»Pa…«, kaže Gus, »jesi li došla s deèkom?«»S deèkom?« Vix zastaje razmišljajuæi o tome da je trebala nekoga dovesti sa sobom. Zašto se toga nije sjetila? Earl bi rado bio došao s njom. Ovdje bi našao dovoljno graðe za barem dvije nove drame. Odgovara: »Ne… nije mogao doæi. A tvoja djevojka?«»Kakva djevojka?« pita Gus. »Još uvijek pokušavam tebe preboljeti. Ti si mi bila prva ljubav.«Ovaj se put ona zaista smije.»Ne vjeruješ mi? Pitaj Baumera je li to istina.«Daniel je s visoka pogleda. »Tako nam Bog pomogao… istina je.«»Pa, Gus… za ono što je moglo biti«, kaže Vix istrusivši i treæu èašu šampanjca. Bolje bi bilo da to nije uèinila. Shvaæa tu èinjenicu u istom èasu kada je vratila praznu èašu na pladanj. Šampanjac joj udara ravno u glavu pa joj se poèinje vrtjeti i osjeæa laganu muèninu. Deèki iz Chicaga odvedu je van, a onda sve troje sjednu na neki trupac na plaži.

DanielVix dobro izgleda. Izgubila je ono djeèju pretilost pa joj se jagodice na licu sada jasno istièu. Doduše, nije ona njegov tip. Njemu su draže hladne plavuše. Mazne curice. Posljednja mu je od njih rekla: Previše si žestok za mene, Daniel. Znaš, meni treba netko tko u sebi ima manje žestine.Radi na tome, ali s obzirom na svoje gene, ne oèekuje puno od toga. Nije on kao Gus sa svojim bezbrižnim humorom. Žene ga smatraju neodoljivim. Ne smeta im njegov zapušten izgled. Možda sanjare o tome da æe ga izmijeniti, odjenuti ga u pristojnu odjeæu. Sa ženama èovjek nikad ne zna.Pogledaj Ab… Tko bi ikada pomislio da je njegova majka za tako nešto sposobna? Otac bi mogao iz kože iskoèiti što se ona tako dobro snašla. I to ne samo u vezi s Lambom i novcem, nego i u vezi s onim drugim, s dobrotvornim društvenim radom. Èlanica je upravnoga odbora u èetiri glavne organizacije, a Lamb se pokazao kao pristojan momak. Kupio je Abbynim starcima stan na Longboat Keyu. Baka je sada ponosna kuæevlasnica.Nije siguran hoæe li i dalje raditi u oèevoj tvrtki. Otac je, otkako se razveo od Bebe, zapao u nekakvu krizu. Muèi ga depresija. Doktor ga veæ neko vrijeme drži na Prozacu. Možda je za njega vrijeme da krene dalje, èak i da se preseli. Miami je vruæe mjesto, i to ne samo u jednom pogledu.

__________Nakon kratkoga vremena Vix klizne na pijesak i nasloni glavu na trupac. Oèi joj se sklapaju. Tone i izranja, dok Gus i Daniel oživljavaju uspomene, a glasovi im dopiru negdje iz daleka, premda osjeæa da su tijelom odmah tu, pored nje.»Nikada nije mogla odoljeti tim frajerima s otoka«, kaže Gus.Krivo je shvatio, misli ona. Nije mogla odoljeti samo Bruu.»Mi smo joj bili na raspolaganju, narajcani do sto vragova«, nastavlja on, »a ona ode i naðe tipa s konjskim repom.«Oh, Caitlin… on govori o Caitlin.»Još uvijek prekrasno izgleda«, kaže Daniel.»Ali i iznureno«, odvraæa Gus.»Misliš?« pita Daniel.»Vidiš joj to u pogledu.«Govore preko nje, kao da je nema, kao da je nevidljiva. Možda je mrtva, a da to i ne zna.»Znaš, jednom sam«, prièa Gus, »prolazio pored njezine sobe, a ona me uvukla unutra i zatvorila vrata. ‘Gus… hoæeš li mi namazati leða?’ pitala me i pružila mi boèicu s losionom za sunèanje. Na sebi je imala onaj svoj žuti kupaæi kostim – sjeæaš se onog žutog kostima? – a onda je i spustila naramenice… majku mu, spustila je cijeli gornji dio kostima, sve do struka. Meni je bilo devetnaest ili tako nekako… i hormoni su mi stalno radili.«Vix nije sigurna hoæe li povraæati ili ne. Pokušava otvoriti oèi, ali je od toga hvata vrtoglavica pa ih brzo ponovno zatvara.Mora da su je se deèki iz Chicaga tada sjetili jer osjeæa kako odozgor gledaju u nju provjeravajuæi mogu li bez opasnosti nastaviti s razgovorom. Gus kaže. »Sirupiæ je potpuno grogi.«Daniel kaže: »Ako mi sada kažeš da si imao nešto s Caitlin i da mi to tokom svih ovih godina nisi rekao…«»Nisam bio ni blizu tome«, kaže Gus. »Uspio sam na dvije sekunde položiti ruke na one njezine krasne sisice, a onda mi je rekla: ‘Hoæu te gledati dok se igraš s tim.’ – ‘S èim?’ pitao sam, a ona je rekla: ‘S cijelom opremom…’«»Opremom?« pita Daniel.»Opremom«, objašnjava mu Gus, a Vix zamišlja kako je sigurno protresao muda da pokaže Danielu na što misli, jer njih dvojica prasnu u smijeh.I Vix bi se rado smijala. Smijala se prizoru u kojem je Cassandra brojala Vixenine stidne vlasi. Šesnaest. Baš si sretnica! No, umjesto toga osjeæa da je na rubu suza.»Uvijek sam mislio da æe ona nešto postiæi u životu«, kaže Daniel. »Nešto veliko.«Èuje se zvuk zvona koje najavljuje veèeru pa je Gus prodrma. »Hajde, Sirupiæu… vrijeme je za buðenje.« Pomaže joj da stane na noge. »Kako se osjeæaš? Hoæeš li preživjeti?«Nesigurna je na nogama, ali uspije siæi do mora, skine glupavu majicu, namoèi je u vodu, a potom je pritisne na lice i potiljak. »E, ovo veæ bolje izgleda«, kaže Gus promatrajuæi njezinu haljinu, a hormoni mu još uvijek rade.»I tek toliko da znaš«, objasni mu ona, »žuti kupaæi kostim sam nosila ja.«Za veèerom sjedi stisnuta izmeðu Gusa i Daniela kao u senvièu. Uhvativši sanjivi pogled kojim Phoebin ljubavnik odmjerava Vix, Gus se okrene Danielu. »Sirupiæ djeluje na frajere kao pravi magnet.«

Caitlin je bila magnet, a ona samo èestica u njezinu magnetskom polju.Nakon veèere su svi pozvani da se okupe na plaži i promatraju vatromet prireðen u èast mlade i mladoženje. Daniel joj prebaci svoj platneni kaputiæ preko ramena. Ona se osloni na Gusa koji, kako joj se èini, udiše miris njezine kose, a nebo se rasvjetljuje i ona se sjeæa jednoga drugog vatrometa na nekoj drugoj plaži. Ti se valjda mene ne bojiš? Ne, bojim se ovoga što osjeæam.Kada se društvo razišlo, Caitlin joj nudi da je poveze do B&B-a. »Ti neæeš kuæi s Bruom?« pita Vix.»Ne veèeras. Ako buduæi muž i žena noæ prije svadbe provedu zajedno, to donosi lošu sreæu.«Vix za to nije nikada èula, ali ulazi u Caitlinin bijeli džip. Krov je spušten pa, kada njih dvije krenu prema izlazu iz grada, vjetar im stane nositi kosu. »Ovo za tebe nije preteško?« pita Caitlin. »Mislim, to što gledaš nas dvoje zajedno?«Vix je sretna zbog tame i zbog šampanjca.»Izmeðu vas dvoje veæ je davno bilo sve gotovo…«Vix bi voljela da se može pokazati velikodušnom i umiriti Caitlin, no nije u stanju naæi prave rijeèi pa ništa ne govori.»Mrzim kad ovako šutiš!« vikne Caitlin. Džip stane krivudati. Vix zatvara oèi i èvrsto se drži, sigurna da ih Caitlin obje namjerava ubiti. Ne, samo je najednom odluèila da skrene prema vidikovcu Tashmoo, pa stigavši onamo, ugasi motor i nasloni glavu na upravljaè. »Oh, Bože…«, zaplaèe. »Ne znam želim li se uopæe udati za njega.«Vix se ukoèi.»To tebe šokira, pretpostavljam?« kaže Caitlin. »Ti u životu nisi napravila ni jednu jedinu stvar zbog koje si kasnije zažalila.«U tom trenutku Vix osjeæa takav poriv da… što? Nije sigurna. Nije sigurna mrzi li Caitlin ili samu sebe, ili pak Brua koji je u prvom redu kriv za ovu situaciju.»Oh, dobijesa…« Caitlin obriše nos nadlanicom. »U svakom sluèaju, bit æe to lijepa svadba.« Okreæe kljuè u bravi i pali motor, apotom vozi do B&B gdje iskrca Vix. »Dobro spavaj…«, dovikuje šaljuæi joj poljubac.»I ti.«

