kako je lijepo biti svećenik

1

Vlado Čutura (priredio)

KAKO JE LIJEPO BITI SVEĆENIKSvjedočanstva radosti i nade...

SVECENICI.indd 1SVECENICI.indd 1 17.9.2010 11:51:4617.9.2010 11:51:46

2

Vlado Čutura (prir.), Kako je lijepo biti svećenik. Svjedočanstva radosti i nade... Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Nakladnik:Glas Koncila, Kaptol 8, ZagrebTel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328e-adresa: [email protected]

Za nakladnika: Nedjeljko PintarićBiblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 25Urednik: Nedjeljko PintarićSuradnici u pripravi: Tomislav Vuković, Brankica Lukačević

Lektura: Domagoj GrečlKorektura: Josip SinjeriGrafičko oblikovanje: Mirjana KosFotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila / Mihael Sokol, Siciliani-Gennari / SIRPriprema za tisak: Glas Koncila / Verica BlažinićTisak: Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u rujnu 2010.Naklada: 1000

ISBN 978-953-241-252-9

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 742459

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.


3

Vlado Čutura(priredio)

Kako je lijepo biti svećenikSvjedočanstva radosti i nade...

ZAGREB, 2010.


4

»Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. Njihova se naime zajednica sastoji iz ljudi koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti u njihovu hodu prema Očevu kraljevstvu; oni su primili poruku spasenja koju valja iznijeti pred svakoga. Zbog toga ta zajednica stvarno doživljuje samu sebe prisno povezanom s ljudskim rodom i njegovom poviješću.«

Iz Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Radost i nada, br. 1


5

PREDGOVOR

»Svećenici su prvi radnici civilizacije ljubavi«

Svećenička godina, koju je papa Benedikt XVI. proglasio 2009. godine u spomen 150. obljetnice smrti svetoga arškog župnika Ivana Marije Vianneya, za cijelu je Crkvu bila vrijeme istinskog posvješćivanja osobne i društvene di-menzije svećeništva. Veličina svećeništva je poslužiti se čovjekom, unatoč nje-govim slabostima, kako bi se svim ljudima svakoga doba Boga učinilo prisut-nim, istak nuo je papa Benedikt XVI. na proslavi završetka Svećeničke godine 11. lipnja 2010. na Trgu sv. Petra u Rimu, koji je bio ispunjen s više od 15.000 svećenika koncelebranata iz 97 nacija. »Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi preko njega bio za ljude prisutan i kako bi djelovao u njihovu korist. Ta odvažnost Boga, koji ljudskim bićima povjerava samoga sebe, koji, premda po-znaje naše slabosti, smatra ljude sposobnima djelovati i biti prisutnima u nje-govo ime – ta Božja odvažnost doista je velika stvar koja se skriva u riječi sveće-ništvo«, istaknuo je Sveti Otac tumačeći smisao trajanja Svećeničke godine.

Svećenička godina odvijala se pod geslom »Kristova vjernost, vjernost sve-ćenika«, a zaključena je proslavom na blagdan Presvetoga Srca Isusova koji je tradicionalno »dan svećeničkoga posvećenja« te je Sveti Otac podsjetio kako je svećenik dar Srca Isusova – dar za Crkvu i za svijet: »Iz Srca Božjega Sina koje preobiluje ljubavlju proistječu sva dobra Crkve a na osobit način iz njega crpe poziv onih ljudi koje je Gospodin Isus osvojio, koji ostavljaju sve da bi se cjelovito posvetili služenju kršćanskom narodu po primjeru Dobroga Pastira. Svećenik je oblikovan samom Kristovom ljubavlju, onom ljubavlju koja ga je potaknula da dadne život za svoje prijatelje i da također oprosti svojim nepri-jateljima. Zato su svećenici prvi radnici civilizacije ljubavi. Pri tome mislim na brojne likove svećenika, poznatih i manje poznatih, od kojih su neki podignuti na čast oltara a drugima je ime neizbrisivo upisano u sjećanje vjernika, možda i u nekoj maloj župnoj zajednici.«

I u Hrvatskoj će Svećenička godina ostati zapamćena po brojnim inicijati-vama, a posebice po jedinstvenom događaju u hrvatskoj povijesti – Nacional-nom hodočašću hrvatskih svećenika u Zagreb, na grob bl. Alojzija Stepinca, 15. travnja 2010. godine, koje je okupilo više od 600 svećenika te (nad)biskupa.


