Katolički list

•

_von1 GOD. XX. BR. 2 {220) Subotica, veljača {februar) 2013. 150,00din GODINA VJERE:g

zkvh.org.rs

E svašta, reći ćete! Čuj ti njega –simpatični Bog! Simpatično nam možebiti dijete, nečije oči, gesta… Svoje sim-patije imaju mala djeca koje prerastajukasnije u ljubav. Postoje simpatizeri no-gometnih klubova, političkih strana-ka… Ali, da je Bog simpatičan? I to još utrenutku muke i smrti na križu? Doistanepojmljivo, gotovo blasfemično! Odmnoštva atributa koje pripisujemoBogu, ovaj nam se čini gotovo nedolič-nim, napose radi konteksta u kojem gakoristimo. No, ako vam kažem da jeBožja „simpatičnost“ presudna za razu-mijevanje života, patnje, križa i smrti?Odgovor se krije u samoj „spornoj“ ri-ječi, koju mi tako često ali površno izgo-varamo; sym-pathein doslovce znači su-patiti. Biti nekome simpatičan ili sim-patizirati koga u pravom smislu te riječioznačavalo bi suosjećati s tom osobom,ćutjeti njezinu bol. Bog je simpatično pri-sutan u mom životu kao onaj koji razu-mije i osjeća moje boli, moje patnje jer jei sam patio. Poslanica Hebrejima najjačeto podcrtava: „Nemamo takva Velikogsvećenika koji ne bi mogao biti supatniku našim slabostima, nego jednoga poputnas iskušavana u svemu, osim u gri-jehu“ (Heb 4,15).

U suvremenom svijetu grlatog odizvikivanja parola: sloboda, tolerancija,jednakost… nema mjesta za žrtvu. Pat-nja je suluda. Stvarnost s kojom ne zna-mo što bismo, osim da je gurnemo podtepih ili je eutanaziramo. Patnja i smrtpostali su tabu tema. Dobro je proroko-vao Pavao – križ je i danas ludost, sa-blazan. „Od čega si nas to spasio, Naza-rećanine?“, uzviknuo je nakon Drugogasvjetskog rata prognanik iz Istočne Nje-mačke sjedeći na klupi ispred zgradeCaritasa u zapadnom Berlinu. Iz dubinânepravdi u svijetu podiže se pitanje osmislu svega, pa tako i (vjere u) Boga.Ako postoji pravedni Bog, zašto zlo ipatnja? A ako postoji zlo, kako možepostojati pravedni Bog koji ljubi i oslo-bađa?! (A. Camus). Rješenje koje nuditragični ateizam: „Za Boga jedini izgo-vor jest to što on i ne postoji“ (Stendhali Nietzsche); „Ako Bog postoji, svijet jezapravo njegovo lovište“ (riječi ateista ujednom romanu L. Santuccia); „Oči koje

su vidjele Auschwitz i Hirošimu nemogu više razmišljati o Bogu“ (Hemin-gway).

Nasuprot ovome stoji kršćanstvokoje ispovijeda spasenje u „raspetomeBogu“, nudeći odgovor na pitanje osmislu križa za patnje svijeta. Božja su-patnja (simpatija) postaje rješenje prob-lema zla. Isus Krist, po svojoj patnji ismrti na križu objavljuje da Boga doistatreba gledati kao sućutnu ljubav, kaosimpatičnoga (sutrpnoga) Boga. Ako sesam Bog daje pogoditi patnjom i akotrpi, onda patnja više nije prigovor pro-tiv Boga jer on su-pati s nama. DakleBog, kako ga nastojimo razumjeti pola-zeći od događaja Isusa Krista, nije nekiapatični (netrpni) Bog, nego je u stvar-nome i punome smislu simpatični Bogkoji dijeli s čovjekom njegov usud i pat-nju te ga spašava i izbavlja.

Dragi čitatelji korizmenog brojaZvonika, na tragu ovih uvodnih promiš-ljanja od srca vam želim da postanetesimpatični kršćani. Ovo vrijeme pozivanas na otkrivanje simpatičnoga Boga,koji nas, razapet na križu, poziva da pos-tanemo simpatični i jedni drugima.

Vaš urednik

Iz sadržaja

Aktualno:

Papa se odrekao

službe poglavara Crkve ...5

Tema broja:

Milostinja, molitva

i post..................................6

Duhovna obnova

svećenika Subotičke

biskupije............................9

Bunjevački put križa ........24

Intervju:

Vlč. Ferenc Sótányi ........28

Proslava dana škole i

sjemeništa „Paulinum“ ..30

Kopilovićev križ................37

Vjernici pitaju:

Pričest izvan

svete mise? ....................47

Kršćanski stav:

Pontifex maximus i

„grom iz vedra neba“ .....48

Zvonik � 2/2013 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Simpatični Bog na križu

zkvh.org.rs

Ako se zagledaš u križ, možda će riječi tvoje molitveumuknuti. Sitničave riječi kojima se grebeš za još malo, samosada, kojima tražiš mrvice od Onog koji daruje sve. Pogledašli malo bolje križ, osjetit ćeš zagrljaj raširenih raspetih ruku.I kada umuknu riječi, govorit će On. Govorit će u šutnji kojaće biti tako jasna jer samo ti jedno želi reći: ljubav. Usudi sezastati pred križem i gledati ga da ga čuješ. Možda će progo-voriti. Toliki stoje pred njim i ne gledaju ga i ne čuju od svo-jih riječi i tereta koji ih pritišće. A možda danas Isus želi da gati čuješ. Pogledaj ga samo i ne boj se. Neće te osuditi. I pogledmalog, grešnog i nedostojnog Njemu će biti drag.

Od takvog pogleda, ne možeš ostati isti. On će te pozivatina ljubav jer i danas je Isus žedan ljubavi u tolikima oko tebe.Pozivat će te da se usudiš ljubiti kao On. Do kraja, potpuno,ništa ne očekivajući zauzvrat. Neće te zavaravati i obećavati tiraj na zemlji, uspjeh i slavu. Oni koji ga slijede do kraja, uvi-jek prihvaćaju svoje križeve. Nose ih s vjerom i grle ih jer vje-ruju da će slijedeći Isusa raspetog s njime i živjeti u vječnosti.No, ne boj se ni križeva, ni svega nepoznatog što te čeka. Uvi-jek će uz tebe biti Onaj kome si povjerovao i na čiju ljubavželiš odgovoriti. Padat ćeš, a On će te podizati, okretat ćeš se,no On će te opet pozivati da tvoj pogled uvijek ostane naNjemu. Što se više budeš trudio ljubiti, možda će ljudi posta-jati nezahvalniji i ničim neće zasluživati da živiš za njih. Kadti već bude dosta svega i opet se poželiš potužiti Gospodinukoji te poziva na nemoguće, pogledaj opet Njegov križ. On terazumije. Zna bolje od tebe koja je cijena ljubavi koju nitkone zaslužuje. Kad gledaš u Njega raspetog, ne možeš više ža-liti sebe. U tebi opet raste ona ljubav koju u ovom svijetu na-

zivaju ludom. I opet se okrećeš svijetu da ga zaogrneš Kris-tovom ljubavlju. Čak iako je ona mala, slaba i tako lomljiva,ona je sve što imaš i što možeš predati drugima. Ona je naj-vrednije što imaš i zato je raspiruj. No, ne zaboravi, ljubav uvi-jek vodi na križ. Srce koje ljubi i izgara izlaže se kopljima kojaće ga kad tad probosti. Jedino što će ti onda preostati bit ćeSrce koje probodeno za sve nas. Samo ono može izliječititvoje srce kad ga slomi hladnoća i prezir svijeta.

I dok gledaš križ, a On ti pokazuje taj put, koji jedini vodiu život, možda će ti nešto šaptati da se ne upuštaš u to, da sene predaješ potpuno tamo gdje je nesigurno, da ne ostavišsvoju udobnost i svoje interese. Pomislit ćeš na sve ono što tije pružalo sitna zadovoljstva, na sve ono što je popunjavaloprazninu i nikako je nije moglo ispuniti, ali te bar na trenutakuspjelo zavarati. Nije te ispunilo, već vezalo. I sada te želiodvratiti od velikog „rizika“ i vratiti te u svoj svijet gdje imašsamo sebe, ništa ne daješ i ostaješ siguran od boli, ali zatvo-ren za svaku veću radost. Avanture su uvijek opasne, ali tiosjećaš da se treba upustiti u pustolovinu. Život na površini jesiguran i jednoličan, ali tek kad uđeš u dubinu, pred tobom seotvara pravi život koji od tebe traži sve, ali pruža ispunjenjetvoje najdublje čežnje. Opasno je upuštati se u nepoznato, aliti imaš sigurnog vodiča. Oslobodi se svih glasova koji teodvraćaju od hrabre odluke. Ljubav je odluka. Odluči se od-govoriti na Ljubav koja nije ljubljena, ljubav s križa. Kad križgledaš tim očima, ništa više nećeš tražiti jer shvatit ćeš da tije darovano sve. Na tebi je red, odluči se i svaki dan polazi upustolovinu ljubavi.

2/2013 � Zvonik4

Meditacija

Ljubav nije ljubljenaPiše: Ana Ivković

Papa Benedikt XVI. najavio je 11. veljače svojeodreknuće od papinske službe. Papa je to učinio tije-kom konzistorija povodom triju kanonizacija. IzjavuSvetog Oca prenosimo u cijelosti:

„Draga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij nesamo zbog triju kanonizacija, već i zato da vam priopćimjednu veoma važnu odluku za život Crkve. Nakon što sam seviše put preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja dami moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršitina prikladan način moju papinsku službu. Veoma sam svjes-tan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora ob-našati ne samo djelima i riječima, već ništa manje patnjom imolitvom. No, u današnjem svijetu, izloženom brzim pro-mjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere,za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja pot-rebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjihmjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisamviše sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga,duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavlju-jem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika sve-tog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, takoda će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra bitiupražnjena i morat će se sazvati – od strane onih kojima je tozadaća – konklave za izbor novog pape. Draga braćo, zahva-ljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste samnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve mojepogreške. Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pas-tira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu MajkuMariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoćocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobnotiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom pos-većenim molitvi, svetu Crkvu Božju“, rekao je Papa u izjavikojom se odriče papinske službe.

Papino odreknuće – legalni činPapa Benedikt XVI. najavom odreknuća od službe Pet-

rova nasljednika postupio je po crkvenom zakonu. Premdanovija povijest ne bilježi ovakav primjer, Zakonik kanonskogaprava ipak predviđa tu mogućnost. Kanon koji govori o „praz-noj stolici“ kada ga tumače stručnjaci kaže da može biti ilizbog Papine smrti ili zbog njegovog odreknuća. To je u bitijedan legalan čin i zakon ga predviđa.

U ovom slučaju, ne govorimo o Pa-pinoj ostavci, već o odreknuću od službe,jer papa nema kome podnijeti ostavku –on ima potpunu vrhovnu vlast, nikomeon neće predati odreknuće od službe,nego će ga priopćiti u javnosti i kako jenajavio, 28. veljače u 20 sati stolica sv.Petra bit će upražnjena.

Svetog Oca u toj odluci nitko nemože spriječiti i ne može se dogoditi danjegovo odreknuće ne bude prihvaćeno,jer on je najviša vlast u Crkvi. Njegovuvlast, do izbora novoga Pape, ne obnašanitko drugi i ništa se ne može mijenjati uupravljanju općom Crkvom. Sada je prvii osnovni zadatak izabrati novoga papu.Dekan Kardinalskog zbora ima zadaćušto prije sazvati konklave. A BenediktXVI. ne može sudjelovati u izboru svo-jega nasljednika, ima više od 80 godina./ika/bitno.net/

Zvonik � 2/2013 5

Aktualno

Papa se odrekao službe poglavara Crkve

zkvh.org.rs

Čista srijeda ili Pepelnica, od VI.stoljeća u rimskoj liturgiji označava po-četak korizme, kao priprave na vaz-mene blagdane, dok, npr. u milanskoj li-turgiji korizma započinje jednostavnoprvom nedjeljom korizme. Malo je ne-dostajalo da u posljednjoj liturgijskoj re-formi Čista srijeda bude dokinuta. Že-ljeli bismo predstaviti ovaj zanimljiv ipomalo kontroverzan blagdan. Najprijećemo kratko podsjetiti na njegovu povi-jest i značenje, zatim ćemo istaknutinjegov sadržaj – poruku biblijskih čita-nja i liturgijskih molitava te, konačno,istaknuti važnost milostinje, molitve iposta kao bitnih sadržaja korizme načijem početku stoji upravo Pepelnica.

Nastanak korizme i Pepelnice

Od samih početaka priprava na go-dišnje slavlje Vazma (Uskrsa) sastojalase od jednog ili dva dana posta, kako topočetkom III. st. svjedoči već HipolitRimski i nešto kasnije, spis DidascaliaApostolorum. Egeria svjedoči da je u IV.st. i u Jeruzalemskoj crkvi korizma tra-jala 40 dana. Čini se da je u počecima uRimu predvazmeni post trajao tjedandana: započinjao bi, dakle, nedjeljomMuke. Tijekom IV. stoljeća javlja se uRimu trotjedni vazmeno post. Četrde-setodnevni post (korizma) mogao se ja-viti u Rimu između 354. i 384. Riječ ko-rizma („četrdesetodnevlje“) prvi putaspominje Euzebije Cezarejski, zatimAtanazije (330.-347.), Ćiril Jeruzalemski(347.) te vjerojatno, još ranije, i 5. kanonNicejskog sabora. Valja napomenutikako četrdeset dana korizme čine daniod prve nedjelje korizme do Velikogčetvrtka, tako da se korizmeni post raz-likovao od vazmenog posta. Sam brojod četrdeset dana očito ima biblijskupozadinu.

Od VI. st. u rimskoj se liturgiji bi-lježi srijeda koja prethodi prvoj koriz-menoj nedjelji kao početak korizme.Dva su tumačenja. Prema prvom, bu-dući da je to bio dan kad su javni po-kornici primali pepeo kao znak ulaska

u bližu pripravu za pomirenje koje je zanjih bilo na Veliki četvrtak, uskoro sutom prigodom i ostali vjernici u znakpokore htjeli primiti pepeo. Tako je zanjih korizma počela već na Čistu sri-jedu. Prema drugom tumačenju, budućida se nedjeljom nije postilo, kršćani sudošli do 40 dana „čistog“ posta tako dasu zbrojili ova četiri dana s ostalim da-nima posta i s Velikim petkom i subo-tom. Mi smo skloniji prvom tumačenju:naime, kao što ćemo kasnije vidjeti,osim posta, od samih se početaka jav-ljaju molitva i milostinja kao sadržajikorizme. Napomenimo još da je ko-rizma u počecima imala trostruko zna-čenje. Ona je bila: vrijeme neposrednepriprave pokornika na pomirenje na Ve-liki četvrtak, vrijeme neposredne pri-prave izabranika (katekumena) za sa-kramente inicijacije u Vazmenom bdije-nju te, konačno, vrijeme priprave osta-lih vjernika na vazmene blagdane.

Tri korizmene nedjelje vuku svojepodrijetlo iz monaške pobožnosti. Nekikršćani nisu subote uvrštavali u daneposta (dok neki drugi nisu računali Ve-liki tjedan u korizmeni post), pa su tohtjeli nadoknaditi. Za to im je trebao jošjedan tjedan. Tako je oko 520. nastalaPedesetnica. Kasnije je dodana još iŠezdesetnica (541.), a Sedamdesetnicana prijelazu između VI. i VII. st.

Sadašnji kalendar dokida pretkor-izmene nedjelje, ostavlja Čistu srijedu,a saborski dokument o liturgiji (SC 109-110) govori o tome da se vjernici tre-baju u korizmi gorljivije posvetiti sluša-nju Božje riječi i molitvi. II. vatikanskisabor naglašava krsno i pokorničkoznačenje korizme, pri čemu pokoratreba biti ne samo nutarnja i pojedi-načna, nego i zajednička i socijalna.

Sadržaji blagdana

Obred pepeljenjaU Starom zavjetu pepeo je znak

propadljivosti i znak grešnika. Među-tim, pepeo je i znak čovjekove smrtnos-ti. Osim nekoliko slučajeva gdje sepepeo spominje kao sredstvo za stvara-nje čuda, i više slučajeva gdje je pepeovažan u bogoslužju židovskih žrtava,pepeo je na poseban način znak pokore,gdje pepeo uz post pojačava molitvu,pogotovo u iznimno važnim trenucima.Najočitiji je primjer Estere koja predopasnošću koja se nadvila nad njezinnarod, moli Boga da ih zaštiti: posula sepepelom i ona i ostali Židovi. U Židovaje, konačno, posipanje pepelom bioznak molitve kajanja za počinjene gri-jehe. Tako npr. ninivski kralj oblači kos-

2/2013 � Zvonik6

Tema

Milostinja, molitva i postLiturgijski sadržaji Pepelnice kao početka korizme

Piše: prof. dr. sc. Zvonko Pažin

trijet i posipa se pepelom te nalaže dasvi njegovi sugrađani tako čine, ne bi lidali zadovoljštinu za svoje grijehe i po-takli Boga da ih poštedi zla. Naravno,proroci naglašuju da vanjski znak posi-panja pepelom treba pratiti i iskrenaželja služiti Bogu.

U Novom zavjetu se ovaj pojam jav-lja nekoliko puta. Ističemo dva para-lelna mjesta gdje Isus govori kako je po-sipanje pepelom znak kajanja i molitveza oproštenjem: Mt 11, 21: Jao tebi, Ko-rozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se uTiru i Sidonu zbila čudesa koja su se do-godila u vama, odavna bi se već oni ukostrijeti i pepelu bili obratili.

Možemo zaključiti da posipanje pe-pelom označava javnu ispovijed. Simbo-likom te mrtve tvari čovjek priznajesvoju grešnost te tako predusreće Božjisud i postiže milosrđe. Nije dakle, čudoda se simbolika pepela razmjerno ranojavlja u kršćanskom bogoslužju, gdje jepostao znakom pokore i obraćenja. Iakoje poznato da se obred pepeljenja vršionad pokornicima na Čistu srijedu jošprije VI. st., u liturgijskim se knjigama(namijenjenim za sve vjernike) na tommjestu spominje pepeljenje („in cine-rum“) u XIII. st. Prvu molitvu blago-slova pepela nalazimo u Lateranskommisalu XI.-XII. st., a prvu odredbu o pe-peljenju svih vjernika (što je prije bioizraz privatne pobožnosti) susrećemona saboru u Beneventu 1091., što je uXII. st. prešlo u Rimski pontifikal.

Kako svjedoči A. Bugnini, na izri-čitu intervenciju pape Pavla VI., Čistasrijeda je ostala u kalendaru. Iz mise seispušta pokajnički čin. Poslije homilijemisal nudi na izbor jednu od dvije mo-litve blagoslova pepela (uz škropljenjeblagoslovljenom vodom). Za sam obredpepeljenja nude se dvije formule. Uvodise formula: Obratite se i vjerujte evan-đelju (Mk 1,15) uz onu iz prethodnogmisala: Spomeni se čovječe da si prah ida ćeš se u prah obratiti (Post 3,19). Zavrijeme pepeljenja mogu se pjevati pri-kladne pjesme. Obred završava molit-vom vjernika, a onda misa slijedi kaoobično.

Milostinja, molitva, post – osnovni sadržaj korizme

Prikazat ćemo svako od navedenihkorizmenih dobrih djela i to tako da naj-prije vidimo njihov biblijski kontekst, azatim ćemo dati kraći prikaz prvoj pre-daji Crkve kao i u navedenim molit-vama Pepelnice o korizmenoj praksiupravo kroz milostinju, molitvu i post.Evo jednog izuzetnog otačkog svjedo-

čanstva:Tri su stvari, braćo, tri po kojima

vjera stoji, pobožnost se održava, kreposttraje. Molitva, post, milosrđe. Što mo-litva traži, postiže post, dobiva milosrđe.To troje, molitva, milosrđe, post, jednosu i uzajamni izvor života. Duša jenaime molitve post, a život je posta mi-losrđe. To neka nitko ne dijeli, jer se neda odvojiti. Ako netko od to troje imasamo jedno ili ih ne bi istodobno imao,ništa nema. Prema tome, tko moli, nekai posti. Tko posti, nek je i milosrdan.(Petar Krizolog)

a) MilostinjaU Starom zavjetu milostinja ozna-

čava nasljedovanje Božjih gesta. Propi-sani su oblici milostinje i ljubav premabraći siromasima, ona je jednakovri-jedna žrtvi prinesenoj Bogu (Sir 35,2).Isus traži da se milostinja dijeli nese-bično i s ljubavlju, ne očekujući ništazauzvrat (Lk 6,35), ona predstavlja onoblago na nebu, štoviše, dobro djelo uči-njeno najmanjemu, učinjeno je samomKristu (Mt 25,31). Jer, Bog je prvi lju-bio čovjeka i iskazao mu milosrđe. Unavedenom odlomku (Mt 6,1-4) Isus na-glašava vrijednost spontane milostinje idjelotvorne ljubavi po sebi – ona nesmije biti predmet licemjernog hvali-sanja.

Oci rado povezuju milostinju, mo-litvu i post (povezano s obraćenjem).Tako Augustin govori o dva krila po-moću kojih se molitva diše k Bogu:praštanje uvreda i milostinja. Ona jesvakodnevni lijek protiv grijeha. LeonVeliki rado govori o milostinji: Ne pre-čujmo gluhim uhom uzdahe siromaha.Iako treba prvenstveno biti dobrostivdomaćima u vjeri (Gal 6,10), ipak krš-

ćansko milosrđe ne treba mimoići nipogane. Naime, u čovjeku koji čini djelaljubavi Bog prepoznaje svoju sliku, jer:tko daje dio svoga imutka, neka razumijeda je službenik božanskoga milosrđa. Bogje siromahov dio stavio u djeliteljevuruku (Leon Veliki). Naravno, djela mi-losrđa ne iscrpljuju se samo u davanju(materijalne) milostinje. Valja, naime,dokinuti mržnju, ljubiti jedinstvo, me-đusobno se pretjecati uslugama iskreneponiznosti, pravično upravljati slugama,prestati s osvetom, opraštati uvrede…Milostinja se najbolje veže uz postove.

I naše molitve govore o pomaganjupotrebnima. Napominje se da vjernicipo tome postaju nasljedovatelji Božjedobrohotnosti. Pokora i djela ljubavičiste od grijeha i krote zlo u čovjeku.Molitve govore i općenito o korizme-nim djelima (što onda svakako uklju-čuje i djela milosrđa).

b) MolitvaVeć u Starom zavjetu molitva je

snažno prisutna. Štoviše, pisati povijestmolitve u Izraelu značilo bi pisati povi-jest židovske religije (J. Herman). Prisje-timo se samo da je cijela knjiga psalamazapravo zbirka molitava. U SZ post po-jačava molitvu (Neh 1,4; Izl 8, 23; Job1,14…). Ono što molitelj moli, čisti jedar. Molitva, dakle, nije mehaničkosredstvo za ispunjavanje želja. Već SZrazlikuje krivu molitvu (samo usnama)od one prave koja dolazi iz srca. Zatoproroci naglašavaju da dobra djela i vr-šenje Božje volje daju snagu molitvi ipostu i čine ih vjerodostojnima. U ži-dovstvu Isusova vremena posti i mo-litva bili su najčešći izraz pobožnosti.Osobite je bila cijenjena molitva prijeobjeda, a tijekom dana molilo se u točno

Zvonik � 2/2013 7

Tema

zkvh.org.rs

određeno vrijeme, gdje bi se čovjek većzatekao. U navedenom evanđeoskomodlomku Isus razotkriva licemjere kojisu se u vrijeme molitve slučajno našli natrgovima i onda molili da bi ih ljudi hva-lili. U svakom slučaju Isus se u Novomzavjetu prikazuje kao veliki molitelj:Svakodnevna njegova aktivnost tijesno jepovezana s molitvom. Štoviše, kao da iznje proistječe. On se često povlačio uosamu ili u goru na molitvu, ili bi ranoujutro ustao na molitvu, ili je od večeripa do četvrte noćne straže provodio noćmoleći se Bogu (Opća ureda liturgije ča-sova). Nadalje, u NZ je prisutna velikasigurnost da će molitelj biti uslišan. Tozasigurno dolazi odatle što se pretpos-tavlja da kršćanin poznaje volju Očevu izapravo želi ono što je Njegova volja.Zato je u prvoj Crkvi bilo naglašenokako uvijek valja moliti i nikada ne pre-stati (Lk 18,1).

Zanimljivo je da Oci uporno pove-zuju molitvu s dobrim djelima, s prašta-nje i s postom. Tako npr. Augustin veli:

Da bi naše molitve bile poletnije idospjele do Boga potrebno je s njima sje-diniti dva obreda: milostinju i post…Naša molitva, utemeljena na poniznostii milosrđu, na postu i milostinji, na uz-držljivosti i opraštanju uvreda, na briž-ljivosti oko toga da činimo dobro a nezlo, da izbjegavamo zlo i da činimodobro; takva molitva traži mir i postižega, jer takva molitva leti, podržavana inošena do nebesa gdje nas je pretekaoIsus Krist koji je naš mir.

Time se potvrđuje svetopisamskinauk: molitva je izraz cjelokupnog ži-vota: ona nadahnjuje vjernički život, avjernički život potvrđuje molitvu i činije istinitom. Naše molitve ne govore iz-ravno o smislu i važnosti molitve, up-ravo zato što su one – molitve. Koriz-

meno euharistijsko slavlje je, izmeđuostalog, uzvišena molitva kršćanske za-jednice okupljene na početku korizme.

c) PostU Bibliji se post sastoji u lišavanju

svake hrane i pića, ponekad i spolnog op-ćenja, jedan ili više dana od jednog sun-čevog zalaska do drugog (R. Girard). USZ molitva i post su blisko povezaniiako je u Pismu izričito propisan samopost za Dan pomirenja (Lev 16,29ss).Proroci naglašuju da post ne vrijedi akoje povezan s bezakonjem i nasiljem. Onizato naglašavaju i trapljenje u duhu. Ukasnijem su židovstvu postovi točnopropisani iako se naglašava da po sebipost i pokornička odjeća ne vrijede uko-liko nisu povezani s pokajanjem i dob-rim djelima. U NZ se govori o Isusovomčetrdesetodnevnom postu, ali se tu negleda toliko na askezu samoga posta,nego više na to da je Isus živio u posvedrugačije svijetu. Za vrijeme svoga jav-nog djelovanja Isus nije postio i nije oso-bito naglašavao post.

Isusov govor u Mt 16,16ss pretpos-tavlja, naime, da dragovoljni post i zanjegove slušatelje može biti ispravanoblik pobožnosti. Ali, smisao posta, pre-ma Isusu, posvema je drugačiji od onogakakav je predstavljen u židovstvu koji je,u ovom slučaju, žrtva fatalne samoob-mane. Post je kult, služba Bogu, znak isimbol premišljanja, povratka njemu(metanoja), a to se događa u skrovitosti,u intimi. Opsluživati bezobzirno vlastitipost pred ljudima znači da čovjek ne po-lučuje pravu svrhu posta. Postiti predočima Boga, Oca onih koji mu se vra-ćaju, to je prava radost. Zbog toga u tak-vom pravom postu ne može biti nikakvasjenka tugovanja i žalosti. (J. Behm)

Iako se u prvoj Crkvi obdržavaotjedni post srijedom i petkom, kao i onajkorizmeni, Oci naglašavaju pravo zna-čenje posta. Za Klementa Aleksandrij-skog post znači uzdržavanje od svakogazla u riječima, djelima i mislima. LeonVeliki naglašava da je smisao posta netoliko u uskraćivanju hrane, nego odnepravde. U pozitivnom smislu on na-pominje: Premda u svako doba moramonastojati oko posvećenja duše i tijela,ipak se u ovim četrdesetodnevnim posto-vima izgladnite pomnijim milosrdnimdjelima i to ne samo dijeljenjem milosti-nje koja ima veliki učinak kod očišćenja,već također i opraštanjem uvreda i otpuš-tanjem kazna za prijestupe. Tako postneće biti besplodan: ono što čovjekuštedi posteći, neka podijeli siroma-sima.

Naše molitve podosta govore opostu i pokorničkim djelima. Međutim,valja naglasiti da današnji misal post ipokoru redovito stavlja u kontekst po-zitivnih i radosnih spasenjskih plodova.Naime, ove molitve predstavljaju molit-veni stav Crkve o smislu i značenju ko-rizmene pokore i korizmenih djela u ži-votu crkvene zajednice. Postovi služe zaborbu protiv duha zloće, a obdržavanjekorizme pomaže vjernicima da pos-tignu krepost uzdržljivosti te da očiš-ćene duše dospiju do vazmenog slavljaKristova. Vjernici se posiplju pepelom ipriznaju da su prah. No svjesni su dakorizmenim vježbanjem, zahvaljujućiBožjoj dobroti dolaze do novine životana sliku Krista uskrsloga. Uzdržljivošćuvjernici daju hvalu Bogu, a darežlji-vošću mu postaju slični. Primljena pri-čest i korizmeni post postaju vjernicimaljekoviti.

ZaključakOd VI. st. u rimskoj liturgiji Pepel-

nica stoji na početku korizme koja jebila vrijeme priprave pokornika na po-mirenje na Veliki četvrtak, katekumenana ulazak u sakramente inicijacije uVazmenom bdijenju te, konačno, vri-jeme priprave ostalih vjernika na pro-slavu vazmenih blagdana. Dok su se do-nedavno veoma naglašavali post i po-kora, današnja liturgija Pepelnice, kao isvekolike korizme naglašava i obraće-nje i posvemašnju obnovu kršćanskogživota poglavito kroz milostinju, molitvui post (pokoru). Time je današnja litur-gija Pepelnice u skladu s biblijskompredajom i s predajom prve Crkve kojusvjedoče crkveni Oci.

2/2013 � Zvonik8

Tema

Pedeset svećenika Subotičkebiskupije, predvođeni svojim pasti-rom, biskupom Ivanom Pénzesom,u utorak 12. veljače, okupilo se ukarmelićanskom samostanu na du-hovnu obnovu.

Na taj način su se pripremili za živ-ljenje Korizme u Godini vjere. Biskup isvećenici godinama se već okupljaju naduhovnu obnovu uoči Korizme u som-borskom Karmlu jer tako žele dati svojdoprinos promicanju kauze sluge Bož-jeg o. Gerarda Tome Stantića, karmeli-ćanina koji je u tom samostanu proveonajveći dio svoga svetačkog redovnič-kog života i pastoralnog djelovanja. Tuideju podržava vrhovna uprava hrvat-skog Karmela kao i karmelićanski sa-mostan u Somboru a napose vicepostu-lator kauze za beatifikaciju o. Gerarda,o. Mato Miloš.

Susret je započeo molitvom Tre-ćega časa u karmelićanskoj crkvi a nas-tavljen prigodnim predavanjima po je-zičnim skupinama. Predavanje na hr-vatskom jeziku održao je o. StjepanVidak, magistar karmelićanskih bogo-slova i sjemeništaraca, a na mađarskomjeziku József Szakaly, župnik subotič-ke župe Isusa Radnika.

