knjižnično poslovanje i upravljanje (zgrade, osoblje, knjižnični sustavi, nabava)
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTIAk. god. 2013./2014.
Filip BrdarLeo KlindićJosip Vukšić
Knjižnično poslovanje i upravljanje (zgrade, osoblje,knjižnični sustavi, nabava)
seminarski rad
Kolegij: Uvod u informacijske znanosti
Zagreb, 2013.
1
Knjižnično poslovanje i upravljanje (zgrade, osoblje,knjižnični sustavi, nabava)
Brdar, FilipOdsjek za informacijske i komunikacijske znanosti
[email protected]ć, Leo
Odsjek za informacijske i komunikacijske [email protected]
Vukšić, JosipOdsjek za informacijske i komunikacijske znanosti
SažetakU radu se predočava knjižnično poslovanje i upravljanje. Pobliže se opisuju knjižnične zgrade,
osoblje knjižnice, knjižnični sustavi i nabava. Prikazan je način odabira prostora za knjižnične
zgrade i što bi one sve trebale sadržavati, te je opisan posao knjižničnog osoblja i školovanje
koje takva vrsta posla zahtijeva. Objašnjena je svrha knjižničnih sustava i principa na kojima oni
fukncioniraju, te se nastoji prikazati što je točno knjižnični fond i način na koji se proširuje
putem nabave
Ključne riječiKnjižnično poslovanje, knjižnične zgrade, knjižnični djelatnici, knjižnični sustavi, knjižnična nabava
2
SadržajSažetak........................................................................................................................................................2
Ključne riječi...............................................................................................................................................2
Uvod............................................................................................................................................................4
1. Knjižnične zgrade....................................................................................................................................5
2. Osoblje knjižnice.....................................................................................................................................9
2.1 Obrazovanje knjižničara....................................................................................................................9
2.2 Zakon o knjižnicama........................................................................................................................11
3. Knjižnični sustavi..................................................................................................................................13
4. Nabava...................................................................................................................................................14
4.1 Istraživanje zajednice korisnika i njezinih potreba..........................................................................16
4.2 Plan nabave......................................................................................................................................16
4.3 Selekcija knjižnične građe...............................................................................................................18
4.4 Nabava knjižnične građe..................................................................................................................19
4.5 Pročišćavanje knjižničnog fonda.....................................................................................................20
4.6 Vrednovanje knjižničnoga fonda.....................................................................................................21
Zaključak...................................................................................................................................................24
Literatura...................................................................................................................................................25
3
UvodGlavni cilj ovog seminarskog rada je približiti i pojednostaviti način poslovanja knjižnice.
Prikazati ćemo sve opcije i mogućnosti koje jedna knjižnica nudi. Uz to, prikazati ćemo tipicno
osoblje knjižnice. Pomoću priložene literature objasnit ćemo i definirati kakvi su to knjižnični
sustavi. Također ćemo objasniti i približiti kako funkcionira nabava jedne knjižnice. Za kraj
ćemo nastojati ujediniti sve te elemente i prikazati knjižnicu kao funkcionalnu cjelinu.
4
1. Knjižnične zgradePromjene u društvu, nagli razvoj tehnike, znanosti i obrazovanja odrazili su se i na unutarnji
ustroj knjižnica ne samo u uspostavi novih službi i usluga za korisnike i njihovu smještaju, već i
u reorganizaciji onoga dijela knjižničnog poslovanja koji se ne zbiva pred korisnicima.1 Kako
Katica Tadić u svojoj knjizi kaže to se događa već početkom 20. stoljeća kada se u izgradnji i u
preuređenju knjižničnih zgrada napušta zastarjeo koncept trodijelne podjele unutar knjižnice
(međusobno strogo odijeljen dio za građu, dio za osoblje i dio za korisnike). To dovodi do lakšeg
snalaženja i korisnika i osoblja u knjižnici.
Slika 1. Knjižnica Augusta Cesarca u Šubićevoj ulici u Zagrebu(primjer tlocrta moderne knjižnice)
Preuzeto sa: http://www.kgz.hr/default.aspx?id=754
1 Tadić, K. Rad u knjižnici: priručnik za knjižničare. Opatija: Naklada Benja, 1994.(str. 167)
5
Katica Tadić u svojoj knjizi tvrdi kako zgrada, da bi odgovarala odgovarala svim zadacima i
djelatnostima knjižnice, mora biti izgrađena upravo za knjižnicu. Međutim u Hrvatskoj je to vrlo
rijetko slučaj. Hrvatske knjižnice većinom se nalaze u sklopu neke zgrade koja je primarno
namijenjena nekoj drugoj ustanovi. Tako se većina školskih knjižnica nalazi u sklopu školskih
zgrada kojima pripadaju. Knjižnične zgrade trebale bi biti smještene u slobodnom prostoru,
okružene zelenilom, dobro zaštićene od elementarnih i drugih nepogoda i dostupne svim
korisnicima. Takve zahtjeve trebale bi zadovoljavati i zgrade u kojima knjižnica zauzima tek dio
prostora (naprimjer, školske i fakultetske zgrade). Bez obzira na te okolnosti, dodijeljeni položaj
i prostor knjižnice trebaju prilagoditi vlastitim potrebama, poštujući stručna načela u svim
fazama pripreme i izgradnje odnosno preuređenja.2 Knjižnice u Hrvatskoj vrlo rijetko se nalaze u
slobodnom prostoru okružene zelenilom nego su većinom to starije zgrade koje su mahom
izgrađene za nešto drugo i zatim su preoblikovane u knjižnice. Neke knjižnice u Hrvatskoj
nemaju niti računala s pristupom internetu kojima se mogu koristiti članovi, nego imaju jedino
obične stolove za čitanje i pult na koji članovi dolaze posuđivati knjige. U svojoj knjizi Rad u
knjižnici gospođa Tadić također navodi što bi svaka knjižnica trebala imati kako bi dobro
poslovala:
- prostorije za korisnike knjižnice i knjižnične kataloge, odnosno računala s mogućnošću
istodobna pristupa s više mjesta lokalnim i drugim bibliografskim, faktografskim i
drugim mrežama
- prostorije za pohranu i čuvanje svojega fonda, uz obvezno osiguranje odgovarajućih
uvjeta za pohranu raznih vrsta knjižnične građe
- prostorije za rad knjižničnih djelatnika (za nabavu, prijem i obradbu građe te održavanje
stručnih sastanaka i slično)
- pomoćne i sanitarne prostorije
Ako je samo jedan od gore navedenih uvjeta nezadovoljen tada knjižnica ne može normalno
poslovati. Uzmimo za primjer da neka knjižnica nema prostorije za rad knjižničnih djelatnika.