6

Govoreći o ulozi svećenika u svijetu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekao je u propovijedi da su »svećenici trajni podsjetnik svijetu da nije dostatna neka ovozemaljska učinkovitost i uspješnost. Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti, ne zbog svoje ljudske veličine ili savršenosti – daleko od toga – nego zbog prisutnosti Božje dobrote. Upravo svećenički poziv po-kazuje da se kršćanstvo ne može svesti na humanitarnu djelatnost ili na druš-tvenu korisnost. Svećenik je u službi Objave koju nam je darovao Bog u Isusu Kristu, a koja naviješta da je čovjek veći od svojih želja, da je njegova povijest bogatija od njegova zemaljskoga blagostanja ili neposrednih nevolja.«

I knjiga koju držite u ruci plod je Svećeničke godine jer je nastala na temelju članaka objavljenih u Glasu Koncila, u rubrici »Uz Svećeničku godinu«, u raz-doblju od 28. lipnja 2009. do 20. lipnja 2010. Prikupljeni prilozi progovaraju za-hvalnošću pedeset svećenika za sve što je Bog po njima učinio za povjereni im narod Božji. Svjedoče kako su u vjernosti Kristu, otvorena srca, odabrali Crkvu za svoje obitavalište, crpeći snagu i oplemenjujući svoj život molitvom, savjeto-vanjem, ustrajnošću, propovijedanjem i raspoloživošću. U teška vremena pro-gona Crkve vodila ih je privrženost Kristovoj ljubavi, u poslušnosti Božjoj volji, prema usklađivanju vlastitoga življenja i svetosti službe koja im je povjerena.

U Crkvi u hrvatskom narodu mnogi su svećenici trpjeli, podnijeli teškoće, obraćali narod i čuvali vjeru, a k tome uzdizali ih na kulturnoj i inoj prosvjetitelj-skoj razini. Kako je istaknuo kardinal Bozanić: »Imamo toliko divnih primjera u našoj nadbiskupiji, među kojima ne smijemo zaboraviti svjedočanstva svećenič-koga zajedništva u vremenima progonstva naše Crkve kada su svećenici živjeli bli-zinu s bl. Alojzijem Stepincem. To je zajedništvo istinski odgovor Božjoj ljubavi do mjere tamnica i žrtve za druge. Mi danas ubiremo plodove njihova svjedočanstva i njihovih života, koji su se sjedinili s Isusovim probodenim Srcem. S kolikom su samo kršćanskom vedrinom nosili najteži teret uzajamno si pomažući.«

Mnogi od tih svećenika i danas djeluju među nama u Crkvi u Hrvata, često samozatajni služe Bogu i svome narodu. Svjesni toga da je već po svom pozivu i po svom zvanju i poslanju svećeništvo istodobno žrtva i radost, čija se otvorenost i pre-danost Kristu neprestance dopunjava u ljudskoj savršenosti i služenju drugome.

Pedeset prikazanih svećeničkih života kroz njihovo djelovanje stanoviti su prikaz crkvene i društvene zbilje Crkve u Hrvata. Različite svećeničke ge-neracije, dobi i vremenski periodi, različite biskupijske i redovničke pripadno-sti te životne usmjerenosti daju zornu sliku u kakvoj je društvenoj stvarnosti djelovala i kako danas djeluje Crkva. Sažetak svećeničkih životopisa, njihovih promišljanja o pastoralnom radu, duhovnosti, društvenim prilikama, ulozi Cr-kve u kulturi stanoviti je povijesni mozaik Crkve u Hrvata. Istodobno, to nije samo svjedočanstvo prošlog vremena nego je zacijelo i temelj na kojem djeluje današnja Crkva. U tom kontekstu knjiga može mnogim mladim svećenicima i vjernicima biti pomagalo kao neizostavno polazište za novu evangelizaciju.

