kolins prvi deo

Upload: dragana-radovanovic

Post on 31-Oct-2015

664 views

Category:

Documents


8 download

TRANSCRIPT

  • BibliotekaUNIVERSITAS

    ~Nj,\\ Q~ () \lN~}>V~Naslov izvomika

    Alan Collins, ed.CONTEMPORARY SECURITY STUDIES

    2007, Oxford University Press Inc., New York

    Copyright 2010. hrvatskog izdanjaPoliticka kultura, Zagreb

    Sva prava pridrzanaISBN 978-953-258-091-9

    Alan Collins, ur.

    UrednikProf. dr. sc. Radule Knezevic

    SUVREMENE SIGURNOSNESTUDlJE

    Zagreb,2010.

    PreveleMr. sc. Ruzica Jakesevic

    (poglavlja 13 do 21)

    Monika Suknaic(poglavlja 1 do 12)

    Redakcija ipredgovorProf. dr. sc. Sinisa Tatalovic

    Centar za medunarodne isigurnosne studijeFakulteta politickih znanosti

    Sveucilista u Zagrebu

    IIPoliticka kulturanak/.adno-utra:tivatki zavod

  • SAORZAJ

    Predgovor. 7

    SINISA TATALOVIC

    Zahvale , 13

    1. Uvod: Sto su sigumosne studije? 15ALAN COLLINS

    PRVIDIOPRISTUPI SIGURNOSTI 27

    2. Sigumost u medunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi 29PATRICK MORGAN

    3. Mirovne studije 53PAUL ROGERS

    4. Kriticke sigumosne studije: Povijest razlika 73DAVID MUTIMER

    5. Rod i sigumost 97CAROLINE KENNEDY-PIPE

    6. Ljudska sigumost 114PAULINE KERR

    7. Sekuritizacija .133RALFEMMERS

    DRUGIDIOPRODUBLJlVANJE I PROSIRIVANJE SIGURNOSTI. , 151

    8. Vojna sigumost 153ERIC HERRING

    9. Sigumost rezirna 171RICHARD JACKSON

    10. Drustvena sigumost , 191PAUL ROE

    11. Ekoloska sigumost 210JON BARNETT

    12. Ekonomska sigumost 233CHRISTOPHER M. DENT

    5

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJETRECIDIO

    TRADICIONALNA I NETRADICIONALNA SIGURNOST 25513. Diplomacija prinude 257

    PETER VIGGO JAKOBSEN

    14. Uloga obavjestajne djelatnosti u nacionalnoj sigumosti 284STAN A. TAYLOR

    15. Oruzje za masovno unistenje 309JAMES WIRTZ

    16. Terorizarn .330BRENDA LUTZ i JAMES LUTZ

    17. Trgovina na podrucju obrane 353JOANNA SPEAR i NEIL COOPER

    18. HIV/AIDS i sigumost 376STEFANELBE

    19. Transnacionalni kriminal. .392JEANNE GIRALDO i HAROLD TRlNKUNAS

    20. Djeca i rat .416HELEN BROCKLEHURST

    21. Nakon povratka teoriji: Proslost, sadasnjost i buducnosr sigumosnih studija .434OLE WlEVER i BARRY BUZAN

    Bibliografija .459

    Biljeske 0 autorima .479

    Popis tablica, skica i slika .483

    6

    PREDGOVORKnjiga Suvremene sigumosne studije skupine autora, koju je priredio Alan Collins,sa Sveucilista Wales Swansea (Ujedinjeno Kraljevstvo) predstavlja izvrstan i nadasvepotreban uvod u poddisciplinu rnedunarodnih odnosa - sigumosne studije - koje suse, kao poddisciplina specijalizirana za proucavanje fenomena povezanih s problema-tikom nacionalne i medunarodne sigumosti i sigurnosnih fenomena, pojavile izmeduPrvog i Drugog svjetskog rata, kada se pocinju razvijati i sustavno izucavati na nekimsveucilistima. Pored toga, ova knjiga na jednom mjestu sakuplja glavne suvremenepristupe unutar sigumosnih studija i objasnjava njihovu filozofsku i politolosku po-zadinu i prakticne implikacije. Autori svakog pojedinog poglavlja eminentni su struc-njaci unutar discipline medunarodnih odnosa, a posebice sigumosnih studija. Dovolj-no je spomenuti sarno neka imena: Ole Wrewer, Barry Buzan, David Mutimer, PeterWiggo Jakobsen ... Prakticni rad i stvaralastvo autora ove knjige uvelike su doprinijelisarnome razvoju sigumosnih studija, napose produbljivanju i prosirivanju pojma si-gumosti i njegovom sagledavanju iz razlicitih perspektiva.

    Osim po sadrZaju, knjiga se u izdanju Oxford University Pressa, a u Hrvatskoj uizdanju Politicke kulture i Centra za medunarodne i sigumosne studije Fakulteta po-litickih znanosti Sveucilista u Zagrebu, nije rnogla pojaviti u bolje vrijerne. Sudionicismo doba u kojemu se vojna prijetnja sigumosti ne smatra jedinim (ili iskljucivim)ugrozavanjem sigurnosti drustava, nego je sarno jedno od sirokog spleta ugrozavanja,koja se mogu odraziti ne sarno na sigumost drustava, nego i na sigurnost pojedinaca.Upravo u navedenom se ogleda prosirivanje i produbljivanje koncepta sigurnosti, kojije oznaka kasnije faze razvoja sigumosnih studija. Ne radi se 0 tome da suvremenaugrozavanja sigumosti nisu postojala i ranije, nego je zbog sireg spleta okolnosti namedunarodnoj pozornici - kojom je dominirala konfrontacija polova moci na Istoku iZapadu, utrka u naoruzavanju i zatvorenost u strogo blokovske okvire - osiguravanjeod vojne prijetnje sigumosti bilo u fokusu drzava i medunarodne zajednice. Stogaje ipristup sigumosnim studijarna imao oznaku militariziranosti. Ova sveobuhvatna knji-ga nudi pristupacan pregled kljucnih konceptualnih pristupa sigumosnim studijarna iobraduje niz pitanja i rasprava koje nadahnjuju danasnje istrazivanje sigumosti.

    Ukljucivanje u proslosti marginaliziranih podrucja unutar ove problematike vaznoje ne sarno zbog ukazivanja na prosirenje suvremenih sigurnosnih studija, nego i zbogpovecane fleksibilnosti u tumacenju vaznih sigumosnih fen omena. Time je mogucesteci siri i sveobuhvatniji uvid i sliku 0 pojavama i procesima koji cine svakodnevicuzivota, kako pojedinaca, tako i suvremenih drzava, Suvremeno proucavanje sigumo-sti, pod utjecajem prosirivanja sarnoga sadrzaja, ali i pod utjecajem mnogo sireg feno-mena globalizacije, dovelo je do sve veceg 'otapanja' granice izrnedu rnedunarodnihodnosa i sigurnosnih studija. Upravo zbog toga dolazi do preklapanja istrazivackih

    7

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    podrucja kojima se pojedine poddiscipline bave. Medutim, prema suvremenoj percep-ciji, mnogo je vaznije odredeni fenomen sagledati iz razlicitih perspektiva, nego dasvaka poddisciplina posjeduje svoje iskljucivo, ekskluzivno polje istrazivanja, Takavje slucaj i sa sigurnoscu i sigumosnim fenomenima.

    Pristup autora navedenoj problematici ujedno predstavlja i prikaz razvoja sigumo-snih studija kao znanstvenog pristupa proucavanju sigurnosti po zavrsetku Hladnograta. Prethodno navedeno sirenje pojma sigumosti od iskljucive usredotocenosti navojne aspekte sigurnosti, odnosno pristupa koji je prevladavao tijekom hladnoratov-skog sukobljavanja dvije supersile, prema drugim aspektima sigumosti postavio jei pitanje pronalazenja novog okvira izucavanja sigurnosti. Za vrijeme Hladnog rataglavni subjekt sigumosti bila je driava te je stoga u sredistu proucavanja sigumostibila strategija, odnosno moc drzave na podrucju medunarodne sigumosti i najvidlji-viji oblik iskazivanja te moci - vojna sila driave. Navedena usredotocenost na driavui vojnu silu kao glavne sadriaje sigurnosti bilaje vidljiva u razvoju znanstvene disci-pline strateskih studija. Strateske studije su u srediste proucavanja sigumosti stavileupotrebu sile, posljedice upotrebe sile na drzave, drustva i pojedince, kao i djelovanjedrzava usmjereno prema sprjecavanju ili vodenju rata (jacanje i utjecaj vojne sile,razvoj strategija upotrebe vojne sile). Tako je u prvi plan izbila vojna dimenzija sigur-nosti, dok su sve druge komponente sigurnosti bile ili zanemarivane ili sagledavanesamo u kontekstu jacanja vojne dimenzije sigumosti. Tako su primjerice ekonomskiaspekti sigurnosti primarno sagledavani u kontekstu jacanja sposobnosti driave zarazvoj njezine vojne rnoci, a ne u kontekstu ekonomskih problema kao izvora nesi-gumosti (ekonomska nejednakost izmedu razvijenih i zemalja u razvoju ili ekonomskiproblemi kao uzrok izbijanja unutarnjih sukoba u nekoj driavi). Premda je u ovomrazdoblju zapoceo i razvoj sigurnosnih studija one su se tada gotovo uvijek izjednaca-vale sa strateskim studijama.

    Zavrsetak Hladnog rataje doveo do preispitivanja takvog tradicionalnog poimanjasigurnosti zbog dovodenja u pitanje autonornije drzave na podrucju sigumosti. Globa-lizacijski procesi su doveli do rastuce meduovisnosti drustava i drzava ne sarno na eko-nomskom, vec i na sigurnosnom podrucju, a dominantna sigumosna prijetnja vise nijemogucnost globalnog vojnog sukoba dvije supersile vec niz drugih izazova - unutras-nji sukobi (gradanski rat, etnicko Ciseenje, genocid) cije posljedice ne ostaju ogranice-ne na drzave u kojima se odvijaju, fenomen neuspjelih drzava, medunarodni terorizami organizirani kriminal, energetska sigurnost, ekoloska sigurnost, nejednak ekonomskirazvoj, proliferacija konvencionalnog oruZja i oruzja masovnog unistenja te drugi iza-zovi koji vise nemaju iskljucivo vojnu dirnenziju sigurnosti. Svi ovi procesi pokazali sukako se sigurnost vise ne moze promatrati prirnarno kao sigurnost driave, a rjesavanjesigurnosnih problema priroarno kroz upotrebu vojne sile ili sarno na razini nacionalnedrzave. Tako je sirenje koncepta sigumosti na druge dimenzije sigumosti - politicku,ekonomsku, socijalnu, ekolosku sigumost - odnosno razvoj koncepta Ijudske sigumo-sti koji kao referentni objekt sigumosti stavlja sigurnost pojedinca a ne driave, doveo ido razvoja sigumosnih studija kao novog okvira proucavanja sigumosti.

    Za razliku od strateskih studija, sigumosne studije vise nisu usredotocene iskljucivona jedno usko podrucje sigumosti, vec one postavljaju pitanje - sto je to sigumost, kojisu sadrzaji sigurnosti. Stogaje danas vidljivo jasno razlikovanje strateskih i sigumosnihstudija. Isto tako se u okviru sigumosnih studija razvio cijeli niz razlicitih pristupa sigur-nosti, sto je uostalom vidljivo i u sadrZaju knjige Suvremene sigurnosne studije.

    8-l

    Predgovor

    Knjiga Suvremene sigurnosne studije podijeljena je na tri dijela: 'Pristupi sigurno-sti', 'Produblj ivanje i prosirivanje sigurnosti' i 'Tradicionalna i netradicionalna sigur-nost'. Sveobuhvatnost ove knjige izlazi na vidjelo vee jednim pogledom na naslovepotpoglavlja unutar ova tri dijela: od tradicionalnih pristupa sigumosti, mirovnih stu-dija, kritickih sigumosnih studija, preko sagledavanja vojne sigumosti, sigurnosti re-zima, sigurnosti okolisa i ekonomske sigurnosti, do izucavanja mogucnosti primjenediplomacije prinude, uloge obavjestajne djelatnosti u nacionalnoj sigumosti, opasno-sti koju predstavljaju oruzje za masovno unistavanje, terorizam, HIV/AIDS, organi-zirani kriminal, i drugo. ad posebne vaznosti je i posljednje poglavlje koje pruza pre-gled proslosti i sadasnjosti i buduce perspektive sigurnosnih studija. Ova knjiga vazanje izvor za sve znanstvenike koji se bave medunarodnim odnosima i sigumosnimstudijama, a nadasve za studente koji se tek pocinju zanimati za ovu problematiku.

