jugoistoČna evropa - panevropski univerzitet...
TRANSCRIPT
PANEVROPSKI UNIVERZITET „APEIRON“ FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
College of Modern Managament Banjaluka
Smjer: JAVNA UPRAVA
JUGOISTOČNA EVROPA – ZAPADNI
BALKAN – BOSNA I HERCEGOVINA I
NJENI GRAĐANI U EVROPSKOJ
UNIJI
/Magistarski rad/
MENTOR: KANDIDAT:
prof. dr Mile Dmičić Gordana Erak
Banjaluka, oktobar 2008. godine .
1
„Cijenjenom“ vječita zahvalnost
„Voljenom“ u znak sjećanja
„Nasljedniku“ put ka svjetlosti
Vaša GORDANA
2
I METEDOLOŠKI PRISTUP KAO UVOD U ISTRAŽIVANJE
1. UVOD U PROBLEMATIKU ISTRAŽIVANJA
Područje istraživanja je veoma široko i ono u najširem smislu obuhvata
društvene i prirodne nauke. Da bismo pristupili istraživanju neophodno je da se
baziramo na naučne oblasti, nakon toga na uže dijelove i pojedine segmente u okviru
društvenih ili prirodnih nauka. Za šta ćemo se opredijelit i zavisi od sklonosti i interesa
istraživača i od same društvene potrebe za istraživanjem nekog od područja.
Osnovna stvar na samom početku je da istraživač odabere temu. Iako se u nekoj od
faza istraživanja, ili odbacivanja pojedinih dijelova, može dogoditi da rad dobije
sasvim drugačiji oblik, smisao mora ostati isti.Takođe je moguće da se tokom izrade,
istraživač opredijeli i za proširenje teme, bilo u sadržaju, bilo u naslovu. Naslov teme
je početak istraživačkog rada, koji zahtijeva i ostale elemente istraživanja.
Mnogi teoretičari, a posebno oni koji se bave metedologijom izrade naučnog
rada utvrdili su, a nakon toga kroz praktičarn rad i dokazali, da je odabirom i
formulacijom teme već načelno određen predmet rada i formulisan problem
istraživanja.
Takvim stavom rukovodili smo se i mi i utvrdili da je predmet ovog rada priključivanje
jugoistoka Evrope, zapadnog Balkana i BiH evropskim integracionim procesima.Ovo
je veoma važan korak i izo lacija bi u ovom trenutku nanijela više štete građanima,
nego koristi.Međutim, ne smije se zaboraviti da ideja o velikoj Evropi, koja veoma
podsjeća na bivšu Jugoslaviju, može doživjeti svoj kraj i prije nego što se ostvari
krajnji cilj, što ćemo dokazati pojedinim poglavljima u ovom radu.
Izbor naše teme i formulisanje problema1 istraživanja imao je identičan
metedološki put koji su pretpostavili i utvrdili mnogi poznati teoretičari. Izrada rada
trajala je duži period, jer je prošla fazu “inkubacije i fermentacije” same ideje,
počevši od odabira naučnog područja pa do nauke, a poslije toga uže naučne i
teorijske oblasti koja se bavi začecima stvaranja Evropske unije i idejom o stavljanju
svih zemalja u Evropi pod jedan kišobran. U okviru tako određene oblasti bilo je
neminovno utvrditi tačan, logičan i prihvatljiv naziv teme ovog naučnoistraživačkog
1 Dr Radomir Lukić:Metodologija prava,Sabrana djela,Beograd,1977, dr Milorad Zakić:Metodologija naučno istraživačkog rada,Banjaluka,2000 godine,
3
rada. Pri određivanju teme, to jest naslova, rukovodili smo se već poznatim
metodološkim pravilima kako bi tema bila zaokružena u jednu cjelinu.
Tema ne smije biti beznačajna, neka besmislena “tričarija” i mora se obratiti
pažnja podesnosti teme za naučnu obradu. Potrebno je, s jedne strane, razmotriti da
li je tema u dovoljnoj mjeri istraživačka, to jest da li će se ona najvećim dijelom
zasnivati na građ i dobijenoj na osnovu ličnih istraživanja primarnih izvora.2 Treba
tome dodati da je korišćenje sekundarnih izvora neminovno, ali rad se ne smije
isključivo zasnivati na tim izvorima. Nužno je voditi računa o tome da tema ne bude
preuska ili preširoka, jer će se istraživač suočit i sa teškoćama: nedostatkom ili
preobiljem građe. Ako treba birati između ova dva, nazovimo, zla, onda je za obradu
bolje uzeti uži, nego širi problem, jer uže proučavanje daje mogućnosti
produbljavanja za temeljit iji i savjesniji rad o datoj temi. Istraživač u takvom slučaju
daje prioritet nekom detalju i rad dobija svoju vrijednost i značaj. Tema koja
obuhvata širi problem i koja je posvećena široj i većoj cjelini, teža je za obradu, ne
samo zbog obimnosti građe, i zbog toga što zahtijeva više vremena i materijalnih
sredstava, nego što od istraživača zahtijeva posebne kvalitete i bogatije iskustvo u
obradi naučnih problema.
Tema, najzad, treba da bude što savremenija, to jest da se odnosi na neki
problem od interesa i od koristi za savremenu teoriju i praksu, izvjesne naučne
discipline, grane, oblasti. Ukratko, podesena tema je ona koja je nova, značajna i
zanimljiva sama po sebi, a u ovom radu mi smo se trudili da upravo naša tema ima
ovakve kvalifikac ije.
Utvrđena tema istraživanja je veoma zahtjevna i podrazumijeva cjelovitu
obradu, počevši od ideje o stvaranju Evropske ekonomske zajednice: Evropske
zajednice za ugalj i čelik, Evropske zajednice i Evropske zajednice za atomsku
energiju, pa do premineovanja u Evropsku uniju, na osnovu Ugovora iz
Mastrihta(Holandija), koji je potpisan 7.februara, 1992.godine. Mastrihtski ugovor je
stupio na snagu 1.novembra, 1993.godine, i stvorio je novi polit ički entitet - Evropsku
uniju. Nastao je raspadom Sovjetskog saveza(1991.godine), slomom sovjetskog
komunističkog sistema i ujedinjenjem zapadne i istočne Njemačke.
2 Dr Midhat Šamić, Kako nastaje naučno djelo,Sarajevo,1972.godine,
4
Mnogi aspekti Evropske unije su postojali i prije potpisivanja ovog Ugovora,
preko raznih organizacija oformljenih pedesetih godina dvadesetog vijeka,a koje su
gore već navedene.
Evropska unija je opisana kao entitet sačinjen od tri stuba:
Prvi stub čine tri postojeće zajednice-Evropska zajednica za ugalj i čelik, EZ i
Evropska zajednica za atomsku energiju;
Drugi stub čini sistem zajedničke spoljne i bezbjednosne polit ike;
Treći stub obuhvata sferu koja se odnosi na pravosuđe i unutrašnju polit iku.
Ovim Ugovorom naloženo je uspostavljanje monetarne unije, uvođenjem
jedinstvene valute najkasnije do 1.januara, 1999.godine. Ugovorom o Evropskoj uniji
ova je evropska integracija, iz pretežno privredne, prerasla u polit ičku.
Države članice nekadašnje Evropske ekonomske zajednice su njime uspostavile
Evropsku uniju i time označile novu etapu u integrisanju svojih država u sve čvršću
uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima.
Predsjednici i premijeri evropskih država donijeli su prvi Ustav Evropske unije
29.oktobra, 2004.godine, koji treba da ratifikuje pojedinačno svaka zemlja potpisnica.
Evropska unija trenutno broji 27 zemalja – članica. Veliki broj zemalja zapadnog
Balkana potpisale su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, što je preduslov za
daljnje korake, a to je kandidatura za ravnopravno članstvo u Uniji. Bosna
i Hercegovina je u Luksemburgu, 16.juna 2008.godine, potpisala Sporazum o
stablizac iji i pridruživanju sa EU, a od 1.jula, 2008.godine, počinje da se primjenjuje
Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima između EU, s jedne, i BiH, sa
druge strane.
Postavlja se pitanje, u teoriji i praksi, kako i na koji način će EU funkcionisati u
budućnosti, s obzirom na to da u evropsku porodicu naroda ulaze zemlje različitog
polit ičkog uređenja, ekonomske razvijenosti, nacionalne i vjerske pripadnosti, kulture
i mnogo drugih različ itosti. Evropa je zamislila jednu novu naciju, kao što je američka
i u kojoj bi se svi osjećali evropski i komotno, što je iz sadašnje perspektive teško
ostvarljivo, jer je „stari kontinent“ kroz istorijske periode često pokazao da to nije
moguće.
5
Ako se vratimo u devedesete godine i sjetimo kako se preko noći raspala
bivša Jugoslavija, na koju EU sve više podsjeća, možemo se upitati da li je ujedinjena
Evropa čista utopija. Da li će ekonomija biti taj korektivni faktor koji će sve ostale
različ itosti kod evropskih naroda pomiriti ili ne, na neki način je otvoreno pitanje, o
kojem će se naučnici baviti u budućnosti. Savremene promjene izazvane procesom
globalizacije stvaraju nove pravne poretke i sisteme, demokratska uređenja u
svijetu, ali isto tako i nova krizna žarišta u svijetu, s ogromnim posljedicama za
čovječanstvo.
Ovakvim razmišljanjem i metodom upravo smo došli do teme, koja je dobila
adekvatan naziv ”Jugoistočna Evropa-zapadni Balkan-Bosna i Herecegovina i njeni
građani u Evropskoj uniji”.
Ova tema i njen predmet istraživanja mogu da izazovu naučnu radoznalost i
da ponukaju mnoge koji se bave istraživanjem da se opredijele za slične oblasti.
Jedan od osnovnih razloga je to što je tema aktuelna i što se jedna dosta stara ideja
o ujedinjenoj Evropi počela realizovati u praksi. Takođe, naučni doprinos o ovom
pitanju je dobro došao, jer nema dovoljno novih izvora, koji b i istraživačima bili od
koristi, a ako se i pronađu, često se ponavljaju i nemaju baš svoju svrhu.
To je i bio jedan od motiva istraživača da uđe u problematiku i suštinu ovog
problema, kako bi njegov skromni doprinos pomogao u otkrivanju novih dokaza iz
ove oblasti, ali i pomoć novim generacijama, koje se opredijele za ista ili slična
istraživanja.
6
2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Ukoliko želimo postići određen rezultat u istraživanju nekog problema,
neophodno je da u istraživanje uđemo s postavljenim ciljem, to jest ciljevima. Veoma
bi bilo neozbiljno da to ne učinimo, jer samo bismo uzaludno trošili vrijeme, a do
rezultata ne bismo došli. Zato smo se potrudili da postavimo ciljeve našeg
istraživanja na ispravan način.
Poznato je da je opšti cilj svakog istraživanja saznanje o vrednovanju nekog
problema, koji je formulisan predmetom istraživanja, a nakon toga i mogućnost
pronalaženja rješenja.
Cilj istraživanja je da se nešto postigne, pronađe ili objasni i da se dođe do
novog saznanja o pitanju koje je predmet određenog istraživanja.To podrazumijeva
saznanje suštine problema i načina na koji se to istraživanje održava u praktičnom, a
ne samo u teoretskom smislu.
Tema našeg istraživanja je odabrana s razlogom i s puno pažnje i već određuje
ciljeve istraživanja kao sastavni dio naučne zamisli kojom se odgovara zašto i zbog
čega se nešto ili neka pojava postavlja kao predmet istraživanja.
Do naučnog istraživanja dolazi se korišćenjem logičkog mišljenja i davanjem
odgovora na pitanja: šta, kako i zašto. “Pitanja šta i kako u prvom redu karakterišu
rane faze razvoja nauke. Stoga je neophodno prikupiti dovoljan fond činjenica i
utvrditi zakone veze između tih činjenica. Odgovor na pitanje zašto, ili objašnjenje u
okviru naučnog sistema pretpostavlja izvjesnu zrelost nauke.”3
Obrada teme “Jugoistočna Evropa-zapadni Balkan-BiH i njeni građani u
Evropskoj uniji”, ima zadatak da ostvari naučni ( opšte teorijski) i praktični
(operacioni) cilj.
Ciljevi će se postići:
a) Izučavanjem, a nakon toga i analiziranjem razloga osnivanja Evropske
unije, njenom ulogom u globalističkom poretku i prema svjetskim silama, kao što su
Sjedinjene Američke Države, Ruska Federacija, Kina ili Indija. To iziskuje i daljnje
istraživanje uloge jugoistoka Evrope,i zapadnog Balkana u evropskim integracionim
3 Dr Milan Galogaža:Filozofija života,Novi Sad,2001.godine,
7
procesima. Posebno je važno mjesto BiH u ovim integracijama, što je i i najvažniji c ilj
našeg istraživanja. Neizbježno je ući u analizu, kako bismo došli do efekata koji
ujedinjenu Evropu čine održivom i otkrili koji su preduslovi za njen dugoročni
opstanak.
b) Sagledavanjem stanja u BiH, pronaći mehanizme za stvaranje ambijenta,
koji je potreban za priljučenje zajednici evropskih naroda.
c) Utvrditi modele koji bi efikasno uticali na institucije u BiH i entitetima da
što brže i kvalitetnije sprovedu određene aktivnosti u praksi i na terenu.
d) Uporediti koliko se evropski standardi podudaraju s domaćim i iznać i
rješenja, koja bi doprinijela bržem i efikasnijem usklađivanju.
Cilj našeg istraživanja je da dođemo do saznanja koji su efekti ulaska u
Evropsku uniju i na koji način to postići. Drugi cilj našeg istraživanja je utvrditi u kojoj
mjeri je BiH osposobljena da pristupi ovom izazovu i šta bi se deslio ukoliko bi ostala
izolovana na prostoru Evrope. Takođe je bitno doći do saznanja kako će Evropska
unija postići ravnotežu, jer je činjenica da se članice i potencijalne članice veoma
razlikuju u mnogo čemu , što može biti prednost, ali i nedostatak u ovim procesima.
Značajno je utvditi do kog nivoa saznanja će se stići istraživanjem i da li će se
istraživanje završiti samo na naučnom opisu (deskripciji) i klasif ikaciji(tiplologiji), ili će
se dostići najviši nivo naučnog saznanja-naučno objašnjenje(uzročnost i povezanost).
Za istraživanje ove teme postoji mnogo činjenica koje upućuju da će naše
istraživanje dostići višu fazu saznanja, koja se tretira kao druga faza u naučno
istraživačkom radu.
Opšti operaciono-naučni i praktični ciljevi ovog rada su saznanje o tome u
kojem se pravcu moraju da kreću institucije BiH i entiteta, kako bi što prije postigle
uslove za evropske integracione procese i koje su to prepreke koje bi trebalo što prije
prevazići. Bitno je i saznanje da, bez obzira na nedostatke procesa u Evropi, BiH ne
smije sebi dozvolit i da ostane u izolaciji, jer bi to u ovom momentu bilo veoma loše
kada znamo da sve zemlje Evrope imaju isti cilj, a to je stvaranje evropske zajednice.
Opšti cilj svakog istraživanja je primjena rezultata tog istraživanja, i zbog toga će
rezultati našeg rada biti korisna preporuka predstavnicima institucija u BiH i
entitetima kako da što kvalitetnije počnu primjenjivati evropske standarde. Posebno
8
je važna oblast zakonodavstva, koja će kroz zakone i ostale akte trasirati put izvršn im
i ostalim nadležnim institucijama da počnu sa primjenom uslova, koje je zadala
Evropska unija.
3. UTVRĐIVANJE HIPOTEZE
Naučna sredstva za naučno istraživački rad koji ima ozbiljan pristup teoriji i
produktivnoj praksi obuhvata i utvrđivanje hipoteze ili više njih.
Logički uzevši, hipoteze su pojmovi, sudovi ili stavovi i zaključci. Hipoteze-pojmovi su
misaone pretpostavke o još nepoznatim predmetima ili pojmovima ili njihovim
osobinama prema drugim pojavama.
Hipoteza-stav jeste misaona pretpostavka o nekom predmetnom odnosu.
Upotreba hipoteza je jedan od najvažnijih metodoloških postupaka u cjelokupnom
naučnom saznanju. Hipoteze, to jest pretpostavke o pojmovima ili o predmetima
koje se istražuju, imaju oblik stavova za koje se pretpostavlja da imaju određenu
saznajnu vrijednost koju treba tek provjeriti.
Hipoteze se upotrebljavaju u interpretaciji činjenica iskustva, u postavljanju
naučnih teorija i naučnih zakona, u naučnim predviđanjima i naučnim otkrićima i u
naučnom objašnjenju.
Hipoteze predstavljaju teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju
određene pojave ili čitave oblasti pojava čije samo izvjesne dijelove ili momente
poznajemo.
Savremenu definiciju hipoteze dao je J.Galtung, koji polazi od sudova: „Ova
ruža će biti crvena“, „Sutra će padati kiša“. Analiza ovih sudova pokazuje da se ovdje
određenim jedinicama predmeta pripisuju određene osobine, odnosno određene
vrijednosti. Najkraće rečeno, Galtung kaže: „Hipoteza je sud o specifikaciji ili h ipoteza
se može definisati kao međuodnos varijab li“. J.Galtung navodi da je hipoteza stav
moguće vjerovatnoće ili istinitosti. Definiciju hipoteze dao je veliki broj i ostalih
teoretičara metodologije među kojima su :K.Krečfild, M.Koen , V.Mužić. Oni ističu da
je hipoteza veoma važna u naučnom radu i da počinje u mislima, a postepeno prelazi
u praktičnu zamisao, koja ostvaruje utvrđeni problem istraživanja. Profesor Bogdan
Šešić je najpotpunije dao definiciju hipoteze, koja istraživaču pruža mogućnost da
9
pronađe model koji će mu pomoći u radu, bez obzira o kojoj temi je riječ. On kaže:
„Hipoteze su, dakle, misaone pretpostavke u obliku pojmova i stavova o mogućim
činjenicama budućeg saznanja o još neotkrivenim svojstvima, to jest o njihovom
postojanju, odnosima, uslovima nastanka, promjene ili razvoja“.4
Većina istraživača, posebno početnika, često se pita kakva je svrha hipoteze.
Razlog za dilemu je u tome, što je vrlo teško postaviti pravu hipotezu u radu i što su
mnogi u raskoraku da li se hipoteza dokazuje, potvrđuje, ili se odbacuje. Hipoteza ne
smije biti sama sebi svrha i ona mora imati svoju ulogu i funkciju u svakom
konkretnom slučaju tokom istraživanja. „Bliža istini i vjerovatnija je ona hipoteza
koja bolje ispunjava bitne uslove osnovanosti i uslove vjerovatnoće..... Osnovana je
ona hipoteza koja se bar djelimično može potvrditi u praksi, ili je bar vjerovatno da
će se potvrditi.“
Pokazalo se da je h ipoteza bolja, ukoliko istraživač više zna o predmetu
istraživanja, što podrazumijeva da je znanje prioritetni faktor za određivanje dobre
hipoteze.
Ako istraživač površno pristupa problemu, da li zbog neznanja ili bujne mašte,
to ga može odvesti u pogrešnom smjeru i udaljit i ga od teme, ali i od postavljenog
cilja u svom naučno istraživačkom radu. Može se desiti i to da je neki problem već
ranije istražen i ukoliko se takav definiše kao hipoteza, istraživaču će umanjiti volju
za daljn jim istraživanjem.
Sagledavajući važnost hipoteze, njenu funkciju u istraživanju,te predmet i cilj
našeg istraživanja, došli smo do formulisanja slojevite hipoteze koja glasi: 1) Ideja o
ujedinjenoj Evropi, koja je začeta još davne 1923.godine , takozvanim Panevropskim
manifestom, obnovljena je nakon Drugog svjetskog rata u besjedama premijera
Velike Britanije,Vinstona Čerčila. On je na Univerzitetu u Cirihu,19.septembra,
1946.godine, predložio stvaranje „Sjedinjenih evropskih država“, naglašavajući da
„prvi korak u obnavljanju evropske porodice mora biti partnerstvo između Francuske i
Njemačke“, dok bi Velika Britanija i SAD-e bile „prijatelji i kumovi nove Evrope“.
Takođe je Čerčil doprinjeo ujedinjavanju Evrope svojom aktivnom ulogom u
osnivanju Savjeta Evrope. On je i predsjedavao Evropskom kongresu u Hagu, u maju
1948. godine, kada je zvanično osnovan Savjet Evrope, prva evropska institucija. Na
4 Dr Mithat Šamić:Kako nastaje naučno djelo,Sarajevo,1972.godine,
10
istom Kongresu je osnovan i Evropski pokret, a Vinston Čerčil je bio jedan od četiri
počasna predsjednika ovog pokreta.
Gore navedene činjenice ukazuju da je proces evropeizacije veoma dugotrajan
i da je zamajac dobio tek devedesetih godina, a trenutno Evropska unija broji 27
zemalja-član ica. Ujedinjenjem Njemačke, raspadom bišeg Sovjetskog Saveza i bivše
Jugoslavije, Evropska unija je ubrzala proces integracije. Njemačka je ponovo u
Evropi preuzela vodeću ulogu, koju nikada i nije izgubila, jer se takozvanim
Maršalovim planom Njemačka veoma brzo ekonomski oporavila, iako je Hitler i
nacizam b io osuđen od velikih sila-saveznika. To pokazuje da je Evropska unija
formirana u korist razvijenih evropskih zemalja i kao partner SAD-a u politčkoj borbi
prema Ruskoj Federaciji, Kini i Indiji, a ne da bi zaštitila rasparčane i siromašne
zemlje jugoistoka Evrope i zapadnog Balkana. Bez obzira na podršku Evropskoj uniji,
SAD-e nikada neće podržati jaku evropsku zajednicu naroda i uvijek će tražiti
izgovore da se to ne dogodi. Da je Amerika to željela, spriječila bi raspad bivše
Jugosllavije, na koju liči sadašnja Evropska unija.
Zemlje jugoistočne Evrope veoma brzo su ušle u Uniju, za razliku od zemalja
zapadnog Balkana, ali se veoma brzo pokazalo kakav im je status zbog prethodno
loše ekonomske situacije. Jedino su dobro došli u zemljama Zapada kao jeftina radna
snaga i kao mirotvorci na Bliskom istoku, u sastavu snaga NATO-a. Međutim,
trenutno drugo rješenje ne postoji na evropskom kontinentu i jedino moguće je
ulazak u EU. Zapadni Balkan, kojem pripada i BiH mora b iti dio EU i NATO-a, jer
nema drugog rješenja. Zbog toga što su i zemlje u okruženju takvog mišljenja, ne
preostaje nam ništa drugo. Mora se, ipak, uzeti u obzir da je BiH specifična zemlja,
koja nema još svoj vlastiti Ustav, da je podijeljena na dva entiteta:Republiku Srpsku
i Federaciju BiH, i da će joj trebati mnogo više vremena kako bi postala članica
evroatlantskih integracija.
Bosna i Hercegovina može opstati samo ukoliko se ispoštuje Dejtonski mirovni
sporazum i shvati da je Republika Srpska neupitna, kao i Federacija BiH. U
suprotnom, nema šanse da napreduje prema EU, jer bi suprotstavljeni stavovi u
zemlji usporili njen napredak. Zbog toga se već sada mora ozbiljno pristupiti
ispunjavanju evropskih standarada u okviru postojećeg stanja u BiH, a ne
zamajavanjem o nekim novim podjelama u BiH. U okviru ispunjavanja Sporazuma o
11
stabilizaciji i pridruživanju, to jest Privremenog sporazuma, koji teče od 1.jula,
2008.godine, ne smije se zapostaviti uloga entiteta i BiH preko zajedničkih institucija
na nivou države.
Istraživanje i sveukupan rad će pokazati da li je hipoteza kvalitetno
postavljena i da li će biti prihvaćena ili odbačena. Biće provjereno i to da li je
Evropska unija već postavljena na dobrim temeljima i da li je sposobna da se suoči
sa novim izazovima koji su pred njom. Može li višedecenijska ideja biti ostvarena u
cijelosti.
Ostvarivanje sna BiH da bude članica EU mora da ima dobru polit ičku i svaku drugu
podlogu, pa smo hipotezu postavili kao složenu relaciju, jer smo uočili da treba
istraživati sve elemente pojedinačno, kako bismo razmotrili u logu svih institucija i
organizacija u entitetima i u BiH. Bez toga ne bi bilo svrhe upuštati se u istraživanje.
Na kraju će se pokazati da li je potvrđena slojevita hipoteza ili će se izd iferencirati
kao homogena pozitivno formulisana ili homogena, ali negativno formulisana.
Bilo šta da se izdiferencira, istraživanje će biti uspješno5 jer će problem približit i istin i,
a time dati podsticaj svim faktorima vlasti u BiH šta bi trebalo da učine da bi ušli
spremno i ravnopravno u evropsku porodicu naroda, bez polit ičkih i drugih
netrpeljivosti, a sve u interesu države, sva tri konstitutivna naroda i ostalih građana i
društva u cjelini.
4. METODE ISTRAŽIVANJA
Istraživački teorijski i praktični rad biće uspješno urađen, ako se sprovede
dobra organizacija i pažljivo odaberu postupci i kvalitetno usklade misaone i
praktične radnje, odnosno primjene adekvatne metode.
Metoda predstavlja putokaz i nač in rada i sastoji se od više postupaka i radnji
kojima se dolazi do određenog cilja ili rješenja. U radu - saglasno karakteru problema
i istraživanja , kao i izvoru informacija, treba primijeniti najpodesniju. Zbog toga su
značaj metode u nauci, to jest naučno istraživačkom radu isticali mnogi naučnici, što
datira još iz antičkog doba, kada su korišćene brojne metode, od kojih se izdvajaju
dijalektička i metafizička. Savremeni naučnici, teoretičari i ostali istraživač i naglašavali
5 Dr Bogdan Šešić: Opšta metodologija,Naučna knjiga,Beograd,1974.godine.
12
su značaj metode i njene primjene u radu. Svaki od njih je pokušao na najbolji način
definisati metodu, što se pokazalo uspješno ili manje uspješno. I u ovom radu smo
odabrali, prema našem mišljenju, najadekvatniju metodu koja glasi: “Naučnom
metodom se naziva skup radnji i postupaka pomoću kojih se dolazi do naučnih
saznanja i istine“.
Teoretičari obično razlikuju četiri osnovne, standardne naučno istraživačke
metode:dijalektičku, normativnu, eksperimentalnu i istorijsku. Vrijeme je pokazalo da
je takva tvrdnja zastarjela, te da se u današnje vrijeme u naučnom istraživanju
koriste mnogobrojne metode.6
U našem istraživanju o ovoj temi došli smo do spoznaje da se kvalitetno
odabranim metodama i realno postavljenom hipotezom može doći do objašnjenja o
naučnom problemu i u skladu s postavljenim ciljem.7
S obzirom na to da naša tema pripada društvenim naukama koristili smo se
mnogobrojnim metodama, osim eksperimentalne, koja nije svojstvena ovoj vrsti
istraživanja i rijetko se primjenjuje u ovim oblastima, a najčešće nikako.
Iako je ideja o stvaranju ujedinjene Evrope prilično stara, Evropska unija je svoju
ekspanziju doživje la tek devedestih godina, tako smo se u odabiru opredijelili za
klasične metode, ali i savremenije.
Od metoda posebno je bitno istaći sljedeće: dijalektičku(generalnu), induktivnu,
deduktivnu, istorijsku, metodu analize i sinteze, statističku, komparativnu i
normativnu.
Od ovih metoda koristlili smo se svim onim što je moglo pomoći u obradi
teme i rješavanju problema radi postizanja zadanog cilja:
Dijalektička metoda dijeli se na apstraktnu i stvarnu. Ona je generalna i
predstavlja osnovu za sve druge metode u naučno istraživačkom radu. Dijalektička
metoda, osnova je za postavljanje teze, antiteze, sinteze i konačnog rezultata i u
radu smo se i rukovodili t ime. Stvarna dijalektička metoda jeste materijalistička
metoda saznanja ili konkretna dijalektička metoda, za razliku od Hegelove idealističko
apstraktne metode. „Dakle, Hegel izričito tvrdi da je sudbina svega konačnog da se
6 Još su stari grčki filozofi Herodot,Arhimed,Platon i aristotel ukazali na značaj metoda, a posebno dijlaketičke i metafizičke metode. Većina naučnika smatralo je da se ništa kvalitetno u nauci ne može uraditi bez dobro odabranih metoda. 7 Dr Midhat Šamić:Kako nastaje naučno djelo,Sarajevo,1972.godine,
13
prevaziđe i da stvari izlaze pred sud dijalektike; i mi, prema tome, vidimo u dijalektici
sveopštu nesavlad ivu silu, pred kojom se ništa ne može održati makar ono smatralo
sebe osiguranim i trajnim.“
1.) Induktivna metoda koristi se veoma često u istraživanjima u oblasti
društvenih nauka i u klasičnoj logici indukcija je shvatana kao zaključivanje
od posebnog ka opštem. Indukcija je generalizacioni metodski postupak jer
se njom iz posebnih zasnanja stiču opšta, što je u našem radu često
primjenjivano.
2.) Deduktivna metoda ima suprotno značenje od induktivne, jer je dedukcija
zaključivanje od opšteg ka posebnom i podrazumijeva specijalizacioni
metodski postupak , kojim se iz opšteg zakonskog saznanja stiču posebna i
pojedinačna.
3.) Istorijska metoda je u ovom radu korišćena veoma iscrpno, kako bi se od
istorijskih, geostrateških, polit ičkih i ekonomskih faktora u prošlosti, moglo
utvrditi šta je bila zamisao i ideja tvoraca ujedinjene Evrope. Takođe je bitno
dokazati i to šta je prethodilo događajima iz nedavne prošlosti, koji su u
sprezi sa onima koji imaju istorijski karakter.
Izvjesno, ova metoda nije svojstvena samo polit ičkoj istoriji i istorijskim
naukama uopšte uzevši: „sve, uključujući sve nauke i metode proučavanja,
ima svoje uzroke, porijeklo, istoriju, razvoj“, kaže tačno Habel.8
4.) Metoda analize i sinteze je jedna od starijih metoda. Strukturalna analiza je
ona analiza koja se sastoji u otkriću strukture, to jest faktora i osnovnih veza
faktora ili d ijelova predmeta, pojava ili događaja koji se analizom
saznaju.Ukoliko je predmet istraživanja složeniji, utoliko je analiza kao
metoda neophodnija. Ova metoda zapravo predstavlja sređivanje velikog
broja podataka i našem radu je dala doprinos, jer je veoma bitno utvrditi
prednosti i mane koje donose integracioni procesi na tlu Evrope.
5.) Statistička metoda je korišćena u onim dijelovima istraživanja, gdje je vršeno
upoređivanje stepena razvijenosti pojednih zemalja razvijene Evrope,
jugostoka, zapadnog Balkana i BiH, te u pojednim istraživanjima i anketama,
gdje je bilo neophodno iskazivanje u brojevima ili procentima.
8 Dr Milorad Zakić:Metodologija prava i ekonomije,Banjaluka,1988.godine,
14
6.) Komparativna metoda je, takođe, značajno bila zastupljena prilikom izrade
ovog rada. Iako je riječ o starijoj metodi, ona je bila neophodna, kako bi se
moglo u istraživanju doći do određenih saznanja: npr. upoređivanjem
Evropske unije s Evropskom zajednicom za ugalj i čelik ili Evropskom
ekonomskom zajednicom; upoređivanjem zemalja bivše Jugoslavije sa
zemljama razvijenog Zapada.
7.) Normativna metoda bila je veoma korisna u istraživanju, posebno kada je
riječ o onim dijelovima rada, gdje je u pitanju zakonodavstvo Evropske unije i
njeni pravni akti, kao i zakonodavstvo zemalja pristupnica, koje moraju u ovoj
oblasti ispuniti veliki broj uslova. Ova metoda ima za cilj da nađe ono što
predstavlja ne zakon, nego normu, standard, prosjek u svijetu i životu, koji
podliježu neprestanim promjenama i često ono što je u izvjesnoj oblasti i u
datom trenutku najbolje. Ovo značajno može uticati na BiH, koja je u
tranzicionom periodu i koja mora, kako bi išla ukorak s razvijenim svijetom,
da prilagodi svoje zakonodavsto i nauči da ga u potpunosti primjenjuje, što u
proteklom periodu nije činjeno.
Gore navedene metode su, neke više, a neke manje, korišćene uporedno.
Posebno su korišćene:komparativna, istorijska, normativna, statistička i metoda
analize i sinteze, dok su ostale upotrebljavane u nekim dijelovima istraživanja. Iako
su razdvojene prema nekim prioritetima, nezahvalno je reći koliki je njihov
pojedinačni udio, jer su značajno uticale na uspješnost ovog istraživanja.9
5. IZVORI SAZNANJA
Od izbora teme, njene važnosti, kvaliteta i ostalih karakteristika, zavisi
neophodnost izvora znanja. Kako smo već u prethodnim dijelovima iznijeli, prilikom
izbora teme treba paziti da ona ne bude preuska, a ni preširoka i da se u
istraživačkom procesu može naći dovoljno literature i ostalih izvora saznanja o
postavljenom problemu. Naravno, ti izvori ne smiju biti prioritet samog istraživača,
koji prevashodno mora unijeti dio svog znanja u istraživanje.
9 Dr Radomir Lukić:Metodologija prava,Beograd,1977.godine,
15
Naša tema, koja obrađuje jednu veoma afirmativnu problematiku,značajnu u novom
svjetskom poretku,ima veliki broj izvora, ali t i izvori imaju i svoj ograničen uticaj, jer
mnogi nisu mogli pretpostaviti ovu naglu ekspanziju u 21. vijeku. Procesi se tako
brzo odvijaju, da je teško procijeniti sve odjednom, zato je svako novo saznanje
dobro došlo za naredni period. Međutim, postojeći izvori su sasvim dovoljni, da mogu
pomoći u istraživanju i obradi zadate teme.
Takođe, od velikog je značaja da se u praksi odvijaju određeni procesi u Evropi,
njenim užim dijelovima, pa i u samoj Bosni i Hercegovini.
Za naše istraživanje, kao i mnogi drugi koji se bave naukom, izvore smo svrstali u tri
grupe i to:
Prvu grupu čine, takozvani, primarni izvori saznanja, koji se najčešće mogu
naći u ahrivima međunarodnih i domaćih institucija. Ova vrsta izvora može se
pronaći, (a i mi smo to učinili ) u bivšem arhivu Jugoslavije, arhivima u BiH i RS,
Hrvatske, Srbije, ali i uz pomoć naših i međunarodnih predstavnika u institucijama u
Brise lu, Luksemburgu i još nekim sjedištima u Evropi. Više pojedinačnih dokumenata
koji su od posebne važnosti, nalaze se u direkcijama za evropske integracione
procese u Sarajevu-BiH, Beogradu -Srbiji i Zagrebu - Hrvatskoj.
Drugu grupu izvora, koja nam je pomogla u istraživanju, sačinjavaju brojna
naučna i stručna literatura, časopisi, godišnjaci i ostale vrste publikac ija. Ovi izvori se
mogu uglavnom naći u bibliotekama pojedinih nevladinih organizacija, koje se bave
ovom problematikom, ali i lično, preko lica, koja se bave ovim p itanjima i naravno
putem internet sranica, gdje su publikovani njihovi radovi.
U treću grupu izvora saznanja mogu se svrstati pojedini zvanični akti, kao što
su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH i EU, Privremeni sporazum o trgovini i
trgovinskim p itanjima između Evropske zajednice i BiH, Studija izvodljivosti, kao i
slični sporazumi koje su zaključivale zemlje u okruženju. U okviru ove grupe su i
ostali akti Evropske unije, koji su polazna osnovica i iz kojih proizilaze akti zemalja,
koje su se priključile Uniji i potencijaln i su kandidati za pristupanje ovom procesu. Svi
akti veoma doprinose ostvarivanju i sprvođenju evropskih integracija u širem smislu.
16
6. PODRUČJE I OKVIR ISTRAŽIVANJA
Područje istraživanja je jedna od važnih odrednica metodološkog karaktera u
sklopu kojeg će odvijati samo istraživanje. Područje istraživanja se odvija u više
pravaca i na različ ite načine.Prvo i osnovno, određuje se sa stanovišta ciljanog
naučnog područja. U konkretnom slučaju ono se kreće u okviru ideje osnivanja
evropskih integracionih procesa, načinu i uspostavljanju institucija, razlozima i
važnosti ovog procesa.10
Drugo, sa užeg stručnog stanovišta, istraživanje će obuhvatiti prednosti i nedostatke
Evropske unije, koji se direktno reflektuju na region, pojedine njegove dijelove, kao
što su jugoistok Evrope i zapadni Balkan.
Treće, u okviru zapadnog Balkana,obuhvatiće mjesto i ulogu Bosne i Hercegovine,
kao specifičnog područja, na čijem primjeru, obradom i analizom zadate problematike
možemo doći do određenih zaključaka.
Prema tome, okvir i područje istraživanju su uspostavljeni određenom
naučnom oblašću (širom ili užom) i teritorijom i to je sasvim ispravno rad i
istraživača, kako se ne bio upustio u beskonačnosti bez određenog cilja, koje bi ga
odvele od teme.
Bez obzira na to, treba istaći da smo svjesni da naučni i teorijski dio n ije i ne smije
biti ograničen, jer naš nivo znanja, kao i mnogih drugih u cijelom svijetu je na
dobrobit svih i treba da funkcioniše i da se koristi bez bilo kakvih ograničenja.
I naš rad ima takav smisao, ali okvir i granice istraživačkog problema ne smiju se,
niti mogu, miješati u nauku i naučne činjenice, koje nemaju granicu i univerzalne su
za sve nas.
Metodološki i uvodni dio rada već je ušao u određeno područje istraživanja,
što na neki način garantuje da ćemo doći do cilja i da ćemo ostvariti određeni uspjeh
tokom procesa istraživanja.
10 Osnovni izvor za našu temu su univerzitetske i fakultetske biblioteke u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini,Srbiji i Hrvatskoj
17
II EVROPSKA UNIJA
Evropska unija je specifična organizacija evropskih država, koja je do do
2004.godine brojala 15 zapadnoevropskih država. Činile su je:Austrija, Belgija,
Danska, Finska, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Italija, Luksemburg, Njemačka,
Portugalija, Španija, Švedska i Velika Britanija. Ovoj zajednici petnaestorice, 2004.
godine pristuplio je još deset zemalja:Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka, Litvanija,
Letonija, Estonija, Slovenija, Kipar i Malta, a 2007. godine i Rumunija i Bugarska,
tako da ova evropska zajednica ima 27 zemalja-č lanica.
Zajednica petnaestorice bila je povezana na troslojan način:
- kroz povezivanje i saradnju tri evropske zajednice:
a. Evropska zajednica za ugalj i čelik (CECA), osnovana 18. aprila, 1951.
godine
b. Evropska ekonomska zajednica (EEZ)11, osnovana 25. marta, 1957.
godine i
c. Evropska zajednica za atomsku energiju (EVROATOM), osnovana 25.
marta, 1956. godine.
- kroz saradnju i zajedničko vođenje spoljne i bezbjednosne polit ike
potvrđivanjem svoga identiteta na međunarodnom planu, uspostavljanjem
ekonomske i monetarne unije, stvaranjem jedinstvenog ekonomskog prostora
bez unutrašnjih granica i jačanjem privredne i društvene kohezije među
državama članicama.
- kroz saradnju u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova zajedničkim i
jedinstvenim uređivanjem pitanja iz tih oblasti, zaključivanjem regionalnih
multilateralnih, umjesto bilateralnih, međunarodnih ugovora, jedinstvenim
rješavanjem pitanja prelaska granica u Evropskoj uniji, viza, imigracije, azila,
formiranjem zajednice evropske policije (EUROPOL) radi suzbijanja natežih
11 Evropska ekonomska zajednica (EEZ),osnovana 25. marta 1957. godine
18
oblika međunarodnog kriminala u vezi s ratnim zločinima, prometa oružja i
droge i finansijskih malverzac ija (pranje novca).
Evropska unija, za sada, nema svojstvo pravnog lica tako da su članice
zadržale svoj međunarodnopravni subjektivitet. Od usvajanja Povelje na nivou EU,
Unija je do sada imala ugovor kojim države član ice regulišu međusobne odnose. I
Ustav je, naravno, oblik ugovora, samo mnogo čvršći i koji otvara put da EU postane
neka vrsta superdržave, što ona do sada nije bila. U međuvremenu, od Samita u
Nici, inicirala se ideja i u djelo sprovela 2004.godine, izradom nacrta Ustava Unije,
koji je do 1.novembra, 2006.godine, trebalo da se ratifikuje u svim tadašnjim
članicama-tada ih je bilo 25.12 Bilo je predviđeno da se potvrđivanje odvija putem
referenduma i u parlamentima, što se kasnije i događalo, s tim što neke zemlje nisu
to prihvatile. Dakle, Ustav13 je još mrtvo slovo na papiru, jer je procedura njegovog
prihvatanja veoma komplikovana i daje više mogućnosti. Od toga da ga prihvati
većina zemalja, a odbije manji broj, što bi dalo mogućnost da one koje prihvate
Ustav brže napreduju od onih koje ga odbiju. Ostaje otvoreno pitanje do kakvog će
se riješenja doći i na koji način to postići.
Još dugo će ovo pitanje biti predmet rasprave u parlamentima zemljama-
članicama Evropske unije, jer mnoge od njih smatraju da Ustav Unije, kao najviši
pravni akt nije neophodan, te da ga mogu zamijeniti različ ite vrste sporazuma
između članica. Takvo razmišljanje podudara se i sa našim istraživanjem u ovom
radu, jer Evropska unija ne bi smjela biti rigorozna u nastojanju da stvori blok, koji
ne bi za izvjesno vrijeme imao svoju budućnost.
12 Ustav i zakon usvojeni od ustanova Unije u obavljanju nadležnosti koje su prenijete na njih imaće primat nad zakonima država-članica,Nacrt ustav EU; 13 Neki autori smatraju da ni sada nije jasno da li je predloženi tekst ustav ili ugovor,Breyer 2004.godine.
19
ESCS
EAEC
CFSP
JHA
Evropska zajednica za ugalja i čelik
Evropska zajednica za atomsku energiju
Zajednička vanjska i sigurnosna polit ika
Policijska i sudska saradnja u krivičnim stvarima
1. IDEJA O STVARANJU EVROPSKE UNIJE
Jezgro evropske unije začeto je Rimskim ugovorima o osnivanju Evropske
ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju, 1957. godine, a
zatim je, preko Jedinstvenog evropskog akta, 1986. godine, polit ička integranicija
krunisana Mastrihtskim ugovorom, 7. februara 1992. godine, kada je stvorena
Evropska unija (Ugovor iz Mastrihta stupio je na snagu 1. novembra, 1993. godine)14.
Ugovorom iz Amstredama od 17. juna, 1997. godine, (stupio na snagu 1.maja,
1999), izvršene su izvjesne reforme u Uniji radi jačanja saradnje i pojednostavljenja
sistema Evropske unije.15
14 Evropska unija - EU (Ugovor iz Mastrihta stupio je na snagu 1. novembra 1993. godine) 15 U ugovore spadaju i pet dosadašnjih ugovora o proširenju EZ i EU, Pariski ugovor1951,Briselski ugovor 1965,Jedinstveni evropski akt iz 1986, itd.
EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA
UNUTRAŠNJE TRŽIŠTE
CARINSKA UNIJA
C F S P
E A E C
J H A
E S C S
EU
20
Na zajedničkom tržištu Evropske unije uspostavljena je zajednička carinska
tarifa prema zemljama izvan Unije. Tržišnu funkcionalnost tog evropskog prostora
obezbjeđuju čvrsta i stroga pravila konkurencije, bez unutrašnjih ekonomskih ili
pravnih barijera i usklađena pravna regulativa država članica. Na tom tržištu članice
Unije proglasile su četiri velike slobode :
slobodu kretanja robe (usklađivanje, odnosno ukidanje carina, taksa,
kontingenata i drugih robnih ograničenja),
slobodu pružanja usluga (slobodno otvaranje firmi, sloboda
preduzetništva),
slobodu cirkulacije kap itala (potpuna liberalizacija p lasiranja kapitala i
liberalizacija tekućih plaćanja),
slobodu kretanja ljudi (slobodno zapošljavanje i vršenje sopstvene
djelatnosti).
Evropska unija ima četiri najznačajnije komponente i to slobodu kretanja
kapitala, ljudi, robe i usluga, kao i faktor bezbjednosti, što bi i trebalo da budu njeni
glavni nosioci postojanja i širenja. Ekonomski i bezbjednosni aspekti trebalo bi da
budu osnova EU, dok bi polit ički faktor i nacionalni identitet država-članica trebalo da
bude sporedan faktor, jer bi tada Unija, na neki način, imala dugoročnu stabilnost i
opstanak.
Od 1. januara, 1999. godine, u Evropskoj uniji počela je treća etapa izgradnje
Evropske monetarne unije uvođenjem jedinstvene evropske valute-evra16. U
prelaznom periodu, od 1. januara 1999. do 31. decembra 2001. godine, plaćati se
moglo i u nacionalnim valutama, a od 1. januara, 2002. godine, u članicama
Evropske monetarne unije banknote i kovani novac denomirani su u evro - jedino
zakonsko sredstvo plaćanja. U Evropskoj monetarnoj uniji sada je 12 država član ica:
Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Italija, Luksemburg,
Njemačka, Portugalija i Španija. Danska i Velika Britanija nisu pristuplie iako
ispunjavaju uslove, ali su zadržale pravo da pristupe naknadno, dok je Švedska izvan
ove monetarne unije zato što ne ispunjava uslove za prijem, s obzirom na to da nije
16 Evro - jedinstvena evropska valuta uvedena 1. januara 1999. godine.
21
prilagodila svoje propise. Inače, preduslov za učešće u evropskoj monetarnoj uniji je
ispunjenje, prije pristupanja, takozvanog kriterijuma konvergencije, što znači da
svaka država mora:
da dokaže trajnu stabilnost cijena,
da ne zabilježi pretjerani budžetski deficit,
da dvije godine nije prouzrokovala napetost deviznog kursa u
evropskom monetarnom sistemu,
da njena dugoročna kamatna stopa bude najviše za 2 odsto viša nego u
zemljama sa najstabilnijim c ijenama.
