kateheza_2007_2_filipovic vjera i socijalizacija.pdf

8/18/2019 kateheza_2007_2_filipovic vjera i socijalizacija.pdf

1/11

115

Kateheza 29(2007)2, 115-125 Ana Thea Filipovi}, Vjerski odgoj i komunitarno-socijalni odgoj

Primljeno:26. 5. 2007.

Izvorni

znanstveni rad

UDK 268

VJERSKI ODGOJ IKOMUNITARNO-SOCIJALNI ODGOJ

Neki suvremeni izazovi, nastojanja i pote{ko}e

Sa`etak

S uradni~ko u~enje ( cooperative learning ) jedna je od sredi{njih tema suvremenogadidakti~kog diskursa. Autorica ovog ~lanka smje{ta reaktualizaciju pedago{ko--didakti~kog koncepta suradni~kog u~enja u {iri kontekst suvremenih zahtjeva politi~-

kih institucija i privrede za socijalnom kompetencijom. Polaze}i od ~injenice da sevjerskom odgoju ta zada}a name}e ne samo iz pedago{kih nego i iz teolo{kih razloga,u drugom dijelu ~lanka ona propituje doprinos vjerskog odgoja promicanju socijalnekompetencije. Kr{}anska vjera nije samo individualni put spasenja nego i put spasenjau zajednici vjeruju}ih, koji se nu‘no ostvaruje kroz odnose prema drugima. Temeljni

sadr‘aji i poruke kr{}anske vjere izravno se odnose na promicanje me|uljudskih od-nosa i zajedni{tva. Suradni~ko u~enje u vjeronauku i katehezi podupire se i stvaranjemdobrog socijalnog ozra~ja u u~evnoj skupini, pri ~emu mogu koristiti znanja i vje{tineiz podru~ja psihologije i pedagogije skupine. Autorica ipak upozorava i na mogu}eopasnosti neprimjerene uporabe vje‘bâ grupne dinamike te predla‘e kriterije za nji-hovu ispravnu i plodonosnu primjenu. Socijalni odgoj ne ograni~ava se na malu zajed-nicu ili skupinu, nego budi osje}aj za drugoga uop}e i prote‘e se na sve ljudske odno-

se, pa tako i one na makrosocijalnoj razini, a posebno na odnos prema slabijima i potrebitima. U tom smislu upravo vjerski odgoj treba promicati kr{}ansko slu‘enje idjelotvornu ljubav nasuprot ravnodu{nosti i sebi~nosti. U tre}em dijelu nabrajaju seneke pote{ko}e u promicanju komunitarno-socijalnog odgoja, kao {to su u prvomredu kriza svjedo~enja socijalnih vrijednosti u dana{njem dru{tvu te neke kulturne

promjene i izazovi koji ote‘avaju odgoj za kriti~ko mi{ljenje, socijalni odgoj i odgoj zavrednote uop}e.

Klju~ne rije~i: socijalni odgoj, odgoj za zajedni{tvo, suradni~ko u~enje, socijalna kompetencija, kr{}ansko slu‘enje (dijakonija), kriza socijalnih vrednota

ANA THEA FILIPOVI]Visoka teolo{ko-katehetska {kola u Zadru

Franje Tu|mana 24i, 23000 Zadar

UVODMnogi pokazatelji govore da u suvre-

menom dru{tvu sve vi{e ja~a svijest o tomekako se i pojedine probleme ljudskog ‘ivo-ta i ~ovjeka kao pojedinca sve manje mo‘e

promatrati izolirano od njegova u‘eg i {i-reg okru‘enja, a male dru{tvene skupine

neovisno o {irem, {tovi{e, o globalnomdru{tvenom, kulturnom, gospodarskom ipoliti~kom kontekstu. Tako se danas, pri-mjerice, zahtijeva holisti~ki pristup u zna-nosti, sistemski pristup u (psiho)terapiji,

umre‘eno mi{ljenje u pitanjima ekologije teglobalni pogled u politici i gospodarstvu.


2/11

116


Ujedno se sve vi{e shva}a da se rastu}a svijest o povezanosti i me|uovisnosti poje-dinaca i dru{tvenih skupina ne pretvara automatski u skladan su‘ivot i uspjelu su-

radnju, ve} da socijalnu kompetenciju va-lja sustavno poticati i promicati. Va‘nuulogu u toj zada}i dru{tvo i danas kao ioduvijek povjerava odgoju i odgojnim in-stitucijama. Zahtjevi za odgojem za me|u-ljudske odnose i sposobnost zajedni{tva dolaze s razli~itih strana.

1. SUVREMENI ZAHTJEVI ZA SOCIJALNOM KOMPETENCIJOM

Na socijalnu kompetenciju gleda se kaona potporanj socijalnoj koheziji u globali-ziranim, sve vi{e plurikulturnim i plurire-ligijskim kontekstima, u kojima je nu‘nome|usobno razumijevanje i prihva}anjerazli~itosti, kao na potporanj ekonomskomrastu koji se jam~i pozitivnim socijalnim

odnosima te kao na nov pedago{ko-didak-ti~ki imperativ usred vidljivih kriza odgoj-nih institucija za koje se ~ini da sve manjeosposobljavaju za zajedni{tvo i skladan su-‘ivot.