    Prvi dio knjige "Pristupi sigumosti" sastoji se od sest poglavlja. Prvo poglavljepod nazivom Sigurnost u medunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi (Patrick Mor-gan) bavi se realistickom i liberalistickom perspektivom sigumosti koje dominirajuu medunarodnoj politici. Elementi te dvije perspektive cesto se mijesaju i preklapajute kao takve cesto odreduju politicke odluke. avo poglavlje opisuje epee tendencijei osnovne elemente ovih perspektiva, ali ne daje jasnu i kompaktnu teoriju. Unatoctome, nudi koristan uvid u ponekad komplicirane i zbunjujuce sigumosne prakse.

    Drugo poglavlje Mirovne studije (Paul Rogers) ispituje podrijetlo i razvoj dis-cipline mirovnih studija koja se pojavila nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata, akojaje zamah dobila u doba utrke u nuklearnom naoruzanju. Poglavlje pruza ocjenuucinkovitosti mirovnih studija, njihovu problemsku orijentaciju, interdisciplinarnostte istrazuje koliko su relevantne u trenutnom sigumosnom okruzenju.

    Trece poglavlje Kriticke sigurnosne studije: povijest razlika (David Mutirner) dajeuvid u porijeklo izraza "sigurnosne studije" te nudi pregled razvoja tog izraza u po-sljednjih deset godina. Kroz kratku povijest pojma autor nastoji pokazati kako sukriticke sigurnosne studije postale to sto jesu te kako su nakon II. rujna 2001. godinezadobile na svojoj vaznosti.

    Cetvrto poglavlje pod nazivom Rod i sigurnost (Caroline Kennedy-Pipe) bavi sekategorijom roda u sferi sigumosti odnosno istrazivanjima 0 razlicitoj percepciji si-gurnosti od strane muskaraca i zena. Polaziste poglavlja jest da se kroz postavljanjeroda u srediste rasprava 0 sigumosnim pitanjima mogu shvatiti razliciti nacini reakci-ja Ijudi na strah, nesigumost, rat i mir. Tradicionalna literatura 0 sigumosti vecinom jezanemarivala pitanje roda, no razvoj feminizma upozorio je i na vaznost istrazivanjakategorije roda u sigumosnim studijama.

    Peto poglavlje Ljudska sigurnost (Pauline Kerr) osvrt je na koncepciju Ijudskesigumosti i ulogu Ijudske sigurnosti u sigumosnim studijama i policy zajednicama.Koncept je postao aktualan 1990-tih godina i poceo je oznacavati preduvjet norrnal-nog funkcioniranja driava. Medutim, taj koncept jos uvijek izaziva kontroverze u po-litickoj zajednici. Jedni ga koriste kako bi opravdali razlicito motivirane politike, dokga drugi odbacuju. Teza koju autorica iznosi u poglavlju jest da buducnost koncepcijenije blistava 5 obzirom na trenutne sigumosne okolnosti, a pritom misli na aktualnuborbu protiv terorizma.

    Posljednje, sesto poglavlje pod nazivom Sekuritizacija (Ralf Emrners) uvodi,ocjenjuje i primjenjuje Kopenhaski pristup i njegov model sekuritizacije. Ispituje sekako odredeni predmet postaje pitanje sa sigurnosnim znacenjem, odnosno kako se

    9

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    prenosi iz politickog procesa u podrucje sigurnosti. Istovremeno naglasava opasnostii negativne konotacije te nedostatke tog modela. Oslanja se na niz prirnjera prirnjenemodela sekuritizacije, a posebno u nedemokratskim politickirn sustavima. Posebnose kritizira Kopenhaski model koji dopusta da nevojna pitanja budu ukljucena u si-gurnosne studije. To pitanje danas je vrlo bitno jer se koncept sigumosti promijenio uglobaliziranom svijetu, a nevojne prijetnje postale su svepristune i ucestale.

    Drugi dio knjige "Produbljivanje i prosirivanje sigumosti" sastoji se od pet poglav-Ija. Prvo poglavlje pod nazivom Vojna sigurnost (Eric Herring) nudi pregled razvojatradicionalnog pristupa vojnoj sigurnosti, s naglaskom na koristenje organiziranogpolitickog nasilja od strane drzave i razmatranja opasnosti od rata izazvanog pojavomnukleamog oruzja. Autor ispituje i oruzani sukob u Kolumbiji kako bi prakticnimprirnjerom pokazao one sto teoretski razmatra u poglavlju.

    Drugo poglavlje Sigurnost reiima (Richard Jackson) objasnjava jedinstvenu si-gumosnu dilemu s kojom se suocavaju drzave u razvoju. Radi se 0 primarnim pri-jetnjama sigumosti koje dolaze od unutarnjih, a ne vanjskih izvora. Analiziraju seteskoce slabih drzava: kako su se pojavile i zasto traju. Ta "nesigurnosna dilerna" jejedinstvena, a uzrokovanaje temeljnirn strukturama i procesima nepotpune drzavnostite danas predstavlja stvarni problem u globaliziranom svijetu.

    Trece poglavlje pod nazivom Drustvena sigurnost (paul Roe) istrazuje konceptdrustvene sigurnosti na nacin da se drustvo promatra kao referentni objekt sigurnosti.Vazna stavka u ovom konceptu je drustveni identitet te autor kroz primjere bivse Jugo-slavije i Sjeveme Irske proucava prijetnje drustvenoj sigurnosti u trenutcima prijetnjekolektivnim identitetima. Poglavlje nudi nekoliko vrsta analitickog oruda u proucava-nju drustvene sigumosti te njihove kritike, pruzajuci potpuniji uvid u vaznost ove teme.

    Cetvrto poglavlje Ekoloska sigurnost (Jon Barnett) bavi se koncepcijom ekoloskesigumosti, kao jednim od recentnijih sigumosnih pitanja. Ekoloska sigurnost predmetje kontroverza i ima razlicite implikacije i reakcije. Poglavlje daje pregled razlicitihznacenja ekoloske sigumosti, kategorija problema ekoloske sigurnosti te opisuje na-cine na koje ekoloska promjena rnoze biti faktor u sukobima. Predvida se da ce sevaznost ekoloske sigumosti vjerojatno povecavati kako bi se postigla drustvena orga-nizacija kojaje ekoloski odrziva u suvremenom globaliziranom svijetu.

    Posljednje, peto poglavlje pod nazivom Ekonomska sigurnost (Christopher Dent)govori 0 ekonomskoj sigumosti kao relativno novom konceptu u podrucju sigurnosti.Kljucno rnisljenje za ovo poglavlje jest videnje ekonomske sigurnosti koja je usmje-rena na ciljeve vanjskoekonomske politike. 0 konceptu ekonomske sigumosti svese vise raspravlja, ali u tom podrucju nedostaje teorijskih saznanja. Utoliko nam ovaknjiga omogucava pregled suvrernenih misli 0 ekonomskoj sigumosti i predstavljanovi konceptualni pristup ovom podrucju.

    Treci dio knjige 'Tradicionalna i netradicionalna sigurnost' obuhvaca devet po-glavlja. Prvo poglavlje pod naslovom Diplomacija prinude (peter Viggo Jakobsen)bavi se primjenom prijetnji ilili ogranicene sile s ciljem uvjeravanja nekog sudionikamedunarodnih odnosa da obustavi ili ponisti vec poduzete akcije. Autor naglasava daje diplomacija prinude postala sastavnim dijelom zapadnog nacina upravljanja suko-bima nakon kraja Hladnog rata, ali da su zapadne drzave bile lose u prevodenju nji-hove pretezite vojne nadrnoci u uspjesnu diplomaciju prinude. Pored toga, Jakobsenpovezuje i usporeduje diplomaciju prinude sa drugim strategijama utemeljenima naprijetnji, kao sto su zastrasivanje i prisila, te objasnjava zasto je diplomacija prinude

    10

    Predgovor

    u nekim slucajevima uspjesna, a u drugima neuspjesna te identificira ogranicenja ovestrategije i procjenjuje izglede za njezinu uspjesnu upotrebu u buducnosti.

    Drugo poglavlje Uloga obavjestajne djelatnosti u nacionalnoj sigurnosti (Stan A.Taylor) istrazuje vezu izmedu sigurnosti i obavjestajne djelatnosti te pruza preglednekih znacajnijih sigurnosnih sluzbi odredenih nacija i opisuje mnostvo obavjestaj-nih disciplina (nacina na koje se prikupljaju obavjestajni podaci). Detaljno se opisujeobavjestajni proces - nacin na koji donositelji odluka definiraju potrebe za informa-cijama i sto se dogada od tada do trenutka kada prime te informacije. Nakon pruianjaprimjera obavjestajnih uspjeha i neuspjeha u modemoj povijesti, poglavlje zavrsavaraspravom 0 nekim etickim pitanjirna 0 obavjestajnoj djelatnosti i kratkom raspravomo suvremenom sigurnosnom/obavjestajnom okruzenju.

    Trece poglavlje Oruije za masovno unistenje (James Wirtz) istrazuje i ukazuje naopasnosti koje razlicite vrste oruzja za masovno unistavanje mogu predstavljati za nacio-nalnu i medunarodnu sigumost. Predmet zabrinutosti politickih elita u mnogim drzavamajest mogucnost da bi kemijsko, biolosko, nuklearno ili radiolosko oruzje moglo pasti uruke terorista. Ovo poglavlje objasnjava kako ova oruzja djeluju i koje bi ucinke moglairnati ukoLiko se upotrijebe na bojistu ili protiv civilnih ciijeva. Opisuje kako su ona bilaupotrebljavana u ratu i kako su obLikovala praksu medunarodne politike.

    Cetvrto poglavlje Terorizam (Brenda Lutz i James Lutz) analizira prijetnju koju te-rorizam predstavlja za sigurnost drzava i svijeta. Ovo poglavlje daje pregled kljucnihkoncepata i definicija te tipova i uzroka terorizma. Pored toga, terorizam sagledava iznekoliko perspektiva: iz perspektive terorizma kao ratovanja, terorizma kao zlocina,i terorizma kao bolesti. Prihvacanje jednog od ovih pogleda odreduje kakve ce protu-mjere drzave koristiti u svojirn naporima borbe protiv terorizrna. Terorizamje tehnikadjelovanja dostupna svirn skupinama te stoga mjere koje su djelotvorne u jednomslucaju ne moraju biti djelotvorne s drugirn teroristickirn skupinama.

    Peto poglavlje Trgovina na podrucju obrane (Joanna Spear i Neil Cooper) omo-gucuje razumijevanje kljucnih aspekata trgovine u podrucju obrane. Autori istrazujuglavne teorijske pristupe u objasnjavanju zasto drzave imaju potrebu za stjecanjernoprerne za obranu. Razmatra se takoder kako razliciti nacini na koje se simbolickoznacenje pridodaje vojnoj tehnologiji rnogu utjecati i na odluku 0 nabavi i 0 prodajiobrambene opreme. Posebno korisne u ovome poglavlju mogu biti naznake 0 tren-dovirna u obrambenim izdacirna i izvoznoj robi za potrebe obrane. U tome pogledu,jasno je naznacena einjenica da je americki rat protiv terora doveo do toga da su izdaciza obranu dosegJi hladnoratovske razine. Pored ostaloga, ovo poglavlje naznacujepromjene u sadrZaju suvremene trgovine u podrucju obrane, posebice zaokret od is-poruke kompletnih velikih sustava naoruzanja ka pruzanju nadogradnji, tehnologijadvostruke narnjene, komunikacijske opreme, rezervnih dijelova i obuke.