Priređivači


7

LADISLAV BAČMAI, ŽUPNIK U SZEKSZARDU U MAĐARSKOJ

Ladislav Bačmai, podravski Hrvat iz Starina (mađ. Dravasztara), koji samo rijeka Drava dijeli od susjednog Sopja u virovitičkoj općini, rođen je u Šeljinu (Sellye), 29. prosinca 1965, ali samo zato što je tamo rodilište u jedinoj bolnici u tome kraju. Za svećenika je zaređen 15. lipnja 1991. Svećenik je Pečuške biskupije, koja na oko 200-tinjak župa ima samo 90-ak svećenika, pa je zato zbog pastoralnih potreba poslušno i preuzeo veliku szekszardsku, isključivo mađarsku župu.

»Sanjao sam da misim na hrvatskome jeziku«

Pedesetak kilometara od Duboševice, hrvatskoga graničnog pri-jelaza u Baranji prema glasovitome mađarskom Mohaču, koji za hr-vatsku povijest predstavlja »vađenje zuba bez anestetika«, na jugu Mađarske smjestio se drevni, već na prvi pogled »gradić s dušom« – Szekszard, sa svojih tridesetak tisuća stanovnika. Administrativno je središte mađarske županije Tolna, spominje se još davne g. 1015, u kojemu je kralj Bela I. osnovao g. 1061. benediktinski samostan. Sto-ga i ne čudi da središnji gradski trg u staroj gradskoj jezgri, u kojoj se nalazi i sadašnja župna crkva, koja je građena od 1802. do 1805, nosi naziv po spomenutom kralju.


8

»Naše gore list« iz StarinaVjerski je život iznimno aktivan i vrlo raznovrstan, od redovitih

molitvenih sastanaka brojnih vjerničkih skupina, susrete bračnih paro-va i obveznih hodočašća u Međugorje, do vrlo uspješnog rada tamoš-njeg karitasa, Katoličke osnovne škole sv. Josipa i Vrtića sv. Rite. Ne tre-ba posebno isticati da je za to u mnogočemu zaslužan i sadašnji župnik, 44-godišnjak, pristupačan i otvoren za razgovore o svim temama, spre-man za suradnju sa svima za dobrobit svih župljana i sugrađana. Iako

korpulentan i s ponekim kilogramom viška, koji pobuđuju strahopoštova-nje, njegov osmijeh i bla-gi pogled odaju pravoga ravničarskog dobričinu. No, hrvatskim je katolič-kim čitateljima posebice

zanimljiv što je Ladislav Bačmai »naše gore list«, podravski Hrvat iz Starina (mađ. Dravasztara), koji samo rijeka Drava dijeli od susjednog Sopja u virovitičkoj općini. Istina, rođen je u Šeljinu (Sellye), 29. pro-sinca 1965, ali samo zato što je tamo rodilište u jedinoj bolnici u tome kraju. Svećenik je Pečuške biskupije, koja na oko 200-tinjak župa ima samo 90-ak svećenika, pa je zato zbog pastoralnih potreba poslušno i preuzeo veliku szekszardsku, isključivo mađarsku župu.

Iz Podravine k benediktincima u GyőrRođen je, kao i njegov mlađi brat Bela, u pobožnoj obitelji oca Mar-

ka i majke Jane rođ. Dudaš. Osnovnu je školu završio u rodnome selu, u kojoj je 4 sata tjedno učio i »srpskohrvatski«, jer je u to doba u Stari-nu od stotinjak učenika bilo vrlo malo Mađara. Svi su mještani živjeli s Crkvom i za Crkvu, njihova je starinska župna crkva i radnim danima uvijek bila puna vjernika, pa je tako i on redovito ministrirao te pohađao župni vjeronauk, a doma je obiteljska molitva bila na prvome mjestu. Mise su se slavile na hrvatskome jeziku zahvaljujući »velikomu Hrvatu«, kako to doslovce ističe, župniku Miši Bošnjaku. Na njegovu odluku da krene svećeničkim putem, koju je i inače od malih nogu stalno gajio u sebi, ozbiljnije su utjecali Stjepan Kneip, njegov sumještanin na sveće-