1.1. Zahtjevi politi~kih institucijaza socijalnom kompetencijom

Pote{ko}e sa socijalnim odnosima na mikro- i makrosocijalnoj razini u novijesu vrijeme iznjedrile brojne projekte i pro-grame odgoja za demokraciju i miran su-‘ivot, za toleranciju i dijalog, za nenasilnorje{avanje sukoba i mir, za pedagogiju za-

jedni{tva, za me|ukulturni i me|ureligij-ski dijalog, brojne modele nenasilnog rje-{avanja sukoba i tome sli~no. U tom kon-tekstu treba promatrati i sve intenzivnija nastojanja da obrazovni sustavi u cjelini

promi~u bolju dru{tvenu koheziju, {to jevidljivo i u Europi kao cjelini koja te‘i k

ujedinjenju s bogatstvom i pote{ko}ama brojnosti njenih razli~itih naroda i kultu-ra. U ostvarivanju svoje te‘nje da postane»najkompetentnije i najdinami~nije gospo-

darstvo svijeta utemeljeno na znanju, spo-sobno za odr‘ivi gospodarski rast sa sve vi-{e boljih radnih mjesta i ve}om dru{tve-nom kohezijom«1 Europska unija se osla-nja na potporu obrazovnih sustava koji tre-baju promicati klju~ne kompetencije potreb-ne za ‘ivot u uvjetima suvremenog svijeta .Tako je u studenom 2004. godine donesenzajedni~ki europski referentni okvir klju~-nih kompetencija za cjelo‘ivotno u~enjekoji treba slu‘iti kao pomo} i putokaz po-

jedinim zemljama u stvaranju vlastitih na-cionalnih kurikuluma. Dokument »Klju~-ne kompetencije za cjelo‘ivotno u~enje –Europski referentni okvir« koji je izradila Europska komisija navodi osam klju~nihpodru~ja kompetencija koje su nu‘ne za individualni i socijalni razvoj pojedinca teza njegovo stjecanje sposobnosti da dobije

pristojan posao na tr‘i{tu rada. Rije~ je osljede}ima: komuniciranje na materinskom jeziku, komuniciranje na stranom jeziku,matemati~ka pismenost i osnovna znanja iz znanosti i tehnologije, digitalna kompe-tencija, u~evna kompetencija (u~iti kakose u~i), me|uljudska i gra|anska kompe-tencija, poduzetni~ka kompetencija i spo-sobnost kreativnog izra‘avanja.2 Klju~nekompetencije se definiraju kao »prenosivi

multifunkcionalni sklop znanja, vje{tina istavova koji su potrebni svim pojedinci-ma za njihovo osobno ostvarenje i razvi-tak, uklju~ivanje u dru{tvo i zapo{ljavanje.Treba ih razviti do kraja obveznog obra-zovanja ili izobrazbe jer predstavljaju te-

1 Prema: M. FLEGO, [kola za ‘ivot sutra{njice – Klju~ne kompetencije za cjelo‘ivotno u~enje , u »[kol-ske novine« br. 5/2007 (6. velja~e 2007), str. 12.

2 Usp. M. FLEGO, [kola za ‘ivot sutra{njice – Klju~-ne kompetencije za cjelo‘ivotno u~enje, nav. ~l.


3/11

117


melj za daljnje u~enje kao dio cjelo‘ivot-nog u~enja.«3 Me|u temeljnim kompeten-cijama koje obrazovni sustavi trebaju raz-vijati nalaze se i one koje ne pripadaju sa-

dr‘aju ni jednog predmeta posebno, ali setrebaju razvijati kroz sve predmete (pri-mjerice socijalne vje{tine ili u~iti kako seu~i), a zacrtane su tzv. kroskurikularnimciljevima.4

Za na{u temu od posebne je va‘nostiupravo zahtjev za stjecanjem me|uljudskei gra|anske kompetencije. »Me|uljudska kompetencija obuhva}a sve oblike pona{a-

nja kojima treba ovladati da bi pojedinacmogao u~inkovito i konstruktivno sudje-lovati u dru{tvenom ‘ivotu u interakciji sdrugim pojedincima ili skupinama.«5 Ona zahtijeva poznavanje, razumijevanje i prih-va}anje op}eprihva}enog socijalnog pona-{anja, uklju~uje sposobnost konstruktiv-nog komuniciranja u raznim dru{tvenimsituacijama, empatiju i zadobivanje po-vjerenja, sposobnost pregovaranja i kon-

struktivnog rje{avanja sukoba. Me|uljud-ska kompetencija »zahtijeva izgra|enoststavova poput uva‘avanja drugih, sprem-nosti da se prevladaju stereotipi i predrasu-de, sklonost postizanju kompromisa, ali uzto i ~vrst osobni integritet i prodornost. –Gra|anska kompetencija podrazumijeva poznavanje gra|anskih prava i ustava vla-stite zemlje, razumijevanje uloge i odgo-vornosti institucija na lokalnoj, regional-noj, nacionalnoj i me|unarodnoj razini,poznavanje klju~nih osoba u lokalnoj i na-cionalnoj vladi, politi~kih stranaka i njiho-vih politika. Razumijevanje biti demokra-cije i statusa gra|anina, znanje o migraci-

jama te o manjinama u Europi i svijetu. –Uklju~uje vrijednosti kao {to su svijest o pri-padnosti lokalnoj zajednici, zemlji, Euro-pi i svijetu, spremnost na sudjelovanje u

demokratskom odlu~ivanju na svim razi-nama, prihva}anje koncepta ljudskih pra-

va i jednakosti kao osnove za solidarnost iodgovornost u modernim demokratskimdru{tvima Europe, prihva}anje jednakostimu{karaca i ‘ena, uva‘avanje razli~itosti

vrijednosnih sustava raznih vjerskih ili etni~-kih skupina i kriti~ko prihva}anje infor-macija koje objavljuju masovni mediji.«6

1.2. Sposobnost za timski rad u zahtjevima gospodarstva

Socijalna kompetencija zahtijeva se da-nas i u samom svijetu rada.7 Budu}i da po-bolj{avanje socijalnih odnosa i ja~anje du-

ha zajedni{tva pobolj{ava i produktivnostpoduze}a, dana{nje gospodarstvo sve vi{ezahtijeva sposobnost za timski rad kojuvalja odgajati odmalena. Poduze}a ula‘uznatna sredstva u osposobljavanje svojih~lanova za timski rad, u stvaranje timova ipromicanje timskoga duha me|u zaposle-nicima, jer je postalo razvidno da su timovidaleko u~inkovitiji od skupa pojedinaca,a pogotovo pojedinaca koji su u lo{im, ri-

valskim me|usobnim odnosima. Timskiduh je, me|utim, ne{to u ~iju vrijednost~lanove radne zajednice valja uvjeriti i za {to ih valja pridobiti. On po~iva na povje-renju i sigurnosti da zajedno mo‘emo u~i-niti vi{e nego sami. U dobrom timu nezapovijeda jedan ili jedna drugima, negosvatko mo‘e ulo‘iti vlastite sposobnosti na dobro sviju. To ne zna~i da svatko radisamo ono {to mu trenutno godi. Me|u-