    Sesto poglavlje HIVIAIDS i sigurnost (Stefan Elbe) ukazuje na davanje sigumo-snog znacaja jednoj globalno rasprostranjenoj bolesti, koja svoj odraz ima i na rno-gucnosti popunjavanja oruzanih snaga, poglavito u pojedinim africkim drzavama.PandemijaAIDS-a vise nije sarno globalno zdravstveno pitanje i pitanje razvoja, negoima i vazne sigumosne implikacije. Kao globaLno rasprostranjena bolest, AIDS irna iizravne i neizravne ucinke na individualnu sigumost. Istice se kako u nekirn od naj-pogodenijih zemalja pandemija AIDS-a ima implikacije na nacionalnu sigurnost zbogsvojih razornih ucinaka na oruzane snage i drzavnu moc. Osim na nacionalnu sigur-nost pojedinih drzava, HIV/ AIDS utjece i na medunarodnu sigurnost, sto se poglavito

    11

  • SUVREMENE SIGURNOSNE SruDIJE

    oslikava na primjeru medunarodnih mirovnih operacija. Svijest 0 ovim sigurnosnimimplikacijama vitalna je za razumijevanje ozbiljnosti globalnoga izazova koji pred-stavlja HN/AIDS.

    Sedmo poglavlje Transnacionalni kriminal (Jeanne Giraldo i Harold Trinkunas)objasnjava zasto mnoge vlade transnacionalni kriminal sve vise smatraju prijetnjomnacionalnoj sigurnosti. Istrazuju se razlozi i karakter porasta transnacionalnog krimi-nala tijekom 1990-ih. Autori prikazuju tri suparnicka modela prirode organiziranogkriminala - utemeljena na hijerarhijama, mrezama i trZistima - koja koriste kako bidali smisao dostupnim manjkavim dokazima 0 transnacinalnom kriminalu. Svaki dru-gacije implicira koliko ozbiljno bi se ova prijetnja trebala shvatiti i koje bi se politikeprotiv nje trebale koristi. Posebno vazan dio ovoga poglavlja raspravlja 0 snazi i pri-rodi 'veze' izmedu transnacionalnog kriminala i terorizma.

    Osrno, pretposljednje poglavlje Djeca i rat (Helen Brocklehurst) pruza prikaz dje-lovanja djece u rnedunarodnorn politickom sustavu te iznosi implikacije prornisljanjao djeci u kontekstu sigurnosti. Otkriva njihove mnoge uloge u nizu ratova te se potornusredotocuje na djecu vojnike. Objasnjavaju se pitanja reintegracije djece nakon ratate se naposljetku istrazuje ponovno razmatranje djece u nasim konceptirna 0 tome stoje to politicko.

    Posljednje, deveto poglavlje Nakon povratka teoriji: proslost, sadasnjost i buduc-nost sigumosnih studija (Ole Wrewer i Barry Buzan) pruza interpretaciju proslosti isadasnjosti sigurnosnih studija s naglaskorn na prornjenjiva razdoblja teorijske pro-dukcije i prakticnog rjesavanja problema. Dakle, istrazuju se razlicita razdoblja razvo-ja sigurnosnih studija, poddiscipline rnedunarodnih odnosa koja je zaceta kao zasebnaamericka specijalnost koju su oblikovali dogadaji koji su zapoceli cetrdesetih godinai nastavili se sve do kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeca.

    Sigurnosne studije institucionalizirale su se kao dio jedne discipline, medunarod-nih odnosa, sve vise postajuci medunarodne, s teorijom koja se ucvrstila na sveucilisti-rna. Razdoblje 'SO-ih i '60-ih godina prosloga stoljeca oznaceno je kao 'Zlatno doba'sigurnosnih studija (odnosno strateskih studija, buduci da je u navedenom razdobljubilo prisutno izjednacavanje obje vrste studija), '70-te i 'SO-te, osim institucionaliza-cije, oznacila je stagnacija, dok se od devedesetih godina ovo polje nalazi u novornrazdoblju visoke teorijske produktivnosti te se razvija u dvama sredistima - Sjedinje-nim Americkim Drzavarna i Europi. Postojanje obje skole na podrucju sigurnosnihstudija takoder pokazuje raznolikost pristupa sigurnosti u posthladnoratovskom raz-doblju - americkog pristupa koji jos uvijek stavlja veliki naglasak na primjenu vojnesile u zastiti SAD od razlicitih vrsta ugrozavanja te europskog kojije vise usredotocenna "meke" aspekte sigurnosti (npr. ekonomski razvoj i jacanje medunarodnog pravakao najboljih nacina dugorocnog rjesavanja sigurnosnih problema).

    Navedenu knjigu takoder treba promatrati i u okviru napora usmjerenih premarevitalizaciji proucavanja problematike sigurnosti u Republici Hrvatskoj. U Hrvat-skoj postoji tradicija izucavanja podrucja sigurnosti koja je duza od trideset godina ikoja je usprkos brojnih problema kontinuirano odrzavana na zagrebackom Fakultetupolitickih znanosti. Stoga ce i ovaj pregled najnovijih teorija i koncepata proucavanjasigurnosti koji se razvijaju u okviru sigurnosnih studija predstavljati znacajan dopri-nos projektu obnove sigurnosnih studija u Republici Hrvatskoj.

    Sinisa Tatalovic

    12 J

    ZAHVALE

    Na svirn projektima radi mnogo ljudi kojima se treba zahvaliti, a ovaj nije iznimka, jerbez njihove podrske ove knjige ne bi bilo. Prije svega, potrebno je zahvaliti se autori-ma zato sto su pristali napisati svoja poglavlja i sto su ih marljivo preda/i na vrijeme,potpune s nastavnirn dodacima. Potrebno je zahvaliti se i onirn anonimnim kritica-rima koji su detaljno komentirali sinopsis; knjiga je unaprijedena njhovim korisnimrazmisljanjima, kojima je prilagodena. Posebna zahvala ide Kerrie Bramhall, kojaje bila odgovorna za pripremu i izradu baze podataka koja podupire knjigu. Takodersam zahvalan profesoru Johnu Bay/isu koji me potaknuo da preuzmem ovaj zadatak,i konacno, zahvala ide i Sue Dempsey i posebno Ruth Anderson iz Oxford UniversityPressa-a zbog njenog profesionalizma i pomoci za vrijeme pripreme ove knjige.

    13

  • SI

    >je;mfplez +eJnl>jnJlS +

    usoumfns ef!O!U!faa +pOAn +

    ehl\e16od re~Jpes'

    SNIllO:J N'v'Tv'

    i,af!pnlS eusournfns ns ol~ :pOAn.~

  • UVOD

    Dobrodosli u sigumosne studije: poddisciplinu medunarodnih odnosa. Proucava-nje sigumosti je one sto se nalazi u srzi medunarodnih odnosa. Krvoprolice Prvogsvjetskog rata i zelja da se izbjegne ponavljanje njegovih strahota bili su ti koji sustvorili disciplinu medunarodnih odnosa 1919. godine uAberystwythu u UjedinjenomKraljevstvu. Ovaj interes za izvore rata i njegovo vodenje omogucio je medunarod-nim odnosima da se "razlikuju od srodnih disciplina kao sto su povijest, ekonomija,geografija i medunarodno pravo" (Sheehan 2005: 1). Prezivljavanje aktera, sto je zaveci dio discipline znacilo suverenih drzava, postalo je prihvaceno kao dominantniinstrument za razumijevanje njihovog ponasanja, Sigumostje pitanje visoke politike;sredisnje u vladinim raspravama i osnova prioriteta koje uspostavljaju. Jednostavno,'nijedan drugi koncept u medunarodnim odnosima ne sadrzi teorijsku odredenost nitiovladava disciplinarnom moci sigumosti' (Der Derian 1995: 24-25).

    DEFINICIJA SIGURNOSTI

    Dakle, dobrodosli u disciplinu velike vaznosti, Buduci da cete se upravo ukljucitiu proucavanje ove discipline, nema surnnje da biste htjeli zapoceti s definicijom si-gumosti. IIi, s odgovorom na pitanje sto to znaci biti siguran? Vidjet cete u Vaznimcitatima 1.1 (Definicije sigurnosti) da su mnogi znanstvenici to ucinili. Dobra vijestje da je postignut konsenzus oko onoga sto sigumosne studije obuhvacaju - ima vezes prijetnjama prezivljavanju - a jos je bolja vijest da skrivena unutar jednostavne de-finicije lezi kompleksnost u koju cete se upravo upustiti. Ono sto je najuocljivije koddefinicija u Vaznim citatima 1.1 je sto, iako su rat i prijetnja primjenom sile dio jed-nadzbe sigumosti, nisu jedini. Odsutnost prijetnji je dovoljno dalekosezna da sigur-nosne studije obuhvate opasnosti koje se krecu od pandemija, kao sto su HN/ AIDS,i unistenja okolisa do uze povezanih sigumosnih pitanja direktnog nasilja, kao sto suterorizam i medudrzavni oruzani sukobi. Ovo posljednje, koje je toliko dominiralodisciplinom za vrijeme Hladnog rata da je postalo sinonimom za sigurnosne studije,zapravo je pod-polje sigumosnih studija i poznato je kao strateske studije. OxfordUniversity Press izdaje udzbenik koji se bavi strateskim studijama: zove se Strategijau suvremenom svijetu.

    Sigurnosne studije ponovno su se pojavile s krajem Hladnog rata, a glavne pret-postavke oko onoga sto se i kako treba osigurati, pocele su zaokupljati nase rnisli.Tradicionalno, drzava je bila ona koju treba osigurati, sto je poznato kao referentniobjekt, te je trazila sigumost kroz vojnu moc, U poglavljima koja slijede pronaci cetealtemativne pristupe sigumosti; pristupe koji nude drugacije referentne objelcte, dru-gacija sredstva postizanja sigumosti i koji pokazuju da prijaSnja praksa nije dovela dopovecanja sigurnosti, vec je bila uzrokom nesigumosti. Dakle, vi se upravo sprema-te proucavati disciplinu koja, preispitujuci svoje prijasnje pretpostavke, prolazi krozveliku promjenu, produbljuje svoje razumijevanje onoga sto bi trebalo biti osigurano

    16

    Uvod: Sto su sigurnosne studije?

    VAINI CITATI1.1

    Definicije sigurnosti

    "Sigurnost kao takva je relativna sloboda od rata, zdruzena s relativno visokimocekivanjirna da poraz nece biti posljedica nijednog rata koji bi se mogao doqodlti,"

    Ian Bellamy, "Towards a theory of international security", Political Studies, 29/1(1981.), 102. str.

    "Nacija je sigurna u mjeri u kojoj nije u opasnosti da mora zrtvovati kljucne vrijednostida bi izbjegla rat te je sposobna, ako je izazovu, da ih zadrf pobjedom u takvom ratu"

    Walter Lippman, citirano u Barry Buzan, People, States and Fear (Hemel Hempstead:Harvester Wheatsheaf, 1991.) 16. str.

    "Nacionalna sigurnost rnoze biti definirana kao sposobnost odolijevanja agresiji izvana."

    Giacomo Luciani, "The economic content of security", Journal of Public Policy, 8/2(1989.), 151. str.

    "Prijetnja nacionalnoj sigurnosti je akcija ili niz dogadaja koji ') drasticno i u relativnokratkom rasponu vremena prijete smanjenjem kvalitete zivota stanovnika drZave, ili2) znacajno prijete suzavanjern opsega politika dostupnih vladi drzave ill privatnim,nevladinim entitetima (osobama, skupinama, korporacijama) unutar drZave."

    Richard H. Ullman, "Redefining security", International Security, 8/1 (1983.), 133. str.

    "Sigurnost, u objektivnom smislu, mjeri odsutnost prijetnji stecenirn vrijednostima, a usubjektivnom smislu, odsutnost straha da ce takve vrijednosti biti uqrozene,"

    Arnold Wolfers, Discord and Collaboration (Baltimore: John Hopkins University Press,1962.), 150. str.

    "Sigurnost-nesigurnost se definira u odnosu na ranjivosti - i unutarnje i vanjske -koje prijete ili su u rnoqucnosti srusiti ili oslabiti drzavne strukture, i teritorijalne iinstitucionalne, i vladajuce rezlme (naqlaseno u originalu)."

    Mohammed Ayoob, The Third World Security Predicament (Boulder: Lynne Rienner,1995.),9. str.