43.Zna da neæe biti u stanju zaspati. Pokušava èitati, ali se ne može usredotoèiti na knjigu pa pograbi vestu i ruènu svjetiljku te ponovno izaðe. Vjetar se pojaèava. Svjetiljka u njezinoj ruci obasjava cestu koja kroz šumu vodi do plaže. Sve dok je nije zgrabio, nije vidjela èovjeka koji je iskoraèio iz sjene. Ukoèila se od straha. Ne može vrisnuti, ne može potrèati. Znaèi, tako æe se sve ovo završiti. Zgodan naèin da nekome zezneš svadbu!Èovjek je okrene prema sebi… ali èekaj… pa to nije nikakav luðak, barem ne u onom smislu koji je njoj na umu. Ovo je Bru. »Moramo razgovarati«, kaže. Ona se oslobodi njegova stiska i stane brže koraèati. On ide uz nju. »Ne znam kako se sve ovo desilo. Ne znam što æu uopæe s njom. Što æemo nas dvoje jedno s drugim.«Ona zastaje i upravlja mu svjetlo ruène svjetiljke ravno u lice. »Vama æe dvoma brak zbilja biti sretan!«»Gledaj, Victoria, pogriješio sam… priznajem… što još hoæeš od mene?«»Poštedi me objašnjenja«, kaže Vix podižuæi slobodnu ruku u zrak. On posegne za njezinom rukom i privuèe je k sebi, a njoj od toga nestaje zraka. Opet joj je sedamnaest godina, pliva kao izbezumljena… no ovaj put tone ispod površine… ovaj se put utapa. Svjetiljka joj iz ruke pada na tlo.On je poèinje ljubiti. Najprije nježnim i sitnim poljupcima s obje strane usta, a potom gladno i strastveno. Uzima je za ruku i brzo je vodi, vodi je niz cestu do svojega kamioneta i njih dvoje bez rijeèi kreæu preko otoka do njegove kuæice.Malo prije zore probudi je zvuk sirene za maglu, srce joj žestoko lupa, a u glavi osjeæa udarce èekiæa. S hrpe na podu pograbi one dijelove svoje odjeæe koje uspije naæi, bosonoga otapka do vrata i tiho, pazeæi da ga ne probudi, izlazi iz kuæice. Nazuva cipele, prebacuje haljinu preko glave, a potom poèinje trèati… trèati kroz grmlje primorske šljive i lovore koji je grebu po nogama… trèati… trèati, sve dok ne doðe do glavne ceste gdje zaustavlja prvi automobil koji naiðe, dvije žene koje idu na rani jutarnji trajekt.Možda bi i ona trebala produžiti, naprosto se ukrcati na trajekt, otiæi s otoka. No, zabrinut æe se za nju. Abby æe reæi: Gledaj, uopæe nije spavala u svojem krevetu. Nešto se strašno dogodilo… sigurna sam u to. Pozvat æe policiju i policajci æe pronaæi njezino donje rublje u Bruovu kamionetu ili krevetu ili negdje drugdje gdje ga je ostavila i optužit æe ga zbog neèega još goreg od onoga što je stvarno uèinio. Vjenèanje æe se otkazati.»Je li ovo dovoljno blizu?« pita je vozaèica kada su došli do znaka koji pokazuje prema B&B-u.»Da, hvala vam.« Vix pješaèi milju do motela i usput naleti na Philippea – sranje – koji je upravo izašao na rano jutarnje trèanje. Je li primijetio da je još uvijek odjevena u odjeæu koju je prethodne veèeri imala na sebi?»Ah, Veek-toria… uživate u ranoj jutarnjoj šetnji?«»Da«, objašnjava ona ubrzavajuæi korak. »Prije doruèka uvijek prošeæem.«On je odmjerava od glave do pete i ona shvaæa da je njemu jasno kako ona nije spavala u svojoj sobi. No, nema naèina da sazna gdje je i s kime provela noæ.

44.Oko deset je sati sunce poèelo peæi, pa kada Vix koja dremucka na trijemu Lambove kuæe, zavaljena u otrcanu stolicu za ljuljanje naèinjenu od pletenog pruæa, duboko udahne zrak, do nje dopire miris zvjezdastih ljiljana iz Abbyina vrta. Zamišlja kako æe za sat vremena koraèati niz crkvenu laðu noseæi na glavi slamnati šešir koji joj sada poèiva u krilu, a tanka æe joj se i prozirna haljina u boji bjelokosti ovijati oko gležnjeva. Nosit æe kitu suncokreta. Morat æe se smiješiti. Na kraju krajeva, ona je Caitlinina prva djeveruša. Ili bi trebalo reæi ‘sazdana od same èestitosti’? Žacne je vlastita loša šala. Ne može u sebi suzbiti želju da se ista vilinska kuma koja joj je svojevremeno omoguæila da se sprijatelji s Caitlin, sada spusti odnekud s visine i izbavi je, odnese je daleko od ovoga otoka, otoka na kojem je sve samo sjeæanje – sjeæanje na sve najbolje i najgore u njezinu životu.Iz daljine èuje kako je Caitlin doziva. »Vix… dovuci ovamo tu svoju guzicu! Prva djeveruša ima i nekih odgovornosti.« Caitlin se smije, a njezinu se smijehu pridružuju i ostali.Phoebe je nježno drma. »Vix…« Kada Vix otvori oèi, Phoebe je pita: »Burna noæ?«Slamnatim šeširom Vix hladi lice kao lepezom. Philippe je vjerojatno isprièao Phoebe da ju je vidio dana s rano ujutro i da je izgledala kao da je cijelu noæ negdje probdjela. Samo moli Boga da nitko od njih nikada ne dozna istinu.Abby je napokon preuredila Caitlininu sobu. Zidovi su okreèeni, nekadašnji jednostruki kreveti koji su bili postavljeni jedan uz drugi, zamijenjeni su starinskim željeznim dvostrukim krevetom s visokom gomilom èipkom obrubljenih jastuka. Na policama na kojima su nekoæ ležale polomljene igraèke, sada se koèe redovi knjiga. Zbirka kamenèiæa s plaže razvrstanih po boji – plavi kamenèiæi boje lavande, smeði poput kornjaèevine ili pak sivi – pohranjena je u staklene posude. Na jednome zidu visi uveæana bijelo-crna fotografija, snimljena onoga prvog ljeta, kada je njoj i Caitlin bilo tek dvanaest godina, a prikazuje njih dvije kako se grle gledajuæi jedna drugoj u oèi, kao da je rijeè o nekoj predivnoj, no samo njihovoj tajni.Caitlin pleše valcer po sobi podižuæi uvis donji dio satenske vjenèanice boje bjelokosti. Izvanredno izgleda, blista kao da je ovaj èas sišla s naslovne stranice èasopisa Mladenka. »To je bakina haljina«, objašnjava obraæajuæi se Vix. »Jednom sam te odvela na njezin grob… sjeæaš se?«»Sjeæam se.«»Dorset mi ju je poslala. Savršeno mi pristaje. Uopæe je nije trebalo prepravljati. Pitam se hoæe li baka Somers išta primijetiti? Vjerojatno neæe. Ne vidi naroèito dobro. Prešla je devedesetu.« Zaustavlja se ispred zrcala. Lice joj je rumeno. »Uopæe ne mogu zamisliti da bih mogla tako dugo živjeti, a ti?«Vix ne može zamisliti ništa osim današnjeg dana, a i to joj prièinja nevolje. Podigne veo iz njegova gnijezda naèinjena od svilenog papira, no prije no što ga uspije staviti na Caitlininu glavu, Caitlin je uhvati za mišicu. »Èekaj…« Okrene se od zrcala i stane pred Vix. »Ono što se sinoæ desilo…«, poène.Oh, Bože… Caitlin zna… on joj je rekao! Možda bi joj sada trebala sve priznati, maknuti joj se s puta, moliti je da joj oprosti…»Što sam ti ono rekla u džipu?« nastavlja Caitlin, kao da postavlja nekakvo pitanje. »Kad sam ti rekla da ne znam želim li se uopæe udati za Brua?«Vix osjeæa omaglicu.