3 S. UREK, Klju~ne kompetencije i kroskurikular-ni ciljevi, na: http://zavod.skolstvo.htnet.hr/Download/2007/02/23/Kljucne_kompetencije_za_cjelozivotno_ucenje.doc

4 Usp. isto.5 M. FLEGO, [kola za ‘ivot sutra{njice – Klju~ne

kompetencije za cjelo‘ivotno u~enje, nav. ~l.6 Isto.7 Usp. primjerice: M. KASTNER, Erfolgreich mit

sozialer Kompetenz. Das Programm für Menschen,die Verantwortung haben, Herder, Freiburg imBreisgau 2001.


4/11

118


tim, uvijek ostaje ne{to u ~emu se netkomo‘e specijalizirati. Timski duh po~iva ina skromnosti. Tim nije mjesto za igremo}i. Tu ego mora stupiti u drugi plan, ali

zato zajedni~ki uspjeh pru‘a osje}aj dubo-kog zadovoljstva. Za{ti}enost u zajednicina emocionalnom planu pru‘a vi{e, negoisticanje kao pojedina~ni borac. Timskirad ipak ne zna~i da se u svemu uvijek tra-‘e kompromisi. U takvoj skupini, sli~nokao u ~etverokota~u, svatko preuzima vo-de}u ulogu i vode}i dio posla kad na njega do|e red. Pritom svi moraju biti otvoreni

za primjedbe, jer ~esto upravo »ne-stru~-njaci« uo~avaju slabe to~ke odre|ene ideje.Zato mudra vodstva poduze}a poti~u tim-ski duh stvaranjem klime uzajamnog po-vjerenja, ali i davanjem uvjerljivog pri-mjera zajedni{tva me|u ~lanovima sameuprave poduze}a.8 Timski rad ne zahtije-va se danas samo u poduze}ima, nego i u{kolama.

1.3. Ponovna aktualnost didakti~ko-pedago{kog koncepta suradni~kog u~enja

Nu‘nost stjecanja socijalne kompeten-cije i sposobnosti timskog rada u {kolskom

je kontekstu reaktualizirala i reafirmirala zna~enje didakti~ko-pedago{kog koncep-ta suradni~kog (kooperativnog) u~enja. Uznaglasak na u~enju putem rje{avanja pro-blema suradni~ko u~enje je jedna od sre-di{njih tema oko kojih se posljednjih go-dina vode didakti~ki diskursi. Prednostisuradni~kog u~enja otkrili su i razradili teo-reti~ari i prakti~ari nastave u malim skupi-nama jo{ nakon Drugoga svjetskog rata.Korijeni skupnog u~enja mogu se, me|u-tim, prepoznati ve} u zajedni~kom odgo-

ju za koji su se zalagali reformni pedagozinjema~koga govornog podru~ja krajem

19. i po~etkom 20. stolje}a (Berthold Otto,Georg Kreschensteiner, Hugo Gaudig, Pe-

ter Petersen), u bliskosti u~enja ‘ivotu za koju se u Sjedinjenim Ameri~kim Dr‘ava-ma zauzimao John Dewey (1859-1952),u istra‘ivanju grupnodinami~kih procesa

njema~kog @idova Kurta Lewina (1890--1947) koji je 1933. emigrirao u Amerikute u kriti~ko-komunikativnom socijalnomu~enju kao osposobljavanju za osloba|anjeod dominacije autoriteta, {to je bilo aktual-no u emancipacijskoj pedagogiji krajem{ezdesetih i po~etkom sedamdesetih go-dina pro{loga stolje}a pod utjecajem kri-ti~ke teorije sociologijske neomarksisti~ke

Frankfurtske {kole.9

Suradni~ko u~enje (u~enje u paru i uskupini) koje se ve} odavna primjenjuje unastavi ima brojne prednosti. Ono omo-gu}uje otvaranje osobe prema drugima,verbalizaciju i priop}avanje vlastitih mislii osje}aja, daje priliku za u~enje od drugihi u~enje po modelu, poti~e razvijanje spo-sobnosti argumentiranja i uvjeravanja dru-gih, ali i sposobnost razumijevanja drugih,

poti~e preuzimanje inicijative i suodgovor-nosti te razvijanje timskog duha, omogu-}uje u~enje u‘ivljavanja u tu|u situaciju iu~enje promjene perspektive, poti~e kriti~-ko promi{ljanje o vlastitom pona{anju ispremnost da ga se korigira. Rije~ju, u~idemokratskom opho|enju u dru{tvu, su-radnji i toleranciji, ali pridonosi i boljemu~evnom napretku i uspjehu.10 »Budu}i da

8 Usp. J. R. KATZENBACH – D. K. SMITH, The Wisdom of Teams. Creating the High-Performance Organization, Harvard Business School Press, Bos-ton, Masachusetts 1993.

9 Usp. Ch. REENTS, Gruppenunterricht, u: G. ADAM – R. LACHMANN (ur.), Methodisches Kompendium für den Religionsunterricht 1. Basis-band, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen 42002,56-71; ondje 56-59.

10 Usp. G. DIETRICH, Bildungswirkungen des Grup- penunterrichts. Persönlichkeitsformende Bedeutung

des gruppenunterrichtlichen Verfahrens , Ehrenwirth,München 1969.