    "Emancipacija je oslobadanje Ijudi (kao pojedinaca i kao skupina) od fizlckih i Ijudskihprepreka koje ih sprjecavaju u ostvarivanju onoga sto su slobodno odabrali clniti. ..Sigurnost i emancipacija su dvije strane istog novcka, Emancipacija, a ne rnoc ili poredak,stvara pravu sigurnost. Teoretski, emancipacija jest sigurnost:'

    Ken Booth, "Security and emancipation"; Review of International Studies, 17/4 (listopad1991.),319. str.

    "Ukoliko Ijudi, bili oni ministri u vladi ili privatne osobe, neko pitanje promatraju kao nekuvrstu prijetnje svojim zivotima i na njega odgovore politlckl, onda bi se to pitanje trebaloshvatiti kao sigurnosno pitanje (naglasak u originalu)."

    Peter Hough, Understanding Global Security (London: Routledge, 2004.), 9. str."Sigurnost ... podrazumijeva i sredstva prisile za obuzdavanje agresora i sve nadneuvjeravanja, potpomognute izgledima za postizanje uzajamnih koristi, u svrhupreobrazbe sukoba u suradnju. "

    Edward A. Kolodziej, Security and International Relations" (Cambridge: CambridgeUniversity Press), 25. str.

    17

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDlJE

    i prosiruje svoje gran ice kako bi ukljucila raznoliki spektar prijetnji i opasnosti. Na-ravno, ovo prosirivanje predmeta proucavanja stvara nejasnoce u razlikovanju sigur-nosnih studija i znanosti medunarodnih odnosa opcenito. U tom smislu prosirivanjesigumosnih studija odraiava siru nejasnocu izmedu medunarodnih odnosa i politickeznanosti. Proces globalizacije doveo je do toga da unutamja pitanja dobivaju vanjskikarakter, a vanjska unutamji.

    Uloge domacih subjekata i objekata politike u svijetu cesto se pojavljuju na dnev-nom redu kao globalna pitanja, bila to buduca politicka struktura Iraka ili deforesta-cija Amazone. avo zamagljivanje granica izmedu medunarodnih odnosa, politickeznanosti i sigumosnih studija moze se vidjeti u sirini tema pokrivenih u ovoj knjizi isredisnjern mjestu sigumosti u teorijama medunarodnih odnosa (vise 0 ovome pogle-daj u 21. poglavlju). To se treba pozdraviti. Znam da se moze ciniti zbunjujucim i dabi bilo mnogo lakse uredno kategorizirati podrucja, ali to znaci krivo shvatiti prirodudrustvenih znanosti. Ove discipline su podiscipline upravo zato sto se preklapaju iimaju "nesto za reci" 0 istim temama. Umjesto da se traie drugaCiji predmeti prou-cavanja, bolje je razmisljati 0 drugacijirn pristupima. Unatoc natjecateljskoj prirodisigurnosti poznato je da smo mi, najzad, zainteresirani za to kako su referentni objektiugrozeni i sto oni mogu uciniti da prezive. S tom mislju, preispitivanje ovog raznoli-kog raspona terna moze se ciniti manje zastrasujucim,

    STRUKTURA

    Knjiga nije napravljena da bi se citala od pocetka (1. poglavlje) do kraja (21. poglav-Ije), buduci da to nije nacin na koji se cita znanstveni tekst. Ako yam se ovo sto samnapisao cini neobicnim, onda mi dopustite da objasnim. Ne citate roman kojemu jecilj drzati vas u neizvjesnosti do zadnjih stranica gdje otkrijete tko je pocinio zlocin ilihoce li Ijubavnici zivjeti sretno do kraja svog zivota. Zelite znati pitanja i odgovore Iltoje prije moguce i onda, buduci da, koliko god odgovori bili bitni, nisu najbitnija stvar,biste trebali zeljeti znati zasto su to odgovori i kako se do njih doslo, Razmisljajte 0tome kao 0 kompliciranom maternatickom pitanju u kojemje maternaticar energicnonasvrljao na ploci seriju nestrucnoj osobi nerazumljivih jednadzbi koje na kraju vodedo odgovora. Upravo je taj djelic izmedu pitanja i odgovora (onaj djelic izmedu suone nedokucive jednadzbe) onaj koji otkriva zasto je odgovor pronaden i zasto jepronaden na taj odredeni nacin. Tako je i s vasim ucenjern, takoder. Vi biste trebalizeljeti znati, a vas ucitelj ce sigurno htjeti znati, zasto vjerujete u odgovore koje stepronasli: kako bi upoznao vas proces misljenja. Znati zasto razmisljate 0 predmetu nanacin na koji razmisljate kako bi ti misaoni procesi mogli biti uvjerljivo artikulirani upismenom i usmenom obliku, sustina je ucenja na putu ka diplomi.

    Zbog toga kada se u ovoj knjizi citaju poglavlja, sasvim je u redu procitati uvodi onda zakljucak, ali onda trebate procitati dijelove izmedu kako bi saznali kako sedoslo do odgovora u zakljucku. Razumijevanje autorovog misaonog procesa pomocice yam razviti vas. Stoga, nakon sto ste procitali sto ova knjiga sadrzi, a to se nalaziu ovom poglavlju, procitajte zakljucak 21. poglavlja koji ce yam opisati stanje sigur-nosnih studija i teoretiziranje koje se odvijalo u disciplini. Ono yam pruza kontekstonoga zasto mi, studenti i ucitelji (naucnici discipline), razmisljarno 0 disciplini na na-cin na koji razmisljarno. Poglavlje posebno otkriva razlike izmedu arnerickih i europ-

    18

    Uvod: Sto su sigurnosne studije?

    skih pristupa teoretiziranju 0 sigurnosti istrazujuci prosle, sadasnje i rnoguce buducetrendove 0 tome kako sigumost proucavaju danasnji znanstvenici. anima kojima susigurnosne studije i medunarodni odnosi novost ovo ce biti probno citanje, ali drzitega se jer ce to biti poglavlje koje cete htjeti procitati vise puta kako se vase znanje 0ovom predmetu bude povecavalo; u svakom citanju otkrit cete nesto novo. Nakon stose 1. i 21. poglavlje procitaju, knjiga postaje rnjesavina odabira, stoga ako zelite poce-ti s oruzjem za masovno unistenje (15. poglavlje) ili terorizmom (16. poglavlje) sarnonaprijed. avo ne znaci da struktura nema znacenje i ja toplo preporucam da barempocnete s dijelom 0 pristupima, a posebno 2. poglavljem kako biste shvatili primamuulogu koju su drzave i moc imali u izucavanju sigumosti. Pocevsi s dijelom 0 pristupi-ma biti cete u mogucnosti shvatiti tocno koliko su bitni razliciti pristupi u odredivanjuonoga sto cini sigurnost; sto ce postati jasno nakon sto procitate 21. poglavlje.

    Knjiga je podijeljena u tri dijela: razliciti pristupi u proucavanju sigurnosti; pro-sirivanje i produbljivanje sigumosti; i konacno, niz tradicionalnih i netradicionalnihspornih pitanja koja su se pojavila u podrucju sigurnosti. Autori dolaze iz razlicitihzemalja i njihovi su primjeri u svom dometu globalni. Bez obzira na to, poljem si-gumosnih studija, kao i medunarodnih odnosa opcenitije, dominira zapadna misao ipristupi. Jedna od osvjezavajucih promjena u posthladnoratovskim sigurnosnim stu-dijama jest da se sigurnosni problemi svijeta u razvoju vise ne ignoriraju ili gledajukroz prizmu istocno-zapadnog sukoba. Dakle, mi istrazujemo te sigumosne problemei mozda cemo cineci to svjedociti pojavi specificnih africkih ili azijskih pristupa uizucavanju sigumosti koji ce nas prisiliti da promislimo 0 kljucnim pretpostavkamai postignemo vece razumijevanje polja sigurnosnih studija. U meduvremenu ovimpodrucjern, iako globalnim po dometu, nastavlja dominirati zapadna misao.

    PristupiU prvom znacajnom poglavlju u knjizi, 2. poglavlju, Patrick Morgan daje nam pri-stupacno objasnjenje zasto su drzave bile glavna preokupacija sigumosnih studija.U ovom poglavlju upoznaje vas se s dva tradicionalno dominantna objasnjenja togazasto i kako su drzave traiile sigumost: realizmom i liberalizmom. a njima mozemorazmisljati kao 0 tradicionalnim pristupima zato sto su bili okosnica razmisljanja 0sigumosnirn studijima tijekom prethodnog stoljeca; medutim, oni i dalje ostaju vrloutjecajni i sarno zato sto su nazvani tradicionalnima ne znaci da ihje zamijenila suvre-menija misao. Nova razmisljanja 0 sigumosti pojavila su se osobito u razdoblju nakonHladnog rata te se takvi pristupi objasnjavaju i proucavaju u drugim poglavljima Pri-stupa. Trebali biste razmisljati 0 tim novim pristupima kao izazovima dominaciji tra-dicionalnih pogleda koje nude realizam i liberalizam. Moguce je da yam tradicionalnaobjasnjenja toga kako se sigumost moze shvatiti i postici budu uvjerljiva; sto je u redudokle god do tog zakljucka dolazite uz shvacanje drugih pristupa. Drugim rijecima,smatrati neki pristup razumijevanja sigurnosti uvjerljivim, ne na temelju neznanja 0drugim pristupima, vec s punim razumijevanjem 0 njima.

    Alternativni pristup, koji takoder irna dugu tradiciju, su mirovne studije, iako vukukorijene iz formalnog podrucja istraiivanja iz razdoblja nakon 1945. Ovdje je pristupsigurnosti utemeljen izrazito siroko, kako u prirodi prijetnji koje podrucje pokriva,tako i u svojim pristupima pronalaienju rjesenja. Tako su mirovne studije, iako pr-votno zaokupljene pojavom nuklearnog oruzja, daleko prije posthladnoratovske ere

    19

  • SWREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    isticale sigurnosne implikacije unistavanja okolisa i siromasrva, Sa sirokim podruc-jem rada mozda nije iznenadujuce saznanje da znanstvenici koji rade na mirovnimstudijama ne dolaze sarno iz politike i medunarodnih odnosa, vec i iz drugih disciplinadrustvenih znanosti, poglavito antropologije i sociologije te prirodnih znanosti, kaosto su fizika i matematika; to je doista interdisciplinamo podrucje. U 3. poglavlju vo-deci autoritet, Paul Rogers, pruza povijesni prikaz razvoja mirovnih studija, naglasa-vajuci njihove karakteristike i otkrivajuci njihovu kontinuiranu vaznost za suvremenesigurnosne studije.

    Sljedece poglavlje obuhvaca razmatranja koja su iznjedrili neki znanstvenici koji suizucavali sigurnost u periodu neposredno nakon Hladnog rata. Ova razmatranja pojavilasu se vec i prije kraja Hladnog rata, ali su procvala nakon uklanjanja nukleamog Damo-klovog maca koji je visio nad znanoscu 0 sigurnosti. Pod nazivom Kriticke sigurnosnestudije (CSS), David Mutimer daje objasnjenja razlicitih pristupa koji su se razvili na-kon sto su se CSS prvi puta pojavile na sceni 1994. Za one kojima je kriticko mislje-nje novost to je zahtjevno stivo, ali potpuno vrijedno truda jer ce vas, izmedu ostalog,natjerati da uzmete pauzu i razmislite, bespogovorno vas tjera da promislite 0 svojimpretpostavkama i ponovno povezuje sigurnost s njenim norrnativnim korijenima.

    Kritike usmjerene ne sarno na sigurnosne studije, vec na sire polje medunarodnihodnosa, odnose se na nernogucnost uvazavanja vaznih spoznaja koje rod omoguca-va. Caroline Kennedy-Pipe otkriva dva elementa koja spol moze ponuditi u nasemshvacanju sigurnosti: prakticno uvazavanje uloge koja je pripisana zenama na poljusigurnosti i diskurzivni element koji otkriva implicitnu vezu izmedu militarizma imuzevnosti. Potonje naglasava kako su pojmovi casti, plemenitosti i hrabrosti po-vezani s muzevnoscu i ratom te stoga implicitno ostavljaju zenstvenost lisenu takvihpozitivnih atributa. Prethodno ukazuje kako su zene, ako se uopce i sporninju, prika-zivane u sekundamoj, sporednoj ulozi naspram muskaraca, dok su ustvari na mnogonacina (silovanje, prostitucija, roditeljstvo) zene zrtve i njihov je polozaj ostao zane-maren u izucavanju sigurnosti.