Pregled raspodjele raspoloživih sredstava iz strukturnih fondova među članicama Unije u periodu od 1988 – 1999. godine
izraženo u procentima :
Članica 1988 – 1992 1993 – 1999 Austrija - 1.04
Belgija 1.18 1.31
Danska 0.64 0.54
Finska - 1.09
Francuska 9.38 9.65
Njemačka 9.56 14.12
Grčka 11.96 10.12
Irska 7.08 4.07
Italija 17.02 14.29
Luksemburg 0.09 0.06
Holandija 1.15 1.59
Porugalija 13.42 10.12
Španija 20.81 22.91
Švedska - 0.85
Velika Britanija 7.05 8.26
22
Evropska unija je, paralelno sa procesom tranzicije, počela proces finansijsko-
tehničke pomoći zemljama Centralne i Istočne Evrope.Tako je kroz Program pomoći
za restrukturiranje privrede u zemljama Istočne Evrope „PHARE“17, počet 1989.
godine, za prvih deset godina iz budžeta Unije angažovano oko 11 miljardi evra, dok
je do kraja 2006. godine iz bužeta „PHARE“ programa godišnje raspoređeno oko 1,5
milijard i evra, kao i dodatnih 1,5 milijardi godišnje za regionalni razvoj i
poljoprivredu.
Program „PHARE“ je usmjeren i na jačanje kapaciteta i izgradnju institucija
pravosuđa i uprave u zemljama centralne i istočne Evrope. Zajedno sa novim
instrumentima za prilagođavanje poljoprivrede (SAPARD) i jačanje regionalnog
razvoja(ISPA)18 angažovalo je do kraja 2006. godine ukupno 22 milijarde evra.
2. KAKO SE ŠIRILA EVROPSKA UNIJA
Kako smo već istakli u prethodnom dijelu, „Evropa petnaestorice“ počela je
pripreme za svoje proširenje početkom 1990-tih godina prošlog vijeka, kada su sa
nekim zainteresovanim državama zaključeni sporazumi o pridruživanju kojim je
predviđen prelazni rok od deset godina za transformaciju i prestrukturiranje privrede
i prilagođavanje društveno-ekonomskog sistema potencijalnih država članica. Takvi
sporazumi su zaključeni 1992. godine sa Mađarskom i Poljskom,1993. godine sa
Češkom, Slovačkom, Rumunijom i Bugarskom, sa Litvanijom, Letonijom i Estonijom
1995. a sa Slovenijom 1996. godine. U međuvremenu su ove države podnijele
zahtjeve za članstvo u Evropskoj uniji, a ranije su to učinile Turska, Malta i Kipar.
Evropski sporazumi o pridruživanju u cjelin i su prožeti principima Ugovora iz
Mastrihta i postavljaju pred kandidate više uslova o njihovom društvenom i
ekonomskom uređenju: slobodno tržište i recipročan tretman na tržištu, slobodu
preduzetništva i djelatnosti kako proizvodnih tako i uslužnih, nacionalni tretman
firmi, pravo sticanja svojine na nekretninama na teritoriji zemalja potpisnica i ostale
uslove. Evropskim sporazumom ne stvaraju se finansijske obaveze za Evropsku uniju,
ali predviđaju određeni vidovi industrijske saradnje kao što su: zajedničko
poslovanje, prenos savremenih tehnololoških znanja i tehnička pomoć. 17 PHARE – pomoć za obnovu privrede Poljske i Mađarske započet 1989. godine 18 ISPA – Instrumenti strukturne politike, Evrposka unija, Gostimir T. Popović, Beograd 2006. godina.
23
Raspodjela sredstava iz Strukturnih fondova za nove članice od dana pristupanja pa do 2007. godine
( u milionima evra po cijenama iz 1999. godine )
Članica Angažovana sredstva Regioni koji ostvaruju pravo na novčana sredstva
Češka Republika 12.864
Estonija 329
Kipar 0
Letonija 554
Litvanija 729
Mađarska 1.765
Malta 56
Poljska 7.321
Slovenija 210
Slovačka 921
UKUPNO 13.234
Za prijem u punopravno članstvo Evropske unije potrebno je da zemlja
kandidat sprovede opsežne ekonomske, polit ičke, pravne i administrativne reforme i
usklađ ivanje svoga sistema sa zahtjevom Unije, radi uspostavljanja kompatibilnog
društveno-ekonomskog sistema sa tržišnom privredom, pravnom državom i
demokratskim sistemom u kome su svi građani jednaki pred zakonom i državnim
organima i u kome se ne samo de jure nego i de facto poštuju ljudska prava i
slobode.
Evropska unija je, da bi državama zainteresovanim za učlanjenje stavila do
znanja svoje zahtjeve, 1995. godine objavila kodeks ponašanja, „Bijelu knjigu19-
priprema pridruženih zemalja centralne i istočne Evrope za integraciju u unutrašnje
tržište Unije“, u kojoj tretira 23 oblasti u kojima treba izvršiti potrebna zakonska
usklađ ivanja sa pravnim sistemom Unije:
19 Bijela knjiga - priprema pridruženih zemalja Centralne i Istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije
24
slobodno kretanje kapitala,
konkurencija,
slobodan promet i bezbjednost industrijskih proizvoda,
socijalna polit ika i zaštita,
poljoprivreda,
transport,
audiovizuelne usluge,
zaštita životne sredine,
telekomunikacije,
direktno oporezivanje,
slobodan promet robe,
javna potrošnja
finansijske usluge,
zaštita ličnih podataka,
zakon o kompanijama,
računovodstvo,
građansko pravo,
priznavanje profesionalnih kvalif ikacija,
oblast intelektualne svojine,
energija,
carinska unija,
indirektno oporezivanje,
zaštita potrošača.
Prekretnicu u polit ici Evropske unije prema zemljama centralne i istočne
Evrope predstavljao je skup šefova država i vlada u Kopenhagenu, juna 1993.godine,
kada je, po prvi put, jedna institucija Evropske unije dala zvaničnu polit ičku podršku
za prijem u članstvo Unije .
Na Samitu u Kopenhagenu je naglašeno da će, putem gore navedenih
kriterijuma, Evropska unija procjenjivati sposobnost novih zemalja kandidata za
potencijano članstvo u Uniji.
25
Sporazumi sa kandidatima za ulazak u Uniju uspješno su okončani do kraja
2003. godine.
U junu naredne godine, to jest 2004, prijemom novih deset država u
Evropsku uniju (Češka, Poljska, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Letonija, Estonija,
Litvanija, Kipar i Malta), a 2007. godine Bugarske i Rumunije, „Evropa
petnaestorice“20, kako je već istaknuto, postaje „Evropa dvadesetsedmorice“ čime
Unija značajno proširuje svoje granice prema istoku i jugu Evrope.
Ove zemlje su se priključile Evropskoj uniji samo zato što je rušenjem
Berlinskog zida stvorena prilika da se što prije uništi suštinski komunistički režim, koji
je do tada vladao. To je bila jedina motivacija zapadnih sila, a nikako ekonomska
situacija, jer većina ovih zemalja nije bila spremna da se suoči sa izazovima tranzicije
ni do dan danas. Postoji mogućnost da Evropska unija zbog ovog balasta trpi
posljedice, što je već uočljivo, tako da to potvrđuje raniju tezu da polit ički faktor ne
smije biti ideja vodilja Unije i vodećih razvijenih zemalja evropskog kontinenta.
3. INSTITUCIJE I ORGANI EVROPSKE UNIJE
EVROPSKA UNIJA je zajednica 27 država Evrope koja počiva na zajedničkim
interesima, institucijama i aktima država član ica (osnivača): jedinstvena valuta,
zajednička odbrambena polit ika, saradnja u svim oblastima života i rada,
obezbjeđena Ugovorom o Evropskoj uniji i drugim propisima Unije.
EVROPSKI SAVJET je regularni skup šefova država ili vlada 27 država
članica Evropske unije koji planira polit iku Unije.
EVROPSKI PARLAMENT je tijelo Evropske koje uključuje 732
člana /poslanika, izabrana u 27 država članica Evropske unije po opštem pravu
glasa . Broj poslanika je ograničen i neće prelaziti više od 732 poslanika i u narednom
priključenju novih članica EU.
EVROPSKA KOMISIJA je izvršn i organ Evropske unije, sa sjedištem u
Brise lu, koji prati sprovođenje i primjenu ugovora Unije i odluka koje donose
Institucije Evropske unije.
20
Euroatlantizam – Lidija Čehulić, Zagreb, 2003. godine
26
SUD PRAVDE EVROPSKIH ZAJEDNICA zasjeda u Luksemburgu sa
nadležnošću da tumači i prati primjenu ugovora u Evropskoj uniji.
JEZICI EVROPSKE UNIJE: Sva legislativa EU se usvaja i objavljuje na svim
njenim službenim jezicima. Službeni jezici Unije su jezici država-članica. Tako se
cjelokupna legislativa EU usvaja i objavljuje na dvadeset službenih jezika, a Osnivački
ugovori objavljuju se na dvadesetjednom autentičnom jeziku, imajući na umu
činjenicu da se i irski jezik smatra službenim kada je u pitanju primarno
zakonodavstvo. Ipak, Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik je autentičan samo
na francuskom jeziku. S obzirom na poteškoće prilikom prevođenja na toliki broj
jezika, važno je znati da isti tekst na više različit ih jezika ima istu pravnu snagu. A
značenje pojedinih odredaba, prema praksi Suda EZ, treba tražiti komparativnom
analizom različ it ih tekstova i u skladu s opštim ili pojedinačnim ciljevima osnivačkih
ugovora ili pravnih akata. Upotreba jezika, takođe, nosi i kulturne aplikacije.
Evropsko vijeće (smjernice)
Evropska komisija (prijedlog)
Ekonomski i socijalni odbor
(mišljenje)
Odbor regija (mišljenja)
Evropski parlament (suodlučivanje)
Vijeće ministara (odluke)
Sud EZ (sudska kontrola)
Evropska komisija (odlučivanje o izvršenju)
Revizorski sud (finansijska kontrola)
27
3.1. Pravna i unutrašnja politika Evropske unije
Pravna i unutrašnja polit ika su treći stub Evropske unije. Saradnja u oblastima
pravne i unutrašnje polit ike institucionalizovana je EU-ugovorom, kako bi se ostvarila
osnova principa slobodnog kretanja osoba.
Ona se odnosila na sljedeće oblasti:
politika azila
propisi prelaska vanjskih granica država članica Unije
useljenička polit ika
borba protiv zavisnosti od droga
borba protiv kršenja internacionalnih mjera
saradnja pravnih služb i u građanskim i kaznenim parnicama
saradnja u oblasti carina
saradnja policija.
Za određivanje pravaca u ovim oblastima stvoreni su instrumenti zajedničkih
mjerila, zajedničkih stanovišta i ugovora. Iako su postignuti izuzetni napreci, kritike
saradnje u ovim oblastima bile su jasne. Ostvarena je neophodnost da se uvedu
djelotvorniji propisi, koji će biti pojačani strukturama saradnje i oblastima koje su
odlučujuće za kontrolu poslova (polit ika azila, useljenička polit ika i prelazak vanjske
granice Unije). Ove oblasti su se morale uvesti u oblast zajedničke polit ike.
Amsterdamski ugovor je nanovo sortirao saradnju u oblasti pravne i
unutrašnje polit ike i dao je novi cilj, to jest stvaranje prostora slobode, sigurnosti i
prava. Određene materije su pripadale zajednici, a otvorene su nove oblasti i novi
postupci. Osim toga, stvoren je i „ŠENGENSKI PROSTOR“21 izvan pravnog okvira
Evropske unije, od strane država član ica koje su željele da što prije ostvare princip
slobodnog kretanja osoba.
21 Šengenski prostor - Lidija Čehulić, Zagreb 2003. godine
28
3.2. Kooperacioni postupak
Ovaj postupak takođe predstavlja postupak saradnje i uveden je jedinstvenim
evropskim aktima. Parlament time dobija mogućnost da u drugom čitanju jače
prihvati ili odbije zakonske prijedloge Komisije, te mu je i samim time data prilika da
utiče na zakonodavni proces. Ovo je, prije svega, naišlo na primjenu kod zaključaka u
vezi sa slobodnim tržištem.
Od stupanja na snagu Ugovora o evropskoj uniji, ovaj postupak se posebno
upotrebljava za sljedeće oblasti: saobraćajnu polit iku, zabranu diskriminac ije, kod
sprovođenja socijaln ih fondova (kredita Evropske banke i ostalih centralnih
banaka),za privrednu i socijalnu saradnju, istraživanje, polit iku zaštite okoline,za
razvoj saradnje, bezbjednost itd.
Amsterdamskim ugovorom upotreba postupka saradnje osjetno je ograničena
oblast u korist postupka suodlučivanja, te se od tada ovaj postupak suodlučivanja
koristio samo za određena pitanja ekonomske i monetarne unije.
3.3. Kopenhaški kriterijum (za pristupanje Evropskoj uniji)
U junu, 1993. godine, na zasjedanju Evropskog vijeća u Kopenhagenu,
državama srednje i istočne Evrope dato je pravo pristupanja Evropskoj uniji ukoliko
ispunjavaju sljedeće kriterijume:
Politika: institucionalna stablinost kao garant demokratskog i pravnog
poretka, održanja ljudskih prava i zaštita prava nacionalnih manjina.
Ekonomija: socijalno-tržišna privreda koja funkcioniše.
Preuzimanje zajedničkog stajališta: zemlje-kandidati moraju prezeti
ciljeve polit ičke unije, ali i ciljeve privredne i monetarne unije.
3.4. Konferencija za bezbjednost i saradnju u Evropi KSZE
Na inic ijativu Finske, u Helsinkiju se, 1972. godine, sastalo 55 evropskih
zemalja Sovjetski savez, SAD i Kanada. Cilj ovog i sljedećih sastanaka bio je
29
poboljšanje veza između Istoka i Zapada u Evropi. Glavni događaji Konferencije za
bezbjednost u Evropi bili su zaključci iz He lsinkija, 1975. godine i Povelja 77. godine,
1977. KSZE22 je, 1995.godine, preimenovan u OEBS23 (Organizacija za bezbjednost i
saradnju u Evropi). OEBS kao zajednička evropska organizacija ima veoma bitnu
ulogu za bezbjednost u Evropi, iako je ta uloga ponekad veoma potcijenjena.
3.5. Deficit legitimacije
O deficitu legitimacije u Evropskoj uniji riječ je u Mastrihškom ugovoru.
Izuzetno proširenje kompetencija zajednica nakon donošenja jedinstvenih evropskih
akata, posebno unutar ekonomske i monetarne unije poništilo je dosadašnju difuznu
podršku integracionih procesa od strane građana.
Polit ički sistem se legitimiše uglavnom putem „Inputa“ i „Outputa“ legitimacije.
Input-legitmacije EU-a, dakle legitimacja putem demokratskih postupaka
donošenja odluka, bila je od samog početka slabo izražena (deficit demokratije).
Output-legitimacija, dakle zadovoljstvo polit ičkih adresata sa rezultatima
polit ike, za zajednicu je bilo rješavanje ekonomskih problema, ali i to je nedovoljno
za EU, koja je prisutna u gotovo svim oblastima polit ike.
3.6. Lome - ugovor
Ugovor iz Lomea je multilateralni trgovinski i razvojni ugovor između Evropske
unije i (u međuvremenu) sedamdeset jedne razvojne zemlje iz afričke, karipske i
pacifičke oblast (AKP-države), koje se putem ovog ugovora asociraju, te im se pruža
izuzetna finansijska pomoć i prednosti pri izvozu robe na područje EU. Lome-
ugovori24 su jezgro razvojne polit ike Evropske unije.
22 KSZE - Konferencija za bezbjednost u Evropi, Helsinkiji 1975. godi ne i Povelja 77 godine 1977. 23 OEBS - Oragniacija za bezbjednost i saranju u Evropi, KSZE je 1995. godine preimenovan u OEBS 24 Lome ugovori - jezgro razvojne politike Evropske unije.
30
3.7. Luksemburški kompromis
Luksemburčki kompromis, 1966. godine, okončao je krizu nastalu tzv.
polit ikom prazne stolice, nakon što Francuska od jula, 1965. godine, nije više
učestvovala na sjednicama Vijeća zajednice. Francuska je bila protiv većine država
članica koje su htjele da u slučajevima kada su u igri vitaln i interesi neke od članica
pri donošenju odluka, sve države članice daju sve od sebe kako bi došlo do rješenja
koje se može prihvatiti od strane svih država.
Francuska je, suprotno tome, htjela da se pregovori nastavljaju sve do
momenta dok se ne postigne jednoglasna odluka svih članica.
De facto, Francuska se protivila. Ovim kompromisom propisano je
jednoglasno donošenje odluke i spriječeno je korišćenje mogućnosti donošenja
većinske odluke koje je bilo propisano Ugovorom. Ovo je predstavljalo prvu cenzuru
u razvoju Zajednice. Sredinom 80-ih godina uspjelo se preći na sistem većinske
odluke.
3.8. Mastrihški ugovor
Nakon dvije konferencije Vlada koje su se paralelno dešavale, Konferencije o
polit ičkoj uniji i Konferencije o ekonomskoj i monetarnoj uniji, u Mastrihtu25, u
decembru 1991. godine, evropsko Vijeće je donijelo odluku o prihvatanju Ugovora o
Evropskoj uniji. Ovaj Ugovor potpisan je u februaru, 1992. godine. Nakon djelimičnih
problema pri ratif ikovanju Ugovora od strane država članica, on je na snagu stupio u
novembru, 1993. godine.
Nakon jedinstvenih evropskih akata ovo je bila druga velika revizija Ugovora.
Ako znamo da je kod evropskih jedinstvenih akata slobodno tršite umanjilo centralnu
ulogu, onda je to ovdje bila ekonomska i monetarna unija. Bazirajući se na
Delorsovom izvještaju iz 1989. godine, zaključeno je da će ekonomska i monetarna
unija biti uvedena u tri stepena nepovratnog procesa. Nakon Vernerovog plana(1970)
i EWS-a (1979) ovdje se radilo o trećem pokušaju uvođenja ovakve unije. Incijativa
25 Mastrihški ugovor – u decembru 1991. godine evropsko Vijeće je donijelo odluku o prihvatanju Ugovora o Evropskoj uniji
31
se, uprkos protivljenju nekih država članica, pokazala kao veoma uspješna:
ekonomska i monetarna unija ustanovljena je 1.januara, 1999. godine.
Sa Mastrihškim ugovorom, Evropska unija je osnovana kao krov nad tri stuba:
supranacionalnim stubom evropske zajednice, stubovima zajedničke vanjske i
unutrašnje polit ike, koji predstavljaju elemente međudržavne saradnje unutar EU.
Uveden je postupak suodlučivanja kao novi princip, a sa njim je ojačana uloga
evropskog Parlamenta. Osim daljnjih važnih promjena, uveden je i princip i pojam
građanina Unije. EU-ugovor je dalje predviđao da je nakon pet godina neophodna
provjera odrednica Ugovora, te je zakazana sljedeća Konferencija vlada, koja je
Amsterdamskim ugovorom, 1997/99. završila kao treća velika revizija Ugovora.
3.9. Maršalov plan
Maršalov plan26 bio je program obvnove privrede Evrope nakon Drugog
svjetskog rata. Objavljen je 1947. godine, od strane tadašnjeg ministra spoljnih
poslova SAD-a, Džordža Maršala. Do 1952. godine, 18 država zapadne Evrope dobile
su 14 milijardi dolara kao kredite ili pomoć. Maršalov plan je imao velikog udjela u
obnovi evropske privrede, posebno zapadno-njemačke. Polit ički, ovaj plan je
dopunjavao američku polit iku onemogućavanja komunističkog uticaja sa Istoka,
posebno tadašnjeg Sovjetskog saveza.
3.10. Višestepeni sistem
Višestepeni sistem predstavlja polit ički sistem kod kojeg pri formulisanju i
donošenju, te sprovođenju odluka, učestvuje više nivoa. U Evropskoj uniji učestvuju
supranacionalni, nacionaln i, subnacionalni i, u nekim slučajevima, komunalni nivo.
26 Maršalov plan - program obvnove privrede Evrope nakon Drugog svjetskog rata, objavljen je 1947. godine od strane tadašnjeg ministra spoljnih poslova SAD-a, Džordža Maršala.
32
3.11. Većinska odluka
Vijeće Evropske unije, prije svega Vijeće ministara, najprije je svoje odluke
donosilo jednoglasno. Ali, da ne bi dolazilo do blokiranja daljnjeg razvoja Unije kroz
interese jedne ili više članica, već su Rimski ugovori predvidjeli principe donošenja
odluka većinom glasova, ili sa kvalif ikovanom većinom. Istina, do stupanja na snagu
jedinstvenih evropskih akata većina zaključaka je donesena jednoglasno. Za
zaključke u vezi sa programom slobodnog tržišta, jedinstvenim evropskim aktima je
predviđen isključivo princip kvalifikovane većine. Ugovorom predviđeni prelazak na
donošenje odluka većinom propao je 60-tih godina zbog protivljenja Francuske, kada
je donesen Luksemburški kompromis.
3.12. Postupak suodlučivanja
Određene pravne akte po ovom postupku, što je regulisano Mastrihškim
ugovorom, donose Vijeće i Parlament zajedno. S tim u vezi Evropski parlament u
sljedećim oblastima ima proširene kompetencije: sloboda radnika, pravo udruživanja,
sloboda usluga, zakonodavstvo slobodnog tržišta, obrazovna, zdravstvena i kulturna
polit ika, potrošačka polit ika, transevropske mreže, polit ika zaštite okoline i
istraživačka polit ika (okvirn i program).
U izvještaju od juna, 1996. godine, o primjenjivanju postupka suodlučivanja,
Komisija je predložila proširenje ovog postupka na cjelokupnu oblast zakonodavstva
zajednice. Amsterdamskim ugovorom, postupak suodlučivanja postao je
jednostavniji, a time i djelotvorniji, brži i transparentniji. Osim toga, proširen je i na
nove oblasti: pitanja socijaln ih razgraničenja, zdravstvo i borbu protiv izbjegavanja
finansijskih obaveza prema Evropskoj uniji.
4. BUDUĆUNOST UNIJE
O budućnosti Unije je teško razmišljati bez njene istrorije, jer su skoro sve
ustanove, bar djelimično, u vezi s prošlošću. Čak i kada se mjenjaju,važno je kako
su izgledale ranije.Posebno je bitno kako su donošene odluke u ranijem periodu i u
33
kojoj mjeri su poštovane. Evropska unija je život počela na uskom domenu saradnje
među zemljama sličnih vrijednosti, da bi ojačala povjerenje, razmjenu i njihovu
odbrambenu moć prema Sovjetskom bloku. Nastala je kao tipična međuvladina,
birokratska tvorevina, koja se vremenom podvrgavala djelimičnoj demokratskoj
verifikaciji. Proces nije ni do sada odmakao u toj mjeri da bi se prib ližio standardima
demokratskog odlučivanja u nacionalnim državama,članicama Unije. Od njenog
nastanka pratile su je različite vizije u vezi sa mogućnošću i željama pojedinih oblika
saradnje.Jedni su željeli S jedinjene Evropske Države, drugi su bili za zajedničko
tržište, a protiv polit ičke integracije, treći su govorili da EU treba da se bavi samo
globalnim interesima, kao što su borba protiv međunarodnog kriminala i terorizma,
zaštita životne sredine i sličnim pitanjima od međunarodne koristi.
U našim narednim poglavljima i istraživanjima moći će se uočit i koliko je ovo
tačno i koliko će vremena biti potrebno kako bi EU, eventualno, mogla biti jedan čvrst
i jak polit ički i ekonomski blok. Za sada je o tome teško govoriti, jer postoji mnogo
kontradiktornosti u vezi sa ovim komleksnim pitanjem, kako za samu nauku, tako i za
praksu.
34
III JUGOISTOK EVROPE
Društveni, polit ički i ekonomski razvoj jugoistoka Evrope imao je različite
ideološke, polit ičke i ekonomske osnove. Odnose zemalja ovog područja prema
evropskim i evroatlantskim integracijama uslovili su ideloško polit ički pristupi,
karakteristični za pripadnost različit im b lokovskim ili vanblokovskim povezivanjima. Ti
odnosi danas imaju sasvim nove dimenzije, jer su sve zemlje Balkana odlučile da
sprovedu takvu društvenu transformaciju koja će ih dovesti na nivo dostizanja
standarda za sticanje članstva u spomenutim integracijama. Iako među njima ima
onih država u kojima značajan d io javnog mnjenja i dio polit ičkih predstavnika odbija
evroatlantske integracije kao cilj, njihova službena polit ika ipak se opredijelila za
evroatlantske i evropske integracije kao strateške okvire svoje spoljne polit ike. Najširi
okvir kolektivne bezbjednosti uspostavlja se kao elementarni uslov dostizanja takvih
društvenih standarda, neophodnih za stabilan razvoj, ovom veoma nebezbjednom,
nadasve turbulentnom regionu, opterećenom ratovima i ostalim sukobima.
Ovo pokazuje da nije dobro to što službena polit ika pojedinih zemalja nije u
skladu s raspoloženjem javnog mnjenja i jednog dijela polit ičkog establišmenta, jer to
može imati dalekosežne posljedice za polit ičke prilike u pojedinim zemljama.
Smatram da je unutar zemlje neophodno komunicirati sa građanima i društvenim
sektorima, prije konačne odluke u vezi sa priključenjem u evropske integracione
procese.
Neke zemlje regiona već su djelimično uspjele u svojim namjerama, neke su
mu bliže ili dalje, ali su ostale da čekaju pred mukotrpnim procesom ispunjavanja
postavljenih uslova.Države koje nisu ranije pripadale NATO-u i Evropskoj uniji, danas
su u tranziciji i u veoma različitom stepenu odnosa i sa NATO-om i s Evropskom
unijom.Neke od njih su u dvostrukoj tranziciji-postsocijalističke promjene društvenog
sistema i poslijeratnom uspostavljanju efikasnih državnih struktura nakon raspada
bivšeg Sovjetskog Saveza i bivše SFRJ, odnosno u učvršćivanju nezavisnosti i
tranziciji suverenosti.
Bugarska i Rumunija, nakon članstva u Partnerstvu za mir, postale su, na
Samitu NATO-a u Pragu, 21.novembra 2002.godine, aktivne članice NATO-a, u martu
35
2003.godine.Članice Evropske unije ove dvije zemlje postale su početkom
2007.godine.
Slovenija je postala članica NATO-a u martu, 2004. godine, a prvog maja,
2004.godine, i punopravna članica Evropske unije, kao prva nezavisna država nastala
od bivših Republika SFRJ.
Ostale Republike bivše Jugoslavije imaju status kandidata u Partnerstvu za mir
i veoma izvjesan u lazak u NATO, ali što se tiče kanidature za članstvo u Evropsku
uniju, prednjači Hrvatska koja je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanuju i
nada se da će u Uniju biti primljena najkasnije do 2010.godine.
Iako se trudi da ispuni odgovarajuće uslove, Albanija je u neizvjesnoj situaciji
za prijem u Uniju, a Srbija nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, 17.marta ove
godine, našla se u veoma teškoj situaciji. Njen problem nije samo Kosmet, već i
situacija u samoj državi, posebno nakon vanrednih parlamentarnih izbora. S jedne
strane na polit ičkoj sceni su takozvane proevropske snage, a na drugoj strani
konzervativne, koje negiraju ulazak u Evropsku uniju bez Kosova i Metohije, kao
sastavnog dijela cjelovite države Srbije. Proevropske snage su potpisale Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju, koji još nije ratif ikovan u Skupštini Srbije, ali isto tako ni
kompletan, jer u njemu se traži potpuna saradnja sa Haškim sudom.
Makedonija je opterećena unutrašnjim problemima, jer postoje brojni zahtjevi
Albanaca, koji imaju veoma važnu ulogu u polit ičkom životu, a spor oko imena koji
ova bivša jugoslovenska Republika vodi sa Grčkom dodatno usložnjava njen prijem u
Evropsku uniju. Crna Gora, do nedavno u zajednici sa Srbijom, traži svoje mjesto u
evropskim integracijama.
36
1. TRANZICIONI PROCESI NA JUGOISTOKU EVROPE I PROBLEMI
PRISTUPA EVROPSKIM I EVROATLANTSKIM INTEGRACIJAMA
1.1. Albanija
Albanija27 je u proces tranzicije ušla kao najzaostalija zemlja Balkana u
ekonomskom i polit ičkom pogledu.
Geopolitička pozicija u vrijeme „hladnog rata“ omogućila je zemlji da ostane u
apsolutnoj izolaciji i komunikacionoj blokadi, čime joj nije bio onemogućen samo
privredni, već i polit ički i društveni razvoj. Padom socijalističkih režima u Evropi,
nestale su i stege albanskog društva, čime je počeo proces društvene tranzicije.
Albanija se, kao i ostale zemlje socijalizma, opredijelila za evroatlantske i za evropske
integracije.Od 1994.godine postala je članica Partnerstva za mir, a od 2000.godine
je u procesu pristupa Evropskoj uniji.
Privreda u ovoj zemlji je nerazvijena i još nije u stanju da se razvija tempom
ostalih zemalja jugoistoka Evrope, pa i zapadnog Balkana.
Glavne prepreke Albaniji su, osim ekonomske nerazvijenosti, nizak nivo
demokratskog razvoja, nedovoljan nivo ljuudskih prava i građanskih sloboda, koji se
ogledaju kroz ograničenje prava manjinskih grupa, posebno žena, zatim nedovoljne
medijske slobode, kao i građansko organizovanje.
Najveći problem albanskog društva, kao i kod većine zemalja jugoistoka
Evrope i zapadnog Balkana, jeste organizovani kriminal. Veliki dio kriminalno-
mafijaških kanala u Evropi i SAD-a potiče iz albanske nacionalne zajednice, posebno
trgovina ljudima i narkoticima. Tvrdi se da ogromna količina droge ide sa istoka na
zapad preko Albanije, uz pomoć albanskih državljana. Nedovoljne, polit ički i
institucionalno veoma slabe, državne strukutre, ne mogu da se odupru kriminaln im
grupama, a podložne su i mitu i korupciji, tako da ova pojava postaje dio sistema
organizovanog kriminala.
27 Državno uređenje: republika, politički sistem:parlamentarna demokratija, površina: 28.748 km2,
stanovništvo: 3.581.655, društveni bruto-proizvod: 8,528 mld američkih dolara, dohodak po glavi
stanovnika: oko 4.900 američkih dolara, rast GDP-a: 5,5 %.
37
1.2. Bugarska
Bugarska28 je prešla komplikovan put od početka tranzicije do članstva u
NATO-u i Evropskoj uniji. Bugarsku tranzic iju karakteriše brzo odbacivanje vodeće
uloge Komunističke partije, uvođenje višestranačkog pluarizma u polit ičkom
odlučivanju, odvajanje sindikata, polit ičke organizacije omladine i otadžbinskog fronta
od partija kao polit ičkih organizacija, ukidanje tajne policije i dozirana privatizacija
malih i srednjih preduzeća.
Uspjesi na polit ičkom planu nisu bili u dovoljnoj mjeri praćeni i uspjesima na
ekonomskom. Ukidanje subvencija i mnogih drugih socijaln ih privelegija
stanovnicima, ukidanje subvencija neprofitabilnim preduzećima i prelazak na tržišno
poslovanje doveli su do zatvaranja preduzeća i banaka. Sve je to izazvalo masovne
proteste u Bugarskoj, krajem 1996. i početkom 1997.godine.
Pristup Evropskoj uniji suštinski je počeo već 1998.godine, a to se posebno
ogledalo opredjeljenjem za ulazak u NATO. Polit ičke poene Zapada, Bugarska je
dobila priznavanjem Republike Makedonije i makedonskog jezika, omogućavanje
preleta avijacije NATO-a prilikom bombardovanja Srbije, 1999.godine,
nedozvoljavanje preleta ruskim snagama da snabdijevaju svoje trupe na Kosovu,
1999.godine i davanje prostora za američke vojne baze, u vrijeme krize u vezi s
Irakom, 2003.godine.
Bugarska je, zahvaljujući velikoj brzini prilagođavanja zakonodavstva, stvorila
kvalitetan pravni okvir poštivanja ljudskih prava i sloboda. Iako je bilo predviđeno da
Bugarska uđe u Evropsku uniju do 2010. godine, to se dogodilo ranije, već početkom
2007. kada je ova zemlja postala članica porodice evropskih naroda.
1.3. Rumunija
Rumunija29 je počela tranzicione promjene još 90-tih godina kada se pokrenuo
proces pada komunizma u zemljama Varšavskog pakta. Kada je riječ o polit ičkoj krizi,
ova zemlja je imala velike probleme tokom tranzicionog perioda. Osim polit ičkih
28 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarni, površina:110.998 km2, stanovništvo:7.387.567, društveni bruto – proizvod: 25,79 mld američkih dolara, rast GDP-a: 5,7%. 29 Državno uređenje: republika, politički sistem: polupredsjednički, površina: 237.500 km2, broj stanovnika: 22.303.552, društveni bruto-proizvod: 72,09 mld američkih dolara, rast GDP-a: 4,5%.
38
teškoća zahvatili su je i ekonomski problemi. Ekonomske reforme, slično ostalim
zemljama Istočne Evrope, izazvale su socijalne probleme. Otvorena nezadovoljstva,
nemiri, protesti, štrajkovi i druge vrste sukoba bili su česti u procesu odricanja
socijalističke prošlosti.
Spoljna polit ika Rumunije bila je karta na koju je igrala. U odnosima s
NATO-om Rumunija je ostvarila dobru poziciju iz nekoliko razloga:
unapređenje odnosa sa Mađarima i pitanje nacionalnih manjina uopšte;
postizanje sporazuma s Ukrajinom i rješavanje pitanja granice;
učešće rumunskih trupa kao ispomoći italijanskim prilikom smirivanja
nereda u Albaniji;
učešće trupa u operacijama održavanja mira u BiH;
dozvoljavanje preleta avionima NATO-a tokom bombardovanja Srbije,
1999.godine;
uskraćivanje istih takvih preleta Rusiji, kao pomoć njenim jedinicama na
Kosmetu.
Ova zemlja ušla je u Evropsku uniju početkom 2007.godine, kada i Bugarska.
1.4 Makedonija
Makedonija30 je jedina od država nastalih od bivših SFRJ koja je do
nezavisnosti došla bez oružanih sukoba, 1991.godine, iako je zbog svog polit ičkog i
geostrateškog položaja mogla da bude uzrok velikog Balkanskog sukoba. Nakon
intervencije međunarodne zajednice, UN su poslale misiju od oko 700 vojnika u ovu
Republiku, a samo godinu dana nakon toga SAD su poslale dodatnih 300 marinaca.
Makedonija je, uz pomoć međunarodne zajednice, spriječila oružane sukobe i
predstavlja primjer mirnog razdruživanja i tranzic ije suvereniteta sa federalne na
nacionalne nezavisne države.
Paralelno s tom tranzicijom, u Makedoniji teče i tranzicija sa socijalističkog na
neoliberalni sistem vrijednosti, odnosno izgradnja kapitalističkog društva na
osnovama tržišne ekonomije i polit ičkog pluralizma. Nezavisnost Makedonije poseban
30 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarni, površina: 25.333 km2, broj stanovnika: 2.050.554, bruštveni bruto-proizvod: 5,225 mld američkih dolara, rast GDP-a: 3,7%.
39
je problem, jer je sa sva četiri susjeda imala sporove, posebno sa Grčkom zbog
naziva.
Zahvaljujući saradnji s međunarodnom zajednicom, Republika Makedonija
uspješno je sprovela proces priprema za EU kandidaturu, jer je, 2002.godine
potpisala Sporazum o stabilizac iji i pridruživanju, 2005. podnijela je i zvaničnu
kandidaturu za početak procesa prijema u stalno članstvo EU. Članica je Partnerstva
za mir od osnivanja NATO-a i potpisnica Povelje o prijateljstvu s Albanijom,
Hrvatskom i USA.
1.5. Hrvatska
Proces tranzicije Hrvatska31 je prošla kroz oružane sukobe tokom odvajanja od
„stare države Jugoslavije“. Taj proces može se posmatrati u više faza:
- ograničena liberalizacija polit ičkog života krajem 80-tih, dok je Hrvatska bila
još dio jugoslovenskog prostora;
- demokratizacija tokom procesa državnog osamostaljenja i nakon njega.
U okviru polit ičkih i ekonomskih reformi, Hrvatsku je posebno opteretila
saradnja s Haškim tribunalom, jer ulazak u evropske integracione procese32 nije
mogao bez ovog uslova međunarodne zajednice. Hrvatska je uspjela da ispuni ovaj
uslov, te da stvori uslove za potpisivanje Sporazuma za stabilizac iju i pridruživanje i
postane kandidat za članstvo u Uniju, kao i u Partnerstvo za mir Zapadne vojne
alijanse.
1.6. Srb ija
Srbija33 je početkom 70-tih godina prošlog vijeka, kao i Hrvatska, doživjela
talas liberalizac ije i do krize socijalizma bila je jedna od najkonzervativnijih sredina u
bivšoj Jugoslaviji, odanih tvrdoj komunističkoj ideji. Osim polit ičkih i ekonomskih
reformi, Srbiju posebno opterećuje jednostano proglašena nezavisnost Kosmeta, 17.
31 Državno uređenje: republika, politički sistem: polupredsjednički, površina: 56.538 km2, broj stanovnika:4.496.869, društveni bruto-proizvod: 34,94 mld američkih dolara, rast GDP-a: 4%. 32 Mirjana Kasapović: „Demokratska tranzi cija i političke stranke“ , Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1996. godine 33 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarni, površina: 88.361 km2. broj stanovnika: 10.205.805. (bez Kosmeta 8.116.552), društveni bruto-proizvod: 23,55 mld američkih dolara, rast GDP-a: 5,5 %.
40
marta 2008.godine. S obzirom na dugogodišnju vladavinu komunističke ideje u ovoj
zemlji, Srbija i dalje luta u ideološkom i polit ičkom smislu, tako da trenutno vlada
podjela građana između proevropskog i konzervativnog bloka. Proevropski blok teži
ka ulasku u Evropsku uniju, dok je drugi naklonjen proruskom sistemu vrijednosti.
Iako je jedan dio vlasti potpisao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji nije
ratifikovan u Skupštini Srbije, još je neizvjesno kakav je polit ički put ove Republike.
Saradnja sa Haškim tribunalom je njena neminovnost, jer međunarodna
zajednica traži potpunu odanost u vezi sa ovim pitanjem. Bez obzira na sve, Srbija je
najvažniji polit ički i geostrateški faktor Balkana.
1.7. Crna Gora
Pokret za nezavisnost Crne Gore34 doveo je do redefinicije zajedničke države
Srbije i Crne Gore i do njenog osamostaljenja. Ova mala Republika se, nakon toga
procesa, opredijelila za što brži put ka evropskim integracijama. Iako opterećena
polit ičkim i ekonomskim problemima, oslonila se na svoj međunarodni dignitet u
svijetu, tako da je njen put ka EU i NATO-u veoma blizu.
1.8. Grčka
Brz ekonomski i demokratski razvoj, suštinski postignuto nacionalno jedinstvo,
uprkos nekim unutrašnjim raspravama i neriješenim p itanjima u regionu, omogućili
su Grčkoj35 stabilan polit ičko ekonomski razvoj. Najveći problemi bili su i dalje odnosi
sa Turskom, iako su obje zemlje decenijama član ice NATO-a. Ovi problemi odnosili su
se najviše na razgraničenje u Egejskom moru i rješenje odnosa Grčke i Turske
zajednice na Kipru.
Grčka je članica svih regionalnih inicijativa i dugogodišnja član ica NATO-a i
Evropske Unije.
34 Državno uređenje: republika,politički sistem: parlamentarni, površina: 13.812 km2, broj stanovnika: 625,980, društveni bruto-proizvod: 2,113 mld američkih dolara. 35 Državno uređenje: republika,politički sistem: parlamentarni, površina: 131.944 km2, broj stanovnika: 10.688.058, društveni bruto-proizvod: 209,7 mld američkih dolara rast GDP-a: 3,7 %.
41
1.9. Turska
Turska36 je malim geografskim dijelom Balkanska zemlja. Tradicionalno,
polit ički i ekonomski, Turska je dio jugoistoka Evrope i nastoji da bude dio regiona,
između ostalog i zbog opredjeljenja da postane punopravna članica EU. Ona je
članica NATO-a od 1951.godine, dok su odnosi Turske sa EU dugi i komplikovani.
Iako je postala „pridruženi“ član EEZ još 1964.godine, ona nije postala punopravna
članica. Od tada do danas, Turska je učinila mnogo strukturalnih prilagođavanja, ali
ju je EU tek 2005.godine prihvatila kao kandidata koji može da počne pregovore.
Prednost Turskog članstva u Uniji jesu njen geostrateški položaj između
Evrope i Azije, jer SAD na taj način mogu da se približe Rusiji, srednjoj i dalekoj Aziji,
Bliskom istoku, Crnom Moru i Mediteranu.
1.10. Slovenija
Slovenija37 geografski,a danas n i polit ički, ne pripada jugoistoku Evrope. Zbog
svoje vezanosti tokom prošlosti za ovaj prostor, zbog aktuelnih i sve čvršćih
ekonomskih i drugih veza, kao istureni predstavnik EU-a zanimljiva je za posmatranje
u cjelini procesa na jugoistoku Evrope.
Jedina država nastala iz b ivše SFR Jugoslavije postala je punopravna članica
NATO-a, a zatim Evropske unije, 2004.godine. Od primljenih zemalja u EU ima
najveći društveni proizvod po glavi stanovnika i najviši životni standard i može se
porediti sa dugogodišnjim članicama Unije, posebno Grčkom i Portugalijom.
1.11. Moldavija
Moldavija38 se u nekim teorijama svrstava u region jugoistoka Evrope, a u
nekima to nije. Ona je, ipak, jedina zemlja-b ivša republika Sovjetskog Saveza, kojoj
pozicija omogućava da dijeli sudbinu regiona. Procjenjuje se da je Moldavija zemlja
36 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarni, parlament: jednodomni, površina: 780.580 km2, broj stanovnika: 70.413.958, društveni bruto-proizvod: 332,5 mld američkih dolara, rast GDP-a: 5,6 %. 37 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarna demokratija, površina: 20.273 km2, broj stanovnika: 2.010.347., društveni bruto-proizvod: 34,91 mld američkih dolara, rast GDP-a: 4 %. 38 Državno uređenje: republika, politički sistem: parlamentarna demokratija, površina: 33.843 km2, broj stanovnika: 4.466.706, društveni bruto-proizvod: 2,416 mld američkih dolara, rast GDP-a: 7,1 %.
42
sa najvećim koeficijentom siromaštva u Evropi, uprkos relativno visokom razvoju
posljednje decenije.
Njenu finansijsku situaciju posebno otežava strani dug. Iako je postala član ica
Partnerstva za mir kada i ostale zemlje u tranziciji, njena bezbjednosna situacija je
krajnje kritična.
1.12. Kipar
Kipar39 snažno utiče na događaje na jugoistoku Evrope. Zbog činjenice da na
njemu živi velika grčka većina i brojna turska manjina, događaji u vezi s Kiprom
odražavaju se u polit ikama Grčke i Turske i opterećeni su otvorenim pitanjima. Iako
neujedinjen, Kipar je primljen u Evropsku Uniju 1. maja, 2004.godine.
Član ica Unije postali su, de facto, samo pripadnici grčke zajednice, a iz turske
samo oni koji prihvate kiparski pasoš. Grčki dio razvija se velikom brzinom, a turski,
sjeverni dio Kipra, izolovan od međunarodne zajednice i s mnogo unutrašnjih
problema, daleko je zaostao u razvoju i svojoj ekonomsko-polit ičkoj poziciji u svijetu.
2. POREĐENJA
Jugoistok Evrope doživio je proteklih decenija različite metode tranzicije iz
autoritarnih u demokratske sisteme. Sredinom 70-tih godina, kada su se osjetile
naznake promjena u društvu, sve balkanske zemlje su u velikoj mjeri zaostajale u
ekonomskom razvoju za zemljama razvijene demokratije (zapadna Evropa i SAD).
Ekonomska zaostalost bila je uzrok socijalnih nezadovoljstava, koja su se pretakala u
polit ičku nestabilnost.
Evropske i evroatlantske vrijednosti usmjerene su na standardizaciju u okviru
uspostavljenog sistema i odnose se na demokratiju u društvu, ekonomske
mehanizme slobodne utakmice i vladavinu prava, što uključuje ljudska prava i
39 Državno uređenje: republika, politički sistem: predsjednički, parlament: jednodomni, površina:-Južni Kipar: 5.895 km2, - Sjeverni Kipar: 3.355 km2, broj stanovnika: 784.301, društveni bruto-proizvod: 15,43 mld američkih dolara.
43
slobode. Dostizanjem zahtjevanog nivoa, zemlje koje se nalaze u vidokrugu Evrope i
NATO-a mogu da postanu njihovi članovi. Koliko će taj proces trajati polit ička je
odluka i ne zavisi samo od interesa pojedinih zemalja, već još više od volje i procjene
EU i zapadne vojne alijanse, a svakako i od neophodnih promjena, koje će pokazati
da je neko društvo pripremljeno po standardima Zapada.
Ne bi bilo dobro unificirati Evropsku uniju po mjeri razvijenih zemalja. Proces
treba da ide postepeno i bez striktnog uslovljavanja, jer b i na takav način mogli doći
u ćorskokak i postavlja se pitanje ko bi snosio posljedice za to. Evropi u ovom
trenutku ne treba haos, posebno polit ički, koji b i mogao izazvati čak i sukobe.
Evropska unija mora biti ravnopravan partner kako SAD, tako i Rusiji, a ne treba se
zanemariti ni uticaj Kine koja je u ekspanziji.