Tada bi se sva nabava, prijem i obrada građe morala obavljati u prostoru namjenjenom za nešto
drugo(to je većinom prostor za korisnike knjižnice ili prostor za pohranu i čuvanje knjižničkog
fonda). U tom slučaju taj prostor u trenutku obavljanja nabave, prijema i obrade bio bi
2 Isto, str. 167
6
neiskoristiv za ono čemu je on zapravo namijenjen. Još jedna vrlo bitna stvar u vezi knjižničnih
zgrada su police za knjige, ljestve, stolovi i košare i ostale stvari koje se nalaze u zgradi
knjižnice, a neophodne su za njezino funkcioniranje. Knjižnica mora biti opremljena
odgovarajućim policama za smještaj knjižničnoga fonda. Vrsta i visina polica ovise o tome imaju
li korisnici slobodan pristup građi ili se građa odlaže u zatvorena spremišta. Uz police, potrebne
su i ljestve, kolica i košare za prijenos građe. Za smještaj svojih obavijesnih pomagala (kataloga,
kompjutoriziranih baza podataka, zbijenih diskova), knjižnica mora imati kataložne ormariće
(jedan ili više, ovisno o veličini fonda), stolove za računala i električne priključke, odgovarajuće
mape i kutije za pohranu kataloga na mikrofiševima, mikrofilmovima, CD-ROM-u, i slično.
Potrebna je također radna ploha ili stol za posudbu, na koji se mogu smjestiti kartoteke o posudbi
i korisnicima, ili računala i priručni pribor za strojno vođenje posudbe.3 Katica Tadić također
tvrdi kako bi tijekom izgradnje ili preuređenja zgrade za knjižnicu, knjižničari trebali surađivati
s arhitektima i drugim stručnjacima čije je znanje pritom prijeko potrebno. Njihovom suradnjom
postigao bi se spoj knjižničarskog znanja o potrebama svake knjižnične zgrade i arhitektonske
ideje o tome kako bi ta zgrada trebala izgledati. Time bi se dobio prostor koji bi zasigurno pasao
knjižničarima za rad, i u koji bi arhitekti ugradili nešto svoga znanja o najoptimalnijem
rasporedu prostorija i izgledu zgrade. Što se tiče položaja knjižnične zgrade Katica Tadić kaže:
Položaj koji se odabire za novu zgradu knjižnice ne mora uvijek imati komparativne prednosti,
pa stoga valja naznačiti i sva uočena ograničenja, napose ona vezana uz imovinskopravne
odnose, zahtjeve naručitelja i stvarne mogućnosti na terenu. Studiozno planiranje zahtijeva od
knjižničara da naznači predvidivu djelatnost knjižnice (broj korisnika, vrste korisnika, radno
vrijeme za korisnike, način korištenja građe), način smještaja i čuvanja građe (vrsta i količina
građe, uvjeti smještaja građe s obzirom na rasvjetu, grijanje, vlažnost), te način osiguranja građe
koja se daje na korištenje. Dakle knjižničar bi i prije no što je knjižnica izgrađena trebao
predvidjeti koliko će posjetitelja imati i na koji će se način čuvati knjige. Knjižničaru je to
moguće samo ako je dobro upoznat sa sredinom u kojoj se nova knjižnica gradi i ako zna koji je
najoptimalniji način za skladištenje knjižničkog fonda u toj sredini. Znači najbolje bi bilo kada bi
knjižničar živio u toj sredini u kojoj se planira izgradnja knjižnice. Gospođa Tadić isto tako
naglašava kako Uneskov manifest(1972) ističe neke druge stvari kao bitne pri izgradnji nove
knjižnice i preporučuje: da zgrada pučke knjižnice bude smještena u središtu grada ili sela, da
3 Isto, str. 168
7
bude pristupačna svim vrstama korisnika, napose korisnicima s tjelesnim oštećenjima, da bude
otvorena u vrijeme koje odgovara njezinim korisnicima, da izgledom i opremom bude privlačna i
ugodna, te da ima prostorije za održavanje izložbi, predavanja, filmova, glazbenih priredaba,
prostorije namijenjene djeci i drugo. Za takve se vrste knjižnica predviđa slobodan pristup fondu,
ili bar njegovom većem dijelu.4 Dakle po uneskovom manifestu knjižnica bi zapravo trebala na
neki način biti kulturno središte mjesta u kojem se nalazi. To bi značilo da bi se sva kulturna
događanja u mjestu, poput izložbi, projekcija filmova ili glazbenih događaja trebala održavati u
knjižnici kao kulturnom središtu svakog mjesta. Ovakav sustav knjižnici bi donio mnogo više
posjetitelja, a samim tim i mnogo više članova. Time bi knjižnice barem malo povratile značaj
koji su imale prije pojave modernih medija. Arhitektonska tvrtka Faulkner-Brown specijalizirana
za sveučilišne knjižnice kaže kako bi Zgrada sveučilišne knjižnice trebala bi biti fleksibilna,
pristupačna, ugodna, sigurna, ekonomična i raznovrsna, valjalo bi je smjestiti u središte
sveučilišnog sklopa (campusa) i trebala bi imati mogućnost daljnjeg širenja. Takva bi zgrada
morala biti dobro uređena zbog velikog broja potencijalnih korisnika i većeg broja knjižničnih
zbirki, a napose se ističe da se zgrada treba skladno uklopiti u okolicu, jer je sveučilišna
knjižnica komunikacijsko središte cijeloga sveučilišta.5 Prema njihovim uputama sveučilišna
knjižnica bila bi na neki način srce sveučilišnog kampusa. Njezinim smještanjem u središte
kampusa postiglo bi se to da sveučilišna knjižnica postane mjesto na kampusu koje je u središtu
svega, i koje vrlo teško zaobići. Unutarnji raspored prostorija ovisi ponajprije o namjeni
knjižnice i raspoloživoj površini. Svaka, pa i najmanja knjižnica, nastojat će lijepo opremiti
prostor namijenjen izravnom komuniciranju s korisnicima. Obično se u posebne prostorije
smješta građa namijenjena posudbi, referentna zbirka i druge posebne zbirke, a u pučkim se
knjižnicama, zidovima ili pregradama, stvara zaseban kutak namijenjen djeci. U zgradi s više
katova, posudbeni se dio, u kojemu je smještena služba za posudbu i razduživanje građe te
služba za međuknjižničnu posudbu, zajedno s katalozima i drugim obavijesnim pomagalima,
obično smješta neposredno uz ulaz i garderobu, a u blizini je i referentna zbirka s čitaonicom za
dnevni i tjedni tisak.6 Prema ovome različite vrste knjižnica imaju vrlo različit raspored
prostorija. Na primjer pučka će knjižnica u većini slučajeva imati i dječji odjel ispunjen
slikovnicama i dječjim časopisima, dok u sveučilišnoj knjižnici neće biti potrebe za tim jer se
4 Isto, str. 1695 Isto, str. 169-1706 Isto, str. 170
8
predviđa kako nju neće posjećivati djeca. Čitaonice u kojima bi korisnici knjižnice mogli čitati i
pregledavati sadržaj koji se nalazi u knjižnici trebale bi biti maksimalno prilagođene korisnicima
knjižnice. Sve knjižnične zgrade trebale bi biti planirane tako da korisnici knjižnice uvijek mogu
dobiti najbolju moguću uslugu u knjižnici. Na razini ulaska građe u knjižnicu predviđa se
prostorija za prijem, razvrstavanje i daljnje odašiljanje građe, te prostorija za uvez odnosno
knjigovežnica. Prostorije za knjižnično osoblje koje stručno obrađuje građu nastoje se rasporediti
prema kretanju građe, tako da od ulaska građe u knjižnicu do njezina smještaja i korištenja
obradba bude logična međupostaja. Time se osigurava najkraći put građe i smanjuje njezino
oštećivanje. Pravilnom čuvanju knjižnične građe pridonosi i način njezina smještaja na police ili
u ormare. Police, ormari i drugi namještaj koji se odabire za smještaj knjižnične građe obično se
naručuje posebno, a materijali i veličina utvrđeni su standardima za prostorije i opremu.7 Dakle,
već pri planiranju izgradnje knjižnice trebalo bi se razmišljati o tome kakav bi raspored prostorija
bio najoptimalniji za uvoz nove knjižnične građe u knjižnicu. Ističe se kako bi bilo najbolje kada
bi se prostorije u knjižnici poredale logičnim redoslijedom, kako bi se jedna iza druge nalazile
prostorije za obavljanje posla koji bi se trebao obavljati određenim redoslijedom.