»Nisam ti do kraja rekla ono što sam pokušavala, ono što sam ti morala reæi…«»Ne moraš mi ništa objašnjavati«, kaže joj Vix u nadi da æe Caitlin zašutjeti. »Nije ništa èudno da te u zadnji èas hvata napetost.«»Ne, nije u pitanju nikakva napetost u zadnji èas«, kaže Caitlin. »Rijeè je o Bruu i meni…«Vix zadržava dah. Nikada nije ni zbog èega žalila ovako kako žali zbog prethodne noæi. Kad bi je barem mogla nekako poništiti.»Uvijek sam željela sve što je bilo tvoje«, kaže Caitlin.»Ali oduvijek si ti sve imala.«»Ja nisam tako gledala na to. Ti si bila kæerka kakvu je Abby oduvijek željela. Zaslužila si stipendiju Somersove zaklade. Èak si i grudi imala. Morala sam ti dokazati da sam u veæoj mjeri seksi. Morala sam ti dokazati da mogu dobiti svakog frajera kojeg poželim… pa èak i Brua.«»Pa, sad si ga dobila.«»Ne mislim sada, premda je pomalo neobièno kad se udaješ za prvog èovjeka s kojim si spavala.«Vix je potpuno smuæena. »Zaboravljaš uèitelja skijanja… u Italiji… u treæem razredu srednje škole?«Caitlin odmahuje glavom. »Izmislila sam ga radi tebe.«»Izmislila si uèitelja skijanja?«»Zato da misliš kako sam ja bila prva.«Vix to s mukom može probaviti. »Hoæeš reæi da si lagala?«»Ne bismo li to mogle nazvati malo bujnijom maštom?«»Maštom?«»Dobro… onda sam lagala.«»A što je s Vonom? Jesi li i njega izmislila?« I što je s onih ostalih stotinu ljubavnika o kojima je slušala tokom svih ovih godina?»Oh, Von… mi zapravo, znaš, nikada nismo išli do kraja jer on nije htio staviti prezervativ. Vidiš kamo ga je to dovelo. U svakom sluèaju, ono drugo mu je ionako bilo draže.«Stoje tako gledajuæi jedna drugu sve dok Caitlin ne kaže: »Hoæeš reæi da nito nisi znala… da nikada nisi ništa naslutila?«Vix se èini da ne može disati. Uhvati se za naslon na krevetu.Caitlin se glas stišava do šapta. »Nakon Nathana, nakon pogreba, kada sam se vratila na Vineyard…«Vix se okreæe na drugu stranu. Ne! Odbija u to povjerovati. Kroz prozor promatra djevojèice koje æe pred mladenkom bacati cvijeæe, kako se po velièini svrstavaju u red, a svaka od njih drži u ruci kiticu ivanèica.»Rekla si mi da mu ja sve objasnim«, kaže Caitlin. »Rekla si mi da mu isprièam zašto se ne možeš vratiti.« Staje iza Vix i spušta joj ruku na mišicu.. »Dogodilo se. Nijednom od nas dvoje to nije ništa znaèilo. Zbilja.«Vix se ne mièe. Caitlin je zgrabi za ramena prisiljavajuæi je da sluša. »Priznajem da sam bila ljubomorna zbog toga što te toliko volio… ali èak i još više od toga, zato što si ti voljela njega. Željela sam ti dokazati da je i on kao svi ostali, da u životu ide samo za svojim nosom.«

»Bru nikada nije bio takav.« Ne može vjerovati da stoji ovdje i brani ga, i to nakon prethodne noæi. Sada mora Caitlin reæi istinu. Smjesta. Sada mora izjednaèiti rezultat.No, Caitlin još nije završila. »Što misliš zašto se nikako nisam htjela vratiti kuæi?« pita. »Jesi li se ikada o tome zapitala?«Èovjek misli da nekoga dobro poznaje, a onda otkrije da…»To se više nikada nije ponovilo«, dodaje Caitlin. »Više se nismo ponovno vidjeli, sve do prije par mjeseci kad sam se ja vratila ovamo.«Vix krajièkom oka zapaža sebe u zrcalu i šokirana je što joj se na licu ništa, baš ništa ne vidi.Fotografkinja kuca na vrata. »Jednu za put«, kaže i nogom otvara vrata. Traži od Vix da se nagne preko Caitlinina ramena dok obje gledaju u zrcalo. »Tako…«, kaže namještajuæi ih, »malo bliže, tako da vam lica budu sasvim jedno uz drugo. Odlièno!«Vix na Caitlininu glavu stavlja nevjestinski vjenèiæ na koji je prièvršæen vjenèani veo, namješta ga u sredinu, a potom raširi veo tako da èipkasti obrub i siæušni biseri uokvire Caitlinino ljupko lice. Fotografkinja napravi i ovu sliku.Prije no što æe izaæi iz kuæe, Caitlin povede Vix do sobe za dnevni boravak gdje je Abby izložila vjenèane poklone. »Pogledaj ovo«, kaže podižuæi uvis porculansku figuricu djevojke u baletnoj suknjici koja stoji konju na leðima. Na èestitki piše:Draga djevojèice, ako ti sve drugo propadne, prikljuèi se cirkusu!Vix se poène smijati, a Caitlin joj se pridruži. Grèevito stežu jedna drugu, sve dok ih Phoebe ne rastavi. »Vrijeme je da krenemo«, kaže ona Caitlin, »ako si sigurna da ovo želiš uèiniti.«U crkvi baka Somers glasno pita: »Za koga se ona to udaje?« Dorset pokazuje na Brua. »Oh, baš je zgodan. Tko su mu roditelji? Èime se bave?«Sharkey prati Phoebe niz crkvenu laðu. Opuštena je i smiješi se. Daniel vodi Abby koja djeluje napeto iako se trudi da to prikrije. Obje žene sjedaju jedna uz drugu. Vix ne može ni pogledati u Brua. Moli Boga da on nikada ništa ne kaže… nikada. No, kako on može znati da æe Vix èuvati tajnu?Caitlin klizi niz crkvenu laðu oslanjajuæi se o Lambovu ruku. Lamb izgleda tako ponosno, tako pun ljubavi da Vix naviru suze na oèi. Caitlin se smiješi ravno na nju. Ima osjeæaj da se Caitlin sprema nešto izvesti, ali ne zna što. Napola oèekuje da æe joj kiticu složenu od ukrasnica, zvonèiæa i ivanèica uzgojenih na otoku baciti u lice i reæi: Ti se udaj za njega. Vas dvoje zaslužujete jedno drugo!

BruProšle je noæi bio potpuno lud. Potpuno sišao s uma. Što je to pokušavao napraviti, jebem mu? Izvuæi se iz svega? No, evo, stiže Caitlin oslanjajuæi se o Lambovu ruku, lebdeæi niz crkvenu laðu poput kakva anðela. Smiješi se ravno na njega. Sranje! Što bi sad trebao napraviti?Sjeæa se noæi kada mu je donijela Victorijinu poruku, odmah nakon Nathanove smrti. Predivna sedamnaestogodišnja Caitlin s onim svojim tužnim, tako tužnim izgledom… Uzeo ju je u naruèje u želji da joj zaustavi suze. Nije je namjeravao poljubiti. No, ona ga je pogledala, a usne su joj bile poluotvorene i vlažne. Nije namjeravao ni voditi ljubav s njom. Isuse… bila je djevica… krvi je bilo na sve strane. Pravo iznenaðenje nakon svih onih prièa koje je slušao od Vona. Žao mi je, rekao joj je kasnije. Je li razumjela? To se više nikada nije smjelo dogoditi. Razumjela je. I držala se daleko od otoka, daleko od njega… sve do sada. Najednom mu pada na pamet da nije bio prvi muškarac samo Victoriji, veæ i Caitlin. Možda je u tome njegov problem. Obje ih voli. Drago mu je što ne mora birati. Drago mu je što su njih dvije to uèinile umjesto njega.