Karta: zemlje jugoistočne Evrope
44
IV ZAPADNI BALKAN
Postavlja se pitanje šta predstavlja pojam Zapadni Balkan40?
Dok su se pomenute zemlje, putem saradnje, pridruživanja i pregovora o
priljučenju, približavale Evropskoj uniji, zemlje istočne Evrope su, usljed građanskog
rata koji je bjesnio između bivših jugoslovenskih Republika (čije se posljedice i danas
osjećaju) sa promjenljivim uspjehom pratile ovaj integracioni proces.
Balkanske zemlje su različ it im tempom išle ka Evropskoj uniji. Grčka je postala
članica EZ/EU još 1981.godine. Slovenija, Bugarska i Rumunija su potpisnice
Evropskih sporazuma, s time što je Slovenija, u odnosu na ove dvije države, mnogo
efikasnije i brže prošla sve prepreke, ispunila neophodne uslove i samim tim postala
punopravna članica Unije, 2004. godine, dok su Bugarska i Rumunija nešto sporije i
Evropi se priključile tek 2007.godine.
Gdje su, u međuvremenu, bile ostale balkanske zemlje u ovom procesu?
U aprilu, 1997. godine, Opšti savjet Evropske unije usvaja tzv. Polit iku
regionalnog pristupa za zemlje „Zapadnog Balkana“ (ovaj termin označava zemlje
bivše SFRJ – Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, bez
Slovenije, s Albanijom). Polit ika regionalnog pristupa je postavila polit ičke i
ekonomske uslove za početak bilateralne saradnje sa ovim državama. Utemeljeni
pristup je dopunjen inicijativom koja je nastala tri godine kasnije (maj 1999.godine)
kada je Evropska unija izašla sa projektom koji je dobio naziv Proces stabilizacije i
pridruživanja EU41.
Ovo je greška Evropske unije,jer je, na neki način, pokazala gdje je mjesto
ovih zemalja, posebno u ekonomskom smislu. Manje više, većina njih su prošle kroz
ratna razaranja, a posljedice su još izuzetno prisutne. Tranzicioni procesi će dugo
40 Zapadni Balkan – republike bivše Jugoslavije, bez Slovenije ( BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Hrvatska ) plus Albanija 41
Proces stabilizacije i pridruživanja EU – PSP – projekat EU donesen u maju 1999.godi ne
45
trajati, a polit ički uslovi koje im je Evropa postavila neće biti dugo ispunjeni. Jedino
što im preostaje je to da nađu zajedničke regionalne interese povezivanje i po strani
ostave razlike koje ih dijele. Taj proces mora teći uz uvažavanje svih faktora, jer
drugog izlaza nema za oporavak zapadnog Balkana.
Država Broj stanovnika Površina u km2
BiH 4.498.976 51.129
Srbija 10.205.805 88.361
Crna Gora 625.980 13.812
Hrvatska 4.496.869 56.538
Makedonija 2.050.554 25.333
Albanija 3.681.655 28.748
Zapadni Balkan 25.559.839 263.921
BiHSrbijaCrna GoraHrvatskaMakedonijaAlbanija
Graf ikon broja stanovnika zemalja Zapadnog Balkana
BiHSrbijaCrna GoraHrvatskaMakedonijaAlbanija
Graf ikon površine zemalja Zapadnog Balkana u km2
46
Proces stabilizacije i pridruživanja po mnogo čemu podsjeća na Evropske
sporazume koji su predstavljali ključne faktore u priključenju zemalja centralne i
istočne Evrope Uniji. PSP se, međutim, odlikuje i značajn im razlikama u odnosu na
prava i obaveze država potpisnica i same EU, proizašle iz Evropskih sporazuma.
Države zapadnog Balkana su preuzele na sebe obavezu da sarađuju na
regionalnom osnovu, što treba da obezbijedi dugoročnu stabilnost regiona (zemlja ne
može da napreduje u integraciji sa EU brže nego u integraciji sa zemljama u
regionu), dok će Evropska unija otvoriti svoja tržišta i dati finansijsku pomoć.
Formula je jasna: asocijacija da, ali istovremeno/obavezno praćena
stabilizacijom regiona!
PSP ima značajno naglašenu uslovljavajuću prirodu. Osim ispunjavanja
kriterijuma iz Kopenhagena, od država zapadnog Balkana se traži dosljedno
poštivanje Dejtonskog sporazuma i medjunarodnih obaveza prema Međunarodnom
krivičnom tribunalu u Hagu. Posmatrano s druge strane, pogodnosti ovog procesa
zemalja Zapadnog Balkana su mnogobrojne: perspektiva potencijalnog članstva daje
veliki podstrek sprovođenju reformi. Naglasak na regionalnoj saradnji kao preduslovu
za buduće članstvo u Uniji će u mnogome doprinijeti stabilnosti regiona,a PSP pruža
regionu i značajne programe finansijske pomoći (npr.CARDS)42. Unija je, i pored
naglašenog regionalnog karaktera, Procesom stabilizacije i pridruživanja primijenila
jedan fleksibilan pristup prema svakoj od država kada je u pitanju njihov učinak u
postignutim reformama, ispunjavanju postavljenih uslova i, na kraju, prib ližavanje
EU.
Ovakav pristup imao je za posljedicu da neke države napreduju brže od
ostalih (npr. Hrvatska je počela pregovore sa EU,kao i Crna Gora i Makedonija,a
Srbija je u najtežem položaju. S jedne strane Holandija se protivi potpisivanju
Sporazuma o stabilizac iji i pridruživanju zbog nesaradnje sa Tribunalom u Hagu u
punom kapacitetu, a s druge strane, jednostrano proglašenje Kosova dovodi je u još
nezgodniju situaciju).
Smatra se da je Kosovo prva američka kolonija na Balkanu, odakle Amerika
kreće prema Istoku i stvara konflikte, koji nisu primjereni 21.vijeku.
42 CARDS – pomoć za obnovu, demokratizaciju i stabilizaciju
47
Evropski blok mora se suprotstaviti ovakvoj namjeri SAD i pokazati da želi
samostalno odlučivati o sebi, uz uvažavanje velikih svjetskih sila. U suprotnom,
Evropska unija neće moći da ostvari svoje ciljeve u pravom smislu.Ostaće nedovršen
projekat.
Samit u Solunu, 2003.godine, još jednom je potvrdio uvjerenje i stav najviših
zvaničnika Unije da PSP vodi članstvu u EU. Proces stabilizacije i pridruživanja je u
prvoj polovini dopunjen Evropskim partnerstvom. Bez obzira u kojoj fazi se
pojedinačna zemlja nalazi u procesu PSP, ona će imati zaključen ugovor o Evropskom
partnerstvu. Evropsko partnerstvo podrazumijeva konkretizaciju obaveza zemalja
zapadnog Balkana i Evropske unije. Za razliku od predhodne faze, kada se samo
navodilo koje su reforme potrebne da bi se regija približila Evropskoj uniji, sada se
navode kratkoročne i srednjoročne mjere koje bi trebalo sprovesti. Evropsko
partnerstvo, projektovano za svaku od zemalja zapadnog Balkana ponaosob, shodno
njihovim potrebama, treba da ubrza i pospješi izgradnju pravnih, institucionalnih
osnova i administrativnih kapaciteta za usvajanje evropskih standarda i pravila. EU,
takođe, uvodi nove instrumente kojima će potpomoći ovaj proces.
Ovo podrazumijeva njeno tehničko i finansijsko angažovanje radi podsticanja i
ubrzavanja integracionih procesa u ovom regionu. Očigledno je, međutim, da će se
ovaj proces u nekim svojim segmentima (uspostavljanje funkcionalne tržišne
ekonomije, na primjer) odvijati mnogo sporije nego u zemljama srednje i istočne
Evrope.
Kakva je budućnost procesa integracija zemalja Zapadnog Balkana u
Evropsku uniju ? Kada i kojim redom će zemlje ovog regiona postati dio evropske
porodice naroda, ujedinjenih pod zastavom EU?Ovo su pitanja na koja se odgovori
mogu samo naslućivati. Možemo reći da među balkanskim zemljama postoji (barem)
jedna stvar o kojoj postoji opšta saglasnost, a to je brza integracija u EU. Cijelom
regionu se, i pored ostvarenog napretka, upućuju ozbiljne primjedbe koje su u vezi
sa funkcionalnošću demokratskih institucija i podjelom vlasti na svim nivoima, te
punim poštivanjem ljudskih i materijalnih prava.
48
Tu su još i problemi suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije kao i
različ ita tumačenja značaja saradnje ovih zemalja sa Međunarodnim sudom za ratne
zločine u Hagu za dalje integracije u EU.
Osim ovih, nazovimo ih problemima pravno-polit ičke/institucionalne prirode,
pred zapadnim Balkanom su i ekonomske prepreke. Trgovinske pogodnosti pružene
ovim procesom (prije svega otvaranje tržišta Unije ukidanjem carina) nisu iskorišćene
na najbolji način, budući da zemlje u regionu, usljed slabo razvijenih privrednih
sistema, nedovoljne konkurentnosti i neusaglašenosti sa standardima i kvalitetom
svoje robe i usluga sa onima u EU, nisu povećale izvoznu moć na tržištu Unije.
Razloge za to treba tražiti u skromnoj nacionalnoj proizvodnji, slaboj konkurentnosti i
izraženo nestabilnom tržišnom i poslovnom okruženju koje odbija strane investitore.
1. RAZVOJ I STABILIZACIJA ZAPADNOG BALKANA
Prostor zapadnog Balkana je jedan od regiona u Evropi, a i u svijetu u kome
su istorijske protivriječnosti i svi oblici konfliktnih situacija među zemljama i narodima
još prisutni i ispoljavaju se kroz sve oblike, uključujući i oružane sukobe. Kako je
razvoj savremene tehnologije omogućio da se sva dešavanja, na bilo kojoj tački
planete, mogu pratiti sa bilo kojeg njenog dijela, tako se i uticaj svih zemalja i
međunarodnih organizacija ostvaruje u zemljama pa i u regionu koji obuhvata
geografski prostor zapadnog Balkana.
Područje jugoistočne Evrope, a posebno Balkana, tokom posljednjih stotinu
godina bilo je poligon na kome su vođeni ratovi, nestajale države, stvarane nove,
eksperimentisano sa raznim oblic ima društvenih uređenja. Posljedica je permanentno
nestabilan region koji već dugo, sa pravom, nosi neslavni naziv „bure baruta“. 43U
njemu se sukobi ineresa po pravili pretvaraju u brutalne oružane sukobe u kojima
stotine hiljada ljudi gubi sve što je imalo – od golog života, pa do cjelokupne
imovine. Poslije ratova dolazila su primirja, pa neke vrste mirovnih perioda za koje je
karakteristično da su se narodi pripremali za sljedeći rat, a ne za mir, što je najbolji
43 BiH bure baruta – BiH od regionalnih integracija do Evropske uni je, Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godine
49
pokazatelj da ratovi nisu b ili efikasno sredstvo za trajno rješavanje problema, već su
samo privremeno pokazivali sirove snage u određenom periodu.
Međutim, ovo je i pokazatelj Evropskoj uniji da se na ovim prostorima ne bi
trebalo da stvaraju vještačke tvorevine, koje će u nekom budućem periodu ponovo
ući u konflikte. Treba ostaviti svima na volju da uredi državu kako želi većina i tada
će mogućnost sukoba biti svedena na minimum. Naravno, uz to je potrebno poštivati
standarde uređenih država, što se na neki način i podrazumijeva.
Kao posljedica ratova, i svih drugih oblika sukobljavanja na prostoru
jugoistočne Evrope, smjenjivali su se integracioni i dezintegracioni procesi kojima su
stvarane države,monarhije, federalne, konfederalne), rušene države i koncipirane
nove, ali ostaje nesporna činjenica da ni jedan od oblika društvenog, državnog ili bilo
koje druge vrste organizovanja, nije do sada obezbijedio ostvarenje interesa
društvenih grupa koje žive na tom prostoru.
Evropska unija u svom osnovnom integracionom opredjeljenju odnos prema
jugoistoku Evrope ključno stavlja u kontekst rješavanja problema i p itanja zapadnog
Balkana i u tom cilju formiran je program CARDS koji nije samo program već
stabilizacioni pristup regionu.
Sredstva namijenjena pojedinačnim prioritetima prema višegodišnjem indikativnom
programu
PRIORITETI Miliona evra
Izgradnja instiucija 16 - 18
Pravosuđe i unutrašnji poslovi 5 – 6
Prekogranična saradnja 33 - 39
Razvoj privatnig sektora 2.5 - 3.5
Razvoj infrastrukture 21 - 26
Rezervna sredstva 0.7 - 0.9
UKUPNO 85
Program CARDS je program tehničko finansijske pomoći koji predstavlja novi
instrument pomoći Evropske unije za jugoistočnu Evropu, a namijenjen je potrebama
50
procesa stabilizac ije i pridruživanja. Za koordinaciju ovog Programa, osim za njegove
finansijske aspekte, zaduženo je Ministarstvo za evropske integracije.
Osnovni prioriteti ovog Programa određeni su kroz:
obnovu, stabilizaciju demokratije, pomirenje i povratak izbjeglica,
stvaranje institucionalnog i zakonskog okvira koji će da podrži
demokratiju, vladavinu prava i prava manjina, civilno društvo,
nezavisnost sredstava javnog informisanja, jačanje zakonitosti i
mjera za borbu protiv organizovanog kriminala,
održivi ekonomski i socijalni razvoj, te reforme u organizacionoj
strukturi,
društveni razvoj, s posebnim naglaskom na smanjenje siromaštva,
jednakost polova, obrazovanje, stručno usavršavanje, i zaštitu
životne sredine,
razvijanje snažnijih veza između zemalja korisnika, između njih i EU,
te između njih i kandidata za članstvo u EU,
promociju regionalne, prekograničene i međuregionalne saradnje
među korisnicima kao i između njih i Evropske unije.
Program je sastavljen iz dvije komponente: nacionalne i regionalne.
Nacionalna komponenta Programa namijenjena je zemljama individualno. Korisnic i
regionalne komponente su sve zemlje iz programa, a priprema i sprovođenje su
centralizovani u glavnim tijelima Evropske komisije u Briselu.
Aktivnosti ove komponente zamišljene su kao komplementarne aktivnosti koje
su sprovede unutar nacionalnih programa, u područjima u kojima zajedničko
djelovanje može dovesti do boljih rezultata.
Pomoć se sastoji u finansiranju programa izgradnje i jačanja institucija, te
investicionih programa, a sva uložena sredstva su bespovratna.
Karakteristično je da ovaj Program ne spada u grupu pretpristupnih fondova,
jer je namijenjen isključivo zapadnobalkanskim zemljama koje tek treba da dođu do
stabilizacionih statusa u okviru integracionih procesa. Stabilizac ija se, prvenstveno,
očekuje na lokalnom nivou.
51
Zemlje zpadnog Balkana mogu da očekuju kroz program pomoći Unije
višegodišnju podršku koja treba da ima za rezultat sposobnost za proces stabilizacije
i pridruživanja. Sva programska pomoć zasniva se na višegodišnjim indikativn im
programima koje izrađuje Komisija, u saradnji s organima zemalja korisn ica
programske podrške.
U periodu do 2000.godine programska podrška iznosila je više od 5 milijard i
evra. Za period 2005.do 2007. godine sredstva su bila usmjerena prema BiH, Albaniji,
Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori. Ovo je jedan od najtežih i najkomlikovanijih
regionalnih projekata i vjerovatno predstavlja ključni test uspješnosti regionalne
polit ike Evropske unije.
Snažno prepoznavajući izuzetan značaj regionalne saradnje i stabilnosti
zemalja zapadnog Balkana da međusobno sarađuju po principu saradnje u okviru
Unije, program CARDS upravo predstavlja ključni momenat na tom putu,
obezbjeđujući razvoj čitavog sistema regionalnih projekata.
Polazeći od principa subsidijarnosti kao jednog od osnovnih principa Evropske
unije, Programom se stimulišu rješavanja određenih, bitnih, pitanja na regionalnom
nivou i tako se sistemom „korak po korak“44 dolazi do opšteprihvatljivih rješenja, ali i
do eliminsanja pojedinačnih uzroka konflikata i sukoba.
Ovako definisan i operacinalizovan program je za period 2005. do 2007.
godine izdvojio izuzetnu sumu od 85 miliona evra, što jasno i nedvosmisleno govori
o ozbiljnosti Unije da u ovom regionu stvori uslove za razvoj koji treba da budu
kompatibilni s ostalim članicama.
Polazeći od veoma velikih rezultata u više od pedeset godina razvoja evropske
polit ičke i regionalne saradnje, Evropska unija izuzetno aktivno pristupa pitanjima
integracije zapadnog Balkana. Poseban pravac i značaj daje se razvoju i jačanju
demokratije,i uspostavljanju što bliže međusobne saradnje, pri čemu se uz polit ičku
stabilnost premanentno promoviše i ekonomski rast i prosperitet u regionu.
44 BiH - korak po korak do EU,Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godi ne
52
Proces približavnja standardima Unije paralelan je sa procesima regionalne
saradnje. Ovo se zasniva na premisi da je što dublja regionalna saradnja put do
stabilnosti i napretka za sve subjekte u regionu, a u zajedničkom interesu svih.
Osnovni elementi bliže regionalne saradnje izkazuje se kroz:
stvaranje mreže bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini među
zemljama regiona
reintegracija regiona u sistem infrastrukturnih mreža svih oblika
saobraćaja, transporta i komunikacija,
podsticanje svih nivoa nosilaca polit ičkih i izvršn ih funkcija na
kooperativnost, kako bi se uklopili u sistem integralne evropske
bezbjednosti.
Osnovna zamisao i cilj integracionih procesa u regionu zapadnog Balkana je da
se članicama stave na raspolaganje sredstva koja će im omogućit i da krenu putem
stabilizacije demokratskih institucija. Između svake zemlje u regionu i Evropske unije
stvaraju se čvrste veze putem tri osnovna mehanizma: trgovine, finansijske pomoći i
ugovornih obaveza. Bliža saradnja među regionalnim subjektima podstiče se kroz
procese ukidanja svih vrsta barijera, od polit ičkih preko socijaln ih do kulturnih.
2. PROCESI NA ZAPADNOM BALKANU
Zapadni Balkan, kako je već navedeno, obuhvata pet država:BiH, Srb iju, Crnu
Goru, Hrvatsku, Makedoniju i Albaniju. U zemljama zapadnog Balkana ima oko 25
miliona stanovnika koji žive na prostoru od nekoliko stotina hiljada kvadratnih
kilometara. To je bogata mješavina civilzac ija i etničkih grupa koje pripadaju
pravoslavlju, katoličanstvu i islamu, a razvijala se pod uticajem različ it ih kultura, od
otomanske i austrougarske do grčke i italijanske. Do prije nekoliko godina, Srbija i
Crna Gora su bile državna zajednica i imale složenu unutrašnju državnu strukturu.
Razdruživanjem nakon referenduma one su postale dvije odvojene Republike, s tim
što je Srbija, u međuvremenu, jednostranim proglašenjem Kosova ušla u polit ičku
53
borbu za povrat svoje teritorije i procjenjuje se da bi ovaj proces mogao trajati
nekoliko decenija. Takođe, i BiH je složenog karaktera jer je sastavljena od dva
entiteta - Replublike Srpske i Federacije BiH, te Distrikta Brčko. BiH je, takođe, pod
patronatom, jer je Visoki predstavnik iznad predstavnika vlasti BiH. Obim ekonomije
regiona ili bruto domaći proizvod (GDP)45 iznosi oko 50 milijardi evra. Prosječan
prihod po glavi stanovnika u regionu iznosi oko 2 hiljade evra.
Ukupna strana ulaganja u 2002. godini iznosila su 2,2 milijarde evra. Od
1999. godine EU je osigurala više od 7 milijard i evra kao pomoć zemljama Zapadnog
Balkana.
Za period od 2000-2006. godine, posredstvom programa CARDS, izdvojena su
finansijska sredstva zemljama zapadnog Balkana, u iznosu od 4,65 milijardi evra za
ekonomski i socijaln i razvoj, i jačanje administrativnih kapaciteta, demokratsku
stabilnost itd.
Raspodjela pomoći posredstvom CARDS programa za period
2002-2004. godina ( u milionima evra )
2002. 2003. 2004. UKUPNO Albanija 44.9 46.5 58.5 149.9
BiH 71.9 63.0 65.0 199.9
Hrvatska 59.0 62.0 76.0 197.0
Makedonija 41.5 43.5 51.0 136.0
SiCG 359.6 331.28 297.0 987.88
Regoinalno 43.5 31.5 - 75.0
UKUPNO 620.4 577.78 547.5 1745.68
Kao posljedica polit ičkih događaja dezintegracije ranije zajedničke države
SFRJ, prostor zapadnog Balkana pogodio je udar kidanja privrednih veza među
zemljama tog regiona i brzopleto demontiranje privrednih sistema u procesu
privatizac ije koji su bili “ekonomska kopča” među ovim zemljama - nasljednicama
bivše zajedničke države. Zbog lokalnih ratova na ovom prostoru, u nedavnoj
45 GDP – Bruto domaći proizvod, Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godi ne
54
prošlosti, posebno teške posljedice doživjele su BiH, Hrvatska i Srbija i Crna Gora,
zbog velikih ljudskih gubitaka, materijalne štete, više hiljada izbjeglica i razaranja u
toku intervencije NATO-a, 1999. godine.
Sve zemlje zapadnog Balkana su zemlje sa relativno malim brojem stanovnika,
manje površine, malog tržišta i ekonomski nedovoljno razvijene, a samim tim slabije
ekonomske snage i kapaciteta za samoodrživ i samostalan ekonomski razvoj. U
ekonomskom smislu, veći dio regiona još stagnira, produktivnost je niska, a
nezaposlenost visoka.
U ekonomskom, društvenom i polit ičkom smislu, zapadni Balkan je još
veoma heterogen region, mada su problemi strukturalnog razvoja zajednički svim
zemljama. Takođe, sve zemlje već duže vremena su opterećene teškim naslijeđem
centralno-planske socijalističke privrede, na koje se nadovezao rat i ekonomska
nestabilnost, i, u mnogim slučajevima, brza pljačkaška privatizacija koja je oslabila
konkurentnost zemlje na svjetskom ekonomskom tržištu. Stoga je za socijalno-
ekonomski oporavak svih zemalja zapadnog Balkana neophodna regionalna saradnja.
U regionu zapadnog Balkana postoji izraženo strano vojno prisustvo prije
svega EUFOR-a u BiH i NATO saveza na Kosovu i Metohiji. Većina zemalja regiona su
članice programa “Partnerstvo za mir” NATO-a, koji je preduslov za ulazak u o ovu
vojnu Alijansu. Hrvatska i Albanija su na Samitu NATO-a u Bukureštu, u aprilu ove
godine, pozvane u ovaj vojni savez, dok Makedonija n ije zbog protivljenja Grčke u
vezi s imenom ove bivše jugoslovenske Republike. BiH je u Bukureštu dobila poziv za
intenziviranje saradnje s Alijansom.
Uspješnija saradnja država regiona u ekonomskom, polit ičkom, bezbjednosnom i
kulturnom smislu, imperativ je dugoročnog mira, prosperiteta i opšteg progresa
regiona zapadnog Balkana.
Svaka analiza regiona zapadnog Balkana mora uključivati i odnos glavnih
svjetskih polit ičkih aktera. Nakon dešavanja u Avganistanu i Iraku jasno je da region
zapadnog Balkana nije više toliko primaran za SAD kao najjaču svjetsku velesilu.
Interes Rusije fokusiran je na BiH i Kosovo, jer Balkan Rusiju interesuje prije svega
kao mogućnost ekonomskog proboja u ovaj region. Međutim, SAD na ovaj prostor
utiče preko NATO-a, EU preko EUFOR-a i Visokog predstavnika, dok su mogućnosti
55
Rusije u ovom pogledu ograničene. Na oficijelnom nivou, Evropska unija je jasno
pokazala da želi vidjeti zemlje Zapadnog Balkana u sastavu nove evropske
arhitekture.
Ipak, radi opreza potrebno je istaći da u evropskom javnom mnjenju i nekim
evropskim institucijama pa i pojedinim zemljama, još postoje dva stava u pogledu
daljnje sudbine zemalja zapadnog Balkana. Jedno: treba uspostaviti novi zid prema
zemljama zapadnog Balkana i pratiti njihov daljnji razvoj, držeći ih dovoljno daleko
od evropske sigurnosti i bogatstva, i drugo prema kome sve zemlje ovog regiona
treba postepeno uključivati u EU i tako završiti proces pridruživanja i proširenja
Evrope. Odgovornost za budućnost balkanskog regiona je na svakoj državi ponaosob
kao i na Evropskoj uniji u cijelosti.
3. TRENUTNI IZAZOVI U ZEMLJAMA ZAPADNOG BALKANA I TURSKOJ
Zemljama zapanog Balkana i Turskoj data je perspektiva u Evropskoj uniji
onda kada za to ispune neophodne uslove.Imajući u vidu trenutno stanje priprema u
ovim zemljama, njihovo pristupanje će se desiti srednjoročno i dugoročno.Tenutno su
u središtu pažnje detaljne pripreme koje će omogućit i zemljama iz procesa proširenja
da riješe temeljna pitanja iz oblasti vladavine prava i ekonomije, kao i pitanja koja se
tiču zakona i polit ike Evropske unije.
Ovaj proces će trajati veoma dugo, jer većina zemalja nije još riješila svoje
unutrašnje probleme, a bez toga je nemoguće krenuti u isp injavanje standarda
Evropske unije. Unutrašnje prilike u ovim zemljama diktiraće tempo ulaska u Uniju, a
to neće ići brzo, jer Evropska unija trenutno i nema neke posebne interese za
daljnjim širenjem.
3.1. Postignuti napredak zapadnog Balkana posljednjih godina
Zalaganjem Evropske unije u zemljama zapadnog Balkana u okviru procesa
stabilizacije i pridruživanja, koji će dovesti do mogućeg članstva, došlo je do
značajnog napretka koji su zemlje iz regiona postigle u zadnjih nekoliko godina.
Održana je stabilnost, a proces obnove nakon ratnih događanja iz 1990-ih
skoro je završen.
56
Vlasti su demokratski izabrane širom regije. Ekonomski rast je ubrzan,
poboljšana je makroekonomska stabilnost i porastao je životni standard.Sprovode se
važne reforme kako bi se ojačala vladavina prava i modernizovale ekonomske i
socijalne strukture.Na višem nivou je i regionalna saradnja, uključujući područje
trgovine, energije, transporta i zaštite okoline.
Zemlje Zapadnog Balkana sve više preduzimaju vlasništvo u regionalnim
incijativama.One se približavaju Evropskoj uniji,iako različitom brzinom, potpisale su
sporazume o viznim olakšicama i readmisiji. Postignut je i značajan napredak u
ostvarivanju saradnje s Međunarodnim krivičnim sudom za b ivšu Jugoslaviju u Hagu,
koja je ključni uslov iz procesa stabilizacije i pridruživanja. Hrvatska i Makedonija su
ostvarile punu saradnju sa Sudom, a saradnja Crne Gore je zadovoljavajuća.
Napredak koji je Srbija postigla u ovom području je omogućio nastavak i završetak
tehničkih pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. BiH je takođe postigla
napredak u saradnji sa Haškim tribunalom, ali i jedna i druga država moraju još
raditi na tome, što će se ogledati u hapšenju preostalih osumnjičenih za ratne
zločine.
Ostvaren je i pomak u pogledu povratka izbjeglica, ali još mnogo ljudi iz ove
kategorije stanovništva živi u veoma teškim uslovima.Sve zemlje u regionu moraju
podstaći duh tolerancije prema manjinama i preduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu
lica koja su žrtve diskriminacije, neprijateljskog ponašanja ili nasilja.
Sprovođenje vladavine prava, posebno kroz reformu pravosuđa, borba protiv
korupcije i organizovanog kriminala su među ključnim prioritetima. Napori koji se
preduzimaju kako bi se pojačala borba protiv organizovanog kriminala, donijeli su
prve rezultate u većini ovih zemalja, međutim, sistemi pravosuđa još zahtijevaju
značajna poboljšanja u cijelom regionu.
Administrativna sposobnost je izuzetno važan aspekt ispunjenja kopenhaških
kriterijuma za č lanstvo koji određuju sposobnost jedne zemlje da preduzme obaveze
koje sobom nosi članstvo, kako je utvrđeno na sjednici Evropskog vijeća u Madridu,
1995.godine. Reforma javne uprave u cijelom regionu protiče s određenim
pozitivnim rezultatima, kao što su okvirne strategije i zakonodavstvo.Hrvatska i Srbija
u tom pogledu su pokazale da imaju značajan administrativni kapac itet za
sprovođenje Sporazuma o stabilizac iji i pridruživanju. U svim zemljama su potrebna
57
dodatna zalaganja kako bi se uspostavila državna služba koja je efikasna, stabilna i
odgovorna, kako na centralnom tako i na lokalnom nivou.
Civilno društvo je važan elemenat evropskog javnog života.Zemlje Zapadnog
Balkana su učinile napore kako bi usvojile zakonodavstvo i strategije koje su
povoljnije za razvoj civilnog društva.Učinjeni su prvi koraci ka uspostavljanju
participacije demokratije ,ali stepen razvijenosti civilnog društva još je veoma nizak.
Treba obučavati lokalne nevladine organizacije da bi se mogle prilagoditi postojećim
okolnostima. Potrebni su daljnji napori u produbljavanju slobode udruživanja,
uspostavljanju zakonskih okvira i javnim podsticajima za razvoj organizacije civilnog
društva.
Ekonomski rast u regionu je na všem nivou, a povećane su i prosječne
plate.Inflacija je umjerena, a fiskalna i monetarna polit ika je primijenjena u većini
ovih zemalja.Finansijski sistemi su razvijeni, a poboljšani su sistemi upravljanja
javnim finansijama.Preduzeti su koraci kako bi se poboljšalo poslovno
okruženje.Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju i novi Sporazum o slobodnoj
trgovini u srednjoj Evropi (CEFTA) zajedno stvaraju okvir koji je pogodan za trgovinu
i ulaganje na Balkanu, kao što je bio slučaj sa srednjom i istočnom Evropom,
1990-ih godina. Nekoliko zemalja ima ambiciozne planove da unaprijede
infrastrukturu i modernizaciju sistema socijalnog osiguranja.
Povećana konkurentnost, smanjenje visokog nivoa nezaposlenosti i jačanje
razvoja kadrova i infrastrukture su i dalje ključni izazovi širom regiona. Značajni
fiskalni rizici i dalje ostaju, a u nekoliko zemalja postoji značajan vanjski d isbalans.
Nije postignut jednak napredak u kreiranju novih radnih mjesta, s obzirom na to da
neke zemlje iz regiona bilježe stopu nezaposlenosti veću od 35 odsto i sve više raste
praznina između dostupne i neophodne radne snage.Na tržištu rada i dalje nedostaje
odgovarajuća kombinacija f leksibilnosti i sigurnosti za radnike i poslodavce, a porez
na dohodak za registrovane kompanije je relativno visok. Ruralna ekonomija mora se
dalje diversif ikovati. Mora se nastaviti s fiskalnom konsolidacijom i reorganizac ijom
preduzeća, a dodatno podstaći ulaganja u mala i srednja preduzeća.Vlade bi morale
dodatno poboljšati poslovno okruženje i stimulisati zapošljavanje.U nekim zemljama
treba završiti i primijeniti zakonski okvir kojim se osigurava pravilno funkcionisanje
tržišta, a poreske režime neophodno je pojednostaviti.
58
3.2. Nastavak pregovora o pristupanju zemalja zapadnog Balkana
Pregovori o pridruživanju sa Hrvatskom počeli su u oktobru, 2006. godine,
nakon jednoglasne odluke zemalja članica i nakon više ključnih polit ičkih i zakonskih
reformi.
Napredak koji je Hrvatska postigla u ispunjavanju uslova za članstvo jak je
signal drugim zemljama zapadnog Balkana da postanu članice kada za to ispune
neophodne uslove.Hrvatska još nije postigla dovoljan napredak u reformi pravosuđa i
uprave, zaštiti prava manjina i povratku izbjeglica kao i restrukturiranju teške
industrije.
Već je godinama na snazi bezvizn i režim sa Hrvatskom.Komisija je završila
pregovore o potpisivanju Sporazuma o viznim olakšicama i Sporazuma o readmisiji sa
drugim zemljama iz regiona. Ovi sporazumi potpisani su krajem 2007.godine, a na
snagu su stupili ove godine, sa ciljem da značajno poboljšaju uslove izdavanja viza za
putovanje u zemlje Evropske unije.
Mjere je koje su usmjerene ka poboljšanju međuljudskih kontakata odnose se
na širenje saradnje u području obrazovanja, što je u prošloj godini omogućilo da 100
studenata iz regiona mogu ići na postdiplomske studije u zemlje Evropske unije. Za
ovu godinu predviđeno je da do 500 studenata godišnje može da pohađa programe
razmjene između zemalja Unije i regiona.
Iako Turska nije u takozvanom bloku zemalja zapadnog Balkana, ona je
jednistvena linija razgraničenja između Zapada i muslimankog svijeta, te je njena
uloga od strateške važnosti za bezbjednost i stabilnost same Evropske unije.Ova
strateška razmatranja su prisutna još od početka odnosa između EU i Turske iz
1959.godine .Perspektiva Turske za članstvo u Uniji datira još od 1963.godine kada
je Turska potpisala Sporazum o pridruživanju sa Evropskom ekonomskom
zajednicom.Kada je će ova zemlja ući u Uniju vrlo je neizvjesno, ali dobrosusjedski
uslovi ostaju ključni.U skladu s Deklaracijom EU, od 21.septembra 2005.godine, i
zaključcima Vijeća, od 11.decembra 2006.godine, Turska mora ispuniti obavezu da u
potpunosti i bez diskriminacije sprovede Dodatni protokol Sporazuma iz Ankare, te
ukloni sve prepreke slobodnom kretanju robe, uključujući i ograničenja o prevoznim
sredstvima sa Republikom Kipar. Od Turske se očekuje da postigne napredaki i u
normalizaciji b ilateralnih odnosa s Kiprom.
59
Makedonija je postigla napredak, ali mora ubrzati tempo sprovođenja reformi
u mnogim područjima. Albanija i Crna Gora su postigle značajan napredak, ali su još
suočene s izazovima savremenog svijeta.
Srbija je pokazala da ima administrativni kapac itet da postigne značajan
napredak u ostvarivanju svoje evropske perspektive, što se posebno uočilo u vođenju
tehničkih pregovora o Sporazumu o stabilizac iji i pridruživanju.Međutim, da bi
potpisala konačni Sporazum sa Unijom, ova zemlja mora ostvariti punu saradnju sa
Međunarodnik krivičnim sudom u Hagu.
Bosna i Hercegovina mora preduzeti punu odgovornost u pogledu vladavine
prava i napredovati u sprovođenju reformskih procesa, posebno reforme policijskih
struktura u BiH.
Region mora insistirati na izgradnji modernih demokratija, razvoju polit ičke
kulture dijaloga i tolerancije.
3.3. Jačanje evropske perspektive zapadnog Balkana i unapređenje regionalne
saradnje
Evropska unija će nastaviti da primjenjuje stroge uslove za napredak koji
zemlje zapadnog Balkana postignu na putu ka članstvu u Uniju. Zadovoljavajuće
kretanje naprijed, posebno u sprovođenju obaveza iz Sporazuma o stabilizac iji i
pridruživanju, uključujući i trgovinske odredbe, važan je elemenat na putu ka
eventualnom članstvu. Čvrste institucije su ključne za sprovođenje odredbi
Sporazuma o pridruživanju, kao i za nesmetano funkcionisanje raznih zajedničkih
institucija.
Na Samitu Procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi ( SEECP), održanom u maju
2007.godine u Zagrebu, objavljen je napredak u preduzimanju odgovornosti nad
procesom regionalne saradnje.Pakt stabilnosti je uveliko izavršio svoju misiju, a
zamjenjuje ga novo Vijeće za regionalnu saradnju(RCC), koje je povezano sa
Procesom saradnje u jugoistočnoj Evropi. Imenovan je generalni sekretar Vijeća za
regionalnu saradnju , te je određeno da Sarajevo bude sjedište Sekretarijata. Tokom
bugarskog predsjedavanja, sporazum o zemlji-domaćinu potpisan je sa Bosnom i
60
Hercegovinom. Na posljednjem sastanku Regionalnog stola Pakta stabilnosti i prvog
sastanka RCC-a održanog početkom ove godine u Sofiji, izvršena je primopredaja
ovlašćenja i dužnosti Specijalnog koordinatora Pakta stabilnosti Generalnom
sekretaru Vijeća za regionalnu saradnju.
Novi Sporazum o slobodnoj trgovini u srednjoj Evropi ( CEFTA) stupio je na
snagu u julu, 2007.godine, i nakon toga proces ratifikacije završili su svi potpisnici, te
je ova slobodna regionalna trgovinska zona počela da djeluje na prostoru čitavog
regiona.
Evropska komisija plan ira podržati CEFTA, kako kroz savjetodavnu pomoć,
tako i kroz inicijalno trogodišnje finansiranje sekretarijata CEFTA.
Sve zemlje sarađuju u okviru Evropske povelje o malim preduzećima, a
nastavlja se i sprovođenje Sporazuma o energetskoj zajednici, kao i o vazdušnom
prostoru.
Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) je uveden 1.januara, 2007.godine, a
cilj je da se osigura okvir za pomoć zemljama kanidatima i potencijaln im
kandidatima. Komisija će nastaviti da pruža pomoć ovim zemljama u naporima da
ojačaju demokratske institucije i vladavinu prava, sprovedu reformu javne uprave i
uspostave funkcionalnu tržišnu ekonomiju.
Napredak je postignut u pripremi nesmetanog prenosa upravljanja projektima
podrške s Evropske agencije za obnovu (EAR) na Delegacije i Kancelarije Evropske
komisije u Beogradu, Podgorici, Prištini i Skoplju.
Planirano je da ovaj proces bude završen do kraja 2008.godine.
3.4. Regionalne inicijative i uloga BiH u njima
Regionalna saradnja BiH sa drugim zemljama iz najb ližeg okruženja odvija se
preko devet glavnih regionalnih inic ijativa:
Centralnoevropska inicijativa (CEI),
Proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SEECP),
Inicijativa za saradnju u jugoističnoj Evropi (SECI),
Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu (PS),
Proces stabilizacije i pridruživanja (SAP),
Jadransko-jonska in icijativa (JJI),
61
Dunavski proces saradnje (DCP),
Savska in icijativa,
Jadranska povelja.
3.4.1. Centralno evropska inicijativa-CEI
Ona predstavlja geografski i polit ički “veliku” regionalnu, subregionalnu ili čak
transregionalnu inicijativu. To je inicijativa regiona i kao takva obuhvata daleko veći
geografski i polit ički prostor međudržavne saradnje zemalja, koji prelazi okvir
Zapadnog Balkana. U njoj je BiH učestvovala odmah po sticanju svojih međunarodnih
priznanja, nasljeđivanjem članstva od bivše SFRJ. Ova inicijativa nastala je na talasu
regionalnih foruma krajem 80-ih godina, na sastanku ministara inostranih poslova
SFRJ, Italije, Mađarske i Austrije koji je održan u novembru, 1989. godine, u
Budimpešti.
CEI46 je zamišljena, s jedne strane, kao forum za diskusiju na visokom nivou
(šefovi vlada i min istri inostranih poslova) o raznim polit ičkim i ekonomskim pitanjima
od interesa za region, a s druge strane, kao tijelo koje organizuje konkretne projekte
saradnje.
Prednosti CEI inic ijative bile su sljedeće:
- CEI odgovara potrebama izgradnje nove “evropske arhitekture da se saradnja
u Evropi osim bilateralne saradnje država i saradnje u okviru organizacija sa
panevropskim ciljevima organizuje i u okviru fleksib ilnih, subregionalnih
foruma.
- Sa velikim brojem programa i projekata, CEI ima ulogu dodatnog instrumenta
za pripreme zemalja CIE za tranziciju i evropske integracije.
- Činjenica je da CEI uključuje i države članice EU, odnosno bogatije zemlje,
bar u načelu, omogućava odgovarajuću koordinaciju i podršku (finansijsku,
tehničku,) od strane EU.
46
CEI – Centralno evropska inicijativa nastala krajem 80-tih godina
62
Slabosti CEI posebno se ogledaju u tome što je u toku nekoliko godina (1989-1993.
godine) CEI narasla od četiri na sedamnaest učesnica, što je za posljedicu imalo i
određeno “lutanje” u traženju najpovoljnije strategije i programa.
3.4.2. Proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi – SEECP
Ovaj proces saradnje pokrenut je 1996. godine radi stvaranja klime
povjerenja, dobrosusjedstva i stabilnosti u regionu. Učesnice ovog procesa su BiH,
Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Bugarska, Rumunija, Grčka, Turska i
Albanija. BiH je punopravna članica SEECP47 od Samita u Skopju, februara 2001.
godine. U ulozi predsjedavajućeg SEECP-a, BiH je na optimalan način iskoristila
priliku za promociju sopstvenih interesa, kako u regionu, tako i u širem
međunarodnom kontekstu.
Prema mišljenju zemalja učesnica u Procesu, kao i strateških partnera
SEECP-a iz Komisije Evropske unije, kao i Sekretarijata Pakta stabilnosti za
jugoistočnu Evropu, BiH je ovu ulogu shvatila krajnje odgovorno i zaslužila najviše
ocjene za uspješno predsjedavanje.
3.4.3. Inicijativa za saradnju jugoistočne Evrope – SECI
SECI48 je inicijativa Sjedinjenih Američkih Država, pokrenuta s osnovnim
ciljem da poveže zemlje Regiona pri rješavanju g lavnih problema ekonomije i zaštite
okoline.Baziran je na zajedničkim tačkama razumijevanja SAD-a i Evropske unije.
Ideja za SECI rođena je u SAD-u, kao jedna od podrški implementaciji Dejtonskog
mirovnog sprazuma. Ubrzo je sa BiH proširena na čitav Region. Osnovana je na
inauguralnom sastanku u Ženevi,u decembru, 1996. godine.
47 SEECP – proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi – pokenut 1996. godi ne 48 SECI - inicijativa Sjedinjenih američkih država pokrenuta sa osnovinm ciljem da poveže zemlje Regiona pri rješavanju glavnih problema ekonomije i zaštite okoline,osnovana u Ženevi 1996. godine
63
3.4.4. Proces stabilizacije i pridruživanja – SAP
EU je, 25.maja 1999. godine, pokrenula Proces stabilizac ije i pridruživanja
(SAP) kao polit ički okvir za dugoročnu stabilizaciju regiona zapadnog Balkana. On
obuhvata pet zemalja kao direktne korisnike: BiH, Srbiju, Crnu Goru, Hrvatskua,
Makedoniju i Albaniju. Kao indirektni učesnici su uključeni: Bugarska, Rumunija,
Mađarska, Slovenija i Turska.
Konačan cilj procesa je zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
(SAA), kao značajnog međukoraka u pravcu konačne integracije u evropske
strukture. Sporazum o stabilizaciji uključuje sljedeće oblasti:
demokratizacija, civilno društvo i institucionalno jačanje,
sudstvo i policija,
trgovina i unapređenje aranžmana o autonomnim preferencijama,
ekonomska i finansijska pomoć,
politički dijalog.
Njegova realizacija se odvija kroz dvije faze:
Prva faza-pregovaranje i zaključivanje SAA i
Druga faza-implementacija SAA.
3.4.5. Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu – PS49
Ovo je polit ička deklarac ija i okvirn i sporazum o međunarodnoj saradnji rad i
razvoja zajedničke strategije za jačanje stabilnosti razvoja jugoistočne Evrope
osnovan je juna 1999. godine, u Kelnu, kao inicijativa EU. Članstvo Pakta stabilnosti
sačinjava četrdeset država partnera i dvadesetak drugih partnera, uglavnom
međunarodnih organizacija. Države korisnici su BiH, Srbija, Crna Gora, Hrvatska,
Makedonija, Albanija, Bugarska, Rumunija i Moldavija. Ostale su zemlje članice EU i
svi članovi G-8. Pakt se odvija i koordinira putem Regionalnog stola sa Specijaln im
49 PS - Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu, osnovan juna 1999. godine u Kelnu
64
koordinatorom na čelu. U okviru regionalnog stola, funkcionišu tri radna stola
(demokratizacija i ljudska prava; ekonomska obnova, saradnja i razvoj; i
bezbjednosna pitanja.).
Osnovna vrijednost Pakta stabilnosti za BiH je prvenstveno u kontekstu
ispunjavanja uslova na putu ka integraciji u EU. U tom procesu Pakt stabilnosti
predstavlja jačanje regionalne saradnje kao krajnjeg cilja BiH za u lazak u Evropske
integracije. Osnovni nedostaci Pakta su vrlo mali i limitiran i direktni izvori
finansiranja.
3.4.6. Jadransko-jonska inicijativa – JJI50
Pokrenuta je od strane Italije, uz podršku EU, u cilju razvoja i bezbijednosti
jadransko-jonskog regiona i prib ližavanja ovih zemalja evropskim strukturama.
Okuplja sedam zemalja (Italija, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Grčka i
Albanija) koje vezuju specifični interesi međusobne saradnje. Inicirana je na sastanku
ministara inostranih poslova u Ankoni,u maju 2000. godine, pod predsjedavanjem
Italije. Jadransko-jonska inicijativa djeluje u okviru šest okruglih stolova.
3.4.7. Dunavski proces saradnje – DCP51
Uspostavljen je na inic ijativu Austrije, Rumunije, Evropske komisije i Pakta
stabilnosti. Ministri vanjskih poslova trinaest zemalja uspostavili su zvanično, u maju
2002. godine, Dunavski proces saradnje. Ovo je mlada regionalna in icijativa koju
sačinjavaju: Austrija, BiH, Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Moldavija,
Njemačka, Rumunija, Slovenija, Slovačka, Srbija, Crna Gora i Ukrajina, te, u svojstvu
koinicijatora, Evropska komisija i Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu.