2. Osoblje knjižniceDanašnje knjižnice nije moguće zamisliti bez dvije glavne stvari, knjižničnog fonda i knjižničnih
zaposlenika. Tehnologija svakodnevno napreduje, i gotovo svakodnevno dolazi do novih
inovacija, hardverskih ili softverskih, koje se mogu koristiti u knjižnici. Ali, koliko god
tehnologija napreduje, nikada neće biti moguće u potpunosti zamijeniti ljudski faktor u
knjižnicama.
2.1 Obrazovanje knjižničaraU rad knjižnice mogu biti uključeni djelatnici različitog stupnja obrazovanja. Od studenata i
volontera, preko knjižničara i viših knjižničara, pa sve do knjižničarskih savjetnika. Prema razini
stručne spreme, knjižnični djelatnici dijele se na8:
- pomoćni/a knjižničar/ka
7 Isto, str. 1708 Salatić, B. Fakultetske knjižnice u RH – prijedlozi za strategiju razvoja fakultetskog knjižničarstva s osobitim osvrtom na djelatnike: Dodatak. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 56 , 1/2 (2013), str. 137-152
9
- knjižničar/ka
- dipl. knjižničar/ke
- viši/e knjižničar/ke
- stručni/a suradnik/ca
- zaposleni bez stručnog ispita.
Za stjecanje nekog od navedenih stupnjeva akedmske obrazovanosti potrebno je upisati
sveučilišni studij na nekim od sljedećih hrvatskih sveučilišta9:
- Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku; Filozofski fakultet, Odsjek za
informacijske znanosti
- Sveučilište u Rijeci; Filozofski fakultet, Odsjek za kroatistiku
- Sveučilište u Zadru, Odsjek za informacijske znanosti
- Sveučilište u Zagrebu; Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske i komunikacijske
znanosti.
Kako bi knjižničarstvo napredovalo, potrebno je stalno stručno usavršavanje knjižničnih
djelatnika. Uz to, potrebno je i stalno unaprijeđivanje akademskih programa na navedenim
sveučilištima u skladu s napretkom knjižničarske djelatnosti. Kao i većina europskih zemalja,
Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju. Bolonjska deklaracija zajednička je deklaracija
europskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 1999. godine, a odnosi se na reformu
sustava visokog obrazovanja u Europi koja je postala poznata kao Bolonjski proces10.
Države koje su potpisale Bolonjsku deklaraciju time su pristale dovesti visokoškolsko
obrazovanje u svojoj državi na višu razinu i u sklad s europskim normama. Osnovni ciljevi
Bolonjskog procesa su: promicanje mobilnosti studenata, profesora, znanstvenika i akademskih
djelatnika, prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, prihvaćanje sustava
temeljenog na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini studija, promicanje
cjeloživotnog učenja i obrazovanja, uspostavljanje čvršćih veza između Europskog prostora
visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog prostora, promicanje zapošljivosti, uvođenje
9 Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/cesto_postavljana_pitanja/pitanje/7/10 Bolonjski proces. Dostupno na: http://www.azvo.hr/index.php/hr/visoko-obrazovanje/bolonjski-proces
10
ECTS (European Credit Transfer System) bodovnog sustava te promicanje europske dimenzije u
visokom obrazovanju u smislu razvoja nastavnih programa i međuinstitucionalne suradnje11.
Novi sistem, koji je uveden u visokoškolsko obrazovanje u cijeloj Europi, zbog svoje lake
usporedivosti, studentima je omogućio lakše ostvarivanje studentskih razmjena između različitih
sveučilišta. Također, zbog uvedenog ECTS bodovnog sustava, olakšano je je zapošljavanje
studenata u drugim europskim zemljama. Zbog sveg navedenog, akademski programi, pa tako i
oni koji služe za obrazovanje knjižničara, svakodnevno se usavršavaju. Samim time dolazi do
stručnog usavršavanja knjižničnih djelatnika te do napretka knjižničarstva.
Jedan od najboljih načina stručnog usavršavanja knjižničara su seminari, tečajevi ili predavanja
predavanja specijalno napravljeni za to područje. Oni su korisni zbog toga što knjižničari koji ih
posjećuju imaju mogućnost saznavanja novih i korisnih metoda i tehnologija koje je moguće
primjeniti u njihovom radu. Također, u mogućnosti su izmjenjivati iskustva s drugim kolegama
iz područja knjižničarstva te tako proširiti svoje znanje.
Kao jedan od primjera važnosti stručnog usavršavanja navodimo primjer iz Plana javne nabave
Knjižnica grada Zagreba za 2012.12 i 2013.13 godinu. Iz tih planova jasno se vidi kako Knjižnice
grada Zagreba ulažu velike količine novca seminare i savjetovanja, te tečajeve i stručne ispite
kako bi omogućili svojim zaposlenicima stalno stručno usavršavanje.