U svom predavanju o. Stjepan je,navodeći riječi mladića Tomassa Spine-llija, koji je sudjelovao na Sinodi biskupao novoj evangelizaciji, pozvao i poticaosvećenike da budu ono što jesu, tj. sve-ćenici: „Mi mladi imamo potrebu zasnažnim vođama, ostvarenima u svomzvanju i identitetu. Od vas svećenikaučimo biti kršćani, i danas, kad su obi-telji sve više razdijeljene, vaše je svjedo-čanstvo za nas još važnije. Vi nam svje-dočite vjernost zvanju, učite nas soli-darnosti života i mogućnosti izbora al-ternativnoga načina života, koji je još

ljepši od onoga kojeg nam predlažedruštvo u kojem živimo… Svećenici,molim vas da imate hrabrosti biti onošto jeste. Ne bojte se, zato što ondje gdjeste autentični svećenici, ondje gdje pro-povijedate bez straha istinu vjere, ondjegdje nemate straha učiti nas moliti… mimladi ćemo vas slijediti…“. Nadograđu-jući svoje predavanje na misli toga mla-dića, o. Stjepan je pozvao svećenike dabudu ostvareni svom zvanju i identitetu– po svetom životu, jer svećenik je „lju-bav Kristova Srca“, kako je govorio žup-nik arški. Naglasio je u tom smislu važ-nost osobne molitve, jer nije dobro cijelidan govoriti o Bogu a s njim ne progo-voriti niti riječi. Svećenik mora biti svjes-tan veličine dara koji mu je sam Bog daoa s druge strane svoje malenosti, nasta-vio je predavač te dodao: tako se otvaraprostor za djelovanje Duha. Svećenik se

mora spremati za svoje nastupe ali nijejedino važno što govori, nego i kako se go-vori, kojim duhom, uvjerenjem, istaknuoje o. Stjepan. Mora se osjetiti da ono štogovori jest proživljeno, promoljeno a nesamo pročitano, naučeno i izgovoreno.Upozorio je također da je svećenikdanas izgubio povjerenje u važnost vlas-titoga služenja, izgubio je karizmu i kul-turu te stoga njegovo djelovanje nijeplodno. Posebno se zadržao na pitanjuliturgije koja se očituje u molitvi i euha-ristiji. Svećenici moraju paziti da nasto-janjem da se učine originalnima ne iz-gube svoj značaj. Svećenik u liturgijimora misliti prije svega na Isusa Kristakoji je ustanovio euharistijsko slavlje.Svećenik bi trebao biti najizvrsniji vjer-nik! Bez veze s Kristom, bez kontakta sNjim i euharistijsko će slavlje biti samoobred, ceremonija, niz tekstova koji se izdana u dan ponavljaju, riječi bez snage,teatar, vrijeme će biti presudno – da bude

što kraće, rubrike i liturgijske napomenesamo prilika da se poslušaju i krše, upo-zorio je predavač i zaključio poticajem:Svećenici, molim vas da imate hrabrostibiti ono što jeste!

Poslije predavanja bilo je euharis-tijsko klanjanje i prilika za ispovijed a upodne je započela sveta misa koju jepredvodio biskup Pénzes. Pjevanjem iceremonijama ravnao je o. BernardinViszmeg, prior somborskog samostana.U prigodnoj propovijedi biskup se osvr-nuo na odreknuće papinske službe Be-nedikta XVI. podsjećajući da je po Ka-nonskom pravu to potpuno legalan čin.On je istaknuo da Crkvu vodi Duh Svetii stoga je svećenike pozvao da budu ot-voreni njegovim poticajima u svom sve-ćeničkom životu i u svom pastoralnomdjelovanju.

Poslije svete mise svi svećenici suse okupili pred grobom Sluge Božjegao. Gerarda gdje je biskup predvodio mo-litvu za njegovo proglašenje blaženim isvetim te za uslišanje molitava koje seBogu upućuju po njegovom zagovoru./A. Anišić/

Zvonik � 2/2013 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Duhovna obnova svećenika Subotičke biskupijeza korizmu u Godini vjere

Hodočašće podJurićev križ

Križnim putom i svetom mi-som uz obred pepeljenja, bikovač-ki župnik Julije Bašić uveo nas jena Čistu srijedu 13. veljače u ko-rizmene dane.

Homilijom je vjernicima približioznačaj Godine vjere. Župljanima su sepridružili vjernici iz ostalih župa kojina ovaj dan tradicionalno hodočastepod Jurićev križ. Ni kiša ni blato ihnije spriječilo doći u velikom broju. Usuton dana svi zajedno u župnomdvoru tradicionalno su počašćeni su-hom pogačom, kokicama i čajem.

L. Brejarzkvh.org.rs

Izložbom križeva krajputaša, au-tora Augustina Jurige, 13. veljače2013. godine, na Čistu srijedu, ucrkvi svetoga Jurja, te nakon togamolitvom Bunjevačkog križnog putaautora Tomislava Žigmanova, zapo-čela je korizma u crkvi sv. Jurja uSubotici. Svetu misu predvodio jetajnik Subotičke biskupije mons.Mirko Štefković, a s njim je suslaviožupnik István Palatinus.

Predvoditelj misnoga slavlja jenakon obreda pepeljanja u propovijedinaglasio kako korizma nije vrijeme žalos-ti već vrijeme radosti u kojem nas Bogpoziva na povratak, u kojem promišljamoo tri pitanja – svom odnosu prema Bogu,braći ljudima i sebi samima.

Prigodom moljenja Bunjevačkogputa križa, koje je predvodio StipanBašić, čuo se i obnovljeni stari napjev izmolitvenika Lajče Budanovića koji je po sjećanju Ðule Milo-danović notirao Vojislav Temunović, a pjevao ge je zbor sv.Cecilije iz Franjevačke crkve pod ravnanjem časne sestreMirjam Pandžić.

Izložba fotografija križeva krajputaša i Bunjevački putkriža dio su projekta kojim se želi pridonijeti obnovi propalihili srušenih križeva krajputaša. Kupnjom molitvenika s križ-nim putom na bunjevačkoj ikavici i dobrovoljnim prilozima,vjernici će pomoći obnovu Kopilovićevog, a ukoliko bude do-voljno sredstava, i jednog križa na kalvariji u Bajmaku. Poredobnavljanja križeva, projekt „Bunjevačkog puta križa“ ima iduhovnu dimenziju, kaže autor i glavni koordinator projektaprofesor i filozof Tomislav Žigmanov.

Osnovna ideja ‘Bunjevačkog puta križa’ jest da se koriz-meno vrijeme, vrijeme suosjećanja s mukom i stradanjem IsusaKrista, pokuša kontekstualno aktualizirati iz vlastitog kultur-nog to jest vjerskog nasljeđa ovdje na sjeveru Bačke. Budući daje to veoma popularna pobožnost koja ima relativno krutuformu, ali se u sadržajnom smislu može naznačivati iz različi-tih vrsta vizura iskustava života, mnogi su se ohrabrivali na-pisati vlastiti put križa, pa često puta u toj vrsti nabožne knji-ževnosti imamo križne putove različitih dobnih skupina, razli-čitih svjetonazora.

Osim fotografa Augustina Jurige, u projektu sudjeluje iarhitekt Ante Rudinski koji je ilustrirao postaje za tiskano iz-danje molitvenika s Bunjevačkim putom križa. Na taj načinse želi afirmirati suvremeno stvaralaštvo na području likov-nih umjetnosti koje, kod mjesnih slikara, za temu izuzetno ri-jetko ima Isusovu muku.

Osim umjetničke fotografije i njihove estetske svrhe, htjelismo ukazati na raznovrsnost, ljepotu, vrijednost te bogate baš-tine križeva krajputaša, a s druge strane ukazati i na njihovovrlo različito stanje. Naravno, nisu svi u ovako tragičnim sta-njima, imamo i izuzetno dobru praksu da se oni obnavljaju ilida se redovito održavaju. Kao vjernici, ovim želimo datiskromni doprinos podizanju svijesti o vrijednosti popudbinekoja nam je dana i o potrebi njene revitalizacije u domeninaših mogućnosti, svjedoči Žigmanov.

Direktor Radio Marije i župnik župe sv. Juraj u Subotici,István Palatinus je na kraju mise rekao: Budući da se nala-zimo u Godini vjere, ovaj projekt je jako dirljiv i pokazuje namda trebamo cijeniti svoje znakove koji su ujedno i vjerski i kul-turni. Križevi krajputaši pripadaju i kulturnoj baštini svakenacije, svakog naroda, zato je tako dobro došao ovaj projekt ob-navljanja križeva, ali ne samo obnavljanja bunjevačkih kri-ževa već i duhovnost Bunjevačkog križnog puta.

Križni put na bunjevačkoj ikavici prošle godine je prviputa izveden u crkvi svetoga Roka, a želja organizatora je dase ovaj projekt svake godine seli u drugu župu kako bi svivjernici bili njegovi dionici. Generalni medijski sponzori i po-krovitelji ovog projekta Bunjevačkog puta križa su Radio Ma-rija, katolički mjesečnik Zvonik i NIU „Hrvatska riječ“.

K. Č.

2/2013 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Na Čistu srijedu izveden Bunjevački put križa

Poziv na pretplatu za knjigu „Bunjevački Put križa“

Pretplatom na knjigu pomoći ćete obnovu Kopi-lovićevog križa na Somborskom putu između MaleBosne i skretanja za Tavankut, i obnovu raspela naKalvariji u Bajmaku.

Cijena u pretplati za knjigu za pojedinca je 400,00 di-nara (ili 50 Kn /Hrvatska/ ili 10 Eu /europske zem-lje/). Od toga će organizatori pokriti najosnovnije materi-jalne troškove, a ostatak novca bit će namijenjen za obnovunavedenih križeva. Naravno, pojedinci, ali i poduzeća, moguuplatiti i više…

Predbilježbom do 17. ožujka 2013. svaki pretplatnikstječe pravo objave imena i prezimena na kraju knjige.

Prijaviti se možete kod povjerenika u župama ili izvr-šiti uplatu na račun:

Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, Subotica,„za Bunjevački Put križa“, tekući račun br. 325-9500900020208-98.

Postanite podupiratelj naklade knjiga Hrvata u Vojvo-dini!

Podržite obnovu dijela naše bogate vjerske baštine!

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana u crkvi sv. Marije

U okviru Molitvene osmine za jedinstvo kršćana,središnje molitveno okupljanje na razini Subotice odr-žano je u župnoj crkvi Svete Marije. Dvojezičnu svetumisu 24. siječnja predslavio je mjesni župnik i pred-sjednik Ekumenskog vijeća Subotičke biskupije vlč.Károly Szungyi, zajedno s katedralim župnikom mons.Stjepanom Beretićem, župnikom crkve Uskrsnuće Isu-sovo mons. Belom Stantićem, tajnikom biskupije mr.Mirkom Štefkovićem, kapelanom crkve sv. Križa vlč.Tamásom Szécsényijem te kapelanom crkve MarijaMajka Crkve vlč. dr. Ivicom Ivankovićem Radakom.

Svetoj misi je nazočio i mjesni đakon dr. Lóránt Ma-gyar. Prisutni su bili i predstavnici ostalih kršćanskih crkavai crkvenih zajednica: predstavnik Srpske pravoslavne crkveo. Dragan Stokin, kao i predstavnica Reformatske kršćan-ske crkve Mária Beszédes i duhovnica Szofia Mengyán tepredstavnica Evangeličke kršćanske crkve A. V.

Župnik Károly među ostalim je rekao kako je papa Be-nedikt XVI. ekumenski dijalog stavio među svoje prve zadat-ke. Ekumenizam je pitanje vjere. Apostolsko vjerovanje i kršte-nje nas sjedinjuje, naznačio je župnik. Mária Beszédes je reklakako se ovogodišnja ekumenska osmina fokusira na indivi-dualni i kolektivni cilj: što očekuje Gospodin od mene, od

naše obitelji, od naše zajednice, od našega grada? Otac Dra-gan Stokin je rekao kako mu je drago da ima čast u ime vla-dike Irineja prenijeti iskrene pozdrave i nelicemjernu ljubav.Po iskrenoj ljubavi ćemo biti prepoznati, koji tužne tješe, glad-nima daju jesti, neobučene opreme, pomažu u nevolji. Ljubavje, naime, to da učinimo svom bližnjemu ono što mu je potreb-no. Ako smo u ljubavi prema svom bližnjemu, razumjet ćemonjegovu patnju. Ljubimo svom snagom svoga bića, pozvao je o.Dragan. Duhovnica Szofia Mengyán pozvala je nas kršćaneda ni mi ne nosimo sa sobom idole iz prošlosti, jer ići napri-jed možemo samo ako napustimo prošlost. Molimo se i daljeda nam dragi Bog daruje da u zajedničkoj vjeri i ljubavi us-pješno možemo širiti evanđelje svim narodima.

s. M. Hermina Kovács

Blagdan Gospe Lurdske u LemešuNa spomendan Gospe Lurdske, 11. veljače, Le-

mešani su svetom misom koju je predslavio domaćižupnik Antal Egedi proslavili ovaj blagdan i dan bole-snika.

U ne tako davno prošlo vrijeme, Lemešani su se okup-ljali u domu glave kruničarskog društva i pred slikom tj. im-proviziranim oltarom združeni u ljubavi i povezani molitvomobavljali pučku pobožnost kroz molitvu devetnice LurdskojGospi. Po priči starijih koji se sjećaju tog lijepog običaja, kadaje vjera dosezala vrhunac, znalo se okupiti i po šezdeset duša,što je bio izazov primiti u jedan prosječni obiteljski dom i or-ganizirati molitvu. Kako je vrijeme odmicalo, broj članova sepovećavao i na inicijativu tadašnjeg župnika Ivana Benešapobožnost se iz praktičnih razloga preselila u crkvu. Tog tre-nutka ona je izgubila toplinu obiteljskog ozračja ali je dobilana značaju jer se obavljala pred izloženim Presvetim oltar-skim sakramentom i pred kipom Lurdske Gospe, u kući Bož-joj. Budući da se broj štovatelja naglo smanjio, pobožnost jepremještena u sakristiju s improviziranim prvobitnim olta-rom.

Prije par godina je u lemešku crkvu zalaganjem župnikaAntala stigao veliki oltar Lurdske Gospe iz Kljajićeva. Naža-lost stigao je kasno, kada se običaj zajedničkog štovanja većukinuo. Među preostalim članovima nekadašnjeg društvapostoji dogovor da se devetnica i dalje obavlja, ali tako da jesvaki član vrši u vlastitom domu, na svoj način ali u točno do-govoreno vrijeme. Korizmeno vrijeme u Lemešu započelo jesvetom misom na Pepelnicu, 13. veljače. Srijedom u 15 satirazmatra se muka Gospodina našeg Isukrsta i obavlja se križ-ni put na hrvatskome jeziku a petkom u 15 sati na mađar-skome jeziku. Ohrabreni pozivnom Svetog Oca pape Bene-dikta XVI., vjernici razmatraju mogućnost zajedničke ili pakosobne molitve na nakanu izbora novog poglavara Rimoka-toličke crkve. /Željko Zelić/

Zvonik � 2/2013 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Susret predstavnika katoličkih medija

Svetom misom u kapeli Beogradske nadbiskupijezapočeo je susret predstavnika katoličkih medija nablagdan svetog Franje Saleškog, 24. siječnja. Susretusu nazočili djelatnici Rado Marije iz Subotice, NovogSada i Beograda, p. Karol za Agape i časopis Hitélet,uredništvo i suradnici lista Blagovest.

Misno slavlje predslavio je mons. Stanislav Hočevar,nadbiskup beogradski uz koncelebraciju nazočnih svećenika.Predavanje o važnosti medija održao je preč. Jakob Pfeifer,podsjećajući na dokument II. vatikanskog sabora „Intermiri-fica“. Dotaknuo se i poruke Svetoga Oca za ovogodišnji Svjet-ski dan sredstava društvenih komunikacija koji nosi naslov„Društvene mreže: vrata istine i vjere; novi prostori evange-lizacije“. Nakon predavanja nazočni su podijelili svoja razmiš-ljanja i ideje, a dogovarali su se i o suradnji prilikom proslaveJubilarne godine – 1700. godišnjice od izdavanja Milanskogedikta. Susret je zaključen molitvom i druženjem oko brat-skog stola. /Csaba Kovács/

zkvh.org.rs

Oproštaj od sestara Kćeri milosrđa u AleksandrovuPrva korizmena nedjelja, 17. veljače, za župu Ma-

rija Majka Crkve u Aleksandrovu ostat će upamćenakao dan kada se župna zajednica oprostila od časnihsestara koje su dugi niz godina imale svoju zajednicuna župi.

Sestre Kćeri Milosrđa prestale su živjeti i djelovati nažupi i time je prestala postojati zajednica sestara, najprije naz-vana zajednica „Svetoga Križa“ (kasniji naziv „Raspetog Kris-ta“), nakon punih 40 godina. Sestre su sa svojim djelovanjemna župi počele još 1968. godine, vršeći službe, najprije orgu-ljašice, a potom katehistice. Kao zajednica sa stalnim borav-kom na župi, započele su život za Božić, na blagdan Nevinedječice 1973. godine. Za potrebe bogoslužja su se koristileprostorije nekadašnje policijske postaje, a sestre su stanovaleu omanjoj župnoj kući. Zajednica se 1982. godine, zajedno stadašnjim župnikom msgr. Andrijom Kopilovićem, prese-lila u novi župni stan gdje su nastavile djelovati u novoizgra-đenoj župnoj crkvi. Kroz sestarsku zajednicu i život župe, pro-šao je veliki broj sestara, a dvije sestre su ispraćene i na pos-ljednji počinak.

U nedjelju, 17. veljače, vjernici župe su se oprostili odsestara koje su sada djelovale na župi. U ime cijele župne za-jednice, riječi zahvale za dugogodišnji život i rad uputio je na-čelnik Pastoralnog vijeća Pavao Ivanković. Dirljivim rije-čima se dotaknuo veličine i značaja redovničke nazočnosti nažupi, istaknuvši: Vaš boravak u župi osjetili su i oni koji nisuimali usađen dar vjere. Mnogima ste vašim životom i službom,u ljubavi i siromaštvu bili jedini znak, jedino Sv. Pismo! Bogzna koliko ste utjehe, kruha, odjeće, drva, ljubavi i osjećaja pri-padnosti podijelili potrebnima. Osobno sam svjedok mnogihvaših aktivnosti usmjerenih odbačenima i potrebnima. Dijelileste sebe drugima da bi po vama primili milosti i darove. Zavr-šio je riječima: Neka ovaj rastanak bude zahvala za sve godinešto smo vas imali, molitva za novo sutra i nada da ste svojimboravkom u našoj župi možda ipak zapalili neki plamičak u

dječjim srcima koji će se razgorjeti u novo zvanje. Ovaj narodje rađao zvanja, ili bolje rečeno, znao izmoliti nova zvanja.Stoga uvrstimo i nadalje u svoje molitve ovu veliku potrebu da-našnjice.

S. Eleonora Merković je svoj boravak u zajednici po-svetila djeci, župnoj katehizaciji, karitativnom radu. S. LauraIvandić se lijepo posvetila sakristanskoj službi i vodila briguo crkvi. S. Radoslava Čolić skrbila je oko kućnih poslova,nastojeći uvijek biti na raspolaganju ukoliko netko pozvoni nažupna vrata. Potom je župnik mons. Slavko Večerin zahva-lio sestrama i cijeloj redovničkoj zajednici za dugi niz godinadjelovanja na župi, ističući da je župna zajednica rasla sa ses-trama, i da će se osjećati velika praznina njihovim odlaskom.Zbor je otpjevao pjesmu „Hvala“, a djeca su u ime cijele za-jednice predala časnim sestrama prigodne darove, kao uspo-menu na dane provedene na župi. S. Nelija Pavlović, pro-vincijalna predstojnica obratila se okupljenoj zajednici, nagla-šavajući bol što se još jedna zajednica zatvara, potičući na mo-litvu za nova zvanja.

Majka utemeljiteljica bl. Marija Propetog Isusa Petković,utemeljila je Družbu Kćeri Milosrđa u Blatu na Korčuli 1920.godine, da bi već 1923. godine, dovela sestre u Suboticu, gdjeje osnovan drugi samostan. Od tog perioda, pa sve do danas,sestre su u ovim krajevima živjele ukupno u osam zajednica.Prestankom boravka na župi u Aleksandrovu, sestre djelujujoš samo u jednoj zajednici u Subotici. /I. I. R./

Jubileji bračnih parova u crkvi Marija Majka Crkve u AleksandrovuNa Svjetski dan sakramenta braka,

10. veljače, u župi Marija Majka Crkve16 bračnih parova obnovilo je svojebračne zavjete. Bračni parovi su zahva-lili za svojih 5, 25, 30,...50 godina bra-ka. Misu zahvalnicu predslavio je župnikSlavko Večerin uz koncelebraciju vlč. dr.Ivice Ivankovića Radaka.

Na kraju mise župnik je u znak sjećanjana ovo slavlje bračnim parovima darovao pri-godnu plaketu njihove godišnjice. Mala za-kuska je poslije svete mise nastavljena u vje-ronaučnoj dvorani. Čestitamo jubilarcima,osobito što dokazuju da svakodnevnom mo-litvom i sudjelovanjem u nedjeljnoj misi ne-prestano usavršavaju svoju ljubav i tako oči-tuju mladima koji se pripremaju za brak dasu, usprkos svih teškoća, bračna ljubav i vjer-nost, doista lijepi i mogući te da su temeljsretne obitelji. /D. M./

2/2013 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Izložba fotografija u Galeriji Radio Marije Apostolski nuncij Orlando Antonini i nadbiskup beo-

gradski Stanislav Hočevar posjetili su uredništvo Radio Ma-rije u Subotici. Tom prigodom nuncij Antonini je u GalerijiRadio Marije otvorio izložbu fotografija, nastalih početkomove godine tijekom taizejskog hodočašća mladih u Rim.

Autori fotografija izložbe, koja nosi naziv „Rim očima hodočas-nika – Hodočašća povjerenja na zemlji“, su Iveta Rajčić, NikolaStantić, Slađana Saulić i Vedran Jegić. Govoreći o višestrukojulozi Radio Marije, od kojih su najvažnije formacija i odgoj vjernikakatolika te promicanje jedinstva među kršćanima, nuncij je podsje-tio da je prigodom otvaranja jubilarne godine Milanskog edikta 17.siječnja u Nišu, sudjelovala i Katolička i Pravoslavna crkva. Prije sto-tinu godina, 1913., nije bilo toga zajedništva u slavljenju Milanskogedikta, kao što ga je bilo sada, kada smo zajedno radili i otvorili ju-bilej u Nišu, rekao je Antonini, dodavši: Iako nismo mogli doći dotoga da bi s Pravoslavnom crkvom pozvali Svetog Oca da dođe upohod ove godine, sasvim je sigurno da Patrijarh srpske pravoslavnecrkve, Njegova Svetost Irinej, doista želi da Sveti Otac dođe, a sigurnoto želi i jedan dio episkopa Srpske pravoslavne Crkve. Iako sada SvetiOtac još ne može doći, učinjeni su veliki koraci da se to dogodi u bu-dućnosti, kazao je nuncij. Na posljednji dan molitve za jedinstvo krš-ćana, nuncij Antonini pozvao je sve koji na bilo koji način mogu po-moći i Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi da što više zajedno hode pre-ma budućnosti. Izložba se može pogledati do Uskrsa, u Ulici Mati-je Gupca 8, svakog radnog dana od 8 do 20 sati. /Nela Skenderović/

Subotička Danica predstavljena u SomboruNarodno-crkveni kalendar Subotička Danica predstav-

ljen je 1. veljače 2013. godine u Hrvatskom domu u Sombo-ru. Bila je to prigoda da se od urednika Danice mons. Stjepa-na Beretića čuje o bogatoj povijesti kalendara, čiji je prvi brojtiskan 1884. godine i o sadržaju koji donosi ovogodišnja Danica.

Uređivačko usmjerenje Subotičke Danice je nikoga ne osuditi,nikoga ne napadati, ne politizirati ni s kim, već poučiti i savjetovati.Tako živo pohvaliti dobro da neplemenito i zlo ostane u pozadini. Da-nica nosi osmijeh mladih i radost djece. Danica je osmijeh optimizmaovoga naraštaja čiji su djedovi propatili Drugi svjetski rat, čiji su ro-ditelji proživjeli tamu komunizma. Taj osmijeh je znak da je naraš-taj koji je proživio cijelo desetljeće straha, bombi i blokade, naraštajotvoren budućnosti kojoj se treba radovati, kazao je urednik Danice.

U ovogodišnjoj Danici 45 stranica posvećeno je narodnomblagu, pet stranica je posvećeno kućanstvu, rubriku za mlade pišuoni sami, a njima je ove godine namijenjeno 16 stranica. Danica jeposvećena i obitelji, a teme iz te oblasti dobile su 18 stranica. Od270 stranica Danice povijesti je posvećeno 28 stranica, a duhovnos-ti 34 stranice.

Posljednju Danicu priredilo je tridesetak suradnika. Nažalost,čitatelji koji nisu došli do svog primjerka Danice, ostat će ove godinebez ovog dragocjenog kalendara, jer ga više nema u prodaji.

Z. Vasiljević

FESTIVAL HRVATSKIH DUHOVNIH PJESAMA„HOSANAFEST 2013.“

U nedjelju 22. 09. 2013. u Subotici održat će sesedmi po redu Festival hrvatskih duhovnih pjesama –HosanaFest. Ovaj je festival dobrotvorne naravi inatjecateljskoga karaktera, koji ima za cilj pomoćiHumanitarno-terapijsku zajednicu za pomoć ovisnici-ma – Hosana, koja djeluje pri odvikavanju od droge,alkohola, kocke i drugih poroka koje muče današnjemlade. Slogan ovogodišnjega HosanaFesta je Vjerate tvoja spasila! (Lk 7,50). U tu svrhu Organizacijskiodbor HosanaFest-a raspisuje

NATJEČAJ

za prijem novih skladbi koji će biti otvoren od 1. 02. i traje do 1. 04. 2013.

Uvjeti natječaja su sljedeći:– skladbe tematski moraju imati kršćanski karakter; – skladbe ne smiju biti već objavljene niti javno izve-

dene; – trajanje skladbe ne smije prijeći 4 minute;– uredno potpisani autori glazbe, teksta i obrade; – autor i glavni izvođač pjesme ne smije biti mlađi od

16 godina;– u vokalno-instrumentalnom sastavu ne smije biti

više od 15 osoba.

Prijava na natječaj dostavlja se na CD-u ili putem elek-troničke pošte, a obavezno mora sadržavati sljedeće:

– oglednu demo snimku pjesme (snimka ne mora bitistudijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što slični-ja izvedbenoj verziji). Pjesma može biti poslana i u mp3formatu s minimalnom rezolucijom od 192 kbps;

– tekst pjesme (preporuča se u Word formatu);– kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim poda-

cima (adresa, telefon, e-mail, web i sl.), te navesti zajed-nicu u kojoj se djeluje;

– potvrda svećenika.

Prijave koje ne budu ispunjavale gore navedeneuvjete, kao i skladbe upitne originalnosti neće uopćebiti razmatrane od strane Stručnog povjerenstva.

Napomena: Autori slanjem skladbe na natječaj jamčeza njezinu originalnost, te daju svoju suglasnost za izda-vanje skladbe na festivalskom CD-u, DVD-u, kao i radij-skom i televizijskom emitiranju bez traženja nadokna-de. Naknadno utvrđivanje neoriginalnosti skladbe po-vlači za sobom sankcije određene pravilnikom Hosa-naFesta. Prijavljene skladbe ne mogu se povući, niti ćebiti vraćene.

Rezultati natječaja bit će autorima javljeni do 20.04. 2013. Izvođači čije se skladbe uvrste u programFestivala, trebaju studijsku snimku dotične skladbe,te njenu matricu dostaviti u roku do 60 (šezdeset)dana po objavljivanju rezultata.

Redoslijed nastupa na HosanaFestu određujefestivalski Organizacijski odbor.

Radove slati ili dostaviti na adresu: „HosanaFest 2013.“Beogradski put 436, 24224 Stari Žednik SUBOTICA Vojvodina – SrbijaTel. 0038164/4616-394 ili na e-mail: hosanafest@yahoo.com

Zvonik � 2/2013 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Novom evangelizacijom do duhovne obnove

U subotičkom pastoralnom centru „Augustinia-num“ od petka do nedjelje (15. do 17. veljače) održanaje duhovna obnova u duhu nove evangelizacije za čla-nove VIS-ova Apostoli mira, Matheus i Proroci te zadjelatnike izdavačke kuće „Laudato“. To je već četvrtazajednička duhovna obnova koju su imali, a prva kojaje održana u Subotici.

Duhovnu obnovu je predvodio mons. Andrija Anišić,župnik subotičke župe sv. Roka. U svojim razmatranjima on jenajprije predstavio Isusa Krista kao najvećeg i najboljeg evan-gelizatora, zatim je govorio o samoj evangelizaciji a u središ-nji dio duhovne obnove stavio je novu evangelizaciju. Protu-mačivši samu povijest i pojam nove evangelizacije, mons. Ani-šić je ukazao da situacija u svijetu i Crkvi upravo vape za no-vom evangelizacijom. Nova evangelizacija započinje kao ievangelizacija pravim odgovorom na Isusov poziv: „Obratitese i vjerujte evanđelju“. Glavni cilj nove evangelizacije morabiti oživljavanje ideala svetosti kako za sve koji čine hijerar-hiju u Crkvi tako i za Kristove vjernike laike. Svetost mora bitistandard svakodnevnog kršćanskog življenja i ona mora bitividljiva u svjedočenju vlastite vjere, u milosrđu bez granice i

ljubavi koja se živi i prakticira u svakodnevnom djelovanju, na-glasio je mons. Anišić.

Sudionici duhovne obnove kroz tri dana osim razmatra-njima obnavljali su svoju dušu molitvom Časoslova, euharis-tijskim slavljima i klanjanjima. U subotu poslije podne, u obliž-njem marijanskom svetištu „Bunarić“, obavili su pobožnostKrižnog puta a sve je bilo protkano oduševljenim pjevanjem,kako i dolikuje onima koji svoju ljubav prema Gospodinu isvoje vjerničko svjedočenje očituju upravo pjevanjem, kao jed-nim od izvrsnih načina apostolata suvremene Crkve. /A. A./

Stepinčevo u SuboticiU nedjelju, 10. veljače u subotičkoj franjevač-

koj crkvi svečano je proslavljen blagdan bl. AlojzijaStepinca. Bilo je to i ove godine u okviru devet-nice Gospi Lurdskoj koja se ondje svake godineodržava od 2. do 11. veljače.

Svetu misu je predvodio subotički biskup mons.Ivan Pénzes, u zajedništvu s gvardijanom subotičkogfranjevačkog samostana o. Ivanom Bošnjakom i s jošdesetak svećenika. Biskup Pénzes je održao i prigodnupropovijed ističući snagu Blaženikove nepokolebljivevjere, protumačivši kako je kardinal Stepinac svojim ži-votom stajao iza svoga gesla: „U tebe se, Gospodine,uzdam“.

Proslava bl. Alojzija Stepinca u franjevačkoj crkviodržava se svake godine na razini grada i okolice, doksve hrvatske župe obilježavaju taj blagdan i posebno.

Ove godine na proslavi blagdana bl. Alojzija Ste-pinca sudjelovalo je pedesetak mladih i starijih osobaobučenih u bunjevačke narodne nošnje. Oni su poslijesvete mise sudjelovali u tzv. „Prelu sićanja“ koje je ovegodine organizirao Katolički institut za kulturu, povijesti duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice. /Zv/

2/2013 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

„Prelo sićanja“ Treću godinu zaredom, u Subotici je 10. veljače održano

„Prelo sićanja“, specifično po tomu jer na njemu mogu su-djelovati samo oni koji se za ovu prigodu obuku u narodnunošnju bunjevačkih ili šokačkih Hrvata.

Ovo „modno“ prelo je ranijih godina organizirao Hrvatski kul-turni centar „Bunjevačko kolo“ koji je u međuvremenu dospio ustečaj, te je ulogu organizatora preuzeo Katolički institut za kul-turu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice. Prelo jeovoga puta održano u restoranu „Spartak“, a na njemu se okupilopreko 90 sudionika svih generacija.

„Ideja ovo-ga prela je dase stariji prisje-te kako se ne-kad išlo na pre-lo, a da oni mla-đi nauče više otomu i naravnonastave tu tra-diciju. Važno jespomenuti i toda je biskupIvan Antuno-vić, čije ime In-stitut nosi, bio

jedan od osnivača Pučke kasine, te je stoga ovo i sjećanje na prvo‘Veliko prelo’ koje je ta udruga organizirala daleke 1879. godine.Iako je ‘Prelo sićanja’ mlada manifestacija, ljudi pokazuju veliki in-teres, što je dokaz da su ovdašnji Hrvati vezani za svoju tradiciju,običaje i vjeru, odnosno Katoličku crkvu“, kaže jedan od organiza-tora „Prela sićanja“ Silvester Bašić.

Okupljanje je bilo u 17 sati ispred Gradske kuće, nakon čegase povorka sudionika uputila na svetu misu u Franjevačkoj crkvi.Preljsko druženje je održano u poznatom subotičkom restoranu uztamburaše i narodne plesove, fanke i vino, te pokoju partiju „filka“.