    Jedna od novih "postapalica'' u literaturi 0 sigurnosti je ljudska sigurnost. Dijelimnogo slicnosti s kritickirn pristupima sigurnosti; od kojih je najzapazenija kritikadrZavnog centrizma tradicionalnih pristupa. Kao sto ime sugerira, referentni objektsigurnosti su ijudi, ali kao sto Pauline Kerr objasnjava u 6. poglavlju, mada ova pro-mjena referentnog objekta otkriva blisku vezu izrnedu razvoja i sigurnosti, takoderdonosi mnoge izazove odrzavanju analiticke strogosti. Dijeleci zagovaratelje ljudskesigurnosti u posebne i opcenite skole moguce je prepoznati ogromni niz prijetnji kojepostoje za ljude i njihove zivote i time se ornogucuje stvaranje vasih vlastitih sudova 0onome sto cini sigurnost. Poglavlje takoder usporeduje drzavni centrizam u realizmus ljudskom sigumoscu kako bi se otkrile njihove snage i slabosti.

    Posljednje poglavlje u dijelu 0 pristupima, 7. poglavije, istrazuje proces poznatkao "sekuritizacija" koji su u literaturu uveli znanstvenici koji rade u Institutu zaistrazivanje sukoba i mira (COPRI) u Kopenhagenu. Poznati kolektivno kao Kopen-haska skola, ovi znanstvenici stavljaju primamu vaznost na odredivanje kako nekopitanje postaje sigurnosno pitanje nacinom na koji je artikulirano. Odnosno, mi raz-misljamo 0 necernu kao 0 sigurnosnom pitanju zato sto nas je elita, kao sto su poli-ticki vode, uvjerila da to predstavlja prijetnju samom nasern opstanku. Oni su daklezainteresirani za "govome cinove" koje elita koristi kako bi uvjerila publiku da akose zele suprotstaviti prijetnji, trebaju izvanredne ovlasti za slucaj nuzde, Dakle, to je

    20

    Uvod: Sto su sigumosne studije?

    subjektivni pristup odredivanju onoga sto cini sigumost. Prijetnja postoji zato sto jejavnost bila uvjerena od strane elite da postoji i oni su eliti dodijelili moc da koristiizvanredne ovlasti kako bi se suprotstavili prijetnj i. Dakle, prijetnja nije nesto stojednostavno postoji; ona mora biti proglasena prijetnjom kako bi postal a sigurnosnopitanje. Ralf Emmers objasnjava ovaj proces, primjecujuci ogranicenja u konceptu"sekuritizacije" i koristi analize slucajeva koje variraju u rasponu od australskih reak-cija na neprijavljenu migraciju do invazije na Irak 2003.

    Produbljivanje i prosirivanjeSrednji dio knjige istrazuje produbljivanje i prosirivanje koje se dogodilo u sigurno-snim studijama. Kao sto ce postati evidentno iz dijela Pristupi, teoretski pristup kojiizaberete prema proucavanju sigurnosti odredit ce vrstu tematike za koju vi smatrateda cini sigurnost. Ovaj dio knjige sadrzi pet podrucja sigurnosti; to su prepoznatljivegrane koje cete pronaci u literaturi 0 sigurnosnim studijama. Iznimkaje Sigurnost re-zima, koju sam uvrstio umjesto politicke sigurnosti iz dva razloga, kao prvo, politickasigurnost ima tendenciju da postane raznovrsno podrucje u kojem zavrse sigurnosniproblemi koji ne mogu biti dijelom drugih podrucja, i drugo, dok je politicka sigur-nost zaokupljena vanjskim prijetnjama (zaokupljenost priznavanjem), njena veca ko-risnost ldi u unutamjim prijetnjama (zaokupljenost legitimnoscu) rezimu. Zato nazivpoglavlja Rezim razjasnjava koji je referentni objekt te takoder naglasava unutamjudimenziju ovog sigurnosnog sektora. Prijepomo je predstavljaju Ii ova podrucja sigur-nost tako da, kao sa svim vasim citanjem, usvojite kriticki, radoznao urn, i preispitajtese jeste Ii uvjereni.

    Pocinjerno s vojnom sigurnoscu jer je to polaziste, ili domace podrucje, kako au-tor 8. poglavlja Eric Herring pise, naseg tradicionalnog razumijevanja onoga sto cinisigurnost. Ovdje je svrha pokazati da pristup koji prihvatite u proucavanju vojne si-gurnosti, a ovdje su koristeni "sekuritizacija" i koastruktivizam, odreduje sto cinivojnu sigumost. Tradicionalno je podrucje vojne sigurnosti bilo istovjetno strategijikao orudu umijeca vodenja drzave, a ovo ostaje uvjerljiva interpretacija vojne sigur-nosti i danas. Medutim, ovo je stvorena interpretacija vojne sigurnosti, a ne prirodnaili urodena. Prihvacanje konstruktivistickog pristupa omogucuje nam da postavijamopitanja 0 tome sto cini prijetnju i kako se ona dozivljava. Koristeci razne slucajeve,ukljucujuci Kubansku raketnu krizu i Kolumbiju, ovo poglavlje otkriva (i) sirokspektar pitanja koja se moraju prouciti u vojnom sektoru i (ii) prikaze, ili diskurs, kojioblikuje nase razumijevanje prijetnji u ovom sektoru.

    Posvecivanje nase paznje sigurnosnim problemima drzava ornogucuje nam dashvatimo da je zivot u razvijenom svijetu daleko od reprezentativnog za onaj kojimzivi vecina stanovnistva na svijetu. Vecina ljudi koji zive u svijetu u razvoju suocavase s golemim spektrom nesigurnosti, od toga da pola milijuna Ijudi umire svake go-dine od upotrebe lakog oruzja do toga da 40 000 ljudi umire svakog dana od gladi.Postoji, kako Richard Jackson pise u 9. poglavlju 0 sigurnosti rezima, "duboki ne-srazmjer izmedu vrste sigumosti koju uziva mala skupina razvijenih drzava i vrstesigurnosnog okruzenja u kojem zivi vecina svjetske populacije." U ovom poglavljuimat cete priliku razumjeti uzroke koji se kriju iza inherentne nesigurnosti svijeta urazvoju i zasto su, umjesto da budu oni koji ornogucuju sigumost, vladajuci rezimipostali glavni izvor nesigurnosti svojih naroda. Prikazana je tmuma slika, ali nakon

    21

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    sto procitate poglavlje, razumjet cete slozenosti zbog kojih je stvaranje sigurnosti zate rnilijune Ijudi i nuzno i iznirnno tesko, Pojam dileme nesigurnosti ne sarno da obu-hvaca spiralnu prirodu nasilja, nego i poteskoce u pronalazenju rjesenja.

    Produbljivanje pojrna sigurnosti na nacin da ima sire znacenje od zaokupljenostidrzavnom i vojnom obranom do sada bi vec trebalo biti prihvaceno, U 10. poglavlju 0drustvenoj sigurnosti postavljena je alternativa drzavi, doduse i pojedincu takoder, Uovom poglavlju bit cete upoznati s pojmom Ijudskog kolektiva koji postaje stvar kojamora biti zasticena. U posljednje vrijeme izraz "etnicki" je postao popularni nazivza opisivanje sukoba medu skupinama unutar drzava, U ovom poglavlju Paul Roeupoznaje vas sa sredstvima proucavanja dinamike koja stoji iza onih etnickih sukobau kojima je identitet sustina konflikta. Vazno je da on to cini usredotocujuci se nanevojne probleme koji mogu uzrokovati nesigurnosti i na taj nacin pokazuje kakoneodredenosti u takvirn prividno neprijetecim pitanjima, poput obrazovanja, mogupostati predmetima velike zabrinutosti. Ako ste zainteresirani za vezu izmedu sigur-nosti i identiteta, ovo poglavlje morate procitati.

    lako se pojavila prije kraja Hladnog rata, tijekom devedesetih se pocelo razmi-sljati, posebno zbog zabrinutosti oko unistavanja ozona i globalnog zatopljenja, 0promjeni okolisa kao 0 "novoj'' sigurnosnoj prijetnji. U 11. poglavlju, iako cete bitiizlozeni razlicitim vrstama unistavanja okolisa koje se dogada u danasnjem svijetu,pitanje koje nas zanimaje sto promjenu okolisa cim pitanjem sigurnosti? Jon Barnettpruza objasnjenje zasto se okolis pojavio na sigurnosnom planu prije nego sto pru-zi sest interpretacija sigurnosti okolisa. Vi cete stoga imati mogucnost razmisliti jeIi okolis doista sigurnosno pitanje i da Ii oznacavanje okolisa sigurnosnim pitanjempomaze ili sputava pokusaje sprjecavanja zagadivanja okolisa. Za one s normativnirninteresom za proucavanje medunarodne sigurnosti ovo je vazno poglavlje za citanje.

    Zadnje poglavlje dijela knjige 0 produbljivanju i prosirivanju, 12. poglavlje, pro-ucava sektor koji ce se ciniti manje problernaticnim u smislu svoje povezanosti sasigumoscu; ekonomiju. Drzavna ekonomija i njen pristup resursima su kljucne kom-ponente u utvrdivanju sposobnosti drzave da zastiti sebe u anarhicnom okruzenju sa-mopomoc]. Medutim, ovo je sarno jedan dio jednadzbe koji nam zapravo malo govorio tome sto je ekonomska sigumost. U ovom poglavlju Christopher Dent koristi izrazekonomsko-sigurnosna veza kako bi opisao drugi dio jednadzbe i na taj nacin ga ra-zlikovao od ekonomske sigurnosti. avo poglavlje koristit ce posebnu definiciju eko-nomske sigurnosti kako bi naglasio da one sto se osigurava nije same ekonomija, veci njena sposobnost da omoguci prosperitet u buducnosti. U ovom smislu ekonomskasigurnost se bavi promicanjem aktivnosti koje povecavaju ekonomski rast drzave iliregije. Bit cete upoznati s osam vrsta, ili tipologija, ekonomske sigurnosti, ukljucujucipristup trzistima i financijama; prekogranicnu ekonomsku suradnju; ideologije kojepoticu ekonomsku aktivnost. CineCi to bit cete sposobni primijetiti kakvu ulogu imajuinstitucije poput Medunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije,kao i shvatiti probleme ekonomske sigurnosti koje su uzrokovale krize kao sto je bilalstocnoazijska financijska kriza 1997-98.

    Tradicionalno i netradicionalno

    Posljednji dio knjige naglasava niz tradicionalnih i netradicionalnih sigurnosnihpitanja koja su se pojavila na dnevnom redu sigurnosnih studija. Odlomak pocinje s

    22 J

    Uvod: Sto su sigurnosne studije?

    tradicionalnim sigurnosnirn pitanjima, a onda se okrece ka netradicionalnirn pitanji-ma koja su se pojavila kako se podrucje predmeta sirilo. Pocinjemo upucivanjem natradicionalno sigurnosno pitanje prijetnje i koristenja sile. To se proucava promatra-njem kako je zapadna strategija evoluirala nakon Hladnog rata od zastrasivanja doprisile, a posebno primjene diplomacije prinude. avo odrazava logiku zapadnog, aposebno americkog strategijskog misljenja.

    Spremnost Busheve adrninistracije da razgovara 0 "preventivnoj" upotrebi sile ida ju doista primijeni, otkrila je znacajnu prornjenu u strategijskom razmisljanju naZapadu. Vise nije dovoljno odvratiti protivnika od poduzimanja akcije, sada je ne-ophodno nagovoriti, prinuditi i, po mogucnosti, natjerati ih da promjene svoje pona-sanje, avo je, kako pise Peter Viggo Jakobsen, dovelo do posthladnoratovske ere ukojoj svjedocimo primjeni diplomacije prinude. Diplomacija prinude je prijetnja iako je potrebno ogranicena uporaba sile stvorena kako bi se protivnik pokorio zeljamaonoga koji ga prisiljava. To je djelovanje bez primjene brutalne sile i stoga je poku-saj da se postigne politicki cilj sto je jeftinije moguce. Upotrebljavao se kako bi seodgovorilo na cinove agresije, sprijecilo WMD programe i zaustavilo terorizam. 13.poglavlje nudi yam kriterije za odredivanje onoga sto cini diplomaciju prinude i pre-preke njenom uspjehu te zakljucuje kako su zapadni napori vecinom bili neuspjesni.Ako zelite razumjeti strategije koje se nalaze u pozadini zapadne, a posebno americkepolitike 0 upotrebi sile nakon Hladnog rata, ovo je poglavlje za vas.