2.2 Zakon o knjižnicama14
Ovim se Zakonom uređuje knjižnična djelatnost, uvjeti i način njezina obavljanja, ustrojstvo i
način rada knjižnica, knjižnična građa, te pravni položaj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu15. Tim Zakonom, između ostalih odredbi, definirane su sve važne stavke koje se odnose
na sve zaposlenike knjižnica. O važnosti djelatnika knjižnice najvažnija stavka iz Zakona vezana
za knjižnične djelatnosti, a ona kaže da se knjižnica može osnovati ako su pored općih uvjeta
11 Bolonjski proces. Dostupno na: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=330412 Plan javne nabave KGZ za 2012. Dostupno na: http://www.kgz.hr/UserDocsImages/Javna%20nabava/PLAN%20NABAVE%202012.%20-%20s%20kontima.pdf13 Plan javne nabave KGZ za 2013. Dostupno na: http://www.kgz.hr/UserDocsImages/Javna%20nabava/PLAN%20NABAVE%202013.%20-%20za%20internetsku%20stranicu%20KGZ-a.pdf14 Zakon o knjižnicama. Zagreb, 29. Rujna 1997. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/267274.html15 Isto, Članak 1.
11
propisanih Zakonom o ustanovama, osigurani knjižnična građa, stručno osoblje te prostor i
sredstva za rad knjižnice16.
Samostalnim knjižnicama upravljaju upravno vijeće ili ravnatelj knjižnice, ovisno o broju
zaposlenika17. Također, imenovanje ravnatelja samostalne knjižnice ovisi o broju zaposlenika.
Ravnatelja samostalne narodne knjižnice imenuje i razrješuje osnivač na prijedlog upravnog
vijeća, a uz naknadnu potvrdu ministra kulture, dok ravnatelja samostalne narodne knjižnice koja
ima do 5 zaposlenika, imenuje osnivač uz naknadnu potvrdu ministra kulture18. Ravnatelj
samostalne narodne knjižnice, imenuje se na četiri godine i može postati svaka osoba koja
ispunjava uvjete za diplomiranog knjižničara, koji su također propisani u ovom Zakonu19.
Knjižnica u svome sastavu mora imati i voditelja te knjižnični odbor sastavljen od djelatnika
knjižnice i pravne osobe u čijem je sastavu. Voditelja knjižnice imenuje i razrješuje tijelo koje
upravlja knjižnicom i on mora ispunjavati iste uvjete kao i ravnatelj samostalne knjižnice20
Osmo poglavlje Zakona najvažnije je za definiranje zaposlenika i svih djelatnika knjižnice. U
njemu su opisane potrebne razine stručne spreme za obavljanje određenih funkcija i poslova.
Stručne poslove u knjižnicama, samostalnima i sastavu, obavljaju pomoćni knjižničari,
knjižničari, diplomirani knjižničari, viši knjižničari i knjižničarski savjetnici. Poslove pomoćnog
knjižničara može obavljati osoba koja ima završenu srednju školu i položen stručni ispit za
pomoćnog knjižnièara. Poslove knjižničara može obavljati osoba koja ima završenu višu školu i
položen stručni ispit za knjižničara. Poslove diplomiranog knjižničara može obavljati osoba koja
ima završen studij knjižničarstva, odnosno završen drugi visokoškolski studij uz dopunski studij
knjižničarstva, te položen stručni ispit za diplomiranog knjižničara21. Osobe koje se zapošljavaju
u knjižnici na radnim mjestima pomoćnog knjižničara i knjižničara bez položenoga stručnog
ispita dužne su ga položiti u roku od 2 godine od dana zapošljavanja. Osobe s visokom stručnom
spremom koje se zapošljavaju u knjižnici na radnom mjestu diplomiranog knjižničara bez uvjeta
propisanih člankom 34. stavkom 4. ovoga Zakona dužne su steći propisanu spremu i položiti
16 Isto, Članak 10.17 Isto, Članak 23.18 Isto, Članak 26.19 Isto, Članak 27.20 Isto, Članak 28.21 Isto, Članak 34.
12
stručni ispit u roku od 5 godina od dana zapošljavanja22. Važna je činjenica da je osobama bez
položenoga stručnoga ispita, ponajprije studentima i volonterima, dopušteno zapošljavanje u
knjižnicama kako bi stekli važno radno iskustvo.
3. Knjižnični sustaviNajbolju definiciju knjižničkog sustava dala je dr. sc. Zagorka Majstorović u svojoj prezentaciji
„Knjižnični sustav Sveučilišta u Zagrebu: gdje smo?“: Knjižnični je sustav, općenito rečeno,
skup sastavnica (knjižnica) koje su međusobno povezane i čine jedinstvo s okolinom u svom
djelovanju prema svrsi i funkciji. Znači knjižnični je sustav nestručno rečeno skup knjižnica koje
međusobno surađuju. Te knjižnice uglavnom su iste vrste (pučke knjižnice s pučkima, a
sveučilišne sa sveučilišnima). Povezivanjem knjižnica u knjižnički sustav korisniku knjižnice
omogućava se uvid u svu knjižničnu građu koja se nalazi u svim knjižnicama povezanim s tim
knjižničnim sustavom. Time korisnik knjižnice može na jednom mjestu vidjeti u kojoj se
knjižnici nalazi knjiga koja je njemu potrebna, i tako ne gubi vrijeme na pretraživanje više
različitih knjižnica nego ima sve na jednom mjestu. U obavljanju svoje djelatnosti knjižnice u
Republici Hrvatskoj međusobno surađuju i povezuju se unutar hrvatskoga knjižničnog sustava.
Knjižnice se povezuju u sustav sukladno potrebama korisnika na određenom području,
potrebama sveučilišta i određenog znanstvenog područja, a na temelju načela:
- usklađivanja planova i programa rada i razvitka knjižnica,
- standardizacije postupka u obradi i protoku građe i informacija,
- izgrađivanja skupnih kataloga i baza podataka, te
- svekolikog zajedničkog razvitka.23
Zakon Republike Hrvatske kaže kako do spajanja knjižnica u knjižnične sustave može doći samo
ako želi ostvariti neki od gore navedenih planovi. Time su utvrđene i jasne obaveze koje
22 Isto, Članak 35.23 Zakon o knjižnicama. Zagreb, 29. Rujna 1997. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/267274.html (članak 30.)
13
knjižnični sustav mora ispunjavati. Također se spajanjem knjižnica u knjižničke sustave može
organizirati i to da određene knjižnice obavljaju poslove matične djelatnosti ne samo za sebe,
nego i za neke druge knjižnice. I to je također regulirano zakonom: radi trajnoga i sustavno
organiziranog rada na razvitku i unapređivanju knjižničarstva, određene knjižnice obavljaju i
poslove matične djelatnosti za više knjižnica određenog područja ili za pojedinu vrstu knjižnica.
Matična djelatnost obuhvaća osobito poslove:
- stručnog nadzora nad radom knjižnica,
- stručnog osposobljavanja i usavršavanja knjižničnog osoblja,
- stručno-savjetodavne pomoći knjižnicama,
- koordinacije rada knjižnica, te
- unapređivanja stručnog rada u knjižnicama.
Ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi pravilnik o matičnoj
djelatnosti kojim se utvrđuje i sustav matičnih knjižnica. Sredstva za obavljanje poslova matične
djelatnosti osiguravaju se u državnom proračunu.24 Ovom mogučnošću otvara se opcija štednje u
određenim knjižnicama jer će jednostavno za njih određene poslove obavljati neke druge
knjižnice. Također će ljudima zaduženim za kontrolu gore navedenih stavki biti lakše sve to
kontrolirati jer će imati podatke za više knjižnica na jednom mjestu, odnosno u onoj knjižnici
koja je na sebe preuzela obavljanje poslova matične djelatnosti nekih drugih knjižnica.
4. Nabava
Jednostavno rečeno, nabava je proširivanje opsega knjižničnoga fonda knjižničnom građom. Sva
građa koja pristiže u knjižnice i koja se u njima čuva te daje na korištenje naziva se knjižničnom
građom, a knjižnični fond je sva građa koju knjižnica posjeduje i daje na korištenje.
Prilikom nabave, vrijedi razlikovati vrste fondova – u manjim knjižnicama dijeli se na zbirku
„knjiga“ i „zbirku periodike“, dok se u velikim, većinom nacionalnim, općeznanstvenim i većim
pučkim knjižnicama, fond dijeli na „opću zbirku“ i cijeli niz „posebnih zbirki“. Velik broj zbirki
24Isto, članak 31
14
u knjižnicama se dijeli na statične zbirke koje su konstantne i ne mijenjaju se te aktivne zbirke
koje se nadopunjavaju. U statične zbirke spada stari fond, u slučaju da ga knjižnica ima, i
knjižnična građa nekog drugog vlasnika knjižne građe koja je samo pohranjena u određenu
knjižnicu. Aktivne zbirke su zahtijevnije – od djelatnika se očekuje mnogo znanja i pažnje
prilikom njihova oblikovanja u izgradnji knjižničnog fonda.
Također, razlikujemo i zatvoreni fond te zbirku duplikata. Prvi, zatvoreni fond je dio knjižničnog
fonda koji zahtjeva poseban postupak u korištenju građe. Njime se mogu koristiti korisnici
kojima je građa iz tog fonda protrebna za znanstveni ili istraživački rad te je, većinom zbog
odvojenosti od aktivnoga knjižničnoga fonda, dostupan određenim knjižničnim djelatnicima.
Sadržaj takvog fonda se razlikuje od knjižnice do knjižnice, a određene se publikacije pohranjuju
u njega zbog političkih, vjerskih, etičkih kao i poslovnih razloga. S druge strane, zbirka duplikata
je također poseban dio knjižnične građe koji nije namjenjen izravnom korištenju – to je rezervni
fond. Zbog većeg broja svezaka od broja naslova, odnosno bibligorafskih jedinica, u knjižnici
nastaje potreba za stvaranjem zbirke duplikata. Tako se bibliografske jedinice u knjižničnom
fondu razlikuju kao „unikati“ i „dubleti“. Ovaj fond nastaje pohranom primjeraka koji preostaju
nakon uvrštavanja određenog broja publikacija u knjižnični fond. Većinom je taj dio fonda
smješten na posebnom mjestu u spremištu, ali se u nekim slučajevima za njega osigurava
posebno spremište. U slučaju da se zbirka duplikata nadopunjuje planski, mora se posvetiti
pažnja već prilikom nabave knjižnične građe. Svrha zbirke duplikata je zamjena publikacija,
darivanje knjižnične građe knjižnicama u osnivanju ili onima koje su pretrpjele štetu, te
nadomještanje uništenih ili zagubljenih primjeraka vlastitog fonda.
Izgradnja knjižničnoga fonda je izrazito važan postupak u knjižničnom poslovanju. Katica Tadić
navodi definiciju izgradnje knjižničnoga fonda prema teoretičaru E. Evansu: izgradnja
knjižničnoga fonda složen je proces kojim se nastoji otkriti njegova snaga i slabost s obzirom na
potrebe korisnika i raspoložive izvore znanja i obavijesti unutar zajednice korisnika, te ispraviti
njegove slabosti25. Sam postupak izgradnje knjižničnog fonda ima nekoliko faza.
25 Tadić, K. Rad u knjižnici: priručnik za knjižničare. Opatija: Naklada Benja, 1994.(str. 33)
15
4.1 Istraživanje zajednice korisnika i njezinih potrebaIstraživanje zajednice korisnika i njezinih potreba je aktivnost kojom su se knjižničari počeli
baviti tek u novije doba. Tijekom povijesti, knjižnična građa se nabavljala prema njezinoj
dostupnosti na tržištu prilikom čega se slijedilo načelo prikupljanja vrijedne građe zbog malog
broja naslova. G. Naudé navodi se kao jedan od malog broja knjižničara prije 20. stoljeća koji je
posvećivao veću pažnju prilikom odabira knjižnične građe prilagođenu željama korisnika, dok se
cijeli taj proces etablirao u 30-im godinama prošlog stoljeća. Naglim razvojem pučkog
knjižničarstva, pravilnom se popunjavanju fonda pridaje sve veća važnost jer je korisnička
populacija, za razliku od korisnika akademskih i nacionalnih knjižnica, trebala knjižničnu građu
ne samo za učenje i znanstveni rad, već i za razonodu26. Također, broj korisnika knjižničnih
usluga povećao se liberalizacijom obrazovnog sustava i demokratizacijom života. U
istraživanjima pažnja se posvećuje prikupljanju i analizi podataka o broju i strukturi zajednice
korisnika (npr. dobnoj, obrazovnoj, interesnoj), njenim povijesnim i razvojnim obilježjima te
korištenju novih tehnika.
4.2 Plan nabaveVrlo bitna stavka u izgradnji knjižničnoga fonda, planom nabave omogućuje se uspješan odabir i
nabava relevantne građe čime se ispravljaju slabosti i postiže odgovarajuća jačina fonda.
Nadalje, dobro utvrđenim planom nabave sprečava se utjecaj različitih mišljenja. Pruža pomoć
knjižničnim djelatnicima da postignu jedinstveno stajalište o tome koji se dijelovi fonda trebaju
razvijati (ili posebno razvijati), usklade djelatnost pojedinaca odgovornih za izgradnju fonda,
postignu dosljednost (usklađenost fonda), izbjegnu improvizirano donošenje odluka i izbjegnu
različit pristup knjižničara i korisnika u odlučivanju o tome kakav bi trebao biti fond knjižnice.