50 JJI – Jadransko - jonska inicijatva, Ankona, maj 2000.godine 51 DCP – Dunavski proces sardnje, uspostavljen na inicijativu Austrije, Rumunije, Evropske komisije i Pakta stabilnosti
65
3.4.8. Savska inicijativa
Savska inicijativa i nije inicijativa u smislu kao što su ostale regionalne
inicijative u jugoistočnoj Evropi. Ova inicijativa je, potpisivanjem multilateralnog
Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save, institucionalizovana u punom svom
kapacitetu. Uz podršku Pakta stabilnosti jugoistočne Evrope, Radni sto II, četiri
države sliva rijeke Save (BiH, Hrvatska, Slovenija i Srb ija i Crna Gora) pristupile su
pregovorima o slivu rijeke Save. Potpisana je “Pismena namjera”, na min istarskom
sastanku u Sarajevu, novembra 2001. godine.
Osim Pakta stabilnosti, snažnu podršku inic ijativi su pružili: OHR, OSCE, SECI
i vlade SAD-a i Holandije. Okvirni sporazum o slivu rijeke Save potpisan je u
decembru, 2002. godine, u Kranjskoj Gori.
3.4.9. Jadranska povelja52
Nakon Praškog samita NATO-a pojavila se ideja o pokretanju novog
mehanizma saradnje između tri nepozvane članice iz jugoistočne Evrope, slično
saradnji koja postoji između tri baltičke države. Uslijedili su sastanci šefova država
Albanije, Hrvatske i Makedonije, u februaru, 2003. i min istara vanjskih poslova u
martu, 2003. godine, a potom su 2003. u Tirani potpisali Američko-jadransku povelju
o saradnji, u svrhu jačanja bezbjednosti i stabilnosti. U septembru, 2003. godine, u
Ohridu je održana konferencija o sprovođenju Američko-jadranske povelje, tokom
koje je održan sastanak min istara inostranih poslova. Ministarskom sastanku u
Skoplju, juna 2004. godine, prisustvovali su predstavnici zemalja članica: SAD-a,
Albanije, Hrvatske i Makedonije, dok su predstavnici BiH, Srbije, Crne Gore i NATO-a
učestvovali u svojstvu posmatrača. Potpuno uključivanje BiH u aktivnosti Jadranske
povelje uslijedilo je nakon pristupanja u članstvo Partnerstva za mir NATO-a.
Regionalna saradnja zemalja zapadnog Balkana i dalje mora biti na prvom
mjestu svih, jer daje mogućnost napretka zemalja pojedinačno, posebno u
ekonomskom i bezbjednosnom smislu. Kao primjer navodim da prirodni resursi n isu
52 Jadranska povelja – Hrvatska, Makedoni ja, Albanija – Tirana 2003. godi ne
66
ravnomjerno raspoređeni u ovim zemljama i procesom regionalne saradnje postoji
šansa da se zajedničkim interesom dođe do kvalitetnog rješenja problema. To je
jedan od primjera uzajamne ekonomske saradnje na dobrobit svih.
67
V BOSNA I HERCEGOVINA I NJENO MJESTO U EVROPSKOJ UNIJI
BiH53 je najsloženiji slučaj tranzicije u Evropi, jer prolazi višestruke promjene.
Neke karakteristike tog procesa slične su sa ostalim republikama b ivše Jugoslavije:
tranzicija ekonomskog sistema, izgradnja novog polit ičkog sistema i tranzicija
suverenosti sa ranije federalne na jednu veoma složenu zajednicu. Razlika je u tome
što je ovaj proces bio zaustavljen građanskim ratom, a nakon toga se odvijao u
uslovima međunarodnog protektorata s neograničenim ovlašćenjima Visokog
predstavnika. Danas BiH prolazi kroz dvostepenu tranziciju prenosa ovlašćenja i
autoriteta s međunarodne zajednice na domaće organe. Prvi stepen je prepuštanje
autoriteta Kancelarije visokog predstavnika predstavnicima Evropske unije, sa
osnovnim zadatkom da se sa snažne administracije pređe više na polit ičko
usmjeravanje. Druga faza je potpuno preuzimanje odgovornosti vlasti u BiH za
funkcionisanje i razvoj zemlje.
BiH se mora što prije riješiti uticaja Međunarodne zajednice, koji se ogleda u
velikom uticaju Visokog predstavnika BiH i vlasti moraju preuzeti odgovornost na
sebe. To podrazumijeva i njenu specifičnu strukuturu i puno uvažavanje postojanja
entiteta. BiH ima budućnost samo ako vlasti Republike Srpske i Federacije BiH imaju
punu saglasnost u važnim odlukama. U suprotnom, BiH neće imati perspektivu kako
u regionu tako i u Evropskoj uniji. Zbog toga se na tome mora stalno insistirati i kod
Međunarodne zajednice, kako bi to blagovremeno shvatila.
Ekonomska situacija u BiH je veoma loša, jer su nove tehnologije, oživljavanje
privrede i sve drugo, bili potpuno zanemareni, nije bilo razvojnih planova.
Dosadašnja privatizacija i transformacija državnog i društvenog kapitala sprovedeni
su u interesu pojedinih pljačkaških grupa. Uprkos inostranim i donatorskim 53 Državno uređenje Bosne i Hercegovine: unija dva entiteta – jedne republike (Republika Srpska) i jedne federacije unutrašnjih regija (kantona ili županija) – Federacija BiH, politički sistem: parlamentarni,parlament: dvodomni – 42 poslanika u Predstavničkom domu i 15 poslanika u Domu naroda, predsjednik: tročlano Predsjedništvo – bira se neposredno na izborima – jedan u RS, druga dva u okviru nacionalnih zajednica u FBiH, broj stanovnika: 4.498.976 (procjena, posljednji popis izvršen 1991.godine),Republika Srpska: 1.479.634 (procjena za 2005.godinu). Federacija BiH: 2.847.000 (procjena za 2005.godinu), površina BiH: 51.129 km2; RS: 25.053 km2; FBiH: 26.026 km2.
68
ulaganjima više od pet milijard i dolara u prvih pet poslijeratnih godina, neki vidniji
ekonomski napredak u BiH nije se osjetio.
Karta Bosne i Hercegovine prema Dejtonskom sporazumu
69
Prikaz zastupljenosti srpskog stanovništva u BiH (crvena)
Prikaz zastupljenosti hrvatskog stanovništva u BiH (plava)
70
Prikaz zastupljenosti bošnjačkog stanovništva u BiH (zelena)
Bošnjaci
SrbiHrvatiostali
Grafički prikaz etničkih grupa u BiH
71
muslimanipravos lavni
rimokatol iciprotestanti
ostali
Grafički prikaz vjerske strukture u BiH.
1. POLITIČKI FAKTORI
Pitanje uspjeha BiH u pregovorima o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju
nije pitanje spremnosti na organizacionom, ekspertnom ili normativnom nivou , nije
čak ni pitanje tehnike ili vještine pregovaranja, nego prije svega unutrašnje, polit ičko
pitanje. Ovaj uspjeh zavisi od toga da li će BiH vlasti i državne institucije moći pratiti
tempo procesa pregovora i ispuniti obaveze i uslove na koje će se u tim pregovorima
obavezati.
Kada su u pitanju polit ički kriterijumi, napredak BiH je usporen. Složena
ustavna rješenja i nepoštivanje Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma ugrožavaju
reformski proces ove zemlje. Ostaju da se riješe ključni prioriteti evropskog
partnerstva, a to se posebno odnosi na reformu policijskih struktura i ustavnu
reformu.
Postignut je ograničen napredak u području demokratije vladavine prava, dok
je u sistem upravljanja u BiH i dalje značajno uključena međunarodna zajednica.
Kancelarija visokog pretstavnika/specijalnog predstavnika EU (OHR/EUSR) usko
sarađuje sa Evropskom komisijom kako bi BiH prib ližila kancelariji EU. Međutim, vlasti
BiH n isu pokazale sposobnost da preduzmu daljnju polit ičku odgovornost, te su
potrebne hitne mjere kako bi se osiguralo efikasno funkcionisanje državnih institucija.
72
Iako je razlika u stavovima polit ičara RS i Federacije BiH d ijametralna u pogledu
funkcionisanja OHR-a u sadašnjem obliku, Vijeće za sprovođenje mira BiH odlučilo je
da produži mandat Visokog predstavnika do 2009.godine.U februaru ove godine
Vijeće za implementaciju mira konstatovalo je da je polit ička kriza u BiH produbljena i
da vlasti entiteta ništa ne čine kako bi poboljšali polit ičku klimu, već je vraćaju na
stanje koje je bilo početkom devedesetih godina.
BiH je posebno uzdrmalo jednostrano proglašenje Kosova, 17. marta ove
godine, kada su lideri iz Republike Srpske, zbog bojazni za opstanak ovog entiteta,
ostavili mogućnost referenduma na kojem bi se građani izjasnili o daljnjem statusu
Srpske u okviru BiH. Polit ičari iz Sarajeva, prećutno podržavajući nezavisnost Kosova,
odmah su zatražili intervenciju međunarodne zajednice kao i u dosadašnjim sličnim
situacijama, pa je očigledno da će Kancelarija visokog predstavnika u BiH još dugo
biti otvorena ,a ova zemlja i dalje će biti poluprotektorat.
Postavlja se pitanje da li vlasti u BiH uopšte žele da prihvate punu polit ičku
odgovornost i konačno urede BiH po mjeri sva tri konstitutivna naroda, ili BiH čeka
situacija slična onoj na Kosovu i u Srbiji, ostaje da se vidi.
Izbori koji su održani u oktobru 2006. godine, održani su u skladu sa
međunarodnim standardima. Postignut je određen napredak u unapređenju tehničkih
i ljudskih resursa u parlamentarnoj skupštini na državnom nivou, ali n ije zab ilježen
napredak u poboljšanju koordinacije između države i entiteta. Ukupno funkcionisanje
izvršnih i zakonodavnih institucija je nedosljedno, a posebno je to izraženo u
funkcionisanju Savjeta ministara i Predsjedništva BiH.
Ostvaren je određen napredak u području državne uprave, ojačana je
Kancelarija koordinatora i preduzeti su koraci za sprovođenje Strategije reforme
javne uprave koja je jedan od ključnih prioriteta Evropskog partnerstva. Poboljšana
je efikasnost agencija za državnu službu, te su preduzeti daljnjni korac i za opremanje
državnih min istarstava i institucija, posebno u pogledu kadrova i kancelarijskog
prostora. U segmentu javne uprave posebno prednjači Republika Srpska.
Kada je u pitanju pravosudni sistem, BiH je postigla napredak u smanjenju
zavisnosti od međunarodne zajednice, jer su domaće sudije i tužioci zamijenili strane.
Međutim, pravosudni sistem je i dalje rascjepkan i neefikasan, iako je međunarodna
73
zajednica insistirala da se pravosuđe, formiranjem Visokog sudskog i tužilačkog
savjeta BiH, odvoji od uplitanja polit ike. Državno odjeljenje za ratne zločine pri Sudu
BiH funkcioniše, ali istrage o pojedinim predmetima teku veoma sporo, pa bi se
moglo protumačit i da je to zataškavanje činjenica, kako se pojedinci ne bi skoro
procesuirali.
BiH nije ostvarila skoro nikakav napredak u borbi protiv korupcije koja je i
dalje veoma rasprostranjena i predstavlja ozbiljan problem. Vrlo često se u javnosti
ističe da i dalje ovom problemu podsticaj daju pojedini predstavnici vlasti u BiH te da
im nije u interesu da se ovo bolesno tkivo uopšte podvrgne odstranjivanju. Malo
napretka je postignuto u području ljudskih prava i zaštite manjina. Treba poboljšati
sveobuhvatnu primjenu međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, te postići
potpunu usaglašenost zakonodavstva s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Vjerska netrpeljivost i dalje predstavlja problem, iako je stanje malo bolje nego
ranijih godina. Na području slobode izražavanja i medija, u Federaciji BiH još nije
usvojen zakon o javnim emiterima, bez obzira na to što je ovo jedan od ključnih
uslova Evropskog partnerstva. Kolika je sloboda izražavanja i medija u BiH veoma je
diskutabilno pitanje, ako u obzir uzmeno činjenicu da dolaskom novih polit ičkih
garnitura i pojedini mediji moraju da se povinuju njihovoj polit ičkoj volji. Određen
napredak postignut je u pogledu podrške vlasti razvoju civilnog društva, iako je,
ukupno gledajući, ovaj sektor i dalje nerazvijen.
BiH je napredovala u saradnji s Međunarodnim krivičnim sudom za b ivšu
Jugoslaviju ali je potrebno ostvariti punu saradnju u skladu sa Sporazumom o
stabilizaciji i pridruživanju. Iako je BiH ispunila većinu postprijemnih obaveza prema
Savjetu Evrope, sa njihovom primjenom i dalje se kasni. Osim međunarodnih
obaveza, BiH je ostvarila i napredak u vezi sa regionalnim pitanjima. Iako su
međususjedski odnosi relativno dobri, određenu krizu izazvala je odluka
Međunarodnog suda pravde o tužbi BiH protiv Srbije, a nakon toga i jednostrano
proglašenje nezavisnosti Kosova. Ostalo je još i neriješenih trgovinskih i graničnih
pitanja sa susjedima.
74
2. EKONOMSKI FAKTOR
Ekonomija BiH se nastavila širit i, održana je ukupna makroekonomska
stabilnost, ali i dalje su prisutne prijetnje po fiskalnu stabilnost. Visoka stopa
nezaposlenosti i dalje ostaje jedan od ključnih razloga za zabrinutost, pogoršanje
ukupnog polit ičkog okruženja odrazilo se na ekonomske reforme i na poslovno
okruženje.
Kada su u pitanju ekonomski kriterijumi, BiH je ostvarila mali napredak u
uspostavljanju funkcionelne tržišne ekonomije, pa je neophodno sprovesti ključne
reforme u ovoj oblasti, kako bi se mogli nositi sa pritiskom konkurencije i tržišnih
snaga unutar Evropske unije. Uvođenje Poreza na dodatnu vrijednost (PDV) znatno
je povećalo fiskalne prihode u 2006. godini, a taj trend i dalje se nastavlja. Međutim,
još je diskutabilan nač in raspodjele prikupljenih sredstava od ovog poreza. Republika
Srpska i Distrikt Brčko vrlo često su bili oštećeni u proteklom periodu, ali u Upravi za
indirektno oporezivanje uspjeli su razriješiti ovaj problem. Još postoji dilema da li u
ovoj siromašnoj zemlji može da se održi jedna stopa PDV-a, ili je potrebno razmišljati
o uvođenju nulte stope za neophodne životne namirnice, ili uvesti više stopa, kao što
su to uradile pojedine zemlje regiona.
Proces privatizac ije u Republici Srpskoj je napredovao, zahvaljujući prodaji velikih
preduzeća u naftnom sektoru i oblasti telekomunikacija. Broj direktnih stranih
ulaganja (FDI) je značajno porastao u 2007. godini, što je pomoglo finansiranje
vanjskog deficita. Finansijski sektor se brzo razvija, dok je konkurentnost cijena u
velikoj mjeri zadržana.
Kada je riječ o razvoju u Federaciji BiH, proces privatizacije i restrukturiranje
javnih preduzeća su usporeni, a stopa nezaposlenosti je i dalje visoka. Javna
potrošnja, a posebno socijalna, značajno su porasle i na taj način oslabile kvalitet
fiskalnih prilagođavanja i povećali fiskaln i rizik.
Potreban je razvoj oba entiteta, ali n ikako se ne bi smjelo dozvolit i da se to
radi na uštrb jednih ili drugih. Takođe je strani kapital veoma bitan, ali u vidu
ekonomskog interesa stranih investitora, a ne zaduživanja. U tom smislu, oba
entiteta i BiH u cjelin i moraju raditi na stvaranju ekonomskih zona, koje su u
ekonomski bogatim zemljama poluga razvoja.
75
U pogledu unutrašnjeg tržišta, napredak je postignut u oblasti slobodnog
kretanja robe, ali i dalje izvozne kapacitete koči nepostojanje tijela i postupaka za
ocjenjivanje usklađenosti propisa s Evropskom unijom i to u oblasti standardizacije,
certifikacije i nadzora tržišta. Dobijanje licence i registracija preduzeća i dalje su
opterećeni administrativnom procedurom.
Kada je riječ o konkurenciji, BiH polako napreduje u oblasti kontrole monopola
(anti-trust). Nije postignut nikakav napredak u pogledu kretanja socijaln ih polit ika po
uzoru na Evropske standarde, a stanje je nešto bolje u kreiranju polit ike
zapošljavanja. Određeni napredak, u skladu sa Evropskim standardima, postignut je
u oblasti obrazovanja posebno usvajanjem Zakona o visokom obrazovanju koji
podstiče učešće u Bolonjskom procesu.
U oblastima industrije, malih i srednjih preduzeća prednjači Republika Srpska
koja je usvojila Strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća.
U oblasti poljoprivrede ostvaren je neznatan napredak u okviru entiteta, ali
koordinacija na nivou BiH nije zadovoljavajuća.
3. SLOBODA GRAĐANA I BEZBJEDNOSNI FAKTOR
U oblasti pravosuđa, slobode i bezbjednosti ostvaren je određeni napredak u
pogledu administracije viza, upravljanja granicama, azila i migracija. Potvrđeno je
ukidanje viza za sve građane Evropske unije, potpisani su sporazumi o readmisiji i
viznim olakšicama, a postignut je napredak u uspostavljanju funkcionalnog sistema
za azil. Rezultati su vidljivi u sprječavanju ilegalnih migracija, iako bi se još puno toga
moglo uraditi na poboljšanju ukupnog upravljanja granicama, što podrazumijeva
uvođenje biometrijskih pasoša, u skladu sa Evropskim standardima. Uvođenjem
Državne granične službe BiH (DGS) bezbjednost granica je nešto bolja, ali ne toliko
koliko je insistiranja b ilo iz Federacije BiH i Međunarodne zajednice za uspostavljanje
ove institucije.
Pranje novca i dalje predstavlja problem u BiH, a određeni pomaci učinjeni su
u pogledu borbe protiv droga, uspostavljanjem Kancelarije za sprječavanje
zloupotrebe narkotika. Iako je reforma policije problem broj jedan, postoji napredak
u njenom funkcionisanju: koriste se instrumenti poput kompjuterskih istraga, te
76
sistemi za kriminalnu analizu i forenzika. Zaključen je i strateški sporazum sa
EUROPOL-om.
Osim korupcije, organizovani kriminal i trgovina ljud ima su i dalje veoma
prisutni u BiH. Pravni okvir za borbu protiv organizovanog kriminala je utvrđen, ali je
i dalje potrebno unaprijediti sprovođenje zakona. Državna agencija za istrage i zaštitu
(SIPA) sprovela je više istraga i hapšenja, ali je potrebno osigurati njen rad u punom
kapacitetu, pogotovo kada je riječ o broju i stručnosti zaposlenih radnika. U borbi
protiv terorizma, BiH još nema dovoljno resursa, a još nije uspostavljena državna
agencija za zaštitu podataka.
4. HARMONIZACIJA ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
4.1. Početak i razvoj procesa
Strategija regionalnog pristupa državama jugoistočne Evrope, inaugurisana
1997. godine, bila je kreirana radi prevazilaženja posljedica ratnih razaranja,
stvaranjem osnovne stabilnosti i napretka u demokratizaciji društva.
U slučaju BiH ti c iljevi su postizani podrškom sprovođenju Opšteg okvirnog
sporazuma za mir u BiH. Pristup BiH realizovan je osnivanjem Konsultativnih radnih
grupa, 1998. godine, na osnovu uputstva Evropske unije koje je sadržavalo
minimalne zahtjeve kao preduslov za početak izrade Studije izvodljivosti, a odnosilo
se na reformu uprave, regulacionog okvira i polit ika saradnje. U radu ovih grupa
učestvovali su eksperti iz institucija BiH i entiteta, kao i eksperti Evropske unije.
Nakon formiranja Konsultativnih radnih grupa, u martu 2000. godine, EU je
Smjernicama za BiH (Mapa puta)54 označila pravac reformi neophodnih za daljnju
kvalifikaciju u Evropskim integracijama. Može se konstatovati da je prvobitna
dobrovoljna harmonizacija zakonodavstva počela u 2000. godini, tokom ispunjavanja
uslova iz Mape puta. Zakoni koji su rađeni putem Konsultativnih radnih grupa za
ispunjavanje uslova (Zakon o konkurenciji, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o
54 Značaj poštivanja odredaba Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i u preambuli Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske
77
industrijskom vlasništvu, Zakon o autorskim i drugim srodnim pravima) bili su
djelimično usklađivani sa “Bijelom knjigom-priprema pridruženih država centralne i
istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije”. Iako je ovaj dokument bio
prvenstveno namijenjen državama centralne i istočne Evrope, kao dio pretpristupne
strategije, Bijela knjiga je BiH dala jasnu predstavu kako se treba pripremiti za
uključivanje u unutrašnje tržište EU, identifikujući ključne mjere u svakom sektoru
unutrašnjeg tržišta.
4.2. Proces stab ilizacije i pridruživanja
Faza ispunjavanja uslova sadržanih u Mapi puta koincidirala je sa novim
pristupom EU državama jugoistočne Evrope-procesom stabilizac ije i pridruživanja55.
Snažnu podršku procesu stabilizacije i pridruživanja dao je Pakt za stabilnost u
jugoistočnoj Evropi, čiji je strateški cilj b io približavanje država regiona Evropskim
integracijama putem regionalnog dijaloga, polit ičke saradnje i stabilizacije. Pakt za
stabilnost osnovan je u Sarajevu, u julu 1999. godine, na Samitu šefova država i
vlada Evropske unije, SAD, Kanade i Japana.
Osnovni instrumenti procesa stabilizacije i pridruživanja su:
Sporazum o stabilizac iji i pridruživanju kao pravni instrument cjelokupnog
procesa.
Program tehničke pomoći CARDS kao finansijski instrument podrške
procesu.
Autonomni trgovinski režim koji je uvela EU kao podrška razvoju privrede.
Politički dijalog.
Proces stabilizacije i pridruživanja odvija se u dvije faze: prva faza označava
put koji vodi ka Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, a druga faza predstavlja
pregovaranje o Sporazumu, zaključivanje i implementaciju. Ocijenjeno je da su uslovi
sadržani u Mapi puta ispunjeni tako da je, 2003. godine, komisija EU uručila BiH
upitnik za izradu Studije izvodljivosti koja je predstavljala uobičajenu proceduru za
ispitivanje sposobnosti određene države za ugovorne odnose s Unijom. Studija 55 Vijeće ministara BiH u martu 1999. godine donijelo je Odluku o pokretanju inicijative za pristupanje BiH Evropskoj uniji, SG BiH br. 3/99 od 20.03.1999. godine
78
izvodljivosti je detaljan zbir p itanja, a u slučaju BiH b ilo ih je 346. Prevashodno su se
odnosila na privredni i polit ički sistem, ali i ostale relevantne oblasti. Krajem 2003.
godine, institucije BiH i entiteta okončale su ovaj posao nakon čega je Evropska
komisija usvojila izvještaj o spremnosti BiH za početak pregovora sa EU-om o
Sporazumu o stabilizac iji i pridruživanju.
Tim povodom, Evropska komisija navela je da je potrebno ispuniti uslove u 16
prioritetnih oblasti, a neophodno je naglasiti i to da je cijeli posao izrade Studije
izvodljivosti, kako na horizontalnom, tako i na vertikalnom nivou, koordinirala
Direkcija za Evropske integracije BiH. Direkcija je imenovala svog koordinatora čiji je
zadatak bio da prati konkretnu instituciju, koordinira aktivnosti i pruža adekvatnu
stručnu pomoć.
4.3. Sporazum o stab ilizaciji i pridruživanju
Ovaj Sporazum predstavlja kamen-temeljac procesa stabilizac ije i pridruživanja
i kao njegov pravni instrument prvi put uvodi države regiona u ugovorni odnos sa EU,
tačnije Evropskim zajednicama i njihovim državama-članicama56. Sporazum je nova
generacija evropskih, odnosno međunarodnih sporazuma, specijalno osmišljenih za
potrebe država jugoistočne Evrope. Kao međunarodni sporazum, prema definiciji on
predstavlja izvor komunitarnog prava, te je, stoga, sprovođenje obaveza koje iz
njega proizilaze izuzetno značajno za pravni poredak te države. Za razliku od
evropskih sporazuma koji su bili ponuđeni državama centralne i istočne Evrope za
pridruživanje EU, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sadrži jedan bitno drugačiji
elemenat-elemenat stabilizacije, što znači da je kao prvi uslov za daljnje integracije
neophodno stabilizovati polit ički, privredni i društveni sistem.
Ciljevi zaključivanja Sporazuma definišu se tekstom Sporazuma kako slijedi:
Pružanje prikladnog oblika za polit ički dijalog između ugovornih strana
Podržavanje napora BiH u razvijanju privredne i međunarodne saradnje,
između ostalog, usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.
56 Rezolucija Parlamentarne skupštine BiH o evropskim integracijama i Paktu stabilnosti, SG BiH br. 12/99 od 08.08.1999. godine
79
Podržavanje nastojanja BiH da završi tranziciju tržišne privrede,
unapređenje privrednih odnosa i razvijanje područja slobodne trgovine sa
Evropskom zajednicom.
Podsticanje regionalne saradnje.
Osnovne vrijednosti prema kojim ugovorene strane izražavaju svoju
opredijeljenost sadržane su u preambuli Sporazuma57:
Uspostavljanje i konsolidacija stabilnog evropskog poretka.
Razvoj civilnog društva i demokratizacija, izgradnja institucija i reforma
javne uprave, povećana trgovina i privredna saradnja, saradnja na
području pravosuđa i unutrašnjih poslova.
Veće polit ičke i privredne slobode, uz vladavinu i poštivanje ljudskih prava.
Pravo na povratak svih izbjeglih i raseljenih lica i zaštita njihovih prava.
Slobodna tržišna privreda i spremnost EU-a da pomogne privrednim
reformama u BiH .
Slobodna trgovina, u skladu s pravima i obavezama iz Svjetske trgovinske
organizacije (WTO).
Redovan polit ički dijalog o dvostranim i međunarodnim pitanjima od
obostranog interesa, uključujući i regionalne aspekte.
Razvoj trgovine i ulaganja.
Usklađ ivanje zakonodavstva u relevantnim područjima.
Sprovođenje reformi i obnove kao i tehnička, finansijska i privredna pomoć.
57 Uredba Vijeća br. 2007/2000 od 18.09.2000, dopunjena Uredbom br. 2563/2000 od 20.11.2000. na snazi do 31.12.2005.
80
Pristup tržištu Politički
dijalog Kretanje
robe
Kretanje
kapitala
Radnici Usluge
Politike
saradnje
Regionalna saradnja -SSP vijeće
-Komitet
-Parlamentarni
komitet Bilate ralni sporazumi o regionalnoj sa radnji
Harmonizacija prava -Demokratija
-Stabilnost
-Regional na
saradnja
-Saradnja ZVSP
Unutrašnje tržište i trgovina, prava na konkurenciju, javne
nabavke, intelektualna i industrijska svojina, standardizacija,
zaštita potrošača, saradnja u području sudstva i unutrašnjih
poslova, usklađenost zakonodavstva
Ekonomska
Finansijske
usluge
Ulaganja
Industrija
Carine
Socijalna oblast
Kultura
Obrazovanje
4.4. Sporazum i usklađivanje zakonodavstva
Iako su u BiH u proteklom periodu dobrovoljne harmonizacije zakonodavstva,
pogotovo u periodu ispunjavanja Programa prioriteta iz 16 oblasti Studije
izvodljivosti, doneseni zakoni i formirane institucije, glavne obaveze za usklađ ivanje
zakonodavstva su tokom pregovaranja i nakon potpisavanja Sporazuma.
Sporazum predviđa osnivanje sljedećih tijela:
Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje na ministarskom nivou.
Odbor za stabilizaciju i pridruživanje na tehničkom nivou.
Pododbor za stabilizaciju i pridruživanje na tehničkom nivou.
Parlamentarni odbor za stabilizac iju i pridruživanje na nivou
interparlamentarne saradnje.
Ciljevi SSP Politička, ekonomska, društvena
stabilizacija i ekonomski rast
81
Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje58 nadležno je, u prvom redu, za
primjenu i sprovođenje Sporazuma, a razmatra i sva važna pitanja iz oblasti primjene
samog Sporazuma, kao i sva druga bilateralna ili međunarodna pitanja od
obostranog interesa. Sastoji se od članova Vijeća EU-a kao institucije koju
predstavljaju države-članice, zatim članova Evropske komisije kao institucije koja
prestavlja interese Unije i članova koje će delegirati BiH. U radu Vijeća mogu
učestvovati i predstavnici Evropske investicione banke u svojstvu posmatrača i to u
domenu rada koji se odnosi na ovu Banku. U slučaju nastanka bilo kakvog spora, ili
nesporazuma između strana potpisnica po osnovu tumačenja i/ili primjene
sporazuma, Vijeće je nadležno za rješavanje takvih sporova i nesporazuma o čemu
donosi obavezujuću odluku.
Odbor za stabilizaciju i pridruživanje je tijelo čija je uloga da pomaže
Vijeću u procesu obavljanja njegovih dužnosti. Sastav Odbora je isti kao i sastav
Vijeća. Vijeće ne daje ovlašćenja Odboru za rješavanje sporova, ali je Odbor ovlašćen
da osnuje pododbore.
Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje je tijelo koje se
osniva Sporazumom i predstavlja specifični mehanizam redovnih konsultacija i
parlamentarnog uvida u način sprovođenja obaveza preuzetih Sporazumom o
pridruživanju. Parlamentarni odbor je i forum u kome će predstavnici Parlamentarne
skupštine BiH i Evropskog parlamenta redovno razmjenjivati mišljenja, a ovim
Odborom naizmjenično će predsjedavati parlamentarci BiH i Evropskog parlamenta.
4.5. Evropsko partnerstvo
Osim prioriteta u oblasti usklađ ivanja zakonodavstva koji će biti definisani
Sporazumom, BiH u ovom momentu svoje zakonodavne aktivnosti planira u skladu
sa zahtjevima Evropskog partnerstva59 - plan iranje srednjoročnih prioriteta. Naime, s
ciljem daljeg produbljivanja odnosa sa državama koje se nalaze u procesu
58 Na osnovu Izvještaja Evropske komisije, Vijeće ministara BiH krajem 2003. godine usvojilo je Program aktivnosti za realizaciju prioriteta u 2004. godini. Neophodno je istaći da se stepen ispunjenosti iz Programa ocjenjuje kao pozitivan na sjednicama Konsultativne radne grupe 59 Samit Evropskog vijeća i Samit EU i država Zapadnog balkana održan u Solunu, 19. 20. i 21. juna 2003. godine
82
stabilizacije i pridruživanja, EU je osmislila i ponudila državama regiona, na Samitu
održanom u Solunu, u junu 2003. godine, Evropsko partnerstvo, inspirisano
Pristupnim partnerstvom za države centralne i istočne Evrope, analogno evropskim
ugovorima.
BiH je razrad ila srednjoročne prioritete koji su utvrđivali plan zakonodavnih
aktivnosti do 2007. godine.
4.6. BiH i Vijeće Evrope
Proces evropskih integracija u kojem BiH učestvuje ne bi bio potpun ako se ne bi
naglasio značaj njenog prijema u Vijeće Evrope. BiH je, 24. aprila 2002. godine,
postala 44. punopravna članica Vijeća Evrope, čime je prihvatila visoke vrijednosti
koje ovo tijelo promoviše u oblasti zaštite ljudskih prava, parlamentarne demokratije,
vladavine prava,i izgradnje svijesti o evropskom identitetu.
Pravni akti koje donosi Vijeće Evrope su konvencije i predstavljaju glavni instrument
za pravnu saradnju država-članica, a regulišu sljedeće oblasti:
Osnovna prava (Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,
zabrana torture, Evropska socijalna povelja, manjine, zaštita podataka,
biomedicina);
Sudska saradnja i unutrašnji poslovi-krivično pravo (izručenje, uzajamna pomoć u
krivičnim stvarima, pranje novca i trgovina drogom, transfer krivičnih postupaka),
građansko i trgovačko pravo, porodično pravo, upravno i fiskalno pravo,
korupcija, kretanje lica, izbjeglice i azil;
Nakon prijema u članstvo Vijeća Evrope, BiH je uručena lista koja sadrži više
od 90 uslova, a treba imati u vidu da su neki od tih uslova direktno povezani sa
Studijom izvodljivosti. Prvi od uslova iz 16 prioritetnih oblasti za zaključivanje
Sporazuma o pridruživanju podrazumijeva implementaciju kriterijuma Vijeća Evrope
koji se odnose na BiH, a to su oblasti demokratije i ljudskih prava.
83
Odluke Vijeća Evrope nemaju obavezujući pravni karakter, ali je veoma važno
insistirati da Vijeće Evrope ne prihvata loše polit ičke odluke koje mogu imati
posljedice u svijetu, što se veoma često događalo u posljednjem periodu. Zbog toga
se treba stalno raditi na tome, te polit ički i diplomatski na vrijeme reagovati.
4.7. Parlamentarna skupština BiH i Evropski parlament
U cjelokupnom procesu evropskih integracija u kojima se BiH nalazi
najznačajnija u loga pripada Parlamentarnoj skupštini BiH, koja je nedvosmisleno
pokazala opredijeljenost i podršku ovom procesu.
Saradnja s Evropskim parlamentom počela je 1998.godine, od kada se bilježi
značajan napredak u nivou i obimu saradnje. Od 1998.godine, saradnja se odvijala
na nivou Kolegijuma oba doma Parlamentarne skupštine BiH i delegacije Evropskog
parlamenta za jugoistočnu Evropu. Nakon tri redovna godišnja susreta, dobila je viši
oblik saradnje, i to Komisije za vanjske poslove Predstavničkog doma i Komisije za
vanjsku i trgovinsku polit iku Doma naroda Parlamentarne skupštine sa delegacijom
Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu.
Kontinuiranoj podršci procesu evropskih integracija Parlamentarna skupština
BiH dodatno je doprinijela osnivanjem zajedničke Komisije oba doma za evropske
integracije60. Primarne nadležnosti ove Komisije su nadzor nad sprovođenjem
procesa stabilizacije i pridruživanja i usklađ ivanjem zakonodavstva, analiziranjem
učinaka integracione strategije za BiH i koordiniranje rada radnih tijela u vezi sa
evropskim integracijama. Od 2003.godine Komisija je sagovornik i partner delegacije
Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu.
Dajući snažnu podršku svim institucijama BiH u izvršavanju reformskih
zadataka, neophodnih za približavanje EU, oba doma Parlamentarne skupštine su, na
plenarnoj sjednici održanoj 22.aprila 2003.godine, usvojila je određene zaključke:
Postoji potpuni polit ički konsenzus u Parlamentarnoj skupštini BiH o tome da je
članstvo u EU prioritet;
60 „Službeni glasnik BiH“ br. 13/03 od 19. maja 2003. godine
84
Oba doma Parlamentarne skupštine zadužuju Vijeće ministara BiH da izrad i
operativne i strateške dokumente u saradnji sa Evropskom komisijom i ostalim
institucijama EU, koji će voditi realizaciju do cilja, to jest ka njenom
punopravnom članstvu u Uniji. Ovi dokumenti treba da sadrže sve strukturalne
reforme koje je neophodno sprovesti da bi BiH postala samoodrživa država i da b i
se izvršio prenos ovlašćenja sa međunarodne zajednice na domaće institucije;
Strukturalne reforme treba da poštuju unutrašnji karakter BiH kao složene,
višenacionalne države u kojoj treba u potpunosti osvariti i kolektivna i
pojedinačna prava na cijelom prostoru ;
Parlamentarna skupština podržava aktivnosti Vijeća ministara BiH preduzete do
sada u procesu stabilizac ije i pridruživanja i preuzima obaveze da kroz svoja
radna tijela osigura da se ti strateški dokumenti realizuju i prate u Parlamentu ;
Od entiteta se očekuje da iskoriste svoja ustavna ovlašćenja i preduzmu
odgovornost za pitanja koja su u njihovoj nadležnosti, a koja se direktno odnose
na proces stabilizac ije i pridruživanja EU;
Oba doma Parlamentarne skupštine će redovno, svaka tri mjeseca, razmatrati
dinamiku i tok ostvarivanja ovih zaključaka, na osnovu izvještaja Vijeća ministara
BiH;
U fazi implementacije obaveza preuzetih Sporazumom, Parlamentarna
skupština će dalje razvijati mehanizme za nadgledanje i praćenje procesa
blagovremenog i uspješnog ispunjavanja obaveza koje za BiH proizilaze iz
Sporazuma; učešće Parlamentarne skupštine biće posebno značajno u području
usklađ ivanja zakonodavstva.
4.8. Faza dobrovoljnog usklađivanja zakonodavstva
Obaveza usklađivanja zakonodavstva BiH nastaje potpisivanjem Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju, ali da bi se što kvalitetnije pristupilo ovoj nesumnjivo
najvećoj obavezi u pridruživanju EU, Vijeće ministara donijelo je Odluku o
85
procedurama u postupku usklađivanja zakonodavstva BiH sa evropskim61. Odlukom
se utvrđuju procedure u postupku pripreme nacrta i prijedloga normativnih akata
koje donose ministarstva BiH, upravne organizacije, institucije i ostala tijela uprave
BiH.
Svaki predlagač normativnog akta, koji će biti razmatran na Vijeću ministara
BiH, dužan je da popuni uporedni prikaz i potpiše izjavu o usklađenosti , te se oba
dokumenta dostavljaju zajedno sa nacrtom, odnosno prijedlogom normativnog akta
Direkciji za evropske integracije na konačnu provjeru.
Zbog potrebe čvršćeg institucionalnog povezivanja, potrebno je donijeti
poseban akt kojim će se precizno definisati sveobuhvatan način saradnje u procesu
harmonizacije pravnog sistema u BiH, uključujući oba entiteta i Brčko distrikt. Da bi
se proces odvijao bez teškoća, ocijenjeno je da bi formiranje radnih grupa za
usklađ ivanje zakonodavstva značajno doprinijelo cjelokupnom procesu evropskih
integracija, pogotovo u vezi sa budućim pregovorima sa Unijom o Sporazumu i
realizacijom srednjoročnih prioriteta iz Evropskog partnerstva62. Radne grupe su i
ekspertska podrška timovima za pregovaranje. Ovakva odluka je specijalistički pristup
u realizaciji potrebnih aktivnosti, mjera i zadataka u procesu usklađivanja
zakonodavstva, počev od izrade teksta novih propisa u kojem učestvuju svi nivo i
vlasti u BiH, što se smatra ključnim momentom u cjelokupnom procesu integracija.
Zakonodavstvo u BiH mora biti uređeno prema standardima Evropske unije,
jer se na taj način pokazuje koliki je naš interes da imamo uopšte pravnu državu.To
ne znači da prihvatamo ono što nije primjereno za naš sistem i da odbacimo ono što
se kod nas pokazalo efikasnim. Moramo se rukovoditi činjenicoma da je BiH sa
entitetima tek u razvoju i da su manjkavosti u pravnom sistemu uočljive,a da sistem
treba u kontinuitetu dorađivati.To rade i uređenije države od nas.
61 Do sada su u regionu zaključena 2 sporazuma o stabilizaciji i pridruživanu sa Republikom Hrvatskom i Makedonijom koji služe kao referentni dokumenti 62 „Službenio glasnik BiH“ br. 44/03 od 31. decembra 2003. godine
86
Prikaz faza dobrovoljnog usklađivanja zakonodavstva
1. Naziv propisa Evropske unije, predmet i cilj regulacije:
2. Nacrt predloženog nacrta/prijedloga propisa, predmet i cilj regulacije:
3. Usklađenost sa primarnim izvorom prava Evropske unije:
4. Usklađenost sa sekundarnim izvorom prava Evropske unije:
a) b) c) d) e) Odredbe i zahtjevi
propisa Evropske
unije
Odredbe
nacrta/prijedloga
propisa
Usklađenost odredbe
nacrta/prijedloga
propisa sa odredbama
propisa EU
Razlozi za
djelimičnu
usklađenost ili
neusklađenost
Predviđeni datum
za postizanje
potpune
usklađenosti
5. Usklađenost sa ostalim izvorima prava Evropske unije:
4.9. Uloga DEI u procesu usklađivanja pravnog sistema BiH
Integracioni proces u BiH usmjeren ka članstvu u EU,i aktivnosti institucija
vlasti koje se preduzimaju u vezi s tim, usklađuje i prati predsjedavajući Vijeća
ministara BiH, kome je, radi uspješnijeg obavljanja ovih poslova, neposredno
odgovorna DEI. U organizacionom smislu, DEI je osnovana kao stalno tijelo Vijeća
ministara, čiji su mjesto i uloga, prava, obaveze i odgovornosti u procesu
usklađ ivanja pravnog sistema BiH definisani postojećim materijalnim i procesnim
propisima63.
Najbitnije nadležnosti i odgovornosti DEI su:
koordinacija poslova na usklađ ivanju pravnog sistema BiH sa evropskim
standardima;
provjera usklađenosti svih nacrta zakona i propisa koje Vijeću ministara
dostavljaju ministarstva i upravne organizacije;
63 Član 23. Zakona o Vijeću ministara BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 38/02), član 18 Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave („Službeni glasnik BiH“ br. 5/03), članovi 6.3, 12.a i 31. f. Poslovnika o radu Vijeća ministara BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 22/03),
87
koordinacija sprovođenja odluka koje donose nadležni organi i institucije
BiH, entiteta i Brčko distrikta, u odnosu na sve aktivnosti potrebne za
evropske integracije;
učešće u aktivnostima ili izradi nacrta zakona, drugih propisa i smjernica
koji se odnose na izvršavanje poslova koje je BiH dužna preduzeti u
procesu uključivanja u evropske integracione procese
djelovanje kao glavni operativni partner institucija EU u procesu
stabilizacije i pridruživanja;
uspostavljanje funkcionalnog odnosa s ministarstvima, upravnim
organizacijama i entitetskim vladama povodom pitanja koja se odnose na
evropsku integracionu strategiju i polit ike, usklađivanje zakona i
koordinacija pomoći.
Unutar DEI, kao organizaciona jedinica odgovorna za poslove koji se odnose
na usklađ ivanje pravnog sistema BiH, uspostavljen je Sektor za harmonizaciju ovog
sistema u čijem je djelokrugu, između ostalog, i:
osiguranje sistemskog rada na harmonizaciji domaće legislative sa
evropskom;
provjera usaglašenosti svih nacrta zakona i drugih propisa koje Vijeću
ministara BiH dostavljaju ministarstva i upravne organizacije;
učestvovanje u planiranju zakonodavne dinamike Parlamentarne skupštine
BiH i pružanje stručne pomoći u planiranju zakonodavne dinamike
entitetskih parlamenata/skupština;
saradnja i operativni kontakti sa relevantnim državnim i entitetskim
institucijama, te drugim relevantnim partnerima u ovom segmentu;
pomoć, stručna i tehnička podrška, tokom procesa izrade nacrta propisa i
ocjene učinka.
88
Izjava o usklađenosti
1. Predlagač normativnog akta
2. Naziv normat ivnog akta
1. Stepen usklađenosti nacrta/prijedloga sa acquis
communautaire
3.1. Primarni izvori prava Evropske unije
3.2. Sekundarni izvori prava Evropske unije
3.3. Ostali izvori prava Evropske unije
3.4. Razlozi (dje limične/potpune) neusklađenosti
3.5. Rok za potpuno usklađivanje
4. Da li je osiguran prevod pravnih izvora na jezike u
službenoj upotrebi u BiH?
5. Da li je nacrt/prijedlog akta preveden na službene
jezike Evropske unije
6. Učestvovanje domaćih i stranih
konsultanata/eksperata i njihova mišljenja
1. PREDLAGAČ
datum i pečat
POMOĆNIK
DIREKTORA DEI
Datum i pečat
4.10. Pravila donošenja zakona u okviru prilagođavanja pravnog poretka
Približavanje nacionalnog pravnog poretka zahtjevima evropskih standarda
podrazumijeva i značajne izmjene u vezi sa pravilima i procedurama donošenja
pravnih propisa, odnosno izgradnju savremenog pravnog poretka koji će moći
odgovoriti zahtjevima članstva. Prije svega, treba imati na umu da se donošenjem
propisa, pa i onog kojim se vrši usklađ ivanje sa legislativom EU, zapravo, sprovodi
prethodno definisana polit ika u izvjesnoj oblasti, što ukazuje na potrebu
razumijevanja i izbora polit ike koja se formuliše u formi normativnog akta.
89
Pravila i procedure donošenja propisa treba da uključe64:
izradu i sprovođenje normativnog okvira za donošenje propisa, zasnovanog
na principu planiranja zakonodavnih aktivnosti u institucionalnom i
vremenskom pogledu; koordiniranje procesa normiranja od resornog
ministarstva (pravde), sa ciljem promocije odgovarajuće polit ike
normiranja, te koordinaciju između izvršne i zakonodavne vlasti;
izbor adekvatne polit ike djelovanja prije izrade propisa (korišćenjem
instrumenata kao što su analiza normativnog učinka, procjena
usaglašenosti sa legislativom EU);
uvođenje i poštivanje unificiranih standarda i prakse u pripremi i izrad i
nacrta propisa, kako u pogledu strukture cijelog propisa, pojedinih
odredaba, tako i u pogledu njegovih sastavnih dijelova i obrazloženja;
razvoj institucionalne saradnje i uključivanje civilnog društva i privrede.
Parlamentarna skupština BiH usvojila je jedinstvena pravila za izradu propisa u
institucijama BiH, kojima su prihvaćeni prethodno navedeni principi, zbog čega je
važno insistirati na njihovom sprovođenju. Jedinstvena pravila primjenjuju se u izrad i
propisa u institucijama BiH, ali se, takođe, preporučuju nižim nivoima uprave.
Konačni rezultati njihove primjene trebalo bi da budu kvalitetni domaći propisi koje
karekteriše jasan pravni jezik, razumljiv ne samo upravi već i građanima.