__________Caitlin i Bru stoje pred mladim sveæenikom koji inaèe ponedjeljkom i èetvrtkom s deèkima igra hokej. Ona obeæava da æe ljubiti, voljeti i poštovati Josepha Brudheghera sve dok ih smrt ne razdvoji, a i on to isto obeæava njoj. Njih dvoje razmjenjuju vjenèano prstenje. Sveæenik ih proglašava mužem i ženom. Mladenci se ljube, uzvanici plješæu, a najmlaða djeveruša podiže rub haljinice i èeška se po stražnjici.Na tratini ispred kuæe podignut je šator, a u njemu su postavljeni stolovi za kojima može sjediti stotinu i pedesetero ljudi. Vixine potpetice tonu u meko tlo dok s ostalima ulazi u šator i zauzima mjesto za poèasnim stolom. Uzvanici plešu uz glazbu koju izvodi Martha’s Vineyard Swing Band, a ples se odvija na drvenom podiju koji je malo nagnut. Vix pije samo Perrier, ali se svejedno osjeæa ošamuæenom. Fini, finis, finito… Možda je Paisley bila u pravu kada je tvrdila Maji da æe joj ovo pružiti moguænost da zauvijek završi s tim. Sada se njih troje moraju ponašati kao odrasle osobe.Jednom pleše i s Bruom i on joj kaže: »Ono što se desilo prošle noæi…«»Zaboravi prošlu noæ«, kaže ona. »Prošle noæi nikada nije ni bilo.« Ne osjeæa slabost u koljenima ni lepršanje u želucu. Prošla je noæ za njih bila svršetak i oboje to znaju. Osjeæa njegovo olakšanje.»Lijepa je, ha?« pita Bru dok oboje promatraju Caitlin kako pleše valcer s Lambom. »Ne mogu povjerovati da mi je ona…«»Žena«, dovršava Vix reèenicu umjesto njega. Glazba je prestala, ali se njih dvoje ne razdvajaju. Ona razmišlja bi li ga zapitala je li istina da su on i Caitlin zbilja… No, kakva bi to imalo smisla? Koliko ona zna, Caitlin je sve to izmislila, kao i onoga uèitelja skijanja. Koliko ona zna, nikakva žena u Parizu nije izrezala Caitlinine gaæice na komadiæe, nije bilo nikakva Tima Castellana u Los Angelesu ni oženjenoga èovjeka s kojim je u Londonu ostala u drugom stanju. No, to više i nije važno.Gus joj prilazi s leða i ovija joj ruku oko struka. »Sirupiæu, mislim da bi ovaj ples baš i mogla otplesati sa mnom.«Trisha i Arthur klize naokolo naginjuæi se duboko na sve strane i hitro se vrteæi.Nitko od mlaðih ljudi ne zna kako bi trebalo plesati uz ovu glazbu, ali se svi podvrgavaju vodstvu starije generacije i pretvaraju se da svejedno plešu. »Znaèi«, kaže Gus, »divna se kraljevna udala za kraljeviæa i do kraja života sretno s njim živi na èarobnom otoku. Je li tako ili nije?«»Jest«, kaže ona.»Recimo da se on pretvori u žabu. Što onda?«»Pretpostavimo da se u žabu pretvori ona?«Gus se smije i privlaèi je bliže k sebi.Bruovi divlji bratiæi oduševljeno pozdravljaju kada sastav prelazi na rok-glazbu. Abby svakome kome je to potrebno nudi èepiæe za uši. Sitna se djeèica ganjaju gore-dolje po tratini. Von ima previše prilike za piæe pa veæ nesuvislo trabunja nazdravljajuæi mladome braènom paru. Lamb mu stiže u pomoæ, no Patti svejedno uvrijeðeno odlazi vodeæi i obje djevojèice sa sobom. Dorset se baca na divljaè. Još je za vrijeme juèerašnje proslave bacila oko na nj.Kasno poslijepodne, nakon rezanja svadbene torte, nakon fotografiranja prizora u kojem mladenka tortom hrani mladoženju i drugoga u kojem mladoženja tortom hrani mladenku, bratiæi odnesu Brua do jezerca i bace ga u vodu. Kada jedan od njih podigne Caitlin i prebaci je preko ramena, ona ga stane šakama udarati po leðima i vikati: »Ne u

vjenèanoj haljini, šupku nijedan… to je skupocjena starina!« On je spusti na tlo i ona iskoraèi iz haljine ostavljajuæi je na travom obrasloj obali iznad jezerca. Bratiæi je bace s mola odjevenu samo u dugaèki kombine boje bjelokosti. Bru je u vodi doèeka na ruke. Njih se dvoje poljube, a onda on izaðe iz jezerca držeæi je u naruèju, kao da je nosi preko praga. Fotografkinja ovjekovjeèuje taj trenutak.»Sada si ti na redu, Victoria«, kaže drugi bratiæ jednim je zamahom podižuæi uvis i bacajuæi je u vodu s kraja mola. Potom svi, jedan za drugim, skaèu u jezerce – bratiæi, njihove žene i djevojke, veæina mlaðih i neki od manje mladih uzvanika, svi u svojoj najboljoj odjeæi. Svi osim Sharkeya koji se s Wren u èamcu vozi po jezercu, te Daniela i Gusa koji èekaju da Vix izaðe iz vode. »Ne možeš cijeli dan ostati u jezeru«, doziva je Gus i smije se.Osjeæa se nespretnom i stidljivom, poput nevoljnog sudionika u natjecanju za najmokriju majicu. Kada napokon izaðe iz vode prekriživši ruke na grudima, Gus je zamota u ruènik za plažu. »Uvijek si bila sramežljiva, Sirupiæu.«»Hoæeš li ti mene cijeloga života zvati Sirupiæu?«»A kako da te zovem?«»Kako bi bilo da pokušaš sa ‘Vix’?«»Vix…«, kaže on da vidi kako to zvuèi.Gore u sobi Caitlin joj pruža kratke hlaèice i majicu da presvuèe mokru odjeæu. Caitlin je veæ obukla traperice pa sada zatvara naprtnjaèu spremajuæi se za odlazak na medeni mjesec, i to na kampiranje u Maine. »Hvala ti, Vix… što si bila uz mene.« Gleda fotografiju koja prikazuje njih dvije u dobi od dvanaest godina. »Tko kaže da slika ne vrijedi više od stotinu rijeèi?«»Tisuæu«, kaže Vix. »Mislim da je u pitanju tisuæu rijeèi.«Caitlin se smije. »Nas smo dvije bile strašan dvojac, je li?«»Jesmo.«Caitlin je grli. »Uvijek æu te voljeti. Obeæaj da æeš i ti uvijek voljeti mene.«»Znaš da hoæu.« I to je istina, misli Vix, bez obzira na sve, uvijek æe voljeti Caitlin. Caitlin podigne naprtnjaèu na leða. »Jesi li pitala Brua… o onom ljetu?«»Jesam«, laže Vix.Caitlin kima glavom. »Je li ti rekao istinu?«»Jest.« Još jedna laž.Caitlin ponovno kima glavom. »I mislila sam da hoæe.«