Prilikom oblikovanja knjižničnog fonda, i planiranja njegove izgradnje, pojavljuje se nekoliko
elemenata prisutnih i u nabavnoj politici, koji se trebaju uključiti u plan nabave. Za početak bitno
je ustanoviti namjenu, opseg i način uspostave opće zbirke te vrste posebnih zbirki s načinom
njihovog održavanja, da bi se nakon toga mogla odrediti prednost u nabavi. U nabavnoj politici
važno je odrediti nekoliko elemenata – koje će vrste dokumenata knjižnica nabavljati, koje će
zadržavati, način uključivanja korisnika u proces izgradnje fonda, odabir osobe koja će biti
odgovorna za odabir knjižnične građe, utvrđivanje načina na koji će se fond davati na korištenje
korisnicima knjižničnih usluga, kao i ustanoviti kako i koliko dugo će se određena građa čuvati
26 Isto, str. 35
16
da bi se zaključno odredio način pročišćavanja fonda i izlučivanje otpisane građe. Koordinirana
nabava također je jedan od bitnih elemenata u procesu izgradnje knjižničnoga fonda. Unutar iste
zajednice korisnika istovrsne se knjižnice ili pak knjižnice različitih namjena dogovaraju o
podjeli područja odnosno usmjeravaju k izgradnji pojedinih dijelova fonda prema određenome
predmetnom području, zemljopisnoj cjelini, jeziku ili vrsti građe. Razmjenom podataka o
veličini, strukturi i dostupnosti fonda knjižnica unutar iste zajednice korisnika bolje se sagledaju
mogućnosti pojedine knjižnice i njezina osoblja, a time se postiže bolja opskrbljenost knjižnica
potrebnom knjižničnom građom i poboljšava se njezina dostupnost te dostupnost obavijesti o
građi kojom se raspolaže27. Zato se planom nabave određuje kojoj je zajednici korisnika
knjižnica namjenjena, određuje se razlika između aktivnih i potencijalnih korisnika te se zasebno
obrađuju posebne skupine korisnika. Uzimajući u obzir opseg fonda, potrebno je potom odlučiti
koja će predmetna područja biti zastupljena, postoje li ograničenja u vezi s vrstom dokumenata
(publikacija) koji se nabavljaju, koliko će u fondu biti zastupljeno edukativnih publikacija
(primjerice, udžbenika u središnjoj sveučilišnoj knjižnici). Predmetno se područje i njegova
pokrivenost različitim publikacijama može promatrati sa stajališta vrsta zbirki28. Uzimajući to u
obzir, navode se četiri vrste zbirki:
a) Osnovna zbirka koja obuhvaća literaturu za opće, odnosno osnovne potrebe. Djela koja se
za zbirku te vrste nabavljaju su popularna i popularnoznanstvena, te se zbirka zadržava u
stalnoj veličini.
b) Instruktivna ili radna zbirka sadrži tekuću građu. Starija se građa u načelu ne nabavlja, ali
se uz omeđene, nabavljaju i serijske publikacije te audiovizualna građa, mikrooblici i
strojno čitljiva građa29. Ovo je neka vrsta referentne zbirke i njen se opseg može povećati
od 1 do 2 posto godišnje.
c) Opća (sveobuhvatna) znanstvena zbirka sadrži tekuću građu referentnog obilježja i građu
za posudbu. Za tu se zbirku nabavlja i starija građa te svi suvremeni oblici publikacija. Ta
se zbirka pregledava svake dvije do tri godine, ali se građa ne odstranjuje, već se, prema
trenutačnoj važnosti, raspoređuje u aktivno ili u pasivno spremište30.
27 Isto, str. 36-3728 Isto, str. 3729 Isto, str. 3730 Isto, str. 37
17
d) Iscrpna sveobuhvatna zbirka sadrži sve što je dostupno na tržištu unutar određenog
predmetnog područja. Za nju se nabavljaju također i publikacije muzejskih te arhivskih
obilježja kao što je, na primjer, zavičajna zbirka. Osiguravaju se posebna sredstva u svrhu
nabave rijetke i vrijedne građe.
Mnoga predmetna područja u većini su knjižnica zastupljena na prvoj, drugoj i trećoj razini.
Samo jedno ili dva područja, unaprijed odabrana, u većem se broju knjižnica postavljaju i vode
kao iscrpne zbirke (primjerice područje glagoljske pismenosti, građa o piscu zavičajniku)31.
4.3 Selekcija knjižnične građePrema nabavnoj politici, nabavlja se građa koja se u određenom trenutku može nabaviti.
Selekcija, odnosno odabir knjižnične građe jest postupak odlučivanja koja će se građa nabaviti.
Pri tome se u obzir uzima velika količina građe na tržištu, ona građa koja stiže u zamjenu te
darovana građa. U tome se poslu koristi desiderata, odnosno kartoteka želja u koju knjižničari i
korisnici unose podatke o publikacijama koje ocjenjuju važnim za knjižnični fond32. Desiderate
su se prije obično vodile u bilježnicama ili na listićima (u tri ili više primjeraka u knjižnicama s
dobro uređenim poslovanjem). Danas se većinom vode u računalnim sustavima. Također,
potrebno je odrediti opća načela i kriterije za selekciju. Dva opća načela selekcije koja se navode
u teoriji knjižničarstva su načelo vrijednosti (kakvoće) i načelo potražnje (potrebe). Prema
načelu vrijednosti odnosno teoriji selekcije koja se zasniva na njemu, knjižnice trebaju
prikupljati onu građu koja će intelektualno obogatiti život njihovih korisinika. Selekcija je pritom
pozitivna, tj. u fond se uključuje ona građa za nabavu koje postoje valjani razlozi, ali se ne
isključuje građa za koju se pretpostavlja da će loše utjecati na korisnika33. Ova teorija ima mnogo
pristaša, te selektor knjižnične građe mora biti dobro upućen u klasična djela i mora pratiti
suvremena zbivanja. Nadalje, mora dobro poznavati svoje korisnike i birati građu koja će biti u
skladu s njihovim potrebama, ali pritom nabavljati vrijedna klasična i standardna djela unatoč
niskoj zainteresiranosti za njih. Načelo potražnje prvi je put spomenuto u djelu Theory of book
selection for public libraries (1925) engleskoga knjižničara Lionela McColvina. McColvin
smatra da se pučke knjižnice (za razliku od nacionalnih i znanstvenih) osnivaju da bi zadovoljile
potrebu za obavijestima i publikacijama stanovnika određena područja34. Zagovornici ovog
31 Isto, str. 3732 Isto, str. 3833 Isto, str. 3934 Isto, str. 40
18
načela smatraju da je od veće koristi nabavljati više primjeraka iste publikacije za koju je
potražnja veća, nego po jedan primjerak velikog broja publikacija za kojima je potražnja znatno
manja. Teoretičari u području izgradnje fondova preporučuju knjižničarima da tijekom odabira
građe za knjižnicu imaju na umu određene kriterije koji im pritom mogu pomoći. To su
ponajprije ugled autora ili nakladnika, novost teme, primjerenost teme, dubina obradbe u
znanstvenim djelima, relevantnost teme, uređenje teksta i opremljenost bibliografskim podacima,
kazalima, podacima o autoru i slično, izgled publikacije (uvez, papir, omot i sl.), stil, fizička
obilježja (veličina, oblik i sl.) i cijena35. U općeznanstvenim knjižnicama nastoje se nabavljati
posebno djela s graničnih područja, djela multidisciplinarnog područja, temeljna znanstvena
djela u izvorniku i u prijevodu, temeljna djela iz književnosti u izvorniku i prijevodu, djela
povijesnoga i poredbenog obilježja te sekundarne i tercijarne publikacije. Za razliku od
općeznanstvenih, u pučkim se knjižnicama posebno nabavlja građa koju navode standardni
popisi, građa o kojoj je objavljena recenzija u barem dva časopisa i građa koja ima trajnu
literaturu ili društvenopovijesnu vrijednost.