D. B. P.

IX. Kersko preloDeveto po redu Kersko prelo, održano je 26. siječ-

nja u Sportskoj dvorani OŠ „Ivan Milutinović“ u Subo-tici, u kojoj se okupilo 225 odraslih i mladih te 40-akdjece koje je cijelu večer zabavljao tamburaški sastav,kako ga od milja nazvaše „Zasad brez dobrog imena“.

Kersko prelo, koje je održano u organizaciji Pastoral-noga vijeća župe sv. Roka, ovoga puta osim zabave, kao i pret-hodnih godina, imalo je i humanitarni karakter, a novac pri-kupljen od prodaje tombole upućen je najpotrebnijima. Tije-kom večeri, „Kersko dramsko kazalište“ izvelo je predstavu„Složna obitelj“, za koju je tekst napisala župljanka ove župe,pjesnikinja Ðula Milodanović, a glumili su članovi župne za-jednice. Nazočne su na početku programa pozdravili župnikžupe sv. Roka mons. Andrija Anišić te predsjednik Organi-zacijskoga odbora Kerskog prela Lazar Cvijin. Pjesmu „Koloigra, tamburica svira“ u pratnji tamburaša izvela je TamaraŠtricki, dok je pjesmu izvedenu na Festivalu bunjevački pi-sama pod nazivom „Crkva svetog Roka“ izveo LadislavHuska. Nastavljajući uspjeh od prošle godine kada je prika-zala svoju prvu samostalnu reviju, mlada kreatorica i vlasnicabutika „Mademoiselle“, Marija Jaramazović, ove godine pri-kazala je novu reviju pod nazivom „Kaldrma sa stilom“.Prema prosudbi Zoltana Bake i Petra Gakovića, najljep-šom preljom Kerskog prela proglašena je Kristina Ivković,prvom preljom Ivana Radonjić, a drugom Marga Lendvai.Na prelu su, među ostalim, nazočili i katedralni župnikmons. Stjepan Beretić, glavni urednik katoličkog mjeseč-nika Zvonik vlč. Dragan Muharem te ravnatelj OŠ „Ivan Mi-lutinović“ Ivan Stipić. /Željka Zelić/

Župno prelo u ŽednikuU pokladnu subotu, 9. veljače, u organizaciji Pas-

toralnog vijeća župe sv. Marka iz Žednika, održano ječetvrto po redu župno prelo na kojemu se okupilo 200gostiju.

Nakon pozdrava voditeljice programa Karoline Šarče-vić, nazočnima se obratio župnik Željko Šipek, koji je bla-goslovio druženje. Naši najmlađi i ove su godine pokazalisvoje umijeće u kreativnosti, a napose u nastupu pod mas-kama. Prema glasovima publike, najbolju masku imao je Da-nijel Dožai, drugo mjesto zauzeo je Marijan Skenderović,a treće mjesto zauzela su braća Nikola i Vladimir Šarče-vić. U izboru za najljepšu prelju sudjelovalo je deset djevo-jaka, a tročlani žiri činile su Mira Temunović koja je i pro-glasila najljepšu prelju, Ljubica Vukov i Ljubica Fabijan.Drugom pratiljom proglašena je Vesna Tikvicki, prvomMaja Tikvicki, a najljepšom Nataša Vojnić Tunić. Zahva-ljujući brojnim darovateljima svaki gost i ove godine sa prelaje odnio neki dar. Vlasnik restorana Zvonko Vojnić Zelić jei ove godine sponzorirao večeru za sve sudionike programa.Veliko zalaganje u organizaciji prela pokazala je i ove godinenaša vjeroučiteljica i članica Pastoralnog vijeća Nataša Per-čić koja je uložila puno truda i napora te u organizaciju uklju-čila lijepi broj mladih i djece. /Ljubica Vukov/

Lemeški Marin balLemeški Marin bal održan je 2. veljače, a organi-

zator i domaćin bilo je HBKUD „Lemeš“. Kako priličisvakom domaćinu, priređen je kulturno-umjetničkiprogram.

Recitatorice Kristina Kemenj, Antonija i ElizabetaIleš govorile su stihove na temu prela. Folklorni odjel je po-kazao svoje umijeće igranja bunjevačkih plesova. Glumačkitrio Ilija Ezgeta, Kristijan Kovač i Milan Popović prika-zali su četiri skeča, a goste je zabavljao tamburaški sastav„Boemi“. Tijekom večeri priređena je tombola, a glavni zgo-ditak bilo je putovanje za dvije osobe. Sretne ruke je bio AtilaAntal, drugu nagradu, pladanj proizvoda UG „Lemeškikulen“ odnio je Lajčika Kemenj, a treću i najslađu – tortu,Mirjana Dujmović. Kao najbolji plesači pokazali su se Ta-mara Brkić i Danijel Kanjo. Da bi ova večer bila ovako li-jepa i uspješna, pobrinuli su se mnogobrojni darovatelji./Lucia Knezi/

Župno prelo u SomboruU župi Uzvišenja sv. Križa u Somboru, 24. siječnja

organizirano je sedmo po redu župno prelo, koje je po-taknuo vlč. dr. Marinko Stantić, a održano je u prosto-rijama Udruge Nijemaca „Gerhardt“.

Na prelu se okupilo više od stotinu osoba iz svih som-borskih župa i gosti iz Subotice, Tavankuta i Žednika. Neu-morno se plesalo, pjevalo i družilo uz tamburaški orkestar„Zlatni zvuci“. Kao i na svakom prelu, tako se i na ovom biralanajljepša prelja, a to je ove godine bila Elena Link, učenicatrećeg razreda OŠ „Dositej Obradović“ u Somboru i prvopričes-nica koja redovito pohađa i školski i župni vjeronauk. /M. Š./

Zvonik � 2/2013 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh.org.rs

Dan posvećenoga života u Zrenjaninu

„Danas slavimo sedamnaestiput dan posvećenog života i apostol-skih zajednica. Kao što su Isusa pri-kazali njegovi roditelji – a zapravo ihje vodio Duh, i preko proroka je go-vorio Duh, tako smo i mi redovnicijednog trenutka došli u crkvu vođeninadahnućem Duha Svetoga, kakobismo se posvetili Bogu. Mali Isusnije mogao znati mnogo o tom doga-đaju, ta bilo mu je tek četrdesetdana. Mislim da se i vrlo veliki brojredovnika samo tako prikaže Bogu,da nisu doista ni znali, što će kasnijedonijeti život i što zapravo znači pri-kazanje. U tom prikazanju je sadr-žano u bilo kojem obliku značenjezajednice. Obavještavati jedan dru-goga, poticati jedan drugoga, zajed-no planirati programe, molitve, akoje to u skladu sa redovničkim propi-sima“, rekao je zrenjaninski biskupLászló Német na blagdan Svijećniceu zrenjaninskoj stolnoj crkvi.

Svečana sveta misa je počela blagoslovom svijeća, a uzbiskupa su suslavili: verbit o. Lajos Suhajda, salezijanciStanko Tratnjek, Stojan Kalapiš, Janez Jelen te ZoltánVarga. Na misnom slavlju bile su i Školske sestre notrdamke– Alix, Jacinta i Bernardeta iz Kikinde, sestre Cecilija, Kor-

nelija i Regina iz Zrenjanina te ses-tra Gizela iz Mužlje, zajedno sa svo-jom provincijalkom Monikom. Da-nas nije lako biti redovnik, puno jelakše o tome razmatrati. Ipak trebauzeti za sveto ono što nam nalažu kon-stitucije i potrebe današnjeg vremena.Ako budemo bolje upoznali svog ute-meljitelja, lakše ćemo ostvariti svojidentitet. Otvorenim srcem i ušimaslušajmo glas Duha Svetoga i njegovanadahnuća, pa ćemo znati ispravljatisvoje pogreške ili preuska shvaćanja.Tad ćemo biti vjerniji svojem zvanju ikarizmi koju smo primili u svojoj re-dovničkoj obitelji. Neka nam na putuka tome pomogne dobri Bog i zagovorBlažene Djevice Marije, naglasio jebiskup. Poslije svete mise redovnici iredovnice posjetili su jednu od redov-ničkih zajednica koja se nalazi napodručju župe.

/Prema tekstu Szőszill Ko-vács priredio: Janez Jelen/

Kroz Godinu vjere u IriguUz završetak blagoslova domova u Vrdniku, te nastavak školskog vjero-

nauka, susreli smo se u Irigu na dva ukopa, najprije 16. siječnja kada smo seoprostili od Ilonke Sič (86), a potom i 17. siječnja kada je pokopan TomislavČešković (85). U božićnom ozračju slavili smo misu uz godišnjicu smrti pok.Ivice Kohla, Irižanina koji je pokopan u Münchenu 19. siječnja, a svetoj misinazočili su njegova supruga Marika i sin Anton, te prijatelji ove obitelji izRume, Novog Sada i domaći Irižani. U nedjelju, 20. siječnja, u Vrdniku je slav-ljena sveta misa za obitelji Stipetić i Karačić s porukom: Gdje Bog dotiče ljude,tu je život. Zato je naš život blagdan. Krist je došao za radost, ljubav, obilje, zaljudsku sreću, poručio je župnik Blaž Zmaić. Na kraju dana župnik je bio gostna slavi Ivanjdan u obitelji Spasenije Ostojić.

U petak, 25. siječnja, uz cjelodnevnu nastavu školskoga vjeronauka, žup-nik je nazočio proslavi školske slave u OŠ u Vrdniku i zajedničkom druženju,a 26. siječnja slavili smo u Irigu svetu misu za pokojne Mihajla i Ilonku Sič.U nedjelju, 27. siječnja, slavljene su svete mise u filijalama Šatrinci i Dobrodol,kada je obavljen obred blagoslova svijeća i grla uz župnikovu poruku: NavještajBožje riječi donosi radost i poziva na slobodu. Naša snaga je radost u Bogu. Napoziv Marka Loša, ravnatelja SŠ „Branko Radičević“ u Rumi, župnik je istogadana nazočio svetosavskoj proslavi i zajedničkom druženju s nastavničkimosobljem i brojnim gostima. U četvrtak, 31. siječnja, oprostili smo se u Vrdnikuod pokojne Agneze Lovrić (80).

Na blagdan Svijećnice, 2. veljače, slavljena je sveta misa s blagoslovomsvijeća za pok. Rozaliju Mulaj. U nedjelju 3. veljače, uz spomendan sv. Blažai slavlje župnikova rođendana i imendana, krštena je Elena Mihajlik iz Šatri-naca. U Vrdniku je slavljena sveta misa za pok. Anu Feješ. Župnik je u objecrkve počastio sve vjernike o svojemu imendanu. Sutradan, 4. veljače, u na- zo-čnosti svih srijemskiih svećenika i biskupa, župnik nazoči redovitoj mjeseč- nojduhovnoj obnovi u Petrovaradinu. U utorak, 5. veljače, služena je sveta misa zapokojnu Agatu i sve članove iz obitelji Pavliček (od Slavice Ivanić). U po-sebnom ozračju slavimo 10. veljače u Šatrincima svetu misu za pokojne Ste-vana i Katicu Novak te u Dobrodolu uz nakanu darovatelja, o. Koler, uz žup-nikovu poruku da je naša najveća zadaća ljude oduševljavati za Boga. /f. f./

2/2013 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Duhovna obnova za svećenike

Srijemske biskupijeU Petrovaradinu je 4. veljače odr-

žana duhovna obnova za svećenike Sri-jemske biskupije. Duhovnu obnovu jepredvodio vlč. Vjekoslav Lulić, župniku Golubincima. Tema duhovne obnovebila je „Godina vjere“.

Vjekoslav je istaknuo kako o vjeri mo-žemo govoriti danima, ali pitanje koje sipostavljamo je kako mi svoju vjeru kojusmo prihvatili živimo i prenosimo drugima.Da bi netko prenio vjeru drugome, prijesvega mora svoju vjeru živjeti. Sve što je iz-rečeno pokazuje nam koliko nam je „Godinavjere“ potrebna. Potrebna je zato što je našavjera danas pred izazovima modernoga svi-jeta. Ljudi koji su svoju vjeru doživjeli tra-dicionalno, u današnje vrijeme takvu tradi-cionalnu vjeru lako i brzo izgube, zaborave.Ili pak, s druge strane, traže nešto drugo,nešto novo, istaknuo je predavač. Kroz raz-govor dalje su se na obnovi iznosila raznasvjedočanstva i problemi s kojima su se su-sreli svećenici u svojemu poslanju, gdje jeizrečeno da tradiciju treba gajiti, ali neostati samo na njoj, nego vjernicima, lju-dima ponuditi vjeru, i to onakvu kakvu namje Krist predao. Duhovna obnova završilaje kratkim razmatranjem u kapelici.

Tomisav Mađarević

Predavanje prof. Ivice Čatića u Zemunu

U prostorijama knjižnice i čitaonice „Ilija Okru-gić“, prof. Ivica Čatić nastavio je svoja biblijska preda-vanja „Uvod u kršćanstvo“. U siječnju svoja je razmiš-ljanja fokusirao na deveto i deseto poglavlje evanđeljapo Ivanu.

Najslikovitije, pravo remek djelo Ivanova dramatskogpripovijedanja jest prikaz ozdravljenja slijepca od rođenja.Motiv svjetla dolazi na ovom mjestu do svog punog izražaja,a to je svjetlo u tijesnoj vezi s Isusovom moći da povrati sli-jepcu vid. Svakako je važno istaknuti da su život i svjetlo, kadase sažetije proanalizira ovaj dio evanđelja po Ivanu, zapravojedno jer čovjek kada se rađa kaže se da dolazi na svjetlo. Du-hovno sljepilo je nešto s čim se često susrećemo jer čovjek nijesvjestan da svako područje njegovog života postaje jasnim i ko-risnim tek kada dođe pod svjetlo njegove inteligencije, rekao jepredavač. Kada je u pitanju deseto poglavlje u njemu se naj-

više ističe usporedba Isusa s dobrim pastirom. Slika pastiraduboko je ukorijenjena u biblijskoj tradiciji. Pravom, brižnompastiru u ovom dijelu Biblije suprotstavljen je tuđinac odkojeg ovce bježe jer ga ne poznaju. Zbog usporedbe Isusa nesamo s dobrim nego i Velikim pastirom nastaje podvojenostmeđu Židovima. Proces protiv Isusa započet je tijekom nje-gova prvog posjeta Hramu a nastavljen tijekom sljedećeg po-sjeta odlukom da ga se ubije. Nisu ga spoznali kao Očeva Je-dinorođenca s kojim je on jedno, kao jaganjca koji dobrovoljnopolaže svoj život za otkupljenje svijeta. Tom prigodom Isususmjerava njihovu pažnju na štovanje Pisma koje, u ovom slu-čaju, i neka druga bića naziva bogovima kao i da je on onajkoga je posvetio Otac, da je Otac posvetio novi Hram, novo sus-retište Boga i čovjeka. Nakon toga su ga namjeravali opet ka-menovati, ali im on izmiče i ode na onu stranu Jordana, mjes-to gdje je prije Ivan krstio. To je za Isusa zapravo bilo mjestogdje započinje novo razdoblje njegova života, odnosno njegovaneminovnog stradanja, zaključio je predavač. Ima li boljeg za-ključka i boljeg pitanja koje bi sa ovih predavanja trebali po-nijeti domovima: „Koliko smo mi duhovno slijepi ili otvoreniza svjetlost života?“.

Danijela Lukinović

Zvonik � 2/2013 17

Katolička crkva u regiji

Blagdan sv. Ivana Bosca u MužljiBlagdan „oca i učitelja mladeži“, sv. Ivana Bosca,

svečano je proslavljen u crkvi Imena Marijina u Mužlji31. siječnja. Misno slavlje tim povodom predslavio jezrenjaninski biskup msgr. dr. Ladislav Német, a sumi-sili su: generalni vikar i novobečejski župnik msgr. Józ-sef Mellár, iz Zrenjanina apostolski protonotar msgr.Jenő Tietze, msgr. László Suhajda i János Hallmai; žup-nik iz Nove Crnje Pál Szemerédi, isusovac iz NovogKneževca dr. János Sóti, te mužljanski salezijanci Sto-jan Kalapiš, Stanko Tratnjek, Janez Jelen i ZoltánVarga.

Lijepu mužljansku župnu crkvu ispunila su djeca iz nižihrazreda osnovne škole sa svojim učiteljima, ravnateljem tepredsjednikom mjesne za-jednice Zoltánom Hallai-jem, prijateljima don Bosca injihovim predsjednikom Mi-roslavom Tripkovićem, anazočili su i mladi iz inter-nata Emaus i njihovi odgoji-telji Zsolt Gerdof i FerencGabona koji je skupa sa nas-tavnicom Magdi Váczi čitaomisna čitanja, a molitvu vjer-nika momci iz đačkog inter-nata Emaus. Uz gitaru ih jepratio zbor mladih pod rav-nanjem Kovács KornélijeSándor Donát, a zbor od-raslih je vodila prof. MártaRontó.

U propovijedi, biskupNémet je istaknuo kako ježrtva don Boscova života,njegovih salezijanaca i dru-gih sljedbenika, spasila i jošuvijek spašava od vječne pro-pasti mnoge mlade ljude.

Don Bosco je imao san, u kojem je hodao po ružama; ali trnjeje počelo probadati njegovu obuću, pa su mu noge bile sve kr-vave. Kad je došao do kraja perivoja, njemu i njegovim surad-nicima lijepa Gospa je izliječila rane. Slično i danas odgoj mla-dih zahtijeva trud i žrtvu. Nemojte se toga bojati, jer time stva-rate bolju budućnost ovdje na zemlji, a mladima osiguravatesretnu budućnost i na nebesima, zaključio je biskup.

Nakon svete mise djeca su dobila slatkiše, a odraslidivne knjige, koje neumorno piše bivši kikindski župnikmsgr. József Botka. Profesori i salezijanski suradnici su sepridružili svećenstvu na zajedničkom objedu. Ravnatelj školei mjesni biskup izrazili su zadovoljstvo lijepom suradnjom iz-među Crkve i škole. Školski vjeronauk u Mužlji pohađa 98%katoličke djece, što ima dobre posljedice na učenje i cjelo-kupno vladanje.

Janez Jelen

zkvh.org.rs

Papina poruka za korizmuPoruka pape Benedikta XVI. za ko-

rizmu 2013. „Vjera u ljubav rađa ljubav- ‘I mi smo upoznali ljubav koju Bog imaprema nama i povjerovali joj’ (1 Iv 4,16)“ predstavljena je 1. veljače u pros-

torijama Tiskovnog ureda u Vatikanu.

U kontekstu Godine vjere, Papa u svojoj poruci nudivjernicima razmišljanje o odnosu između vjere i ljubavi, od-nosno između vjere u Boga Isusa Krista i ljubavi. Papa ističekako ne smijemo nikada razdvajati ili, čak, suprotstavljativjeru i ljubav. Te su dvije teologalne kreposti duboko pove-zane i pogrešno je vidjeti među njima kontrast ili „dijalek-tiku“. S jedne strane, naime, nedvojbeno je ograničen stavonih koji stavljaju tako snažan naglasak na prioritet i presud-nost vjere da podcjenjuju i gotovo preziru konkretna djela lju-bavi i ovu svode na neku općenitu humanitarnost. S drugestrane, međutim, isto je tako ograničavajuće zastupati stav onekoj pretjeranoj premoći ljubavi i njezine djelotvornosti ismatrati kako djela zamjenjuju vjeru. Za zdravi duhovni životje nužno kloniti se bilo fideizma bilo moralističkog aktivizma,upozorava Papa u poruci te dodaje kako se kršćanski životsastoji u stalnom usponu na „brdo“ susreta s Bogom a zatimsilaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj sus-ret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom Bož-jom ljubavlju.

Kontemplacija i djelovanje, piše u nastavku poruke Papa,moraju istodobno postojati i međusobno se upotpunjavati.Prioritet uvijek ima odnos s Bogom a pravo evanđeosko za-jedništvo mora biti ukorijenjeno u vjeri. Ponekad se, naime,nastoji ograničiti izraz „ljubav“ na solidarnost ili jednostavnopružanje humanitarne pomoći. Važno je, naprotiv, podsjetitida je najveće djelo ljubavi upravo evangelizacija, odnosno „po-služivanje Riječi“. Nema većeg dobročinstva, pa tako ni činamilosrđa, koji se može iskazati bližnjemu od lomljenja kruhaBožje riječi, od toga da ga se učini dionikom Radosne vijestievanđelja, da ga se uvede u odnos s Bogom: evangelizacija jenajviša i najcjelovitija promocija osobe, ističe Papa.

Razlažući zatim odnos između vjere i djela ljubavi, Papaopaža da djela ljubavi nisu u prvom redu plod čovjekova trudai napora, nešto čime bi se on hvastao, nego se rađaju iz samevjere, izviru iz milosti koju Bog daje u obilju. Vjera bez djelaje poput stabla bez plodova: te se dvije kreposti uzajamno po-drazumijevaju. Tradicionalnim smjernicama za kršćanskiživot, korizma nas poziva upravo da jačamo svoju vjeru pom-nijim i dužim slušanjem Božje riječi i sudjelovanjem u sakra-mentima i, istodobno, da rastemo u ljubavi, u ljubavi premaBogu i prema bližnjemu, također preko konkretnih smjernica

vezanih uz post, pokoru i milostinju, piše Papa u svojoj ovo-godišnjoj poruci za korizmu. /IKA/

U Vatikanu objavljena dva apostolska pisma Benedikta XVI.

U Vatikanu su 25. siječnja objavljena dva apostol-ska pisma u obliku motu proprija, kojima se nadlež-nost za sjemeništa prenosi s Kongregacije za katoličkiodgoj na Kongregaciju za kler, a nadležnost za katehezuprenosi se s Kongregacije za kler na Papinsko vijećeza novu evangelizaciju.

S motu propijem „Ministrorum institutio“ Papa Kongre-gaciji za kler povjerava promociju i pravo svega što se odnosina obrazovanje, život i službu svećenika i đakona. Motu pro-prijem mijenja se ime Kongregacije za katolički odgoj (u sje-meništima i institutima) u Kongregaciju za katoličkiodgoj (u institutima za studij), a nadležna je za ustroj aka-demskog studija teologije i filozofije, dok je Kongregacija zakler od- govorna za sve što se odnosi život i rad svjetovnihsvećenika i đakona. Papinsko djelo za svećenička zvanja pre-mješteno je kod Kongregacije za kler, a ukinuto je Povjeren-stvo za pra- vedniju raspodjelu svećenika u svijetu.

S motu proprijem „Fides per doctrinam“ odgovornost zakatehezu, dakle za poučavanje Katekizma, Papa s Kongrega-cije za kler prenosi na novo Papinsko vijeće za promicanjenove evangelizacije. /IKA/

Započele korizmene duhovnevježbe za Papu i Rimsku kurijuKao što je u podnevnom nagovoru Sveti Otac naja-

vio, danas, 17. veljače, u 18 sati, u kapeli Redempto-ris Mater u Apostolskoj palači, započele su korizmeneduhovne vježbe za Papu i Rimsku kuriju.

Te su duhovne vježbe, koje će završiti u subotu 23. ve-ljače, jedna od posljednjih obveza u papinstvu Benedikta XVI.,a vodit će ih predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu kardi-nal Gianfranco Ravasi. Tema je vježbi „Ars orandi, ars cre-dendi. Božje lice i čovječje lice u molitvi psalma“. /IKA/

Benedikt XVI. kao pustinjak u srcu Vatikana

Nova rezidencija Benedikta XVI. bit će nekadašnjisamostan sestara „Mater Ecclesiae“ u Vatikanskim vr-tovima.

Svoje buduće utočište Joseph Ratzinger viđao je čestošećući se po vatikanskom brežuljku i moleći krunicu u posli-jepodnevnim satima sa svojim privatnim tajnicima GeorgomGänsweinom i Alfredom Xuerebom.

2/2013 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

Samostan je 1994. otvorio papa Ivan Pavao II., želeći daklauzurne redovnice i u Vatikanu budu stalne moliteljice ipodsjetnik na važnost kontemplacije, tišine i pokore. Zajed-nice raznih redova časnih sestara izmjenjivale su se u tom sa-mostanu svakih pet godina, a od 2012. godine samostan jedokinut i zgrada je od tada prazna.

Oko 450 četvornih metara tog prostora preuredit će seu buduću rezidenciju pape Ratzingera u kojoj će živjeti sa svo-jim suradnicima. Uz stambeni dio predviđene su i prostorijekao što su ured, arhiv, knjižnica, kuhinja, blagovaonica i sobaza rekreaciju. O. Federico Lombardi, predstojnik Tiskovnogureda Svete Stolice, ističe da Papa nema posebnih zahtjeva ida uređenje njegova novog doma neće puno stajati, ali koduređenja svakako će se voditi računa o životnoj dobi i o pot-rebama 86-godišnje osobe.

Papa koji voli prirodu moći će se odmarati u okruženjukoje potiče na divljenje i na molitvu. Na proljeće, ako radovina preuređenju budu tekli po planu, tada već bivši papa moćiće se radovati rascvjetalim ružama ispod svog prozora koje sunazvane „Papa Ivan Pavao II.“ /IKA/

Konklave bi mogle započeti između 15. i 19. ožujka

Ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Fede-rico Lombardi 13. veljače novinarima je predstavioPapin raspored do kraja veljače.

Tako će imati predviđena primanja s političarima i bis-kupima te s talijanskim premijerom Marijom Montijem. Sli-jede duhovne vježbe, a u subotu 23. veljače susret s talijan-skim predsjednikom Giorgiom Napolitanom.

Redoviti su nedjeljni podnevni nagovori i audijencija usrijedu 27. veljače, a 28. veljače prije podne oprostit će se odKardinalskoga zbora te popodne helikopterom odletjeti uCastel Gandolfo. U 20 sati počinje sedisvakancija (razdobljeupražnjene papinske stolice). Kardinali će se sljedećih danasastajati da bi razmotrili najvažnija pitanja Crkve i s tim u veziodredili moguće konklave, a to znači, kako ističe Lombardi,da bi mogle početi između 15. i 19. ožujka. Prema važećimpravilima, konklave moraju započeti između 15. i 20. dananakon što papinska stolica ostane ispražnjena. „Tako bismonovoga papu mogli imati već za Uskrs“, napomenuo je Lom-bardi. /IKA/

Beatifikacija vlč. Miroslava Bulešića Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače

2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac dopustio da seobred proglašenja blaženim sluge Božjega Miroslava Bule-

šića, dijecezanskog svećenika,obavi u Porečkoj i Pulskoj bisku-piji u subotu, 28. rujna 2013. go-dine. Predstavnik Svetog Oca naspomenutom slavlju bit će pro-čelnik Kongregacije za kauzesvetih kardinal Angelo Amato./KTA/

Svetoga Oca u svijetu predstavlja 99 nuncija

Trenutačno u svijetu ima 99 apostolskih nuncijaraspoređenih diljem svijeta, od čega su neki zaduženiza više od jedne zemlje.

Prema podacima koje je prošle nedjelje objavio talijan-ski list Avvenire, gotovo polovica su Talijani (48), što je nižipostotak nego u prošlosti (1961.: 48 nuncija od ukupno 58bilo je iz Italije, to jest 83%; a 1978. bilo ih je 55 od 75, ili 73%).

To je tendencija sa sigurnim smanjivanjem, jer je papaBenedikt XVI. uzdigao 41 novoimenovanoga nuncija na rangepiskopata, od čega je samo 15 Talijana (37%). Međutim, pa-pinski predstavnici u crkvenoi/ili politički važnim zemljama,poput Francuske, Španjolske, Ve-like Britanije, Poljske, Sjedinje-nih Država, Brazila i Italije, još suuvijek Talijani.

Drugi su nunciji uglavnomiz Europe (26, od čega je 6 Po-ljaka, 5 Španjolaca i isto tolikoFrancuza). Također ima nuncijaiz Azije (12), Sjeverne Amerike(7, svi Amerikanci), Afrike (5), idvojica iz Latinske Amerike./KTA/

Zvonik � 2/2013 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

„Zgode, misli i anegdote bl. Ivana Pavla II.“

Knjiga Janusza Poniewierskog u nakladi Verbuma

„Odjeci vjere“ JosipaTurčinovića

Knjiga u izdanjuKršćanske sadašnjosti

Predstavljena „Mudrost svetih“

Kao svojevrsna galerija „Mudrost svetih“ sadrži portrete svetaca koje je

papa Benedikt XVI. spominjao u svojim govorima, homilijama, enciklikama,

katehezama

„Hod s Kristom kroz liturgijska slavlja i riječi evanđelja“

Zbirka liturgijskih meditacija s. Judite Čovo u izdanju Glasa Koncila

zkvh.org.rs

Unutarnja pokoraIsus poziva na obraćenje. Taj poziv

je bitna sastojnica navještaja o Kraljev-stvu: Ispunilo se vrijeme, približilo sekraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujteevanđelju! (Mk 1,15). No, Kristov pozivna obraćenje odzvanja i sada trajno u ži-votu kršćana. To drugo obraćenje je tra-jan zadatak cijele Crkve, koja u svomkrilu obuhvaća grešnike i koja, u istimah sveta i uvijek potrebna čišćenja, ne-prestano vrši pokoru i obnovu. To nasto-janje oko obraćenja nije samo ljudskodjelo: pokret je raskajanog srca (Ps51,19), što ga milost privlači i potiče daodgovori milosrdnoj ljubavi Boga kojinas je prvi ljubio.

Isusov se poziv na obraćenje i po-koru, ne odnosi prvenstveno na vanjskadjela, na kostrijet i pepeo, postove i mrt-vljenja, već na obraćenje srca, na unu-tarnju pokoru. Pokornička djela ostajubez nje neplodna i lažna; unutarnjeobraćenje, naprotiv, teži da izrazi tajstav vidljivim znakovima, kretnjama idjelima pokore.

Unutarnja pokora korjenito jepreusmjerenje cijelog života, povratak iobraćanje k Bogu svim srcem, raskid sgrijehom, odvraćanje od zla, zajedno sosudom zlih djela koja smo počinili.Ona istodobno obuhvaća želju i odlukuza promjenom života s nadom u Božjemilosrđe i pouzdanjem u pomoć nje-gove milosti. To obraćenje srca popra-ćeno je spasonosnim bolom i zalošćukoju su Oci nazivali animi cruciatus(muka, mučnina duha), compunctiocordis (skrušenje srca).

Čovjekovo je srce teško i otvrd-nulo. Treba da Bog dade čovjeku novosrce. Obraćenje je prije svega djeloBožje milosti, koja nam srca vraća Bo-gu: Vrati nas k sebi, Gospodine, i obratitćemo se (Tuž 5,21). Bog nam daje snageda počnemo iznova. I naše srce, otkri-vajući veličinu Božje ljubavi, biva potre-seno strahotama i težinom grijeha te sepočinje bojati da grijehom uvrijedi Bogai bude od njega odijeljen. Čovjekovo sesrce obraća gledajući u onoga koga sunaši grijesi proboli.

Nakon Uskrsa, Duh Sveti je onajkoji dokazuje svijetu što je grijeh (Iv 16,8-9), odnosno to što svijet nije povjerovaou onoga koga je Otac poslao. Ali taj istiDuh, koji otkriva grijeh, jest Tješiteljkoji čovjekovu srcu daje milost kajanjai obraćenja.

Mnogostruki oblići pokore ukršćanskom životu

Unutarnja pokora kršćana možepoprimiti veoma različite izraze. SvetoPismo i Oci naročito ističu tri oblika:post, molitvu i milostinju – jer izražavajuobraćenje u odnosu prema samomesebi, u odnosu prema Bogu i u odnosuprema drugima. Osim, dakle, korjeni-tog očišćenja koje biva krštenjem ilimučeništvom, ovi oblici, kao sredstvaza postizanje oproštenja grijeha, nazna-čuju napore poduzete u vidu pomirenjasa svojim bližnjim, pokorničke suze,brigu za spas bližnjega, zagovor svetacai vršenje ljubavi koja pokriva mnoštvogrijeha (1 Pt 4,8).