5/11

119


se ~lanovi skupine me|usobno nadopunju- ju, valja o~ekivati da }e rje{enje zadatka dokojega se do{lo suradnjom biti vi{eslojni-

je, promi{ljenije, smislenije i uvjerljivije

nego prosje~no pojedina~no postignu}e.«11No samostalnost, sposobnost suradnje isolidarnost koju zahtijeva suradni~ko u~e-nje, a osobito grupni rad, nisu ne{to {to semo‘e pretpostaviti kao samo po sebi ra-zumljivo, nego ne{to na ~emu valja trajnoraditi. Za dobar rad i suradnju potrebno jestvoriti pozitivno socijalno ozra~je: ozra~-

je povjerenja, me|usobnog prihva}anja i

iskrenog po{tivanja svakog pojedinca. Soci- jalna psihologija odavno je potvrdila isku-stvo da su radna i u~evna postignu}a bolja ako su socijalni odnosi u skupini ili zajed-nici dobri. U suradni~kom u~enju ima inegativnih emocija, obrambenih mehani-zama te smetnji u komunikaciji koje valja znati na primjeren na~in tematizirati i ka-nalizirati, a nastavnu i odgojnu komunika-ciju i interakciju trajno pobolj{avati. Pro-

micanju dijaloga i suradnje u skupini tesvladavanju pote{ko}a koje se u suradni~-kom u~enju nu‘no pojavljuju mogu po-mo}i poticaji koji dolaze od psihopedago-gije skupine, osobito s obzirom na kon-struktivno rje{avanje sukoba, nadvladava-nje sklonosti konformizmu ili pak domi-naciji, promicanje me|usobnog po{tova-nja, solidarnosti i pra{tanja.

2. VJERSKI ODGOJ I KOMUNITARNO--SOCIJALNA KOMPETENCIJA

2.1. Grupnodinami~ki procesi i izgradnja zajedni{tva uvjerskom odgoju i katehezi

Primjena znanja iz podru~ja socijalnei grupne psihologije u{la je u vjeronauk ikatehezu (osobito katehezu mladih) jo{ se-

damdesetih godina pro{loga stolje}a. Vje-rou~itelji i katehete koji su imali priliku

pro}i te~ajeve grupne dinamike razli~itihpsiholo{kih usmjerenja ve} su tada u {kol-skim razredima i skupinama mladih po~e-li primjenjivati vje‘be za poja{njavanje me-

|usobnih odnosa, razotkrivanje sukoba dru{tveno-emotivne naravi i pobolj{anjeemocionalnog ozra~ja unutar skupine. Po-mo}u tih vje‘bi koje su upoznali u izvan-{kolskim »laboratorijima« poku{avali surje{avati konfliktne situacije i pobolj{avatiodnose me|u ~lanovima skupina s kojima su radili. Vje‘be su poticale i bolju surad-nju i kvalitetnije ostvarivanje u~evnih za-dataka. Primjena znanja i vje{tina iz pod-ru~ja dinamike grupe kod mnogih je kate-heta, vjerou~itelja i odgojitelja u vjeri izaz-vala odu{evljenje i polet, jer su se relativnobrzo i prili~no uo~ljivo po~eli postizatikvalitetni rezultati.

Me|utim, ubrzo su se po~eli pokaziva-ti i neki nedostaci i negativne posljedicetakvoga rada. Problemati~ni u~enici znalibi biti jo{ nesigurniji i agresivniji zbog ne-

gativne povratne informacije (»feedbacka«)koju su im drugi davali o tome kako ihdoìvljavaju, a koju je vjerou~itelj te{komogao relativizirati. Sociometrijske anali-ze koje o~ituju postoje}e odnose unutarskupine znale su dovesti do jo{ ve}eg izo-liranja i odbijanja komunikacije kod poje-dinih u~enika. Neki su na~ini primjenespoznaja grupne dinamike doveli do toga da se izgubilo svako povjerenje u autoritetumjesto da se stvorila kriti~ka i djelotvor-na suradnja. Primjenom pogre{ne katarzeagresivnost je poja~ana umjesto da je uma-njena. Tako je postalo razvidno da se kohe-zija skupine ne moè posti}i samo poja{-njavanjem me|usobnih odnosa ili istraì-vanjem skrivenih sukoba i raspravom onjima. Suradni~ke i komunikacijske spo-sobnosti ne razvijaju se samim izraàva-

11 Ch. REENTS, Gruppenunterricht , nav. ~l., 61.


6/11

120


njem feedbacka i ispitivanjem podsvjesnih`elja i strahova.12

Sve spomenute negativne pojave upo-zoravaju na oprez, potrebnu suzdr‘anost,

po{tivanje kompetencija i promi{ljenu pri-mjenu vje‘bâ grupne dinamike u vjero-nauku, katehezi i pastoralu mladih. Posaoodgojitelja u vjeri nije psihoterapija nitigrupna terapija, ve} nastojanje oko promi-canja {to boljih me|usobnih odnosa u sku-pini, uklju~uju}i pritom i znanja i vje{tineiz podru~ja socijalne psihologije i psiholo-gije skupine. U tom smislu treba naglasitisljede}e: a) da konstruktivnim vje‘bama treba dati prednost pred vje‘bama koje po-goduju tra‘enju i otkrivanju osobnih i grup-nih psiholo{kih mehanizama, a me|usob-ne odnose treba pobolj{avati i produbljiva-ti konstruktivnim zadacima i vje‘bama ko-

je poti~u izvr{avanje postavljenih zada}a imodifikaciju pona{anja; b) da u nastavivjeronauka i na katehetskim susretima vje-rou~itelj/kateheta treba stvoriti takvo ozra~-

je da sudionici mogu slobodno re}i kakose osje}aju, da mogu izre}i svoje pote{ko}e,pa i glede mo‘da prete‘no monolo{kog ilifrontalnog oblika nastave i kateheze, da mogu upozoriti na nelagodu ako do‘ivlja-vaju da se od njih tra‘i ili o~ekuje previ{e,na eventualnu opetere}enost zbog postoja-nja osobnih razra~unavanja, dvoli~nosti,obrambenih mehanizama, predrasuda ilinastupa u afektu, da smiju signalizirati za-

si}enost ako diskusija postane ~isto teore-tiziranje ili konformisti~ko prilago|avanjebez nutarnjeg prihva}anja. Mogu}nost da se izreknu vlastite pote{ko}e i da se razgo-vara o njima u~iniv{i ih tako predmetomnastave ve} pridonosi socijalnom u~enju iemotivnom rastere}enju nastavne situacijekoje omogu}uje u~inkovitiji rad.13