4.4 Nabava knjižnične građeNabava knjižnične građe započinje nakon što knjižnica, u skladu sa svojom nabavnom politikom,
napravi izbor onoga što želi nabaviti36. U ovoj fazi valja poznavati pojam predakcesija.
Predakcesija obuhvaća niz postupaka kojima se provjerava vjerodostojnost podataka kojima se
raspolaže, ustanovljuje se posjeduje li knjižnica željenu publikaciju i u koliko primjeraka te je li
traženi naslov već naručen ili je u fazi obradbe nakon uključenja u fond37. Takve su provjere
bitne u velikim knjižnicama koje nabavljaju tisuće naslova. U predakcesijskom poslu iz
desiderata se uzimaju listići koji sadrže naslove publikacija odabranih za nabavu ili se u
računalnom sustavu zapisi iz datoteke desiderata povezuju s drugim relevantim datotekama. Ako
su u kartoteci desiderata listići u tri istovjetna primjerka, u predakcesiji se jedan listić odlaže u
predakcesijsku kartoteku, drugi se dostavlja dobavljaču, a treću se stavlja u abecedni katalog da
bi korisnici bili obavješteni o tome kad je narudžba poslana38. U manjim se knjižnicama ne vode
akcesijske datoteke nego se sastavljaju popisi željenih publikacija te se jedan primjerak zadržava
dok se drugi dostavlja dobavljaču. U vrijeme dolaska naručene građe u knjižnicu, uspoređuje se s
35 Isto, str. 4036 Isto, str. 4137 Isto, str. 4238 Isto, str. 42
19
predakcesijskim evidencijama, zapisuje se datum dolaska građe na listić ili na računalni sustav te
se na popisima označuje da je građa pristigla. Uz građu koja pristiže u knjižnicu uvijek je prateći
dopis (dostavnica s računom kod kupnje; popis ili kartica za zamjenu; popis o darovanoj građi;
popis obvezatnog primjerka za određeni mjesec; dostavnica ekonomata za vlastita izdanja).
Najprije se provjerava odgovaraju li navodi iz dopisa navodima iz narudžbe, zatim se stvarno
stanje pošiljke (građe) uspoređuje s popratnim dopisom i, ako je sve ispravno, ispisivanjem
datuma i potpisom ovjerava se primitak. Ako se popratni dopis ne podudara u svemu sa stanjem
građe, ulaže se žalba (reklamacija) telefonom ili napismeno39. Kada su građa i prateći dopis
sukladni, završava akcesijski posao te se publikacije inventiziraju i razmještaju u određene
djelove knjižničnog fonda.
4.5 Pročišćavanje knjižničnog fondaPročišćavanjem se u knjižnicama trajno odstranjuje građa (najčešće je taj postupak povezan s
revizijom knjižničnoga fonda) ili premješta u koje drugo spremište (u kojemu je obično
smještena manje tražena građa). Pročiščavanje se provodi kada je knjižnični fond dosegao gornju
granicu rasta, odnosno kad nedostaje prostor za novu građu40. U slučaju da je fond u knjižnici
dosegao svoju gornju granicu rasta, ona mora osigurati novu zgradu ili razmjestiti dio građe
(razdvojiti fond) ili pročistiti fond. Fond se pročišćuje zbog uštede prostora, ekonomičnog
poslovanja i pružanju veće dostupnosti tražene građe. Unatoč valjanim razlozima u korist
pročišćivanja fonda, malen se broj knjižnica za to odlučuje. Iz fonda se pročišćivanjem nastoje
premjestiti ili trajno ukloniti nepotrebni duplikati i dublete, netraženi i neželjeni darovi, zastarjela
građa (često znanstvena koja nije aktualna), prekinuti nizovi, uništene i oštećene publikacije,
publikacije koje su tiskane na lošem papiru, sitno tiskane i one čiji je opseg nepotpun, građa koja
se ne koristi te nepotpuna godišta periodike i periodika bez kazala. Kriteriji za odstranjivanje
građe određuju se s obzirom na njezina fizička obilježja, veličinu (opseg) fonda i kakvoću građe,
a sama selekcija počiva na primjeni nekoliko metoda: metodi proulavanja tzv. shelf time perioda
odnosno vremena koje je određena publikacija provela na policama a da nije posuđivana; metodi
korištenja svih pokazatelja o posudbi, rezervacijama; citatnim metodama (oslanjanje na razne
analize citiranja, zastupljenosti u časopisima koja objavljuju kazala i slično); proučavanju sudova
stručnjaka41. Depozitarne knjižnice su jedna od mogućnsti za premještanje knjižnične građe
39 Isto, str. 4340 Isto, str. 4441 Isto, str. 44-45
20
prilikom pročišćavanja fonda. One se osnivaju na nacionalnoj i sveučilišnoj razini ili pak
dogovorom više knjižnica.
4.6 Vrednovanje knjižničnoga fondaVrednovanje knjižničnoga fonda provodi se najčešće s pomoću statističkih i usporednih metoda
te metoda ispitivanja korisnika42. Kada se ti statistički podaci i podaci iz anketa (upitnici za
ispitivanje korisnika) prikupe uspoređuju se sa standardnim zahtjevima o veličini i kakvoći fonda
određene knjižnice uzimajući u obzir vrstu knjižnice te broj i strukturu korsnika. Knjižnica može
imati i koristi ukoliko javno objavi prikupljene podatke: Javno objavljivanje podataka o
vrijednosti knjižničnoga fonda može pomoći knjižnici da dobije više novca za nabavu nove
građe, može joj pribaviti javno priznanje, a može govoriti i o uspješnosti nabavne politike,
dakako ako su procjene točne43.
Knjižnični fond se neprestano dograđuje i pritom se pazi na potrebe korisnika. U knjižničnom
poslovanju navode se četiri načina nabave knjižnične građe: kupnja, zamjena, dar i obvezni
primjerak44.