U tom kontekstu naročito je bitna uloga Kancelarije za zakonodavstvo Vijeća
ministara BiH i odgovarajućih zakonodavnih komisija Parlamentarne skupštine BiH, te
odgovarajućih entitetskih tijela. Novi pravni izrazi, instituti, čak i elementi različit ih
pravnih tradicija (anglo-saksonske), već su uvedeni u pravni sistem BiH. Ova tijela
imaju težak zadatak da udovolje potrebi prilagođavanja pravnog sistema BiH
zahtjevima EU i potrebi da se očuva postojeći pravni sistem i pravna tradicija BiH.
Zbog toga je njihov zadatak da olakšaju usklađ ivanje zakonodavstva BiH sa
evropskim, uz istovremeno poboljšanje kvaliteta domaćeg zakonodavstva.
64 Tako na primjer, politika u oblasti zaštite potrošača implicira jačanje administrativnih ili sudskih procedura za efikasnu zaštitu potrošača, te uspostavu vansudskih mehanizama za rješavanje sporova, a u sektoru standarda zahtijeva se jačanje privatnog sektora za ocjenu usklađenosti proizvoda koja se izuzima iz ovlaštenja javne administracije, odnosno državne uprave.
90
4.11. Izbor odgovarajućeg tijela normativnog instrumenta
Osnovno pravilo je da normativni instrument kojim se preuzima propis EU u
nacionalno zakonodavstvo mora biti pravno obavezujući i imati efektivan učinak, a
pitanje izbora ostavljeno je državama-članicama.
Propisi koji se donose na nivou institucija BiH su:
Ustav,
sporazumi,
zakon,
poslovnik,
odluka,
upustvo,
pravilnik,
drugi opšti akti.
Generalno, propisi Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara, te pojedinih
ministarstava i drugih organa uprave, imaju potrebnu obavezujuću snagu i
efektivnost koji ih čine podobnim za preuzimanje legislative EU. Takvu podobnost
imaju i kolektivni ugovori, te drugi opšti pravni akti, što isključuje upravne akte kao
pojedinačne65.
Selekcija odgovarajućeg normativnog akta zahtijeva fleksibilniji i sistematičniji
pristup, te nastoji:
izbjeći mehaničko preuzimanje putem zakona, što može uzrokovati
često nepotrebno duge zastoje u proceduri donošenja i proceduri
izmjena;
obezbijediti preuzimanje više propisa EU koji uređuju istu materiju
jednom ili s više uredbi, te izbjeći nepotrebno preuzimanje istih propisa
EU u dva ili više domaćih propisa66.
65 Kolektivni ugovori smatraju se dovoljnim da se regulišu odnosi između poslodavca i zaposlenog, pod uslovom da se osigura primjenjivost i mogućnost spora u slučaju nesaglasnosti sa odredbama direktive. 66 Kao što je slučaj sa direktivama iz oblasti zaštite potrošača koje su preuzete u jedan - Zakon o zaštiti potrošača. Ipak, iste direktive preuzete su Zakonom o obligacionim odnosima BiH.
91
Karakter i obuhvatnost polit ike EU, te forma propisa kojim je već regulisana
predmetna oblast, faktori su koji, osim forme postojećeg zakona u određenoj oblasti
u BiH i njegovog značaja, takođe utiču i na izbor odgovarajućeg pravnog
instrumenta.
Zakonom će se preuzimati:
uredbe (zakon se zamjenjuje originalnom uredbom na datum pristupanja);
direktive koje uključuju opšte principe za specifična područja ili
horizontalne direktive;
direktive kojima se konstituišu prava i obaveze pravnim i fizičkim licima;
pravni akti čija implementacija podrazumijeva dopunu postojećih zakona.
Aktima resornog ministarstva preuzeće se:
tehničke direktive,
direktive podložne čestim izmjenama.
Propisi koji bi mogli imati polit ičke implikac ije trebalo bi da se implementiraju uz
učešće Parlamentarne skupštine BiH.
Akti ministarstava trebalo bi da se koriste za sprovođenje tehničkih i sličnih
složenih direktiva, kao i za direktive koje su podložne čestim izmjenama.
4.12. Tehnička pomoć Evropske komisije u usklađivanju zakonodavstva
TAIEX je skraćenica za Tehničku pomoć i razmjenu informacija, jedinice Opšte
uprave za proširenje u Komisiji. Cilj TAIEX-a je da novim državama – član icama,
državama kandidatima i državama zapadnog Balkana, osigura kratkoročnu tehničku
pomoć, u skladu s opštim ciljevima Komisije u oblasti približavanja, primjene i
sprovođenja legislative EU67.
Tri su osnovna oblika pomoći putem TAIEX-a:
67 Klasifikaciju identifikacionih brojeva propisa u BiH za potrebe ove baze podataka predložila je DEI. U početnoj fazi softver instaliraju u institucijama i drugim organima uprave u BiH službenici DEI, i to u organizacionoj jedinici koja se bavi normiranjem i usklađivanjem, te službeniku ovlašćenom za unos podataka koga normira svaka institucija. Distribucija širem krugu službenika na različitim nivoima vlasti slijedi nakon uspostave mehanizama saradnje i koordinacije u procesu harmonizacije.
92
Tematski seminari o specifičnim pitanjima prava EU i njegove
implementacije;
Ciljane studijske posjete institucijama EU ili država – članica ili
organizovanje radionica – seminara u državi korisnici pomoći
TAIEX Progress Editor.
Jedan od ciljeva TAIEX-a jeste da državama korisn icama osigura bazu
podataka legislative EU radi olakšavanja procesa usklađ ivanja i monitoringa napretka
u ovom procesu, kao i definisanje potreba za daljn ju tehničku pomoć. Za tu funkciju
jedinica TAIEX kreirala je software Progress Editor kao efikasno sredstvo razmjene
informacija o legislativi EU i nacionalnim programima donesenim u postupku
usklađ ivanja zakonodavstva, koji je bez naknade stavljen na raspolaganje
korisnic ima.
Tri glavne kategorije podataka sadržane su u ovom programu:
mjere EU, odnosno legislativa Unije;
nacionalne mjere, odnosno propisi u BiH kojima je vršeno preuzimanje
legislative EU;
prevodi legislative Unije.
Prvo pruža TAIEX, a drugo dvoje osiguravaju države korisnice.
4.13. Procedura unosa i razmjene informacija putem TAIEX Progress Editor-a
Podaci o legislativi EU, odnosno baza propisa EU, čini sastavni dio Programa i
Kancelarija TAIEX-a je ažurira pet puta godišnje i sa izvršenim izmjenama dostavlja
koordinatoru u svakoj zemlji. Podatke o nacionalnim mjerama unose ovlašćeni
službenici institucija (normirani od institucije) u skladu sa unificiranom klasifikac ijom
identifikacionih brojeva legislative u BiH. Uneseni podaci u elektronskoj formi
dostavljaju se ovlašćenim službeniku DEI koji objedinjuje podatke svih institucija i
dostavlja ih Kancelariji TAIEX-a. Ažuriranje se, takođe, vrši najmanje pet puta
godišnje, što znači da su institucije dužne dostavljati nove unose, u prosjeku, svakih
70 dana.
93
4.13.1. ZNAČAJ TAIEX Progress Editor-a
Iskustva prethodnog proširenja pokazuju da je TAIEX Progress Editor (PE) bio
koristan instrument, kako za Komisiju, tako i za države korisnice.
Komisiji omogućava uvid u ostvareni progres u procesu usklađivanja
propisa i identifikacije specifičnih potreba u određenoj oblasti.
Harmonigram TAIEX Progress Editora je osnova procesa u kasnijoj
integracionoj fazi.
Istu mogućnost nudi i BiH, naročito imajući u vidu da još nismo razvili
sličan instrument praćenja zakonodavnih aktivnosti. Osim toga,
službenicima u BiH omogućava jednostavan pristup legislativi Unije
(direktnim linkovima na EUR-lex baze podataka), obuhvatan pregled
legislative EU, klasifikovane prema pregovaračkim poglavljima, ažuriranu
listu propisa u svakom od pojednih poglavlja i slično. Prednost Programa je
i relativno jednostavno korišćenje koje zahtijeva opšte poznavanje rada
računskih programa, a unos podataka zahtijeva više tehničkog znanja ili
iskustva u radu sa bazama podataka.
Stoga se preporučuje službenicima koji se bave pitanjima harmonizacije da
se upoznaju sa Progress Editorom, kao i dostupnim bazama podataka na
web-stranici TAIEX-a.
5. NAPREDAK BOSNE I HERCEGOVINE U 2007.GODINI
Od marta, 2002.godine, Evropska komisija redovno izvještava Vijeće i
Parlament o napretku, postignutom u zemljama regije zapadnog Balkana.
Kada je riječ o BiH, ova Komisija opisuje odnose Bosne i Hercegovine i Unije,
analizira situaciju u BiH u pogledu polit ičkih kriterijuma za č lanstvo, kao i
ekonomskih, te preispituje sposobnosti BiH za sprovođenje evropskih standarda, to
jest da postepeno približava svoje zakonodatvstvo i ostale segmente u skladu sa
Sporazumom o pridruživanju i priortitetima EU.
BiH je u 2007.godini imala dobre rezultate u ekonomskom i polit ičkom smislu,
ali to nije dovoljno, kada se uzme u obzir da je rat već davno prošao i da
94
Međunarodna zajednica još ima uticaja na ovim prostorima. Zato se moraju tražiti
rješenja, kako bi proces oporavka u narednom periodu bio brži.
5.1. KONTEKST
BiH je potencijalni kandidat za članstvo u EU, a pregovori o Sporazumu i
stabilizaciji između BiH i EU službeno su otvoreni u novembru, 2005.godine. Oni nisu
formalno zaključeni zbog nedovoljnog napretka BiH u sprovođenju potrebnih reformi,
složenih institucionalnih rješenja u BiH, čestih udara na Dejtonsko-pariski mirovni
sporazum i nac ionalističke retorike polit ičkih lidera u BiH koji ugrožavaju program
reformi u državi.
Od 1995.godine, u BiH postoji međunarodno prisustvo pod okriljem UN-a, a
okončaće se kada prestane djeovati Kancelarija visokog predstavnika (OHR-a).
Međutim, zatvaranje OHR-a zavisi od razvoja događaja u BiH i regionu. EU nastavlja
razvijati značajne resurse u BiH u okviru Zajedničke i vanjske polit ike(CFSP) i
Evropske bezbjednosne i odbrambene polit ike(ESDP). Evropska unija je izrazila
namjeru da nakon zatvaranja OHR-a pojača svoj angažman u Bosni i Hercegovini68.
5.2. ODNOSI IZMEĐU EU i BOSNE I HERCEGOVINE
Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja, a
pregovori o Stabilizaciji i pridruživanju su središnji element ovog procesa. Tehnički
pregovori su okončani u decembru, 2006. godine, a u maju, 2007.godine, države
članice su podržale ishod pregovora.
Napredak u oblasti javnog emitovanja i reforme javne uprave takođe su uslov
iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Neuspjeh polit ičkih lidera u BiH da
postignu potrebne reforme i ostvare zaključke Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju ozbiljno ugrožava perspektive Bosne i Hercegovine u pogledu evropskih
integracija.
68 Strategija proširenja i glavni izazovi 2007-2008
95
Kroz Evropsko partnerstvo EU pruža smjernice vlastima Bosne i Hercegovine o
reformskim prioritetima. Napredak na planu tih reformskih prioriteta se podstiče i
prati putem sastanaka Monitoringa reformskog procesa ( RPM), koji ostaju ključni
elemenat za polit ički, ekonomski i tehnički dijalog EU i BiH.
Redovni sastanak Evropskog parlamenta i parlamentaraca BiH održan je u
junu, 2007.godine, a u septembru iste godine uspostavljena je Ministarska trojka
EU/Bosna i Hercegovina kako bi raspravljala o ključnim polit ičkim pitanjima.
Evropska unija nastavlja razvijati značajne resurse u Bosni i Hercegovini u
okviru Zajedničke i bezbjednosne polit ike i Evropske bezbjednosne i odbrambene
polit ike. Novi specijaln i predstavnik EU (EUSR), istovremeno je i Visoki predstavnik u
BiH.
Mandat EUSR-a je da u ime EU daje savjete i olakšava polit ičke procese, te
promoviše cjelokupnu polit ičku koordinaciju u BiH. Mandat EUSR-a je ojačan u martu
i ju lu, 2007.godine, i produžen do februara, 2008.godine. Vijeće za implementaciju
mira, na sastanku u februaru, konstatuje da zbog situacije u BiH i regionu, posebno
na Kosovu, ne dozvoljava da se Kancelarija visokog predstavnika zatvori i njen
mandat produžuje do daljnjeg.
Misija EUFOR-a/ALTHEA je smanjila broj svojih snaga na 2.500, dok je
istovremeno osigurala kapacitete kako bi doprinijela održavanju sigurnog i
bezbjednog okruženja. Mandat Policijske misije EU produžen je u 2008.godini, još na
dvije godine.
U septembru, 2007.godine, EU i Bosna i Hercegovina su potisale sporazume o
olakšavanju viznog režima i o readmisiji. Novi aranžmani o olakšavanju viznog režima
važni su za omogućavanje kontakata među ljudima. Ta rješenja će pojednostaviti
procedure izdavanja viza za određene kategorije građana BiH, uključujući studente,
naučnike, poslovne ljude, novinare i turiste. Takođe će troškovi i izdavanje viza ostati
na postojećem nivou, a u nekim slučajevima vize će biti i besplatne. To će omogućit i
veću interakciju između građana država članica EU i Bosne i Hercegovine.
Što se tiče pretpristupne finansijske pomoći, višegodišnji indikativni p lanski
dokument za 2007-2009. godinu (MIPD) za BiH usvojen je u junu, 2007.godine.
Pomoć za zemlju u okviru programa IPA (Instrument za predpristupnu pomoć) za
2007.godinu ukupno je iznosio 62, 1 milion evra.
96
Glavna područja interesa su jačanje vladavine prava i struktura javne uprave,
ekonomski i socijaln i razvoj, te demokratska stabilizacija, kao i podrška civilnom
društvu. Dodatno je iz fondova Zajednice obezbijeđeno 6, 4 miliona evra za podršku
budžetu Kancelarije visokog predstavnika u BiH.
5.3. POLITIČKI KRITERIJUMI
Ovaj aspekt podrazumijeva napredak BiH u ispunjavanju Kopenhaških
polit ičkih kriterijuma69, koji zahtijevaju stabilnost institucija koje garantuju
demokratiju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i zaštitu manjina . Takođe
prati regionalnu saradnju, dobrosusjedske odnose za zemljama koje su uključene u
proširenje i državama č lanicama, te poštivanje međunarodnih obaveza, kao što je
saradnja sa UN-ovim Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
5.4. DEMOKRATIJA I VLADAVINA PPRAVA
5.4.1. Ustav
Ustav BiH, koji je sadržan u Aneksu IV Dejtonsko-pariskog mirovnog
sporazuma (DPA), uspostavio je složenu institucionalnu arhitekturu.Ovaj Sporazum je
okončao rat i donio mir i stabilnost u BIH. U okviru današnje ustavne strukture, gdje
se BiH sastoji od dva entiteta : Republike Srpske i Federacije BiH, postignut je
napredak, ali nedovoljan, jer preglomazan polit ički aparat, posebno u Federaciji BiH,
sprječava donošenje brzih i efikasnih odluka u procesu reformi.
BiH još zaostaje u demokratskim procesima. Nema vladavine prava u
stvarnom smislu, što daje Evropskoj uniji za pravo da i dalje insistira na tome. Iako je
zakonodavstvo riješeno u nekim oblastima, ono se u praksi dosljedno ne primjenjuje,
što je najveći problem, koji moramo u dogledno vrijeme prevazići.
S obzirom na to da je Parlamentarna skupština BiH, u aprilu 2006.godine,
odbila paket predloženih ustavnih amandmana, nije bilo daljnjih pokušaja da se
Ustav izmijeni. I dalje postoji neslaganje polit ičkih lidera u vezi s obimom buduće
69 Radni dokument Komisije Evropskih zajednica, Brisel, 06.11.2007
97
ustavne reforme. Nacionalistička retorika polit ičkih lidera u BiH onemogućila je
reforme u više područja. Nakon presude Haškog tribunala u vezi tužbe BiH protiv
Srbije i Crne Gore, jedan broj bošnjačkih plit ičara pozvao je na jednostrane ustavne
promjene, posebno u vezi sa statusom Srebrenice. Polit ičko rukovodstvo Republike
Srpske tada je pokrenulo mogućnost referenduma o samoopredjeljenju i povlačenje
nadležnosti sa državnog nivoa.
Vlasti Bosne i Hercegovine nisu pokazale kapacitet da preduzmu polit ičku
odgovornost i odgovornost za reforme, pa zbog polit ičke situacije i nepostojanja
volje, Visoki predstavnik i dalje ima važnu ulogu u reformskim procesima i pitanjima
upravljanja državom, što jednom broju polit ičara u BiH i odgovara.
Entiteti nisu uspjeli usag lasiti svoje ustave sa odlukom Ustavnog suda BiH iz
marta 2006.godine, kojim je odlučeno da entitetski grbovi, zastave i himne nisu u
skladu sa Ustavom BiH. Republika Srpska je postigla sag lasnost o novim simbolima.
Federacija BiH je formirala komisiju koja će predložiti nove entitetske simbole, ali u
ovom entitetu i ne postoji neki interes da se pronađe riješenje, jer smatraju da
entitetski simboli nisu potrebni, već samo simboli na nivou jedinstvene BiH.
5.4.2. Parlament
Bosna i Hercegovina ima dvodomni državni Parlament, uz parlamente na nivou
Republike Srpske i Federacije BiH, Brčko distrikta i kantona.
Parlamentarna skupština BiH sastoji se od Predstavničkog doma i Doma
naroda, ali parlamentarne aktivnosti teku sporo zbog veoma čestih nepomirljivih
polit ičkih stavova delegata. Na sporost rada državnog Parlamenta utiče i sporost
Vijeća ministara BiH u predlaganju zakona.
Rad Parlamentarne skupštine BiH i dalje je ograničen zbog komplikovane
parlamentarne strukuture, jer pojedini zakoni nekoliko puta prolaze kroz
Predstavnički dom i Dom naroda BiH.
98
5.4.3 Predjedništvo BiH i Vlada
Kao rezultat odbacivanja ustavnih amandmana, u aprilu 2006.godine,
Predsjedništvo BiH je tročlano i predstavlja tri konstitutivna naroda u BiH. Nastavlja
se rotirati svakih osam mjeseci. Njegov mandat uključuje određenu ulogu u spoljnoj
polit ici, predlaganje godišnjeg budžeta i zastupanje BiH u međunarodnim
organizacijama. Predsjedništvo se redovno sastaje, ali članovi su, uglavnom,
nastavili iskazivati prvenstveno pripadnost svom entitetu i izbornoj bazi-
konstitutivnom korpusu –biračima, dok su pokazivali malo sposobnosti da dođu do
zajedničke pozicije, pa se u posljednje vrijeme često koriste i vetom u vezi s ključnim
odlukama.
Savjet ministara BiH je izvršna i operativna vlast i u okviru svojih
ministarstava obavlja poslove koji su zajednički za Bosnu i Hercegovinu. Osim,
predsjedavajućeg, u inostranim aktivnostima nadležan je ministar inostranih poslova
BiH, ali vrlo često se dešava da u javnosti istupaju zavisno od polit ičke i nacionalne
ideologije.
Direkcija za evropske integracije(DEI) je direktno povezana s Vijećem
ministara i ima važnu ulogu u BiH za programiranje pomoći Evropske unije.
Direkcija za ekonomsko planiranje je odgovorna za praćenje srednjoročne
razvojne strategije i namjera joj je da prati izradu nove Državne razvojne strategije i
Državnog razvojnog plana.
Vlada RS je bila efikasna u pogledu usvajanja zakona, pogotovo u ekonomskoj
sferi, te postigla uspjeh u privlačenju stranih investicija. Vlada RS efikasno je
nastavila jačanje vlastitog pravnog okvira. I dalje je protiv prenosa ovlašćenja na
državni n ivo, pogotovo u slučajevima kada to nema niti polit ičku niti ekonomsku
opravdanost. Posebno je konstruktivna aktivnost Vlade RS u Srebrenici, nakon
presude Međunarodnog suda pravde u vezi tužbom BiH protiv Srbije i Crne Gore.
Vlada Federacije je bila manje efikasna u pogledu usvajanja zakona, a njen
rad je bio pod uticajem složene polit ičke klime i suprotstavljenih partijskih interesa u
tom entitetu. I na ekonomskom planu, rad Vlade Federacije zaostaje za Vladom RS.
U Brčko distriktu je ekonomsko stanje mnogo bolje, ali uočljiv je netransparentan
99
način rada i trošenja sredstava.Kada je riječ o polit ičkom ambijentu, situaciju diktira
polit ička klima u entitetima, tako da je to primaran elemenat.
5.4.4. Javna uprava
U Bosni i Hercegovini određen napredak je postignut na polju javne uprave, a
BiH je na profesionalan nač in učestovala u tehničkom dijelu pregovora o Sporazumu
o stabilizac iji i pridruživanju. U aprilu, 2007.godine, imenovan je novi koordinator za
reformu javne uprave, sa četvorogodišnjim mandatom. Kancelarija koordinatora za
reformu javne uprave dobila je budžetska sredstva za kadrovsko popunjavanje. Sve
vlade su usvojile zajedničku platformu za sprovođenje Strategije javne uprave(PAR),
koja definiše odgovornosti na polit ičkom, te na nivou koordinacije i sprovođenja ovog
procesa. U julu, 2007.godine, potpisan je Memorandum o razumijevanju o
uspostavljanju Fonda za reformu javne uprave, koji je finansijski podržala EU70.
BiH i dalje trpi zbog komplikovanih administrativnih strukutra. Državna
strukutra reforme javne uprave tek treba da bude sprovedena na odgovarajući način.
Još ne postoji bilo kakva sistemska aktivnost koju bi domaći faktori preuzeli kao svoju
odgovornost. Kancelarija koordinatora PAR-a i dalje zavisi od strane pomoći.
Koordinacijski odbor PAR-a još nije preuzeo ulogu pokretača polit ičkih promjena
“usmjeravanja”.
Reforma lokalne samouprave, u skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj
samoupravi, još je u toku. Oba entiteta su usvojila zakone o lokalnoj samoupravi. U
novembru, 2006.godine, Vijeće Evropskog kongresa lokalnih i regionaln ih vlasti
utvrdilo je da su zakoni o lokalnoj samoupravi u Republici Srpskoj i Federaciji BiH u
cijelosti kompatibilni sa principima Povelje, ali da lokalne vlasti nemaju jasne ustavne
garancije, da opštine u velikoj mjeri zavise od finansijskih transfera sa višeg nivoa,
te da su odgovarajuće osnovice lokalnih prihoda niske. Promjene u Zakonu o
budžetskom sistemu Republike Srpske i Zakonu o prikupljanju prihoda Federacije
BiH, usvojene 2006.godine, dodjeljuju određene procente prihoda sa jedinstvenog
računa entitetskim, kantonalnim i opštinskim vladama.
70 Izvještaj o napretku BiH u 2007. godini, Brisel, 06.11.2007. godine
100
Složene administrativne strukture u BiH, a pogotovo u Federaciji, i dalje su
kamen spoticanja efikasnoj lokalnoj samoupravi.
5.4.5. Civilna kontrola nad bezbjednosnim snagama
Zajednička parlamentarna Komisija za odbranu i bezbjednost i Komisija za
obavještajni rad i bezbjednost izvršavaju svoje dužnosti na odgovarajući način.U
pogledu reforme odbrane, napreduje prenos preostalih dejtonskih zadataka i funkcija
sa EUFOR-a na vlasti BiH. Kada je riječ o obavještajnoj službi, postignut je značajan
napredak na pitanjima kao što je borba protiv terorizma, organizovanog kriminala i
ratnih zločina. Obavještajna i bezbjednosna agencija BiH (OSA) efikasno obavlja
svoje aktivnosti.
U prvom tromjesečju 2008.godine potpisan je Sporazum o korišćenju pokretne
imovine za potrebe oružanih snaga BiH, ali nepokretna imovina je još sporna. Razlog
za to je što Republika Srpska insistira da ova imovina ostane vlasništvo entiteta, a
pritisak iz Federacije BiH i Kancelarije visokog predstavnika je da to bude riješeno na
nivou BiH. U ovom slučaju je nepotrebno da se to dešava, jer je nepokretna imovina
vlasništvo entiteta, što predviđa Dejtonski sporazum.
Kao rezultat napretka u reformi odbrane, uključujući i uspostavljanje
demokratske kontrole nad oružanim snagama, NATO je BiH pozvao da se pridruži
programu Partnerstvo za mir i Evroatlantskom vijeću, u novembru 2006.godine.Sam
Sporazum o partnerstvu za mir zaključen je u decembru iste godine. Još jedan dokaz
dobre reforme je i poziv NATO-a Bosni i Hercegovini, na Samitu u Bukureštu,
2008.godine, na inteziviranje saradnje sa vojnom Alijansom, što zapravo znači još
samo korak za ulazak u NATO.
5.4.5. Pravosudni sistem
Struktura pravosudnog sistema u BiH održava unutrašnju strukturu zemlje.
Sudovi postoje na entitetskom i državnom nivou, a i unutar entiteta. Na državnom
nivou sistem se sastoji od Ministarstva pravde u okviru Savjeta ministara BiH, Suda
101
BiH sa međunarodnim registrarom i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta ( VSTV) koji
sprovodi reformu pravosuđa. VSTV, kao nezavisno i autonomno tijelo, ima važnu
ulogu u poboljšanju situacije u pravosuđu BiH71.
Uređen je status Centra za obuku sudija i tužilaca u entitetima, kao priznate
institucije za profesionalno obrazovanje sadašnjih i budućih sudija i tužilaca i izrađena
je srednjoročna strategija obuke.
U entitetima, reforma zakona o prekršajima je uspješno završena, a prekršajni
sudovi su spojeni sa osnovnim sudovima.
Iako je u ovoj oblasti generalno vidljiv napredak, ozbiljne prepreke efikasnom
djelovanju pravosuđa i dalje su prisutne. One uključuju četiri paralelne i posebne
jurisd ikcije: na državnom nivou, u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu;
nekoherentni pravni sistemi; upustva koje izdaje četrnaest ministarstava pravde;
četiri različ ita pravosudna ispita; visok nivo preinačenih krivičnih presuda u većim
krivičnim predmetima pred Sudom BiH. Međutim, mora se istaći da je posebno
komplikovan sistem pravosuđe u Federaciji BiH, jer je uspostavljen na više n ivoa i
zahtijeva brzu reorganizaciju, ukoliko se želi postići efekat.
U BiH slab napredak ostvaren je na području maloljetničke delinkvencije.
Sprovođenje Strategije i Akcionog plana protiv maloljetničkih prekršaja, usvojeno je u
julu, 2006.godine, ali zbog nedostatka odgovarajućih kazneno-popravnih institucija
za maloljetnike i alternativnih mjera za ove prekršioce zakona i dalje je onemogućeno
uspostavljanje sistema za rješavanje maloljetničke delinkvencije.
U pogledu domaćeg krivičnog gonjenja optuženih za ratne zločine, državna
Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) istražuje oko 500 predmeta koji se tiču ratnih
zločina. U ju lu, 2007. godine, otvorene su istrage protiv 93 osobe za koje se sumnja
da su bile umiješane u mrežu koja podržava osumnjičene za ratne zločine. Policija RS
71 BiH je ratifikovala većinu konvencija Savjeta Evrope koje se odnose na pravnu pomoć u krivičnim stvarima i to: Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima, Evropska konvencija o ekstradiciji sa protokolom, Evropska konvencija o prenosu postupka o kaznenim stvarima, Evropska konvencija o obeštećenju žrtava krivičnih djela nasilja, Evropska konvencija o transferu osuđenih lica. Evropska konvencija o kibernetičkom kriminalu koja se nalazi u fazi rati fikacije. Notifikacijom o sukcesiji BiH je preuzela sve bilateralne i multirateralne ugovore koje je zaključila, naslijedila ili čija članica je bila SFR Jugoslavija. BiH je zaključila Ugovor o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima i Ugovor o međusobnom izvršenju sudskih odluka u krivičnim stvarima sa Republikom Hrvatskom. Slični ugovori sa ostalim bivšim republikama eks Jugoslavije su potpisani i nalaze se u fazi rati fikovanja.
102
je efikasnija u ovom pogledu od policije u Federaciji, s obzirom na to da je
suspendovala 35 policajca koje se dovode u vezu sa ratnim zločinom72.
5.4.6. Regionalna pitanja i međunarodne obaveze
Sprvođenje Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma se nastavlja, ali često
dolazi u blokadu zbog nacionalističke retorike pojedinih polit ičkih lidera u oba
entiteta.
Može se slobodno reći da je BiH ispoštovala većinu svojih postprijemnih
obaveza prema Vijeću Evrope(VE).
Saradnja BIH sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)
je napredovala, a Sud BiH preuzeo je od Haškog tribunala šest predmeta o ratnim
zločinima.
Što se tiče Međunarodnog krivičnog suda (ICC)73, Bosna i Hercegovina i dalje
ima bileteralni sporazum o imunitetu sa SAD, sklopljen u junu 2003.godine, kojim je
Amerika dobila izuzeće od jurisdikc ije ICC-a što nije u skladu sa zajedničkom
pozicijom EU o integritetu Rimskog statuta,kao ni sa ključnim principima Unije o
bileteralnim sporazumima o imunitetu .
Regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi čine suštinski d io procesa
pribilžavanja BiH evropskim integracionim procesima.
BiH je, u septembru 2007.godine, ratifikovala prošireni i dopunjeni Sporazum
o slobodnoj trgovini srednjoevropskih zemalja (CEFTA), a potpisnica je i Ugovora o
energetskoj zajednici koji je stupio na snagu u julu, 2006.godine. Sporazum o
evropskom vazdušnom prostoru (ECAA), BiH je potpisala u septembru, 2007.godine.
Odnosi BIH sa Hrvatskom su stabiln i, ali i dalje pitanje granice nije riješeno, a
ima stagnacije i u ostalim oblastima. Odnosi sa Crnom Gorom i Makedonijom su
zadovoljavajući. Odnosi sa Srbijom nisu zadovoljavajući, kada je u pitanju cijela BIH,
72 Značajni pravni akti EU u oblasti sudske saradnje u krivičnim stvarima su: Konvencija o pojednostavljenju procedure ekstradi cije između zemalja članica EU (1996), Okvirirna odluka Savjeta o zajedničkim istražnim timovima (2002), Okvirirna odluka Savjeta o Evropskom nalogu za hapšenje i postupku predaje između zemalja članica EU (2002). 73 Pravilo 11 BIS MKSJ (ICC) je utvrdio proceduru prebacivanja predmeta na domaće sudove nakon što ICC potvrdi optužnicu
103
a kada je riječ o RS , odnosi su regulisani Sporazumom o specijalnim i paraleln im
vezama Srpske i Srbije.
Bileteralni odnosi za državama-č lanicama EU su u stalnom napretku, a glavni
trgovinski partner BiH su č lanice Unije. Poseban trgovinski rast zabilježen je sa
Austrijom, Njemačkom, Italijom i Slovenijom.
6. EKONOMSKI KRITERIJUMI
6.1. Postojanje funkcionalne tržišne ekonomije
Savjet ministara BiH dostavio je prvi Ekonomski i fiskaln i program za 2006-
2008. u decembru 2006.godine, čime je osigurana osnova za analizi budućeg razvoja
ekonomskih i strukturalnih reformi. Konsezus o temeljnim p itanjima ekonomskih
polit ika još nije postignut, što odražava suprotstavljena gledišta na nivou države i
entiteta o bitnim pitanjima ekonomske reforme i koordinacije. Nedostatak konsezusa
o sprovođenju reformi posebno je očigledan u Federaciji BiH, gdje je privatizacija i
restrukturiranje preduzeća u javnom vlasništvu veoma usporeno. Postoji ograničen
konsenzus o stepenu prenosa nadležnosti na državne institucije, a kad se to i dogodi,
često je praćeno rastom potrošnje. Na području fiskalne koordinacije, pregovori o
formalizaciji i poboljšanju aktivnosti Nacionalnog fiskalnog vijeća su nastavljeni.
Uopšteno, nedostatak koherentnosti i konsenzusa o ekonomskim polit ikama
onemogućilo je ubrzanje reformi na državnom, entitetskom i drugim nivoima vlasti.
6.2. Makroekonomska stab ilnost
U 2006.godini, realni rast bruto društvenog proizvoda (BDP), bio je 6,2%,
dakle rast sa 4,3% u odnosu na 2005.godinu, do kojeg je došlo pod uticajem
domaće potražnje i znatnog rasta neto izvoza. Ekonomska aktivnost snažno je rasla u
sektorima kao što su veleprodaja i maloprodaja, građevinarstvo, nekretnine,
finansijsko posredovanje i proizvodnja, što odražava povoljno vanjsko okruženje.
104
U 2006.godini, industrijska proizvodnja povećana je za 19,1% u Republici
Srpskoj, a u Federaciji BiH za 7,5%, čemu je prethodio natprosječan rast proizvodnje
hemikalija, metala, namještaja, mašina i opreme u Federaciji BiH, a proizvoda od
gume i plastike, metala i drveta, te namještaja, u Republici Srpskoj.
U prvih osam mjeseci u 2007.godini, rast-godina na godinu-obima industrijske
proizvodnje bio je 11,9%, u Federaciji BiH, što premašuje skromni rast od 0.4% u
Republici Srpskoj. Sveukupno gledano, ekonomski rast ubrzan je u 2006.godini zbog
dinamičnog procesa sustizanja u Republici Srpskoj, što je osnaženo u 2007.godini.
Deficit tekućeg računa gotovo je prepolovljen na oko 11% BDP od 2005. do
2006.godine, prvenstveno zahvaljujući smanjenju trgovinskog deficita za oko 11%
BDP-a. Uvođenje PDV-a, u januaru 2006.godine, dovelo je do preciznijeg
izvještavanja o vrijednosti izvoza i uvoza u drugoj polovini 2005.godine. Kao rezultat
toga, u 2006.godini uvoz je bio gotovo jednak u nominalnim veličinama, dok je izvoz
porastao za oko 29% čemu je pomogao povoljan rast izvoznih cijena. Međutim,
povoljan trend se nije nastavio u 2007.godini, kada je uvoz porastao za oko 24%-
godina na godinu-u prvih šest mjeseci-čime se trgovinski deficit povećao za 29%.
U 2006.godini, značajan trgovinski deficit od oko 35% BDP-a finansiran je u
velikoj mjeri iz doznaka radnika u obliku privatnih tekućih transfera i prihoda
zaposlenih koji je iznosio ukuopno oko 18% BDP-a na neto osnovi. Neto iznos stranih
direktnih investicija pokrio je oko jednu trećinu deficita tekućeg računa. U prvoj
polovini 2007.godine, privatizacija Telekoma Srpske i pokretanje investicija povećao
je neto priliv direktnih stranih investiranja iznad 8% projektovanog BDP-a. Nakon
snažnog priliva kapitala, službene devizne rezerve povećane su krajem avgusta,
2007. godine, za 25% godina na godinu. Spoljni dug dalje je opadao na oko 21%
BDP-a na kraju 2006.godine, a ukupan spoljni dug procijenjen je na oko 51% BDP-a.
Uprkos privremenom poboljšanju u 2006.godini, spoljni disbalans ponovo je rastao u
2007.godini, ali uz veću pokrivenost neto prilivom direktnih stranih investicija74.
Zaposlenje u formalnom sektoru povećano je za 1,7% godina na godinu, u
junu 2007.godine. Registrovana stopa nezaposlenosti povećena je blago na 44,2%.
74 Komisija Evropskih zajednica, Brisel, 06.11.2007. godine
105
Ankete radne snage pokazivale su neznatan porast stope zaposlenosti na 31,2% u
aprilu 2007.godine sa 29,7% godinu dana ranije. Stopa zaposlenosti porasla je na
oko 35% u RS, a u FBiH ostala je gotovo ista - na oko 29%. U isto vrijeme, stopa
nezaposlenosti blago je smanjena na 29% sa 31% u istom periodu, te je ostala na
oko 25% u RS, a 31% u FBiH. Ukupno gledano, nezaposlenost je veoma visoka, a
otvaranje novih radnih mjesta onemogućeno je znatnim strukturalnim rig idnostima,
pogotovo visokim porezom na rad, poremećenim mehanizmom utvrđivanja plata i
niskom mobilnošću radne snage. Relativno visoki i loše usmjereni socijaln i transferi
smanjuju podsticaj da se aktivno traži posao.
Monetarna polit ika Centralne banke BiH (CBBH) vodi se u okviru aranžmana
Valutnog odbora, povezanog s evrom. CBBH je zadržala zahtjeve za rezervama
nepromijenjenim u 2006.godini i prvoj polovini 2007. Godišnji rast kredita usporen je
sa 27,3% u 2005.godini na 23,4% u 2006.godini. Godišnji rast tzv. monetarnog
agregata ubrzan je za 18,2% na kraju 2005.godine, na 24,6% krajem avgusta
2007.godine. Ipak, njegova pokrivenost deviznim rezervama bila je velika i iznosila je
oko 87,5% krajem avgusta, 2007.godine. Viša stopa inflacije zabilježena je u
2006.godini, nakon uvođenja PDV-a i promjena administrativnih cijena, a to se
znatno smanjilo u 2007.godini. Indeks inflacije potrošačkih cijena na kraju
2006.godine ostao je na 6,1%, ali je krajem avgusta, 2007.godine, opao na 0,9%.
Aranžman Valutnog odbora i dalje je garant makroekonomske stabilnosti u BiH,
uprkos brzom rastu domaćih kredita.
Zamjena poreza na promet PDV-om, 2006.godine, doprinijela je rastu
konsolidovanog prihoda na oko 45% BDP-a u 2006.godini, što je znatno uticalo na
fiskalnu situaciju u istoj godini, kao i u narednoj. Porast prihoda za blizu 4% BDP-a,
od 2005. do 2006.godine, rezultirao je povećanom potrošnjom na svim nivoima
vlasti, te je ukupno iznosio više od 3% bruto društvenog proizvoda,kao i rastom
budžetskog suficita na 2,9% BDP-a. Budžet državnih institucija povećan je za oko
1,4% BDP-a zbog prenosa ovlašćenja sa entiteta, od čega je 1,2% BDP-a potrošeno
na povećanje plata. Prenos funkcija na državni nivo nije pratilo ekvivalentno
smanjenje potrošnje entiteta, koji su povećali svoje rashode kao udio u BDP-u. Javna
potrošnja povećana je za oko 1,6% entitetskog BDP-a u FBiH i 2,9% u RS. Spoljni
106
javni dug BiH je u silaznom trendu sa oko 26% BDP-a krajem 2005.godine na 21%
krajem 2006.godine.
Poboljšana makroekonomska polit ika iz 2006.godine odražava se u
povećanom suficitu ravnoteže između štednje i investicija javnog sektora i značajnom
smanjenju deficita tekućeg računa. Najvažnije je uvođenje PDV-a, koji je, uprkos
ukupnom pozitivnom efektu, omogućio slab ljenje kvaliteta fiskalnih prilagođavanja
otvaranjem prostora za veliki porast tekuće javne potrošnje. Istovremeno, reforma
direktnih poreza u RS, od januara 2007.godine, pojednostavila je poreski sistem i
smanjila f iskalno opterećenje, te se pretpostavlja da b i to moglo ublažiti poremećaje
na tržištu rada.
6.3. Međusobno djelovanje tržišnih snaga
U 2006. i 2007.godini, Republika Srpska je postigla daljnji napredak u
privatizac iji. Nakon prodaje Telekoma, prodato je oko 63% početne mase državnog
kapitala za privatizaciju. Završene su aktivnosti u vezi s privatizacijom naftnog
sektora RS. Uspostava Razvojno investicione banke RS, u svrhu upravljanja
preostalim državnim vlasništvom, dovršavanja privatizacije i investiranja prihoda od
privatizac ije kroz različite fondove, ima namjeru poboljšati raspodjelu javnih resursa,
pogotovo u bankarskom sektoru.
U 2006.godini, udio privatnog sektora u BDP-u je u cijeloj zemlji ostao na
nivou oko 55%, zabilježenom 2005.godine. Glavni razlog za to bilo je usporavanje
procesa privatizacije, pogotovo u FBiH. U 2006.godini, razne privatizacijske agencije
u FBiH (entitetska i kantonalne) prodale su udjele u četrnaest kompanija, sa ukupnim
privatizac ionim kapitalom od 86 miliona evra i preuzetim investicionim obavezama od
oko 87 miliona evra.
6.4. Slobodan ulazak i izlazak na tržište
Sprovođenje jedinstvenog sistema privatizacije počelo je na određenom broju
sudova, u junu 2007.godine. To bi trebalo skratiti proceduru sudske registracije i
107
smanjiti broj potrebnih dokumenata za ovaj postupak. Analize pokazuju da do juna
2007.godine nije bilo naročitog napretka u procedurama za pokretanja biznisa,
dobijanja licenci ili zatvaranja preduzeća, ali je krajem iste i početkom 2008.godine to
stanje djelimično poboljšano u RS. Međutim, izvjestan napredak je postignut u
smanjenju broja inspekcija s kojima se suočavaju kompanije u oba entiteta. Ovdje se
mora napomenuti da je RS okončala proces smanjenja birokratije u pojedinim
oblastima, poznatiji kao proces „giljotina propisa“.
Pravosudni sistem i dalje trpi zbog sporih sudskih postupaka te velikog i
rastućeg zaostatka neriješenih predmeta. Ukupno gledano, te okolnosti slabe
poslovno okruženje time što ugrožavaju efikasnije sprovođenje prava kreditora i
imovinskih prava, posebno u FBiH.
6.5. Razvoj finansijskog sektora
Banke drže dominantnu poziciju u finansijskom sektoru u BiH i njihova aktiva
je porasla na oko 82% BDP-a u 2006.godini, u odnosu na 76% u 2005.godini.
Recimo, krajem 2006.godine u BiH su djelovale trideset dvije banke sa stranim
kapitalom koji kontroliše oko 83% ukupnog bankovnog kapitala. Krajem 2006.godine,
u RS je završena privatizacija banaka.
Nebankovni finansijski sektori zabilježili su održivi rast u 2006.godini.
Pozajmnice u sektoru mikrokredita iznosile su ukupno 2,5% BDP-a u 2006.godini.
Usvojeni su novi harmonizovani entitetski zakoni o mikrokreditnim organizacijama, uz
izmjene i dopune zakona o agencijama za bankarstvo, kako bi se mikrokreditni sektor
stavio u okvir Agencije za bankarstvo.
U 2006.godini, tržišna kapitalizac ija Sarajevske berze (SASE) porasla je sa
76% na gotovo 95% BDP-a u FBiH, dok je Banjalučka berza (BIRS) povećala svoju
kapitalizaciju na 175%, na više od 121% BDP-a u RS. Na kraju 2006.godine,
kapitalizacija tržišta dionicama obje berze u BiH bila je na 108% ukupnog BDP-a
zemlje. U 2007.godini, trgovina kapitala na obje berze naglo je pala. Prema procjeni
pojedinih ekonomskih analit ičara razlog su nestabilni polit ički i ekonomski faktori, ali i
loša upućenost građana o berzanskom poslovanju. Pokazatelji f inansijske stabilnosti
ukazuju na jačanje bankarskog sistema u 2006.godini. Odnos neotplaćenih kredita, u
odnosu na ukupne kredite, smanjen je na 4% krajem godine.
108
6.6. Sposobnost suočavanja sa konkurencijskim pritiskom i tržišnim snagama u
Evropskoj uniji
6.6.1. Postojanje funkcionalne tržišne ekonomije
Makroekonomska stabilnost je poboljšana, a ekonomski operateri su sposobni
samostalno donositi odluke u klimi relativne stabilnosti i predvidljivosti. Usporavanje
strukturalnih reformi, posebno u FBiH, zajedno sa nepostojanjem konsenzusa u
ekonomskim polit ikama i kontinuiranog snažnog pritiska javnog sektora na
ekonomiju, i dalje sprječavaju efikasnu raspodjelu resursa putem tržišnih
mehanizama.
6.6.2. Ljudski i fizički kapital
Zakon o visokom obrazovanju u BiH je usvojen, a nastoji se poboljšati kvalitet
stručne obuke i uspostavljanje tješnje veze sa potrebama tržišta rada. Uprkos
znatnim poboljšanjima, stopa upisa u srednjem i visokom obrazovanju, i stopa
završavanja obrazovanja, ostaju na relativno niskom nivou. Prema anketi radne
snage, učešće na tržištu rada je još veoma slabo, kako pokazuje stopa aktivnosti od
44% i stopa nezaposlenosti koja je neznatno smanjena na 29%, u aprilu
2007.godine. Poboljšani učinak na tržištu rada zavisi u velikoj mjeri i od smanjenja
rigidnosti tržišta rada i povećanja mobilnosti radne snage. Slab učinak tržišta rada
zahtijeva snažno strukturalno prilagođavanje.
U 2006.godini, kao i u prethodnoj godini, direktne strane investicije uglavnom
su išle u finansijski sektor, ali proizvodni sektor je takođe privukao oko ¼ priliva
sredstava. Investicije su iznosile oko 21% BDP-a u 2005.godini. Priliv direktnih
stranih investicija u BiH umjereno je rastao sa 5,5% BDP-a u 2005.godini na 5,8% u
2006.godini.
Unapređenje telekomunikacija i transportne infrastrukture napreduje, posebno
izgradnjom lokalne putne mreže. Razvoj sektora istraživanja i razvoja nije na
zavidnom nivou zbog slabe istraživačke infrastrukture, slabog učinka višeg
109
obrazovanja i masovnog odlaska mladog kadra iz zemlje. Dakle, fizički kapital raste,
mada veoma sporo.