45.U svibnju je sljedeæe godine Caitlin rodila djevojèicu. Ime joj je Somers Mayhew Brudegher, ali je svi zovu Maizie. Vix se na krštenje odveze s Gusom koji se u meðuvremenu preselio u New York i sada piše za Newsweek. Poèeli su se viðati nakon svadbe, odlaziti u kino, na kasne veèerice, na nedjeljnu vožnju na rolama po parku. Prijatelji su, ali nijedno od njih, iz straha da nešto ne pokvari, nema volje išta mijenjati u tom odnosu.Jedne ih veèeri, baš kada su izlazili iz nekoga kina u Villageu, uhvati pljusak. Na vidiku nema nijednog taksija. Bliže su njegovu stanu na Desetoj ulici nego njezinom u Dvadeset i šestoj aveniji pa požure njegovoj kuæi. Do kože su promoèeni, no on joj pruža ruènik, gornji dio trenirke, sportske hlaèice. Ona skida odjeæu u kupaonici i baš se sprema navuæi trenirku, kadli na vratima spazi kuæni ogrtaè. Žao joj je što ogrtaè nije od svile, a ne od flanela, ali ga svejedno navlaèi, veže pojas oko struka i presavija rubove na rukavima. Prolazi èešljem kroz mokru kosu, a potom prekapa po torbici u potrazi za reklamnim uzorkom parfema Obsession koji veæ dugo èuva. Stavi malo parfema izmeðu dojki, iza ušiju i u pregibu koljena, a koljena joj se poèinju tresti. Èuje Johna Coltranea kako svira s CD-a.Gus se presvukao u majicu i traperice. Isprva ne shvaæa što joj je na umu. Opaža njegov zbunjeni smiješak. Oèi mu polete do mjesta gdje se ogrtaè sprijeda rastvara. Okreæe se u stranu. »Nemoj to raditi ako nisi sigurna da to i želiš, Vix.«»Ja bih isto mogla reæi za tebe.«»Nikad u životu nisam u nešto bio tako siguran.«Uzajamna je privlaènost meðu njima toliko jaka da æe, uvjerena je, kad je on dotakne, izmeðu njih dvoje sigurno skoèiti iskra.Godinu se dana kasnije za Maizien prvi roðendan svi okupljaju na Vineyardu.Caitlin je odsutna duhom, rastresena. Bru se ponaša pažljivo i zaštitnièki. Kada Maizie zaplaèe, Abby je uzima na ruke i umiruje.Sutradan Vix s Gusom leti na Floridu u posjet Tawny. Njih se dvije veæ godinama nisu vidjele. No, sada je Tawny nazvala i zamolila je da doðe. Želi da Vix nekoga upozna, a i Vix ima novosti za nju.U Key Westu Tawny na televiziji gleda kanale s reklamama. Kaže kako joj se sviða sanjariti o tome da ima dovoljno novaca pa da može kupiti sve što vidi, premda zna da je veæina toga obièno smeæe i da bi se tih stvari odrekla èak i kad bi ih mogla imati. Svatko o neèemu mašta, pretpostavlja Vix. Tawny djeluje opušteno, èak i sretno. Živi u Starom gradu, u majušnoj žutoj sirotinjskoj kuæici na èiju verandu baca sjenu jedno jakarandino stablo. Ako poželi, svaki dan može odšetati do oceana. Onaj netko koga želi predstaviti Vix zove se Myles, suncem opaljen i mišiæav muškarac s kapetanskom kapom na glavi. Vix ne zna je li mu Myles ime ili prezime. »On je umirovljeni mornarièki èasnik«, ponosno kaže Tawny. »Ima dobru mirovinu.« Pokazuje Vix fotografiju koja ga prikazuje u punom sjaju mornarièke odore. »Bio je silno otmjen, ha? Ovo je doduše snimljeno prije dosta vremena, ali se to na njemu još uvijek vidi.«Vix zna da je važno složiti se s Tawny pa kaže. »Da… još se uvijek vidi.«Myles provodi dane ploveæi naokolo na malenoj drvenoj brodici. Tawny još uvijek radi za Groficu koja stanuje svega blok udaljena od nje, u ružièastoj kuæi s tavanskim prozorima na krovu, u ulici Francis. Vezana je uz spremnik s kisikom. Bez toga jedva da

može napraviti i par koraka. Tawny nadzire bolnièare kojima je Grofica cijeli dan okružena. Grofica je slaba prema zgodnim mladim ljudima, a oni nju obožavaju.Tawny joj objašnjava kako Grofica najveæi dio svojeg novca kani ostaviti društvima za zaštitu životinja, ali æe se tu i za nju naæi malena ostavština. »Neæu biti bogata, ali mi ovdje i ne treba mnogo za život, a namjeravam ostati i onda kad Grofica… više ne bude s nama. Tako æe ocu ostati sva njegova ušteðevina za njega i za Frankie pa ako sve bude u redu, ti se neæeš morati brinuti za nas kad ostarimo. Barem toliko možemo uèiniti za tebe.«Vix je zapanjena. Pretpostavljala je da je Tawny sve njih veæ naprosto otpisala.

TawnyEto, i to je obavila. Cijeli se tjedan pripremala na razgovor s Vix i napokon joj je uspjela reæi da je dobra kæi i da zaslužuje sve najbolje. Pa, možda ne baš tim rijeèima, ali je Vix sigurno shvatila poruku. Krasan mladiæ. nada se da æe njih dvoje biti sretni. Samo neka od nje ništa ne oèekuju. Ona je veæ dala sve što je imala.

__________Tawny se Gus sviða. Svakome se sviða. Vix se osjeæa nevjerojatno sretnom. Istina, on je ponekad izluðuje, ali ih njegov smisao za humor svaki put izvlaèi iz nevolje. Toèno zna kako æe je nasmijati. S njime se osjeæa ugodno, a ipak predivno seksi. Ne boje se igrati jedno s drugim. Jednom joj je predložio da ga zajaši u kadi. Ugrizi me za vrat… prošaptao je, povuci me za kosu… Drugom prilikom, dok su se vozili nekom sporednom cestom, ona je osjetila miris peonija i to ju je toliko razrajcalo da mu je otvorila patentni zatvaraè na hlaèama i zavukla ruku unutra. Skrenuo je s ceste pa su vodili ljubav u kolima uz otvorena vrata na suvozaèevoj strani tako da joj je glava virila van. Kada se ugnijezdi u njegovu naruèju, zna da su svi ostali bili tek vježba. Ovo je ono pravo. Nema naèina da joj on ikada postane dosadan, a ni ona njemu neæe dopustiti da mu postane dosadno s njom.Kada ga je povela da ga upozna s Groficom, najprije ih pozdravlja neki stari pas koji njuška Gusa, ali se na Vix uopæe i ne obazire. Grofica tapše rukom po krevetu i kaže Gusu: »Sjedi ovamo i daj da te vidim.« On sjeda pored nje. Ona ga drži za ruke i gleda mu u oèi. Napokon kimne i kaže: »Ljubav je teška igra, dragi moji. Pažljivo je igrajte.«»Stevie Nicks«, kaže Vix.»Tko?« pita Grofica.»To je naslov pjesme koju sam nekada voljela.«»Stevie je pametan momak. Zna o èemu govori.«Vix ne želi objašnjavati Grofici kako je Stevie zapravo žensko. Ljubi Groficu u obraz. Èini joj se da je Grofièina koža pod njezinim usnama tanka kao papir.Odluèili su se vjenèati u rujnu jer je to najljepši mjesec na Vineyardu. Bit æe to skromno vjenèanje u Abbynoj i Lambovoj kuæi i u obiteljskom krugu – otac i Frankie, Gusovi roditelji, brat i šurjakinja te sestra i njezin deèko – te uz samo nekoliko najbližih prijatelja. Maja i Paisley šale se da æe se možda jedna od njih dvije zatelebati u Daniela. Vix im objašnjava da na to ne raèunaju.Samo æe se vjenèanje održati u vrtu, a obavit æe ga jedan bostonski sudac, isti koji je prije petnaest godina vjenèao Abby i Lamba.Tjedan dana nakon Maiziena prvog roðendana, po prilici u isto vrijeme kad su se Vix i Gus vraæali iz Key Westa, Caitlin se trajektom prevezla do Woods Holea, odvela Maizie automobilom do Cambridgea te zamolila Abby i Lamba da za taj dan prièuvaju djevojèicu dok ona ode u kupovinu. Nazvala ih je u šest i pitala može li Maizie preko noæi ostati kod njih. naletjela je na starog prijatelja pa bi rado otišli zajedno na veèeru. Ništa ne spominje o tome da æe se ta veèera zbiti u avionu koji leti prema Parizu. No, kada ih je sljedeæi put nazvala, javila se odatle. Obeæala je da æe se vratiti za tjedan dana, najviše dva tjedna. Dva su se tjedna pretvorila u dva mjeseca, a dva mjeseca u dvije godine.