Obraćenje se u svakodnevnom ži-votu ostvaruje vanjskim znakovima po-mirenja, brigom za siromašne, vrše-njem i obranom pravednosti i prava,priznanjem pogrešaka pred braćom,bratskom opomenom, preispitivanjemživota, ispitom savjesti, duhovnim vod-

stvom, prihvaćanjem trpljenja te ustraj-nošću u progonstvu zbog pravde. Naj-sigurniji put pokore jest – svakodnevnouzimati svoj križ i ići za Isusom.

Euharistija i Pokora. Svakodnevnoobraćenje i pokora nalaze svoj izvor ihranu u Euharistiji, jer se u njoj upri-sutnjuje Kristova žrtva po kojoj smo po-mireni s Bogom; njome se hrane i ja-čaju oni koji žive Kristovim životom;ona je kao ustuk koji nas oslobađa odsvakodnevnih pogrešaka te čuva od smrt-nih grijeha.

Čitanje Svetoga pisma, molitva bo-goslužja časova, Gospodnja molitva,svaki iskreni bogoštovni čin ili pobož-nost oživljuje u nama duh obraćenja ipokore te pridonosi oproštenju našihgrijeha.

Vremena i dani pokore u tijeku li-turgijske godine (korizmeno vrijeme isvaki petak na spomen smrti Gospodi-nove) jesu jaki trenuci pokorničke prak-se Crkve.Ta su vremena naročito pri-kladna za duhovne vježbe, pokorničkabogoslužja, hodočašća u znak pokore,svojevoljno odricanje kao post i milosti-nja, te bratska raspodjela dobara (kari-tativna i misionarska djela).

Razvoj obraćenja i pokore Isus jedivno opisao u prispodobi o rasipnomsinu, u kojoj je središnji lik milosrdniotac (Lk 15,11-24): privlačnost varljiveslobode i napuštanje očinske kuće; kraj-nja bijeda u kojoj se sin našao nakon štoje uludo potrošio imutak; duboko poni-ženje što mora čuvati svinje, i još gore,što želi nasititi se rogačima što su ihjele svinje; razmišljanje o izgubljenimdobrima; kajanje i odluka da se priznakrivim pred Ocem; put povratka; veli-kodušan doček Očev; Očeva radost – tosu, eto, neke naznake puta obraćenja.Lijepa haljina, prsten i svečana gozbajesu simboli novog života, čistog, čas-nog i punog radosti. To je život čovjekakoji se vraća Bogu i u krilo svoje obite-lji – Crkve. Jedino Kristovo srce, jerpoznaje dubine Očeve ljubavi, moglonam je, na tako jednostavan i lijep načinotkriti preobilje njegova milosrđa.

2/2013 � Zvonik20

Godina vjere - Katekizam Katoličke crkve

Obratite se i vjerujte evanđelju!Priredio: Dragan Muharem

24. 02. 2013.

2. korizmena nedjelja

Post 15,5-12. 17-18; Ps 27,1. 7-8a. 8b-9. 13-14;

Fil 3,17-4,1; Lk 9,28b-36

U preobraženju Isus predstavlja istinsku nada čovječan-stva i ispunjenje Staroga zavjeta. U tom uzvišenom trenutkuobjave Božje slave, trojica apostola bore se sa snom. Oniovdje ustvari predstavljaju nesposobnost nas ljudi da obuh-vatimo Otajstvo, koje nas nadmašuje. Ipak, oblak Božje pri-sutnosti i slave i njih pokriva. Čak slušaju i riječi iz Očevihusta: Ovo je Sin moj, Izabranik, Njega slušajte. Previše je to zanjih. Istodobno ih zahvaća i strah i divljenje. Željeli bi ostatiu ovom trenutku iskustva neba i izbjeći silazak s brda u sva-kodnevicu. Slava, Mojsije i Ilija iščezavaju. Ostao je Isus sâm,sama istina, sâm život i sâm put spasenja. Ovo viđenje neoslobađa učenike tereta svakodnevice, često ogoljene svjet-lom s Tabora. Neće ih to viđenje poštedjeti ni napora vjere utrenucima kušnje, kad će Isusova bijela odjeća biti iscijepanaa njegovo preobraženo lice poniženo. Ali sjećanje na ovo vi-đenje pomoći će im razumjeti, da se preko muke i trpljenjadolazi do pobjede uskrsnuća.

17. 03. 2013.5. korizmena

Iz 43,16-21; Ps 126,1-2a. 2b-3. 4-5. 6;

Fil 3,8-14; Iv 8,1-11

Blizu je čas kad će Krist ob-javiti svoju najveću moć – takoteško razumljivu za nas ljude –po smrti na križu. To je Žido-vima sablazan, poganima ludost(1Kor 1,23). On je već ranije svojim učenima govorio o križu.Uvijek ih je i začudio i zbunio takvim govorom. Naprotiv, na-mjesto patnje za druge, oni su znali za nerijetke pojave da čo-vjek koristi slabost drugih kako bi potvrdio svoju moć. A Isusim je govorio: Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlasto-dršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako (Lk 22,25).Farizeji koriste jadnu ženu, zatečenu u grijehu, da Isusa isku-šaju. Ustvari tako mu daju priliku da na konkretnom primjerupokaže načela svoga nauka. On najprije ističe njihovu dvolič-nost: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen. Potomuklanja mogućnost bilo kakvog nadmudrivanja prozivajućinjihovu krivnju jer ne poznaju Zakona, tj. da je Bog, vrhovnisudac, blag te da vlada praštanjem, jer on čini sve što mu sesvidi (usp. Ps 115,3). Konačno, Isus mnoštvu pokazuje danema većeg očitovanja vlasti od praštanja. Ustvari, samo namKrist, koji iz ljubavi umire na križu, daruje novi i vječni životpo milosti oproštenja.

3. 03. 2013.3. korizmena nedjelja

Izl 3,1-8a. 13-15; Ps 103,1-2. 3-4. 6-7. 8.11; 1

Kor 10,1-6. 10-12; Lk 13,1-9

Čovjek nije zato stvoren dazatire život. Kako shvatiti da čo-vjek, obdaren razumom, takonešto može i priželjkivati? Iskus-tvo nas ovdje opovrgava, sve do toga da se počinje sumnjatiu ljudsku čežnju za puninom života, pa sve do negiranja nje-zine mogućnosti. Ipak, Isus nam donosi nešto novo, što sumnogi proroci i pravednici željeli vidjeti, ali nisu vidjeli, i čuti,ali nisu čuli (ups. Mt 13,17). Radi se o neizbježnoj Prisut-nosti, koja provocira. Radi se o vlasti koja je do tada bila ne-poznata, a ima moć u ljudskom srcu probuditi najplemenitiječežnje. Ovaj čovjek, Isus, sve one koji ga slijede poziva dasvoje životne odluke stave pred njega. No, postoji nekakav ta-janstveni čovjekov otpor upravo prema onomu koga najvišetreba, prema Bogu. U borbi za pobjedu nad tim otporom Kristdaje svoj život, da bi nam dao dobru nadu i mogućnost poka-janja za grijehe (usp. Mudr 12,19). Tu borbu svaki vjernikpozvan je odgovorno nastaviti, bez zavaravanja da je može do-vršiti prije vremena. Gospodin je strpljiv, baš kao i s onomsmokvom iz prispodobe, no o kraju ne odlučujemo mi, negoon. Zato je pravi trenutak za donošenje ploda upravo ovaj,sada.

10. 03. 2013.4. korizmena nedjelja

Js 5,9a. 10-12; Ps 34,2-3. 4-5. 6-7; 2

Kor 5,17-21; Lk 15,1-3. 11-32

Bože, ti si nas sa sobom po-mirio po Riječi svojoj – ova mo-litva odzvanja danas u našim crk-vama. Evanđelje nam naviještamilosrđe koje se već dogodilo, tenas poziva da ga što prije primio. Umjesto Krista zaklinjemo:dajte, pomirite se s Bogom – veli sv. Pavao (2Kor 5,20). Milo-srdni otac iz evanđelja nije mlađem sinu zapriječio da napustiobiteljski dom. Poštuje sinovljevu slobodu, mada će onupravo u zlorabeći tu slobodu samom sebi nauditi. No, otacse nikad ne umara čekati. On čeka sve do trenutka kad ćesina ponovno zagrliti u svom domu. Naspram očeve ljubavi,sinovljev grijehe dolazi još više do izražaja. Patnja i oskudicakoje je mlađi sin podnio posljedica su njegove želje neovis-nošću i autonomijom, za napuštanjem oca. Nostalgija izgub-ljenog zajedništva u njemu budi drugačiju čežnju: da se vratina obiteljsko ognjište. Ova čežnja srca, potpomognuta miloš-ću, početak je obraćenja koje svatko od nas moli od Boga. Si-gurni smo da će nas otac uvijek prihvatiti. Lik starijeg sinapodsjeća nas da se ne vladamo kao sinovi i kćeri, ako ne-mamo iste osjećaje kao i otac. Opraštanje se događa po pre-poznavanju potrebe da i nas same Otac uvijek prihvaća. Samotako Uskrs za nas postaje slavlje primljenog oproštenja i pra-voga bratstva.

Zvonik � 2/2013 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

zkvh.org.rs

U svemu se podložan Božjoj volji

Stanislav Trojanowski se rodio 29.srpnja 1908. godine u zaseoku Sadlowo(istočno od grada Toruna u središnjojPoljskoj). Rođen je u siromašnoj obite-lji, a imao je još tri brata. Otac mu jeumro u Prvom svjetskom ratu, pa je Sta-nislav vrlo rano morao početi raditikako bi se prehranila obitelj. Završio jesamo tri razreda osnovne škole. Tako jeradio do svoje 22. godine, kad se 1930.godine javio za kandidata redovnikakonventualaca u mjestu Niepokalanów.U samostanu ga je primio otac AlfonsKolbe – mlađi brat svetoga Maksimili-jana Kolbea. Nakon višemjesečne kan-didature 1931. godine, Stanislav je po-čeo novicijat, kad je dobio novo, redov-ničko ime Timotej. Njegovo redovničkogeslo je pokazalo njegovo opredjeljenje,da se u svako vrijeme i na svakom mje-stu slobodnom voljom podloži volji Božjoj.

Raspačavao časopise

U samostanu je radio na raspača-vanju časopisa „Rytíř Neposkvrněné“(Vitez Bezgrješne). Svoje dužnosti jetako dobro obavljao, da je vremenomstao na čelo toga odjela časopisa. Staraose u samostanu i za svakodnevne po-trebe redovnika, a radio je i ratarske isve druge poslove koji su se imali oba-viti u samostanu. Nerijetko je njegovaoi dvorio bolesnu subraću. Vječne za-vjete je položio 11. veljače 1935. Brat Ti-motej je cijeli svoj redovnički život pro-živio u Niepokalanovu. Za trajanja ratana samostan je palo nekoliko bombi,kad su se redovnici mogli evakuirati.Među onima koji su ostali u samostanubio je i brat Timotej. Pobožni redovnicinisu htjeli napuštati svoga samostana.

Samostan – tamnica –Auschwitz

A onda je došao 17. veljače 1941.godine. U Niepokalanovu se pojavilanjemačka državna policija. Franjevce sunajprije deportirali u gestapovsku tam-nicu u središtu Varšave. Među pet zat-vorenih redovnika je bio i sveti Maksi-milijan Kolbe. Nijemci su 14. listopada1941. godine uhitili još šest redovnika,te i njih zatvorili u Varšavi. Franjevci izdruge skupine su deportirani 8. siječnja1942. godine u koncentracijski logorAuschwitz - Osvětim. Jedan od deporti-ranih je bio i blaženi brat Timotej. U lo-goru je dobio broj 25431. Drugi je biobrat Bonifacije Żukowski, koji je tako-đer proglašen blaženim. U logoru jebrat Timotej prevozio građevinski ma-terijal, kopao jame. Strpljivo je podno-sio sve najteže logoraške nevolje. Nijega slomila ni studen od -20 stupnjeva, niglad, ni ekstremno težak rad. Takoiscrpljenom nikada nije ponestalo snageda pomaže, tješi i hrabri druge logo-raše.

Radio je i služio svima dok 28. ve-ljače 1942. godine nije umro u logorskojbolnici. Neposredni uzrok smrti je bilaupala pluća. Tada su mu bile 34 godine.

Od toga je 12 godina proveo u redukonventualaca. Svjedoci junačke dob-rote, života i smrti brata Timoteja subila druga dva konventualca iz Niepo-kalanova: brat Ferdinand Kasz i bratWacław Ruciński, koji su zajedno s njimbili u koncentracijskom logoru, ali sudoživjeli oslobođenje.

Jedan od 108 poljskih mučenika

Na spomendan svetoga Antuna,13. lipnja 1999. u Varšavi je blaženi papaIvan Pavao II. proglasio 108 poljskihmučenika iz Drugoga svjetskog rata.Među tih 108 mučenika bilo je 3 bis-kupa, 52 biskupijska svećenika, 26 sve-ćenika redovnika, 3 bogoslova, 7 braćeredovnika laika, 8 redovnica i 9 svjeto-vnjaka. Zajedno s bratom TimotejemTrojanowskim Ivan Pavao II. je blaže-nim proglasio i šest daljnjih konventua-laca: o. Antonina Bajewskog, o. PijaBartosika, o. Ahila Puchała, o. Herma-na Stępieńa, o. Inocenta Guza a brataBonifacija Żukowskog.

Blaženi Timotej je zaštitnik braćelaika, redovnika – tiskarskih radnika,radnika, progonjenih ljudi, siročadi, plu-ćnih bolesnika.

2/2013 � Zvonik22

Svetac mjeseca

28. veljače

Blaženi Timotej Trojanowski(* 29. srpnja 1908. + 28. veljače 1942.)

� Sin siromašne obitelji � imao tri brata � završio samo tri razreda osnovne škole �� od malih nogu radio za samohranu majku i braću � s 22 godine stupio u samostan �� krsno ime Stanislav zamijenio redovničkim Timotej � radio na raspačavanju časopisa �

� radio je i kao poljodjelac � njegovao bolesnike � deportiran u Varšavu � zatvoren u Auschwitz �� logoraš broj 25431 � marljivi radnik � dobar prema svima sve do smrti �

Piše: Stjepan Beretić

Poznato nam je iz brojnih vlasto-ručnih zapisa našega sluge Božjega daje imao duhovnih iskustava osobitokada se spremao za slavlje Euharistijesvakog 25. u mjesecu, propovijedao hr-vatskim i mađarskim jezikom o „MalomIsusu“. Posjedujemo njegova svjedo-čanstva zapisana na latinskom jeziku usamostanskom ljetopisu pod pseudoni-mom „Uno ex nostris Deus dedit ‘unio-nem‘“ (Jednome od naših Bog je daomilost „sjedinjenja“).

Doduše, „sjedinjenje“ se događa,na objektivnoj razini, u duši svakog krš-ćanina kada je u posvetnoj milosti, tepun vjere i ljubavi prema Bogu se pri-česti. Međutim, Gerard govori o poseb-nom iskustvu koje doživljava kad slaviEuharistiju s pukom svakog 25. u mje-secu. Kao samostanski kroničar, opi-suje na latinskom jeziku, kojim je ure-đivao samostansku kroniku, „Jednomeod naših Bog je dao milost ‘sjedinje-nja’“.

U samom slavljenju sv. mise do-gađa mu se da kuša Isusovu blizinu, alionu koja se ne ograničava samo na osob-no iskustvo „sjedinjenja s Bogom“, naljubav svakim disanjem, da gori i mirišicio svijet od Božje ljubavi. Zapisao je:„Želim da dišeš na mene iz sv. Hostije.Želim udisati i izdisati da sav svijet sTobom i Tvojom ljubavlju napunim.Moja „Mistika je što je vama, Isuse iMarijo, milo“.

U kratkoj raščlambi ovog teksta,kao i u mnogim drugim njegovim zabi-lježbama o Euharistiji, vidimo kako nje-govo klanjanje euharistijskom Isusu ni-kada nije samo za vlastitu korist, jerkada slavi Euharistiju ili se euharistij-skom Isusu klanja, on uvijek misli naduše i na njihovo spasenje! Njegovo kla-njanje ili slavlje Euharistije nije samo zaintenzivniji susret s Isusom, nije samokontemplacija, nego je obilježeno u istovrijeme zauzetošću za duše, jer: „Dušesu skupe kao Isusov život“! Držim daovo zapažanje nije bez dosljedne i lo-gične povezanosti s vlastitom redovnič-kom karizmom od koje Gerard dosljed-no živi. On je, doduše, držao do kon-templativne dimenzije svoga poziva uKarmelu ali vjeruje, po učenju sv. Ivanaod Križa, da „Malo čiste ljubavi vrijedi

za Crkvu više nego sva djela“, da ječesto, pa i svakidašnje primanje Euha-ristije ne samo od koristi za pojedineduše nego rast u duhovnom životu i zadobro Crkve.

Nedavno sam negdje pročitao ka-ko neki prigovaraju zbog toga štomnogi vjernici danas primaju sve češćesv. Pričest. Autor pak članka ističe svekoristi što za kršćanski život pruža Eu-haristija. Držim da bi i oni, osobito akoo Euharistiji razmišljaju kao o. Gerard,preporučivali čestu pa i svakidašnju sv.Pričest.

O. Gerard je negdje zapisao: „Lju-bavi nam daj pa se za nas ne staraj“.Znači: što je ljubav prema Bogu jača isavršenija, ona je već učinkovita i zaduše, za sav svijet.

Logičan zaključak o značenju i vri-jednosti istinitog duhovnog raspolože-nja u primanju Euharistije nalazi se uGerardovu navodu: „Dragi kamen nijeništa spram krvi Kristove koja hrani,brani, liječi od grijeha… Jedna kap KrviIsusove je neizmjerno more. Tko je utome moru taj pliva u medu. Te dragevolje trpi i podnosi sve, vrši dužnosti ispreman je umrijeti za Isusa“1.

Ako kršćanin ide na čestu pa i sva-kidašnju Pričest raspoloženjem što samnaveo, onda treba podržavati mišljenjeautora što brani one koji često pa i svakidan blaguju Kristovo Tijelo.

„Dragi kamen, koji hrani i brani, li-ječi grijehe, nije ništa prema IsusovojKrvi. Ona čuva sve po svem svijetu:mlade i stare od smrti vječne. Tko je uovom moru, taj pliva u medu. Taj dragevolje sve podnosi, svoje dužnosti vrši.Spreman je umrijeti za Isusa“2.

Zar nije istina da u nekim zem-ljama i danas kršćani krv prolijevaju zaKrista? Jer, piše sluga Božji: „To se do-gađa jer vjeruju „da jedna kap KrviKristove je neizmjerno more. Tko je utom moru, taj pliva u medu. Drage voljetrpi, dužnosti vrši pa još i umire za Kri-sta. Krv prolijeva“3.

---------------------1 Th. pastoralis, 003082.2 Ondje, 003086.3 Th. pastoralis, 003082.

DOÐITE NA IZVOR…

Bože, evo Ti dara što ti mogu dati, a toje moja volja!

Vjerujem da ćeš mi se smilovati, jerme miluješ i kad mi patnje šalješ, i tvo-jom prisutnošću ti mi snagu daješ.

O, Isuse ti mi budi zrak, ako mi je srcečisto, a ne mrak.

Želim Tebe udisati iako sam prah.

Vodiš me po trnju, Ti Tajno, da iz dušemi istekne sve!

Suzama mojim topim tvrd vosak, želimTi omiliti.

O, koliko želim Tebe malenoga, predočima držati.

U patnji živim, ali s radošću jedemTvoje plodove.

Isuse, vrtlaru duša, sakupljaču i djeli-telju Plodova, pomozi mi poletjeti da seoslobodim taštine i okova!

Moja duša ne može zavoljeti ovo vre-menito, jer svugdje vidi trulinu.

Moje su oči uprte u Tebe, i traže ljubavi toplinu.

U duši sam se zaručio, i želim vječnuGozbu s Tobom blagovati, i sebe cijelaTebi darovati.

Tko želi divotu vidjeti, neka se popnena vrh Križa i poljubi blijedo Isusovotijelo.

Neka moli za kapljice Njegove krvi, ikad mu padne na srce, znat će da jeIsusov život bio patnja, i raspelo.

Dođite na izvor vi slabi i bolesni, daozdravite, i pjevajte pjesmu hvale, o, viduše male!

Prijatelju, Ti si dao život za mene.

Koliko Ti moram biti zahvalan?

Ta da ću biti sav Tvoj, dao sam zavjettrajan!

Ti si me, Bože, čuvao cijeloga života odteškoga grijeha, i zato se ne bojim!

Kažeš mi da mogu biti miran.

Uredio si moju dušu, i sad me možešzvati svojim!

Uzdam se u tebe, Isuse. Dosad si do-lazio k meni, evo sad ja dolazim k Tebi!

Nagnuća su moja zaspala, i mogu sepočeti oblačiti u Milost, kao prosjak nagozbu bogataša.

Misli o. Gerarda složila Marica Mikrut

Zvonik � 2/2013 23

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Euharistija i duhovna iskustva o. Gerarda Stantića

Piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh.org.rs

I. Postaja

Isusa odsudjuju na smrt.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Sabran sam u sebi, a nemir izidadušu: Bože, osuđen si nevin, od suna-rodnjaka svoji, nevridna svita, i zemalj-ski, tuđi vlasti. Nepravda graji, razmećese svudan. Ko da to i sad čujem...

Tebe, besmrtnog Boga, smrtničovik, grijovima svladan, na smrt osu-điva! O, ludosti svita! Da, da, početakmuka i med ljudima lažnom osudom znadoć… Oste, ne od danas, to i Bunjevciode.

Pomolimo se. Pridobri Isuse, nedopušćaj ljudima da sude brez pravde! Isrdžbu im spričavaj – u pra mržnju namsatri! Ni pilatima povodljivi ne daj nambit. Amen.

Oče naš…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

II. Postaja

Isus uzima na ledja križ.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Cilu noć si, o Bože, mučen fajinbio. Šiban bičom, pravim, od ljudi jaki,ko što su i Bunjevci. Krunica na glavi –e, krunica, imam je, eno, i još sad na sa-lašu – zadaje Ti, uz sve drugo, stalnubol!

I rame Ti je izranjavano. Mekanoje. Slabo. Ljudsko je, ne. Znamo, jel je inaše tako… A križ? A križ? Težak je! Itvrd! Priteško je, pritvrdo je to brimegrija ljudski: brez izuzimanja, na križusu Tvom svi oni nikako zbrojeni.

Pomolimo se. Prijaki Isuse, ni-kom teret, bol el kaku drugu nevoljustvarat nam ne daj! Nek nas krasi zau-zetost da gorčine grija otklanjamo slat-koćom ljubavi i praštanjem! Za to i Bu-njevce ojačaj. Amen.

Zdravo Marijo…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

III. Postaja

Isus prvi put pade na zemlju podbrimenom križa.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Srušio Te, Isuse, velik teret križa.Pao si. Di i ne bi, od toliki ljudski grija!Osvišćujem to posebno ode i sad. Sma-laksan si… Da, taki obično padaju. Zna-mo to i mi, Bunjevci. A bezumni puk li-kuje!

I ja sam pado. Da, budne tog…Teškoće i nevolje slab čovik iskušava,pa… Padne i kad je drugim kojekakimljudskim bidama svladan… Ričju, i zbogsvoji slaboća i od drugi što dođe zloća!No, uzdanje u Te podiže…

Pomolimo se. Svemožni Bože, ja-kosti nam podari da ne padamo u životu!Klonutim daj snagu za ustat, a usprav-nima da u kaljugu zla ne kroče. Drž nasda pokorni vlastima grija ne budne-mo i da se tako od padanja uščuvamo!Amen.

Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

2/2013 � Zvonik24

Put križa

Bunjevački Put križa1

Tomislav Žigmanov

----------------------1 Nazivi postaja uzeti su iz molitvenika: Velika duhovna manna ili duše hrana u molitvama i pismama za kršćane katolike. Sastavio:

Blaž Raić svećenik. Drugo izdanje. S dopuštenjem duhovne Vlasti nadbiskupije Kalačke. Tisak i naklada Subotičke tiskovne za-druge. 1908.

Vikovični Bože, korizme je početak. Čista srida puca odžalosti – svakojaka zima kipi! Jedan salašar, odan Ti oddavna, zebe i stoji sam u ovoj crkvi. Kani ko čovik, kažem neod danas viran Tebi, ić stazama muke Tvoje u molitvama i upropitivanjima.

Unatrag ima ode, u zemlji nam ovoj ravnoj Bačkoj, većpuno vrimena da je tako. Nadom kripljeni, iđu korizmamaBunjevci po putovima križa Tebe, Isuse, molit za oprost grijai svakojake potribe, a zafalu iskazat za sve dobro što daješ.Tebi se, o Isuse dobri, sad virujući puk cilog svita obraća jelsi prigorku svoju muku podno zarad vičnog spasenja sviljudi.

IV. Postaja

Isus susrije svoju svetu Majku.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Ljubavlju gonjena, pratila Te je ustopu mater, a sad Te i srila, o, blaženaDivica. Lice joj blido. Lipo. Uplakano.Žalost se ne da sakrit. Ćuti žena velikubol.

Za naplakane žene zbog nesrićadice znamo i mi Bunjevci: za boli svojisinova i ćeri tušta je suza palo. Utihu užalosti Marija, majka i patnji, pružala imje potajno, no velikodušno. UzvišenaOna i dostojna divljenja!

Pomolimo se. Pridragi Isuse, udilisvakom čoviku osićaj ljubavi za dicu ikad to teško budne! Nek sve krasi Tvojadilatna ljubav i mar za dobro drugi, na-pose kad patnja ljude svladava. Amen.

Oče naš…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

V. Postaja

Šimun Cirenski pomaže Isusu križ nositi.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Nevolje kod ljudi navru i nezvane!I u mukama Tvojim, o Isuse, sažaljiviljudi koji oće pomoć niotkaleg… Samose zaktiva, tira, nadodaje el uzima, očemu bi i mi Bunjevci mogli dosta tognapripovidat.

E, Šime, Šime… Ko da sve to okotebe i sad vidim! Šta je tebi dopalo? Ino-virac si. Slučajno si se, još usto u stranojvaroši, zateko i, pomažući Isusu križponet, posto dio spasenja ljudskog roda.Opomena si svakom zaslužna da se po-moć uvik triba u nevolji…

Pomolimo se. Nedužni Isuse,usliši prošnje naše za pomoću Tvojom usvakovrsnoj potribi! Uzor Šimin u po-maganju nek nas u zatajnosti okujezavik! Jel i mala pomoć, ako je potribna,dobrodošla je svakom. Amen.

Zdravo Marijo…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

VI. Postaja

Veronika daje Isusu otarak.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Prija, znamo to dobro, omekša srceu žena… Veronka, Veronka, ime Ti spo-minjem slavno. I Ti si bila inovirka. NijeTe, Isuse, za života ni slidila. Mlada i sta-sita je bila. Pomoć oće doć, ponavljam, ine od svoji.

Uzajamnosti i pomaganja, u svitu,pa i med nama Bunjevcima, sve je ma-nje. Kandar je ljude škrtost svladala.Nika sebičnost. Uskogrudnost, laku-most za imanjem, usmirenost strogasamo na se…

Pomolimo se. Pristrpljivi Isuse,otarak ljubavi Tvoje nek nas od prljav-štine lakumosti i sebičnosti čisti stalno.Okuj nam vladanje s Tvoji Deset zapo-vidi, a ljubav nam goni u jaram volje!Amen.

Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

VII. Postaja

Isus drugi put pada pod križem.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Pad Ti, o Isuse, urasta u spas naš!Ko to mož svatit? Zemlju opet ljubiš ko-linom svojim svetim! Znam, zemlja taonda mora bit sveta, ko i ova naša što jepo Bačkoj, od Boga isto stvorena! Kruvnam ona rađa…

Puk Te još uvik prati… Dernjavuko da čujem svaotkaleg. Ječi njeva mrž-nja! Vidim, tog i danas budne: ispraznaznatiželja i jeptina zadovoljstva vladatsvitom podikadkad znadu stameno…

Pomolimo se. Primilosrdni Bože,ne dopušćaj radosti zbog tuđi muka! Nimeni, ni nikom, pa ni nama Bunjevcima.Zagrij trajno srca za vridnosti prave! Sa-vist nek nam se ravna virom da izbavpravi dolazi na kraju stalnom pokorom ikriposnim dilima. Amen.

Oče naš…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

Zvonik � 2/2013 25

Put križa

zkvh.org.rs

VIII. Postaja

Isus opominje žene Jeruzalemske.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Slab si u tilu, no jaka Ti je, Isuse,duša – uvik s virom svezana! Kad nevo-lja stigne a vira oslabi, malodušje oće,vidim to i po nama Bunjevcima, čovikasvladat. I očaj zarobit…

Osićajni žena bilo je i onda – mukusu Tvoju pripoznale i priznale da ne is-padne da Tvoja privelika bol prođe brezsuza ljudi! A nji tiši Onaj koji namučengorko pati…

Pomolimo se. Prijaki Isuse, utišinas u svakoj žalosti! Otari suze onimakoji istinski pate utihom vičnog spase-nja koju si priko svetog križa svog nasvit dono. Otari suze cigurnom nadomda ono Dobro uvik nadvlađava zlo.Amen.

Zdravo Marijo…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

IX. Postaja

Isus treći put pada pod križem.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Umor Tvoj, Isuse, raste. Muke sene smanjivaju. Rastu i one… Križ vučestalno doli. Teret ne mali nosiš, pa Ti jeopet past… Padali su i naši križovi i ru-šeni bili! Svit još uvik tuđu muku ne osti.

Ljubim i sad, po treći put već zare-dom, tu zemlju pod kolinom Ti blaženu!Ove smo se naše u Bačkoj mi, Bunjevci,naljubili pridosta, a nije sveta ko Tvoja!Napadali smo se i mi na kolina po njojod rada, a nismo morali uvik…

Pomolimo se. Priustrajni Isuse,snagu nam daj za ustat kad pod teretomkriža padnemo. Nek nas ni udarci ne-pravdi od drugi ne ometu u činjenjudobra. Ni ruganje naši bližnji. Amen.

Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

X. Postaja

Isusa svlače i daju mu žuč da pije.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Na Kalvariji si. Stigo si do krajajedva… Nedilima ljudi nikad kraja – po-nizit Te je, Isuse, tribalo i u zadnjemčasu: izranjenog Te, nagog, svitu poka-zat, a umisto vode, gorku žuć dat Ti pit.

Žući smo se i mi napili. Nisu nasvlasti mazile. Nisu! Već nikale i potirale!Često je takog znalo bit… Poludi čovikkad se ovlasti! I med našim svitom tog jeznalo bit…

Pomolimo se. Pridobri Isuse, sa-deri s nas, ljudi, grišnu težnju da drugesa zavišću svlačimo i s prkosom ogolju-

jemo! Od žući nas Bunjevce sačuvaj – ida je drugima dajemo i da je od drugiprimamo. Amen.

Oče naš…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

XI. Postaja

Isusa groznih čavlih prikuju na križ.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Klinovi nisu mali. Ni kalapač. Zausmrtit čovika ljudima ne manjka dara!Udarci mržnje tupi gone bol… Krv Ti jemorala štrapnit svudan – prisveta krvTvoja za nas grišne prolivena…

Strašna je to muka! Bol valjda sad uTebi, Isuse, živi svoju punoću. Skroz Teona prožimlje. Takog budne kad je ratmed ljudima. Vidilo se sad kad je bio uRvackoj, čemu smo se protivili. Di bimogli na svoje?

Pomolimo se. Primučeni Isuse,drž dalje od ljudi i kalapače i klinovemržnje i pakosti, jel oni nevolje svakakepredu i stalno nose. Napose spasi sve,pa i nas Bunjevce, od rata, kad mrž-nja razularena goropadno gospodari.Amen.

Zdravo Marijo…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

2/2013 � Zvonik26

Put križa

XII. Postaja

Isus na križu viseć umire.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Na gredi Lubanjskoj visiš propet.Raspeli su Te. Bezumni svit! I taka vlast!Visiš, kažem, na križu propet s dvojicomkraj sebe… Niki razbojnici su bili. Snjima da završiš!?

Ne kuniš nikog – u miru si sasvima dočeko nezasluženu smrt! Sve senamirilo, ispunilo… Povist se ostvari-la… Skončat u miru sa svima uzor tribada je i svim ljudima, naročito nama, pos-vađanim Bunjevcima.