    Uloga obavjestajnih sluzbi u odredivanju sigurnosnih problema i njihovih ishodanikada nije bila znacajnija nego u danasnjem sigurnosnom okruzenju, Poglavlje 14objasnjava koji razliciti tipovi obavjestajnih agencija postoje i kako prikupljaju infor-macije. Stan Taylor objasnjava obavjestajni ciklus tako da mozete uvidjeti kako je todugotrajan proces, ijos bitnije, kako se pogreske mogu dogoditi. Proucavaju se tajneakcije i, uz osvrtanje na invaziju na Irak 2003., neuspjeh tajnih sluzbi, ili one sto bi seprimjerenije moglo nazvati neuspjeh politike. avo je poglavlje usko povezano s di-plomacijom prinude, buduci da prijetnja upotrebom sile kako bi se uspjesno natjeraloprotivnika zahtijeva saznanja 0 njihovirn ciljevirna. U svijetu preventive, dobar radobavjestajnih sluzbi nuzan je preduvjet uspjeha.

    Nakon tragicnih dogadaja II. rujna akronim WMD usao je u svakodnevnu upo-trebu. Oruzja za masovno unistenje (Weapons of Mass Destruction) i strah da ceopasne drzave ili teroristi ciljati na SAD ili Europu takvim oruzjem, postao je sre-disnji problem zapadnih drzava, Vjerovanje da Irak ima skriveni arsenal WMD-apruzilo je opravdanje za odluku SAD-a da ukloni rezim Saddama Huseina, a nukle-ami programi Sjeverne Koreje i Iran a (za prvu priznanje nuklearnog programa; zadrugu potencijalna i zastrasujuca mogucnost) bili su ti koji su uzrokovali njihovopripajanje Bushovoj "osovini zla''. Medutim, sto su WMD, zasto se smatraju tolikodrugacijima od konvencionalnog oruzja, koliko ih je lako koristiti i koji je bio nji-hov utjecaj na medunarodne odnose? avo su pitanja koja James Wirtz razmatra u15. poglavlju.

    Terorizam je, mozda i vise nego WMD, zauzeo glavnu poziciju na dnevnom redusigurnosti drzava, U 16. poglavlju Brenda i Jim Lutz daju definiciju terorizma i objas-njavaju razlicite vrste (religijski, etnicki, ideoloski) i uzroke terorizma. Koristeci ti-pologiju koja terorizam prornatra ili kao oblik rata, ili zlocina, ili bolesti, oni su umogucnosti objasniti zasto su drzave prihvatile odredene protumjere i koje su njihoveimplikacije za gradanske slobode. Poglavlje ce yam pruziti detalje 0 teroristima u

    23

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDUE

    rasponu od Ku Klux KIana do Al-Qaide i otkrivaju slucajeve terorizma koji su sepojavili diljem svijeta u novije doba.

    Poglavlje 17 proucava zadnji od tradicionalnih sigurnosnih pitanja u ovoj knjizi:trgovinu oruzjern, ili one sto Joanna Cooper i Neil Cooper zovu trgovinom u podrucjuobrane. U ovom poglavlju oni istrazuju razloge zasto drzave nabavljaju oruzane susta-ve, koji se krecu od modela akcije i reakcije do tehnoloskog determinizma, prije negopredstave detalje 0 trendovima u obrambenim troskovima, stanju triiSta i razlicitimtipovima dobara i usluga koji cine danasnju trgovinu na podrucju obrane.

    AIDS je pandemija; procijenjeno je da 40 milijuna Ijudi iivi sHIV-om i da pro-sjecno tri puta vise Ijudi urnre od bolesti povezanih s AIDS-om svaki dan nego sto jeurnrlo u napadima II. rujna 200 I. U 18. poglavlju Stefan Elbe upoznaje vas s bolestikoja bi mogla uzeti vise zrtava nego epidemija spanjolske gripe 1918.-1919., za kojuse procjenjuje daje ubila izmedu 25 i 40 milijuna Ijudi, a vrlo ce vjerojatno premasitibroj urnrlih od zljezdane kuge, za koju se procjenjuje daje ubila 137 milijuna Ijudi utri velike epidemije u 6., 14. i 17. stoljecu. Proucavajuci Ijudsku, nacionalnu i medu-narodnu sigurnost ovo poglavlje pokazuje kako se AIDSI HIV moze smatrati sigur-nosnim pitanjem, ukljucujuci kako mirovne operacije mogu biti odgovorne za sirenjeAIDS-a! HIV-a. I dokje to evidentno pogorsavajuci faktor za medunarodnu sigurnost,onje kao takav direktna prijetnja kada su referentni objekti pojedinci.

    Tajland je 1999. identificirao trgovinu drogom kao prijetnju broj I nacionalnoj si-gurnosti. Krijumcarenje droge, trgovina Ijudima i pranje novca preko drzavnih grani-ca neki su od oblika transnacionalnog kriminala i kako tajlandsko iskustvo otkriva,ovo netradicionalno sigurnosno pitanje se naglo pojavilo na dnevnom redu nacionalnesigurnosti drzava u posthladnoratovskoj eri. U 19. poglavlju Jeane Giraldo i HaroldTrinkunas otkrivaju razlicite nacine na koje transnacionalni kriminal moze izravnoi neizravno utjecati na Ijudsku i nacionalnu sigurnost. ani objasnjavaju zasto je onpostao rasprostranjeniji nakon 1990., povezanost izrnedu organiziranog kriminalai terorizma i razlicite mjere koje su drzave poduzele kako bi zauzdale njihove opera-cije. Ako zelite shvatiti "mracnu stranu'' globalizacije i kako su aktivnosti transnacio-nalnog kriminala utjecale na medunarodnu sigurnost, ovo poglavlje obavezno morateprocitati.

    Pregled netradicionalnih pitanja koja su sastavni dio sigurnosnih studija danaszakljucuje se ispitivanjem uloge djece u ratu. Djeca su postala sve bitnija u nasemrazumijevanju borbe, bilo da se radi 0 njihovoj ulozi u gerilskom ratovanju ili pravnimimplikacijama koje djeca-vojnici stvaraju u pogledu humanitarne intervencije te supostala sve vaznija za nasa sira razmisljanja 0 sigurnosti u drustvima rascijepljenimprije i nakon sukoba. ana su premalo teoretiziran i premalo koristen politicki subjektte u ovom poglavlju Helen Brocklehurst iznosi njihovu ulogu i implikacije koje to imaza nase razmisljanje 0 ratu i sigurnosti.

    ZAKLJUGAK

    Vi se, u sto sam uvjeren da ste shvatili procitavsi gore navedeno, upravo spremateukrcati na uzbudljivu turneju fascinantne discipline: discipline koja je prosla i na-stavlja prolaziti, kroz temeljito samoispitivanje svojih temeljnih pretpostavki. avo jeprekrasno vrijeme za biti istrazivacem ove discipline - a kad kazern istrazivac mislim

    24

    Uvod: Sto su sigurnosne studije?

    na studente i profesore - buduci da ima toliko novog i inovativnog misljenja nemo-guce je da yarn ne otvori urn. Slusajte ideje koje se nalaze u poglavljima koja slijedei ako na kraju budete vise zbunjeni nego sto ste sada, ondaje to bio pothvat vrijedantruda. Ipak, treba dodati upozorenje: da vasa zbunjenost nije odraz neupucenosti, negoshvacanje koliko je predmet proucavanja slozen i zamrsen i koliko je zahtjevno bitiistrazivac sigurnosnih studija. Poglavlje zapocinje pitanjem: Sto su sigurnosne studi-je? One su sve gore navedeno i vise. Sretno citanje.

    2S

  • PRVIOIO

    PRISTUPI SIGURNOSTI

    2 Sigurnost u medunarodnoj politici:Tradicionalni pristupiPatrick Morgan

    3 Mirovne studijePaul Rogers

    4 Kriticke sigurnosne studijeDavid Mutimer

    5 Rod i sigurnostCaroline Kennedy- Pipe

    6 Ljudska sigurnostPauline Kerr

    7 SekuritizacijaRalf Emmers

  • UVOO: ORiAVE KAO SREOISNJI AKTERI

    Kao sto cemo vidjeti, drzava je teritorijalno utemeljena jedinica s vladom koja vladanjenim teritorijem te je prepoznata kao drzava od strane drugih drzava, Pristupi si-gumosti fokusirani na drzave dugo su dominirali misli 0 medunarodnim odnosima, udva smisla. Prvo, drzave su bile sredisnji akteri u medunarodnim poslovima. Drugo,sigurnost je smatrana njihovom najvaznijorn preokupacijorn. Kao rezultat toga, teorijai analiza medunarodnih odnosa dugo je pokusavala objasniti kljucne elemente odnosasigurnosti medu driavama.

    Fokusiranje na drzave ima smisla buduci da drzave: (I) su se razvile kroz snaznepritiske medunarodne politike - vise od drugih politickih institucija oblikovala ih jemedunarodna politika, poglavito njena obiljezja povezana sa sigurnoscu; (2) su jedin-stvene koncentracije moci; (3) ostaju i dalje osnovne zarisne tocke lojainosti i osjecajaidentiteta vecine Ijudi; te (4) su stvorile ili utjelovljuju najvece, najmocnije i najucin-kovitije Ijudske zajednice. Zbog toga drzave vojno, ekonomski, politicki i psiholoskii dalje ostaju srediste medunarodne politike.

    Sigurnost drzave je slozena i obicno irna dva lica. Drzava mora odrzati sigumostod vanjskih prijetnji, kao sto su druge drzave i drugi medunarodni akteri kao sto suteroristi. Takoder mora pruzati zastitu od unutamjih prijetnji njenom karakteru, vla-davini, teritorijainom i demografskom integritetu. Sigumosno ponasanje drzava jena slican nacin dvojako. S jedne strane drzave su defenzivno orijentirane. Kada suugrozene - stvarno ili potencijalno - one reagiraju. Istovremeno cesto predstavljajuagresivnu prijetnju jedna drugoj, a i ljudima u njihovim vlastitim zajednicama. One sui ugrozene i prijetece, zastrasene, dok su istovremeno naoruzane i opasne.

    Sigurnost drzave snazno utjece na osjecaj sigumosti njenih gradana; jedan nacinna koji procjenjuju jesu Ii sigurni jest cine Ii se njihova vlada i drzava sigurnima. Po-sljedicno, medudrzavni sigurnosni sustavi oblikuju procjene medunarodnih sustavakao sigurnih (stabilnih, sredenih, pouzdanih) ili nesigumih. Nakon 1953., na primjer,glavni sudionici u Hladnom ratu nikad se nisu borilijedan protiv drugog, vec su njiho-vi snazni politick; sukobi generirali siroko rasirene osjecaje daje medunarodni sustav

    . prilicno nesiguran (odatle izraz "Hladni rat").Drzavna sigurnost sadrzi cetiri osnovna elementa: fizicku sigurnost, autonomi-

    ju, razvoj i vlast. Sigurnost od napadaje evidentna. Vlade mogu ici do izvanrednihrazmjera kako bi eliminirale potencijaine prijetnje vojnog napada. Cesce se zadovo-Ijavaju s pokusavanjem odvracanja, ili ogranicavanja i porazavanja, vojnog napada.Posebice, prezivljavanje drzave od napada one smatraju iznimno vaznim.

    Medutim, gradani i vlade autonomiju cesto smatraju cak i vaZnijom. Autonomijaje sloboda od obaveze primanja naredbi i kontrole od strane drugih, a politika na svimrazinama ukljucuje borbe oko autonomije koju uzivaju pojedinci i skupine. Drzaveirnaju najrazradeniju politicku autonomiju na svijetu. Kako bi je zadrzale, vladari ivlade cesto ce svjesno riskirati opstanak drzave, Doista, rezimi i vode cesto povezujuprezivljavanje sa autonomijom; bez ovog posljednjeg njihova bi drzava prestala posto-jati. Sjevema Koreja dobar je noviji primjer. Ona ulaze znacajan trud kako bi natjerala

    30

    Sigurnost u medunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi

    druge da joj daju one sto joj je potrebno da opstane, kao sto su pokusaj razvijanja itvrdnje 0 posjedovanju nukleamog oruzja, umjesto da potrazi pomoc i bude prisiljenapristati na uvjete pod kojima se ona nudijer bi to znacilo preveliki gubitak autonomije.