BruTrebao je vidjeti da se to sprema. Možda naprosto nije želio znati. Možda je u tome stvar. To se od njega moglo i oèekivati. Da zanemari sve znakove. No, nešto nije bilo u redu od samoga poèetka. Èim je svadba prošla, ona se promijenila. Mislio je da je u pitanju trudnoæa. Možda, malo prerano. I svaki joj je dan bilo zlo. No, on je znao da æe ona obožavati majèinstvo. Djeca. Sve žene samo to žele. Bratiæi su mu se žalili govoreæi da, èim se dijete rodi, možeš sve zaboraviti… nema više seksa.Problem je bio u tome što ona nikada nije bila kao druge žene. Majèinstvo je nije privlaèilo. U tome je bilo nešto neprirodno. A što se tièe seksa… za tim je još uvijek žudjela. Èak i više nego ranije. Svakoga dana, ponekad i dvaput dnevno. No, on se zbog cjelonoæne brige za dijete osjeæao kao iscijeðen. Doduše, ona to nije primjeæivala. Jebi me, dušo… snažno me pojebi. Jebi me tako da me zaboli…Što je to znaèilo? Nije to bilo u redu. Njih su dvoje u braku. Ona je majka. Ne sviða mu se kad ona tako govori. Posebno ne ono tako da me zaboli. Nikada joj nije želio nanijeti bol. Nikada nijednoj ženi nije želio nanijeti bol.Što ti zapravo hoæeš? pitao ju je.Nije rijeè o onome što hoæu, veæ o onome što mi je potrebno.Što… što ti je to potrebno?Mnogo ljubavi.Zar ti ja ne pružam dovoljno ljubavi?Ona mu se nasmiješila osmijehom koji je pozivao. Da, dušo… pružaš mi mnogo ljubavi.Što onda hoæeš?Sve.Pa sve si i dobila.Ona mu se tužno nasmiješila.Tebi treba vitamina, rekao joj je. Vitamina i minerala.Nasmijala se.Nije se osvrnuo na to. Morala bi i više izlaziti iz kuæe. Možda bi trebala naæi i neki posao…Veæ imam posao. Ja sam tvoja žena i Maiziena majka.

TrishaNakon Maiziena je roðenja trebala više vremena provoditi s Caitlin, ali je bila previše zaokupljena Arthurom i njihovom zajednièkom kuæicom iz snova. Lamb je bio u pravu. Èim joj je on vratio slobodu, život joj se stubokom promijenio. Dakako, da je Lamb svojevremeno odabrao nju umjesto Phoebe, da je s njom imao djecu, ništa se od ovoga ne bi desilo. No, kakva se smisla ima sada vraæati na to?Bru djeluje ošamuæeno. Onako kako je izgledao i u crkvi na dan svadbe. No, je li se baš morao opet spetljati sa Star… i to tako brzo? Kao da Caitlin nikada nije ni bilo, kao da nema Maizie?Sve to veæ postaje preteško za nju… Lamb i njegova obitelj. No, Maizie je tako slatka. Voljela bi s Arthurom imati dijete. Je li veæ prekasno za to? Možda bi ga mogli usvojiti. Recimo da je Caitlin njima ostavila Maizie na èuvanje?

__________Svi pretpostavljaju da Vix zna više nego što želi reæi, da joj se Caitlin još uvijek povjerava. Razabire da joj nitko do kraja ne vjeruje kada se kune da ni oèemu nema ni najmanjeg pojma. U šoku je kao i svi ostali. No, barem su doznali da je Caitlin više-manje dobro. Lamb je unajmio detektiva koji je slijedio njezin trag sve do Barcelone. Potpisala je suglasnost za razvod braka pa se Bru sada može oženiti sa Star koja je veæ sedam mjeseci trudna. On bome nije gubio vrijeme i Vix ga zbog toga smatra odvratnim.Kakva ironija da je Caitlin dijete ostavila Abby. Ili je možda upravo to oduvijek i sama priželjkivala – živjeti s Lambom i Abby, u krugu prave obitelji – ali joj se zbog nekakve privrženosti prema Phoebe èinilo da to ne smije uèiniti.Kad god doðu na Vineyard, ona i Gus spavaju u Caitlininoj sobi. Na suprotnoj je strani hodnika, u sobi u kojoj su nekoæ spavali deèki iz Chicaga, ureðena djeèja soba u kojoj sada spava Maizie stišæuæi u ruèici ružièastog prašèiæa.

PhoebeIskreno govoreæi, ne može u to povjerovati. Doduše, nije oèekivala da æe taj brak potrajati. Oduvijek je znala da je to samo još jedna Caityna igra. Ali Maizie. Za Boga miloga! Èak ni njoj nije palo na pamet da napusti djecu. I još ju je ostavila kod Lamba i Abby. Što je time htjela pokazati?Oh, ne… samo neka joj nitko ne prièa o tome da Caity nije u životu imala dovoljno ljubavi! Bez pojednostavljenih objašnjenja. Ona možda i nije bila najpožrtvovnija majka u povijesti svijeta, ali je bila ovdje, za ime Kristovo! Osim toga, Caity je znala da je Lamb obožava. Ne, posrijedi je nešto drugo. Nekakav nedostatak. Voljela bi da može otkriti o èemu je rijeè. Vix mora znati što je u pitanju, ali ne želi govoriti.Pokušat æe ovoga ljeta potražiti Caity. Veæ je izmijenila planove tako da u njih uklopi i Barcelonu. Od svih mjesta na svijetu, otišla je u Barcelonu. Zašto ne u Veneciju ili u Pariz?

LambDvadeset èetiri sata dnevno živi s užasnim osjeæajem u želucu. Veæ guta pune šake Maaloxa. Za svaku sitnicu zaplaèe. Ne može shvatiti što se dogodilo.Abby dobro pazi da njega za nešto ne okrivi, da nikoga ni za što ne okrivi. Phoebe to naziva žudnjom za lutanjima. Neki se ljudi s time raðaju, objašnjava mu. Što god da je posrijedi, ne zna može li to podnijeti.Odbila je da se s njim vidi u Barceloni. Umjesto toga mu je u hotel poslala poruku s imenom i adresom nekoga njujorškog odvjetnika. Odbila je da ga vidi! Njegova draga kæi. Kako da joj pomogne ako mu ona to ne dopušta? Sve æe joj oprostiti. Samo neka se vrati. Vrati se, Caitlin, i budi majka svojem djetetu!

SharkeyPa što se drugo i moglo oèekivati?

AbbyRazmišlja o baki Somers koja je u èetrdesetim godinama preuzela na sebe brigu o Dorset i Lambu. Abby je prošla pedesetu, ušla je u menopauzu, no osjeæa se mladom, tako mladom kako se veæ godinama nije osjeæala. I opuštenijom. Možda su u pitanju hormoni, a možda je stvar u Maizie.Kao da su ona i Lamb zamijenili mjesta. Sada se on zbog svega uzrujava, stalno nosi sa sobom ureðaj koji mu omoguæuje izravnu radio-vezu s djeèjom sobom i noæu tri-èetiri puta provjerava što je s Maizie. Ponekad ga zna zateæi pored Maiziena krevetiæa – promatra malu kako diše, a suze mu teku niz lice.Opet je poèeo slušati Beatlese, prvi put nakon ubojstva Johna Lennona. Pokušava ga umiriti. S Maizie æe biti sve u redu. Okružena ljubavlju odraslih i družeæi se s bratiæima i roðacima po usvojenju, izrast æe u snažnu i samopouzdanu djevojku. Njih æe dvoje odrediti granice, voditi je, nauèiti je da bude odgovorna osoba. No, od pogleda što joj ga upuæuje kad god mu pokuša govoriti o Maizienoj buduænosti, kida joj se srce.Strahuje od dana kada æe Caitlin možda ponovno uæi u njihov život, kao da pleše valcer, oèekujuæi da može odvesti Maizie sa sobom. Premda je Caitlin potpisala izjavu kojom se odrièe svih prava nad djetetom – prepuštajuæi njima dvoma materijalnu skrb o djevojèici, dok u pravnoj skrbi osim njih sudjeluje i Bru – Abby zna da su biološke majke na sudu uvijek u prednosti. No, ona neæe samo tako prepustiti Maizie!Pa, Abby… kaže joj majka, napokon imaš djevojèicu koju si željela.