Pomolimo se. Neumrli Isuse, po-taknjivaj nas povazdan da se za života nazemlji za smrt spremamo čineći Tebiugodna dila. Podari mudrosti i omilisvima volju za vodit život po kripostima,što je put u život vični. Amen.

Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

XIII. Postaja

Isusa skidaju s križa u naručajsvete Majke.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Mrtvo dite u majčinom je krilu…Veće žalosti za ženu ne mož bit. Zacilo.I Srce je božansko probodeno Tvoje,Isuse, za svaki slučaj. Pomažu skidatstranci – pomoć od najrođeniji opetnema. Skoro nigdi nikog! Znamo mi to,Bunjevci, pridobro...

Osamljenost nam je ko nika sud-bina. Svidoče o tom naši salaši. Ti otocinaše samoće. Ti prostori našeg začud-nog opstanka! S njevim nestankom koda i mi nestajemo... Nesnađeni bora-vimo rasuti svudan.

Pomolimo se. Priblagi Isuse, odsmrti nagle i nenadane sačuvaj sveljude. Umiruće nek čvrsto dotiče nadau vično spasenje. Uzdanje da čovik neumire nikad raširi med ljudima. Amen.

Oče naš…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

XIV. Postaja

Isusovo tilo polažu u grob.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagosliv-ljamo Te.

– Jer si po svojem svetom križu otku-pio svit.

Poslidnja Tvoja postaja… U ze-maljskom životu, doduše. Umrit si moroi bit saranjen. Ko i svaki čovik! Iz zemljestvoren, u zemlju se mora i vratit. Znam,nema života brez smrti…

Do uskrsnuća, istina, što si nam, oBože naš, svojom smrću podario. O, bla-ženi nek su onda i Tvoja smrt i taj grob.

Posli sarane Tvog tila, iz svakog grobačežnjom Uskrsa vični život klija…

Pomolimo se. Prislavni Isuse, uč-vrsti u Bunjevaca ufanje da je smrt čo-viku potribna za vični život. Razžari namnapose viru u to kad budnemo moralistojat nad otvorenom rakom naši naj-bliži. Amen.

Zdravo Marijo…

Smiluj nam se, Gospodine!– Smiluj nam se!

Prikazanje

Vikovični Bože, kralju svita, gos-podaru sveg na zemlji, zafalan sam Ti nadanašnjoj milosti! Izmolio sam bunje-vački Put križa za oprost grija i zaokripu duše od Tebe, Bože moj, za me,za moje bližnje koji su sad daleko, zamoje pokojne i za cili moj bunjevačkirod, tu malu granu rvackog naroda, raš-trkanog po Bačkoj – od Čonoplje, Som-bora i Lemeša pa do mista oko Baje, štosu u Madžarskoj.

Duboko ponizan, svistan svi slabos-ti koje sam Ti prizno, kajem se i zebemu duši. Budni zato milosrdan sudacprema meni i svima nama kad nam bud-neš uskrsnutim sudio. A dotle milosrđeTvoje i vira u boljitak svakovrsni, načemu tribamo žarko radit, nek nas sveu životu ogrne. Amen.

Zvonik � 2/2013 27

Put križa

Poziv na pretplatuBunjevački put križa

Tekst ove, skraćene verzije Bu-njevačkog puta križa prate ilustracijepostaja Antuna Rudinskog.

Cjeloviti tekst Bunjevačkog putakriža bit će objavljen u knjizi u kojoj ćese nalaziti i fotografije križeva kraj-putaša fotografa Augustina Jurige.Knjiga - molitvenik za privatnu upo-trebu bit će objavljen u Velikom tjednuove godine, a svi koji se žele pretplatitimogu to učiniti do 17. ožujka up-latom na račun:

Hrvatska čitaonica, Subotica,Bele Gabrića 21, rač. br.

325-9500900020208-98

Pretplatom na knjigu pomoćićete obnovu Kopilovićevog križa naSomborskom putu između Male Bos-ne i skretanja za Tavankut i obnovuraspela na Kalvariji u Bajmaku.zkvh.org.rs

Zvonik: Mnogi vjernici vidjeli suVas u službi oltara u našoj katedrali, tečesto na sprovodima. Recite nam kakoste se i kada odlučili biti đakonom?� Kada je 1994. osnovan Teološko-

katehetski institut naše biskupije, po-tražio me je tadašnji župni vikar kate-drale, vlč. Károly Vajda, koji je moju obi-telj odranije poznavao iz crkve. On meje pitao da li bih želio proširiti svoje zna-nje iz teologije i crkvene povijesti, zatimpredložio da pokušam upisati uz radniodnos ovaj institut i u tome je i uspio.Tada još nije bilo riječi o tome da bi sesa stečenom diplomom mogao i zare-diti.

Zvonik: Budući da đakonska služ-ba uključuje i propovijedanje, te vrše-nje više liturgijskih čina, za nju je po-trebna određena akademska i duhov-na formacija. Gdje ste i kada stekli tuformaciju?� U jesen 1994. s prvom generacijom

upisanih je započelo moje školovanje.Za početak nisam bio uvjeren da će mipoći za rukom uz rad u smjenama utvornici ići i na predavanja i polagatiispite. Predavanja su u ono vrijeme namađarskom jeziku bila u kući za duhov-

ne obnove na župi u Totovom Selu – nahrvatskom su predavanja bila u NovomSadu i u Subotici – Aleksandrovu, alisam mislio – ako ne pokušam ondaneću ni uspjeti. Za vrijeme studija smosaznali da će preuzvišeni gospodin bis-kup diplomu ovog instituta priznati kaojedan od preduvjeta za đakonsko ređe-nje. Nakon diplomiranja 1999., moj žup-nik msgr. Stjepan Beretić predložio mije da, ukoliko želim iskoristiti svoje zna-nje, predam zamolbu Ordinarijatu zađakonsko ređenje, naravno uz prista-nak supruge, što je također bitan pre-duvjet. Molba mi je bila prihvaćena i naUzašašće 2000. biskup Ivan me zaredioza stalnog đakona, četvrtog po redu uovom staležu u našoj biskupiji.

Zvonik: U našoj biskupiji djelujetek desetak trajnih đakona, tako damnogi vjernici nisu imali prilike susrestise s njima. Kako su Vašu službu pri-hvatili članovi Vaše obitelj, rodbina iprijatelji?� Supruga me kao zauzeta katolkinja

koja svu svoju snagu crpi iz duboko usa-đene vjere, bez oklijevanja podržala usvemu od početka školovanja pa sve dodanas. Na nju sam se uvijek mogao

oslanjati i u raznim konfliktnim situaci-jama, mislim na vrijeme kada sam kaođakon još bio i u redovnom radnom od-nosu i tražio svoje mjesto među lju-dima. S obje strane rodbine i poznanikasam isto doživio prihvaćanje, ali narav-no i poneko nerazumijevanje – u pozi-tivnom smislu – od starijih ljudi, jermnogima nikako nije „leglo“ kako jamogu obući liturgijska odijela i služitikod oltara s redovnim svećenicima kadsam ja oženjeni čovjek?

Zvonik: Ðakonska služba se odli-kuje služenjem kod oltara, ali i drugimnačinima služenja. Kako doživljavatetu dimenziju služenja svoga đakonata?� Poznato je da đakoni mogu sami

predvoditi liturgiju riječi, u kojoj nemapretvorbe kruha i vina, prisustvovati iblagoslivljati ženidbu, dijeliti krštenje ipričest, katehizirati, vršiti karitativnuslužbu, dijeliti blagoslove i voditi spro-vodne obrede, ali ne mogu dijeliti op-rost grijeha, pa ni bolesničko pomaza-nje. Pokušavam odgovarati ovim služ-bama mada se iskreno i ne osjećamdostojnim ovog poziva. Znam da bih tre-bao biti ljudima primjer u življenju krš-ćanstva – jer u meni vide ne samo jed-nog oca s mnogo djece, nego me gle-daju kao jednog malo čudnog „sveće-nika“ – a koliko puta u tome zakažem.Kada vršim neku službu, kada predmo-lim u ime Crkve, trudim se da to nebude samo puko recitiranje, nego da tozaista bude proživljena molitva u imesvih prisutnih, a u čemu moja osobanije ni bitna.

Zvonik: Što je za Vas osobno naj-važnije u đakonskoj službi, tj. u čemuse najviše osjećate đakonom?� Tu sam malo stao razmisliti…

Kada me vjernici vide kod oltara, naro-čito u nekim svečanijim prilikama, zdes-na gospodinu biskupu, onda sam samojedan vršitelj svoje službe među osta-lima. Drugo je kada idem ulicom, vozimbicikl, stojim negdje u redu pred nekim

2/2013 � Zvonik28

IntervjuRazgovor s vlč. Ferencom Sótányijem, stalnim đakonom

Đakonat kao život u služenjuRazgovarao: vlč. Mirko Štefković

Kada vršim neku službu, kadapredmolim u ime Crkve, trudim seda to ne bude samo puko recitira-nje, nego da to zaista bude proživ-ljena molitva u ime svih prisutnih,a u čemu moja osoba nije ni bitna.

Ferenc Sótányi je rođen u Somboru 22. prosinca 1963. Odrastao je u rad-ničkoj obitelji u Bogojevu. Srednju elektrotehničku školu završio je u Subotici.Nakon vojske zaposlio se u Birografici, a zatim u Azotari sve do 2003. godine. Upotrazi za istinom svoj je život položio u ruke Gospodnje 6. svibnja 1988. godine.Godine 1989. oženio se s Margit Pásti. Danas oni imaju sedmero djece, četiri sinai tri kćerke, od 8 do 23 godine. U želji produbljivanja poznavanja nauka Crkve isvoga životnog poziva, 1994. se uz radni odnos upisao na Teološko-katehetski in-stitut Subotičke biskupije na kojem je diplomirao 1998. godine. Za đakona je za-ređen 1. lipnja 2000., te od tada služi u župi sv. Terezije Avilske.

šalterom, kupujem na tržnici, pratim di-jete u školu i slične svakodnevne scene:tu se moram vladati kao đakon, slugaCrkve, jer tu ljudi kroz mene vide i gle-daju Crkvu, kakva jest. Jednostavnije bibilo izgubiti se u masi, bez imena ali tunema pardona. Sve se vidi, sve se pam-ti. Jest da smo svi mi kršćani odgovornipred Bogom i ljudima za svoje vladanjei djela, ali ako se netko javno odlučio iobvezao slijediti samo jedan put, jednuvrednotu, tada njegove slabosti i grijesipostaju ogromni i skandalozni predočima drugih ljudi. Zato se u svako-dnevnim obvezama osjećam najviše đa-konom.

Zvonik: Iz svećeničkih krugova jepoznato da ima vjernika koji izričitotraže da Vi predvodite sprovode njiho-vih najmilijih. Kako su Vas prihvatilivjernici?� Mislim da tu nema nijansi. Postoje

i postojat će uvijek dvije grupe: oni kojiprihvaćaju postojanje oženjenog đakonau crkvi i oni koji to neće nikako. Prvimane treba objasniti da je Crkvi u određe-nim slučajevima potrebna i dobrodošlaova vrsta službe, pomoć oženjenih muš-karaca, jer su župni svećenici često putapreopterećeni zadaćama, pastoralom idrugim. Drugi se protive zbog „poniža-vanja“ prisutnošću samo đakona i tooženjenog, pa sve pitaju zašto nije do-šao ovaj ili onaj… Ipak, ne mogu reći dasu se mojoj prisutnosti na nekoj litur-gijskoj službi otvoreno suprotstavili. Je-dino primjećujem kada ljudi jedan dru-gom znakovima pokazuju: Vidi, ovajnosi burmu na prstu, što sad ovo znači?A prsten bračnog saveza neću skinutitakvima za volju nego ostajem ponosanna svoj stalež i koga interesira, objasnitću situaciju. Mislim da je potrebno dase promjene generacije kako bi stalniđakoni postali općeprihvaćeni – ili, dajBože, da se toliko poveća broj svećenič-kih poziva u svijetu da oženjeni đakonini ne budu potrebni mjesnim crkvama.

Zvonik: Kako ste zadovoljni su-radnjom sa svećenicima, osobito užupi u kojoj djelujete?� S moje strane tu nema mjesta ni-

kakvom nezadovoljstvu. Osjećam se po-čašćenim što sam ređenjem primljenmeđu služitelje Crkve koji su punoobrazovaniji i puno su više žrtvovali ižrtvuju se za svoj poziv nego što sam ja.Ne bih htio nikoga poimence istaknuti,ali je činjenica da uživam ogromnu pot-poru mojih pretpostavljenih i svećen-stva subotičkih dekanata u đakonskojslužbi i kao otac obitelji. Pitanje trebamnajprije ja sebi postaviti i to što češće:

koliko su svećenici zadovoljni mojomsuradnjom. Tu bi se moglo štošta reći.

Zvonik: Imate i brojnu obitelj, kojojje sigurno potrebno posvetiti puno vre-mena. Na koji način uspijevate uskla-diti obiteljske obveze i obveze službe?� Kada sam prije 13 godina pisao za-

molbu za ređenje, naglasio sam da akose mora birati, uvijek ću prednost datiobiteljskim obvezama. To ne znači dase osjećam manje odgovornim za pot-rebe Crkve kao đakon, ali tu isplivavana vidjelo razlika između oženjenog i„slobodnog“ čovjeka. Neoženjen raspo-laže svojom osobom, samostalno možedonijeti odluke što će raditi, a oženjenne pripada samo sebi, jer „postaju jednotijelo“. Ako želi sačuvati skladan brak iobiteljski život, mora se vladati odgo-vorno i prema svojoj supruzi i premadjeci u svim izazovima i potrebama nji-hovog uzrasta. Na primjer, i upravo sa-da kako odgovaram na ova pitanja,stalno moram prekidati jer mi jedno zadrugim dolaze djeca iz škole – imamčetvero osnovaca i dvoje srednjoško-laca – i svi mi u istom trenutku želeispričati kako je bilo u školi, pokazati miinteresantne zadaće na natjecanju izmatematike i sve što je za njih jakobitno. To se ne može odgoditi, mora imse biti na raspolaganju jer imaju samojednog oca, koji im treba tu i odmahkao otac, a pisati može i kasnije.

Moram reći da tu često puta imami obostranu grižnju savjesti: ako u ne-

čem dajem prednost crkvenim odgo-vornostima, zbog toga, a kad prednostdajem obiteljskim očekivanjima, ondazbog toga. Ovdje se želim i ispričatisvima onima kojima sam dao razloga zanezadovoljstvo mojom službom. No, po-novno naglašavam da mi je u tome navelikoj pomoći razumijevanje moje sup-ruge bez čega ne bih mogao održavatiravnotežu obveza.

Zvonik: Vaša služba zacijelo je ve-liki blagoslov župnoj zajednici, a vjeru-jemo i Vašoj obitelji. Što biste poručilimuškarcima koji razmišljaju o trajnomđakonatu?� Svećenik se zavjetuje na čistoću i

poslušnost svom biskupu. Zaručnici seu braku zavjetuju na doživotnu vjernostisključivo jedno drugom, što je adekvat-no onom prvom zavjetu. U oba slučaja,kršćanin deklarativno prihvaća svojizbor, svoj poziv a time i svoj križ. Bititrajni đakon za obadvoje supružnikaznači prihvaćanje ne samo voljene oso-be u braku nego i svog zajedničkogkriža. Treba biti spreman na službukroz čitav život: i obitelji i Crkvi. Nijeslučajan uvjet da se stalni đakoni moguzarediti s navršenih 35 godina života i,ako su u braku, moraju se dokazati kaouzorna kršćanska obitelj. Pitanje o ko-jem svatko treba razmišljati na pragu iliu punoljetnosti jest, na koji način jamogu najviše dati od sebe za svoju obi-telj, Crkvi, čitavoj kršćanskoj zajednici?Jesam li zaista spreman dati sebe pot-puno ili ipak želim sebi malo „lufta“?Ako sam na to iskreno odgovorio, kas-nije se neću pokajati za svoj izbor.

Zvonik � 2/2013 29

Intervju

Kada idem ulicom, vozim bicikl,stojim negdje u redu pred nekimšalterom, kupujem na tržnici, pra-tim dijete u školu i slične svako-dnevne scene: tu se moram vladatikao đakon, sluga Crkve, jer tu ljudikroz mene vide i gledaju Crkvu,kakva jest.

Naglašavam da mi je na velikupomoć razumijevanje moje suprugebez čega ne bih mogao održavatiravnotežu obveza.zkvh.org.rs

Na svetkovinu Obraćenja sv. Pavla, 25. siječnja, sjeme-nište i gimnazija „Paulinum“ slavi svoje proštenje. Ovogodiš-nja jubilarna proslava započela je svečanom svetom misom,koju je predvodio apostolski nuncij u Republici Srbiji mons.Orlando Antonini uz koncelebraciju beogradskog nadbi-skupa mons. Stanislava Hočevara, umirovljenog segedin-skog biskupa mons. Endrea Gyulaya, mons. JosipaMiocsa, rektora „Paulinuma“ i dr. Tivadara Fehéra, profe-

sora. Prigodnu homiliju apostolski nuncij je izrekao na tali-janskom jeziku uz prijevod na hrvatski i mađarski jezik. Predkraj mise, uslijedio je kratak kulturni program kroz glazbu irecitaciju, kojeg su pripremili sjemeništarci.

Dva naša profesora primili visoko papinsko priznanje

Cjelokupno slavljezavršeno je svečanomdodjelom visokog pa-pinskog priznanja „ProEcclesia et Pontifice“dvojici zaslužnih profe-sora naše gimnazije –profesoru geografijeStipanu Stantiću iprofesoru matematikeBalázsu Léneru. Obo-jica profesora su svojimdugogodišnjim ustraj-nim i požrtvovnim ra-dom zadužili „Pauli-num“ te pridonijeli veli-kom uspjehu u odgojumnogih generacija.Rektor sjemeništa je

pročitao njihovu biografiju pred okupljenima i zajedno s Nun-cijem uručio im ovo visoko priznanje.

Zahvala sudionicima i dobročiniteljimaUz sjemeništarce – učenike, u ovom slavlju su sudjelo-

vali profesori gimnazije Paulinuma, roditelji učenika, dobro-

činitelji sjemeništa, predstavnici raznih institucija, direktoriosnovnih i srednjih škola i nekih ustanova, te vjernici grada.Svojom nazočnošću slavlje su uveličali generalni konzul Re-publike Hrvatske Dragan Ðurić, predsjednik Pokrajinskeskupštine István Pásztor, pokrajinski tajnik za obrazovanjemr. Andor Deli, predsjednik Izvršnog odbora HNV-a DarkoSarić Lukendić, predstavnik Mađarskog nacionalnog vijećaZsolt Várkonyi, predsjednicaSkupštine grada Subotice Má-ria Kern Sólya, dogradonačelnik Subotice Blaško Stantić,zamjenik direktora Fonda za kapitalna ulaganja Imre Kern idekanica Učiteljskog fakulteta dr. Marta Takács.

Duhovna obnova u sjemeništuU svakoj se katoličkoj ustanovi održavaju duhovne ob-

nove pa tako i kod nas. Duhovna obnova u „Paulinumu“ uvi-jek slijedi nakon proštenja i završetka polugodišta. Tih sedana povlačimo od svakidašnjih obveza i posvećujemo senašoj nutrini. Dva dana provodimo u tišini i molitvi. Prvi danduhovne obnove započeo je zazivom Duha Svetoga i uvod-nim razmatranjem koje je vodio župnik iz Male Bosne iurednik Zvonika vlč. Dragan Muharem. Vlč. Dragan je usvom razmatranju napomenuo jednu veoma važnu stvar uduhovnim vježbama: U duhovnim vježbama važno je da svat-ko nađe svoje samotno mjesto u duši, odnosno pustinju kaošto je to činio sam Isus koji je boravio u pustinji i gdje je raz-govarao s Bogom. Razmatranja na mađarskom jeziku imao jekapelan iz katedrale vlč. Szilárd Balcsák, koji je govorioo važnosti crkvenog vremena korizme. Duhovna obnova za-vršena je svečanom svetom misom koju je predvodio rek-tor sjemeništa.

2/2013 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Dario Marton i Matija Merković

Proslava dana škole i sjemeništa „Paulinum“ u 50. obljetnici postojanja

Piše: Tomislav Vojnić Mijatov

PosjetSvakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vra-

tima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijašekošulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baškako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosiopapirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sum-njiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi

koji su u crkvu dolazili krasti.– Dođem se pomoliti – od-

govorio je mladić.– Pomoliti se?! Što možeš

izmoliti za tako kratko vri-jeme?

– Pa... svakoga dana do-đem u crkvu o podne i kažem:„Isuse, Sven je“, a zatim odem.Molitva je kratka, ali siguransam da me Isus čuje.

Nekoliko dana kasnije,mladić je teško stradao u ne-sreći koja se dogodila naposlu, pa je prevezen u bol-nicu.

Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se do-laskom raspoloženje potpuno promijenilo. Uskoro je ta sobapostala stjecište svih bolesnika na odjelu. Mladi i stari čestobi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smi-ješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu.

Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeoje pored njegova kreveta.

– Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tomuhrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?

– Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan opodne.

– Ali ovamo nitko ne dolazi o podne – upadne mu u riječsestra.

– Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata mojesobe i kaže: „Svene, Isus je“. I onda ode.

Komad drvaJedan je čovjek imao u svom salonu na vidnom mjestu

obješen čudan predmet. Kad ga je netko upitao zašto to tamodrži, počeo je pričati.

Jednom sam bio u šetnji s dje-dom u parku. Bilo je hladno zimskopopodne. Djed je polako hodao zamnom. Imao je slabo srce. Htio samići do zaleđenog ribnjaka. Mogu li sesamo malo klizati? – pitao sam djeda.Djed se bojao za mene. U trenutkukada sam stao na led, upozorio me:Pripazi...

Bilo je kasno. Led je bio priličnotanak i ja sam propao u vodu. Djed jeodlomio granu i pružio mi njen kraj.Uhvatio sam se, a on me svom sna-gom vukao, dok me nije izvukao izrupe u ledu. Plakao sam od straha idrhtao od studeni. Trebao sam toplukupku i krevet. Moga je djeda ovajdogađaj tjelesno i psihički iscrpio. U noći je dobio srčani udari umro. Sve nas je to jako ražalostilo. Otrčao sam do ribnjakai odande donio granu. Onu granu, kojom je djed spasio mojživot a svoj izgubio. Dok živim visjet će na ovom zidu kaoznak njegove ljubavi prema meni.

Tako i kršćani imaju u svojim domovima komad drvakoji ih podsjeća na ljubav Onoga, koji je za sve ljude dao svojživot.

Zvonik � 2/2013 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za kateheteDrage ketehete! Donosimo vam dvije priče Bruna Ferrera (koje možete naći u obliku Power Point prezentacije na

www.nadbiskupija-split.com/katehetski), a koje govore o molitvi i o tome što križ simbolizira u našem životu i na zidovimanaših domova, te ih u ovim korizmenim danima možete dobro iskoristiti kao motivacijski dio, nadahnuće za razgovor ili kaoaktualizaciju pojedinih nastavnih tema. Kako se Uskrs već bliži, za učenike nižih razreda vam predlažemo radionice za iz-radu uradaka na temu Isusove muke i uskrsnuća, za koje materijale pripravljene za tiskanje možete naći na http://catholi-cicing.com/2011/04/religious-easter-craft-for-kids-make/. Također donosimo ideju s iste internetske stranice za to kako na-činiti vizualni pregled Velikog tjedna od Cvjetnice do Uskrsne nedjelje preko simbola, a koje možete iskoristiti bilo za škol-ske ili župne panoe, bilo za aktualizaciju ili sat ponavljanja o Isusovim posljednjim danima. Veoma važna, lijepa i zanimljiva,a možda nedovoljno poznata, pobožnost „Put svjetla“ (Via Lucis), nastala po uzoru na pobožnost križnoga puta, a moli seod Uskrsa do Duhova, također je nešto što djeci, mladima, ali i odraslima (ako radite na katehezi odraslih – bilo roditelja,bilo katekumena) puno znači kao pomoć u razumijevanju Isusova uskrsnuća. Lijep primjer molitava (skupa s uputama kakoje provesti u crkvi i prekrasnim slikama za svaku od 14 postaja, od kojih prvu objavljujemo na ovoj strani) Puta svjetla mo-žete pronaći na http://stvorenizanebo.forumotion.com/t774-put-svjetla. Power Point prezentaciju „Put svjetla – razmatra-nje o Isusovu uskrsnuću kroz 14 postaja“ daje na korišćenje internetska stranica

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/Uskrs.html. Plodno finale Korizme i puno milosti u danima Velikog tjedna!

zkvh.org.rs

Isus im odvrati: „Imajte vjeruBožju. Zaista, kažem vam, rekne li tkoovoj gori. ‘Digni se i baci u more!‘ i usvome srcu ne posumnja, nego vjeruje daće se to što kaže, dogoditi – doista, bit ćemu! Stoga kažem vam: Sve što god za-molite i zaištete, vjerujte da ste postigli ibit će vam! No kad ustanete na molitvu,otpustite ako što imate protiv koga, da ivama Otac vaš koji je na nebesima, ot-pusti vaše prijestupe“ (Lk 11,22-27).

Uspješnost – neuspješnostmolitve

Često nam izgleda da su nam mo-litve bezuspješne. U takvim trenucimaznajmo ovo: Bog je vjeran. Potrebnanam je ustrajnost i postojanost, jer seona isplati najprije nama i našem molit-venom stavu. Čekati znači vjerovati irasti u vjeri. Kada bi nas Bog smjestauslišio, mi bismo ga možda ostavili ikrenuli svojim putem sve do druge hit-ne potrebe. Bog želi da budemo s nji-me. Sjetimo se raja zemaljskoga. Ada-mu i Evi nije ništa nedostajalo dok subili prijatelji s Bogom. Kada su prestalibiti Božji prijatelji, krenuli su svojimputem, putem trnja, drača, muke i nakoncu putem smrti.

Molitva nam treba biti ispunjenapouzdanjem i nadom u Božje uslišanje.S potpunom sigurnošću treba biti uvje-ren da Bog uvijek čuje naše molitve i daće ih uslišati u pravi trenutak. Bog znabolje od nas kad smo zreli za primanjenjegovih darova i koji su darovi za nasnajbolji. Drsko je u molitvi Bogu davatinaredbe i naloge. Blažena Djevica Ma-rija na svadbi u Kani Galilejskoj nijeIsusu davala nikakve naredbe ni na-loge. Ona je samo upozorila Isusa nanevolju u koju su upali mladenci. Vinanemaju (Iv 2,3). Onaj tko ljubi Boga naobziran način, ne vodi brigu o tomekako bi molio za ono što mu nedostajei što želi. On jednostavno stavlja svojumolbu pred Ljubljenoga kako bi Onmogao učiniti ono što smatra da nam jedobro.

Konačno uslišanje tek nadolazi. Iz-raelci su stoljećima molili i čekali rosu sneba. I konačno je rosa pala u osobiIsusa Krista iz Nazareta. Zašto bismomi iščekivali drugačiji Božji postupak

kada nam je doista obećana nova rosa,novi život u Isusu? Kada bi u našim mo-litvama prevladavali više hvalospjevi iveličanje Boga, onda bi i prozbena mo-litva bila više predanje nego prošnja.Možda je poteškoća u našim molitvamau tome što mi preziremo i premalo cije-nimo najveći dar što nam je Bog ponu-dio, a tražimo sitnice i igračke o kojimagovori Ivan od Križa: „O, duše, koje stestvorene za ove veličine i koje ste nanjih pozvane! Što činite? Na čemu se za-državate? Vaše su težnje niske, bijednoje što posjedujete! O sljepoće nad ko-jom je vrijedno plakati, jer ste slijepi pritolikom svjetlu i gluhi pri tako jasnimglasovima, te ne zapažate da dok tražiteveličinu i slavu, ostajete bijedni i zaba-čeni, u neznanju i nevrijedni tolikih do-bara“ (Duhovni spjev, 39,7). Stvorenismo i pozvani slijediti najviši dar štonam je Bog darovao, svoga Sina IsusaKrista. On je Svjetlo koje obasjava našunutrinu, on je Veličina za kojom tre-bamo težiti, on je Glas koji po sabranojmolitvi govori unutar čovjekove duše.

Znamo li razlikovati Božji dar, od da-rova što nam ih daruje ovaj svijet kojiprolazi? Taj Božji dar je sam Isus!

Molimo li Boga ili molitve?Bog sam daje poticaje moliteljima

da izvrše djela koja su u skladu s voljomBožjom i njegovim planovima. „Zatomolitve i nastojanja tih duša uvijek pos-tižu svoj učinak“ (Ivan od Križa, Usponna Goru Karmel, III, 2,10). Poteškoća unašim molitvama može biti i pomalo našdrski stav pred Bogom. To je onda kadasmo u molitvi bez strahopoštovanja,iskrene vjere i pouzdanja. Koliko namje uopće stalo do Boga? Sveti Ivan odKriža će reći: „Kakav ideš pred Boga,takav se od Boga i vraćaš!“. Molitva jeprijateljski razgovor s Onim za kogaznamo da nas voli. Pred njim stojimotakvi kakvi jesmo, bez maske i fasade.Ako smo takvi, onda smo takvi i predBogom i pred ljudima. Onda mi molimoBoga, a ne molitve.

(nastavlja se)

2/2013 � Zvonik32

Duhovnost

Molitva u evanđeljima (11)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji samte izveo iz zemlje egipatske, iz kuće rop-stva“ – kaže Svevišnji na početku po-glavlja u kojem daje svoje zapovijedi (Izl20,2). Na Bliskom-istoku, u grčko-rim-skom svijetu, božanstva nikada nisu uči-nila prvi korak prema čovjeku. Uvijekje važilo ono „do ut des“ - „dajem dadaš!“ Tj. čovjek je donio svoje darovepred božanstvo i onda je imao nadu do-biti nekakvu milost što je tražio. Jahveje sasvim drugačiji: On prvi kreće u ak-ciju, i tek poslije izvršenoga povijes-nog djela traži od čovjeka zahvalu. Takoje uspostavio kontakt s Abrahamom,tako i s Mojsijem i s narodom: „Ja samte izveo iz zemlje egipatske...“.

No, postoji još jedna veća razlikakoja ga razdvaja od onih božanstva ljud-ske mašte. „Nebesnici“ Palestine, Egip-ta, Babilonije nikada nisu tražili više odonoga konkretnoga, što su vjernici do-nijeli: tele, ovcu, kolače, voće, cvijeće...Moralni život, ponašanje čovjeka nijebilo uvjet „milosti“ na što je Aštarta iliBaal trebao uzvratiti. Božanstva istoka igrčko-rimskog svijeta uopće nisu žudiliza čovjekom. Stvorenje je bilo određenoda ide u podsvijet, ne na Olimp ili u ne-kakvo nebo. Ti „bogovi“ nisu htjeli po-dijeliti svoj svijet s čovjekom. Imamosamo nekoliko izuzetaka. Što će immnoštvo ljudi u nebu? Oni su žudili zamaterijalnim stvarima, za konkretnimdarovima, dok je sam čovjek bio izru-čen njihovim hirovima, i na kraju odla-zio u podsvijet.

Jahve je sasvim drugačiji: On jeučinio prvi korak prema Hebrejima.Kada ih je izbavio iz Egipta, onda nijezatražio od njih žrtve, npr. stotine ovacai jaraca... Nema nigdje ovakvog opisa uBibliji poslije oslobođenja iz kuće rop-stva. On njih vodi do brda Sinaj, i dajeim zakone. Bog ne traži od Hebrejažrtve, nego daleko više: njih same.On traži čovjeka da po tim zakonimanjemu služi. Ovo je ta Jahvina izvan-redna razlika i kvaliteta: „Objavljeno tije, čovječe,... što Jahve traži od tebe:samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti, ismjerno sa svojim Bogom hoditi“ (Mih6,8). Njega ne interesira dar na oltaru,

nego čovjek, koga hoće imati pored sebe. Dok se drugi narodi hvale da su do-

bili moćnu, bogatu državu, političku siluod svojih božanstva, dotle Izrael možereći „jedino“ to da su dobili Jahve, kojitraži njihovu odanost u svagdašnjici. Iz-rael ekonomski nikada nije uspio probitise u prvi red, niti politički. Kralj David iSalamon bili su „veliki“ zato, u to vrijemeu Egiptu i u Babiloniji je bio građanskirat, jer su bili zauzeti samima sobom, ane sa sitnim vazalskim kraljevstvima. No,Hebreji su po zakonima dobili nutarnjebogatstvo: direktan odnos s Bogom, a potome čvrstu vjeru i moral. Sada, nakon3000 godina slobodno možemo procije-niti što je bilo trajnije: egipatska sila, kul-tura i zlato Babilonije ili Izrael!? Sve jenestalo, ali oni koji žive po zakonima Si-najskog saveza, još i danas postoje! Vjerai moral u pravoga Boga jača je od vlasti,novca, politike i ideologija. Povijest do-kazuje to pred našim očima.