»Ovaj molitvenik kao zahvalu preporu-čujem svim Hrvatima, vjernicima u Podravi-ni, da i dalje mole i pjevaju na našem mate-rinskom jeziku.«


9

ničkoj službi u Pečuhu (preminuo je g. 2005), i o. Ladislav Boros-Gyevi, franjevac, danas 95-godišnjak u Budimpešti, koji je teologiju završio u Zagrebu i postao g. 1976. župnik u susjednim Martincima (mađ. Felsös-zentmarton). Na skrbi je imao i filijalu u Starinu. Njih dvojica su mu sa-vjetovali da upiše jednu od osam katoličkih gimnazija, koje su i u doba komunizma držali redovnici. No, konačna odluka da se uputi u daleki Győr, u benediktinsku gimnaziju, bila mu je, prisjeća se Bačmai, najteža životna odluka jer mu nije bilo lako napustiti roditelje i brata, selo i svoju Podravinu: »Bilo je hladno prosinačko jutro kada smo brat, koji je tada išao u prvi razred, i ja, na putu u školu otišli se najprije pomoliti u našu crkvu. Kada smo izašli iz crkve, moj brat, za kojega sam bio uvjeren da još ništa ne razumije, mirno me pogledao i izravno, ‘kao iz puške’, rekao: ‘Mislim da bi ipak trebao poći.’ I to je bio prijelomni trenutak.«

Svake godine »bliže oltaru«U trećem razredu győrske gimnazije, nastavlja Bačmai priču o

svom putu do svećeništva, imali su duhovne vježbe kad je osjetio da je čovjeku najvažnije prepoznati Božju volju i njegove planove sa sva-kim posebno. Nakon toga doživio je i što ljudima znači svećenik, jer je njihov župnik o. Boros-Gyevi umro malo prije Uskrsa. Seoski kantor i on su s dosta muke nekako predvodili liturgiju Velikoga tjedna, čitaju-ći i pjevajući, ali bez svećenika osjećala se silna i gotovo nepodnošljiva praznina. Sve je bilo neobično i pomalo tužno. Ti su mu događaji bili znakovi i čvrsto je odlučio postati svećenik, moleći: »Bože, neka bude volja tvoja!« Ujesen 1984. prijavio se kao svećenički kandidat pečuško-me biskupu. No, najprije je morao odslužiti vojsku, pa odlazi u jedno od dvije »kažnjeničke vojarne« u tadašnjoj Mađarskoj u kojoj su zajedno bili samo bogoslovi i prijestupnici, ali to ga je, kaže, još više učvrstilo u odluci da postane svećenik. Nakon vojske ponovno se vraća u Győr, ali ovoga puta na studij teologije: »U prvoj nas je godini bilo dvanaestori-ca, od toga nas trojica iz Pečuške biskupije. Teško mi je opisati radost koju sam osjetio kada sam prvi puta obukao reverendu, a to je bilo od-mah već u prvoj godini. Svake sam godine osjećao da sam ‘bliže olta-ru’, kako se to kaže, jer je uslijedilo primanje službe: lektora, akolita, i u travnju 1990. na Veliki četvrtak zaređen sam za đakona. Silno sam bio uzbuđen i samo znam da sam stalno ponavljao: ‘Bože, dat ću ti ili sve ili ništa!’, što je bio izraz moje želje da mu služim nepodijeljen.«