46.Malo prije tridesetog roðendana Vix je poštom primila avionsku kartu, kartu za Milano uz dodatno presjedanje na vlak do Venecije, zajedno s porukom:Doði da zajedno proslavimo mojih trideset godina!Vix je izvan sebe, a Gus je pita: »Želiš li je vidjeti?«Veæ je šest mjeseci trudna oèekujuæi njihovo prvo dijete. Ne može odluèiti što da uèini. Može li oprostiti Caitlin što je napustila Maizie? »Ne znam«, kaže. »Možda. Mislim da želim. Da, želim je vidjeti.«»Ako doktor kaže da možeš iæi«, kaže on ljubeæi je u potiljak, »ja nemam ništa protiv. Nije me strah da se ti neæeš vratiti.«U Veneciji je Caitlin doèekuje na kolodvoru. Sva je u bijelom, a kosa joj je skupljena ispod slamnatog šešira sa širokim obodom. Na nosu ima goleme moderne sunèane naoèale, a u ruci drži još jedan šešir za Vix koja se kuha u trudnièkoj haljini od plavoga trapera. Kondukter joj pomaže iznijeti torbu iz vlaka. »Bože, Vix…«, grleæi je, kaže Caitlin, »izgledaš tako…« Vix oèekuje da æe reæi odraslo, no ona umjesto toga kaže trudno i obje se nasmiju.Caitlin joj natakne slamnati šešir na glavui ponese njezinu torbu do brodiæa koji ih èeka i koji ih potom brzo odveze do palaèe Gritti na Canal Grande. Njihova je soba golema i gleda na kanal, a posteljina je od pravoga pamuènog platna. Na raspolaganju im stoje dvije kupaonice, po jedna za svaku od njih. Pod je od kamena pa, zahvaljujuæi tome, u sobi vlada svježina. Sve je èisto, bez suvišnih ukrasa, a ipak nevjerojatno raskošno. Mogle bi proæi i godine prije nego ona i Gus budu u stanju sebi priuštiti ovakvo putovanje, ako im to ikada i uspije. Osjeæa grižnju savjesti misleæi na nj u New Yorku, kako svaki dan ide na posao, dok ona uživa ovdje, u najromantiènijem gradu na svijetu.Caitlin govori talijanski kao prava pravcata Talijanka. Svi kojima se obraæa, ponašaju se prema njoj, ne kao prema nekakvoj amerièkoj turistkinji, veæ kao plavokosoj ljepotici sa sjevera Italije. Nema više bosih nogu, nema više priznanja za Najbolji brabonjak. Ovo je neka otmjena Caitlin. Glave se okreæu za njom.Caitlin postavlja pravila. »Pitanja postavljam ja, a ne ti.« Vix kima glavom. Ako ona tako hoæe. Osim toga, slušajuæi se uvijek može više toga doznati. Caitlin želi èuti sve o Vixinu životu, braku, poslu, a Vix èeka neæe li je štogod zapitati o Maizie.Iz sobe izlaze samo ujutro i ponovno uveèer. Vix otkriva da su Talijanima drage trudne žene. Svi se trude da joj ugode, ukljuèujuæi i Caitlin koja se ponaša kao njezin osobni turistièki vodiè.Voze se gondolama isto onako kako Paisley u New Yorku poziva taksi. Obilaze katedrale, nekadašnju židovsku èetvrt, muzej Peggy Guggenheim gdje Caitlin fotografskim aparatom slika Vix na kipu magarca s velikim spolovilom. Caitlin je privatnim èamcem preko kanala vodi na plivanje u hotel Cipriani èijega upravitelja poznaje. Uveèer vrludaju po uskim ulièicama koje su poploèane sitnim oblim kamenjem u potrazi za restoranima koje je inaæe nemoguæe pronaæi pa ondje jedu svježe pripremljenu ribu i slasna jela s tjesteninom.Svakog poslijepodneva zatvaraju stare drvene kapke na prozorima svoje sobe i dugo se odmaraju. Jednoga se dana Vix probudi i zateèe Caitlin kako sjedi kraj nje. »Što je?« pita.Caitlin se smiješi. »Ti.« Polaže ruku na Vixin trbuh. »Ovo.«»Volim što sam trudna«, kaže Vix.»Prièaj mi o Maizie«, tiho kaže Caitlin.»Divna je… slatka, bistra…«

»Nalikuje li na mene?«»Prava je ljepotica, ako to misliš. Donijela sam ti fotografije…«Vix posegne za torbicom, no prije nego je uspije otvoriti, Caitlin kaže: »Ne još. Još ne mogu… razumiješ?«Vix bezglasno mièe usnicama. Razumijem.Posljednjega dana Vixina boravka Caitlin ujutro kaže: »Sada bih voljela vidjeti one slike.« Njih dvije upravo doruèkuju u sobi, uz širom rastvorene kapke na prozorima tako da mogu promatrati gondole kako dražesno klize duž kanala.Vix joj pruža Maiziene fotografije i promatra kako Caitlin svaku od njih pažljivo prouèava. »Je li mala tužna?« pita Caitlin. »Na ovoj mi slici djeluje tužno.«»Tužna? Ne. Mirna je, osjetljiva, ali ne bih rekla da je tužna. Obožava slušati prièe o tebi.«»O èemu joj prièaš?«»O nama… kada smo bile mlade. Vodim je na Leteæe konje. Svog najdražeg konjiæa zove Glupavko.«Caitlin na èasak gleda u stranu. »Je li joj dobro uz Abby i Lamba?«»Abby je…« Gotovo je rekla da je Abby dobra majka, majka puna ljubavi, no to bi podrazumijevalo da Caitlin nije takva, pa se na vrijeme zaustavlja.»Uvijek sam mislila da bi Abby bila dobra majka, samo da toliko ne navaljuje.«»Prema Maizie se opuštenije ponaša.«Caitlin kima glavom. »Što je s Bruom?«»Puno vremena provodi s njom, posebno za vrijeme ljeta.«»Nisam na to mislila.«»Oženio se onom Star iz trgovine zdravom hranom. Uvijek je imao smisla za vitamine.«Malo se smiju, a potom se Caitlin opet uozbilji. »Imaju li…«»Imaju sina, a ona je ponovno trudna.«Caitlin pijucka kapuèino. Ovo joj vjerojatno nije lako slušati, no Vix podsjeæa samu sebe da je upravo Caitlin sve napustila.»Što je s tobom…«, pita Caitlin. »Jesi li sretna?«Vix rukama pridržava trbuh. Razmišlja o tome koliko je sretna što ima Gusa, što èeka ovo dijete. Život joj je ispunjen prijateljstvom i ljubavlju. Misleæi o svemu tome, najradije bi zaplakala od èežnje za domom što se budi u njoj. »Da, sretna sam«, kaže ona Caitlin.»Ni za èim ne žališ?«»Žalim li za neèim?«»U vezi s Bruom…«U vezi s Bruom? Smiješno, ali sada joj on, kada ga sretne, više djeluje kao stari prijatelj nego kao ljubavnik. Razgovaraju o Maizie, graðevinskom procvatu s kraja osamdesetih i poèetka devedesetih godina. Poslovi su se opet razmahali od vremena kada je predsjednik dvije godine za redom ljeto proveo na Vineyardu. Otoèani gunðaju zbog sve veæeg priliva bogatih i slavnih, ali su bogati i slavni dobra stvar za ovdašnju ekonomiju.»Ne žalim ni za èim u vezi s Bruom«, kaže ona Caitlin. No, ima drugih stvari za kojima žali. Žali zbog toga što je Nathanov život rano prekinut, što izmeðu nje, Lanie i Lewisa nema bliskosti, a najviše od svega, žali što joj se Caitlin nije povjerila, nije potražila njezinu podršku. Tek sada shvaæa koliko je Caitlin moralo biti teško jer inaèe ne bi ostavila Brua i napustila Maizie. Stoga kaže. »Žalim zbog stvari u vezi s tobom.«

»Sa mnom?« kaže Caitlin.»Zbog toga što nisi došla k meni kada si se borila sama sa sobom«, objašnjava joj Vix, »kada ti je bilo teško.«»Misliš da sam se borila sa sobom? Misliš da mi je bilo teško?«Vix kima glavom.»Zašto me ne možeš vidjeti onakvu kakva jesam?« pita Caitlin. »Kao gaduru koja misli samo na sebe i živo joj se jebe za sve ostale, koja zbriše èim se stvari poènu komplicirati, koja laže i vara samo da bi dobila ono što hoæe… koja je lagala èak i najboljoj prijateljici, samo da bi uvijek ostala glavna.«»Ne«, kaže joj Vix, »ti nisi takva.«»Time što sam otišla, uèinila sam Maizie najveæu moguæu uslugu.«Vix odmahuje glavom.»Zar me neæeš pitati kako sam to mogla uèiniti… kako sam mogla napustiti vlastito dijete? Zar mi neæeš reæi da sam u stanju sjebati sve èega se prihvatim?«»Sama si to rekla«, kaže Vix tiho.Caitlinino se lice grèi i ona poèinje plakati. »Ja sam beskorisna osoba, gora no što je Phoebe ikad bila.«Vix je drži u naruèju, miluje joj kosu, pokušava je utješiti.»Tebi je još stalo do mene, a vidi što sam ti ja sve uèinila?«»Meni? Mislim da meni nisi…«»Jesam. Iskoristila sam te. Otela sam ti sve što sam mogla.«»Ja na to nikad nisam tako gledala. Bila sam presretna što sam ti prijateljica.«»Onda si budala«, kaže Caitlin. Iskopa maramicu iz džepa na platnenoj haljini i obriše nos. »Razmišljam o tome da se opet udam.«Vix ovo zateèe potpuno nespremnu.»Njegova je obitelj iz Toskane. Imaju tamo vinograde.« Ona se nasmije. »Zar se to ne poklapa? Ali posluju i u Milanu. Zapravo, tamo sam i srela Antonija. Zgodan je, ima trideset sedam godina i nikada se nije ženio. Savršen je, samo što je još uvijek mamina maza. Ali takvi su svi Talijani. Jasno, želi puno bambini. Ništa ne zna o Maizie. Samo ne znam koliko æu dugo to moæi skrivati od njega?«Vix uopæe ne može zamisliti da bi se Maizieno postojanje moglo sakriti. Jednog æe dana Maizie poželjeti da upozna Caitlin i krenut æe da je potraži.»Odluèit æu o tome danas poslijepodne«, kaže Caitlin, »kad tebe ukrcam na vlak za Milano. Isplovit æu s jedrilicom i razmišljati o tome. Uvijek mi je bilo lakše razmišljati negdje na vodi. Dok ti stigneš u New York, ja æu veæ donijeti odluku. Nazvat æu te i reæi ti samo ‘da’ ili ‘ne’… ništa više.«Vix èeka da joj Caitlin ostavi poruku na automatskoj sekretarici. Èeka da èuje Caitlinino da ili ne. No, poruka nema.