Deset Božjih zapovijedi direktnooslovljavaju čovjeka: „Nemoj... Poštuj...“– to znači da sâm Jahve govori u njima.Izrael nije morao tražiti Boga, nego gatreba samo slijediti. Bog se ne skriva,nego otvoreno govori čovjeku. Zakon jezato dan da stvorenje ne luta, nego da

hoda po pravom putu. Danas je mo-derno reći „ja sam čovjek koji traži...“.Izvjesno vrijeme može biti opravdano,ali poslije godinu dana, taj više ne traži,nego uživa u svom stanju u kojem„lebdi“, jer kad mu se sviđa onda je„kršćanin“, kad pak želi sebi grijehadozvoliti, onda se još može vratiti na po-ganske putove – jer „još tražim“. Lu-kavo vara sebe i okolinu. Bog ovo nijedozvolio Hebrejima: „Ja sam te izveo izzemlje egipatske...“. Zbog spasilačkogčina čovjek je dužan slijediti zakone, itime poštivati Jahve.

Dolaskom Isusa Krista, Bog je na-pravio zadnji i najtemeljitiji spasilačkičin. Ono je napravio, što kaže prorokEzekiel: „Duh moj udahnut ću u vas dahodite mojim zakonima i da čuvate ivršite moje naredbe“ (36,27). Božjizakon je ljubav: „Ljubite jedan drugogakao što sam ja ljubio vas“ (Iv 15,12).Ako se redovito ispovijedamo, ako ne-djeljna pričest prožima naše srce, ondaje pravi zakon, Isus Krist u nama. Nemase što tražiti, nego „pođi za mnom!“(Mk 2,14). Treba ga nasljedovati usvagdašnjem životu, jer on ne traži našežrtve, nego daleko više: našu odanuosobu.

Zvonik � 2/2013 33

Upoznajmo Bibliju

Deset Božjih zapovijedi Piše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh.org.rs

Nedavno se na jednom blogu naInternetu pojavila priča o ocu koji jesklopio ugovor sa svojom kćeri da će jojisplatiti 200$ ako ne bude koristila Fa-cebook pet mjeseci. Prvih pedeset do-lara dobit će ukoliko se ne logira na Fa-cebook prvih mjesec dana, a ostatak poisteku ugovora.

U isto vrijeme je izašla priča o jed-noj 24-godišnjoj djevojci koja se prijavilakao pacijent u psihijatrijsku bolnicu jerje izgubila posao u kafiću zato što sesvako malo iskradala s posla kako biprovjerila svoj Facebook profil u obliž-njem internetskom caffeu. Dok je liječ-niku govorila o svom problemu, neko-liko puta je uzela telefon i provjerila je lijoj netko nešto novo postavio na profilu.

Priče su raznolike, manje ili višedrastične, ali sve vodi ka istom – ljudisve više primjećuju da njihovo ili pona-šanje njihovih bližnjih nije zdravo i tražepomoć. Psiholozi su izdvojili šest tvrd-nja koje ukazuju za ovisnost:

1. Puno vremena provodite razmiš-ljajući o Facebooku i što ćete na njemuobjaviti.

2. Osjećate potrebu koristiti Face-book sve češće i češće.

3. Facebook vam služi za odvraća-nje pažnje od osobnih problema.

4. Pokušali ste smanjiti korištenjeili u potpunosti isključiti Facebook, noniste uspjeli.

5. Kada niste u mogućnosti ili vamje zabranjen pristup Facebooku, u vamase javlja određena doza uznemirenosti.

6. Korištenje Facebooka imalo jenegativne posljedice na vaš posao ili us-pjeh u školi/fakultetu.

Zašto se ovo događa?

Facebook nas pušta pokazati dru-gima najbolje od sebe: na Facebook sestavljaju najljepše slike i pišu najpamet-niji statusi. Kreirate čitav jedan svijet ukojem imate puno prijatelja, putujete iuspješni ste. Osim toga, imate šansušpijunirati svoju obitelj i prijatelje, kao ijednom rečenicom obavijestiti velikibroj ljudi što se novo događa u vašemživotu. Facebook je pun raznoraznihigrica, što ga čini idealnim mjestom zasve – druženje, zabavu, posao...

Facebook je promijenio i način nakoji razmišljamo. Prije nekoliko tjedanau novinama je izašao naslov kako jedečko koji je osuđen za brutalno uboj-stvo djevojke popunio svoj profil s re-kordnih 5000 prijatelja. Nakon što sunjegovo ime i slika izašli novinama,ljudi su pohrlili dodati ga u svoj Face-book svijet. Iako je do prije samo neko-liko godina opća reakcija u takvim slu-čajevima bila da se takva osoba izbje-gava, danas, sa sigurne internetskeudaljenosti, takva osoba je senzacija.Obratite pozornost na sadržaje razgo-vora djece u školi. Prijateljstva se ras-padaju zato što je netko nekog u trenut-ku bijesa izbacio s popisa Facebook pri-jatelja, postavio pogrešan status, a nijeni rijetkost da se ljubavni parovi razi-laze zato što netko u nekom trenutkulajka pogrešnu sliku.

Lajkaj me!

Like na Facebooku je veoma za-nimljiva priča. Jednostavnim klikom

2/2013 � Zvonik34

Psihologija

Dodaj me na FacebookPiše: Antonija Vaci

miša je omogućeno da nekom stavimodo znanja da nam se nešto sviđa, ili danešto „lajkamo“. Korisnici su se tolikovezali za ovaj gumb da je utvrđeno kakoje mogućnost da netko izrazi dopadanjeprema nekoj tv seriji, javnoj osobi ilibilo kakvoj stranici dvostruko veća akopored piše „Like“ (dopada mi se) nego„become a fan“ (postani obožavatelj).Zbog tog brzog klika mišem stvari idutoliko daleko da je prije nekoliko godinajedna osoba izašla na snijeg u kupaćemkostimu kako bi pokazala prijateljicamada kao i one može dobiti veliki broj „laj-kova“ na svojoj slici. Više nije šokantnoni kada djevojčice u želji da privuku štoviše pozornosti slikaju sebe s maloodjeće u izazovnim pozama radi „like“klika.

Što vi kao roditelj možete učiniti?

Obratite pažnju na vrijeme koje vii vaši bližnji provodite na Internetu. Vo-dite primjerom, nije fer da vi provoditesate i sate gledajući serije ili nogomet ionda govorite djetetu o samokontroli.Obavite razgovor o traženju pažnje napogrešne načine i podsjetite ih da jed-nom kada se nešto postavi na Internet,ondje zauvijek ostaje. I na kraju, imajterazumijevanja za svoje dijete. I vi ste ne-kada bili mladi, ali u puno drukčijemsvijetu, a vašem djetetu je više od biločega u ovom novom svijetu potrebanprijatelj.

In memoriam

Bernanda Jurić(1993. – 2013.)

U rano jutro 1. veljače, utihnule suptice, Bog je iznenada pozvao k sebi Ber-nandu Jurić.

Ova mlada djevojka rođena je 27. 01.1993. godine, od majke Mirjane i oca Ive.Bila je vedra i nasmijana, spremna pomoći,uvijek tu kada treba. Osnovnu školu je za-vršila u svom rodnom Lemešu, a srednjupoljoprivrednu školu u Somboru. Poredsvojih školskih obveza imala je vremena za

folklor i aktivnosti u udruzi, a 2010. go-dine bila je bandašica.

Bila je vjernica, aktivno je sudjelovalau svetim misama i u župnom životu. Su-djelovala je na mnogim „Zlatnim harfama“ne samo pjesmom nego i sviranjem, a oblagdanima i u programima u crkvi. Me-đutim, Bog je htio da se pridruži anđeos-kom zboru, da mu pjeva psalme o svomkratkom životu.

Bernanda, živjet ćeš u našim uspo-menama.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine. Po-čivala u miru Božjem!

HBKUD „LEMEŠ“

U ovom broj Zvonika završavamopširni prikaz o vjeri s moralnog as-pekta. Budući da sam u nekoliko bro-jeva prikazao krepost vjere i kako ju živ-jeti u svojoj svakidašnjici, u ovom brojuupozoravam na grijehe koji uništavajunašu vjeru. Grijeh je najveći neprijateljčovjekove sreće općenito, pa tako mo-žemo reći da su ovi grijesi i najveći ne-prijatelji naše vjere i naše sreće.

NevjeraNevjera je najsudbonosniji grijeh

jer ruši svaki most prema spasu. Tko uz-vjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko neuzvjeruje, osudit će se. (Mk 16,16); Tkovjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko nevjeruje, već je osuđen što nije vjerovao uime jedinorođenoga Sina Božjega (Iv3,18). Strahota grijeha nevjere pokazujese istom u svjetlu objave po Isusu Kris-tu. Nevjera onoga koji je upoznao pos-lanje Isusovo u Duhu Svetome pa seprotiv tog poslanja pobuni ili ga čak pro-kune (jer mu vjera kvari račune), jestgrijeh protiv Duha Svetoga, grijeh kojizadaje smrt (Mt 12,31; Mk 3,29; usp. 1Iv 5,16; Heb. 6,4.6; 10,26).

No, valja ipak jasno razlikovati ne-vjeru za koju netko nije kriv, jer nije od-gajan u vjeri od onog pomanjkanja vjereza koje je netko sam kriv jer nije do-voljno poštovao dužnost upoznavanja iprodubljivanja svoje vjere. Najgori jeotpor vjeri koji može biti protiv spoz-nate vjere kao cjeline ili protiv jednespoznate istine.

Hereza – grijeh krivovjerjaHereza je podvrsta grijeha nevjere,

ukoliko se usuđuje sasvim ozbiljno sta-viti u pitanje temelj vjere, tj. Božju vje-rodostojnost u cjelokupnoj njegovoj Ob-javi, te – preuzetno se pouzdajući u svojvlastiti razum – „odabire“ pojedine ob-javljene istine, odbacujući ih ili prihva-ćajući. Ko izvana zaniječe vjeru ili nekuvjersku istinu a u duši uz nju pristaje,nije pravi krivovjerac premda teško gri-ješi protiv dužnosti ispovijedanja vjere,i Crkva s pravom postupa s njime kao skrivovjercem. „Mrtva vjera“, koja u nje-mu ostaje, optužuje ga ali mu i pružadasku spasa, preko pokore. Sigurno je,u svakom slučaju, da se – općenito go-voreći – nalazi u vrlo zlom položaju ka-tolik koji je izgubio vjeru – pošto ju jebio upoznao.

Vjerska sumnjaRiječ „vjerska sumnja“ ima u svag-

dašnjoj upotrebi razna značenja. Takogrješna vjerska sumnja jest drski sudokaljane savjesti da vjera ili neka vjer-ska istina nije sigurna. Od drske vjer-ske sumnje bitno se razlikuje stanje nu-tarnje neodlučnosti, udružene s iskre-nom voljom daljnjeg istraživanja istine.Svatko se može oduprijeti vjerskoj sum-nji produbljivanjem svoje vjere.

ApostazijaApostazija je nijekanje svoje vjere;

svjesno, voljno i slobodno okretanje odsvoje vjere. Za apostaziju je bitno da jedotični već bio kršćanin i ispovijedaosvoju vjeru, od koje se sada okreće.

ShizmaU shizmi je onaj koji odbije pos-

lušnost rimskom papi, ali svoju vjeru idalje prihvaća.

U ovom nabrajanju grijeha protivvjere možemo nabrojati i grijehe protivprve Božje zapovijedi a to su prazno-vjerje, idolopoklonstvo, gatanje i ma-gija, iskušavanje Boga, svetogrđe i si-monija, bezboštvo ili ateizam te agnos-ticizam. Evo u najkraćim crtama nešto io tim grijesima.

Praznovjerje je zastranjenje reli-gioznog osjećaja i djela koja iz njega iz-viru. Naime, ljudi nekad misle da je do-voljno izreći neku molitvu, sudjelovati umisi, poškropiti blagoslovljenom vo-dom neku osobu ili predmet i da ćeodmah zbog toga Božja milost djelovati.Međutim, tko tako razmišlja i čini, upaoje također u praznovjerje.

Idolopoklonstvo. Prva Božja za-povijed osuđuje mnogoboštvo. Od čo-vjeka traži da ne vjeruje u druge bo-gove osim u Boga, da ne časti druga bo-žanstva, osim Jedinoga. Idolopoklon-stvo se ne odnosi samo na krivo pogan-sko bogoštovlje. Ono ostaje stalna na-past za vjeru. Sastoji se u tom da seučini bogom ono što nije Bog. Nekad inehotice pretvorimo neku osobu ilistvar u „božanstvo“. Danas je na primjernekima TV postao pravi idol. Koliko lise samo vremena provede pred njim. Ito je suvremeno idolopoklonstvo.

Gatanje i magija. Bog može ob-javiti budućnost svojim prorocima ilidrugim svetima. No, ispravan je stav

kršćanina u tom da se, u stvarima kojese tiču budućnosti, s povjerenjem predau ruke Providnosti i da u tom pogleduizbjegava svaku nezdravu radoznalost.

Sva djela magije – gatanja i čara-nja, kojima bi se htjelo podložiti tajnemoći i staviti ih u vlastitu službu te stećinadnaravnu moć nad bližnjim – pa biloi zato da mu se pribavi zdravlje – teškaje povreda kreposti bogoštovlja. A tadjela treba još više osuditi kad ih pratinamjera da se drugima škodi ili kad senjima traži zahvat zloduhâ. Za osudu jetakođer nošenje amajlija. Spiritizam(zazivanje duhova) često uključuje djelagatanja i magije. Crkva upozorava vjer-nike da ga se čuvaju.

Bezvjerje. Prva zapovijed Božjaosuđuje glavne grijehe bezvjerja: isku-šavanje Boga riječima ili djelima, sveto-grđe i simoniju. Iskušavanjem Bogauskraćujemo iskreno štovanje i pouz-danje koje dugujemo svome Stvoriteljui Gospodinu. U njemu je uvijek prita-jena sumnja u njegovu ljubav, provid-nost i moć. Svetogrđe jest obeščašćiva-nje sakramenata i drugih bogoslužnihčina, kao i osoba, predmeta i mjestaBogu posvećenih, ili nedostojno postu-panje s tim stvarima i činima. Simonijaje kupovanje i prodavanje duhovnihstvari. Misa niti bilo koji sakrament, da-kako, ne mogu se ničim platiti. No,prema Isusovim riječima: Vrijedan jeradnik hrane svoje (Mt 10,10), mjero-davna crkvena vlast određuje „priloge“koje vjernici moraju platiti i na taj načindati svoj doprinos uzdržavanju služite-lja Crkve.

Bezboštvo ili ateizam. Time štoodbacuje ili niječe Božje postojanje,ateizam je grijeh protiv kreposti bogo-štovlja. Često se ateizam temelji na kri-vom poimanju ljudske autonomije kojaide čak do nijekanja svake ovisnosti oBogu.

Agnosticizam. Agnostik je osobakoja ne niječe izravno da Bog postoji aponekad dopušta da postoji transcen-dentno biće, ali koje se ne može objavitii o kojem nitko nije u stanju ništa rećiili jednostavno tvrdi da je nemoguće do-kazati da Bog postoji.

Zvonik � 2/2013 35

Moralni kutak

Grijesi koji uništavaju vjeruPiše: mr. Andrija Anišić

zkvh.org.rs

Veliko bunjevačko-šokačko prelo u Hrvatskom domu u Somboru

Dobra glazba, veselo raspoloženje, pjesma i plesdo duboko iza ponoći. Tako bi se u nekoliko riječimoglo opisati Veliko šokačko-bunjevačko prelo u Som-boru. Bio je to 76. put da HKUD „Vladimir Nazor“ or-ganizira prelo, 9. veljače 2013. godine.

Dvorana Hrvatskog doma bila je puna gostiju, neki suna prelu bili po prvi puta, a većini je prelo događaj koji se ni-kako ne propušta. Prije nego li je počela sama preljska zabavau službenom dijelu prela goste su pozdravili predsjednikHKUD-a „Vladimir Nazor“ Mata Matarić i drugi uzvanici.

Ovogodišnjem prelu u Hrvatskom domu nazočili su ve-leposlanik Republike Hrvatske u Srbiji Željko Kuprešak, ge-neralni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske uSubotici Dragan Ðurić, konzuli savjetnici u Veleposlanstv uu Beogradu Valentina Šarčević i Darko Sabljak, pokrajin-ski tajnik za gospodarstvo, zapošljavanje i ravnopravnost spo-lova Miroslav Vasin, gradonačelnik Sombora NemanjaDelić, vijećnica Gradskog vijeća Snežana Periškić.

Prelo je bilo prigoda da dio svog programa predstave fol-klorna sekcija i pjevački zbor „Vladimira Nazora“. A onda sumikrofone uzeli gosti iz Kutine, klapa „Škrlet“. /HR/

„Književno prelo“ u Subotici u znaku knjige i riječi

Sedmo po redu „Književno prelo“ Hrvatske čitao-nice održano je 11. veljače 2013. godine u dvoraniHKC-a „Bunjevačko kolo“ u Subotici, a koje je već poobičaju okupilo veliki broj sudionika i posjetitelja.

Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivankovićrekla je kako se ovo „prelo“ razlikuje od drugih, napose posudionicima i programu jer su nam knjiga i riječ na stolu, a toje i prigoda da se prikaže cjelogodišnji rad. Prisutnima su seobratili i gosti: članica Izvršnog odbora Hrvatskog nacional-nog vijeća zadužena za obrazovanje Anđela Horvat, konzu-lica savjetnica u Generalnom konzulatu Republike Hrvatskeu Subotici Vesna Njikoš Pečkaj, podtajnik u Pokrajinskomtajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice MatoGroznica te član Gradskog vijeća Grada Subotice zaduženza kulturu Miloš Nikolić.

Publika je imala prigodu uživati u bogatom dramskom,poetskom i glazbenom programu. Na početku večeri lanjskisudionici Etno-kampa izveli su pjesmu „Mesija“. Adaptiraniulomak iz predstave Matije Poljakovića „Ode Ivo na ogled“izveli su mališani iz vrtića „Marija Petković“, dok su članoviMale scene Hrvatske čitaonice svoje glumačko umijeće pred-stavili izvevši predstavu „Pajica se upiškio“ Marjana Kiša kojuje adaptirala, proširila i režirala Bernadica Ivanković. Svojepjesništvo predstavilo je troje sudionika susreta pučkih pjes-

nika „Lira naiva“ – Stipan Bašić Škaraba, Mariška Prav-dić i Katarina Firanj.

Kako je Hrvatska čitaonica uključena u projekt obilježa-vanja „Godine hrvatskih velikana u Vojvodini“, među kojimaje ove godine i svećenik i pjesnik Aleksa Kokić (1913.-1940.),tako je dio ove večeri prošao u znaku povratka u „lirsko gni-jezdo“ ovoga velikana. U tom kontekstu, na prelu su se čuli injegovi stihovi o ljubavi prema Bogu, ravnici i bratu čovjekukoje su kazivali recitatori, kao i njegova pjesma o Suboticikoje je uglazbio Slobodan Ivković, a izvela Lidija HorvatIvković uz pratnju tamburaškog sastava „Klasovi“.

Na kraju večeri nastupila je Dramska sekcija Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“ iz Sonte, koja je izvelapredstavu „Dovedeni, zatečeni i naši“ autora teksta i redate-lja Ivana Andrašića.

Turnir sv. Josipa u ĐurđinuNakon kvalifikacijskih borba u stolnom tenisu u

Ðurđinu, natjecatelji su izvlačenjem podijeljeni u četiriskupine a mečevi su se igrali od 27. siječnja do 10. ve-ljače u župnoj dvorani.

U veliko finale su ušli Pajo Dulić ml. i Pajo Dulić st. Uneizvjesnoj borbi, zasluženo je sa 4:3 pobijedio Pajo stariji.On je uz prigodnu diplomu osvojio i prijelazni pehar. Sve su-dionike turnira je ukusnom tortom obradovala župna doma-ćica Slavica Prćić. Ako u nekoj župi postoje ozbiljni, dobristolnotenisači, rado bismo ih ugostili ili im došli u goste kakobismo odmjerili snage. /Nikola K./

Obilježeno deset godina od izlaskaprvog broja Hrvatske riječi

Prigodnom svečanošću i domjenkom na Otvore-nom sveučilištu u Subotici 1. veljače, obilježeno jedeset godina od izlaska prvog broja Hrvatske riječi,tjednika na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji.

Djelatnicima i gostima obratili su se ravnatelj NIU „Hr-vatska riječ“ Ivan Karan i odgovorna urednica tjednika dr.Jasminka Dulić.

Uredništvo Zvonika upućuje iskrene čestitke na ovomnesvakidašnjem jubileju, sa željom da rad NIU „Hrvatskariječ“ i dalje bude na korist i dobro svih pripadnika hrvatskezajednice u Vojvodini i Srbiji. /Zv/

2/2013 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Sporazum o suradnji dramskih odjela

Nakon držanog „Književnog prela“, predstavnici dram-skih odjela sedam hrvatskih udruga kulture iz svih krajevaVojvodine sastali su se kako bi razgovarali o budućoj surad-nji u tom području njihova djelovanja. Cilj ovog udruživanjaje unaprjeđenje i olakšavanje njihova rada u planiranju re-pertoara, pružanju stručne pomoći voditeljima i članovimadramskih skupina organiziranjem seminara, kao i organizi-ranje festivala na kojem bi se predstavio rad svih skupina.

Sporazum kojim se formira Asocijacija dramskih sku-pina potpisali su predstavnici sljedećih udruga: Hrvatska či-taonica – Subotica, KPZH „Šokadija“ – Sonta, HKUD „Vla-dimir Nazor“ – Sombor, HBKUD „Lemeš“ – Svetozar Mile-tić, HKUPD „Stanislav Preprek“ – Novi Sad, HKUD „Lju-tovo“ – Ljutovo i UG „Urbani Šokci“ – Sombor. Iako ova Aso-cijacija nema svojstvo pravne osobe, potpisnici su na dvo-godišnji mandat za zastupnika i koordinatora izabrali IvanaAndrašića iz Sonte, a za zamjenika Zvonimira Lukača izSombora. (Zv /K. Č.)

Da bismo bolje razumjeli znakkriža, svakidašnje križanje, stavljanjekriža u kuće, na grobove pokojnika ilistavljanje križa na prometna, vidljivamjesta, moramo se sjetiti rimskog caraKonstantita I. (Velikog), koji je, premapredaji, tijekom borbi na nebu vidioznak križa s riječima: In hoc signo vinces(„U ovom ćeš znaku pobijediti“). Jesmoli se mi kada sjetili da ćemo u znakukriža pobijediti? Jest, sjetili smo se i mii naši preci.

Gradili su naši preci križeve nesamo ispred crkava, kalvarija, grobalja,nego i križeve pokraj putova ili svojih sa-laša. U ovim krajevima dizani su križeviili ponekad i kipovi svetaca. Naročito jeovo izraženo u XIX. i prvom polovicomXX. stoljeća. Profesor matematike pok.Ivan Petrekanić je s nekoliko suradnikapočeo sakupljati materijal o križevima spodacima, slikama, opisom i sl., ali jeprerana smrt Ivana ovo prekinula. No,imamo dragocjene 4 knjige „Kőnyőrgé-sűnk szinehelyei“ („Mjesta naših moli-tava – Stari križevi subotičkih atara)“koje je dugotrajnim radom na mađar-skom jeziku napisao Dezső Csúszó .

Vremenom su križevi, nebranjenikrajputaši ili usamljeni na njivama, biliizloženi propadanju slučajnom ili nekadi namjernom rušenju ili premještanju.Neke je drvene izjela crvotočina, nekisu zbog rastvorljivog kamena izjedeni ilinagriženi. Neki su nemarom srušeni iostavljeni. Ima takvih koji više nisu nipopravljani jer su utemeljivači izumrli apotomstvo nije htjelo, nije smjelo ili nijeimalo čime ove križeve obnoviti. Sre-ćom, nešto je križeva krajem komunis-tičkog režima a naročito zadnje dvije de-kade popravljeno ili zamijenjeno.

Ima i novopodignutih, kao što jeStipićev križ na dolu Ðurđinskog putaprema Mišićevu ili križ pok. svećenikaLazara Ivana Krmpotića na Sombor-skom putu kod tzv. „baklerovog dola“.Zanimljivo je da je na Somborskom putupočevši od subotičkog vašarišta, dakleiza Kalvarije, odnosno od Malog Baj-moka do „Kaparova“, tj. raskrižja za Ta-vankut na razdaljini od 12 kmpostavljeno čak 9 križeva, izuzimajućicrkvu u Maloj Bosni.

U vremenu između dva svjetskarata u Bačkoj apostolskoj administraturitadašnji biskup Lajčo Budanović je imaostav da svaki katolik treba nedjeljom bitina sv. misi, a jedan od uvjeta je da može

stići do crkve za sat vremena i još tolikoda se vrati kući. Taj je kriterij bio ispu-njen izgradnjom crkve u Maloj Bosni i uÐurđinu, zapadno od Subotice, a bila jepriželjkivana i gradnja crkve na Hrvat-skom majuru i na Pavlovcu na zidinamanekadašnjeg samostana Pavlina. Tadakriževi gube dotadašnji značaj jer se u

nemogućnosti odlaska u crkvu na misuili križni put išlo „pod križ“.

Na svega 1 km od „Kaparova“ na-lazio se Kopilovićev križ. Taj je tri putasrušen, temelj mu je i sada na mjestu apostolje stoji razlomljeno. Desna lom-ljena strana je stojeća a lijeva lomljenastrana leži pokraj. Gornjeg dijela nema.Prema podacima iz knjige Dezsőa Csú-szóa, lokacija križa je u jugoistočnomuglu pustare, na sjevernoj strani Som-borskog puta i zapadnoj strani puta za

obiteljski salaš župe Tavankut. Na ne-kada cjelovitom postolju bio je tekst, isada vidljiv: OVAJ KRIŽ PODIŽE NASLAVU BOŽJU JAŠO KOPILOVIĆ SASUPRUGOM ESTEROM I SINOMMARKOM 1909. Na jug orijentiranikriž, izrađen je bio od kvalitetnog ka-mena i opremljen dodacima metalnihodlivaka (tabla INRI; korpus i reljefni likMarije). Utemeljivač Jakov (Jašo) Kopi-lović nije se vratio iz I. svjetskog rata audovica Estera nije više mogla samaodržavati križ do svoje smrti 1940.

Godine 1925. je velika oluja srušilakameni križ. U toj oluji je srušen i toranjžedničke crkve a toranj crkve sv. Rokau Subotici se zasukao. Jedini sin Marko(1895.-1935.) i žena mu Marija, rođ.Tumbas (1896.-1960.) obnovili su križza par nedjelja ali su gornji dio zamije-nili livenim željezom, nadajući se većojtrajnosti. No, gromovi na gredi ne mi-ruju i 1966. opet je grom udario i oštetiogornji, metalni dio. Unuk osnivača Stipeodnio je metalni križ u obližnju radio-nicu zadruge na popravak. Na pitanje„Što je to“, on odgovara „Zar ne vidiš,križ; Isus plače, nisu nam dali plaću“. Itada se ponekad radnicima uskraćivalaplaća ili kasnila. Križ je popravljen. No,ubrzo 1970. nevolja s gromom i olujomizvalila je križ, a nakon slaganja kamenazapne poljostroj i opet ga sruši i razbije.

Željezni križ je ležao dugo na travi,pored postolja. Nailazili su „skupljači“starog željeza ali kad su vidjeli da je tokriž, nisu ga uzeli. No, prema priči sta-nara salaša Marka, kopanjem kanala zatelefonski kabel i zavaljivanjem, zavaljenje i metalni križ. Ne zna se gdje je.

Najstarije unuče utemeljivača je jošživa Ðula (Julijana) Čović-Kopilović.

Sada je na pra-salašu pra-unukMarko a brat mu Branko je u MalojBosni.

Sada je vrijeme za obnovu križa uGodini vjere. Kako u neimaštini? Akoimamo vjeru kao Konstantin prije 1.300godina, da ćemo u znaku križa pobije-diti, onda krenimo.

Zvonik � 2/2013 37

Kultura

Poziv za „Liru naivu 2013.“Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan Kujundžić“ pri Ka-

toličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ Subotica upu-ćuju poziv na jedanaesti susret pjesnika Vojvodine „Lira naiva 2013.“.

Zainteresirani pjesnici trebaju poslati 3-5 svojih pjesama koje mogu biti pi-sane standardnim hrvatskim jezikom ili ikavicom (bunjevačkom ili šokačkom),a bit će objavljene u zbirci.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografijom/portret) treba poslatido 1. svibnja 2013. na adresu: Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Su-botica ili putem elektroničke pošte na adresu: katarina.celikovic@gmail.com.

Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefona broj 064/211-3186.

Sudbine križeva subotičkog atara

Kopilovićev križPiše: Grgo Kujundžić

zkvh.org.rs

Pobožno u korizmuKorizma je svima već znano razdoblje

koje traje 40 dana prije Uskrsa. U tom vre-menu nude nam se mnogi pobožni sadržaji.Kako se pripremiti za Uskrs?

Najbolje bi bilo da svatko ima svoj planu koji će staviti:

– molitvu i čitanje Biblije, Križni put,– post i– djela milosrđa.Čuli ste o važnosti molitve i čitanju Svetoga pisma u

crkvi i znate da Bog voli razgovarati s nama. A nama je nje-gova pomoć uvijek potrebna, njegova ljubav također.

No, kada se nečega odričemo – a to možemo smatrati„postom“ – to je važno dati onima koji nemaju. Dakle, akou korizmi ne jedemo čokoladu ili ne kupujemo ono štonam čini zadovoljstvo – darujmo to drugima. Važno je vi-djeti svojim „duhovnim“ očima one kojima treba pomoć.Darivanje je djelo milosrđa. Ako ste malo pronicljivi, sigur-

no ćete naći različite načine kako obradovati svoje prijate-lje, ukućane ili one s kojima se viđate a nemaju ono što viimate.

Križni put je prava pobožnost. Lijepo je bar jednom utjednu otići u crkvu na Put križa. U njemu je sva tajna Isu-sove ljubavi – priča o tome kako nas je njegova ljubav ot-kupila. Ali, možda je ipak najljepše Put križa moliti nanašim kalvarijama, u prirodi gdje smo još bliže jedni dru-gima.

Neka nam svima bude korisna korizma!Vaša Zvončica

Plavanjske „tute“U organizaciji HKUPD-a „Matoš“, u Plavni je od 10. do 12.

veljače održana šesta po redu manifestacija pokladnih običaja„Tuta“. Plavanjci se ponose svojom starom pučkom i kulturnomtradicijom koja je obnovljena osnutkom kulturne udruge „Matoš“.

I ove godine, u pokladnu nedjelju, 10. veljače, skupina od desetak naj-mlađih „Matoševaca“ odjenula se u narodno ruho, slovačko i šokačko, tenakon svete mise prošetala središtem sela. U Plavni ih nazivamo „lipe tute“.U pokladni ponedjeljak, 11. veljače, kostimirana povorka djece, „male tute“prošetala je od Vatrogasnog doma do kraja sela, središtem i ulicama Plav-ne. Toplo su ih dočekali domaćini – obitelj Sabo. Uz buku, pjesmu i vrisku,12. veljače iz Vatrogasnog doma je u 11 sati krenula povorka „gadnih tuta“.Ova skupina mladih, maskirana i našminkana, u kojoj se nije moglo pre-poznati tko je muško a tko žensko, prošetala je ulicama Plavne. Navečer jezapočelo okupljanje u Vatrogasnom domu gdje je priređeno druženje, za-bava s puno šala, smijeha, plesa, pjesme i veselja. Uz ukusni plavanjski pa-prikaš, vino i tamburaše, pjevalo se i veselilo do ponoći. Tada je po staromobičaju glazba utihnula, pojelo se i popilo sve što je bilo na stolovima a kaovrhunac večeri i ove godine je bilo iznošenje – „sahranjivanje“ bege, čimeje simbolično okončano vrijeme veselja a označen početak korizme te po-vratak duhovnim vrijednostima i mirnom načinu življenja.