10

Suze uz pjesmu »Podravino moja mila«Ladislav je za svećenika zaređen 15. lipnja 1991, a sutradan je slavio

mladu misu u rodnome Starinu. Bilo je to veliko slavlje svih okolnih hr-vatskih sela jer su vjernici autobusima i automobilima pristigli iz: Mar-tinaca, Lukovišća, Novog Sela, Potonje, Brlobaša i Križevaca. Najprije je bio dvije godine kapelan u Paksu, pa godinu dana u Szekszardu, da bi g. 1994. bio imenovan župnikom u Martincima, sa zadaćom pastoralne skrbi za sve okolna hrvatska sela osim rodnoga Starina: »To su mi bile najljepše godine svećeničkoga života jer sam bio sa svojim narodom, s kojim sam razgovarao na našem materinskom jeziku i, dakako, slavio i mise jer su stariji ljudi teško i govorili mađarski. Cijelo me je ozračje ponukalo da od starijih seljana i iz starih hrvatskih knjiga počnem pri-kupljati molitve i pjesme, nekadašnje običaje. Bio je to velik posao ali i veliko zadovoljstvo, posebice kada sam najprije g. 2003. izdao knji-žicu ‘Kraljice mira’, te godinu dana kasnije i molitvenik ‘Kraljice kru-nice’.« U njemu je župnik Bačmai napisao: »Kada sam otpočeo rad još nisam znao da više neću biti župnik u Martincima, u Podravini. Stoga ovaj molitvenik kao zahvalu preporučujem svim Hrvatima, vjernicima u Podravini, da i dalje mole i pjevaju na našem materinskom jeziku.« Premješten je g. 2003. u Szekszard, gdje samoprijegorno radi nastoje-ći živjeti dobro znane riječi: »Neka bude volja tvoja!« A samo on zna, često govori, kako mu je bilo teško otići. Ne srami se spomenuti da su mu pred svim vjernicima suze tekle jedna za drugom, dok su i oni pla-kali zajedno s njime, pjevajući mu za oproštaj njemu najdražu pjesmu – »Podravino moja mila«.

»Takav je naš svećenički život, prepun iznenađenja i neočekiva-nih obrata ali i zadovoljstava. I ovdje sam lijepo primljen, imam brojne suradnike i široko polje pastoralnoga rada. No, koliko god čudnovato bilo, prva sam dva tjedna nakon dolaska sanjao da misim na hrvatsko-me jeziku. Kako je to moguće? Ne znam. Samo znam da je čudnovato ali i istinito.«


11

FRA VLATKO BADURINA, TREĆOREDAC, PSIHOLOG

Franjevac trećoredac fra Vlatko Badurina rođen je na otoku Pagu, u mjestu Lunu, 1939, a za svećenika je zaređen 1964.

Molitva hrani odnos s Bogom

Franjevac trećoredac fra Vlatko Badurina u svom predstavljanju kaže: »Moje podneblje je Mediteran, još određenije: Hrvatsko primorje, otok Pag, mjesto rođenja Lun (1939), gdje se nalaze nadaleko poznati maslinici, paški sir, ulje i sve druge blagodati Jadrana. Obitelj mi je bila tipično otočka. Otac zemljoradnik i ribar, majka domaćica. Roditelji su se odlikovali zauzetošću i predanjem svojoj obitelji i djeci. Za mene je bio nepoznat pojam nesklad, nerazumijevanje u obitelji. Majka je or-ganizirala nutarnju dinamiku obitelji, a otac je stvarao opću atmosferu svojim marom i uzrečicama: ‘Bit će bolje!’ i ‘Bog će dati!’. Sve što se je događalo u obitelji raslo je iz atmosfere međusobnog povjerenja i poš-tovanja prema čovjeku i Bogu. Bilo nas je petorica braće bez sestre. Ro-ditelji su nam, nažalost, prerano umrli i s tim se mladim dečkima nije bilo jednostavno nositi. Iz te obiteljske atmosfere i povezanosti s člano-vima šire obitelji crpli smo snagu za dalje. Gledajući unazad, svi smo, sva braća, ostvarili ono što su nam roditelji znali govoriti: ‘Bit će bolje!’. Svatko od nas napravio je korak-dva dalje od onoga gdje su bili rodi-telji. Svi smo se školovali i ostvarili samostalnost i sigurnost potrebnu za sređen život. Prva četiri razreda završio sam u Lunu, druga četiri u Zagrebu. Dva razreda klasične gimnazije u Nadbiskupskoj gimnaziji na Šalati, a dva završna razreda s maturom u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zadru. Teološki studij sam završio na KBF-u u Zagrebu. Studij pedago-gije i psihologije završio sam na sveučilištu u Münchenu, a ‘geštalttera-