EpilogLjeto 1996.Godinu dana kasnije okupili su se na Vineyardu da jednu livadu iznad mora, punu divljega cvijeæa, posvete uspomeni na Caitlin. U ovome èarobnom trenutku, malo prije smiraja sunca, kada je svjetlo tako neobièno, Vix vjeruje u to da raj postoji. Malo ih je ovdje – Abby i Lamb s Maizie, Sharkey s Wren koja je u drugom stanju i njezinom kæerkom Natashom, Bru i Star s djecom, Von i Patti sa svojim trojcem te Trisha i Arthur.Daniel je doletio iz Chicaga i odsjeo zajedno s Gusom i Vix u kuæici koju su njih dvoje u West Tisburyju unajmili na tjedan dana. Ona i Gus veæ su razgovarali o tome da æe se možda u potpunosti preseliti na otok, samo ako uspiju izmisliti naèin na koji æe uzdržavati obitelj, a i dalje raditi ono što žele.Daniel se još uvijek nije oženio, još uvijek oèekuje da æe odnekud iskrsnuti žena njegova života. Abby ga je zamolila da za vrijeme sveèanog èina iskljuèi mobitel.Phoebe se isprièala. U to æe vrijeme biti u inozemstvu. Ni Dorset ne može doæi, ali obeæava da æe misliti na njih u svojoj kuæi u Mendocinu, kamo se preselila nakon smrti bake Somers koja je umrla naprosto se preplašivši devedeset i devetog roðendana.Najprije Abby èita nešto iz Shelleya. Wren, koja je inaèe tako stidljiva da Sharkey uz nju djeluje druželjubivo, sve ih iznenaðuje otpjevavši jasnim, krasnim sopranom »Yesterday« od Beatlesa. Sharkey se na pola pjesme slomi. Lamb ga grli. I njemu je lice izbrazdano suzama, pa se dvojica muškaraca uzajamno tješe.Zar nije znala koliko je svi mi volimo? Zar joj nije bilo stalo? Vix se pita tuguje li sada negdje u Toskani neki pristao muškarac koji ju je isto tako volio. Ili je i on bio jedna od Caitlininih izmišljotina?Vix je kanila proèitati ogled koji je svojevremeno bila priložila uz molbu za prijem u koledž – Caitlin Somers, osoba koja je najviše utjecala na moj dosadašnji život – ali je u posljednji èas shvatila da to nije u stanju uèiniti, pa ga Gus èita umjesto nje, dok Vix na rukama drži Natea, njihova sinèiæa, koji cijelo vrijeme u usta pokušava strpati ogrlicu od tirkiznih kuglica što je Vix nosi oko vrata.Maizie je pet godina pa u svojoj haljinici na cvjetiæe stalno poskakuje i u vjetar baca ružine latice. Djevojèica kaže da se sjeæa Caitlin, no Vix misli da je to nemoguæe. Najvjerojatnije se sjeæa prièa koje joj je Vix pripovijedala, prièa koje Maizie naziva Caitlinina ljetovanja, te albuma s fotografijama što ih ona i Vix prelistavaju svaki put kada Vix doðe ovamo. Caitlin je za Maizie naprosto izmišljen lik, netko o kome se može sanjariti, netko tko pripada nekom drugom mjestu i vremenu. Dijete zapravo i ne razumije što svi oni ovdje rade, zna samo da je u pitanju nekakva proslava, proslava posveæena Caitlin, majci koja ju je rodila. Ni Vix ne razumije. Pokušala je u svemu tome naæi neki smisao, ali nije uspjela. Nitko ne može objasniti što se onoga dana dogodilo. Na tom podruèju nije bilo oluja. Vjetar je bio umjeren. Caitlininu su jedrilicu našli dva dana kasnije kako pluta na vodi, no nigdje nije bilo nikakva znaka da je brodiæ zapao u nevolje. Nema nikakva dokaza da je Caitlin nestala na moru, osim jedrilice i Caitlinina plana da poðe na jedrenje. Nema naèina da Vix ili netko drugi ikada sazna istinu. Istinu je sa sobom odnijela Caitlin, pa ma gdje bila.Ponekad Vix èuje kako Caitlin opominje: Bez obzira na to koliko frajera doðe u naš život i ode iz njega, nas æemo dvije uvijek biti zajedno. Èuje njezin zarazni smijeh i zavodljivi glas kako joj šapuæe: Uvijek æu te voljeti. Obeæaj da æeš i ti uvijek voljeti mene.

Dva se dana kasnije Vix sama odveze biciklom do cvjetne livade. Klekne pored kamena za koji su svi cijelo vrijeme obzirno govorili da predstavlja znak sjeæanja, a ne nadgrobni spomenik. Prijeðe prstima preko uklesanih slova.U slavu Caitlin Somerskolovoz 1996.Sama na obali, uz huk valova što se razbijaju negdje ispod nje, Vix dadne maha svojoj srdžbi. »Ostavila si nas, prokleta bila! Nije ti bilo dovoljno stalo do nas!« Vièe i vrišti na Caitlin, stalno joj govoreæi o prijateljstvu i ljubavi, odbijajuæi da povjeruje kako Caitlin više nema ili pak da je, premda se toliko bojala da je drugi neæe zapaziti, inscenirala vlastiti nestanak. Zar bi Caitlin mogla biti toliko okrutna?Vix i sebi predbacuje mnogo toga. Kako joj je mogao promaæi Caitlinin oèaj? Ona se zadnja vidjela s njom. Sigurno je mogla nešto uèiniti. Brizne u plaè i plaèe onako kako je plakala onoga jutra kada je, dan nakon svojega sedamnaestog roðendana, otišla od Caitlin. Onako kako je plakala vozeæi se s Bruom iz Santa Fea, jecajima koji èovjeku kidaju utrobu, sve dok osim njih ništa ne ostane. Napokon legne pored kamena i zaspi.Kada se probudila, bila je žedna. Dojke su joj bile pune, a bradavice su se poèele vlažiti od mlijeka. Morat æe se vratiti da podoji Natea. Posegne u torbicu i iz nje izvadi èist i bijel oblutak s plaže. Stavi ga na Caitlinin kamen. »Kad se sljedeæi put vidimo, ja æu postavljati pitanja«, kaže joj, a onda se nasmije. Smije se zamišljajuæi da bi Caitlin mogla slušati njezino blebetanje o prijateljstvu i ljubavi.Vix ponekad misli kako æe, kada se bude približavala èetrdesetoj godini, iz nekoga egzotiènog kraja svijeta primiti omotnicu s avionskom kartom i porukom – Doði da zajedno proslavimo. Gus æe reæi: »Idi… ja æu brinuti o djeci.« I ona æe poæi. Caitlin æe je doèekati na aerodromu, a kosa æe joj lepršati na vjetru. Njih æe se dvije zagrliti, a onda æe Vix odmaknuti Caitlin od sebe i èasak je tako promatrati. Bože, Caitlin…, reæi æe joj, izgledaš tako… odraslo.A Caitlin æe se nasmijati i reæi: Bilo je i vrijeme, ne misliš?