Zvonimir Pelajić

DAR ŽIVOTAJoš beba kad sam bilasve sam lijepo snila.Odmah sam znala za mamu i tatu,a željela sam i jednog batu.

Bate nije bilo,pa sam poželjelaseku da mi dadu,pa da svi živimo u velikom skladu.

Jednog dana iznenađenje je veliko bilokad me je tata stavio u krilo, rekao mi je:„Iva, Bog ti je želju čuo, već te je uslišio,jer ćeš seku uskoro dobiti“.

Moja sreća je postala još veća,kada je jednog dana u moju kuću došla

osoba treća.To je bio jedan kuca mali koga smo iz ljubavi

Miki zvali.Svi smo se skupa igrali i uz njega veselo

smijali.

Iva Hajnal, IV. razred, Sombor, župa „Uzvišenje Svetog Križa“

(poslala vjeroučiteljica Jelena)

2/2013 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 2/2013 39

Djeca

Blizu 400 djece iz Bačke i Srijema sudjelovalo je 8.veljače 2013. godine na jubilarnom X. Hrckovom mas-kenbalu, priređenom u restoranu KTC-a u Subotici.

Djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, slu-šaju predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kultureili su članovi hrvatskih udruga i kulturno umjetničkih druš-tava, prekrasno maskirana i u dobrom raspoloženju, prosla-vila su tri jubileja. U pitanju je jubilarni, deseti po redu Hrc-kov maskenbal u okviru kojega je obilježen stoti broj „Hrcka“koji je izašao u siječnju 2013. godine, kao i deseti Hrckov ro-đendan, rekla je urednica „Hrcka“ i članica Organizacijskogodbora Hrckovog maskenbala Ivana Petrekanić Sič.

Novina ovoga Hrckovog maskenbala bio je kviz „Hrckovklikeraš“ u kojem su znanje o Hrcku provjerili predstavnicisvih škola i udruga, a ocijenio ih je žiri kojeg su činili članicaIzvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužena zaobrazovanje Anđela Horvat, predsjednica Hrvatske čitao-nice Bernadica Ivanković i urednica „Hrcka“ Ivana Petre-kanić Sič.

Bila je tu u povodu desetog Hrckovog rođendana i tortanapravljena od kartona u kojoj su bile čokoladne bananice teje svako dijete dobilo čokoladnu bananicu.

Deseti Hrckov maskenbal okupio je djecu iz Subotice, izOŠ „Matko Vuković“, OŠ „Ivan Milutinović“, OŠ „Sveti Sava“i vrtića „Marija Petković“, potom djecu iz OŠ „22. oktobar“ izBačkog Monoštora, OŠ „Matija Gubec“ iz Tavankuta skupa svrtićem „Petar Pan“, OŠ „Vladimir Nazor“ iz Ðurđina, OŠ

„Ivan Milutinović“ iz Male Bosne, odakle su stigla i djeca iz vr-tića „Bambi“, OŠ „Aleksa Šantić“ iz Vajske, OŠ „Ivo LolaRibar“ iz Plavne, HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora,HBKUD „Lemeš“ iz Svetozara Miletića, HKPD „Silvije Stra-himir Kranjčević“ iz Bačkog Brijega, KPZH „Šokadija“ izSonte, HKC „Srijem – Hrvatski dom“ iz Srijemske Mitrovicei HKD „Šid“ iz Šida.

Budući da već nekoliko godina unatrag nema natjecanjaza najbolju masku, sva su djeca dobila prigodne darove, a zadobro raspoloženje, pjesmu i ples na Hrckovom maskenbalubile su zadužene „Ðurđinske cure“.

N. Skenderović

NAGRADNA IGRAEvo jedne igre asocijacija u kojoj je potrebno naći

točan odgovor i poslati ga na adresu:Uredništvo Zvonika, Beogradski put 52, 24000 Subo-

tica do 17. 03. 2013. godine.

Iznenađenje slijedi!

Jubilarni X. Hrckov maskenbal i 100. broj HRCKA

KUPUN „ZVONIKA“Konačno rješenje asocijacije je:

__________________________________________________

Ime i prezime:__________________________________

Adresa:__________________________________________

_______________________________________________

KKOORRIIZZMMEENNAA OOSSMMOOSSMMJJEERRKKAA

zkvh.org.rs

TigroviNeprestance nas nosi rijeka života. Ne-

kada ni ne osjetimo te izustimo: „Kako je brzoprošlo“, „Kao da je jučer bilo“, „Kao da je biloprije 100 godina“ ili „Više te ne poznajem“,

„Sad sam drugi čovjek“. Ne možemo birati izvor niti uvir, mjesto gdje ćemo se ro-

diti niti umrijeti. Ne možemo zaus-taviti vrijeme niti učiniti da onobrže protječe, ne možemo se vra-ćati unatrag i prepravljati krive po-teze. Teška je ta ograničenost i bes-pomoćnost. Oduzima dah – doslov-no jer iscrpljuje i figurativno jer je usebi veličanstvena.

S druge strane, ta linearnostnije ni malo mirna i jednostrana.Ne možemo se nikako pomiriti svlastitim oscilacijama u njenim oko-vima, ali možemo pokušati izvućinajbolje iz nje – izvući se i održavatina površini vode. Pogotovo nam jeto olakšano u vremenu milosti, kaošto je trenutačno korizmeno vri-jeme, koje nas poput blagoga valaizdiže iz mulja i čisti i koje nas mi-luje zrakama svjetla sa nebesa.

Lice Tvoje tražim, Gospodine.

Ali nazočim, borim se i sudim samome sebi u uzburkanostisvojih obveza, htijenja i mogućnosti. Poput dva tigra koji kipte ži-votnom snagom i ljepotom, a koji su izvana apsolutno identični,mi se vječito borimo sami sa sobom batrgajući se u rijeci životakoja nimalo ne olakšava situaciju, naprotiv, samo ju komplicira.Ja, kakav sam uistinu, nasuprot onoga kakav želim biti, te kak-vog me drugi žele ili kakvog me trebaju, te onoga kakav bih tre-

bao biti po crkvenim, kulturnim ili poslovnim,općim mjerilima. I uvijek su mi usta puna vodeili sam glavom pod vodom, osjećam kako sedavim.

Gospodine, ne odbij lica svoga od mene. Rascijepi oblake na nebu i pokaži da si Ti

tu. Osvijetli mi lice kako bih vidio vlastitu ljepotui dostojanstvo ljudskog života i borbe za prave vri-jednosti. Zanesen u borbi sa sobom i valovima, sasamim sobom i društvom, ne želim zaboraviti po-dići pogled, uzeti zraka i snage. Bez te stanke ukojoj si jedino Ti, ja ću poginuti, samoga sebe za-kopati u mulj depresivnosti, predaje, laži.

Na sliku svoju si me stvorio.I stoga se neću prestati boriti. Zbog toga neću

dići ruke od samoga sebe. Zbog toga ću naći vre-mena podići oči ka nebu, uputiti pogled ka zrcalui zagledan kroz tvoje oči u svijet, ohrabriti, opros-titi, zavoljeti i nasmijati se.

Nevena Mlinko

ObavijestiNa valovima Radio Marije:Emisija mladih U svjetlosti hodimo

srijedom u 21,30 sati.

Kateheza za mlade Kateheza mladihponedjeljkom u 21,30 sati.

Vjeronauk za mlade: nedjeljom užupi sv. Roka u Keru, s početkom u 18sati.

Tribina za mlade: 24. 02. 2013., s početkom u 19 sati.

„Ponovno radi kino“ tj.

vjeronauk za mlade u župi Marija Majka CrkveNakon dužega vremena, na inicijativu mladih župljana crkve Marija Majka Crkve

u Subotici, mladi su se okupili na vjeronaučne susrete kako bi skupa promišljali i pro-dubljivali svoju vjeru. Uz potporu župnog vikara vlč. Ivice Ivankovića Radaka, vje-ronauk je održan u subotu 16. veljače u 19 sati, u prostorijama župe gdje se okupio li-jepi broj mladih. Na početku susreta vlč. Ivica je pozdravio sve sudionike vjeronauka,te animatore koji će ove susrete organizirati iz subote u subotu. Tema vjeronačnogsusreta bila je „Skinimo maske – budi TI!“. Nakon zanimljivog video-klipa u kojem se

prikazuje kakvi smo s maskom, a kakvi bez maske, započela jevelika diskusija i svjedočenja mladih sudionika. Mladi su se uraspravi najviše dotaknuli muško-ženskih odnosa, kako jedanmuškarac izgleda i koliko pokazuje to svoje pravo svjetlo, a ko-liko djevojka. Dotaknuta je tema ponašanja mladog kršćaninana javnim mjestima (kafić, pekarna, u različitim društvima), ko-liko je i je li provocirajuće to što ćeš se prije nekog čina prekrižiti. Na kraju rasprave donesen je zaključakda je dobro da pred Bogom skinemo maske, jer nas Bog prihvaća onakve kakvi jesmo.

Pozivamo i tebe i tvoga najboljeg prijatelja/icu da dođete i uključite se u ovo veliko zajedništvo mla-dih i čujete nešto novo, da s nama podijelite vaša iskustva, a samim tim i da se družimo.

NE ZABORAVI: Subotom, 19 sati, župa Marija Majka Crkve – Subotica, Aleksandrovo!Dario Marton

2/2013 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Zvonik � 2/2013 41

Mladi

Došavši na studij u Zagreb prije trigodine, i pored smještaja u svoj novidom, ubrzo potražih i onaj od svojegaOca – salezijansku župu na Jarunu! Sa-lezijanci – tko su oni?! Nije mi puno tre-balo shvatiti kako je to red čija je ka-rizma kršćanski odgoj adolescenata imladih, naročito najsiromašnijih i na-puštenih, čiji je osnivač upravo sv. IvanBosco!

Rođen je u mjestu kraj Torina1815. godine u siromašnoj obitelji. Sadevet godina usnuo je san, čiji je smisaoi poruku shvatio tek puno godina pos-lije. Živio je u vrijeme konstrukcije par-nog stroja, industrijske revolucije, otva-ranja velikog broja tvornica te slijevanjastanovništva iz sela u gradove. Sve torezultiralo je mnoštvom napuštenih dje-čaka, prepuštenih samima sebi koji su,lutajući po gradovima bez ikakvihuvjeta za život, često bili spremni ukras-ti, potući se, pa čak i ubiti za komadkruha. Broj ovih mladića kod donBosca se iz tjedna u tjedan povećavao;od njih pedesetak broj im se vrlo brzopopeo na šesto! Tako su nastali orato-riji, mjesta okupljanja, druženja i molit-ve, a to je zapravo bilo ispunjenje onogdječačkog sna – mladima kroz igru iosnovno obrazovanje vratiti vjeru! Na-ravno, bilo je tu mnogo kušnji, neprih-vaćanja od strane neprijatelja ali i sameCrkve, no don Boco ostao je vjeranBogu te uz Mariju Pomoćnicu zidao te-melje novog reda u katoličkoj crkvi.Osim što je cijeli svoj život posvetio mla-dima, Ivan Bosco bio je veliki mističar.Tako je u jednom snu sanjao papu nabrodu, koji se nalazio u oluji čvrsto pri-vezan između dva stupa, na jednom jebila euharistija, a na drugom BlaženaDjevica Marija. Tad je shvatio da će todvoje, sv. euharistija i Marija, biti temeljnjegovog reda. Bio je i veliki zagovor-nik sakramenta pomirenja. Točno jeznao kada je netko od vjernika u teš-kom grijehu jer se užasan i nepodnoš-ljivi smrad širio oko te osobe koji nijemogao podnijeti, a nakon ispovijedisvaki od njih mirisao je po ružama.

Ovom velikom dobrotvoru i prija-telju mladih divili su se ponajviše podu-zetnici i majstori svih mogućih zanataza koje je tvrdio da upravo oni morajubiti prvi koji će dječake po povratku iz

zatvora naučiti živjeti od rada i zabora-viti neugodnu prošlost. O don Boscovojdobroti pričalo se širom Italije, a reče-nica koja se mogla čuti tih dana po uli-cama Torina glasila je: „Kada bih imaoi zadnji komad kruha, podijelio bih ga stobom“. Uvijek se brinuo o onim najsi-romašnijim i najugroženijim obiteljima,te pronalazio rješenja za svaku situaciju.

Jedan od najupečatljivijih don Bos-covih dječaka je Dominic Savio. Već zaprvu pričest donio je odluku da će ra-dije umrijeti nego teškim grijehom uvri-jediti Boga. Imao je veliku želju postatisvećenik i priključiti se radu don Bosca,no svoju službu na zemlji završio je s ne-punih petnaest godina kada je, na glasusvetosti, umro od upale pluća. Papa PioXII. proglasio ga je 1954. godine sve-cem, a danas se najviše štuje kao zaštit-nik mladih.

No, vratimo se mi don Boscu!Njega je Bog na zemlji trebao još punogodina. Umro je 31. siječnja 1888. u To-rinu, a svetim je proglašen 1934. go-dine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je1988. ocem i učiteljem mladeži, a nje-gov preventivni sustav ponudio je Crkvikao odgojnu metodu. „Samo je vjerakadra započeti i dovršiti veliko djeloistinskog odgoja. Prva metoda dobrogodgoja je dobro se ispovjediti i primitieuharistiju. Vjera i razum dva su pokre-tača mojeg cjelokupnog sustava“ – riječi

su koje nose i žive i dan danas svi od-gojitelji, učitelji, nastavnici i profesoripo salezijanskim obrazovnim ustano-vama na gotovo svim kontinentima.

Što se viče uključujem u aktivnostiza mlade, te u rad s djecom (pripadamskupini koja daje instrukcije osnovcimai srednjoškolcima), shvaćam da je ovajsvetac po mnogo čemu poseban! Ne bihsad tu nabrajao one zanimljivosti o nje-mu, npr. kako je on prvi svetac koji jefotografiran ili to da je jedini svetac čijaje beatifikacija bila na Uskrs, već me im-presionira velika odvažnost i potpunapredaja Bogu da s njim radi što mu jevolja! To je ono što nama danas fali.Puno puta sumnjamo jesu li neke stvarinemoguće ni ne pokušavajući ih predatiBogu da ih on riješi, nego lako odusta-jemo. Budimo ustrajni u našim željamai snovima, te ih nastojimo uz Božju pro-vidnost i ostvariti.

Ova godina osobito je značajna zasalezijansku obitelj u Hrvatskoj jer senavršava 100. obljetnica dolaska prvihsalezijanaca na ove prostore. Tim povo-dom će nas „posjetiti“ ni više ni manjenego don Bosco! Naime, don Boscovaurna obići će sve salezijanske župe, teće biti jedinstvena prilika za pomoliti se,iskazati zahvalnost ili prošnju ovom ve-likom svecu.

Za kraj, dragi mladi, dijelim s vamajednu od najpoznatijih misli ovogasveca koja kaže: „Radite što hoćete; ska-čite, pjevajte, igrajte, zabavljajte se,samo nemojte griješiti!“

Ivo Šokčić

Don Ivan Bosco – tko je on?Misli sv. Ivana Bosca

Besposlenost je najveći neprijateljprotiv kojeg se stalno moraš boriti.

Da bi vaša riječ imala utjecaja ipostigla željeni učinak, potrebno je da usvakoj zgodi umanjujete svoje „ja“.

Nerad i čednost ne mogu živjetizajedno. Stoga izbjegavaj nerad pa ćešpobijediti i iskušenja protiv čednosti.

zkvh.org.rs

Korizma – vrijeme promjeneIzraelski narod je nakon četrdeset godina došao u Obe-

ćanu zemlju. Isus je nakon četrdeset dana u pustinji započeosvoje javno djelovanje. Što ćeš ti uraditi začetrdeset dana?

Potrudi se ovih četrdeset dana živjetikao na duhovnoj obnovi. Svaki put prijenego odeš na duhovnu obnovu donesešodluku da ćeš predstojeće dane posvetitiBogu i produbljivanju svojega odnosa sBogom. Korizma je tek počela, donesi tuodluku i sad. Svaki dan se povuci u osamu,provedi neko vrijeme u tišini i razgovoru sBogom. Donesi čvrstu odluku da ćeš svakidan pročitati ulomak iz Svetoga pisma. Nas-toji razviti naviku osobne molitve, razgo-vora s Bogom. Svaki dan mu ispričaj svojebrige, nedoumice, čežnje i probleme. Zatimse obvezno prisjeti svega što je bilo dobro uproteklom danu. I zahvali. Zahvali što si seprobudio ovog jutra, zahvali za obitelj kojaje uz tebe, za prijatelje i za sve ono čime jeBog obogatio tvoj život. Zahvali. Uskoro

ćeš primijetiti da tvoja duhovna snaga raste. Imat ćeš višesnage i volje posvetiti se bližnjemu. Sjeti se koliko malo vre-mena provodiš s obitelji. Odluči to promijeniti. Na trenutakzaboravi na mobitel i sve društvene mreže i otiđi na kavu sprijateljem kojega si zapostavio.

Nemoj se bojati korizme. To je puno više od onih četr-deset dana u kojima se pod obvezno mo-ramo odreći nečega što jako volimo.Umjesto da se odrekneš čokolade, in-terneta, odrekni se loših navika. Obećajsebi da nećeš biti ljubomoran, neljuba-zan i srdit. Posti od ogovaranja, sebič-nosti i osvetoljubivosti. Odrekni se po-vršnosti, škrtosti i zavisti. Obećaj si daćeš biti radostan i zahvalan za ono štoimaš. Nastoji vjerovati ljudima oko sebe,a osobito se potrudi vjerovati u Boga iBogu. Oprosti onomu tko te povrijedio.Nauči se radovati malim stvarima i zah-valjivati na njima.

Nemoj dopustiti da se na uskrsnojutro probudiš i shvatiš da je prošla jošjedna korizma. Neka ove godine budedrukčije!

Tatjana Lendvai

Što me ne slijediš?Skrenula sam ulijevo.Činilo mi se kao da je taj smjer za mene. Ljudi su primje-

ćivali samo kada bih se nasmijala, a osuđivali samo kada bihzaplakala. Svaki put kada bih pa-dala, uhvatila bi me jaka ruka i po-vukla natrag na životno polje bezikakvih predrasuda. I On je bio tu igledao me onako blago s osmije-hom na licu, a oči su mu imale neo-bični sjaj koji nikada do sada nisamvidjela. Pozvao me k sebi. Laganimkoracima, ali sa strepnjom, krenulasam k Njemu. Zagrlio me. Sve jebilo tako čarobno, tako sveto, neo-pisivo, nedodirljivo! Ali tada je usli-jedilo pitanje: „Što me ne slijediš?“

Vrata su se zalupila. Mama meje žurno probudila. Shvatila sam damoram krenuti u školu i da nemampuno vremena. Ono je sve bio sa-mo san... Šteta. Nastavila sam daljei u žurbi sam naletjela na sestru. Iz-nervirana slučajnim udarcem, po-čela sam iz svega glasa vikati nanju... Ali tada sam začula glas: „Štome ne slijediš?“ Zastala sam. Danje već uvelike počeo, u školu samkasnila, a iako sam imala vremena,nisam ga iskoristila za jutarnju mo-litvu nego sam to vrijeme zamije-nila ogovaranjem drugarice... Prije nego što ću prisloniti rukuna kvaku učionice začulo se opet: „Što me ne slijediš?“ Tadami je taj glas postao već naporan. Tijekom dana okružena sam

raznim ljudima, njihove navike prelaze i na mene tako da ja toi ne primjećujem. Opsovala sam, i glas se opet pojavio: „Štome ne slijediš?“ Nisam se suzdržala. Počela sam paničariti isuze su potekle, rekla sam u sebi: „Bože, ostavi me! Što meprogoniš?“ I opet se oglasilo: „Što me ne slijediš?“

Nakon nekoliko trenutaka opomenuta sam i upisana udnevnik zbog psovanja na satu. Idući kući grupica ljudi ru-

gala mi se zbog moje neurednekose, a među njima je bila i prija-teljica koju sam ogovarala naglasbaš ovo jutro. A kada sam tužna idepresivna došla kući s namje-rom da se samo zavučem u kre-vet i ne budim ostatak dana,mama me je ljutito sačekala i pre-dodredila kaznu zbog mog pona-šanja prema mlađoj sestri. Glasaviše nije bilo, a niti sam se ja usu-dila odgovoriti na to pitanje. Doš-la je večer, shvatila sam i bilasam ljuta na sebe.

Bože, oprosti mi. Znam, dasam te slijedila moj dan ne bi pro-šao ovako, ne bi bilo povrijeđe-nih i tužnih, niti bih ikome nani-jela štetu. Bila bih sretnija, alisamo da sam te slijedila! Ne ra-zumijem zašto odbijam pomoć!Zašto ima toliko ljudi slijepih i ni-jemih, ili su samo dobri glumci?Ne primjećuju te, a ti si stalno tu.Nikada ne odlaziš, a osuđivan sikako nikada nisi tu. Bože, slijeditću te!

Skrenula sam ulijevo...

Kristina Ivković Ivandekić

2/2013 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Zvonik � 2/2013 43

Mladi – naša tema

Getsemanij

Dušo, strepeći što to sanjaš:drugu zemlju, vlastitu moć?Il se, s Judom, drugom klanjašza novce radeći cijelu noć?

Pred očima cvijeća raznadok mi duše vene vrt.Prvi dani, Božja kazna –Novi Adam odnosi smrt?

Praznina zijeva u nama,milost otajstava razgonim.Kako se otrgnut „istinama“i rukama Pilatovim?

Dušo, strepeći što to sanjaš:drugu zemlju, vlastitu moć?Il se, s Judom, drugom klanjašza novce radeći cijelu noć?

Pred očima razna cvijećanijedan miris nije pun.Duša ne pristaje da srećau sebi uvijek krije trn.

Evo, Ljubav ponos slama,bogolika volja je sva.Ljubav bez straha i srama,Ljubav miomirisna.

Dušo, može li Ljubav tanastaniti svaki naš san?Postati vodilja životau vječnih svitanja stan?

Nevena Mlinko

Različitost vodi k BoguPuno puta upitam

se zašto me je Bog stvo-rio baš kao žensku oso-bu? I zašto je uopće po-dijelio osobe na muške iženske? Zapitam se zaš-to je Bog muškarce ižene načinio toliko razli-čitima? Zar nije mogaosve načiniti jednakima?Sve bi bilo toliko jedno-stavnije, bolje, ljepše! Iline bi?!

Postoji jedan veomabitan razlog zašto je Bogsve tako postavio. A to jeda On jedini posjeduje sve one vrline koje možemo dobiti i upoznati jedino kada se muškoi žensko spoje. Kada ukombiniram svoje vrline s vrlinama suprotnoga spola, trebam do-biti sliku Boga. Jednostavno je, kao matematika. Ja plus on/ona jednako je Bog. Kadaimaš kraj sebe osobu koju voliš i cijeniš i s kojom planiraš svoju budućnost, onda za tebepočinje razdoblje učenja. Žene su poznate po osobinama kao što su plemenitost, veliko-dušnost, osjećajnost i zabrinutost za druge, dok se muškarci karakteriziraju logičkim raz-mišljanjem, disciplinom, samomotivacijom i odlučnošću. Naravno da postoje muškarci ižene koji ne posjeduju sve ove karakteristike, ali većinu osobina vjerujem da ste i sami pre-poznali kod sebe. Kada muškarac ili žena ima one vrline koje se pripisuju njihovu spolu,a ostale vrline nauči od svog partnera, tada postaje potpuna kršćanska osoba. I tada su onispremni za Boga. Dakle, muškarac se treba učiti od žene, a žena s druge strane treba učitiod muškarca. Mogao nas je Bog sve stvoriti istima, ali onda se ne bismo trebali priprematiza nebeski život jer bismo bili savršeni. Mislim da nas je Bog upravo zato stvorio nesavr-šenima da bismo u zajedništvu s partnerom došli do Božjega savršenstva. Sad ćete vjero-jatno reći: „Mijenjati sebe da bi se prilagodili svojem izabraniku je veoma teško“. Jest,teško je, ali vrijedno je svakog truda. Nije lako mijenjati se, pogotovo ne zbog druge osobe.Puno puta nam i naš ponos i egoizam to ne dopuštaju. Za takve odluke i promjene potreb-no je poniznosti i strpljenja. Zato je tu Bog koji je uvijek spreman pomoći tako što će te oba-suti svojom milošću i što će ti dati snage. Samo ga trebaš zamoliti za to. Nije teško. Evopočela je i korizma, savršena prilika da razgovaraš s Njime malo više. Povjeri Mu svoje po-teškoće. On će ti s velikim zadovoljstvom pomoći nadići sebe i svoje sklonosti. Možda idalje misliš da je teško, ali vjeruj mi da nije ništa teže nego što je bilo i prije 2000 godina.Jedina razlika je što je danas sve ostalo postalo lakše, ali ljubav je i dalje ostala „bojnopolje“ u kojemu se moraš boriti. Vezu je i danas teško održavati, kao što je bilo i prije. Žena

danas mora na lijep i ljubazan način reći sve što osjeća i želi i muškarcumora to ponavljati stalno ali na sladak i nježan način. Ona ne smije mi-jenjati muškarca kroz manipuliranje i negativni stav, nego ga mora po-ticati tako da se i on sam poželi promijeniti nabolje. Naravno, to neznači da mi žene uvijek znamo što je najbolje, i mi se moramo mije-njati. Muškarac se zato treba brinuti za osjećaje žene. On ju ne bi smioomalovažavati i ostavljati po strani. Mora joj dopustiti da i ona izrazisvoje mišljenje. Također, mora, isto kao i žena, paziti na svoj ponos dane bi tako povrijedio ženu. Oboje trebaju smanjiti kritike, a povećatipohvale. Zar se ne osjećate ljepše, bolje i sigurnije kada vas dje-vojka/dečko pohvali da ste nešto dobro učinili, čak i kada ste svjesnida to nije tako?

Teško je naučiti voljeti partnera, a koliko je teže pokušati voljetiBoga. Ljubav koju njeguješ prema partneru priprema te za ljubav sBogom. I zato trebaš prilagoditi sebe voljenoj osobi. Jer to je poantaigre koja se zove LJUBAV. Da bismo postali vrijedni Božje ljubavi, mo-ramo se, ako je potrebno stotinu puta, okrenuti u sebi i oko sebe za3600 da bismo postali vrijedni ljubavi voljene osobe. Zapamtimo onujednadžbu različitosti koja vodi do Boga i sve će nam biti lakše:

JA + ON/ONA = BOGMarina Gabrićzk

vh.org.rs

Svjedočanstvo manekenke

Intervju s Kylie BisuttiImala je svoj posao iz snova, a imala je samo 19 godina!

Kylie je nadmašila 10.000 drugih žena kada je pobijedila na na-tjecanju Victoria Secret Best Modela 2009. godine. Proputo-vala je svijet kao model promovirajuću rublje Victoria Secretanđela, ali je Kylie u međuvremenu shvatilada to nije sve ono što je tražila, pogotovokao udana žena. Tako je prošlog proljeća,rekla: „Idem u miru iz Victoria Secreta!Moje tijelo treba biti samo za moga muža iono je sveta stvar. Stvarno nisam htjela bititakav uzor mladim djevojkama, jer su semnoge mlade kršćanske djevojke ugledalena mene misleći da je u redu da hodajuokolo i pokazuju svoje tijelo u donjem rub-lju drugim dečkima“.

1. Što Vas je natjeralo da promije-nite svoje mišljenje nakon što ste pos-tali model?

– Gospodin mi je milostivo otvorio očii srce na činjenicu da nisam bila njemu načast s mojim tijelom i nisam bila kao bo-žanski uzor drugim mladim ženama. Gospodin mi je pokazaoda nije primjereno da djevojke u donjem rublju gledaju drugimuškarci te da bi moje tijelo trebalo biti samo za mog muža.Imala sam želju da ustrajem na Kristovu putu, pobožnom brakui uvidjela sam da ne bih živjela uistinu tu želju baveći se mo-delingom donjeg rublja.

2. Kako je vaša odluka utjecala na obitelj, supruga,prijatelje? Koje su bile njihove reakcije?

– Moj muž i obitelj su svi bili jako zahvalni i podržavali sume! Moj muž je molio za mene neko vrijeme, tako da je ovo od-govor na njegove molitve!

3. Da li još uvijek planirate nastaviti baviti se mo-delingom? Ako je tako, kako ćete podržati svoje kršćan-ske vrijednosti u vašoj karijeri?

– Više se ne bavim toliko modelingom, jer većina angaž-mana promoviraju seks, idolopoklonstvo i loš standard u lje-poti za mlade djevojke. Mali anganžmani koje ću uzeti odnosese samo na poslove koje promiču zdravu sliku i ne prodajuseks.

4. Koju poruku se nadate da steovom odlukom prenijeli mladim dje-vojkama?

– Nadam se da djevojke vide da živjetiza Gospodina toliko puno više ispunjavanego živjeti da budeš prihvaćen u ovom svi-jetu. Nadam se da će djevojke uvidjeti daone ne moraju živjeti pod pritiskom koje imnameće društvo i svijet modelinga.

5. Osim vaše odluke da napustiteVictoria Secret, kako su Bog i vaša vje-ra utjecali na vaš život?

– Ja sam strahovito narasla u momhoda s Gospodinom u proteklih nekolikogodina. Moj odnos s mojim mužem je jačinego ikad! Aktivno sam uključena u radmoje župne zajednice gdje sam stekla mno-

ga prijateljstva. Sada sam mnogo sretnija i ispunjenija negoprije!

6. Koji savjet bi dali djevojkama koje nastoje živjetikršćanski život?

– Živite Božje riječi. Živite za Njega, molite Ga i častite Ga.Vječnost s Njim je mnogo važnija od kratkog vremena kojeimamo na ovoj zemlji. On vas prihvaća, čak i kada vas svijet neprihvaća! Djevojke mi mogu poslati e-mailom pitanja za savjetili molitve na kyliebisutti.com.

(Christina Mead, premawww.mladi.hbk.hr/article.php?id=458)

S kime živim KORIZMU?Dragi čitatelji! Korizma za svakog krš-

ćanina ima neko osobito značenje. Nekomeona znači prigodu za veliki post, nekomu jevrijeme sabranosti i molitve, a netko se štoviše može angažira u – dobrim djelima. Sveto ima i svoje „varijante“: korizmeni post po-malo pomiješamo s dijetom, sabranost i mo-litva dobiju nijansu samopromatranja i donošenja važnih odluka koje odavno čekaju bitidonesene, ali nemaju veze s duhovnošću, a korizmena djela milosrđa nekako najlakše„ispadnu“ jer traže i vrijeme i rad i dosjetljivost i cijelo naše „milo srce“. Pojedinci imajuveć svakogodišnji obrazac za „dobra djela“: nekoga osamljenog ili starijeg posjetiti,nekome u potrebi darovati paket hrane ili nešto novca, svaki dan nekog razveselitimakar telefonskim pozivom, pri velikom proljetnom spremanju kuće izdvojiti neštoodjeće koja im nije više potrebna i darovati je za Caritas. Sve je to lijepo i dobro, jedinošto nekada – kad iskreno pogledamo našu nutrinu Isusovim pogledom – djeluje malobezbojno, mlako, osrednje… Kao da bi On sve to činio drugačije, nekim drugimduhom, nekom žarčom ljubavlju. Ako s Isusom želimo uskrsnuti, s Njim trebamo proćii pustinju i Cvjetnicu i Križni put i – cijelu Korizmu. (lvh)

2/2013 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Zvonik � 2/2013 45

Obitelj / Za životRiječ-dvije o ... muškarcima kršćanima

Kršćanski mužPretražujući dostupnu literaturu, pa čak i pomalo „goog-

leujući“, otkrivam da nema mnogo govora o – kršćanskim mu-ževima... Poneki svetac se navodi kao uzor, bude poneki ženskikomentar (a njih ima uvijek ☺), poneki stidljiv govor o očinstvui ulozi oca – to je sve. Dostojanstvo muškarca se – u današnjemsvijetu, koji pod povećalo stavlja sve i spremno je uniziti i pro-vjeravati i male i velike, i moćne i nemoćne, i svete i grješne, iugledne i neugledne, i bogate i siromašne – mora ponovno uo-čiti i dokazati. Rodna teorija dovodi do preispitivanja tko jeuopće i kakav je muškarac, jer ona dozvoljava različite varijacijena temu. Nas kršćane zanima: kakav je suvremeni muškarackršćanin?