240

Autori tekstova u knjizi, objavljenih u Glasu Koncila u razdoblju od 28. lipnja 2009. do 20. lipnja 2010. u rubrici »Uz Svećeničku godinu«:

Vlado Čutura: Vlatko Badurina, str. 11; GK 13/2010; Alojzije Bavčević str. 15; GK 30/2009; Stipan Bodrožić str. 19 GK 44/2009; Josip Ćorić, str. 23, GK 18/2010; Antun Dević, str. 27, GK 7/2010; Ilija Drmić, str. 31, GK 48/2009; Zdenko Dundović, str. 35, GK 38/2009; Vjekoslav Gabud, str. 39, GK 46/2009; Milan Ivančević, str. 47, GK 5/2010; Josip Janković, str. 51, GK 27/2009; Ante Jukopila, str. 55, GK 24/2010; Marijan Jurčević, str. 63, GK 41/2009; Marijan Karaula, str. 67, GK 22/2010; Rudolf Koraca, str. 75, GK 42/2009; Anđelko Košćak, str. 83, GK 17/2010; Ivica Križanović, str. 87, GK 12/2010; Karlo Kro-lo, str. 91, GK 40/2009; Josip Manjgotić, str. 95, GK 15/2010; Ljudevit Mara-čić, str. 99, GK 3/2010; Perica Matanović, str. 103, GK 31/2009; Pavao Medač, str. 107, GK 2/2010; Božidar Medvid, str. 111, GK 20/2010; Slavko Mikelin, str. 115, GK 19/2010; Jozo Milanović, str. 119, GK 8/2010; Ante Močibob, str. 123, GK 47/2009; Anto Orlovac, str. 127, GK 50/2009; Mile Pecić, str. 135, GK 43/2009; Stipe Perkov, str. 143, GK 28/2009; Ante Stantić, str. 167, GK 33-34/2009; Miljenko Stojić, str. 171, GK 11/2010; Šimun Šindija, str. 175, GK 16/2010; Franjo Topić, str. 183, GK 10/2010; Anton Valković, str. 187 GK 23/2010; Franjo Velčić, str. 191, GK 39/2009; Slavko Vranjković, str. 199, GK 45/2009; Ljubomir Vuković, str. 203, GK 25/2010).

Brankica Lukačević: David Sluganović, str. 163, GK 26/2009; Flavijan Šolc, str. 179, GK 29/2009.

Tomislav Vuković: Ladislav Bačmai, str. 7, GK 51-52/2009; Maksimili-jan Milan Herceg, str. 43, GK 32/2009; Milan Juranić, str. 59, GK 21/2010; Jo-sip Klarić, str. 71, GK 14/2010; Stanislav Kos, str. 79, GK 9/2010; Josip Pašić, str. 131, GK 4/2010; Josip Pekanović, str. 139, GK 1/2010; Zvonimir Pšag, str. 151, GK 35/2009; Berislav Petrović, str. 147, GK 49/2009; Đuro Puškarić, str. 155, GK 37/2009; GK 49/2009; Boško Radijelović, str. 159, GK 6/2010; Mile Vranešić, str. 195, GK 35/2009.