Kupnja je oblik nabave koji je zastupljen u svakoj knjižnici, te je najsigurniji način ostvarenja
plana nabave. Imajući na umu ograničenost sredstavam, prilikom kupnje se obraća dobavljaćima
koji pružaju najveći popust (rabat). Pritom treba paziti da se ne udvostručuju primjerci građe
koja za knjižnicu nije posebno važna. U izboru i kupnji serijskih publikacija, osobito inozemnih,
treba sagledavati dugoročne mogućnosti nabave jer je kratkoročna nabava takvih publikacija
pogrešno ulaganje za knjižnicu45. Postoji više načina kupnje: čvrsta narudžba, ogledni primjerak,
trajna narudžba, bianco-narudžba i narudžba preko knjižničnih središta. Čvrsta narudžba jest
nabava djela za koje je utvrđeno da pripadaju nacionalnoj zbirci. Ogledni primjerak je način
kupnje kojeg nalazimo u pučkim, školskim te visokoškolskim knjižnicama. Trajna narudžba
služi za nabavu, većinom, časopisa. Bianco-narudžbom se većinom kupuju svi naslovi unutar
određenog područja, izdani od strane cijenjenih i kvalitetnih nakladnika. Manje knjižnice su
najčešći korisnici zadnjeg navedenog načina kupnje – narudžbe preko knjižničnih središta.
42 Isto, str. 4543 Isto, str. 45-4644 Isto, str. 3045 Isto, str. 30
21
Knjižnična su središta pogodan suradnik jer olakšavaju poslove vezane uz pisanje narudžaba,
financijsko poslovanje, tehničku opremu i slično46.
Zamjena je još jedan način dogradnje knjižničnog fonda koji zahtjeva suradnju knjižnice s
nekom drugom knjižnicom ili srodnom ustanovom. Tim se načinom često dobiva građa koja bi
nekim drugim putem bila prilično teškom za nabaviti. Zamjena se može provesti prema načelu
svezak za svezak ili stranica za stranicu, prema načelu čiste novčane istovrijednosti (obračunata
zamjena), ali se može obaviti i bez obzira na pojedinačnu vrijednost publikacija koje se
zamjenjuju, prema načelu djelo za djelo (neobračunata zamjena)47.
Dar je način dogradnje knjižničnog fonda od strane korinika ili drugih osoba (stranaka). Darovi
mogu u knjižnicu prispjeti željom darovatelja (slučajni), ali mogu biti i izazvani (ako knjižničar
zamoli pojedinca ili ustanovu da daruje određenu građu ili ako se željena građa zatraži od
ustanova koje tiskaju građu namjenjenu za darivanje)48. Legat je zasebna vrsta dara, a to je
oporučno ostavljena vlastita knjižnica koju je stranka ostavila određenoj knjižnici. U nekim se
slučajevima legat smatra posebnom vrstom nabave, a mogu se dati na korištenje kao zasebna
cjelina, odnosno posebna zbirka. Bez obzira planira li knjižnica uvrstiti darove u knjižnični fond
ili ne, potrebno se napismeno zahvaliti darovatelju.
Obvezni primjerak je „zajamčen“ ili „dužan“ primjerak tiskane ili drukčije umnožene građe. Tu
povlasticu besplatne tiskane građe imaju nacionalne knjižnice, ali povremeno se nailazi na
iznimke. Dobivanje obveznog primjerka uređeno je zakonskim propisima kojima se tiskare,
nakladnici ili autori obvezuju da određeni broj primjeraka svakoga umnoženog knjižnog
proizvoda dostavljaju nacionalnoj ili kojoj drugoj knjižnici, a one su dužne tu građu čuvati kao
kulturno dobro49.
Vlastita izdanja imaju samo neke knjižnice, te ih u većem broju primjeraka stavljaju u svoj
knjižnični fond. Vlastitim izdanjima većinom raspolažu nacionalne, sveučilišne, akademske i
veće gradske knjižnice. Uz njih, znatno rijeđe, njima raspolažu školske i pučke knjižnice.
46 Isto, str. 3147 Isto, str. 3148 Isto, str. 3149 Isto, str. 32
22
Također, potrebno je spomenuti koordiniranu, odnosno usklađenu, nabavu. Pri takvoj nabavi
surađuje više knjižnica na užem ili širem području. Bitno je da se građa koja se nabavlja u jednoj
od knjižnica sudionica koordinirane nabave, izravno ili neizravno daje na korištenje svim
članovima zajednice korisnika, odnosno da je dostupna svim zainteresiranim korisnicima50.
ZaključakOvim seminarom mi smo obradili knjižnično poslovanje i upravljanje, odnosno načine na koje
funkcioniraju knjižnice. Prikazali smo to uglavnom korištenjem stručne literature, no također i
našim osobnim iskustvom boravka u knjižnici. U ovom seminaru mi smo se ograničili na četiri
po nama glavne stavke u današnjem poslovanju i uređenju knjižnice. To su: knjižnične zgrade,
50 Isto, str. 46
23
knjižničko osoblje, knjižnični sustavi i nabava knjižnične građe. Kod knjižničnih zgrada rekli
smo kako bi trebala izgledati zgrada knjižnice izvana, ali i iznutra. Naglasili smo kako je vrlo
bitno da se arhitekti zaduženi za izgradnju knjižnica konzultiraju s knjižničarima kako bi ta nova
zgrada knjižnice bila jednostavnija za korištenje knjižničarima, ali i njenim korisnicima. Što se
osoblja tiče naveli smo na koji se način vrši izobrazba knjižničnih djelatnika i koja su sva znanja
potrebna knjižničaru kako bi mogao kompetentno obavljati svoj posao. Istaknuli smo koje su sve
mogućnosti modernog knjižničarstva otvorene pojavom knjižničnih sustava. Te na kraju i
prikazali na koje sve načine knjižnice dolaze do knjižnične građe koja se u njima nalazi.
Literatura1. Tadić, K. Rad u knjižnici: priručnik za knjižničare. Opatija: Naklada Benja, 1994.
2. Salatić, B. Fakultetske knjižnice u RH – prijedlozi za strategiju razvoja fakultetskog knjižničarstva s osobitim osvrtom na djelatnike: Dodatak. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 56 , 1/2 (2013), str. 137-152
3. Bolonjski proces. Dostupno na: http://www.azvo.hr/index.php/hr/visoko-obrazovanje/bolonjski-proces
24
4. Plan javne nabave KGZ za 2012. Dostupno na: http://www.kgz.hr/UserDocsImages/Javna%20nabava/PLAN%20NABAVE%202012.%20-%20s%20kontima.pdf
5. Plan javne nabave KGZ za 2013. Dostupno na: http://www.kgz.hr/UserDocsImages/Javna%20nabava/PLAN%20NABAVE%202013.%20-%20za%20internetsku%20stranicu%20KGZ-a.pdf
6. Zakon o knjižnicama. Zagreb, 29. Rujna 1997. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/267274.html
25