Naj~e{}e socijalno-emocionalne zapre-ke pozitivnoj dru{tvenoj i iskustvenoj ko-

munikaciji u vjeronauku i katehezi jesu: ne-poznavanje vlastitoga nutarnjeg ‘ivota, ne-

sigurnost i negativna kompetitivnost (na-tjecateljstvo). Nepoznavanje vlastitog nu-tarnjeg ‘ivota nadvladava se poticajima ivje‘bama koje omogu}uju bolje upoznava-

nje samoga/same sebe, vje‘bama samopro-matranja i samoanalize. Nesigurnost se otkla-nja stvaranjem ozra~ja povjerenja i po{tova-nja koje, osobito zatvorenijim u~enicima,omogu}uje lak{e otvaranje. U~enike treba u~iti da izri~u vlastite osje}aje i misli bezoptu‘ivanja ili osu|ivanja drugih. Nega-tivna kompetitivnost prevladava se ustraj-nim nastojanjem oko suradnje, promica-njem samopo{tovanja i po{tovanja svako-ga bez obzira na sposobnosti, uva‘avanjemrazli~itosti naravi, darova i sposobnosti.

Grupni rad je zahtjevan rad i za nastav-nike i za u~enike, zato ga u praksi ~estoima premalo, iako je u didakti~koj teorijizbog svojih prednosti ve} odavno prihva-}en. Vjerou~itelj treba shvatiti socijalni od-goj kao sastavni dio vjeronauka, a da sevjeronauk ne svede na raspravu o ‘ivotnim

problemima i terapiju kroz iskustvo sku-pine ili rad u samoiskustvenoj zajednici.Istodobno je jasno da upravo vjeronauk ikateheza, ne samo iz antropolo{kih nego iiz teolo{kih razloga, moraju posredovatiiskustvo zajednice i osposobljavati za za-

jedni{tvo. Kr{}anska vjera nije samo indi-vidualni put spasenja nego i put spasenja u zajednici vjeruju}ih, koji se nu‘no ostva-ruje kroz odnose prema drugima. Do‘ivje-

ti zajednicu i pripadati zajednici dragocje-no je blago za svakog ~ovjeka. To iskustvo ja~a samosvijest i tvori osnovu za me|u-sobno po{tovanje, toleranciju i uva‘avanje.Djeca i mladi trebaju nau~iti uspostavljatikontakte i sklapati prijateljstva, u~iti seopho|enju i suradnji s drugima, prihvati-

12 Usp. M. PRANJI], Dru{tveni odgoj kao nezaobi-lazna komponenta u vjerskom odgoju i pouci mla-dih, u »Kateheza« 6 (1984) 4, 5-17; ondje str. 14.

13 Usp. isto, 14-16.


7/11

121


ti i dr‘ati se pravila koja su neophodna za zajedni~ki ‘ivot u skupini, u~iti se uva‘a-vanju drugih i obzirnosti prema drugima,osposobiti se za rje{avanje sukoba. Odgoj

za ‘ivot u zajednici tako je istodobno od-goj za humane odnose me|u spolovima iza nenasilno rje{avanje sukoba.

Da bi mogao odgajati za dru{tvenost ipromicati iskrene me|usobne odnose ugrupi, vjerou~itelj i kateheta mora samimati iskustvo skupine i sudjelovanja na seminarima i te~ajevima grupne pedago-gije i socijalno-emocionalnog u~enja. Onsam mora znati {to je to odgovornost uskupini i zauzimanje za op}e dobro. U na-stavnikovu odnosu prema u~enicima i na-~inu na koji poti~e socijalne interakcijeme|u u~enicima mora pak biti vidljivo bez-uvjetno prihva}anje, temeljno po{tovanjeljudskog dostojanstva svake osobe i nasto-

janje da se u~enicima omogu}i istinskoljudsko i kr{}ansko sazrijevanje.

2.2. Socijalno u~enje, socijalni odgoj i kr{}anska dijakonija

Sustavan socijalni odgoj vi{e je od samebrige za stvaranje dobrog u~evnog ozra~ja u razredu ili katehetskoj skupini. On ospo-sobljava za komunikaciju i dijalog ne sa-mo u me|usobnim odnosima u razredu iu maloj skupini, nego se prote‘e i na sveljudske odnose, sve do odnosa na makro-socijalnoj razini. U~enje socijalnog pona-

{anja uklju~uje zahtjevan rad na sebi. Onuklju~uje i racionalnu spoznaju i emocio-nalni do‘ivljaj i poticaj na konkretno dje-lovanje. Sva tri podru~ja nu‘no su me|u-sobno povezana i isprepletena. Vjeronauk i kateheza nude i na razini samih sadr‘aja ~itav niz poticaja za socijalno i prosocijal-no u~enje. Rije~ je o temeljnim temama iporukama kr{}anske vjere kao {to su lju-bav prema bli‘njemu, zajedni{tvo i brat-

stvo/sestrinstvo, solidarnost, slu‘enje, mi-losr|e, pra{tanje i pomirenje. Navedene se

teme mogu istinski shvatiti i prihvatiti sa-mo ako su povezane s istodobnim isku-stvom i prakticiranjem tih stvarnosti i vred-nota. U protivnom se sve izokre}e u ~isti

verbalizam. »Ljubav i mir ne trebaju velikihrije~i«, govorio je papa Ivan XXIII, »negomnogo malih i konkretnih gesta ljubavi.«14Socijalni odgoj koji promi~u vjeronauk ikateheza uvijek uklju~uje i duhovnu kom-ponentu. On budi osje}aj za drugoga usvakom smislu, pa tako – i osobito – za slabijega, ugro‘enoga, potrebitoga. Soci-

jalni i moralni odgoj (odgoj za vrednote)nerazdvojivo su me|usobno povezani.