241

KAZALOPREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

LADISLAV BAČMAI, župnik u Szekszardu u Mađarskoj »Sanjao sam da misim na hrvatskome jeziku« . . . . . . . . . . . . . . . 7FRA VLATKO BADURINA, trećoredac, psiholog Molitva hrani odnos s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11ALOJZIJE BAVČEVIĆ, upravitelj svetišta u Vepricu Svećenika resi jednostavnost, duhovnost i znanje . . . . . . . . . . . . . 15STIPAN BODROŽIĆ, župnik u Trogiru Najveća nagrada je molitva za svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . 19DR. JOSIP ČORIĆ, svećenik, pisac Najsuvremeniji je svećenik onaj tko moli . . . . . . . . . . . . . . . . 23ANTUN DEVIĆ, župnik i pisac Na temeljima roditeljske vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27DON ILIJA DRMIĆ, svećenik i pisac »Zahvaljujem bl. Stepincu, koji me je zagovarao kod Boga« . . . . . . . . 31DON ZDENKO DUNDOVIĆ, povjerenik za mlade, pjesnik Povijesni stihovi mladog svećenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35VJEKOSLAV GABUD, kanonik, pisac Svećeničko zajedništvo izgrađuje duhovnost . . . . . . . . . . . . . . . 39MAKSIMILIJAN MILAN HERCEG, župnik u Bisagu Župnik na glazbenim festivalima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43DON MILAN IVANČEVIĆ, salezijanac, odgajatelj Od konobara preko nastavnika do svećenika . . . . . . . . . . . . . . . 47JOSIP JANKOVIĆ, župnik u Novom Selu na Dravi . . . . . . . . . . . . . . »I pisanjem slavim Boga« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51ANTE JUKOPILA, oprtaljski župnik, proizvođač travarice Molitva jača vjeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55MILAN JURANIĆ, župnik i likovni umjetnik Na zagorskom Horebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59DR. O. MARIJAN JURČEVIĆ, dominikanac, profesor Redovnik svećenik treba služiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63O. MARIJAN KARAULA, svećenik, franjevac, pisac, novinar Normalan čovjek i dobar teolog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67MONS. JOSIP KLARIĆ, umirovljeni kanonik Zlatna lopta »duši od svećenika« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71RUDOLF KORACA, župnik u Umagu, glazbenik »Puno sam naučio od mladih« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75ISUSOVAC O. STANISLAV KOS, prevoditelj i pisac Postojani svjedok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79


242

ANĐELKO KOŠĆAK, duhovnik, odgojitelj i povjesničar »Treba uzeti web, blog, mob« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83IVICA KRIŽANOVIĆ, župnik i slikarNarod ne voli škrte i ohole svećenike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87O. KARLO KROLO, franjevac, prognanik, uznik Zbog Boga batinama po Hrvatima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91JOSIP MANJGOTIĆ, svećenik Riječke nadbiskupije, župnikPropustom se najviše čini grijeha u Crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . 95O. LJUDEVIT MARAČIĆ, ispovjednik, urednik, pisac Važno je da svećenik ljubi Boga i ljude . . . . . . . . . . . . . . . . . 99PERICA MATANOVIĆ, župnik u Novoj Gradiški »Dok me bude, Bogu svom ću pjevati!« . . . . . . . . . . . . . . . . . 103PAVAO MEDAČ, kancelar Kotorske biskupije i župnik u dvije župe Od »Gavellinih večeri« do biskupijskoga kancelara . . . . . . . . . . . . 107BOŽIDAR MEDVID, svećenik, prevoditelj, pisac »Dogodilo mi se čudo« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111SLAVKO MIKELIN, bivši ravnatelj šibenskoga karitasa »Progonili su mene, pa će i vas« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115JOZO MILANOVIĆ, svećenik i monah benediktinac Svećeništvo je neodvojivo od pokorničkoga života . . . . . . . . . . . . 119ANTE MOČIBOB, župnik i urednik Istarske Danice Crkva je spasila Hrvate u Istri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123MONS. DR. ANTO ORLOVAC, pisac »Samo oduševljen oduševljava« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127JOSIP PAŠIĆ, umirovljenik svećenik i pisac »Život svećenika sliči na uzbudljiv roman« . . . . . . . . . . . . . . . 131MONS. MILE PECIĆ, slunjski župnik, pisac »Ne trebamo se bojati ni od čega« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135JOSIP PEKANOVIĆ, župnik župe Presvetoga Trojstva u Somboru »Zajednički poći ususret onomu koji nam dolazi« . . . . . . . . . . . . 139STIPE PERKOV, upravitelj svetišta u Vrpolju »Trebaju nam svećenici proroci« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143BERISLAV PETROVIĆ, župnik u Novom Slankamenu»Potrebno je jačati svijest o suodgovornosti!« . . . . . . . . . . . . . . . 147O. ZVONIMIR PŠAG, kapucin, skladatelj i orguljaš »S pjesmom kroz život« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151DR. ĐURO PUŠKARIĆ, teolog i župnik U Rukavcu – »as iz rukava« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155BOŠKO RADIJELOVIĆ, nekadašnji dugogodišnji župnik u Rumi Kristov svjedoki u dijaspori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159