6.6.3. Struktura sektora i preduzeća
Pravni okvir koji bi omogućio finansijsko restrukturiranje i otpisivanje dugova
za državna preduzeća, usvojen je u oba entiteta 2006.godine. Zakonodavstvo u
privatizac iji je dopunjeno u FBiH kako bi, između ostalog, omogućili podjelu državnih
preduzeća na održive komponente koje bi bile predmet prodaje. Novi zakon o
finansijsko restrukturiranju u RS pro izveo je pozitivne rezultate, između ostalog,
prodajom naftnog sektora. Generalno, restrukturiranje državnih preduzeća
napredovalo je prilično sporo zbog određenih interesa kako menadžera preduzeća i
sindikata tako i donosilaca polit ičkih odluka.
Liberalizac ija mrežnih industrija je nastavljena sa različ it im rezultatima.
Određeni napredak je postignut u otvaranju tržišta električne energije, ali manje u
sektoru gasa. Izvjestan napredak je postignut u liberalizaciji sektora
telekomunikacija, posebno prodajom Telekoma Srpske.
Strukturalno razdvajanje željezničkih kompanija nastavlja se u oba entiteta, ali
ova oblast i dalje kuburi sa gubicima. U sektorskoj strukturi ekonomije kao uslugama-
maloprodaje i veleprodaje, finansijskom posredovanju i nekretninama, nastavlja se
postepeno poboljšanje. Istovremeno, struktura izvoza i industrijske proizvodnje
pokazuje rezultate prema robi veće dodatne vrijednosti.
Sektor malih i srednjih preduzeća (SME) raste, ali se bori sa teškim poslovnim
okruženjem. Pristup dugoročnom finansiranju i nedostatak nemogućnosti za zajam
ostaju problematični. Dobar rezultat postignut je na entitetskom nivou, ali nema
konsenzusa o uspostavljanju mreže podrške malim i srednjim preduzećima na
državnom nivou. Parlament RS usvojio je Strategiju razvoja malih i srednjih
preduzeća za 2006-2010.godinu, a FBiH usvojila je zakon o podsticaju razvoja malih i
srednjih preduzeća.
110
6.6.4. Uticaj države na konkurentnost
Izvjestan napredak je postignut na jačanju transparentnosti državne pomoći
kroz izradu preliminarne inventure državne pomoći za 2004-2006.godinu. Većina
programa podrške u BiH ne bi se kvalifikovali kao šeme državne pomoći, s obzirom
na to da obično traju manje od godinu dana, ili se čak usvajaju ad hoc. Odobreni
iznosi su veliki i u daljnjem porastu i kreću se u prosjeku od 1,5% do 4,5% BDP-a.
Veliki dio podrške odlazi na sektore kao što su javni transporti i komunalna
preduzeća, poljoprivreda i rudarstvo. Konkurencijsko vijeće pojačalo je aktivnosti na
sprovođenju istraga o izdavanju rješenja kako bi se postigla efikasnija antitrustovska
kontrola.
6.6.5. Ekonomska integracija sa EU
Bosna i Hercegovina ima otvorenu ekonomiju sa ukupnom trgovinom koja je
u 2006.godini iznosila oko 103% BDP-a. U istoj godini, Evropska unija je i dalje
ostala najvažniji trgovinski partner u BiH, sa udjelom od oko 69,4% ukupnog izvoza i
60,2% ukupnog uvoza. Prilivi direktnih stranih investicija iz EU privremeno su
smanjeni u prvoj polovini 2007.godine, nakon velike prodaje Telekoma Srpske
kompaniji koja nije iz EU. Ipak, integracija trgovine investicija sa EU ostaje snažna.
6.6.6.Evropski standardi
Ovo poglavlje razmatra sposobnosti BiH da postepeno približi evropskim
standardima75 svoje zakonodavstvo i polit iku u vezi sa unutrašnjim tržištem,
sektorskim polit ikama i pravdom, slobodom i bezbjednošću, u skladu sa Sporazumom
o stabilzaciji i pridruživanju, te prioritetima iz Evropskog partnerstva76.
75 Sporazum o saradnji na prevenciji i borbi protiv prekograničnog kriminala s Poveljom o osnivanju i radu regionalnog centra Jugoistočne Evropske inicijative – SECI Centar, Službeni glasnik BiH br. 19/00 76 Izvješđtaj o napretku BiH u 2007. godini, Brisel, 06.11.2007. godine
111
6.6.7. Unutrašnje tržište
Slobodno kretanje robe
Kada je riječ o horizontalnim mjerama, napredak je postignut u pogledu
razdvajanja Instituta za standarde, mjerenje i intelektualno vlasništvo u BiH i
uspostavljanju tri posebna instituta, početkom 2007.godine:
- Institut za standardizaciju,
- Institut za mjerenje i
- Institut za intelektualno vlasništvo.
Institut za standardizaciju obavlja standardizac ijske aktivnosti na osnovu
principa dobrovoljne standardizacije, te kao nacionalne standarde usvaja standarde
Evropske organizacije za standardizaciju CEN (Evropski komitet za standardizaciju),
CENELEC (Evropski komitet za elektrotehničku standardizaciju) i ETSI (Evropski
institut za telekomunikacijske standarde). Do sada je 7641 Evropski standard (EN)
usvojen kao standard BiH. Institut je pridruženi član CENELEC-a i partnersko
standardizacijsko tijelo CEN-a. Imenovan je direktor Instituta, ali nedostatak resursa
ugrožava kapacitet efikasnog rada.
U pogledu akreditacije, Institut za akreditaciju rad i u skladu sa zahtjevima EN
45000 i ISO/TEC 17000 serije standarda i uz preporuke i smjernice koje je objavila
Evropska saradnja za akreditacije. Institut je do sada akreditovao trideset tijela za
ocjenjivanje usklađenosti, a BiH treba uspostaviti uslove za buduće međunarodno
priznanje rezultata i certifikata ispitivanja i kalibracije. Mali napredak je postignut u
pogledu mjerenja, a zakonodavstvo o mjerenju nije usklađeno sa zahtjevima EU, koji
podrazumijevaju razdvajanje pravnog, naučnog i industrijskog mjerenja, te
usklađ ivanje državnog i entitetskih zakona. BiH treba razviti sistem mjerenja u skladu
sa praksama država-č lanica EU, te razviti službe za mjerenje međunarodno priznatog
kvaliteta u okviru nacionalne infrastrukture za mjerenje. Osim toga, mora početi
priprema Instituta za mjerenje BiH za buduće puno članstvo u EUROMET-u (Evropska
saradnja za mjerenje u standardima), EURACHEM-u (Evropska federacija nacionalnih
112
udruženja za analit ičku hemiju), WELMEC-u (Evropska saradnja u pravnom
mjerenju), OIML-u (Međunarodna organizacija za pravno mjerenje) te Konvenciji
metra.
Nije bilo značajnog napretka u pogledu aktivnosti ocjenjivanja usklađenosti.
Usklađenosti za domaće ili uvezene proizvode ne ocjenjuje se prije njihovog
plasiranja na tržište.
Mali pomak postignut je u pogledu nadzora nad tržištem, a BiH je uspostavila
Agenciju za nadzor nad tržištem koja, uz inspekcije entiteta i carinske službe, formira
sistem nadzora. Potreban je daljnji razvoj ovog nadzora, zasnovanog na
odgovarajućim zakonima o proizvodima. BiH treba razviti kapacitet za vlastiti sistem
nadzora kako bi garantovala bezbjednost i usaglašenost tehničkih proizvoda, u
skladu sa praksom ovog nadzora u EU. Ograničen napredak postignut je na
usvajanju tehničkih propisa kojim se prenose direktive starog i novog pristupa u
domaće zakonodavstvo . Vijeće ministara BiH usvojilo je odluku o Akcionom planu za
sprovođenje programa preuzimanja tehničkih propisa koji definišu podjelu ovlašćenja
između institucija odgovornih za prenošenje i sprovođenje ovih propisa.
Većina tehničkih propisa ne pokriva ni jedno tijelo Savjeta ministara. Direktive
novog pristupa koje pokriva Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa su
izuzetak. Većina područja harmonizovanog propisa Evropske Unije teško se reguiše ili
uopšte nije sprovedeno ili se reguliše na entitetskom nivou, često na osnovu različit ih
odredbi, čime se stvaraju prepreke za djelovanje unutrašnjeg tržišta čak i unutar BiH.
Određen napredak postignut je na području zaštite potrošača, a na osnovu
Zakona o zaštiti potrošača uspostavljena je Kancelarija ombudsmana. Odsjek za
nadzor na tržištu, zaštitu potrošača i konkurenciju Ministarstva spoljnih poslova i
ekonomskih odnosa takođe je uspostavljeno, ali prava koja pružaju zakoni
potrošačima nisu dovoljno iskorišćena u praksi.
Pripreme BiH na poljima standardizacije, akreditacije, ocjenjivanja
usklađenosti, mjerenja, nadzora nad tržištem i zaštite potrošača još su u ranoj fazi.
113
Kretanje lica, usluga i pravo smještaja
BiH nije postigla napredak u pogledu kretanja lica, zakonodavstvo o radu
ostaje iscjepkano, a mobilnost radne snage je ograničena. Ne postoji jedinstven
sistem socijalne bezbjednosti, a socijalne beneficijie razlikuju se između entiteta, pa
čak i između kantona. Ovakva situacija ugrožava mogućnosti koordiniranog
mehanizma socijalne bezbjednosti sa EU. Osiguranje prenošenja penzija i
zdravstvenih beneficija između pojedinih sistema socijalne bezbjednosti olakšalo bi
mobilnost unutar BiH.
Nije zabilježen novi razvoj događaja u vezi sa pravom smještaja kompanija.
Kompanije iz EU mogu poslovati u BiH sa istim pravima i obavezama kao domaće
firme. Ipak, i domaća i strana preduzeća i zaposleni pojedinci i dalje su opterećeni
prevelikim administrativnim procedurama za dobivanje licenci i dozvola za
poslovanje. Sistem registracije preduzeća, koji uvodi jedinstvenu, pojednostavljenu i
mnogo kraću proceduru registracije novih preduzeća nije u potpunosti operativan u
BiH. Može se slobodno reći da je jedno od najtežih i najskupljih mjesta za poslovanje
u regionu.
Što se tiče slobode pružanja usluga, nije postignut napredak u povlačenju
jasne distinkcije između obaveza stranih operatera, koji pružaju prekogranične usluge
na privremenoj osnovi, i onih davalaca usluga koji su trajno uspostavljeni.
Republika Srpska usvojila je novi Zakon o tržištu vrijednosnih papira u
2006.godini. Entitetska tržišta vrijednosnih papira nemaju koherentni zakonodavni i
regulatorni okvir, pošto entitetski zakoni o vrijednosti tržišnih papira nisu usklađeni.
Na planu zakonodavstva o preduzećima, a u vezi sa računovodstvom i reviziji,
Nacionalna strategija i Akcioni plan o računovodstvu i reviziji usvojeni su u martu,
2007.godine.
Slobodno kretanje kapitala
BiH nastavlja primjenjivati relativno liberalna pravila o unutrašnjim tokovima
kapitala. I dalje ostaju određene redukcije u vezi sa spoljnim transferima pojedinaca i
114
onih koji nemaju boravište, kao i za posjedovanje stranih bankovnih računa od strane
rezidentnih lica. Redukcija na direktne strane investicije primjenjuje se samo na
sektore naoružanja i medija, gdje je udio stranog kapitala ograničen na 49%. Državni
zakon o direktnim stranim investicijama i entitetski sprovođeni zakoni uspostavljaju
prava transfera i repatrijacije.
FBiH usvojila je Izmjene i dopune odluke o opštim uslovima pod kojima lica
koja imaju boravište mogu držati devizne račune u inostranstvu. Ovim je prilagođena
odredba koja omogućava rezidentnim pravnim subjektima da otvore i upravljaju
deviznim računima u inostranstvu, ako je posjedovanje stranog (nerezidentnog)
deviznog računa preduslov za odobrenje kredita. Ova promjena će liberalizovati
međunarodne finasijske tokove i omogućit i lakši pristup kreditima u inostranstvu za
rezidentna pravna lica.
Republika Srpska je usvojila izmjene i dopune Zakona o deviznim operacijama
iz 2003.godine, čime se svim rezidentima daje pravo da drže devizne račune u
stranim bankama, pod uslovom da ih koriste za tekuće transakcije i transfer kapitala.
BiH ima modernu strukturu platnog sistema. Bruto poravnanja u realnom
vremenu i sistem žiro-kliringa usklađen je sa Osnovnim principima sistemski važnih
platnih sistema, koje je objavila Banka za međunarodna poravnanja. Platni sistem je
pod nadzorom Centralne banke.
Carine i porezi
Što se tiče carinskih pravila, zakonodavstvo o carinama je usklađeno sa
evropskima standardima koji su b ili na snazi u septembru, 2003.godine. Carinska
tarifa BiH treba da se uskladi sa najnovijom verzijom Kombinovane nomenklature EU,
s obzirom na sprovođenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju . Nadzor nad pet
operativnih slobodnih zona u BiH nije poboljšan, a nema adekvatne i sveobuhvatne
kontrole robe koja ulazi ili izlazi iz slobodnih zona. Carinska pravila o procjeni
vrijednosti nisu konzistentno primijenjena u cijeloj BiH.
115
U oblasti porijekla, Uprava za indirektno oporezivanje(UIO) nakon CEFTA
jedini je autoritet u BiH koji ima ovlašćenja da zahtijeva i sprovodi verif ikac iju
certifikata o kretanju robe i za trgovinu sa zemljema EU i CEFTA.
U pogledu administrativnog i operativnog kapaciteta, Uprava za indirektno
oporezivanje postigla je napredak u borbi protiv prevara i korupcije povećanjem
nivoa analize rizika i obavještajnog rada. Oko 90% osoblja Sektora za sprovođenje
zakona u okviru UIO prošlo je obuku za borbu protiv kriumčarenja, te obavještajne i
istražne operacije, a Uprava je preduzela mjere i prema sistematizaciji svoje interne
organizacije.
Što se tiče oporezivanja, postignut je napredak u prikupljanju PDV-a, a
zakonodavstvo o PDV-u BiH je u velikoj mjeri u skladu sa Direktivom PDV-a.
Zakon o akcizama je sproveden, ali su neophodne daljnje izmjene i dopune,
kako bi se zakonodavstvo uskladilo s evropskim standardima.
Izvjestan napredak postignut je na usklađivanju direktnih poreza. RS i Brčko
distrikt imaju slične stope za poreze na dobit preduzeća i plate.
Konkurencija
BiH je postigla napredak na polju antitrustovske kontrole. Međutim, Zakon o
konkurenciji iz 2005.godine, i dalje zahtijeva usaglašavanje s evropskim standardima,
posebno kada je riječ o uslugama.
Konkurencijsko vijeće usvojilo je dva akta za sprovođenje: propis o metodama
obavještavanja i kriterijume za procjenu koncentracije preduzeća, kao i Praviln ik za
održavanje registra evidencije koncentracije. Usvojene su izmjene i dopune Pravilnika
Konkurencijskog vijeća kojim se povećava broj zaposlenih. Početni napredak ostvaren
je u pogledu državne pomoći.
116
Javne nabavke
Postignut je izvjestan napredak u području javne nabavke, nastavljeno je
sprovođenje postojećeg, kao i izrada novog zakonodavstva.
Standardna tenderska dokumentacija, usvojena u maju 2007.godine, postala
je obavezujuća od jula, 2007.godine. Obavezni preferencijalni tretman domaćih
subjekata ostaje na snazi i polako se ukida po stopi od 5% svake dvije godine do
2011, kada treba biti konačno ukinut. Energetski sektor isključen je iz ovog tretmana
odlukom Vijeća ministara BiH, iz novembra, 2006.godine.
U vezi sa sprovođenjem zakonodavstva o javnim nabavkama, postoji snažna
potreba za poboljšanjem kapaciteta organa za ugovaranje, kako bi efikasno vodili
procedure nabavke i osnažili administrativne resurse na svim nivoima.
Zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu
Institut za intelektualno vlasništvo preuzeo je svoje odgovornosti 1. januara,
2007.godine. Sjedište ovog Instituta je u Mostaru, a filijale su uspostavljene u
Sarajevu i Banjaluci. Nedostatak resursa i manjak ljudstva ugrožavaju sposobnosti
Instituta da obavlja svoje zadatke efikasno i u potpunosti sprovodi mandat. Na
primjer: autorska prava i revizija kolektivnih upravnih društava.
Nije postignut napredak u vezi s pravima industrijskog vlasništva, jer
neusaglašen okvir i podjela ovlašćenja unutar BiH i dalje su problem.
BiH još nije u stanju sprovesti svoje nacionalno zakonodavstvo, ni
međunarodne obaveze u ovoj oblasti. Potrebno je uložiti značajne napore kako bi
Institut za intelektualno vlasništvo bio potpuno operativan.
117
Zapošljavanje i socijalne politike
U pogledu polit ike zapošljavanja postignut je napredak, ali još nije utvrđen
akcioni plan zapošljavanja na nivou BiH.
Nema novih radnih mjesta za radnu snagu koja je u porastu.
U 2006.godini stopa nezaposlenosti iznosila je 31%, a stopa zaposlenosti
29,7%. U prošloj godini, situacija je neznatno poboljšana, i to u Republici Srpskoj.
Nezaposlenost mladih je oko 60% na teritoriji BiH, a najviše je onih koji su
nezaposleni duži vremenski period. Rad na crno je veoma izražen, tako da je radna
snaga jako iskorišćena, a plate su niske.
Tržište rada BiH, između ostalog, karakterišu značajne strukturalne rigidnosti u
pogledu mehanizma formiranja plata i visoko oporezivanje rada. Složena
institucionalna i administrativna struktura i krajnja iscjepkanost tržišta rada krupne su
prepreke u poboljšanju njegovog funkcionisanja. Značajni i dugotrajni nedostaci u
administraciji u oblasti zapošljavanja, regulacionom okviru i institucijama tržišta rada,
ne omogućavaju značajan i efikasan razvoj polit ike zapošljavanja. Racionalizacija i
poboljšanje kapaciteta ministarstava i administracije u oblasti zapošljavanja i
socijalnih pitanja, trebalo bi da se rješavaju kao dio reforme javne uprave.
Programi aktivnog tržišta se sprovode, od kojih su neki usmjereni na obuku i
umjeća onih koji traže posao, ali nedostaju resursi kako bi se ovaj drugi faktor razvio
u širem obimu. Razvoj i sprovođenje ovih programa veoma je iscjepkano i zahtijeva
bolju koordinaciju, da bi se osigurala efikasnost ograničenih resursa. Nisu preduzete
posebne aktivnosti kako bi se dala prednost zapošljavanju žena, kao i lica sa
posebnim potrebama. Reforma registrovanja nezaposlenih nešto je bolja nego ranijih
godina i to u entitetima, dok na nivou BiH još zaostaje.
U pogledu socijalnih polit ika, socijalne statistike i analize, koje služe kao osnov
za jačanje razvoja strategije socijalne uključenosti i procjene programa, nedovoljni su
i trebalo bi da se poboljšaju.
118
Pravo na zdravstveno osiguranje i druge vidove socijalne zaštite, uključujući
naknade za nezaposlene, i dalje zavise o tome u kojem entitetu ili kantonu
nezaposlena osoba živi.
Još nisu sprovedene preporuke funkcionalnog pregleda u sektoru povratka
izbjeglica u vezi sa transformacijom Min istarstva za ljudska prava i izbjeglice u
ministarstvo sa mandatom socijalne zaštite.
Nema napretka u razvijanju pravnog okvira za zdravstvenu zaštitu i
bezbjednost na radu ili prema jednom generalnom zakonu o sprječavanju
diskriminacije.
Sistem javnog zdravstva u BiH sastoji se od osamnaest Zavoda za javno
zdravstvo na entitetskom, kantonalnom i regionalnom nivou. Kapacitet tih Zavoda je
različ it, ali sistem ne uspijeva garantovati odgovarajuću zdravstvenu zaštitu
građanima. U pogledu ove oblasti, značajan napredak postignut je uspostavljanjem
pravnog okvira i administrativnog kapaciteta koji je u skladu sa polit ikom EU.
Formirana je redovna konferencija min istara zdravlja BiH, koji će djelovati kao stalno
savjetodavno i koordinaciono tijelo u BiH. Potreban je daljni napredak u sprovođenju
međunarodnih obaveza u zdravstvu, pogotovo Okvirne konvencije o kontroli duvana
(FCTC), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodnih zdravstvenih
propisa (IHR).
Obrazovanje i istraživanje
Okvirni zakon o visokom obrazovanju usvojen je u julu, 2007.godine, a važan
je kako bi BiH ispunila zahtjeve iz Bolonjskog procesa i Lisabonske konvencije77. U
kontekstu evropskih programa, eksperti sa svakog univerziteta su imenovani za
promociju Bolonjskog procesa kao i ostalih reformi visokog obrazovanja.
Pripreme na planu obrazovanja su doživjele značajan napredak, a neophodno
je usvojiti i preostale zakone i osigurati njihovu primjenu, čime bi se postigao
napredak u sprovođenju ciljeva EU na području doživotnog učenja.
77 Komisija Evropskih zajednica, Brisel, 06.11.2007. godine
119
Što se tiče istraživanja, naučni i istraživački potencijal BiH je u kritičnom
stanju, ne sprovodi se obuka nove generacije istraživača, a najveći dio istraživačke
strukture je zastario. Potrebno je uložiti značajne napore ukoliko BiH želi u potpunosti
iskoristit i prednosti koje nudi Okvirni program Evropske unije za istraživanje i
tehnološki razvoj. Ovu oblast treba uvezati sa industrijom i univerzitetima.
7. SEKTORSKE POLITIKE
Industrija i mala i srednja preduzeća
Što se tiče industrije, nije uspostavljena strategija industrijske polit ike za cijelu
BiH. Kao što smo ranije konstatovali, proces privatizacije u RS ubrzan je u odnosu na
FBiH.
Agencija za promociju izvoza unutar Spoljno trgovinske komore formirana je
odlukom Vijeća ministara BiH kao i Vijeća za promociju izvoza, koje je identifikovalo
prioritete polit ika koje treba ispunjavati. Poslovni plan je usvojen za Agenciju za
promociju stranih investicija, uz strategiju za promociju direktnih stranih investicija,
te operativni plan za novi fond podrške stranim investitorima. Može se konstatovati
da poslovno okruženje u RS pruža dovoljnu podršku razvoju bizn isa i trgovine, dok u
FBiH stanje nije zadovoljavajuće.
Kada je riječ o malim i srednjim preduzećima, Agencija za razvoj malih i
srednjih preduzeća u RS usvojila je Strategiju za period 2006-2010.godine. FBiH
usvojila je Zakon o promociji malih i srednjih preduzeća. U opštinama se
preduzimaju napori kako bi se odgovorilo zahtjevima poslovne zajednice putem
uspostavljanja poslovnih zona, poslovnih inkubatora i službi za podršku biznisu. Neki
pozitivni koraci se zapažaju na regionalnom nivou, gdje regionalne razvojne agencije,
centri za podršku biznisu i Evro-info korespodentski centar funkcioniše uspješno.
Neusaglašen pravni i institucionalni okvir za mala i srednja preduzeća, u kombinaciji
120
sa nedostatkom strategije na nivou BiH, umanjuju sposobnosti zemlje da ispuni
zahtjeve iz Povelje za mala preduzeća.
Poljoprivreda i ribarstvo
U oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja došlo je do izvjesnog poboljšanja,
postao je operativan Sektor za poljoprivredu, prehranu, šumarstvo i ruraln i razvoj
Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa. Vijeće ministara usvojilo je odluku
koja se tiče stvaranja ujedinjenog administrativnog registra farmi klijenata, koji će
omogućit i primjenu podrške za usklađen način u cijeloj BiH. Zakon o poljoprivredi,
prehrani i ruralnom razvoju BiH, te Zakon o vinu, rakiji i ostalim pro izvodima od
grožđa i vina, usvojeni su u Vijeću ministara.
Podrška poljoprivredi i ruralnom razvoju značajno se povećala, posebno u RS.
Pristup kreditima, savjetodavnim službama i obuci za farmere je poboljšan. Međutim,
ostaju slabosti u pogledu vlasništva nad zemljom, korišćenja zemlje, pristupa tržištu i
restrukturiranja tržišta. To onemogućava produktivnost i ekonomski potencijal
sektora.
Na području bezbjednosti hrane veoma mali napredak je postignut, iako
djeluje Agencija za bezbjednost hrane u BiH. Sprovođenje državnog Zakona o
bezbjednosti hrane iz 2005.godine nije počelo zbog nedostatka sprovedbenih
propisa. Treba razjasniti odgovornosti u okviru lanca kontrole bezbjednosti hrane na
entitetskom i državnom nivou, kako bi se osiguralo propisano sprovođenje zakona i
stvorili uslovi za prenošenje i sprovođenje pravila EU u oblasti hig ijene hrane i
službene kontrole, uključujući pravila „Analize opasnosti i krit ičnih kontrolnih tačaka“.
Kapacitet labaratorije je i dalje ograničen.
Na području veterinarskih i fitosanitarnih polit ika, nedostatak izmjena i dopuna
državnog Zakona o veterinarstvu usporilo je usklađivanje zakonodavstva u ovoj
oblasti i njegovo sprovođenje na entitetskom nivou. Poboljšana je koordinacija
između državne kancelarije za veterinarstvo i entitetskih uprava. Uporedo sa ad hoc
aktivnostima u borbi protiv izbijanja bolesti životinja, donijete su zajedničke odluke.
Međutim, državna Kancelarija za veterinarstvo ne koordinira veterinarske službe BiH
na način koji osigurava adekvatnu kontrolu javnog zdravlja i zaštite životinja. Nisu
121
uspostavljeni mehanizmi omogućavanja saradnje različit ih institucija na nivou BiH
koje su uključene u ovaj sektor.
Nastavlja se razvoj sistema identifikacije i registracije goveda, kao i koza,
ovaca i svinja. Slabosti ostaju u pogledu sprovođenja zakonodavstva, kapaciteta
labaratorijske dijagnostike, prikupljanja podataka, sistema praćenja kretanja
životinja, te odsustva nacionalne strategije protiv zaraznih bolesti. Usvojen je „Plan
monitoringa rezidua“ u vezi sa akvakulturom.
Sporo se uspostavlja Državna kancelarija za zaštitu zdravlja bilja, a Pravilnik o
unutrašnjoj organizaciji usvojen je tek u septembru, 2007.godine. Sprovedbeni
propisi na području zdravlja b iljaka, sjemena, sjemenskog materijala i proizvoda za
zaštitu bilja još nisu usvojeni. Sporo uspostavljanje Državne kancelarije za zaštitu
zdravlja b ilja ima negativne implikacije na omogućavanje trgovine i bolju
konkurentnost poljoprivrednih proizvoda BiH.
Što se tiče izvoza ribarskih proizvoda u EU, BiH još nije na listi ovlašćenih
trećih zemalja za izvoz.
Životna sredina
BiH je postigla ograničen napredak u sektoru zaštite životne sredine. Pitanja iz
ovog sektora se rješavaju uglavnom na entitetskom nivou, dok na državnom nivou,
Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa ima ovlašćenja da se bavi
određenim pitanjima koja se tiču prirodnih resursa, uključujući zaštitu životne
sredine.
Izvjestan napredak postignut je u oblasti horizontalnog zakonodavstva. U
aprilu, 2007.godine, BiH je ratifikovala Protokol iz Kjota. U maju, Vijeće ministara
usvojilo je Odluku o sprovođenju Protokola iz Montreala koji reguliše izdavanje
licenci, kvota i dozvola za izvoz i uvoz materija koji oštećuju ozonski omotač.
Sprovođenje postojećih zakona za procjenu uticaja na životnu sredinu zahtijeva
poboljšanje, a BiH treba da se uključi u projekte od državnog interesa i projekte sa
mogućim prekograničnim efektima. Potrebni su daljnji napori ka ratifikaciji i
sprovođenju relevantnih međunarodnih konvencija, uključujući Espoo Konvenciju o
122
procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu. Može se slobodno
reći da nije bilo razvoja u pogledu kvaliteta vazduha.
U upravljanju otpadom postignut je ograničen napredak u sprovođenju
zakonodavstva, a nisu postignuti ni rezultati u pogledu zakonodavne podrške za
reciklažu i preradu otpada koji se ne bi više smio odlagati na deponiju. U vezi s ovim
desio se pozitivan razvoj, na primjer u preradi i reciklaži specifičnih materijala kao što
su akumulatori za vozila.
Malo napretka ostvareno je u vezi sa kvalitetom vode. U toku je razvoj
Informacionog sistema voda, nabavljeni su potrebni softveri i hardveri i obučeni
kadrovi. Sprovođenje zakonodavstva o vodama u entitetima ide sporo, jer nisu
usvojeni svi propisi. Uspostavljanje Agencije za vode je prioritet kako bi upravljanje
riječnim tokovima moglo biti efikasno. Nedovoljno prečišćavanje otpadnih voda
ostaje ključno pitanje za zaštitu životne sredine. BiH još nije ratifikovala izmjene i
dopune Barselonske konvencije i njenih Protokola.
U oblasti zaštite prirode postignut je napredak, posebno u sprovođenju
Konvencije o močvarama iz Ramsara. Nije postignut napredak u pogledu prenošenja
određenih dijelova Direktive o pticama, kao što to zahtijeva Ugovor o energetskoj
zajednici.
Na polju industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, učinjen je napredak, ali
su neophodni dodatni napori, naročito u izdavanju, monitoringu i sprovođenju
integralnih zaštitnih dozvola.
U oblasti hemikalija postoje pomaci, a u martu, 2007.godine, BiH je pristupila
Roterdamskoj konvenciji o procedurama davanja sag lasnosti uz prethodnu najavu za
određene opasne hemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini.
Nije bilo napretka u oblasti genetski modifikovanih organizama (GMO), buke i
šumarstva.
BiH trpi zbog ograničenog administrativnog kapaciteta i nema dovoljno
finansijskih resursa za ulaganja u životnu sredinu. Nedostatak pravnog i
institucionalnog okvira umanjuje administrativni kapacitet Ministarstva za spoljnu
trgovinu i ekonomske odnose, koje djeluje kao državni organ u ovoj oblasti.
Entitetske inspekcije za zaštitu životne sredine su operativne, ali imaju ograničen
kapacitet da efikasno kontrolišu poštivanje propisa. Nije zab ilježen napredak u
123
pogledu integrisanja pitanja zaštite životne sredine u druge polit ike. Ukupno gledano,
pripreme BiH na području zaštite životne sredine i dalje su u ranoj fazi. Obavezno
treba pojačati napore u ispunjavanju obaveza koje proizilaze iz međunarodnih
konvencija.
Politika u oblasti transporta
U razvoju transevropske mreže transporta postignut je značajan napredak, a
BiH je nastavila učestvovati u razvoju zajedničke regionalne transportne mreže i
Transportne opservatorije jugoistočne Evrope (SEETO), te poboljšala petogodišnji
plan za 2007-2011.godinu, tzv. (MAP).
Zabilježen je napredak u putnom sektoru. Zakonodavstvo o regulisanju
saobraćaja i licenciranju vozila i vozača sadržano je u Zakonu o osnovama
bezbjednosti prometa na putevima u BiH. Uspjeh je postignut u održavanju puteva
što je donekle poboljšalo kapacitete i bezbijednost. U okviru Sporazuma o stabilizac iji
i pridruživanju, stupanjem na snagu Prelaznog sporazuma, BiH se obavezala da će
osigurati neograničen tranzitni promet kroz svoju teritoriju.
U sektoru željeznica postignut je značajan rezultat u sprovođenju Zakona o
željeznicama BiH. Regulatorni odbor željeznica BiH, koji djeluje kao državni organ za
bezbjednost postao je operativan. Entitetske vlade i dalje imenuju posebne
menadžere, jer su željeznička preduzeća podijeljena na entitetskom nivou.
U vezi sa vazdušnim saobraćajem, u septembru 2007.godine, BiH je
ratifikovala Sporazum o evropskom zajedničkom vazdušnom prostoru (ECAA). EUFOR
je prenio odgovornost za kontrolu vazdušnog prometa u nižem vazdušnom prostoru
na civilne avijacijske organe. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je
BiH kredit za sprovođenje Strategije upravljanja vazdušnim prometom, koji će
omogućit i da BiH preuzme punu odgovornost za kontrolu vazdušnog prometa u
srednjem i gornjem vazdušnom prostoru.
Napredak je postignut i u unutrašnjim plovnim putevima i pomorskom
transportu. FBiH usvojila je Zakon o riječnom transportu koji obuhvata i sredstva
transporta. Pripreme za obnovu i razvoj riječnog toka Save su u toku, a studije
izvodljivosti su završene u maju, 2007.godine. Međutim, BiH nije potpisnica
124
Konvencije SOLAS (Međunarodne konvencije o bezbjednosti života na moru) ni
Kodeksa ISPS (Međunarodnog kodeksa za bezbjednost brodova i lučnih objekata).
Energija
Odsjek za energiju u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa je
operativan, što znači da je u ovoj oblasti postignut napredak.
U skladištenju nafte i bezbjednosti snabdijevanja nije bilo razvoja, a u
februaru, 2007.godine, RS je krenula u privatizaciju naftnog sektora.
BiH je punopravna članica Ugovora o energetskoj zajednici, a od 1. jula,
2007.godine, obavezala se da će primjenjivati evropske standarde iz oblasti energije.
Iako je bilo napretka u vezi s Mapom puta za električnu energiju, što se naročito
odnosi na tehničke propise i monitoring isporuke, nije bilo rezultata u pogledu Mape
puta za sektor gasa.
Kada je riječ o unutrašnjem tržištu energije, uspostavljeni su Nezavisni
operator sistema (NOS) i prenosna kompanija (Transco) za sektor električne energije.
Međutim, saradnja Prenosne kompanije i NOS-a i dalje je nedovoljna. NOS je
objavio prvi indikativn i plan proizvodnje za 2007-2016.godinu. Ovaj plan ažurira se za
period 2008-2017.godino. Prenosne kompanije za razvoj prenosne mreže zavise o
ovom konačnom planu.
Otvaranje tržišta električne energije počelo je 2007.godine za glavne
industrijske potrošače, a daljnja otvaranja nastavljena su u 2008.godini.
Regulisanje tržišta električne energije uspostavljeno je državnom
Regulatornom komisijom za električnu energiju i dva entitetska regulatora.
Postignut je napredak na primjeni entitetskih akcionih planova za
restrukturiranje energetskog sektora, ali je neophodno ubrzanje razdvajanja
proizvodnje i distribucije električne energije u oba entiteta. Mali napredak postignut
je u drugim energetskim sektorima (ugalj, nafta, bioenergija, centralno grijanje i
obnovljiva energija) ili u vezi s energetskom efikasnošću, te pitanjem održivosti.
U oblasti nuklearne bezbjednosti i zaštite od zračenja, pripremljen je državni
Okvirni zakon koji osigurava uspostavljanje jedne državne regulatorne agencije za
nuklearnu bezbjednost i zaštitu od zračenja, koja bi trebalo da omogući pristup BiH
125
nekolicini međunarodnih konvencija o nuklearnoj bezbjednosti i upravljanju
radioaktivnim otpadom.
Situacija na području nuklearne bezbjednosti i zaštite od zračenja zahtijeva
značajna poboljšanja u koordinaciji i organizaciji aktivnosti na nivou BiH, opreme,
modernizacije pogona, tehničkih kapaciteta i ljudskih resursa. Objekti za sklad ištenje
zapečaćenih radioaktivnih izvora n isu licencirani prema međunarodnim standardima i
praksama. Posebnu pažnju treba posvetiti monitoringu područja zagađenih
osiromašenim uranijumom.
Informacijsko društvo i mediji
Polit ika telekomunikacijskog sektora ažurirana je od novembra, 2006.godine,
do kraja 2007.godine. Proces liberalizacije je nastavljen. Od početka 2006.godine
izdano je dvanaest licenci novim f irmama koje pružaju usluge fiksne telefonije.
Najveći udio Telekoma RS prodat je Telekomu Srbije, krajem 2006.godine.
Regulatorna agencija za komunikac ije (RAK) reguliše ovu materiju sa tri
postojeća operatera u BiH. Neophodno je da usavrši tehnologiju, naročito zbog
specifičnosti tržišta BiH. S tim u vezi treba ojačati kapacitet relevantnih odjeljenja u
Ministarstvu transporta i komunikacija.
Nezavisni status RAK-a dobro je uspostavljen, posebno pravna rješenja u
pogledu njihove finansijske nezavisnosti i imenovanja generalnog direktora. Moguće
usvajanje Nacrta zakona o platama i naknadama, koje bi RAK stavio u okvir državne
službe, mogao bi ugroziti nezavisnost ove Agencije. Osiguranje nezavisnosti Agencije
od ključnog je značaja za razvoj tržišta emitovanja i telekomunikacija.
Još nije postignut napredak u transformisanju Direkcije sistema zaštite
identiteta građana (CIPS) u državnu Agenciju za informacijsko društvo, zaduženu za
sprovođenje Strategije za informacijsko društvo i njenog akcionog plana, kao i
koordinaciju aktivnosti iz ove oblasti u cijeloj BiH.
Napredak je postignut u pogledu usluga informacijskog društva. BiH je
ratifikovala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu Vijeća Evrope.
Na polju aud iovizuelne polit ike i medija postignut je dobar rezultat, naročito
približavanjem zakonodavstva BiH Evropskoj konvenciji o prekograničnoj televiziji.
126
Zakon o reklamiranju i sponzorstvu je revidiran u skladu sa ovom Konvencijom, a
RAK je počeo reviziju Praktičnog kodeksa rada emitera. Međutim, FBiH nije bila u
stanju usvojiti sve potrebne zakone o javnom emitovanju, te sprovođenje reforme u
ovoj oblasti i dalje kasni.
BiH nije potpisnica UNESCO-ve Konvencije o kulturnoj raznolikosti, a
ratifikovanje ove Konvencije neophodno je da bi BiH učestvovala u programima
zajednice koji se odnose na medije.
Finansijska kontrola
Na području javne interne finansijske kontrole (PIFC) preduzeti su određeni
koraci, a u novembru, 2006.godine, radna grupa na državnom i entitetskom nivou
pripremila je Zakon o internoj reviziji za sve nivoe vlasti. U avgustu, 2007.godine,
formirana je druga radna grupa za izradu sveobuhvatne polit ike PIFC-a kojom se
garantuje izbalansirani razvoj interne kontrole i sistema interne revizije.
Zapažen je ograničeni napredak u pogledu vanjske revizije, a nakon novog
zakona o ovoj reviziji, koji je usvojen 2006.godine, institucije Glavnog revizora RS i
FBiH imenovale su novo rukovodstvo. Na nivou BiH, imenovanje Glavnog revizora i
njegovih zamjenika dosta je kasnilo.
Izvještaji g lavnih revizora dostavljaju se Parlamentima. Iako su dostupni i
širokoj javnosti, nije bilo dovoljno naknadnih aktivnosti u vezi s izvještajima i
preporukama Glavnog revizora. Uz tri postojeće kancelarije Glavnog revizora i Brčko
distrikt osnovao je svoju Kancelariju na osnovu vlastitog Zakona o reviziji, što i dalje
fragmentira sistem.
Statistika
Nije poboljšana saradnja između Agencije za statistiku BiH (BHAS) i dva
entitetska statistička zavoda. Sporazum iz 2005.godine, osmišljen da ojača
koordinisanu ulogu BHAS-a u usklađ ivanju metodologije i diseminac ije podataka na
nivou BiH, nije u potpunosti sproveden. Centralna banka BiH i BHAS su potpisali
Memorandum o razumijevanju.
127
Što se tiče klasif ikacije, pravni akti su usvojeni za CPA (Klasif ikacija proizvoda
po aktivnostima, a priprema se i uvođenje COICOP (Klasif ikacija industrijske
potrošnje prema svrsi).
U oblasti demografije i socijalne statistike, vrši se priprema popisa
stanovništva koji će biti obavljen u 2011.godini.
Strukturalna poslovna statistika još nije zasnovana na poslovnim registrima, a
gotovo da nema raspoloživih informacija na n ivou države o transportu i turizmu.
Slična situacija je i sa statističkim podacima o energetici, dok podaci o spoljnoj
trgovini nisu dovoljno pouzdani, iako je bilo određenih poboljšanja, poput uvođenja
indeksa cijena uvoza i izvoza.
Većina podataka koji se tiču poljoprivrede prikupljaju se uz korišćenje
neharmonizovanih metoda, naročito za životinje i proizvodnju mesa. Radi se i na
prikupljanju statističkih podataka iz agro-monetarne oblasti.
8. PRAVDA, SLOBODA I BEZBJEDNOST
Vize, granica, kontrola, azil i migracije
Sporazum za olakšavanje viznog režima sa EU potpisan je u
septembru,2007.godine, a BiH je ukinula zahtjeve za izdavanje svojih viza za
Bugarsku i Rumuniju. Svi državljani EU mogu ući u BiH bez viza78. Broj viza izdatih na
granici postepeno se smanjuje. U 2006.godini izdato je 927 viza, a godinu ranije
2.049. Ulažu se napori u pripremi za tranziciju na četiri kategorije viza koje se koriste
u EU u kontekstu Šengena.
U 2008.godini moraju se obaviti pripreme za uvođenje biometrijskih pasoša.
Podsjećamo da je Visoki predstavnik u BiH, u ju lu 2007.godine, nametnuo izmjene
zakona o putnim ispravama u BiH i zakona o ličnim kartama.
Svi podaci uneseni u lokalne sisteme u diplomatskim misijama i konzularn im
predstavništvima sada se prenose elektronski u centralnu upravu u BiH. Informacijski
78 Konvencija o mjerodavnoj državi odgovornoj za rješavanje zahtjeva za azil u jednoj zemlji – članici EU, Dablin,15.juni 1990., stupa na snagu 01. septembra 1997. godine
128
sistem o migracijama počeo je djelovati u septembru, 2007.godine. Njegov vizni
modul radi, a diplomatske misije u inostranstvu su uvezane.
Pripreme BiH na području viza su na dobrom putu, iako nije bilo aktivnosti na
planu harmonizacije vizne liste BiH sa listom EU. BiH je postigla određeni napredak u
upravljanju granicama, jer su nastavljeni napori na jačanju granične policije BiH
(DGS).
Postoji ograničeni napredak i na sprovođenju Strategije integrisanog
upravljanja granicama (IBM). Revidirana strategija, koja mora biti usklađena sa
smjernicama EU, kao i odgovarajući akcioni p lan, moraju da budu usvojeni.
Ministarstvo bezbjednosti još nema centralnu ulogu kao ukupni koordinator u
pitanjima upravljanja granicom. Saradnja sa susjednim zemljama postoji, ali
neriješena pitanja obilježavanja granica negativno utiču na kontrolu tzv. zelene
granice. BiH je u 2007.godini zaključila Međunarodni sporazum o graničnoj saradnji
sa Hrvatskom.
Procedura azila u BiH je u skaldu sa međunarodnim standardima, a broj
zahtjeva za azil veoma je nizak i u poređenju sa 2005.godinom stalno se smanjuje.
Sektor azila donosi pravovremene odluke, a Sud BiH radi kao apelaciono tijelo.
Administrativni kapacitet sektora azila je poboljšan, informacijski sistem o
zemlji porijekla je uspostavljen, što omogućava utvrđivanje prava na dobijanje azila i
status. Odgovornosti za azilante i izbjeglice su podijeljene između Ministarstva
bezbjednosti i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Međutim, BiH nema
odgovarajućih prihvatnih centara za azilante, jer još nije preuzela punu kontrolu nad
postojećim,s obzirom na to da ga još finansira UNHCR. Napredak je postignut u
pogledu migracija, a bezbjedan prihvatni centar uspostavljen za nezakonite migrante
je pozitivan korak.
Što se tiče readmisije, BiH je potpisala Sporazum o readmisiji na nivou EU, u
septembru 2007.godine. BiH je nastavila napore da potpiše ovakve sporazume i sa
zemljama koje nisu član ice EU. Nema posebnih problema identifikovanih u pogledu
sprovođenja postojećih sporazuma o readmisiji, ali posebnu pažnju treba posvetiti
tretmanu državljana zemalja koji nisu član ice EU.
U prethodnim godinama bilo je znatnog povećanja presretanja ljudi u
pokušaju nezakonitog prelaska granice, tako da je u 2006.godini, ukupno 1.289 lica
129
presretnuto dok su pokušavali ući ili izaći sa teritorije BiH, dok je u 2005.godini takvih
lica bilo oko 655. Od 1999.godine, BiH daje privremeni prihvatni status osobama sa
Kosova i Metohije, čije je posljednje mjesto boravka i bilo u južnoj srpskoj Pokrajini.
Uvedene su nove strukture kako bi se rješavalo pitanje migracija, što uključuje
i Službu za poslove sa strancima koja je uspostavljena u oktobru, 2006.godine, kao
specijalizovano tijelo u okviru Ministarstva bezbjednosti BiH. Ova služba ima šesnaest
terenskih kancelarija koje se bave zahtjevima za azil u zemlji, kao i pitanjima
imigracije.
Pranje novca
Kada je riječ o sprovođenju mjera borbe protiv pranja novca postignut je
izvjestan napredak, a Finansijska obavještajna jedinica (FIU) u državnoj Agenciji za
istrage i zaštitu (SIPA) povećava svoje vlastite kapacitete. Potpisan je i Memorandum
o razumijevanju sa Španijom. Tokom 2006.godine, FIU je prijavio Tužilaštvu BiH
dvadeset tri slučaja pranja novca koja obuhvataju približno dvadeset šest miliona
evra i četdeset lica. S obzirom na to da je pranje novca regulisano entitetskim
krivičnim zakonom, krivične sankcije za pranje novca se ne primjenjuju na isti način
na cijeloj teritoriji BiH.
U pogledu preventivnih mjera nadzor nad nebankovnim finansijskim
instirucijama i posrednicima i dalje je ograničen. Treba poboljšati razmjene
informacija i međuinstitucionalnu saradnju između FIU i ostalih agencija za
sprovođenje zakona, uključujući odjel SIPE za krivične istrage.