    Za pojedince i skupine, autonomija u smislu dobivanja vlastite driave bila jeuvjerijiva svrha u domacoj i vanjskoj politici zbog koje su Ijudi spremno riskiralisvoje zivote i ostala bitna vlasnistva. Propast kolonijalizma ponudio je brojne primje-re Ijudi koji su bili spremni prihvatiti sporiji razvoj dokle god su mogli imati vlastitudrzavu, Autonomija se cesto smatra vaznijorn od vlasti; kada vlada izgubi autonomijumoze vrlo lako izgubiti i moc i autoritet, kroz vanjsko uplitanje i opadajuci legitimitetu ocirna svoj ih gradana. Veliki dio pokretacke sile u pozadini revolucije koja je unisti-la Kinesko carstvo 1911. bilo je narodno gadenje prema vladinom gubitku autonomijeu odnosu prema kolonijalnim silarna.

    Nacionalni razvoj - ekonomski, drustveni, obrazovni, politicki napredak - jesredisnja komponenta sigumosti drzave, Tipicna (iako ne univerzaina) preokupacijadrzava i vladara je pribavljanje novih resursa, koji se onda koriste u razne svrhe:bogacenje vladara, vojno jacanje drzave, povecanje zivotnog standarda, podizanjeugleda drzave, itd. Moderne vlade obicno su smatrale da sto vise oruzja, stanovnistva,bogatstva, tehnoloskog napretka i slicnog njihova drustva akumuliraju - apsolutnoi komparativno - to bolje. Stjecanje resursa cesto je bitno za domace prezivljavanjedinastije, rezima, stranke, ili vladara takoder. U proslosti je razvoj cesto ukljucivaooduzimanje bogatstva, teritorija, itd. od drugih. Sada primamo dolazi kroz povecaneunutamje mogucnosti i inozemne interakcije.

    Zadnja komponenta drzavne sigurnosti, vlast, sposobnost je upravljanja vlastitimpodrucjem - imati moc, domet i legitimitet zadobivanja poslusnosti i gusenja nepo-slusnosti, Cak i drzave sigurne od vanjskih prijetnji, koje uzivaju autonomiju i uve-cavaju resurse, svejedno se mogu osjecati nesigurno kod kuce, Dobar primjer bila jeKina 1989. gdje su se odrzale nacionalne demonstracije za demokraciju koje su imalesrediste na trgu Tiananmen u Pekingu. Vlada je naredila da se one obustave vojnimsredstvima, svjesna da ce politicke posljedice kod kuce i u inozemstvu biti znacajneali se bojala da bi svaki blazi odgovor ugrozio prezivljavanje politickog sustava podkontrolom kornunisticke partije.

    Najutjecajniji teorijski i preskriptivni pristupi sigurnosti u medunarodnoj politicibili su realisticki, liberalni i marksisticki (Doyle, 1997.). Nazivi nisu u potpunostitocni, ali su preduboko ukorijenjeni da bi bili odbaceni. Ovo poglavlje obraduje prvadva, s liberainim preobrazenirn u liberalisticki kako bi se razlikovao od "liberainog"u unutarnjoj politici i analizi, koje ima drugacija znacenja. Marksisticko videnje tre-

    KLJUCNE TOCKE

    Tradicionalne teorijske perspektive 0 sigurnosti fokusiraju se na odnose sigurnosti lz-medu drzava, najrnocnijih medunarodnih aktera.

    Drzave rade na odrZavanju sigurnosti od vanjskih i unutarnjih prijetnji. Komponente drZavne sigurnosti ukljucuju sigurnost, autonomiju, razvoj i vlast. Drzave i gradani iznimno su zainteresirani za odrzavanje drZavne autonomije. Najutjecajnije teorijske perspektive 0 sigurnosti su reallstlcka, liberalistickamarksisticka.

    31

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    KLJUCNE IDEJE 2.1

    Marksisticki pristup

    Markststkka analiza je oduvijek naqlasavala da je rnedunarodna politika u konacniciproizvod kontinuiranog razvoja rnedunarodnoq kapitalistickoq sustava. U tom sustavudominantni akteri su klase i njihovi predstavljajuci ekonomski entiteti, koji posljedicnodominiraju drzavama i koriste drzavnu rnoc kako bi slijedile svoje vlastite interese. U ka-pitalizmu, razvoj se odvija kroz eksploataciju - u rnedunarodnoj politici odvija se krozkapitallsticku penetraciju u slabije razvijena drustva kako bi ih lskoristavala kao trzista,izvore vrijednih resursa i zalihe jeftinog rada. Svijet se sve vise rnedusobno povezuje uprocesu koji transformira nerazvijena drustva, Meaunarodnom politikom dominira po-djela izrnedu vecinorn eksploatirajuCih razvijenih drZava i ostalih, prodiranje u druge odstrane prvih, borba razvijenih drZavaoko sukobljenih ekonomskih interesa i borba izme-au razvijenih i manje razvijenih drzava oko eksploatacije.Marksistickipristup s realistima dijeli naglasak na natjecanju i suparnistvu izmedu drza-va, ukljucujuci vainost vojne sile i ocekivanje da su cesti ratovi vjerojatni. Marksistickevlade su se stoga u velikoj mjeri cesto ponasale onako kako bi reaIisticka analiza oce-kivala - zaokupljene prezivljavanjern i nacionalnom autonomijom, cvrsto u potrazi zanacionalnim interesima, spremne upotrijebiti silu kako bi zastltile sebe i svoje interese, unedoumici oko prednosti suradnje s ostalima. Ove dvije perspektive takoder dijele pre-dodibu 0 rnedunarodnoj politici pod kapitalizmom, kao prirodeno vodenu konfliktom,nesigurnu i nasilnu.Marksisticki pristup s liberalistima dijeli ideju da ponasanje vlada ovisi 0 tome koji ihelementi u drustvu kontroliraju, a ne rnedunarodni sustav kao takav - marksistkki oblikteorije demokratskog mira glasi da izgradnja uistinu socijallstlckih drustava i vlada vodido mira izrnedu njih.Takoder dijele ideju da medunarodna politika evoluira, da se razvijakroz vrijeme, uz rastuce interakcije i rneduovisnosti koje s vremenom dovode do promje-ne u njenim osnovnim obiljeijima.Razlidt! elementi mogli bi doprinijeti oiivljavanju rnarkslstkkoq pristupa. Jedan od njihje prodiranje globalizacijskih sila u mnoga drustva, buduCi da to stvara prijelaz na visekapitalisticke modele organizacije koji pokazuju mnoge elemente kojijesu ilise cine ek-sploetirajucirna i koji proizvode ilijacaju rnedunarodne nejednakosti rnedu drustvima.Drugije prijezir prema zapadnoj dominaciji i ostvarenju liberallstickih ciljeva,jer to moieucinit! privlacnorn markslsticku tvrdnju da se radi 0 sebicnirn interesima zapadnih elita, ane 0 promociji istinski univerzalnih vrijednosti.

    nutno je pomalo potisnuto, ali bi u buducnosti moglo dozivjeti svoj povratak. Klasicnimarksizam ima vaznih slicnosti s liberalistickim misljenjern 0 medunarodnoj politici,dok su se marksisticki orijentirane vlade (Sovjetski Savez, Sjevema Koreja) obicnoponasale na nacine koji odgovaraju realistickoj tradiciji. Stoga su elementi marksistic-kog pristupa obuhvaceni u raspravama 0 realistickim i liberalistickim koncepcijama.(Vidjeti Kljucne ideje 2.1)

    REALISTICKA PERSPEKTIVA

    Realisticko misljenje ima dugu tradiciju u politickoj teoriji, od mislioca iz stare Kineili Grcke do Hobbesa, Machiavellija i Rousseaua koji se redovito citiraju. Od cetiri

    32

    -

    Sigumost u rnedunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi

    komponente sigurnosti koje se gore spominju realisti: (1) drzave smatraju zaokuplje-nima fizickorn sigurnoscu; (2) pretpostavljaju zaokupljenost drzave autonomijem;(3) nacionalni razvitak uglavnom smatraju sredstvom odrzanja i jacanja drzavne au-tonomije i sigurnosti; i (4) vlast smatraju primarno instrumentalno vaznorn - vlastmora biti dovoljno sposobna da se succi s vanjskirn izazovima drZavnoj autonomiji isigumosti.

    Ovo razvoj i vlast cini opcenito manje bitnima od sigumosti i autonomije, ali rea-listi na vlasti mogu biti fleksibilni po tom pitanju. Idok neke drzave malo brinu 0 ra-zvoju, to moze biti ozbiljna greska za druge jer smanjuje njihovu relativnu nacionalnumoc, 8to se rice vlasti, vrlo tvrdoglavi, ka moci orijentirani lideri, ponekad vlast staveispred sigurnosti, pa cak i autonomije. U sporazumu kojirn je Rusija izasla iz Prvogsvjetskog rata, boljsevici su prihvatili njernacku kontrolu nad znacajnim dijelom ne-kadasnjeg ruskog carskog teritorija u Europi te su time prihvatili ozbiljnu ranjivost odnjemackog napada u buducnosti, kako bi se mogli koncentrirati na konsolidaciju svojevlasti. Kineski voda Chiang Kai Shek omalovazio je borbu protiv japanske okupacijetijekom Drugog svjetskog rata, zatimje prihvatio sovjetsku povredu kineskog teritori-ja i autonomije, kako bi se koncentrirao na kasniju (neuspjesnu) borbu s komunistimau gradanskom ratu oko vlasti. Dakle, unutar realistickog pristupa moze se pronacimalo interesa za razvoj i vlast ili potpunu preokupaciju njirna ili nesto izmedu, ovisnoo okolnostima.

    Realisticki pristup medunarodnu politiku je uvijek smatrao specificnorn zboganarhije, odsustva bilo kakve vrhovne moci i vlasti nad drzavama, U medunarod-noj politici malo je vlasti. Realisti tvrde da odsustvo vlasti cini moc, autonomiju,rnedunarodni politicki sustav i njegovu strukturu razlicitima od unutarnje politike.Anarhija medunarodne sigurnosne odnose cini znacajno odredene sustavom. Prirodasustava i njegovih pritisaka i ogranicenja, glavni su faktori koji odreduju sigumosneciljeve i odnose nacionalnih vlada. U ovom srnislu oni su vazniji faktori od njihovogunutarnjeg karaktera, znacajki njihovih voda i politickih sustava, njihovih ideoloskihpreokupacija ili njihovog procesa donosenja odluka. Vanjska politikaje u velikoj mje-ri vise ili manje racionalni odgovor na vanjske potrebe.

    To znaci da drzava postoji donek/e odvojeno od drustva, ima vlastiti identitet iinterese u odnosu na rnedunarodnu politiku. Prema tome, kako bismo pojednostavilianalizu, 0 njoj se moze razmisljati kao 0 jedinstvenom akteru, usredotocenorn na vla-stite interese, koji provodi strategiju u odnosu s drugim drzavama, Zbog toga realistiocekuju poprilican kontinuitet u vladinoj vanjskoj politici, osobito u osnovnim cilje-virna kao sto je sigurnost. Lideri i vlade dolaze i odlaze, njihove taktike i preokupacijese mijenjaju, ali ne i osnovna svrha vanjske politike.

    Moc, autonomija, sustav i njegova struktura imaju osobit karakter buduci da po-stoji sarno ogranicenazajednica. Vladama fali jaka svijest da su dio veceg (politickog,ekonomskog, socijalnog, kulturalnog) entiteta u medunarodnoj politici sa sveobuhvat-nim interesirna, ciljevima, perspektivama i vrijednostima koje sve one dijele. Udru-zenja medu drzavarna se stvaraju, ali su obicno ogranicena u dometu, povremena,nejednaka po vaznosti i kratkotrajna. Zasto je tako malo zajednistva? Klasicni realistisu cesto naglasavali da se bez vlasti ljudi lako ponasaju na sebican, kriminalan i na-silan nacin, citirajuci analizu filozofa Thomasa Hobbesa koji je rekao da je to one stose dogada u medunarodnoj politici. Umjesto zajednice postoji "hobbesijanski" svijetbrutalnog natjecanja i nasilja. Umjesto toga, modemi realisti naglasavaju potrebu da

    33

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    se drzave pod anarhijom oslanjaju na vlastite snage i ponasaju na sebican nacin. Svakase brine za sebe i to sprijecava zajednistvo zato sto ogranicava interakciju i suradnju.Postoji, takoder, veca sklonost autonomiji nego zajednici medu drzavama, buduci daautonomija nudi privlacnu slobodu drzavama i njihovim gradanima.