U Novom zavjetu sveti Pavao govori svoje: prvo, on ni nedaje mogućnost da muškarac bude – neoženjen, pa savjetuje,vrlo ozbiljno: „Muževi, ljubite svoje žene...“. Koliko god mi sma-trali danas ljubav pretežno „ženskim poslom“ ili zanimacijom,na ljubav su pozvani – muževi. Muškarac, dakle, svoju mužev-nost iskazuje ljubeći svoju ženu, „kao samog sebe“. Kakvamjera! Za takvu ljubav bi svatko (a kako ne osjećajno žensko)biće, odgovorilo još većom ljubavlju, ali i beskrajnim poštova-njem i, nesumnjivo, pokoravanjem. Zanimljivo je kako je sotonabaš tu unio razdor: žene kažu da ih muževi ne ljube, a muževi– da ih žene ne (po)slušaju. Kada se počne gledati tko je (ilinije) prvi to počeo, više tu „otajstva“ nema... Smiješni smo kadse – i muškarci i žene, naravno – pokušavamo „emancipirati“:žene se ne žele pokoravati i poštovati muževe, a muževi ne žele

ljubiti žene kao sebe same. Sramota je priznati: „Da, ja poslu-šam moga muža uvijek“, a još veća: „Da, ja ljubim svoju ženukao sebe samog“. Izbjegavamo to, kao da smo manje ženstvenežene i manje muževni muškarci, tada i tako postajemo „neštoizmeđu“ i odličan materijal za primjere rodnih teorija.

Sveti Josip je bio običan muškarac. Ima li netko hrabrostireći da on nije bio savršen muž, pun beskrajne ljubavi premasvojoj supruzi, i da nije sav život utrošio na ljubav prema Ma-riji i Isusu? Sveta Marija je bila, premda bez grijeha začeta,obična žena. Ima li netko hrabrosti reći da se ona nije pokora-vala svome zakonitom mužu u svemu, bila mu poslušna i naljubav odgovorila – ljubavlju? Na kraju, ima li kršćanina i krš-ćanke danas – ma koliko „suvremeni“ bili – koji ne bi rekli datakvi trebamo biti i mi? (vh)

Meditiramo…

Odnos između žene i muškarcaNastavljamo intervju sa sv. Pavlom. Naša današnja tema

je: Odnos između žene i muškarca!DUHOS: Kako bi muškarci točno znali što ste htjeli reći

spominjući ljubav, a i da žene ne gube uzalud vrijeme i dobruvolju objašnjavajući, kažite im vi iz prve ruke?

SVETI PAVAO: Muž ponajprije mora biti psihički i vjer-nički zreo, kako bi spasi-teljski shvatio svoju uloguu obitelji. Još jednom ka-žem da su na temeljuvjere obje strane pozvanena smjernost. Ne može iz-među vjerskih uvjerenja iprakse zjapiti provalija. Dabi bio autentičan, ono ušto vjeruješ moraš i ži-vjeti. Muževi, ljubite svoježene!

DUHOS: Lijepa pričakaže kako je Bog načinioEvu iz Adamova rebra, jerje blizu srca kako bi bilaljubljena i pažena, a kad seosvrnemo oko sebe, često vidimo uplakane žene.

SVETI PAVAO: Kao što uputih svoje riječi ženama, takosada želim reći nešto muškarcima: Dragi muškarci, koliko godbili snažni, snalažljivi, muški, ponajprije trebate voljeti svoje su-pruge! Baš kao što je Isus dao svoj život za Crkvu.

DUHOS: Kažete da muževi moraju voljeti svoje žene kaosvoja tijela. Molim vas, objasnite im to.

SVETI PAVAO: To se podudara sa zapovijedi ljubavi. Vo-ljeti Boga i bližnjega kao sebe samoga. Dakle, supruga je bliž-nji, a sakramentom ženidbe tvore jedno tijelo. Tu starozavje-tnu poruku Židovi shvaćaju prilično doslovno. Čak i kada do-laze sa suprugom kod liječnika kažu ‘boli nas glava’ ili ‘boli nasbubreg’.

DUHOS: Znači li to da tko ljubi svoju suprugu, pokazujekoliko i sebe ljubi?

SVETI PAVAO: Naravno, prema semitskome „Tko manjevoli, već mrzi“ i „Koliko li više mrzi onaj koji uopće ne voli, koji

zanemaruje onoga koga bimorao voljeti, a premanjemu je hladan i ravno-dušan“.

DUHOS: Što je duž-nost muškarca u braku?

SVETI PAVAO: Ubraku su oboje, no ponaj-prije je muškarac pozvannjegovati i hraniti svoje ti-jelo, odnosno svoju ženu iobitelj. Kao što Krist hranisvoju Crkvu svojim Tije-lom i Krvlju, tako bi sup-rug trebao „hraniti“ svo-jom brigom i ljubavlju sup-rugu i djecu.

DUHOS: Možete li definirati brak?SVETI PAVAO: Brak je veliko otajstvo – mysterion, baš

kao što je to i povezanost Krista i Crkve. I kako se to odnosilona prvi ljudski par i kako je to vrijedilo za prvoga Adama, još seuzvišenije ispunja u drugom Adamu – Isusu Kristu.

(p. Arkadius Krasicki – prema: www.katolici.org)zkvh.org.rs

Sin siromašnih roditelja

U Matici krštenih subotičke kate-dralne župe svete Terezije Avilske 1913.godine pod brojem 237 upisano je krš-tenje Tome, zakonitog sina nadničaraNikole Bukvića i Kolete Mamužić. Si-romašna obitelj je stanovala u današnjojMaloj Bosni – tada se ta pustara zvalaSebešić. Krsni je kum bio Tome Jara-mazović, suprug Anastazije Bukvić.Tomu Bukvića je krstio tadašnji kape-lan župe svete Terezije, Matija Čatali-nac. Pučku je školu Tomo pohađao uTavankutu. Godine 1923. Tomo je imao10 godina, kad mu je umrla mati Koleta.U matici krštenih je upisano da je 23.svibnja 1926. godine primio sakramentsvete Potvrde, također u župnoj crkvisvete Terezije u Subotici. Gimnaziju jepočeo u Subotici, no kad se odlučio zaduhovno zvanje, biskup Lajčo Budano-vić ga je poslao na daljnje školovanje uglasovitu travničku gimnaziju. Tamo jeTomo i maturirao. Teologiju je studiraou Ðakovu, a u subotičkoj crkvi svete Te-rezije 13. kolovoza 1939. godine primioje svećenički red.

Puno puta premješteni svećenik

Kao mlad svećenik službovao je uSonti i Žedniku. Godine 1941. je pozvanu vojsku, da bi po odsluženju vojnogroka kao župni vikar djelovao u Tavan-kutu, Madarašu (Madaras), Gari, Čike-riji (Csikéria), Santovu (Hercegszántó),te u Vancagi (Bajaszentistván) – danassjevernoj gradskoj četvrti Baje u župisvetoga Stjepana kralja. Boravak u po-jedinim župama Tomo je doživljavaokao progonstvo, pa je zbog toga jakopatio dok se nije razbolio. Zbog slomaživaca je od 8. prosinca 1944. godine do20. kolovoza 1945. bio na bolovanju. Poozdravljenju, službu je nastavio kaožupni vikar u Tavankutu, pa u sombor-skoj župi Presvetog Trojstva. Iz Som-bora je premješten za upravitelja župe usubotičko predgrađe Aleksandrovogdje je službovao od 1948. do 1961. go-dine.

Bolnički kapelan

U to je vrijeme obnašao i dužnostbolničkog kapelana. U bolničkoj kapelisvete Elizabete je bilo sjedište i isto-imene subotičke vikarije, kojom je ta-kođer upravljao. Već prvih poratnih go-dina uprava bolnice mu je dala do zna-nja da je u bolnici, a pogotovo u kapelinepoželjan. Jednoga dana je kapelunašao zaključanu. Ostala je sve do 1990.godine izvan domašaja bolesnika i Ka-toličke crkve. Kao župnik u Aleksan-drovu na staranju je povremeno imao ižupu Tavankut. Od 1. kolovoza 1961. do12. rujna 1975. godine je bio upraviteljžupe svetoga Josipa Radnika u Ðurđinu.Od 1975. godine je obnašao dužnostglavnog knjižničara biskupske knjižniceu Subotici, a stanovao je u svećeničkomdomu Josephinum. Tomo Bukvić jeposlušno prihvatio svaki premještaj.Trinaest puta je selio. I radi uvijek pre-danog i zauzetog rada i radi svoje pos-lušnosti je i odlikovan naslovom začas-nog konzultora. Tom se odlikovanjuTomo Bukvić jako radovao sve do svojesmrti.

Veliki intelektualac

U gimnaziji je Tomo Bukvić naučionjemački i francuski. Do kraja života jepratio francuske teološke, katehetske ihomiletske časopise. Jako je volio

djecu. Za propovijedi i kateheze se spre-mao molitvom, čitanjem, učenjem. Vrlodobro se služio i mađarskim i njemač-kim jezikom. Tomo Bukvić je punomolio. Volio je časoslov. Kad više od bo-lova nije mogao čitati, znao je zvatikojeg svećenika da mu čita iz časoslova.Dok je mogao hodati, šetao je po dvo-rištu svećeničkog doma i marljivo pre-birao zrnca svete krunice. Visoko je ci-jenio svećeničko bratstvo. Sa svojomsubraćom je odlazio u šetnje i onda kadsu ga mučili bolovi u zglobovima. Kakoje bio plahe i nagle naravi, često je znaoplanuti, ali je uvijek on bio prvi koji jemolio oproštenje i pružio ruku pomir-nicu.

Ispovjednik

Dok je mogao, Tomo Bukvić jesvaki dan slavio svetu misu i ispovije-dao u subotičkoj stolnoj bazilici. Odla-zio je i u okolne župe ispovijedati vjer-nike. Bio je na Bikovu, Žedniku, MalojBosni, Bajmoku, Tavankutu, Ðurđinu,u župi Marija Majka Crkve u Subotici.Tomo Bukvić je bio bolešljiv čovjek, paje puno patio. U subotičkoj bolnici su galiječnici više puta liječili dok ga nisuuputili na kućnu njegu u svećeničkidom. Kraj njega su bila njegova subraćasvećenici. Njegovala ga je časna Mar-tina Koprivnjak. Umro je 10. listopada1989. godine kao začasni konzultor iumirovljeni biskupski knjižničar. Za po-kojnika je, 12. listopada 1989. u kapelisvetoga Josipa na subotičkom Bajskomgroblju, subotički biskup mons. Jánosdr. Pénzes, okružen tridesetoricom sve-ćenika i u društvu umirovljenog subo-tičkog biskupa mons. Matije Zvekano-vića, služio svetu misu zadušnicu ivodio sprovodne obrede. Homiliju jeodržao katedralni župnik i tadašnji rav-natelj svećeničkog doma, Stjepan Bere-tić. Oko posmrtnih ostataka svećenikaTome se okupilo mnoštvo svijeta i tri-desetak časnih sestara.

-----------------Prema: Tomo Bukvić, obitus u Litterae

Circulares broj 5, 1989. godine, 91. stra-nica.

Stjepan Beretić, Umro prečasni gospo-din Tomo Bukvić, Bačko klasje, 1989. broj52, 37. stranica.

2/2013 � Zvonik46

Povijesni kutak

Župnik Tomo Bukvić(* 14. veljače 1913. + 10. listopada 1989.)

Piše: Stjepan Beretić

Dobro ste zapazili liturgijsku ne-dosljednost da se izvan euharistijskogaslavlja dijeli sveta pričest onima kojinisu bolesnici. Naime, Zakonik kanon-skoga prava uređuje ovo pitanje u ka-nonu 918. Pričešćivanje, kao euharistij-ska gozba, najtješnje je vezano uz eu-haristijsku žrtvu, i pristupanjem na pri-čest ostvaruje se punina sudjelovanja ueuharistiji. Zakonik, međutim, predviđasituacije u kojima je moguće primiti pri-čest van euharistijskoga slavlja, a to je uredovitom slučaju kada se pohađaju bo-lesnici, te u izvanrednom slučaju kadavjernicima nije omogućeno slaviti eu-haristiju a žele se pričestiti (nedostataksvećenika, nemogućnost nazočnostizbog vremena ili mjesta slavljenja…).Praksa koju je moguće sresti u nekimnašim župama – da svećenik dijeli pri-čest onima koji su se netom ispovjedili,a izvan svete mise, nije u duhu liturgijei tu bi praksu trebalo polako ispravljati.Pričest odmah nakon ispovijedi oprav-dava se time što je Božić ili Uskrs jošdaleko (tek za nekoliko dana!!) pa jeopasnost da upadnem u grijeh, te sebrže-bolje pričestim. Iskustvo govori dase mnogi ispovjede za veliku ispovijed,prime tog dana pričest, a kad dođeBožić ili Uskrs, ne primaju Tijelo Kris-tovo, tj. ne sudjeluju u potpunosti u li-turgijskom slavlju. Time se bitno osiro-mašuje teologija euharistijskoga slavljakao zajedništva vjernika, a Tijelo Kris-tovo se svodi na hranu koju imaju pravoprimiti samo oni koji su potpuno čisti (aIsus nije došao radi pravednika većgrešnika!). Zaboravlja se da i euharistijačisti grijehe (ne smrtne) i da je onohrana koja pretpostavlja našu slabost, ane moralni puritanizam.

Nadalje, potrebno je poraditi i nasamoj koncepciji pokorničkoga slavlja.Liturgija predviđa zajedničko pokor-ničko bogoslužje, sa slušanjem Božje ri-ječi i ispitom savjesti te pojedinačnomispovijedi. Na kraju bogoslužja pokoremoguće je upriličiti svetu misu na kojojbi se pokornici mogli pričestiti i zahva-liti na daru oprosta. No, zbog „duha vre-mena“, jer je mnogima nezgodno doći

u određeno vrijeme na pokorničko bo-goslužje, i jer za onaj maloprije nave-deni način treba odvojiti vremena (dva-put godišnje?!) svećenici stoje na ras-polaganju cjelodnevno. Nije ni potrebnouspoređivati spremnost onoga koji jeslušao Božju riječ, ispitao savjest pa pri-

stupio ispovijedi, od onoga koji je to uči-nio trčeći s ulice ravno u ispovjedaonicua onda jezikom na pričest. Ovdje bismotrebali sami sebe zapitati koliko na ispo-vijed gledamo kao trenutak obraćenja,radi čega bismo čak žrtvovali nešto vre-

mena, koliko možda kao formu kojutreba zadovoljiti bez nekog prevelikogzalaganja?!

Drugo, toga se možda niste direkt-no dotakli u pitanju ali isto se tiče oveproblematike, jest pričest pjevača na-

kon mise. Naime, u nekim župama pje-vači se nalaze odvojeni na koru crkve teim je možda nepraktično ili bi zahtije-valo puno vremena sići do oltara i vratitise natrag. U takvim slučajevima mnogipribjegavaju tome da pjevače pričestenakon svete mise, kada siđu s kora (zarne bi pjevači trebali biti u službi euha-ristije, a ne euharistija radi njih i njiho-vih pogodnosti?!). Međutim, i ovoj, li-

turgijski nedosljednoj praksi, može sedoskočiti na taj način što bi svaka župakoja ima ovakav slučaj, mogla osposo-biti jednog izvanrednog pričestitelja(akolita). Na kraju krajeva, glazbeniustroj liturgijskoga slavlja predviđa daza vrijeme trajanja pričesti nema pjes-

me, nego može biti šutnja ili prikladnaorguljska pratnja, a tek po svršetku pri-česti počinje se s pjevanjem. Kada bis-mo euharistiju stavili u centar našegvjerničkog života, vjerujem da se ne bidogađali gore navedeni „uzusi“.

Naravno, potrebno je upućivativjernike u ispravnu liturgijsku praksu itime ujedno obogatiti njihov duhovniživot. Šteta da nam bogatstvo liturgijepromiče pred našim konformizmom ilineznanjem.

Zvonik � 2/2013 47

Vjernici pitaju

Pričešćivanje, kao euharistijska gozba, najtješnje je vezano uz euharistijsku žrtvu, i pristupanjem na pričestostvaruje se punina sudjelovanja u euharistiji.

Praksa koju je moguće sresti u nekim našim župama –da svećenik dijeli pričest onima koji su se netom ispovjedili, nije u duhu liturgije i tu bi praksu trebalo polako ispravljati.

Liturgija predviđa zajedničko pokorničko bogoslužje, sa slušanjem Božje riječi i ispitom savjesti te pojedinačnom ispovijedi. Na kraju bogoslužja pokoremoguće je upriličiti svetu misu na kojoj bi se pokornicimogli pričestiti i zahvaliti na daru oprosta.

Pričest izvan svete mise?Odgovara: Dragan Muharem

Moje pitanje se tiče dijeljenjapričesti izvan svete mise. Koliko mi jepoznato, izvan svete mise pričest jemoguće dijeliti samo bolesnicima.Kako onda objašnjavate pojavu da seza vrijeme velikih ispovijedi za Božić iUskrs u našim župama dijeli pričest ucrkvi izvan euharistijskoga slavlja, po-gotovo ako se ne radi o bolesnicima?

Vaš čitatelj

zkvh.org.rs

Svjedoci smo ovih dana kako jesvakog vjernika začudila i zbunila odlu-ka Rimskog biskupa, sadašnjeg papeBenedikta XVI., koji je odlučio napustitipontifikat i, kako navode rimski izvori,povući se u molitvu. Kada se sjetimoprethodnoga pape Ivana Pavla II. i nje-gove ustrajnosti u pontifikatu, koji se skraja ogledao u teškoj i krajnjoj bolesti,mnogi su se upitali o čemu je zapravoriječ.

Ono što je zapravo posrijedi jestprimjerenost zbilje. Tako možemoustvrditi, odgovorni je upućen na kon-kretne bližnje u svojoj konkretnoj zbilji.Dakle, njegovo ponašanje nije unaprijedi jednom zasvagda načelno određeno,već nastaje s danom situacijom. Papanema na raspolaganju nikakvo apsolut-no važeće načelo koje bi morao provestifanatično naprotiv svakog otpora zbilje,nego pokušava razumjeti i učiniti nužnou danoj situaciji, „zapovjeđeno“. Posto-jeća situacija za odgovornog ne pred-stavlja naprosto štof na koji bi htio utis-nuti svoje ideje, svoj program, nego seuvrštava u djelovanje kao ono što suo-bličuje djelo.

Na temelju toga, djelovati odgo-vorno znači u oblikovanju djelovanjaubrojiti ljudsku zbilju kao od Boga prih-vaćenu u Kristu. Svijet po Kristu nijeprestao biti svijetom i svako djelovanjekoje svijet želi pobrkati s kraljevstvomBožjim, predstavlja poricanje Krista isvijeta. Papa utemeljenjem odgovornogdjelovanja u Isusu Kristu iznova uspos-tavlja upravo granicu toga djelovanja.Zato jer je riječ o ljudskom djelovanju,odgovornost je ograničena. Nitko nesnosi odgovornost za to da od svijetanačini kraljevstvo Božje nego treba na-činiti sljedeći nužni korak koji odgovarazbilji Boga, poslanog čovjeka u Kristu.Zato jer se odgovorno djelovanje nebrani ideologijom već zbiljom, može seodvijati samo u okviru te zbilje. Odgo-vornost je ograničena s obzirom naopseg kao i narav, dakle kvantitativno ikvalitativno. Svako prekoračenje tihgranica vodi u katastrofu.

Zadaća ne može biti to da se svijetpromijeni iz temelja, nego da se nadanom mjestu učini – gledom na zbilju– ono što je objektivno nužno nadah-nuto Duhom Svetim i da se to zbiljaučini. Ali niti na danom mjestu odgo-vorno djelovanje ne može uvijek smjes-ta učiniti posljednje, nego mora ići ko-rak po korak i pitati se o mogućem, aposljednji korak i na taj način posljednjuodgovornost položiti u druge ruke.

Zato jer je Bog postao čovjekom,odgovorno djelovanje mora odmjera-vati, prosuđivati, ocjenjivati u područjuljudskoga, mora ozbiljno promišljati iposljedice djelovanja te se odvažiti napogled u blisku budućnost. Odgovornodjelovanje ne smije željeti biti slijepo –ali zato jer je Bog postao čovjekom, od-govorno djelovanje mora, u svijesti oljudskosti svojih odluka, sud o tom dje-lovanju kao i njegovim posljedicamasasvim prepustiti Bogu. Dok svakoideološko djelovanje svoje opravdanjejoš uvijek ima u svom načelu, odgo-vorno djelovanje se odriče znanja o svo-joj posljednjoj pravednosti.

Iz prethodnog smijem hrabroustvrditi samo ovo: ponosan sam štosam vjernik Katoličke crkve i njezinihpoglavara kakav je bio prethodni i do-sadašnji Papa. Papa Ivan Pavao II. namje svojom slabošću, svojom ljudskošćupokazao kako se do kraja može bitiBožji. Onom čuvenom pavlovskom:Dosta ti je moja milost jer snaga se u sla-bosti usavršuje. Najradije ću se dakle jošviše hvaliti svojim slabostima da se nas-tani u meni snaga Kristova. Zato uži-vam u slabostima, uvredama, poteško-ćama, progonstvima, tjeskobama poradiKrista. Jer kad sam slab, onda sam jak(2 Kor 12,9-10), Ivan Pavao II. je zao-kružio svoj pontifikat. Svoju bolest jeodgovorno upotrijebio za što se borio,za kulturu života protiv kulture smrti,protiv eutanazije, pobačaja, kloniranja,za razumijevanje tijela kako ga je Bogprihvatio i zato ga potvrdio, tako što jesam tjelesno postao čovjekom.

Papa Benedikt XVI. svojom pak os-tavkom pokazuje da je zbilji primjerno

djelovanje ograničeno našom stvarnoš-ću. Ne stvaramo sami sebi uvjete našegdjelovanja, nego se u njima već nala-zimo. Djelujući prema naprijed kao iprema natrag, nalazimo se u određenimgranicama koje se ne mogu preskočiti.Naša odgovornost nije neizmjerna većograničena. Naravno, unutar tih granicaona obuhvaća cjelinu zbilje. Papa nepita samo o dobroj volji, nego i o do-brom uspjehu djelovanja, ne samo omotivu, nego i o predmetu, on poku-šava spoznati cjelinu postojeće zbilje unjezinom izvoru, biti i cilju, promatra jepod Božanskim Da i Ne. Jer nije riječ oprovođenju nekakvog bezgraničnogideala, u danoj situaciji mora se promat-rati, prosuđivati, vrednovati, opredjelji-vati se u ograničenosti ljudske spoznajeopćenito. Baština pape Benedikta XVI.je velika i ona će se tek u vremenu kojeslijedi shvaćati u punini. Onaj koji nevidi zbilju, a to je u Kristu objavljenjaBožja istina u zbilji svijeta, taj u odluciPape ne vidi uzvišen čin, već razmišlja onjegovu odreknuću kao o bijegu od od-govornosti.

Pamtit ćemo ga po imenu Bene-dikt nadahnutom po ocu zapadnog mo-naštva, po papi koji će biti živ nakon štokonklave izaberu drugog papu, po pr-voj enciklici posvećenoj Božjoj ljubaviprema bližnjima, ali po potpunom pre-danju Duhu Svetom svjestan da samoOn vodi Petrovu lađu, tako da je od uči-telja vjere prešao u svjedoka. I mnogimlađi će ga pamtiti po uključenju u naj-modernije komunikacijske mreže radinavještaja Isusa Krista svima.

Na kraju bih želio ustvrditi ono štoje mnogima ovih dana palo na um. Kadabi i naši vladari, političari, počevši odovih naših lokalnih, preko državnih pado svjetskih, uspjeli nešto naučiti odnaših papa, naučiti kako se do kraja zaBožju zbilju i bližnje čovjek predaje, ilikako se pred tom istom zbiljom čovjekponizuje i posljednju odgovornost po-laže u druge ruke te odriče znanja osvojoj posljednjoj pravednosti – gdje binam bio kraj?

2/2013 � Zvonik48

Kršćanski stav

Pontifex maximus i„grom iz vedra neba“

Piše: Silvester B.

Da, upravo tako. Probudi nas Gospodine! Započela je ko-rizma, vrijeme crkvene godine koje nas poziva na obraćenje,djela milosrđa, bratsku ljubav! Međutim, što se to događa snama?! Imam dojam kao da smo uspavani, kao da vrijeme pro-lazi pored nas, a mi nekako stojimo. Mičemo se na svojim rad-nim mjestima, u školi, na fakultetu, u svojim domovima, a vri-jeme prolazi – čovjek ostaje isti.

Korizmu smo započeli Pepelnicom, simbolika je to divna– pepeo! O Gospodine, daj da se obratimo i vjerujemo Evan-đelju! Zašto je to toliko teško? Možda su nam misli zaokupljenenekim drugim stvarima, navezanostima, ovisnostima, lijenoš-ću?! Tko zna! Na trenutak smo se razbudili kada smo pročitalivijest o odlasku Svetoga oca Benedikta XVI. Svi su samo otome govorili. Ako smo pozorno slušali njegove riječi tih dana,mogli smo primijetiti kako je Papa rekao da je, među ostalim,uronjen u molitvu donio takvu odluku. Poručuje nam da tomanjka u ovome vremenu. Da ne krenemo u novi radni danbez molitve, bez Gospodina. Pa da kao majka Terezija kre-nemo u životnu borbu s riječima: Primi, Bože, žrtvu ovu u znakmoje ljubavi. Pomozi, de, stvoru svome da ti ime proslavi.Upravo tako, baš na taj način! Da prihvatimo svagdanji križ, sli-jedimo Gospodina na životnom putu, a on će nam dati snage daizdržimo. Hajdemo se više pouzdati u Gospodina! Povjerujmomu i prikažimo mu svoje živote, na njegovu slavu. Kao Crkva,kao zajednica, kao vjernici proslavimo njegovo Ime.

Možemo se zapitati: kako ću ja, malen čovjek, možda bez-

načajan proslaviti Ime Gospodina Isusa? O čovječe, na obra-ćenje pozvani, nemoj hoditi malen ispod zvijezda! Velikog te jeOtac stvorio, a za još veća djela postavio. Trebamo biti svje-sni da jedino ako se prepustimo Gospodinu, možemo činiti ve-lika djela i njega proslaviti. Stoga krenimo zajedno s Njime, unove životne pobjede, noseći korizmenu poruku svakom čov-jeku: Obrati se i vjeruj Evanđelju.

Probudi nas, Gospodine, da povjerujemo Tebi. Ojačajnam vjeru da te možemo prepoznati u svakome čovjeku, nasvakome mjestu, i posvjedočimo vjeru u Tebe. Da nam koriz-ma ne prođe tek tako, u brigama i životnim problemima, dadalje od toga više ništa ne vidimo. Prožmimo te brige i prob-leme vjerom u Krista, da On koji je život svoj dao za nas, svo-jom milošću sve izvede na pravi put. Predajmo se u Gospodi-novo vodstvo, ali budimo oprezni. Nemojmo dopustiti da naspovede oholost kako smo mi za nešto zaslužni. Priznajmo sepotrebnima tuđe pomoći, da kad izađemo iz ove pustinje doži-vimo radost svjetla, gledajući Njega slavnoga.

O čovječe, kad bi znao da sve ima smisla. Svaka patnja,svaka bol, svaka tuga, svaka radost. Sve to ima smisla jer seGospodin brine za nas. Ako nam dođu kušnje i problemi, ne-mojmo dozvoliti da zlo prevlada, nego se uzdajmo u Krista, uro-nimo u molitvu i izaći ćemo iz svega jači i hrabriji. Stogakrenimo na put spasenja molitvom i ojačani time pobijedimosvijet.

Siniša Tumbas Loketić

In memoriam

Mlinko Lozikarođena: Vujković Lamić

(25. 07. 1929. – 17. 02. 2013.)

Voljenoj supruzi, mami, taš-ti, svekrvi, babi, prababi, ses-tri i zaovi od srca hvala za ži-votno svjedočanstvo vjere, lju-bavi i nade. Na svom tijelunadopunila si što nedostajeKristovim mukama, te čvrstovjerujemo da ti je Krist dao idioništvo u svojoj slavi.

Tvoji najmiliji

In memoriam

Eva Forgić r. Bešlin(1930-2013)

U petak, 1. veljače, na Prvipetak u mjesecu, u župi BačkiMonoštor, primivši sakramenteumirućih, preselila se u nebouzorna vjernica i majka sveće-nika, Eva Forgić. Sa svojim mu-žem, pokojnim Markom rodilaje dva sina. Prvi je ubrzo nakon rođenjaumro. Drugi, Marko, rođen je godinu danakasnije i, pored mnogobrojnih bolesti kojimaje bio u djetinjstvu i mladosti obdaren, ostaoje na životu i danas je svećenik i duhovnik usjemeništu „Paulinum“ u Subotici.

Kako je voljela djecu a nije ih mogla višeimati, mališani iz susjedstva su se rado okup-ljali u njezinoj kući. Bolest joj je bila životnadruga. Ne smije se čovjek prepustiti bolesti,znala je reći. Osmijeh na licu joj je bio vrlina.Sve što je radila činila je po savjesti i ljubavi.

Bila je vjernica i molite-ljica. Rado je pomagala ne-voljne. Najveća joj je bilaradost kad joj je sin postaosvećenik.

S mužem je proboravilakod sina na župi u MalojBosni i Sonti. Dvanaestgodina je bila sva predanasluženju Bogu i ljudima.Od 1991. godine prebiva urodnom Monoštoru, a odsmrti supruga, 2001., živisama ali nikad usamljena.

I sama bolesna, tješila je bolesnike. Kad jojse sin razbolio, poput majke Makabejke po-dizala je duh snažnim riječima.

Sin je bio zadnjih dana uz nju. Na nogamado zadnjeg trenutka, u petak popodne je palai kroz nekoliko minuta je bila kod svog OcaNebeskog. 9. veljače bi napunila 83 godine.

Hvala ti, Oče, što si nam je posudio na 83 ameni na 63 godine! Hvala!

Vlč. Marko Forgić

Zvonik � 2/2013 49

Tu oko nas

Hajde, Gospodine, daj probudi nas i natrag nas pozovi!

zkvh.org.rs

2/2013 � Zvonik50

Ususret događanjima

Zaručnički tečaj

Tečaj počinje 11. ožujka u 19.30 satiu Subotici

u Harambašićevoj ulici 7 i traje do petka, 15. ožujka.

Na mađarskom jeziku je tečaj od 18. ožujka.

Obavijesti na telefon 024/600-240

KRIŽNI PUT NA SUBOTIČKOJ

KALVARIJI

10. 03. Križni put djeceu 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

17. 03. Križni put mladihu 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

22. 03. Križni put svjetlau 20 sati

24. 03. Cvjetnicau 15 sati na hrvatskom jezikuu 16 sati na mađarskom jeziku

29. 03. Veliki petaku 10 sati na hrvatskom jeziku

DEVETNICA SV. JOSIPUu crkvi sv. Roka

u Subotici10. 03.-19. 03.

svaki dan u 17 sati Križni put ili pobožnost

u 17,30 sv. misa i propovijed

Tema propovijedi: Sveti Josip čovjek vjere

16. 03. obljetnica smrti biskupa Lajče Budanovićau 16,45 Bunjevački put križa

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

In memoriam

DAVID ČELIKOVIĆ(1999.-2013.)

Poput svijeće svijetlio je u na-šem životu samo dvije i pol godine,ali je plamen njegove prisutnosti idalje u nama.

U očekivanju susreta s njimvole ga: tata Ervin, mama Katarina,braća Igor i Filip i sestra Martina

zkvh.org.rs