Droge
BiH je i dalje prvenstveno zemlja tranzita za nezakonitu trgovinu drogom, sa
sve većom domaćom konzumacijom.
Centralna baza podataka slučajeva nezakonite upotrebe droga i prekursora
uspostavljena je u Ministarstvu bezbjednosti BiH. Zapljenjivanje i demontaža tajnih
hemijskih laboratorija sve je značajnija, ali i dalje je u apsolutnim kategorijama broj
tih akcija veoma nizak.
130
Međunarodna saradnja je takođe povećana, a jedan broj akcija uspješno je
završen.
Komisija o narkoticima, koja je osnovana na temelju zakona o sprječavanju
zloupotreba narkotika i prekursora, još nije uspostavljena. Nema državnog
kontaktnog punkta za Evropsku informacionu mrežu o drogama i zavisnosti o
drogama, koju sprovodi Evropski centar za monitoring droga i zavisnosti o drogama.
Nema polit ike na nivou BiH o drogama koji su u skladu sa standardima u EU.
Rezultati borbe protiv trgovine drogom nisu na zavidnom nivou, a tijela za
sprovođenje zakona BiH nisu adekvatno opremljena da bi se borila protiv ove pošasti
dvadeset prvog vijeka.
Kontinuirano jačanje državne Agencije za istrage i zažtitu, Granične policije,
Carinske uprave i Ministarstva bezbjednosti od ključnog je značaja za suzb ijanje
trgovine drogom. Može se konstatovati da nije bilo značajnih koraka na podizanju
svijesti javnosti o opasnosti od droga, posebno mladih ljudi koji su sve više
konzumenti raznih narkotika.
Policija
Direkcija za rekonstruiranje policije u BiH79 počela je djelovati u januaru,
2006.godine, a svoj Izvještaj o reformi završila je u decembru iste godine. Relevantni
organi nisu uspjeli postići sporazum o pristupu Direkcije za restrukturiranje policije, te
su daljnji napori međunarodne zajednice da omogući postizanje sporazuma o
policijskoj reformi jednako bili blokirani.
Međutim, međunarodna zajednica nije odustajala od ovog uslova, koji je
ključan za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom.
Tadašnji visoki predstavnik, Pedi Ešdaun, poznat po Martinsovom planu o reformi
policije, koji je propao, jer je bio pun kontroverznosti, vršio je neviđeni pritisak na
lidere polit ičkih partija..
79 Radio-televizija Republike Srpske, gost tadašnji Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun – Martinsov plan, januar, 2006. godine
131
Dok su lideri iz Republike Srpske striktno tražili ostanak MUP-a i policije RS,
bez prelaska entitetske linije, dotle su bošnjački lideri tražili ukidanje policije RS.
Novi visoki predstavnik, Miroslav Lajčak, insistirao je na pregovorima, ali uz
uvažavanje stavova polit ičkih lidera i krajnji njihov dogovor.
Mostarska deklaracija iz 2007. godine, koju su potpisali lideri šest polit ičkih
parlamentarnih partija i Sarajevski sporazum, bili su početna faza za ovu reformu.
Evropska komisija u BiH je pažljivo pratila sve ove sastanke i insistirala na
dogovorima.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, 11.aprila, 2008.godine,
usvojio je Zakon o nezavisn im i nadzornim tije lima policijske strukutre BiH i Zakon o
direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj
strukturi. Struktutra jedinstvenih policijskih snaga BiH odgovaraće ustavnoj strukturi
zemlje, zaključuje se u prelaznim i završn im odredbama usvojenih zakona.Iste ove
zakone potvrdio je, 16.aprila, 2008.godine, Dom naroda Parlamentarne skupštine
BiH.
Ovdje treba reći da su usvojeni zakoni koje je opet pokrenuo OHR, a ne
predstavnici vlastu u BiH, što nas navodi na razmišljanje da je očigledno da neko u
BiH želi da Visoki predstavnik ostane što duže u Bosni i Hercegovini i da sva
odgovornost bude na njemu, a ne na legalno izabranim prestavnicima građana u BiH.
Delegacija Evropskog parlamenta za proširenje uručila je BiH, 5. juna
2008.godine, Mapu puta koja podrazumijeva uvođenje bezviznog režima za građane
BiH u zemljama-članicama EU.
Delegacija BiH je, 16.juna 2008.godine, potpisala Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju sa Evropskom unijom u Luksemburgu.
Sporovođenje mnogih operativnih zadataka policije je nastavljeno, bez obzira
na navedene zastoje u reformi policije koji su pratili ovaj proces, a to su:
telekomunikacioni sistemi, baza podataka, kompjuterske istrage, sistem
kriminalističke analize i forenzika. Ova sredstva se aktivno koriste u cijeloj BiH.
Riješeno je i pitanje decertifikovanih policajaca, u aprilu 2007.godine, kroz Savjet
bezbjednosti UN-a.
Ministarstvo bezbjednosti zaključilo je strateški Sporazum sa EUROPOLOM
radi poboljšanja i jačanja sredstava za borbu protiv organizovanog kriminala i
132
terorizma. Međunarodni sporazumi o policijskoj saradnji su zaključeni sa nekoliko
zemalja, uz Sporazum između Uprave za indirektno oporezivanje i Interpola. BiH je
ratifikovala Policijsku konvenciju za jugoistočnu Evropu, u aprilu 2007.godine.
Državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) postigla je napredak i sve više je
uključena u osjetljive istrage, uključujući koordinaciju entitetskih i kantonalnih
policijskih službi u ovom području.
Entitetska i kantonalna polic ija sarađuju u nekim aktivnostima, ali je
kantonalna policija u odnosu na policiju Republike Srpske veoma rascjepkana. Policija
RS je uložila mnogo sredstava u materijalnu i tehničku opremljenost, a sve više je i
stručnih kadrova u policiji.
Borba protiv organizovanog kriminala i terorizma u BiH
Organizovani kriminal je i dalje problem broj jedan u Bosni i Hercegovini.
Aktivnosti u vezi s ovim problemom i dalje se odnose uglavnom na trgovinu drogom,
trgovinu ljudima i finansijski kriminal. Krađa automobila i trgovina ukradenim vozilima
sve je učestalija.Napredak je, ipak, postignut u ovoj oblasti, posebno na poboljšanju
statističkih instrumenata za mjerenje stope kriminala što, naravno, nije dovoljno za
suzbijanje ovog problema.
Iz akcionih planova koji su utvrđeni državnom Strategijom borbe protiv
organizovanog kriminala i korupcije, izrađen je onaj koji se odnosi na ukradena
vozila. Krivična procedura zasnovana na sistemu optuživanja pokazuje ograničenja u
BiH, sa drugačijom pravnom tradicijom. Saradnja polic ije i tužilaca nije optimalna, a
to ometa napredak u istragama. Sudski sistem još nije prilagođen novouvedenim
metodama prikupljanja dokaza.
BiH je i dalje zemlja, kako porijekla, tako i tranzita trgovine ljudima.
Sprovođenje državnog Akcionog plana 2005-2007.godine u borbi protiv trgovine
ljudima odvijao se sporo, a novi Zakon, koji predviđa period do 2010. još nije
usvojen.
Prema podacima koje su osigurale Agencije za sprovođenje zakona i Tužilaštvo
za 2006.godinu, 34 prijave trgovine ljudima, i uz to krivična djela, podignute su bile
133
protiv 77 pojedinaca. Broj istraga bio je povećan u odnosu na prethodnu godinu, a
33 optužnice potvrđene su na sudovima. Ovaj trend se nastavlja.
Što se tiče zaštite svjedoka i žrtava svjedoka trgovine ljudima, ukupan broj
identifikovanih žrtava, uključujući i žrtve-državljan ine BiH, jeste povećan.Prema
podacima iz 2006.godine, identifikovana je 71 žrtva. Usvojena su pravila za zaštitu
domaćih žrtava i žrtava svjedoka trgovine ljudima,koji su državljan i BIH. U aprilu,
2007.godine, Odjeljenje za zaštitu svjedoka u državnoj Agenciji za istrage i zaštitu
uspostavilo je saradnju sa nevladinim organizacijama, koje se rukovode sigurnim
kućama za žrtve.
BiH je potpisala Konvenciju Vijeća Evrope o borbi protiv trgovine ljudima.
Ova zemlja pokazala je i volju da rješava pitanje terorizma.Međunarodna
saradnja je nastavljena, a jedan dio predmeta u vezi s međunarodnim terorizmom je
procesuiran. Bilo je izvjesnog napretka u porastu operatinog kapaciteta za borbu
protiv terorizma i f inansijskog terorizma. Sud BiH je donio presudu u prvom suđenju
za terorizam na državnom nivou, u maju 2007.godine. Agencija za sprovođenje
zakona, koja ima mandat (SIPA), još nije dovoljno ojačala kako bi mogla efikasno
rješavati problem terorizma, tako da entitetske policije vode većinu istraga.
Dakle, BiH je počela borbu protiv organizovanog kriminala, trgovine ljudima i
terorizma, ali daljnji napori na duži rok su prijeko potrebni.
Zaštita ličnih podataka
Nezavisna Agencija za zaštitu podataka za BiH koja je utvrđena Zakonom o
zaštiti ličnih podataka nije još uspostavljena, tako da u oblasti zaštite podataka Bosna
i Hercegovina zaostaje80.
80 BiH je potpisala ugovore o readmisiji sa slijedećim državama: Republika Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Švajcarska, Italija i Danska. Parafirani su sporazumi sa kraljevinama Norveškom i Švedskom, a pokrenute su aktivnosti sa još 11 zemalja.
134
9. SVE VEĆA POTREBA ZA NOVIM USTAVOM BIH
Neodgovornost i nesposobnost domaćih vlasti da krenu naprijed pokazala se i
na primjeru ustavnih promjena, koje je pokrenula međunarodna zajednica. Ustav BiH
je Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma i spada u kategoriju oktroisanih ustava.
Donošenje ustava od strane domaćih vlasti stvorilo bi put ka stabilnom okruženju u
BiH.
Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, BiH će se ponovo
suočit i sa ovim, nimalo lakim, pitanjem. Ukoliko polit ičke strukture pokažu volju, ovaj
problem će se brzo riješiti, i BiH će dobiti novi Ustav koji bi bio u skladu sa pravima
sva tri konstitutivna naroda u BiH.
Najbolje rješenje bi bilo ukoliko bi svi u BiH prihvatili realnost i držali se
Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je donio mir na ovim prostorima. Polit ičari iz
FBiH moraju prihvatiti činjenicu koja se zove Republika Srpska, a lideri iz RS moraju
shvatiti da se srpsko pitanje može riješiti samo unutar BiH, a nikako referendumom ili
otcjepljenjem. U suprotnom, dogovora neće biti, ali neće biti ni BiH.
Najlogičnije rješenje za ovaj problem, jeste BiH na federalnom ili
konfederalnom principu, sa Republikom Srpskom u sadašnjim okvirima i smanjenje
ovlašćenja u glomaznom aparatu FBiH. Jednostavnije i mnogo efikasnije rješenje za
FBiH bilo bi, ukoliko bi se Bošnjac i i Hrvati dogovorili o novoj podjeli tog entiteta. To
podrazumijeva da vlast ima narod koji je većinski u određenoj regionalnoj podjeli,
tako da bi veliki broj sadašnjih kantona/županija bio reorganizovan. To ne znači da
na cijeloj teritoriji BiH ovi narodi nemaju pravo da biraju gdje će da žive i da
ostvaruju svoja prava, ali i ispunjavaju obaveze. Htjeli ne htjeli, potpisom Sporazuma
o pridruživanju, to će od BiH zahtijevati taj ugovorni odnos sa EU. Možda nije
ovakva struktura ni najbolje rješenje, ali je najkompromisnije u istorijskom trenutku
kada su sukobi na ovim prostorima nedavno okončani.
Uspjeh će biti ukoliko ove generacije promijene postojeći ambijent, što daje
mogućnost da mlađi naraštaji kroje državu na bolji i kvalitetniji način u nekom
budućem vremenu.
135
10. ZNANJE O EU
10.1. Uloga medija BiH u evropskim integracijama
U organizaciji Fondacije Fridrich Ebert Transparency International BiH 81
održana je, 13.aprila 2007.godine, u Banjaluci, debata pod nazivom „Mediji i
Evropska unija“. Debata je održana u okviru serije stručnih seminara i predavanja
Fondacije, koji su željeli da ukažu na problematiku funkcionisanja medija i njihovu
ulogu u društvu, njihov odnos i uticaj na državne i društvene institucije, ali i
cijelokupnu javnost u BiH. Cilj projekta bio je unapređenje rada medija, kreiranja
atmosfere dijaloga u društvu i povećanje otvorenosti institucija.
Na debati su usvojeni sljedeći zaključci:
država mora preduzeti proces edukacije medija, s obzirom na to da
dosadašnji proces nije dao nikakve rezultate;
država mora izraditi medijsku strategiju, jer je mediji ne mogu sami
napraviti;
lokaln i mediji predstavljaju budućnost medijskog prostora, ne javni servisi
– Evropa svakodnevno podiže standarde, a lokalni mediji imaju neophodnu
povezanost sa građanima u lokalnoj zajednici;
neophodna je strategija „promjene svijesti“, kroz koju je neophodno izraziti
potrebu današnjice „živjeti lokalno, a mislit i globalno“.
10.2. Debata s građanima BiH o Evropskoj uniji
U prvom kvartalu 2008. godine Kancelarija visokog predstavnika u BiH
organizovala je u više gradova BiH82 debate u kojima su građani mogli da p itaju o
značaju, ciljevima i ostalim temama u vezi sa evropskim integracijama i mjestu BiH u
tom procesu. Pokazalo se da građani BiH nisu dovoljno informisani o Evropskoj
uniji, a pogotovo šta bi za BiH značilo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju.
81 Vanjskopolitička inicijativa BiH – Spremnost za stabilizaciju I sposobnost pridruživanju s EU 82 BHT1 – 22 sata – gost vijesti Miroslav Lajčak , Visoki predstavnik u BiH i specijalni izaslanik EU
136
I pojedine ankete koje su sprovodile domaće i međunarodne agencije u BiH o
Evropskoj uniji pokazuju ko liko su građani informisani o svemu tome, bolje rečeno
neinformisani.
Podržavate li ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju:
Podržavate li ulazak Bosne i Hercegovine u NATO:
0% 50% 100%
F BiH
RS
cijeliuzorak
podržavane podržavane zna
Kakva je po Vašem mišljenju ekonomska perspektiva u BiH ?
0%20%
40%60%
80%100%
F BiH RS cijeliuzorak
ne znalošadobra
0% 50% 100%
F BiH
RS
cijeliuzorak
podržava ne podržava ne zna
137
Kada je riječ o djelovanju Kancelarije visokog predstavnika, tu je osjetna
razlika, s obzirom na to da građani Republike Srpske smatraju da je BiH pod
poluprotektoratom, te da Visoki predstavnik uopšte ne treba da postoji u BiH. Prema
njihovom mišljenju domaće vlasti treba da preuzmu svu odgovornost u zemlji, uz
upozorenje da se BiH treba utemeljit i na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Građani drugog be-ha entiteta svesrdno podržavaju Kancelariju visokog
predstavnika i smatraju da on treba da ostane u BiH sve dok se zemlja ne unitarizuje.
Tabelarni prikaz o podršci Visokom predstavniku:
0%20%
40%60%
80%100%
F BiH RS cijeliuzorak
ne znane podržavapodržava
10.3. Program informisanja javnosti o procesu evropskih integracija BiH
Komunikacijska strategija definiše osnovne principe i ciljeve komunikacije s
javnošću, zadatke i funkcije institucija koje učestvuju u ovom procesu.
138
Uspjeh procesa integrisanja BiH u EU zavisi, između ostalog, od stepena poznavanja i
razumijevanja Unije, njene organizacije, institucija, polit ike, suštine samog Procesa
stabilizacije i pridruživanja.
Ciljevi Komunikacijske strategije su sljedeći:
podići nivo znanja i povećati nivo razumijevanja o procesu evropskih
integracija;
pribavljanje podrške javnosti i stvaranja pozitivnog stava prema evropskim
integracijama;
ukazivanje na prednosti i koristi za građane BiH od članstva u EU;
uspostavljanje okvira za saradnju između organa uprave i javnosti;
poticanje aktivnog učešća javnosti u debati o usvajanju evropskih
standarda i članstva u EU.
Glavni ciljevi realizovaće se sljedećim aktivnostima:
redovnim upoznavanjem javnosti sa stavovima institucija BiH u vezi s
evropskim integracijama;
unapređenjem odnosa s medijima i osiguranjem njihovog šireg učešća u
informativnim aktivnostima;
razvijanjem saradnje sa nevladinim sektorom koji se bavi evropskim
integracijama;
razvijanjem saradnje s poslovnim sektorom, sindikaln im udruženjima,
privrednim komorama, obrazovnim institucijama rad i promovisanja
evropskih integracija specifičnim ciljn im grupama;
uspostavljanjem i razvojem službi za odnose sa javnošću u institucijama u
BiH koje direktno ili ind irektno učestvuju u procesu evropskih integracija,
razvijanjem saradnje i unapređenjem koordinacije između kancelarija za
informisanje javnosti u državnim institucijama.
Koji su očekivani rezultati sprovođenja ovakve Strategije:
povećano razumijevanje o procesu evropskih integracija;
pojačano učešće medija u informativnim aktivnostima, naročito u pogledu
njihovog kritičkog, analit ičkog i istraživačkog pristupa;
139
uspostavljeni administrativni kapaciteti koji su u funkciji prenošenja
informacija javnosti i razvijena institucionalna saradnja;
osigurane pravovremene i objektivne informacije ciljn im grupama;
razvijena adekvatna saradnja s partnerima, naročito s dijelom nevladinog
sektora koji je u funkciji promovisanja, zagovaranja i afirmacije bržeg
napretka u integracionom procesu.
Direkciji za evropske integracije BiH (DEI), kao stalnom tijelu Vijeća ministara
BiH, povjeren je mandat koordinatora i organizatora ukupnih informativnih aktivnosti
o evropskim integracijama.
10.4. Promocija BiH u inostranstvu
Osim promocije procesa evropskih integracija za građane BiH, važno je
predstavljanje i izgradnja dobrog imidža same države u inostranstvu83, prvenstveno
institucijama Evropske unije. Neophodno je strateški pristupiti u promociji BiH u
samom sjedištu EU u Briselu i ostalim značajn im centrima država-članica putem
diplomatsko-konzularnih predstavništava, manifestacija, medija, lobista, nevladinih
organizacija, umjetnika i građana BiH koji žive u inostranstvu.
Osnovni ciljevi promocije BiH u EU su:
prezentacija svih ostvarenih rezultata na putu evropskih integracija;
promjena postojeće slike stanja u BiH;
informisanje o kulturi, ekonomskom potencijalu, bogatom istorijskom
naslijeđu BiH.
Poseban zadatak bilo b i predstavljanje ostvarenih rezultata napretka u BiH
kroz proces evropskih integracija. Ovo je važno zbog toga što sve države-članice,
kroz mehanizme odlučivanja u EU, odobravaju proces prelaska iz faze u fazu
evropskih integracija.
83 Slovenija ima posebnu vladinu službu. Koja se bavi protokom informacija među institucijama
140
Informacije bi se plasirale donosiocima odluka u EU, svim njenim
institucijama, a posebno Evropskom parlamentu, Komisiji, Vijeću ministara,
predstavnicima država-č lanica, njihovim vladama, udruženjima s velikim i uticajnim
članstvom, lobistima u EU i uticajnim medijima.
Odgovorne institucije za ove poslove su:
Ministarstvo vanjskih poslova BiH;
Direkcija za evropske integracije BiH;
Spoljno-trgovinska komora BiH;
Agencija za promociju stranih investicija BiH – FIPA i
Nevladin sektor - NVO.
10.5. Uspostavljanje informacijskog sistema kao podrška procesu evropskih
integracija
U skladu sa svojim strateškim opredjeljenjem za informisanje cjelokupnog
društva, Vijeće ministara BiH usvojilo je polit iku i strategiju razvoja informacijskog
društva BiH, te Akcioni plan.
Napredovanjem BiH kroz proces evropskih integracija uočena je i potreba za
uspostavljanjem ovakvog sistema, radi olakšanog upravljanja informacijskim
tokovima ovog procesa. Usvojena je Odluka o načinu ostvarivanja koordinacije u
procesu priključenja BiH Evropskoj uniji84, kojom je propisano uspostavljanje
interaktivne baze podataka. To omogućava unapređenje procesa koordinacije kroz
razmjenu, praćenje i arhiviranje podataka i dokumenata značajnih za proces
evropskih integracija. Zamišljen je sistem koji bi trebalo da predstavlja automatizaciju
svakodnevnih zadataka koordinatora za evropske integracije.
S tehničkog aspekta, sistemom je predviđeno olakšano izrađ ivanje
dokumenata i on-line pristup, zavisno od stepena autorizacije.
84 Information Management System (IMS)
141
Sistem se sastoji od tri komponente:
komponenta 1 - informacijski sistem za upravljanje informacijskim
tokovima procesa evropskih integracija;
komponenta 2 – adresar institucija u procesu evropskih integracija;
komponenta 3 – baza podataka o projektima pomoći finansiranim od
strane EU (projekti u okviru CARDS-a i bilateralnih projekata, kao i
pretpristupni fondovi.
Komponenta 1.
Informacijski sistem85 za upravljanje procesom evropskih integracija osmišljen
je analiziranjem postojećeg sistema kreiranog za potrebe aktuelne faze procesa.
Kako bi se osiguralo pravovremeno izvještavanje svih strana uključenih u proces,
svaka institucija tj. koordinator za evropske integracije iz određene institucije, ima
pristup interaktivnoj bazi podataka.
Sistem mora imati kapacitete koji odgovaraju zahtjevima planiranja i
nadgledanja procesa ispunjavanja kratkoročnih i srednjoročnih prioriteta Evropskog
partnerstva i nacionalnog programa.
Komponenta 2.
Na osnovu istraživanja kapaciteta institucija BiH napravljen je adrasar za
potrebe evropskih integracija. Njegova namjena će služiti za planiranje potreba u vezi
s obukom i treninzima zaposlenih kako bi se nosili sa izazovima evropskih integracija.
Komponenta 3.
Ova komponenta odnosi se na uspostavljanje baze podataka za projekte
pomoći koje finansira EU. Cilj je kreiranje sistematskog registra projekata pomoći u
procesu evropskih integracija. Komponenta obuhvata projekte koji se realizuju u
okviru CARDS-a, te bilateralnih programa EU i pretpristupnih fondova.
85 Službeni glasnik BiH, broj 44/03
142
10.6. Implementacija strategije
Sprovođenje Strategije zahtijeva reforme koje moraju obuhvatiti sve segmente
života, često s težim posljedicama, koje je neophodno ravnomjerno rasporediti.
Deklarativno polit ički konsenzus pokazao se nedovoljnim, čak i u zemljama s manje
složenom političkom strukturom. Zbog toga je neophodno unaprijediti mehanizme
polit ičke koordinacije i polit ičke odgovornosti svakog nosioca vlasti za izvršavanje
obaveza koje se odnose na procese evropske integracije.
Kako bi se procesi integrisanja BiH u EU vodio i završio što brže i kvalitetnije,
posebnu pažnju treba posvetiti pripremi institucija i organa uprave BiH. Od toga
koliko se ozbiljno shvati ovaj proces i uloga organa vlasti BiH u njemu, zavisi
evropska perspektiva i brzina njene realizacije. Specifičnost procesa evropskih
integracija ogleda se i u tome što se ova polit ika ne može svrstati ni u spoljnu, ni u
ekskluzivnu unutrašnju, pa je stoga neophodno i koordiniranje, kako na unutrašnjem
tako i na spoljnjem planu svih institucija BiH.
Za sprovođenje Strategije nadležna je zakonodavna i izvršna vlast na svim
nivoima.
Parlamentarna skupština BiH ima važnu ulogu u implementaciji Strategije,
posebno sa stanovišta neophodne reforme zakonodavstva BiH. Jednaku važnost ima i
kontinuirani parlamentarni nadzor nad aktivnostima izvršne vlasti.
Ustavna uloga Predsjedništva BiH u oblasti vođenja spoljne polit ike, takođe
omogućava aktivno učešće u promociji interesa BiH u zemljama EU, kao i u
implementaciji i nadgledanju procesa sticanja članstva u EU.
Ključni faktor za uspješno sprovođenje Strategije je uspostavljanje efikasne
interinstitucionalne saradnje, koja, uz organe uprave, obuhvata civilno društvo i
akademsku zajednicu. U implementaciji Strategije očekuje se i potiče učešće
sindikata, poslovne zajednice, jer će sprovođenje mjera direktno uticati i na njih. Ovo
podrazumijeva da sve institucije u BiH prilikom izrade svojih planova moraju voditi
računa o konačnom cilju Bosne i Hercegovine - integraciji u EU.
Maksimalni napori moraju se uložiti u stalnoi obrazovanje i obuku, koristeći
sve raspoložive načine (tehnička pomoć i programi EU, bilateralna pomoć zemalja
članica, učenje stranih jezika, savladavanje posebnih vještina u oblasti izrade nacrta
143
zakona, obuka o komuniciranju s javnošću, sticanje pregovaračkih vještina). Kroz
dosljednju primjenu svih ovih propisa i pravila može uspješno dokazati svoju
sposobnost za punopravno članstvo u EU i uhvatiti korak s naprednijim zemljama u
regionu.
Sprovođenje Strategije zahtijeva harmonizaciju pravnih propisa i akata koji
treba da postanu dio svakodnevne prakse unutar institucija BiH.
Uspješno sprovođenje strategije zahtijeva i plan iranje i alokaciju neophodnih
finansijskih sredstava.
Strategija predstavlja centralni elemenat programa rada izvršne i zakonodavne
vlasti na svim nivoima u BiH, ali istovremeno služi i kao osnova za programiranje
potreba za stranom pomoći.
11. GDJE SE NALAZE GRAĐANI BIH U EVROPSKOJ UNIJI?!
Veoma često se čuje u javnosti kako većina građana BiH želi u Evropu.
Postavlja se pitanje da li građani uopšte znaju šta je Evropska unija, kako
funkcioniše, koji su njeni princip i i koliko još otvorenih pitanja i dilema stoji pred tim
istim građanima. S druge strane, građani su u veoma lošoj ekonomskoj situaciji.
Bez obzira na sve ovo, svjesni smo činjenice da će BiH biti član ica Evropske
unije, ne zbog toga što Evropa želi da zaštiti naše građane, nego zbog projekta
velikih sila da kontrolišu uvijek interesantni Balkan i male državice, nastale raspadom
bivše Jugoslavije. Ta ista Evropa, zajedno sa trenutnom velesilom, Sjedinjenim
Američkim Državama, upravo je i učestvovala u raspadu bivše Jugoslavije, kako bi u
zamišljenom novom svjetskom poretku kontrolisala ove prostore.
Kako će izgledati Evropska unija za nekoliko narednih godina? Slično kao i
nekadašnja Jugoslavija. Biće sastavljena od država različitog polit ičkog, ekonomskog,
socijalnog, kulturnog, nacionalnog, etničkog i svakog drugog nivoa.
Sa veoma niskim standardom, platama, siromaštvom i veoma niskim bruto
društvenim proizvodom, sa 80 % ljudi na rubu egzistencije i 20 % bogatih u ovom
društvu, slika je BiH, a to je djelimično i obrađeno u prethodnim poglavljima ovog
144
magistarskog rada. Građani BiH će u Evropsku uniju ući prevashodno kao jeftina
radna snaga.
Fabrička preduzeća uništena, a ona koja su i ostala, imaju zastarjelu
tehnologiju, opustošena sela, usitnjeni seoski posjedi, veliki poljoprivredni kombinati
propali, privatizac ijom uništena preduzeća ili sasvim nestala, turistički kapaciteti nisu
adekvatno opremljeni, obrazovanje, kako osnovno i srednje, tako i visoko, tek na
početku reformskog procesa, pitanja zdravstvene i penzijsko invalidske zaštite još
nisu ni počela da se rješavaju. Šta BiH nudi Evropskoj uniji, osim siromaštva i
nezaposlene armije ljudi.( Kao primjer, možemo navesti Sloveniju – članicu Unije u
koju sve više i više građana BiH odlazi na privremeni rad.) S druge strane, BiH
očekuje raspolganje pretpristupnim fondovima Unije, što je i tačno, ali postavlja se
pitanje kako dobiti finansijska sredstva kada Evropska unija ima posebne uslove za
pristup ovim fondovima, a ti uslovi podrazumijevaju ispunjavanje kriterijuma, koji
moraju biti opravdani realizovanjem određenih projekata u BiH. Veoma važan
segment je svijest građana BiH i regiona. Veoma dug period ovaj narod živio je u
socijalističkom sistemu, gdje je sve bilo planski, posebno kada je riječ o ekonomiji.
Taj isti narod, sa tom istom svješću, ušao je preko noći u jedan novi kapitalistički
sistem u kojem se nije mogao snaći, čak i da nije bilo oružanih sukoba. Naravno,
ratni sukobi dodatno su doprinijeli tome. Da bi ušli u kapitalizam, osnovno je da
promijenimo svijest stanovništva.Na drugom mjestu je to što moramo pokušati da
mijenjamo loše navike u društvu. Ništa bolje resurse, ni prirodne, ni bilo koje, nema
Evropa nego BiH, ali zato ima polit ički sistem i zakone koji uređuju svaku oblast
drušvenog života.
Iskoristimo ono što nam nudi Evropska unija potpisivanjem Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju. Iznos pretpristupnih fondova, koje je Unija predvidjela za
BiH za period od 2008. do 2011. godine je 400.000.000 evra, ali, kako se navodi,
količina može biti i veća, zavisno od projekata koji budu kandidovani.
Bitno je da institucije, pojedinci i preduzeća koji žele aplic irati za sredstva,
ispunjavaju jasno definisane kriterijume Evropske unije.
Iako Evropa ima svojih mana, ukoliko budemo pametno razmišljali, građani i
BiH imaće ekonomsku korist od Evropske unije, više ulaganja i efikasnije privlačenje
stranih investitora u zemlju, a ne izvlačenje resursa, koji su nam još ostali. U sam
145
evropski proces neophodno je, osim vlasti, zainteresovati i najšire slojeve društva,
uključujući akademsku i poslovnu zajednicu.
Ukidanje viza, najširim slojevima društva u BiH pružiće se šansa za kretanja
radne snage, a to je prilika i za mlade da se bolje edukuju i znanje iz Evrope prenesu
u Bosnu i Hercegovinu.
Bosna i Hercegovina u cije losti mora da promijeni svoj d iplomatski kurs.
Veoma je važno uspostavljanje veza sa Ruskom Federacijom, koja je bitan faktor
stabilnosti u svijetu. Kada je riječ o njenom tržištu, to je veoma interesantan prostor
za plasman robe na teritoriju Rusije, ali i Kine i Indije. Kina velikom trgovinskom
ekspanzijom počinje da ugržava nekad najpoznatije brendove SAD-a i razvijenih
zemalja zapadnoevropskog kontinenta.
Bosna i Hercegovina, kao i mnoge druge zemlje Balkana i jugoistoka Evrope,
moraju tražiti partnere u cijelom svijetu, posebno iz oblasti ekonomije.
11.1. Evropeizacija Jugoistoka
U kontekstu procijenjenih kretanja i ambic ioznije i narastajuće uloge Evropske
unije u rješavanju kriza na periferiji Evrope, gdje svakako pripada i njen Jugoistok,
sve više se govori o ideji „evropeizacije“ ovog dijela Evrope.
Ova ideja ohrabrena je rezultatom Unije prema zemljama centralne i istočne
Evrope, dojučerašnjim član icama socijalističkog bloka,i prijemom većine njih u
članstvo, 2004.godine. Nakon toga, Unija se okreće onome što se naziva „evropska
periferija“, to jest evropski Jugoistok86.
U tom području ispoljava se i težnja za sistematičnijim pristupom rješavanju
kriza i konflikata.
„Evropeizacija“ se analizira u odnosu na domaće institucije u tri široke oblasti:
domaće institucionalne, zakonske i administrativne strukture;
domaći ekonomski i ostali ciljevi u širokoj skali područja koja se odnose na
regulaciju usvojenu u EU ili na deregulaciju postojećeg u regionu, koju
promoviše Unija;
86 Center for European Policy Studies Bruxsselles, oktobar 2003. godine
146
domaća društva u cjelini, uključujući domaće strukture polit ičkog
predstavništva, kao što su polit ičke partije i interesne grupe, domaće
rasprave, identiteti i ostale subjektivne dimenzije polit ike.
Namjera je da se na ovim prostorima isproba nastavak koncepta
„evropeizacije“ u dva pravca:
zemlje s periferije Evrope koje nisu ni članice EU ni kandidati, ali traže da
razvijaju prisnije relacije sa Unijom i kojima je već zagarantovan
potencijalni kandidatski status;
područje rješavanja konflikata i transformacije konflikata, gdja EU može da
obezbijedti okvir za rješavanje dilema u tim slučajevima, ali i da djeluje
neposredno kao medijator između strana uključenih u konflikte.
U analizi Centra za evropske polit ičke studije iz Brisela daju se dva alternativna
rješenja konflikata. Prvo je „EU kao okvir“, koje podrazumijeva djelovanje kroz
institucionalni sistem i upravu. Drugo je „EU kao akter“ i podrazumijeva uticaj na
polit ičko ponašanje aktera u konfliktu, što može da promijeni dinamiku i pravac
konflikata.
U zajedničkoj analizi - „Evropska unija i Balkan:od procesa stabilizacije do
proširenja na Jugoistoku“ iz Centra za primjenjena polit ička istraživanja i grčke
Fondacije za evropsku i međunarodnu polit iku kaže se da je suština u osnaživanju
postojećeg pristupa Unije Balkanu i da je taj pristup procesno orijentisan i fokusiran
na jačanje sposobnosti za upravljanje u zemljama regiona u vremenu u kojem se
odlaže krajnje rješenje i otvaraju statusna pitanja.
Evropa u slučaju Balkana ponavlja svoju orijentaciju i naglasak na
ekonomskom, polit ičkom i ukupnom društvenom razvoju, kao putokazu demokratije i
stabilnosti. U tom pravcu produžavale su se misije NATO-a, dok EU nije bila
ohrabrena i preduzela vojne misije od NATO-a u trenutku kada je osjetila da je zaista
spremna za tu vrstu operacija. Postojeći evropski instrumenti treba da izrastu u
originalne i dugotrajne nosioce donošenja i izvršenja odluka , koje bi bile usmjerene
147
prema hroničnim ekonomskim i društvenim problemima. EU treba da pošalje snažan
signal zemljama Balkana da obećanje o evropeizaciji nije iluzija.
Okupirana procesima proširenja, odnosima s najvažnijim atlantskim
saveznikom,SAD-om, krizama u Iraku, Avganistanu, Iranu i na Bliskom Istoku u
cjelini, ali i unutrašnjim odnosima dvadesetsedmorice, i odnosima u NATO-u,
Evropska unija nije se u dovoljnoj mjeri bavila jugoistokom Evrope. Međutim, Unija
počinje da ispunjava svoju ulogu na Balkanu, što se posebno vidjelo na Samitu u
Solunu, na samom kraju polugodišnjeg predsjedavanja Grčke u Evropskoj uniji, kada
je usvojen poseban dokument, „Solunska agenda za Zapadni Balkan: kretanje prema
evropskim integracijama“. Solunski sastanak potvrdio je opredjeljenje za proširenje
EU i na ovaj region, što je jasno izkazano kroz “Pokretanje Policijske misije Evropske
unije u BiH, u januaru 2003.godine, zatim operacije „Concordia“ u Makedoniji, kao i
opredjeljenost Unije da preuzme vojne operacije u BiH nakon SFOR-a . To su sve
pokazatelji odlučnosti Unije u pogledu zapadnog Balkana.
Dvije su osnovne oblasti u kojima se još nije u potpunosti definisao evropski
pristup:
odnosi sa SAD, i
način i model pristupanja EU zemljama jugoistoka Evrope.
Solunski samit došao je nakon niza tenzija unutar EU, NATO-a i evroatlantskih
saveznika, izazvanih američko-britanskim intervencijama u Iraku, a ispoljenih kroz
potpunu nedjelotvornost Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kolektivnu odbranu
NATO-a i Evropske spoljne i odbrambene polit ike (CFSP). EU je na Samitu u Solunu
potvrdila zajedničko djelovanje sa SAD prema jugoistoku Evrope, čime je ovaj region
poslužio kao primjer početka prevazilaženja jedne od najtežih kriza evroatlantskih
integracija od njihovog osnivanja. Dok EU produbljuje svoje angažovanje u
jugoistočnoj Evropi, neophodan je nastavak djelovanja SAD.
Interes Evrope, odnosno Evropske unije, za Balkan ili jugoistok Evrope,
postojao je i prije, ali je postao izraženiji nakon ratova i definitivnog uspostavljanja
mira u regionu, od 1991. do 1999.godine. U prvim godinama nakon završetka rata,
SAD i EU su provele mnogo vremena u raspravama o budućnosti NATO-a, ali i
osmišljavanju pravca razvoja EU. Period neposredno poslije ratnih operacija na ovim
148
prostorima, SAD i Evropa su iskoristile za ostvarivanje postavljenih ciljeva u BiH,
Hrvatskoj i Srbiji.
Naročito se to ispoljava kroz sljedeće:
pomoć u razvoju civilnog društva i demokratije, u skladu s liberaln im
vrijednostima, koje su deklarativno prihvatile sve države;
ekonomski oporavak i rekonstrukcija infrastrukture u BiH;
razvoj sistema kolektivne bezbjednosti u navedenim zemljama i razvoj
programa reforme i nacionalne bezbjednosti.
U priručniku CATO instituta za Kongres SAD za 2003.godinu daje se više
prijedloga, iz kojih se vid i da u SAD raste mišljenje o potrebi smanjenja američkog
prisustva na Balkanu. Predlaže se transfer odgovornosti za održavanje mira u ovom
regionu sa američkih na evropske saveznike i insistira na povlačenju američkih
trupa, potpunom ukidanju pomoći u narednim godinama, prestanku pritiska na način
kako da balkanski narodi upravljaju regionom i ohrabrivanju polit ičke ekonomske
liberalizacije Balkana. U takvim uslovima, Balkan se prepušta sve više Evropi, koja
ostaje, uz sva međusobna nerazumijevanja, najpouzdaniji saveznik. Time se otvara
prostor za realizac iju zajedničkih planova SAD-EU iz vremena zaustavljanja rata na
Balkanu i sa naglaskom na ulogu evropskih zemalja.
Ipak, jugoistok Evrope je područje na kojem se interesi SAD-a preklapaju s
interesima EU, kao saveznika i glavnog oslonca u evroatlantskim integracijama, i
stoga joj je prepuštena relativna inicijativa, ne samo u ekonomsko-polit ičkom
usmjeravanju procesa, već i u neposrednom ostvarivanju bezbjednosti od strane
novostvorenih „evropskih snaga“. Takvo tumačenje situacije je osnaženo
narastajućom „evropeizacijom“ protektorata: EU preruzima vođstvo od
međunarodnih Stabilizacionih snaga (SFOR) u BiH, ali preuzima i vodeću ulogu na
Kosovu.
Otvaranjem mogućnosti za jače vojno angažovanje Evropske unije, SAD su u
određenoj mjeri umanjile svoj ulog u NATO-u, kao najvažnijem i najsnažnijem
osloncu u Evropi. Istovremeno će Evropljani morati da angažuju mnogo više
potencijala, dovoljnih za ostvarenje bezbjednosnih planova, posebno ako se radi o
održavanju mira, ne samo na Balkanu, već, eventualno, i za neku Evropi važniju
intervenciju izvan područja Unije, pa i Evrope kao cjeline. Pošto Evropa ovaj drugi
149
cilj, na samom početku 21. vijeka, teško može ispuniti, Jugoistok postaje veliki isp it
za EU, njene zajedničke istitucije, spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu polit iku, za
njene mogućnosti rješavanja kriza, donošenje i održavanje mira.
Gledano dugoročno, evropska vojna moć logična je paralela stvaranju
evropskog polit ičkog identiteta koja bi trebalo da ima određenu mogućnost
autonomnog djelovanja, kao što je imaju i razne nacionalne snage, bez obzira jesu li
one tehnički raspoređene u NATO ili nisu. Ima mišljenja po kojima je nemoguće
govoriti o odbrani i bezbjednosti u Evropi bez NATO-a, tačnije SAD. Stoga će
nezavisne evropske snage, barem u skorijoj budućnosti, morati biti koordinirane s
NATO-om.
11.2. Koji su pravci djelovanja jugoistoka Evrope
Jugoistok Evrope će u narednoj deceniji b iti u fokusu pažnje proširene
Evropske unije, prostor na kojem bi ideje Evrope, ujedinjene u geografskim
granicama, trebalo da dobiju još jedan oslonac i dokaz opravdanosti. Objedinjeni
prostor trebalo bi da predstavlja više od šezdeset miliona stanovnika, ali b i
predstavljao i ekonomsko, polit ičko i bezbjednosno jedinstvo, postao bi i integralni
dio evropskih institucija i dijelio evropske vrijednosti.
Najveći krug proširenja EU dogodio se 2004.godine i značio je novi početak
njenog odnosa prema jugoistoku Evrope. To je izazvalo i druge aktere svjetske
polit ike, zainteresovane za ovaj prostor, da definišu ili redefinišu polit iku i svoj
pristup. Jugoistok Evrope će, i pored povremenog skretanja pažnje na aktuelnija
svjetska krizna područja, ostati jedan od fokusa polit ike iz jednostavnog razloga: to
je dio Evrope u kojem svoje interese ima EU, ali i SAD i, tradicionalno, Rusija. Zaista
se može reći da je Balkan bio i ostao region u kojem je posebno vidljivo mnogo
centralnih problema svjetskog poretka, kao što su ograničeno samoodređenje,
upravljanje etničkim konfliktima, potreba za upravljanjem krizama, što je imperativ
novog tipa održavanja mira i legitimne humanitarne intervencije.
150
Američko prisustvo na Balkanu87 ne može se zatvoriti samo u „evropska
pitanja“, jer je vidljivo da su, u prvoj deceniji XXI vijeka, najveći i najbrojniji američki
sukobi sa islamskim protivnikom. Jugoistok Evrope ostaje jedno od veoma malog
broja područja u svijetu gdje se Amerikanci doživljaju pozitivno od strane
muslimanske populacije. Zbog toga su SAD veoma zainteresovane za stabilnost i
održavanje mira u regionu. Obnovljeni konflikti bili bi neuspjeh polit ike, sa štetnim
posljedicama po balkanske muslimane i za odnose SAD sa širim muslimanskim
svijetom. Evropska uloga za to je posebo osjetljiva kada se stavi u kontekst njenih
odnosa s atlantskim saveznikom, budući da je Balkan sastavljen veoma šaroliko u
pogledu polit ika država, nacija i religija, te opšti pristup regionu mora da bude veoma
osjetljiv.
Jugoistok Evrope daleko je važniji prioritet Evropskoj uniji nego za SAD, iako
će obje strane nastojati da šire svoj uticaj u regionu. Mjera tog uticaja zavisiće od
međusobnih odnosa, a svakako i od stava prema razvoju situacije u samom regionu.
U skladu s već usvojenom politikom, EU će nastraviti realizaciju zacrtanih planova:
nastavak rada na proširenju Evropske unije;
usklađ ivanje uslova evropskog zakonodavstva sa domaćim-zemalja
potencijalnih član ica EU;
ulaganje u zemlje jugoistoka Evrope kroz CARDS projekat;
usmjeravanje na region u razvoju evropskog odbrambenog i
bezbjednosnog identiteta (ESDI);
nastavak aktivnosti EU na razvoju civilnog društva, demokratskih polit ičkih
sistema, vladavine prava i pravne države.
Koordinacija EU i SAD u ovom regionu ogleda se u sljedećem:
proširenje evro-atlantskih integracija na zemlje jugoistoka Evrope i njihovo
prisustvo u zemljama Partnerstva za mir i NATO-a;
razvijanje zapadnih vrijednosti i standarda;
proces proširenja NATO-a kroz MAP, akcioni plan za učlanjenje u NATO i
Sporazum o partnerstvu (Jadranska povelja);
borbu protiv terorizma.
87 Henrx Kissinger, „Treba li Amerika vanjsku politiku“, Zagreb – 2003. godine
151
11.3. Regionalizam kao etapa evro-atlantizma
Regionalizaciju danas možemo da posmatramo na više nivoa: svjetskom,
kontinentalnom, subkontinentalnom, međudržavnom i unutardržavnom. Svaka
regionalizacija predstavlja pokušaj da se određena homogenost, sličnost i
međuzavisnost iskaže u nekoj od sfera života - ekonomskoj, polit ičkoj, vojno-
bezbjednosnoj, kulturnoj i drugima. Subkontinentalna regionalizacija Evrope dobila je
zamah nakon završetka hladnog rata, kada su neke inicijative snažnije oživjele, druge
potpuno obnovljene, a neke se i izvorno pojavile. Veliki broj in icijativa odnosi se na
zemlje istočne i jugoistočne Evrope, Mediterana i sjeverne Afrike, i njihov cilj je da
ove dijelove kontinenata približe evropskim i evroatlantskim integracijama.