Danas je prili~no pro{irena kultura rav-nodu{nosti (engl. coolness ), koja svoje ‘rtvenalazi upravo me|u mladima, tako da jeengleska rije~ »cool« (hladnokrvan, ravno-du{an) u mladena~kog ‘argonu poprimila zna~enje ne~eg dobrog (u izrazima: »To jeba{ cool! « u zna~enju: »To je ba{ dobro«,»To je ne{to izvrsno!«). Naspram kultureravnodu{nosti, koja je zapravo oblik obram-

benog mehanizma, mladima treba poka-zati put suosje}anja za drugoga, put su}u-ti, sutrpljenja i anga‘mana za drugoga, kojise mo‘e tako|er izraziti jednom engleskomrije~ju, ali latinskoga korijena compassion(sutrpljenje, su}ut).15 Mladim ljudima tre-ba pokazati da je povla~enje u prividnoravnodu{ni ego i nedopu{tanje da nas do-

14 Navedeno kao mudra izreka u Zrncu mudrosti na

www.tportal.hr.15 Sam termin potje~e iz vokabulara J. F. Kennedyja.Compassion kao teolo{ka koncepcija ili teolo{kiprogram (Bog se objavljuje u patnji drugoga) kojizastupa poznati njema~ki teolog J. B. Metz (usp.ISTI, Compassion. Zu einem Weltprogramm des Christentums im Zeitalter des Pluralismus der Re-ligionen und Kulturen, u: ISTI – L. KULD – A.

WEISBROD, Compassion. Weltprogramm des Chris-tentums. Soziale Verantwortung lernen, Herder, Frei-burg-Basel-Wien 2000, 9-25; prvu skicu objavio

je u jednom prilogu u »Süddeutsche Zeitung« oBo`i}u 1997. godine pod naslovom »Mit der Au-torität der Leidenden. Compassion – Vorschlag zu einem Weltprogramm des Christseins«) nai{ao


8/11

122


dirne tu|a potreba, zapravo du{evni pro-gram u nu‘di, obrambeni mehanizam isignal duboke nutarnje nesigurnosti. Tre-ba im pojasniti da pokazivanje i iskaziva-

nje su}uti zahtijeva daleko vi{e hrabrosti,nego ravnodu{nosti. Ako me tu|a potreba dodirne kao ~ovjeka i potakne me na dje-lovanje, ja }u poku{ati popraviti njegov polo‘aj, ali ne njega kao osobu. On kaoosoba mo‘e voditi druk~iji ‘ivot, imatidruk~ija uvjerenja, predod‘be, moral, druk-~iju vjeru, kulturu i druk~iji jezik nego {to

je moj. Ja mu se pribli‘avam su}utno kao~ovjeku koji treba pomo}, ali koji mo‘e ismije biti i ostati onakav kakav jest. Ja netra‘im da bude jednak meni, niti ga poku-{avam u~initi takvim. Moja su}ut ostavlja slobodu i ne pita ho}e li mi i kako }e mimoj bli‘nji uzvratiti, jer ono {to ~inim, ~i-nim iz svoga dubokog uvjerenja. Zbog to-ga suosje}anje mo‘e biti iskori{teno, zlo-upotrijebljeno i razo~arano. Zato za nj tre-ba daleko vi{e hrabrosti, nego za povla~enje

u prividnu ravnodu{nost.16

Budu}i da sesuosje}anje i su}utno djelovanje odnosnokr{}ansko slu‘enje (dijakonija) vje‘ba prak-ti~no, neke privatne {kole na njema~komgovornom podru~ju, primjerice, sustavnoga uvode u svoj program kao jednotjednuili dvotjednu u~eni~ku praksu koju u~eniciobavljaju u nekoj socijalnoj ustanovi, a za nju se pripremaju i o njoj potom izvje{}ujuu okviru nastave {kolskih predmeta, oso-

bito u okviru vjeronauka. Odjek je za sada pozitivan i kod u~enika i kod roditelja.17

3. OTE@AVAJU]I ^IMBENICIZA SOCIJALNI ODGOJ DANAS

3.1. Kriza svjedo~enja socijalnihvrijednosti u dana{njem dru{tvu

Odgoj za susret, dijalog, suradnju, zajedni{tvo, solidarnost i socijalni anga‘man

pedago{ki je put koji treba slijediti svesvjesnije i sve anga‘iranije. No, da bismo

pridobili djecu i mlade za te vrednote, va‘-na je podr{ka zajednice koja ih svjedo~i.Ta podr{ka ~esto izostaje, zato {to su ‘ivot-ne okolnosti danas ili neutralne (asepti~-

ne) ili usmjerene na vrijednosti individua-lizma i naj‘e{}eg natjecanja. Odgojne in-stitucije, prije svega obitelj i {kola, ali nesamo one, moraju postati potpora u osob-nom i socijalnom razvoju djece i mladihtako {to svjedo~e modele zajedni{tva kojipo{tuju osobe u njihovim razli~itim iden-titetima. Nestanak i propadanje smisla za zajedni{tvo danas je jedan od glavnih uzro-ka pote{ko}a razvoja kod djece i mladih.18

Poznato je da su poreme}aji u funkcioni-ranju bra~ne zajednice i obitelji uzroci ve-}ine neprihvatljivih oblika u~eni~kog po-na{anja, kao {to su zanemarivanje {kolskihobveza, izazivanje nereda u {koli, sukobi svr{njacima, razbijanje imovine, skitnja,kra|a, odavanje porocima razli~itih vrsta,odabir lo{ih uzora i izbor lo{eg dru{tva pa sve do suicida i raznih oblika kaznenih djela

i u‘ivanja opijata. Djeca koja trpe nasiljesvojih roditelja, i sama postaju nasilnici.Budu}i da emocije igraju veliku ulogu uformiranju li~nosti, trajno negativne emo-cije bit }e posredno ili neposredno odgo-

je na dobru religijskopedago{ku recepciju: usp. L.KULD – S. GÖNNHEIMER, Compassion – So-zialverpflichtetes Lernen und Handeln, Kohlham-mer, Stuttgart 2000. Vidi tako|er: M. FOX, ASpirituality named Compassion, Harper & Row,

San Francisco 1990; L. BOFF, Das Prinzip Mit- gefühl, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1999.16 Usp. L. KULD, Compassion – Raus aus der Ego-

Falle, Vier-Türme-Verlag, Münsterschwarzach 2003.17 L. KULD – S. GÖNNHEIMER (ur.), Praxis-

buch Compassion – Soziales Lernen an Schulen.Praktikum und Unterricht in den Sekundarstufen I und II , Auer, Donauwörth 2004; E. STAUFER,Beispiel Buxheim: Das Compassion-Projekt bei denSalesianern Don Boscos, u »Don Bosco Magazin/Don Bosco heute« 1/2006, str. 14; tako|er: www.schulstiftung-freiburg.de.