243

DAVID SLUGANOVIĆ, župnik u Slavonskom Brodu Tko čini dobro, od Boga je . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

DR. O. ANTE STANTIĆ, karmelićanin S karmelićanskom karizmom u marijanskoj zaštiti . . . . . . . . . . . . . 167FRA MILJENKO STOJIĆ, redovnik, književnik Bez duhovnosti svećenik je nezamisliv . . . . . . . . . . . . . . . . . 171ŠIMUN ŠINDIJA, župnik, informatički menadžer Crkva mora materijalno ulagati u kulturu . . . . . . . . . . . . . . . . 175FRA FLAVIJAN ŠOLC »Što se mora, nije teško« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179DR. FRANJO TOPIĆ, predsjednik HKD-a »Napredak« »Odgoj je potreban svima i čitav život« . . . . . . . . . . . . . . . . . 183MONS. ANTON VALKOVIĆ, generalni vikar, urednik Kvarnerskog veza Vjera mora živjeti u svim segmentima društva . . . . . . . . . . . . . . 187DR. FRANJO VELČIĆ, povjesničar, svećenik Krčke biskupije Solidarnost među svećenicima ovisi o duhovnosti . . . . . . . . . . . . 191MILE VRANEŠIĆ, grkokatolički župnik Ustrajna uskočka vjernost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195SLAVKO VRANJKOVIĆ, župnik, književnik, slikar »Crkva danas treba jednostavnih svećenika« . . . . . . . . . . . . . . . 199LJUBOMIR VUKOVIĆ, svećenik, glazbenik Crkva kao zajednica ima veliku odgovornost . . . . . . . . . . . . . . 203

PRILOG I: Pismo pape Benedikta XVI. uz proglašenje Svećeničke godine Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo . . . . . . . . . . . 207

PRILOG II: Homilija kardinala Josipa Bozanića u prigodi hodočašća svećenika iz cijele Hrvatske u Zagreb Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti . . . . . . . . . . . . . . 219

PRILOG III: Homilija kardinala Josipa Bozanića u prigodi svećeničkog hodočašća u Rim na završetku Svećeničke godine Molite za beskompromisnu odlučnost – slijediti Isusa do mjere križa . . . . 227

PRILOG IV: Homilija pape Benedikta XVI. na euharistijskom slavlju uz završetak Svećeničke godine Moramo donijeti vodu života svijetu, koji je žedan . . . . . . . . . . . . 233


244

Međubiskupijski susret svećenika u Doroslovu, Subotička biskupija, 28. travnja 2010.

Zagrebačko svetište Majke Božje Lurdske prihvatilo je nakon hodočašća u katedralu brojne svećenike na završetku njihova hodočašća u Zagreb 15. travnja 2010. Zaključna točka susreta bila je molitva na grobu sluge Božjega fra Ante Antića

Slavonski Brod, Đakovačko-osječka nadbiskupija,8. lipnja 2010.

Žminj, Porečka i pulska biskupija, 11. lipnja 2010.

Vepric, Splitsko-makarska nadbiskupija,26. svibnja 2010.

Kupres, susret svećenika Bosne i Hercegovine, 2. travnja 2010.


kako je lijepo biti svećenik

Documents