Evropska ekonomska zajednica (EEZ), prerasla je, 1992.godine, u Evropsku
uniju (EU), osim ekonomske saradnje i jedinstvene valute, počela da
definiše svoju zajedničku spoljnu i odbrambenu polit iku (CFSP), kao i
Evropski odbrambeni identitet (ESDI); uspostavila saradnju sa drugim
svjetskim regionima, kao što su NAFTA, ASEAN i drugi;
1952.godine Skandinavske zemlje osnovale su Nordijsko vijeće, kao
periodični sastanak parlamentarnih predstavnika Danske, Finske, Islanda,
Norveške i Švedske;
Zapadnoevropska unija (WEU) nastala je iz Briselskog pakta, ulaskom
Savezne Republike Njemačke, 1955.godine;
Grupa bivših socijalističkih zemalja osnovala je nakon hladnog rata
Srednjoevropsku zonu slobodne trgovine (CEFTA), one su nakon
2004.godine sve postale članice NATO-a i EU, ali Jugoistok preuzima te
principe u cilju regionalnog kolektivnog jačanja;
Baltičke zemlje, jedan od prvih i najuočljivijih vijesn ika raspada SSSR-a,
uspostavile su saradnju u okviru Baltičkog regiona, a rezultat te saradnje je
zajednička jedinica za mirovne operacije (BALBAT);
Ruska Federacija i još jedanaest bivših Sovjetskih Republika osnovale su
Zajednicu Nezavisn ih Država (ZND ili CIS), u okviru ZND-a organizovano je
nekoliko asimetričnih regionalnih inic ijativa, poput „Inicijative za
152
ekonomsku saradnju“, koju čine Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan ili
inicijativu GUAAM (Gruzija, Ukrajina, Azerbejdžan, Jermenija i Moldavija).
Mnoge od ovih zemalja učestvuju i u drugim multilateralnim in icijativama-
Sveslovenskom kongresu, Organizaciji islamskih zemalja, Fondu jedinstva
pravoslavnih zemalja i Savezu multilateralnog povezivanja nevladinih organizac ija itd.
Regionalna diplomatija može imati specifične oblike u jugoistočnoj Evropi. Ona je
uvijek bila zanimljiva za one koji su imali interes za prodor na azijski kontinent (Bliski
i Srednji istok) i Mediteran.
Osim zemalja koje pripadaju regionu, za Balkan su zainteresovani i brojni
susjedi, ali i zemlje Mediterana i sjeverne Afrike, posebno veliki ekonomsko-polit ički
akteri međunarodnih odnosa - SAD, EU i Rusija. Nakon napuštanja socijalizma,
Jugoistok Evrope, posredno ili neposredno, u cjelini ili djelimično, učesnik je dvanaest
regionalnih inic ijativa i integracija, čiji bi ciljevi trebalo da budu:
brži ekonomski i polit ički razvoj regiona i međusobna saradnja među
državama;
kontrola i smanjenje naoružanja i podizanje nivoa unutrašnje i spoljne
bezbjednosti i stabilnosti zemalja;
unapređenje dobrosusjedskih zemalja;
usmjeravanje i pripremanje država regiona u pravcu ulaska u evroatlantske
integracije.
Regionalne inicijative koje okupljaju zemlje Jugoistoka Evrope mogu se, prema
načinu iniciranja, podijelit i u dvije grupe:
izvorne inicijative samih zemalja Jugoistoka Evrope;
inicijative međunarodne zajednice za Jugoistok Evrope.
Analizom ciljeva i rezultata ovih inicijativa može se izvesti više zaključaka:
izvorne inicijative slab ije su po intenzitetu aktivnosi i dometima zbog
veoma različit ih interesa, vrlo skromnih izvora finansiranja za njihovu
realizaciju, kao i sasvim oprečnih interesa važnih faktora međunarodne
153
političke scene u ovom dijelu Evrope, koji im onemogućavaju da izgrade
odgovarajuće institucije;
stepen „regionalnog identiteta“ zemalja i stanovnika ovog područja je
veoma nizak, bolje je reći da čak i ne postoji;
balkanske zemlje nemaju jedinstven stav prema članstvu u EU;
međunarodne inicijative imaju preciznije razrađene i detaljnije
programirane ciljeve, finansijski su bolje utemeljene, i imaju jasnije
definisane mehanizme, instrumente i institucije za realizac iju postavljenih
ciljeva od „izvornih“ inicijativa iz regiona.
Osnovne karakteristike okruženja, prema kojima zemlje regiona prilagođavaju
svoju spoljnu polit iku su:
na unutrašnjem planu uspostavljanje društva na principima tržišne
ekonomije, višestranačke demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i
sloboda, kao i temeljnih principa sistema vrijednosti na kojima počiva
današnji kapitalizam;
na spoljnopolitičkom planu razvoj bilateralne i multilateralne saradnje s
naglaskom na dostizanju standarda neophodnih za ulazak u EU i NATO kao
stubove „evroatlantizma“.
Postoje i slabosti regionalnih integracija koje se ogledaju kroz sljedeće:
većina regionalnih integracija nema jasno definisane ciljeve;
aktivnosti su im uglavnom na deklarativnom nivou, najčešće kroz samite
šefova država i vlada;
ne okupljaju iste zemlje, odnosno granice tih inicijativa se ne uklapaju, što
dovodi do nekoherentnosti i konfuzije u programima i djelovanju;
konceptualno nije definisana infrastruktura;
nema dovoljno novčanih sredstava za uspostavljanje regionalnih inicijativa
i organizac ionih mehanizama;
javno mnjenje nedovoljno poznaje te inicijative i značaje regionalne
saradnje;
sve države i vođstva uzdaju se u brži u lazak u EU i od tog procesa previše
očekuju;
154
ne postoji saradnja, zajednička aktivnost i mehanizam kolektivnih akcija.
Moguće je zaključit i da na prostoru jugoistočne Evrope ne postoji nešto što se
zove regionalni identitet niti postoje izgledi da u skorije vrijeme dođe do nečeg što bi
moglo voditi „regionalnom identitetu“, uprkos izraženim zahtjevima EU i NATO-a u
ovim procesima.
Program CARDS definisao je četiri ciljna paketa za regionalne inicijative:
zemlje regiona treba da ostvare polit ičke relacije na način kako to rade
zemlje EU između sebe;
pet zemalja zapadnog Balkana treba da podrže neposrednu saradnju u
oblastima borbe protiv organizovanog kriminala, ilegaln ih imigracija i
trgovine ljudima;
mreža bliskih ugovornih odnosa treba da produbi odnose među tim
zemljama i sa EU;
bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, u skladu s pravilima Svjetske
trgovinske organizacije (WTO) bazirane na asimetrične trgovine sa EU;
zajedničkim ustupcima u pogledu slobode kretanja radne snage, usluga,
službi p laćanja i kapitala u cilju približavanja pravilima EU.
11.4. Strategija diplomatske akcije Balkanskih zemalja
Poput zemalja istočne i centralne Evrope, zemlje Balkana usmjerile su
unutrašnje snage i diplomatiju na prijeme u NATO i EU. Potrebe na tom putu, ali i
međunarodni faktori od njih traže više regionalne uvezanosti i koordinacije. Za jednu
dosljednu strategiju diplomatske akcije države jugoistoka Evrope trebalo bi da:
preciznije definišu izvorne regionalne ciljeve;
ojačaju odgovarajuće multilateralne mehanizme i instrumente koji mogu da
im omoguće ostvarivanje dogovorenih ciljeva, koji će manje zavisiti od
međunarodnih aktera;
obogate bilateralnu i multilateralnu saradnju na podregionalnim nivoima,
radi rješavanja određenih specifičnih pitanja, naročito na prostoru
zapadnog Balkana (povratak izbjeglica i imovine, infrastruktura, zaštita
manjina i zajednički projekti);
155
preduzmu neophodne mjere u cilju stvaranja ekonomskog prostora koji će
omogućit i brži razvoj kroz slobodnije kretanje robe, kapitala i ljudi, a što bi
smanjilo carine, takse i uticaj polit ičkih elita;
stvore mehanizme koji bi omogućili da se cijeli region brže i snažnije
poveže sa drugim regionima;
izgrade sopstvene transnacionalne mehanizme regionalne kolektivne
bezbjednosti;
stvore specifične regionalne mehanizme u okviru OEBS-a i Savjeta Evrope
za djelovanje u slučaju izbijanja regionalnih kriza.
Velike i moćne zemlje imaju snažan direktan uticaj na unutrašnju i spoljnu
polit iku zemalja jugoistoka Evrope, ali i posredno utiču na definisanje njihove polit ike
posredstvom raznih lobi grupa u obliku instituta, nevladinih organizacija, istraživačkih
centara, te obavještajnih službi.
Nasuprot njima, nerazvijeni diplomatski aparati funkcionišu bez jasnih i
dosljednih spoljno-polit ičkih koncepcija, pripremljenih i dovoljno obrazovanih
diplomata, s diplomatskim strukturama stegnutim između previše personalizovanih
polit ičkih i diplomatskih vođstava i partijskih odanosti.
I EU i SAD, kao lideri NATO-a, smatraju da je poticanje regionalnih inicijativa,
posebno ekonomskih, važan preduslov za prijem zemalja Balkana u njihovo članstvo.
Zato se ponovo treba vratiti na pitanje identiteta, a odgovor je: što prije
regionalno povezivanje ili integrisanost u evropske i evroatlantske strukture. U
regionu ima država i naroda koji zanemaruju potrebu regionalne povezanosti,
opredjeljuju se isključivo prema EU i NATO-u. Kroz zapadne stavove i dokumente,
kroz procese regionalnih povezivanja i g lobalizacije, Jugoistok Evrope postavljen je u
takve odnose u kojima samo u cjelin i može da učestvuje u polit ičko-ekonomskim
kretanjima koji su zahvatili region.
11.5. Izazovi balkanskog identiteta
Prošlost jugoistočne Evrope i Balkana ostavila je u naslijeđe novim polit ičkim
elitama nestabilno i nesigurno područje u kojem su polit ički procesi ostali nedovršeni,
156
a to traje i dan danas. Društvena tranzicija odvija se u neregulisanim društvima i
nestabilnim državama, za koje je svako otvoreno pitanje sudbinska opasnost. Ako se
evropski kontinent posmatra kao geopolitički i geoekonomski prostor iz kojeg su u
proteklih nekoliko vijekova poticani i vođeni najvažniji svjetski procesi.
Najčešći uzroci su nedefinisane državne granice, imigracije stanovnika,
osvajanje prostora, miješanje naroda i religija na malom prostoru, usporen državni,
ekonomski i institucionalni razvoj. Prošlost Balkana je proces podjela i usitnjavanja
država, počet još u vrijeme evropskih buržoaskih revolucija. Nakon Otomanske
imperije i Austro-Ugarske monarhije, Balkan i danas dijeli jedanaest država i još je
krajnje neizvjesno da li je proces usitnjavanja dovršen. Za razliku od slučajeva
poznatih u drugoj polovini XX vijeka, tranzicija na Balkanu je bila najbolnija i s
najvećim posljedicama. Tranzicioni procesi u zemljama Latinske Amerike i Južne
Evrope nisu zadirali u suštinske osnove društvenih odnosa, zasnovanih na tržišnoj
ekonomiji i slobodnom preduzetništvu. Kao i u zemljama Istoka, tranzicija na
jugoistoku Evrope bila je opterećena zaostalim odnosima, sublimiranim u izuzetno
sporim promjenama i višestrukim tranzicionim problemima.
Velike razlike i suprotnosti na Balkanu onemogućile su samodefinisanje i
jačanje jednog regionalnog centra, koji bi, u strateškom smislu okupljao države i
nacije, kako bi postale izgrađeniji i izraženiji polit ički entitet. Nacionalne, etničke i
vjerske raznolikosti nisu bile samo uzrok nesigurnosti i nestabilnosti balkanskih
država, već su dovele do raspada bivše Jugoslavije.
Najslabiju moć da utiču na procese u regionu imale su same zemlje Balkana.
Jugoistok Evrope suočio se s grubom i teškom realnošću - za ulazak u klub bogatih
zemalja b ilo je potrebno ispuniti mnogo uslova. Za EU tražilo se pravno-ekonomsko
okruženje, a za NATO efikasan sistem bezbjednosti. Nepostojanje minimuma
regionalnog balkanskog identiteta otežava razvoj regionaln ih struktura i mehanizama,
dovoljno efikasnih u ekonomskom i bezbjednosnom pogledu.
157
VI ZAKLJUČAK
1.) Evropska unija mora u narednom periodu preispitati svoju perspektivu i razvoj.
Mora prepoznati manjkavosti u procesu proširenja, uvesti novine za zemlje koje
su potencijaln i kandidati i pokušati ujednačit i kriterijume za priključenje. Mnoge
zemlje irit ira takav pristup, a posebno u segmentima gdje ne postoje razlike.
2.) Unija bi morala da pruži novi polit ički impuls evro-mediteranskom dijalogu, kao
i drugi oblik polit ičkog partnerstva i korporacije sa Rusijom i Kinom.
3.) U bezbjednosnom smislu, mora promijeniti stil i polit iku prema Rusiji i njenom
uticaju u novom svjetskom poretku. Ne smije SAD tretirati kao tutora i
velesilu, a Rusku Federaciju kao neprijateljsku stranku, što je trenutno veoma
izraženo.
4.) Jugoistok Evrope, zbog različ itog polit ičkog, ekonomskog i ideološkog aspekta,
mora voditi računa o interesima u Evropskoj uniji. Svaka zemlja pojedinačno ne
smije donositi ishitrene odluke, na štetu susjeda, jer to može izazvati
nesagledive posljedice, za region u cjelini.
5.) Zemlje Jugoistoka moraju naći zajedničke interese, koji će ih približit i Evropskoj
uniji, jer ovom turbulentnom području samo je potrebna iskra da ponovo plane.
To nije pesimizam, jer se dovoljno vratiti samo malo u prošlost i potvrditi ovu
tezu. Zbog toga je veoma važno voditi računa o pronalaženju zajedničkog
rješenja mnogih pitanja, koje smo u ovom naučno istraživačkom radu
elaborirali.
6.) Veoma važan faktor ovog područja je ekonomska stabilnost, koja se, zbog
socijalnih nezadovoljstva u većini zemalja, često pretakala u polit ičku
nestabilnost.
7.) Zapadni Balkan je dio ovog regiona, ali sa još složenijim procesima i nedavnim
ratnim sukobima u većini zemalja. Zbog takvih protivriječnosti, nepohodno je
voditi računa o mnogim faktorima. Osnovno je da svaka zemlja pojedinačno
razvija svoje polit ičke i ekonomske kapacitete na najbolji način. To
podrazumijeva i činjenicu da ne bi bilo dobro postojanje bilo kakve ideje o
158
stvaranju, u bliskoj budućnosti, neke nove zajedniče države poput bivše
Jugoslavije.
8.) Regionalno povezivanje u ekonomskom smislu je veoma značajno i na tome se
trebalo raditi. Zajednički ekonomski interesi treba da budu na prvom mjestu
ovih država. Razlog za to je što su ove zemlje pojedinačno malo ekonomsko
tržiše i ukoliko ne bi bilo povezivanja, zaostale bi u svom razvoju.
9.) U borbi protiv terorizma, kriminala, trgovine ljudima i drogom, zajedničko
djelovanje je neupitno, jer je to i uslov Evropske unije, da bi neko postao njena
članica. Drugi važan faktor je i to što je ovo područje transverzala između
Istoka i Zapada i ne smije se dozvolit i da bude poligon djelovanja ovakvih
grupa, jer bi to ugrozilo bezbjednost zemalja zapadnog Balkana.
10.) Pitanje uspjeha BiH u Evropskoj uniji nije, dakle, pitanje spremnosti na
organizacijskom, ekspertnom ili normativnom nivou, nije čak ni pitanje tehnike
ili vještine pregovaranja, nego prije svega unutrašnje, polit ičko pitanje. Taj
uspjeh zavisi od toga da li će vlasti BiH i državne institucije moći pratiti tempo
procesa i ispuniti obaveze prema standardima Evropske unije. Došli smo do
zaključka da je to do sada išlo veoma sporo, a jedan od razloga je što polit ički
dijalog u BiH nije adekvatan i što pojedinci iz polit ičke elite Federacije BiH ne
prihvataju činjenicu da je Republika Srpska, u okviru BiH, neupitna i da je
njena uloga u ovim procesima veoma važna za daljnje napredovanju prema EU.
11.) Prvenstveno moramo pristupiti sprovođenju već utvrđenog Zakona o reformi
policije, koji je jedan od uslova Evropske unije, a nakon toga i ustavnim
reformama, čija osnova mora biti Dejtonski mirovni sporazum, koji
podrazumijeva dva entiteta: RS i Federaciju BiH. Uočili smo da okviru toga treba
insistirati na smanjenju globalnog sistema u administraciji Federacije BiH.
Republika Srpska u tom pogledu treba samo da radi na dograđivanju i
efikasnosti svojih institucija, koje i sada prilično skladno funcionišu. Ne treba
vršiti prenos nepotrebnih nadležnosti na nivo BiH, jer se pokazalo da i
dosadašnji prenosi nadležnosti nisu donijeli posebne rezultate. Tu treba izdvojiti
Upravu za indirektno oporezivanje BiH , koja je ostvarila pozitivne rezultate, ali
je još neadekvatan način raspodjele sredstava. Pozitivni rezultati su učinjeni u
159
reformi odbrane, ali i dalje treba insistirati na smanjenju oružanih snaga, jer su
izdaci veliki, a njihova uloga minorna u BiH.
12.) Potrebni su dodatni napori kako bi se osigurala samoodrživa i stabilna država,
ustrojena prema Dejtonskom sporazumu, koja bi bila u stanju da preuzme punu
odgovornost za upravljanje. Veoma je važno sprovesti polit ičke procese koji su
preduslov za gašenje Kancelarije visokog predstavnika u BiH. Na ovom pitanju
treba stalno insistirati u razgovorima s međunarodnim faktorima. Izveli smo
zaključak da je to moguće samo ukoliko polit ički lideri pokažu dobru volju i
konsenzus za samostalno odlučivanje o BiH, što je za sada neizvjesno, s
obzirom na postojeću strukturu vlasti, gdje su uočene, kako ideloške i polit ičke,
tako i mnoge druge razlike.
13.) Posao Direkcije za evropske integracija BiH i ostalih nadležnih institucija za
proces pregovaranja i dogovaranja neće biti nimalo jednostavan i lak. Zato
pregovaračka struktura s Evropskom unijom mora imati odgovarajući okvir, što
znači da je ne predstavljaju samo državni službenici i predstavnici izvršne vlasti,
već i ostale strukture, kako ne bi imala kruti birokratski okvir. Kroz osmišljenu,
prije svega konsultativnu ulogu Parlamentarne skupštine BiH, te bolju
koordinaciju s entitetskim parlamentima, osiguralo bi se učešće izabranih
predstavnika vlasti u definisanju smjernica i odrednica za razgovore sa
Evropskom unijom.
14.) Formiranjem posebnih stručnih timova Parlamentarne skupštine BiH, koji bi bili
zaduženi isključivo za razgovore, te specijalizovanih sektorskih radnih tijela koja
bi bila zadužena za davanje smjernica u određivanju stavova prema pojedinim
pitanjima koje tretira Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, osigurala bi se
bolja informisanost javnosti. Prepuštanje razgovora izvršnoj vlasti i državnoj
delegaciji moglo bi rezultirati neadekvatnom podrškom u fazi daljnjih reformskih
procesa u BiH, posebno ekonomske oblastu na kojoj se EU i zasniva i, naravno,
najviše insistira. Sve to ukazuje na potrebu pravovremene mobilizacije javnosti i
društva u cijelosti.
15.) Veoma je važno da javnost bude obavještavana o tome, kako bi lakše shvatila
ovo kompleksno pitanje. S toga je potrebno preduzeti konkretne aktivnosti i
insistirati na:
160
-konstantnoj promociji c iljeva i vizija BiH u procesu evropskih integracija.
Potrebno je razraditi kampanju podizanja svijesti građana o konkretnim
stvarima koje se tiču budućnosti BiH u Uniji. To podrazumijeva i stalno
ispitivanje javnog mnjenja.
kontinuiranom učešću civilnog sektora u diskusiji o procesu. Uloga nevladinih
organizacija veoma je značajna u raznim raspravama i debatama.
Parlamentarna komisija treba stalno da nadgleda proces i zajedno s
Kolegijumom Parlamenta BiH da pravi planove usvajanja neophodnih
dokumenata.
obavezno uključit i teme o evropskim integracijama u nastavno-naučne
programe na univerzitetima u BiH, kako bi se među mladim generacijama
razvio osjećaj za mjesto BiH u Uniji.
Neprekidno usavršavanje zakonodavnog okvira sa zakonodavstvom Unije.
Kontinuirano obučavanje i usavršavanje državnih službenika o standardima i
pravilima Evropske unije, kako na nivou BiH, tako i na nivou entiteta.
Definisati organizac iju i mjesta u institucijama na osnovu identifikovanih ciljeva
i zadataka koje institucije treba da realizuju i prate.
Za svako od mjera u procesu bilo koje naredne reforme, zadužiti po jednu
instituciju, kako bi se ostvarila bolja koordinacija.
Najviši organi vlasti treba da se bave samo onim pitanjima koja druge
institucije ne mogu da urade. Treba uvesti principe supsidijarnosti i
proporcionalnosti.
Na osnovu iskustava iz zemalja Evropske unije formirati na n ivou BiH
instituciju kojoj bi jedan od osnovnih zadataka bila operativna koordinacija
svih državnih institucija.
16.) Treba da znamo da je osnovni cilj Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
uspostavljanje pune i trajne stabilizacije u BiH pa i regionu, i to je dimenzija
koju je potrebno približit i shvatanju javnosti o ovom procesu. Kriterijumi iz
Kopenhagena, na kojima se zasniva Proces stabilizac ije i pridruživanja, od BiH
zahtijevaju:
stabilnost institucija kojima se garantuje demokratija, vladavina prava;
161
poštivanje ljudskih prava i zaštita manjina;
funkcionalnu, efikasnu i komplementarnu tržišnu privredu koja je u stanju da
izdrži pritisak na jedinstvenom tržištu EU;
sposobnost preuzimanja obaveza punopravnog članstva, uključujući
sprovođenje ciljeva polit ičke, ekonomske i monetarne unije.
17.) BiH, njene institucije izvršne i zakonodavne vlasti, društvo, javnost i mediji
moraju postići konsenzus o polit ičkom, ekonomskom i institucionalnom razvoju,
usmjerenom ka vrijednostima i modelima na kojima se temelji Unija. U
protivnom, BiH neće moći garantovati stabilizaciju prilika na ovim prostorima,
što će joj onemogućit i ulazak u Evropsku uniju. Posljedice bi bile nesagledive,
jer izopštavanje iz Evrope ostavilo bi Bosnu i Hercegovinu u izolaciji, a polit ički
faktori u svijetu imaju mehanizme kako da to urade. Moramo insistirati na
aktivnoj ulozi u ovom procesu, jer nemamo alternativu, s obzirom na to da su
velike sile već odredile svoje interese na ovim prostorima i za Bosnu i
Hercegovinu je ulazak u Evropsku uniju neminovnost. Dnevno polit ičke interese
moramo ostaviti po strani i rad iti na dugoročnj strategiji, koja će biti u interesu
svih nas, posebno budućih generacija. Time je naša hipoteza većim dijelom
povrđena, ali ostavili smo malu rezervu, s obzirom na to da su mnoge stvari još
nepredvidive. Evropska unija još nije uspostavila dugoročan okvir svog
funkcionisanja i mnoge članice nisu u važnim pitanjima postigle konsenzus, tako
da je naša hipoteza ostala otvorena, jer da bismo je potpuno potvrdili, treba
vremena.Ukoliko to ne učinimo mi, možda ćemo neke druge istraživače
ponukati da je u potpunosti dovrše.
Poruka: Balkan je region koji će, vjerovatno, nastaviti da proizvodi mnogo
više istorije nego što je u stanju da konzumira, riječi su nekadašnjeg i već
davno preminulog premijera Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije, Winstona
Churchila.
162
LITERATURA
1. Dr Radomir Lukić, Metodologija prava, Sabrana djela, Beograd,1977;
2. Milorad Zakić,Metodologija naučno istraživačkog rada,Banjaluka,2000;
3. Dr Mithat Šimić,Kako nastaje naučno djelo,Sarajevo,1972;
4. Dr Milan Galogaža,Filozofija života,Novi Sad,2001;
5. Dr Bogdan Šešić, Opšta metodologija,Naučna knjiga,Beograd,1974;
6. Vitomir Popović,Vladimir Lukić; “Dejton-Pariz”,Institut za međunarodnu
poslovnu saradnju,Banjaluka,1997;
7. Dr Radovan D.Vukadinović, Pravo Evropske unije,Beograd,2006
8. Miroslav Prokopijević:Evropska unija,Beograd, 2005;
9. Radovan Vukadinović, Posthladnoratovske tendencije međunarodnih
odnosa, Zagreb, 2000;
10. Radovan Vukadinović, Polit ika evropskih integracija, Zagreb,2005;
11. Radovan Vukadinović, Sigurnost na jugoistoku Evrope,Varaždin, 1999;
12. Radovan Vukadinović, Postkomunistički izazov europskoj sigurnosti,Mostar,
1997;
13. Radoslav Stojanović,Vojin Dimitrijević, ”Međunarodni odnosi”,Službeni
list,Beograd,1996;
14. Momir Stojković, “Balkanski ugovorni odnosi”, II tom 1919-1945, Službeni
list SRJ,1998;
15. Lidija Čehulić: Euroatlantizam, Zagreb, 2003;
16. Miroslav,Pečuljić, Globalizacija-dva lika svijeta,Beograd,2002;
17. Dušan Šiđanski, U traganju za evropskim federalizmom,Beograd, 2002;
18. Aleksandar Fatić, Novi Međunarodi odnosi, Beograd,1999;
19. Aleksa Buha,Evropa ili Amerika,zbornik Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva Republike Srpske,Srpsko Sarajevo,2003;
20. Siniša Tatalović,Etnički sukobi i europska sigurnost,Polit ička
kultura,Zagreb,2003;
21. Marija Todorova,Imaginarni Balkan, XX vek ,Beograd,1999;
22. Miroslav Jovanović,Evropska ekonomska integracija,Beograd, 2004;
163
23. Gostimir T. Popović: Evropska unija – regionalna polit ika, Beograd, 2006;
24. Miloš Šolaja: Balkan u transatlantskoj pukotini, Banja Luka, 2006;
25. Amir Kapetanović, Đorđe Latinović: Bosna i Hercegovina od regionalnih
integracija do Evropske unije, Sarajevo, 2005;
26. Mirjana Kasapović,Bosna i Hercegovina-podijeljeno društvo i nestabilna
država,Polit ička kultura,Zagreb,2005;
27. Mirjana Kasapović,Demokratska tranzicija i polit ičke stranke,Zagreb,1996;
28. Vlatko Mileta,Radovan Vukadinović,Europska integracija i ruska
dezintegracija, Zagreb, 1996;
29. Mišel Fuše,Evropska republika,Stubovi kulture,Beograd,2000;
30. Stevan K.Pavlović,Istorija Balkana,Beograd,2004;
31. Međunarodni odnosi,Grupa autora,Zagreb, 2003;
32. Priručnik za usklađ ivanje propisa BiH sa propisima Evropske unije – Direkcija
za evropske integracije BiH, Sarajevo, 2005;
33. Z. Kulundžić, D. Vuletić, D. Maglić, A. Kapetanović, M. Kušljugić, Z.
Dizdarević: Vanjskopolitička Inicijativa BiH, Sarajevo, mart 2006;
34. Izvještaj o napretku BiH u 2007. godini - Komisija Evropskih zajednica,
Brise l, 06.11.2007;
35. Saopštenje Komisije za Evropsko vijeće i Parlament – Strategija proširenja i
ključni izazovi 2007 – 2008 – Komisija Evropskih zajednica, Brisel,
06.11.2007;
36. Strategija integriranja BiH u Evropskoj uniji – Direkcija za Evropske
integracije, Sarajevo, 2005;
37. Dr Mihailo Crnobrnja,Zbornik radova “Evropska unija prvih 50 godina”,
Beograd, 2007;
38. Tranzicioni procesi i izgradnja institucija demokratske kontrole-
Zbornik,Demokratska kontrola i nadzor nad bezbjednosnim sektorom u
regionu,M-impeks,Banjaluka, 2004;
39. Internet: www.europa.eu.int/pol/justice/index en.htm;
40. Internet: www.osce.org;
41. Internet: www.google.com
164
DODATAK
SKRAĆENICE
BiH – Bosna i Hercegovina
BDP – Bruto domaći proizvod
CAP – Common Agricultural Policies / Zajednička poljoprivredna polit ika
CARDS – Community Assistance for Reconstruction, Developloment and Stabilisation
/ Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju
CCP – Common Commercial Policy / Zajednička trgovinska polit ika
CECA – Evropska zajednica za ugalj i čelik
CEE – Central and Eastern Europe / Centralna i istočna Evropa
CEN – Commite Europeen de Normatisation / Evropski komitet za standardizaciju
CENELEC – Commite Europeen de Normatisation Electrotehnicque / Evropski komitet
za elektrotehničku standardizaciju
CET – Common External Tariff / Zajednička carinska tarifa
CETAS – Central European Air Traffic Services / Centralno evropski servis za avio
saobraćaj
CFP – Common Fisheries Policy / Zajednička polit ika o ribarstvu
CFSP – Common Foreign and Security Policy / Zajednička spoljna i bezbjednosna
polit ika
CIPS – Citizen Information Protection System / Sistem za zaštitu ličnih podataka
COE – Council of Europe / Vijeće Evrope
COSAC – Konferencija nacionalnih parlamenata zemalja EU za evropska pitanja
CRPC – Commision for Real Property Claims of Disp laced Persons and Refugees /
Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
CTF – Consultative Task Force / Konsultativno-radna grupa
DEI – Direkcija za evropske integracije
DERK – Državna elektroenergerska regulatorna komisija
DG – Competition-Directorate General / Glavna direkcija za konkurenciju
DKP – Diplomatsko-konzularno predstavništvo
165
EA – European Acreditation / Evropska akreditacija
EAGGF – European Agricultural Guidance and Guarantee Fund / Evropski
poljoprivredni fond za upravljanje i garanciju
EAP – Evropski administrativni prostor
EBU – European Broadcasting Union / Evropska unija za emitovanje
EC TAER – European Commission Teacher Assistance / Evropska komisija za pomoć
ECDL – European Computer Driving Licence / Evropska kompjuterska korisn ička
dozvola
ECSEE – Energy Community of South East Europe / Energetska zajednica jugoistočne
Evrope
EEA – European Economic Area / Evropski ekonomski prostor
EEZ – Evropska ekonomska zajednica
EK – Evropska komisija
EMU – European Monetary Union / Evropska monetarna unija
EN – Environmental / Okolina
ERN – Exchange Ratemchanism / Mehanizam za vrijednost deviza
ERS – Elektroprivreda Republike Srpske
ESDP – European Security and Defence Policies / Evropska bezbjednosna i
odbrambena polit ika
ESI – European Stabilisation Initiative / Evropska inicijativa za stabilizac iju
ETSI – European Telecommunications Standards Institute / Evropski institut za
telekomunikacione standarde
EU – Eurepan Union / Evropska Unija
EUFOR – European Forces / Evropske snage
EUPM – European Union Police Mission / Policijska misija Evropske unije
EUROPOL – Zajednička evropska policija
EVROATOM – Evropska zajednica za atomsku energiju
EZ – Evropska zajednica
FDI – Foreign Direct Investment / Direktna strana investicija
FIPA – Foreign Investment Promotion Agency / Agencija za promociju stranih
investicija
166
FVO – Food and Veterinary Office / Kancelarija za veterinarstvo i prehrambene
proizvode
GATT – General Agreements on Tariffs and Trade / Opšti dogovor o carinama
GIS – Geographic Information Systems / Geografski informacioni sistemi
HRC – Human Rights Chamber / Dom za ljudska prava
IAF – International Accreditation Forum / Internacionalni forum za akreditaciju
ICC – International Criminal Court / Međunarodni krivični sud
ICG – International Crisis Group / Međunarodna krizna grupa
ICT – Information and Communication Technologies / Informacione i
telekomunikacione tehnologije
ICTY – International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia / Međunarodni
krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju
IEC – International Ectrotechnical Commission / Međunarodna elektrotehnička
komisija
IFAN – International Federation of Standards Users / Internacionalna federacija
korisnika standarda
IFOR – Implementation Forces / Snage za implementaciju mira
IKT – Informaciono-komunikacione tehnologije
ILAC – International Laboratory Accreditation Cooperation / Internacionalna
kooperacija u labaratorijskoj akreditaciji
IMF – International Monetary Fund / Međunarodni monetarni fond
INTOSAI – International Organisation of Supreme Audit Institutions / Internacionalna
organizacija vrhovnih revizorskih institucija
IOSCO – International Organisation of Securities Comission / Međunarodno
udruženje komisije za vrijednosne papire
IFA – Instrument for Pre-Accession Assistance / Instrument za pretpristupnu pomoć
IPTF – International Police Task Force / Međunarodne policijske snage
ISO – International Organisation for Standardization / Međunarodna organizacija za
standardizaciju
ISPA – Instrument for Structural Policies for Pre-Accession / Instrument za
strukturalne pretpsristupne polit ike
JRTVS – Javni radiotelevizijski servis
167
KFOR – Kosovo Forces / Kosovske snage
MCPFE – Ministerial Conference on the Protection of Forests in Europe / Ministarska
konferencija za zaštitu šuma u Evropi
MLA – Multilateral Agreement /Multilateralni dogovor o međusobnom priznanju
MSP – Mala i srednja preduzeća
NAFTA – North America Free Trade Area / Sjevernoamerička zona slobodne trgovine
NARIC – National Academic Recognition Information centers / Nacionalni akademski
informativni i akreditacioni centri
NATO – North Atlantic Treaty Organisation / Sjevernoatlantski vojni savez
NCA – National Competition Authorities / Nacionalne agencije za zaštitu konkurencije
NEAP – National Environmental Action Plan / Nacionalni plan aktivnosti u oblasti
okoline
NOS – Nezavisni operater sistema
NRA – National Regulatory Authorities / Nacionalne regulatorne agencije
NTCS – New Computerised Transit System / Novi kompjuterizovani tranzitni sistem
NVO – Nevladine organizacije
ODIHR – Office for Democratic Institutions and Human Rights / Kancelarija za
demokratske institucije i ljudska prava
OECD – Organisation for Economic Cooperation and Development / Organizacija za
ekonomsku saradnju i razvoj
OHR – Office of the High Representative / Kancelarija visokog predstavnika
OIE – Office International Des Epizooties / Svjetska organizacija za zdravlje životinja
OIML – Organisation Internationale de Metrologije Legale / Međunarodna
organizacija za pravnu metodologiju
OSA – Obavještajno-bezbjednosna agencija
OEBS – Organisation for Security and Cooperation in Europe / Organizacija za
bezbjednost i saradnju Evrope
PA – Payin Agencies / Isplatne agencije
PAR – Public Administration Reform / Reforma javne uprave u BiH
PECA – Protocols to the Europe Agreements on Conformity Assessment and
Acceptance of Industrial Products / Evropski dogovor o jedinstvenoj procjeni i
prihvatanju industrijskih proizvoda
168
PDV – Porez na dodatu vrijednost
PfP – Partnership for Peace / Partnerstvo za mir
PHARE – Program za jačanje kapaciteta izgradnje institucija pravosuđa i uprave u
zemljama centralne i istočne Evrope
PIC – Peace Implementation Council / Savjet za implementaciju mira
PIK – Privremena izborna komisija
PRSP – Poverty Reduction Strategy Paper / Srednjoročna razvojna strategija BiH
PSP – Proces stabilizacije i pridruživanja
RAK – Regulatorna agencija za komunikacije
REREP – Regional Environmental Reconstruction Programme for South East Europe /
Regionalni rekonstrukcioni program za okolinu za jugoistočnu Evropu
RTD – Research Technology Develooment / Istraživanje i razvoj tehnologije
SAD – Sjedinjene Američke Države
SAP – Proces stabilizacije i pridruživanja
SAPARD – Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development /
Specijaln i pristupni program za razvoj poljoprivrede i ruralnnih sredina
SECI – Southeast European Cooperative Initative / Jugoistočna evropska inicijativa
SFOR – Stabilisation Forces / Snage za stabilizac iju
SIPA – State Information and Protection Agency / Državna obavještajna zaštitna
agencija
SIS – Schengen Information System / Šengen informacioni sistem
SM – Savjet ministara
SME – Smal and Medium Eterprises / Mala i srednja preduzeća
SPS – Agreement on Sanitary and Phytosanitary Measures / Sporazum o sanitarnim i
fitosanitarnim mjerama
SSP – Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
TBT – Agreement on Technical Barriers to Trade / Sporazum o tehničkim barijerama
u trgovini
TEN – Trans-European Networks / Transevropska mreža
TIR – Transports Internationaux Routiers / Međunarodni prevoznici robe
TRIPS – Agreement on Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights /
Sporazum o trgovinskim aspektima intelektualne svojine
169
UKZP – Kancelarija za konkurenciju i zaštitu potrošača
UN – United Nations / Ujedinjene nacije
UNCED – United Nations Conference on Environment and Development /
Konferencija Ujedninjenih nacija o okolini i razvoju
UNDP – United Nations Development / Program UN-a za razvoj
UNHCR – United Nations High Commisioner for Refugees / Visoki komeserijat UN-a
za izbjeglice
UNMIK – United Nations Mission for Kosovo / Misija Ujedinjenih nacija za Kosovo
WB/IBRD – World Bank-International Bank for Reconstruction and Development /
Svjetska banka
WIPO – World Intellectual Property Organisation / Svjetska organizacija za
intelektualno vlasništvo
WTO – The World Trade Organization / Svjetska trgovinska organizacija
ZEKC – Zajednički elektroenergetski centar
ZOP – Zakon o preduzećima
ZOPB – Zakon o preduzećima Brčko distrikta
ZOPD – Zakon o privrednim društvima
ZZB – Zemlje zapadnog Balkana
170
SADRŽAJ
I METEDOLOŠKI PRISTUP KAO UVOD U ISTRAŽIVANJE ....................................... 2 1. UVOD U PROBLEMATIKU ISTRAŽIVANJA........................................................... 2 2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA............................................................................................ 6 3. UTVRĐIVANJE HIPOTEZE........................................................................................ 8 4. METODE ISTRAŽIVANJA........................................................................................ 11 5. IZVORI SAZNANJA................................................................................................... 14 6. PODRUČJE I OKVIR ISTRAŽIVANJA.................................................................... 16
II EVROPSKA UNIJA........................................................................................................ 17 1. IDEJA O STVARANJU EVROPSKE UNIJE............................................................. 19 2. KAKO SE ŠIRILA EVROPSKA UNIJA.................................................................... 22 3. INSTITUCIJE I ORGANI EVROPSKE UNIJE.......................................................... 25
3.2. Kooperacioni postupak............................................................................................. 28 3.3. Kopenhaški kriterijum (za pristupanje Evropskoj uniji) .......................................... 28 3.4. Konferencija za bezbjednost i saradnju u Evropi KSZE.......................................... 28 3.5. Deficit legitimacije ................................................................................................... 29 3.6. Lome - ugovor .......................................................................................................... 29 3.7. Luksemburški kompromis ........................................................................................ 30 3.8. Mastrihški ugovor..................................................................................................... 30 3.9. Maršalov plan........................................................................................................... 31 3.10. Višestepeni sistem.................................................................................................. 31 3.11. Većinska odluka ..................................................................................................... 32 3.12. Postupak suodlučivanja .......................................................................................... 32
4. BUDUĆUNOST UNIJE............................................................................................... 32 III JUGOISTOK EVROPE ............................................................................................... 34
1. TRANZICIONI PROCESI NA JUGOISTOKU EVROPE I PROBLEMI PRISTUPA EVROPSKIM I EVROATLANTSKIM INTEGRACIJAMA............................................. 36
1.1. Albanija .................................................................................................................... 36 1.2. Bugarska ................................................................................................................... 37 1.3. Rumunija .................................................................................................................. 37 1.4 Makedonija................................................................................................................ 38 1.5. Hrvatska.................................................................................................................... 39 1.6. Srbija ........................................................................................................................ 39 1.7. Crna Gora ................................................................................................................. 40 1.8. Grčka ........................................................................................................................ 40 1.9. Turska....................................................................................................................... 41 1.10. Slovenija ................................................................................................................. 41 1.11. Moldavija................................................................................................................ 41 1.12. Kipar....................................................................................................................... 42
2. POREĐENJA............................................................................................................... 42 IV ZAPADNI BALKAN................................................................................................... 44
1. RAZVOJ I STABILIZACIJA ZAPADNOG BALKANA........................................... 48 2. PROCESI NA ZAPADNOM BALKANU................................................................... 52 3. TRENUTNI IZAZOVI U ZEMLJAMA ZAPADNOG BALKANA I TURSKOJ...... 55
3.1. Postignuti napredak zapadnog Balkana posljednjih godina .................................... 55 3.2. Nastavak pregovora o pristupanju zemalja zapadnog Balkana ................................ 58
171
3.3. Jačanje evropske perspektive zapadnog Balkana i unapređenje regionalne saradnje.......................................................................................................................................... 59 3.4. Regionalne inicijative i uloga BiH u njima .............................................................. 60
3.4.1. Centralno evropska inicijativa-CEI .................................................................... 61 3.4.2. Proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi – SEECP.......................................... 62 3.4.3. Inicijativa za saradnju jugoistočne Evrope – SECI ........................................... 62 3.4.4. Proces stabilizacije i pridruživanja – SAP ......................................................... 63 3.4.5. Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu – PS..................................................... 63 3.4.6. Jadransko-jonska inicijativa – JJI...................................................................... 64 3.4.7. Dunavski proces saradnje – DCP...................................................................... 64 3.4.8. Savska inicijativa............................................................................................... 65 3.4.9. Jadranska povelja .............................................................................................. 65
V BOSNA I HERCEGOVINA I NJENO MJESTO U EVROPSKOJ UNIJI...................... 67 1. POLITIČKI FAKTORI................................................................................................ 71 2. EKONOMSKI FAKTOR............................................................................................. 74 3. SLOBODA GRAĐANA I BEZBJEDNOSNI FAKTOR............................................ 75 4. HARMONIZACIJA ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE .................. 76
4.1. Početak i razvoj procesa........................................................................................... 76 4.2. Proces stabilizacije i pridruživanja........................................................................... 77 4.3. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju................................................................... 78 4.4. Sporazum i usklađivanje zakonodavstva.................................................................. 80 4.5. Evropsko partnerstvo................................................................................................ 81 4.6. BiH i Vijeće Evrope ................................................................................................. 82 4.7. Parlamentarna skupština BiH i Evropski parlament................................................. 83 4.8. Faza dobrovoljnog usklađivanja zakonodavstva...................................................... 84 4.9. Uloga DEI u procesu usklađivanja pravnog sistema BiH ........................................ 86 4.10. Pravila donošenja zakona u okviru prilagođavanja pravnog poretka..................... 88 4.11. Izbor odgovarajućeg tijela normativnog instrumenta............................................. 90 4.12. Tehnička pomoć Evropske komisije u usklađivanju zakonodavstva ..................... 91 4.13. Procedura unosa i razmjene informacija putem TAIEX Progress Editor-a ........... 92
4.13.1. ZNAČAJ TAIEX Progress Editor-a................................................................ 93 5. NAPREDAK BOSNE I HERCEGOVINE U 2007.GODINI...................................... 93
5.1. KONTEKST............................................................................................................. 94 5.2. ODNOSI IZMEĐU EU i BOSNE I HERCEGOVINE............................................ 94 5.3. POLITIČKI KRITERIJUMI.................................................................................... 96 5.4. DEMOKRATIJA I VLADAVINA PPRAVA .......................................................... 96
5.4.1. Ustav................................................................................................................... 96 5.4.2. Parlament ............................................................................................................ 97 5.4.3 Predjedništvo BiH i Vlada................................................................................... 98 5.4.4. Javna uprava....................................................................................................... 99 5.4.5. Civilna kontrola nad bezbjednosnim snagama ................................................. 100 5.4.5. Pravosudni sistem............................................................................................. 100 5.4.6. Regionalna pitanja i međunarodne obaveze..................................................... 102
6. EKONOMSKI KRITERIJUMI.................................................................................. 103 6.1. Postojanje funkcionalne tržišne ekonomije ............................................................. 103 6.2. Makroekonomska stabilnost.................................................................................... 103 6.3. Međusobno djelovanje tržišnih snaga ..................................................................... 106 6.4. Slobodan ulazak i izlazak na tržište ........................................................................ 106 6.5. Razvoj finansijskog sektora..................................................................................... 107
172
6.6. Sposobnost suočavanja sa konkurencijskim pritiskom i tržišnim snagama u Evropskoj uniji ............................................................................................................... 108
6.6.1. Postojanje funkcionalne tržišne ekonomije ...................................................... 108 6.6.2. Ljudski i fizički kapital..................................................................................... 108 6.6.3. Struktura sektora i preduzeća ........................................................................... 109 6.6.4. Uticaj države na konkurentnost........................................................................ 110 6.6.5. Ekonomska integracija sa EU........................................................................... 110 6.6.6.Evropski standardi............................................................................................. 110 6.6.7. Unutrašnje tržište.............................................................................................. 111
7. SEKTORSKE POLITIKE.......................................................................................... 119 8. PRAVDA, SLOBODA I BEZBJEDNOST................................................................ 127 9. SVE VEĆA POTREBA ZA NOVIM USTAVOM BIH............................................ 134 10. ZNANJE O EU....................................................................................................... 135
10.1. Uloga medija BiH u evropskim integracijama ..................................................... 135 10.2. Debata s građanima BiH o Evropskoj uniji.......................................................... 135 10.3. Program informisanja javnosti o procesu evropskih integracija BiH................... 137 10.4. Promocija BiH u inostranstvu.............................................................................. 139 10.5. Uspostavljanje informacijskog sistema kao podrška procesu evropskih integracija........................................................................................................................................ 140 10.6. Implementacija strategije ..................................................................................... 142
11. GDJE SE NALAZE GRAĐANI BIH U EVROPSKOJ UNIJI?!........................... 143 11.1. Evropeizacija Jugoistoka...................................................................................... 145 11.2. Koji su pravci djelovanja jugoistoka Evrope ....................................................... 149 11.3. Regionalizam kao etapa evro-atlantizma ............................................................. 151 11.4. Strategija diplomatske akcije Balkanskih zemalja ............................................... 154 11.5. Izazovi balkanskog identiteta............................................................................... 155
VI ZAKLJUČAK............................................................................................................ 157 LITERATURA........................................................................................................................162 DODATAK.............................................................................................................................164