18 Usp. I. FIORIN, Die Schaffung der Identität, na:http://www.chiesacattolica.it/cci_new/documenti_cei /2004-07/08-19/TED%20Dossier.doc.


9/11

123


vorne za razvitak nesigurne, neodgovorne,destruktivne, agresivne osobe, koja ne}eimati prigodu posti}i socijalnu zrelost. So-cijalna zrelost je prije svega preuzimanje

odgovornosti za svoje postupke, procjenji-vanje osobnog pona{anja i uskla|ivanjetog pona{anja sa socijalnim okru‘enjem ukojemu se ‘ivi. Socijalni odgoj tra‘i po{ti-vanje svoje i tu|e osobnosti, pridr‘avanjepisanih i nepisanih pravila, odgovornostza svoje postupke i za svoje emocije. Emo-cije treba tako|er socijalizirati, kanaliziratiih i transformirati u socijalno pozitivne,kao {to su dru‘eljubivost, prijateljstvo, od-nos prema drugima bez visokih tonova isukoba, odgovorna seksualnost i tome sli~-no.19 Smjer u kojem }e se osoba razviti uve-like ovisi o iskustvima odnosa, o socijal-nom okru‘enju u kojemu ‘ivi, o odgoj-nom odnosu koji se prema njoj uspostav-lja, o tome je li taj odnos autoritaran, anar-hi~an ili demokratski.

Emocionalne krize u~enika vode kat-kada do te{kih oblika agresivnog i destruk-tivnog pona{anja koja signaliziraju krizuu obitelji, dru{tvu i u samoj {koli. U poza-dini nasilni~kog pona{anja djece i mladihnaj~e{}e je nedostatak ljubavi i socijalnog prihva}anja povezan s iskustvom neuspje-ha i smetnjâ u socijalnim odnosima. Agre-sivnost se, me|utim, osim kroz socijalnodestruktivno pona{anje mo‘e o~itovati ikroz neka socijalno prihvatljiva, iako vri-

jednosno upitna pona{anja. Ona se, pri-mjerice, mo‘e o~itovati kao autodestrukci- ja, radoholi~nost i karijerizam koji prido-nosi izgradnji dru{tva koje je jednostranousmjereno na uspjeh, kao te‘nja da se uvi-

jek bude pobjednik i dobitnik, da se stal-no pove}ava vlastiti profit i tome sli~no.Ideja bezuvjetnoga gospodarskog rasta iuspjeha po svaku cijenu nu‘no je poveza-na s negativnom kompetitivno{}u i zako-

nom ja~ega, a vodi do beskrupuloznosti,izaziva nepravde, socijalne nemire i suko-

be. Alternativa ideji bezuvjetnog napretka i postignu}a mo‘e biti samo

kultura odno-sa, civilizacija ljubavi

kao ponuda da ~o-vjek ponovno do|e u kontakt s drugim,

kao okru‘enje u kojemu osobe mogu raz-govarati kao partneri, bez te‘nje za me|u-sobnom indoktrinacijom i manipulacijom.

Nastojanja oko socijalnog odgoja u okvi-ru religioznog odgoja i kateheze trebaju,dakle, ra~unati s time da se moraju suo~itis individualisti~kim mentalitetom koji nepodr‘ava kulturu odnosa i s proturje~jima dru{tva koje s jedne strane zahtijeva u~enjesocijalno prihvatljivog pona{anja, a s dru-

ge promi~e ideju beskrupuloznog napret-ka na ra~un drugih. Va‘no je, stoga, po-svje{}ivati i u~enicima i roditeljima i {irojdru{tvenoj zajednici razli~ite ~imbenikekoji ote‘avaju socijalni odgoj. Me|u tim~imbenicima su i same kulturne promje-ne, me|u kojima }emo posebno istaknutipromjene u dana{njem na~inu do‘ivljava-nja prostora i vremena.

3.2. Kulturne promjene i izazovi: promjene u do‘ivljavanju prostora i vremena

Tehnolo{ke promjene koje su sna‘noobilje‘ile noviju povijest i koje sve vi{e obi-lje‘avaju suvremenost ~ovje~anstva prido-nose sve ~e{}em osje}aju su‘avanja prosto-ra i vremena. Do ne tako davno postojala su podru~ja svijeta koja su se smatrala »ni-~ijom zemljom« i koja su se nalazila izme|ugranica priznatih zemalja. U tom praznomprostoru odlagao se otpad, tu su cvjetalikriminal, bijeda, ilegala. Danas su prosto-ri Zemlje sve napu~eniji, a suvremena ko-munikacijska sredstva – kako prometna sredstva, tako i mediji dru{tvenog priop}a-vanja – vi{e ne dozvoljavaju »prazne pro-

19 Usp. A. JURI]-[IMUN^I], Ne zaustave li se razvodi, bit }emo odgovorni za mnoge dje~je tuge ,na: http://www.vjesnik.hr/Html/2004/04/23/Clanak.asp?r=sta&c=2.


10/11

124


store« i »ni~iju zemlju«. Granice prema susjedima vi{e nisu za obje strane vanjskegranice, nego je na{a vanjska granica ujed-no i nutarnja strana susjedova dvori{ta i

obrnuto. Tako se vi{e otpad ne baca negdjevan, a siroma{tvo, bijeda, dru{tvena mar-ginalizacija i konflikti ne doga|aju i ne kre-}u izvan granica, nego usred svih na{ihprostora, na svakom koraku, doslovno me-|u nama i u nama. Prisutnost drugoga idruk~ijega u na{em vlastitom dvori{tu ~ininas nesigurnima, proizvodi strah i zbunje-nost, vodi u politi~ke radikalizme, religij-ske fundamentalizme ili relativizme, kseno-fobiju, frustriranost i agresivnost, odnosnozahtijeva u~enje novih oblika opho|enja,po~ev{i od me|usobnog upoznavanja i ra-zumijevanja do prihva}anja i su‘ivota. Da-nas nas tako nu‘da okolnosti, a ne ideo-lo{ka opredjeljenja u~e da tu|a bijeda i nasko{ta te da moramo biti odgovorni za fizi~-ke i moralne nevolje sviju.

Razvojem medija i novih informacij-skih tehnologija stje{njava se ne samo pro-stor nego i vrijeme u na{em svakodnev-nom ‘ivotu: vrijeme rada, komunikacije iodmora. Skra}uje se i stje{njava osobitovrijeme stanki, vrijeme usporavanja ‘ivota izme|u raznovrsnih aktivnosti, vrijemekoje nam je omogu}avalo »uhvatiti zraka«,ste}i odmak od situacija, razmi{ljati i pro-mi{ljati, do}i u dodir s vlastitom nutri-nom. Suvremena informacijska sredstva

posreduju nam u djeli}ima sekunde ili ~ak prenose u‘ivo prostorno i vremenski naj-udaljenije doga|aje tako da sve {to se doga-|a u svijetu do‘ivljavamo kao neposredno.Sve se doga|a istodobno, ovdje i sada, itako sve postaje i na{a sada{njost. Dana{-nji mediji, osim toga, podlije‘u}i tr‘i{nojlogici, ne samo da odmah izvje{}uju o svimdoga|ajima, nego ih odmah i pretvaraju uspektakl. U medijskim prikazima mu~enja

i smrt nalaze se rame uz rame sa {portskompobjedom i gospodarskim transferom, a

sve to postaje neposredna sada{njost, bezstanke ili oznake vremena koja bi naglasila prijelaz. Sve ra{ireniji medijski spektaklpostaje talkshow kao jeftini oblik spektak-

la koji se temelji na neposrednoj aktualno-sti i nudi retori~ku debatu koja pridonosipovr{nosti i poop}avanju, a potiskuje osob-no kriti~ko promi{ljanje. U njima su argu-mentacija, retori~ke strategije i volja za nadja~avanjem u debati uvijek isti bilo da se radi o ubijanju djece ili o modi i kuhar-skim receptima. Na taj na~in dobiva seosje}aj da sve vremenske faze postaju sve-obuhvatnom sada{njo{}u, a pojedincu seoduzima njegovo osobno vrijeme, prijesvega vrijeme koje je nu‘no za izgradnjuvlastitoga kriti~kog mi{ljenja.20

Iako danas u‘ivamo blagodati posvu-da{nje umre‘enosti i nikad dosadne dina-mike suvremenoga vremenskog ritma, isto-dobno osje}amo i navedene pote{ko}e ko-

je su povezane sa stje{njavanjem prostora ivremena, pote{ko}e koje nas sile na pro-

mi{ljanje, odlu~ivanje i stvaranje konkret-nih strategija djelovanja, dakako, i na{eg odgojnog djelovanja. Nestajanje »praznih«(slobodnih) prostora i »praznog« (slobod-nog) vremena potrebnog za strukturiranjedru{tva i izgradnju vrednota na nov na~inname}e i reaktualizira pitanje odgoja za me|uljudske odnose i odgoja za vrednote,pitanje socijalnog i moralnog odgoja.

Nakon dosada{njih promi{ljanja mo-

‘emo se upitati:– Mo‘e li dana{nje dru{tvo odgajati za su-‘ivot i za vrednote ‘ive}i stije{njenim rit-movima i prostorima?

– Kako je mogu}e povezati kratka vreme-na ekonomske u~inkovitosti i duga vre-mena eti~ke prosudbe?

20 Usp. A. MUNARI, Manipulation, Verkünstelung,Erziehung , na: http://www.chiesacattolica.it/cci_new/documenti_cei/2004-07/08-19/TED%20Dossier.doc.


11/11

125


– Kakvo dru{tvo znanja danas ‘elimo iz-gra|ivati? Je li rije~ o znanju kojim sedrugima slu‘i ili onom kojim se ‘eli gos-podariti drugima?

– Gdje i kako je mogu}e osigurati vrijemeza razmi{ljanje, kriti~ko promi{ljanje iizgradnju osobnih stavova?

– Mo‘emo li i smijemo usporiti ritam vre-mena kako bismo uspjeli povezivati pro-{lost, sada{njost i budu}nost?

– Kako odgajati za zajedni{tvo u dru{tvukoje privilegira individualizam?

– Jesu li i u kojoj su mjeri na{e odgojno-

-obrazovne institucije u stanju odgajati za zajedi{tvo, su‘ivot, po{tivanje druk~ijeg iodgovornu samostalnost, i koliko to ~ine?

ZAKLJU^NODa bi me|uljudski odnosi uspijevali,

potreban je trud, potrebna je kultura odno-sa, koja zahtijeva i vrijeme za samopromi{-ljanje i za zajedni~ko promi{ljanje. Potreb-no je promi{ljanje, do‘ivljavanje i prakti~novje‘banje socijalnog pona{anja. Pritom ipak valja imati na umu da }e se i uza sav trudoko izgradnje kulture odnosa uvijek izno-va doga|ati iskustva neuspjeha koja nasupu}uju na Bo‘ju milost, na to da ne mo-‘emo sve posti}i vlastitim snagama, iskustva koja nas ~ine poniznima, u~e da tra‘imo

opro{tenje i da pra{tamo, jer bez pra{tanja nema uspjelog odnosa, nema uspjelog su-‘ivota.

kateheza_2007_2_filipovic vjera i socijalizacija.pdf

Documents