    Ograniceni razvoj zajednice vodi do specificnih oblika autonomije, politicke rnocii strukture. U domacim sustavima autonomija je sfera ogranicene slobode i kontroleunutar vise strukture moci i autoriteta - poput regionalne autonomije unutar drzave,U rnedunarodnoj politici ta visa struktura je vrlo ogranicena i egzistira tako da driaveogranicavaju same sebe kroz sporazurne koje jos uvijek mogu napustiti ili stvaranjemmedunarodnih institucija iz kojih se rnogu izvuci. Dakle, politicki je drzavna autono-mija jedinstvena po opsegu i u pravilu ukljucuje vladanje bez ometanja izvana i ko-ristenje sile kada to smatra potrebnim u unutarnjim i vanjskirn poslovima, prava kojagotovo nikad nisu dodijeljena drugirn politickim akterima. Prije nekoliko stoljeca ovoje bilo utjelovljeno u pravnom konceptu i statusu suverenosti - drzava i njena vlastsu suvereni, za razliku od svih drugih politickih entiteta. Konacno, drzava je suverenatime sto je sluzbeno priznata od strane drugih u srnislu kontrole teritorija i svojih sta-novnika. Time su drzave osnovni izraz svoje situacije pretvorile u specificni status sjedinstvenim identitetom koji i danas ostaje iznirnno privlacan.

    Bez vise strukture moci i autoriteta, tj. vlade, koja bi omogucavala zastitu, kaze seda su drzave strukturalno nesigurne - njihovo postojanje je prozeto rizikom. Svaka sesarna mora pobrinuti za vlastitu zastitu. Time vojna snaga postaje najvaznija vrsta rnociza suzbijanje mogucih napada. Prema tome, drzave su prirodni takmaci za relativnomvojnom moci, i shodno tome takmaci za stvarima od kojih se sastoji vojna moc - bo-gatstvo, prirodni resursi, strateski vrijedni polozaji, tehnologija, populacija.

    Rivalstvo se pojacava cinjenicom da kadajedna drzava povecava svoju rnoc kakobi bila sigurnija, strah ostalih prirodno raste. avo stvara "sigurnosnu dilemu": buducida bi dodatna vojna rnoc za obranu mogla povecati i neciju sposobnost napada, poje-dinacni napori drzava za postizanjem veceg stupnja sigurnosti, u cjelini potkrijepljuju,cak i povecavanju, njihovu nesigurnost (vidi Prostor za razmisljanje 2.1). Rivalstvododatno pojacava relativna priroda vojne moci i oskudnost njenih sastavnica. Nikadane moze biti dovoljno moci ili njezinih sastavnica kako bi se zadovoljile sve drzave;svaka gotovo uvijek zudi za vise.

    Nadalje, rivalstvo ohrabruje neke vlade da povecaju svoju relativnu moc. To moguuciniti sirenjem svoje vojne moci, a potom koristenjem sile ili drugih sredstava kakobi prosirili svoje teritorije, bogatstvo, populaciju, itd. ani tada mogu koristiti tu do-datnu moc kako bi stekli jos vise. Takve "ekspanzionisticke" vlade teze promjeni me-dunarodnog sustava u svoju korist kako bi dobili vise onoga sto zele. Mozda bi svakavlada voljela to uciniti, Ipak, posebno zabrinjavaju one koje su odlucne da to ucine,ako je potrebno i silom, sto ih cini narocito opasnima.

    Predmet rasprave je zasto se takvi rezimi pojavljuju. Jedno je rnisljenje da inhe-rentno natjecanje i nesigurnost u medunarodnoj politici stvaraju snaznu potrebu da seostvari najveca moguca sigurnost na nacin da se postane sto je moguce jaci. Drugoje da drzave i vlade povremeno otkrivaju pojavu nesvakidasnjih prilika da postanurnnogo mocnije - pronalazenje novog izvora golernog bogatstva, uocavanje ozbiljnihslabosti u suparnickirn drzavama ili neki drugi povoljni razvoj dogadaja. One tadapokusavaju iskoristiti tu situaciju, a veca rnoc donosi vece ambicije. Jos jedan argu-ment je da drzavama obicno vladaju ljudi iznimno zainteresirani za rnoc, cak i ovisni

    34

    Sigurnost u medunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi

    Prostor za razmisljanje 2.1

    Sigurnosne dileme

    Bitsigurnosne dileme je u tome da poduzimajuCi akciju kako bi osigurala vladu (ilidru-gog aktera) prouzrokuje reakcije koje umanjuju njezinu sigurnost. Kada se pojam koristina polju medunarodne politike gotovo se uvijek odnosi na nadn na koji se vlada rnozenaoruzati samo kako bi bila sigurnija od rnoqudh napada, ali cineci to, tjera druge vladeda se od straha takoder naoruzaju, tako da svacija sigurnost nije povecana icak rnoze bitiumanjena. Analiza se cesto prosiru]e tako da sugerira da takva dinamika akcije i reakcijernoze hraniti sumnje, izazvati strahove i neprijateljstva, doprinjeti krivimpercepcijama ina kraju, pornoci u uzrokovanju rivaliteta pa cak i rata.Zapravo taj koncept ima nekoliko drugih primjena. Sada ga primjenjuju neki anallticarina unutarnje sukobe, kao sto su oni izmedu razliCitihetnlckih skupina. Na primjer, akodrzava postane slaba i nestabilna, etnkke skupine u drzavi mogu pocetl osjecati zabri-nutost za vlastitu buducnost - sto ako etnlckl sukob izbije, a drzava je preslaba da gasuzbije? Ovo rnoze natjerati etnlcku skupinu da poduzme korake kako bi se pripremila zamoqucu nevolju - nabavljanje oruzja, rnozda organiziranje milicije(narodne garde) kakobi se ornoqucila obrana od napada, rnozda kontrolne tocke kako bi se uspostavio ograni-ceni pristup glavnim rezidencijalnim podrucjirna skupine. Medutim, takvi koraci,a i poli-ticka retorika koja ponce skupinu da ih poduzme, mogu potaknuti druge etnicke skupineda razviju slkne strahove, poduzmu sllcne korake i pokrenu slkan nizakcije i reakcije.Druga primjena povezana je s ostvarenjem sigurnosti na drugim razinama. Kadase vladasuocava s krizom iliratom vrlo je vjerojatno da ce postati mnogo autoritarnija u odnosuna populaciju - potiskivanje nezadovoljstva, uhicenja sumnjivih Ijudi,cenzuriranje medi-ja i slkno u vecirn razmjerima od uobicajenoq. Ovo se cini kako bi se povecala sigurnostdriave i, navodno, ljudi, ali za velikidio Ijudi to znaci da je njihova sigurnost umanjena.Velikibroj vlada i drustava koje su trenutno zaokupljene terorizmom nasle su se u toj si-tuaciji, u kojoj su potezi poduzeti da bi se povecala sigurnostjedne vrste imali usporedneefekte koji su naskodili sigurnosti druge vrste.1 ovo je bez sumnje sigurnosna dilema.Na isti nacin, multilateralni napori da se postigne sigurnost u medunarodnom sustavusprjecavanjern nuklearne proliferacije zahtijevaju postavljanje ostrih granica autonomijiniza drzava - receno imje da nemaju pravo razvijatinuklearno oruzje, da suverenitet ina-cionalna autonomija ne idu tako daleko. Medutim, cesto drzave koje zele razviti nuklear-no cruzje osjecaju da se suocavaju s ozbiljnom sigurnosnom prijetnjom ida trebaju oruz-je koje ce im pornoci da se s njome nose. Dakle,potraga za siqurnoscu u medunarodnomsustavu kao cjelini rnoze navesti neke clanove da se osjecaju kao da je njihova sigurnostzrtvovana ili barem oslabljena. Jos jednom, koraci poduzeti da se poveca sigurnost najednoj razini dovode do smanjivanja percipirane sigurnosti za nekoga na drugoj razini.

    o njoj; njima zelja za sve vise moci dolazi prirodno. Bez obzira na objasnjenje, realistisu sigurnost dugo prikazivali kao ugrozenu od strane agresivnih, revizionistickih ilirevolucionarnih drzava,

    Dakle, bit medunarodne politike je borba za moc, rnoc koja se u osnovi sastoji odmogucnosti prisile. Temeljna sastavnica politicke moci je vojna snaga, za razliku odtipicnog dornaceg sustava. Medunarodna politika je karakteristicna po tome sto sedrzave medusobno odnose prije svega u okvirima relativne moci, a svaka je ograni-cena u koristenju svoje moci prije svega suprotstavljanjem moci drugih. U svakompovijesnom razdoblju, distribucija moci izmedu malog broja najmocnijih drzava pru-

    35

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    za osnovni obrazac politickog odlucivanja i akcije u medunarodnom sustavu - distri-bucija moci upravlja ponasanjem drzava. Kao rezultat toga, ona je kljucna politickastruktura u sustavu (Waltz, 1979.). Ona zauzima mjesto ustava, zakonodavnih i izvrs-nib institucija, pravnog sustava i ostalih elemenata unutrasnje politicke strukture uodredivanju kako se odluke donose i tko sto smije ciniti,

    Shvacajuci to, vlade napomo rade kako bi precizno procijenile distribuciju moci ishvatile implikacije koje to ima na njihovo ponasanje (iako one u tome cesto grijese).To ih navodi da budu zaokupljene stvaranjem i odrZavanjem "tocne" ili "prikladne"distribucije moci kao kljucne u postizanju sigumosti (vidjeti Prostor za razmisljanje2.2). Pravilna distribucija je ona koja zavrsava redom i stabilnoscu na nacin da spri-jecava ratovanje i obuzdava sukobe, ornogucujuci funkcionalnu sigurnost za sustav injegove clanove. Problem je, naravno, u tome sto se drzave ne slazu, ponekad odluc-no, oko pravilne distribucije - osobito oko relativne moci koju bi svaka trebala imati.

    PROSTOR ZA RAZMISLJANJE 2.2

    Ravnoteza moci

    Jedan od trajnih koncepata u lzucavanju medunarodne politike je ravnoteia moo. Kat-kad se koristikako bi objasnila 5tOse cesto dogodi kao rezultat natjecanja izmedu drza-va;one se natjecu, a rezultat je da se s vremenom pojavi gruba ravnoteia mod izmedunjih,koja oqrankava sve aktere. Toje zato 5tOjake driave zele uvijek biti u prednosti uodnosu na druge jake driave te stoga reagiraju natjecateljski na uspjeh bilo kojeg rivala,cesto oponasajud one sto uzrokuje taj uspjeh. Nadalje, izraz se koristi kako bi se opisa-la svjesna politika koju driave vode. One se plase pojave dominantne drzave, tako daumjesto toga namjerno pokusavaju stvoriti i odriati ravnoteiu sile.Treci nacln na kojise izrazkoristije jednostavno kako bi se uputilo na distribuciju rnoci u medunarodnomsustavu - bez obzira na to kako ta distribucija izgleda. Cesto se sugerira da razvoj Kinesnaino mijenja ravnotezu mod u lstocnoj Aziji,5tOznaci da njezin razvoj mijenja relativ-nu rnocglavnih aktera u istocnoazijskoj vanjskoj politici, tako da ce dominantne drzave,SADiJapan, biti manje dominantne. Upraksi, ravnoteza rnoci postaje uravnotezenija!Umjestotoga navodim driave koje teze ka ilisu se pomirile s primjerenom iliodgovara-jucorn distribucijom mod. Tako se bolje rnoze shvatiti 5tOse dogada. Vlade imaju samooqrankenl utjecaj na one 5tOravnoteia mod jest ilice biti; imaju oqranicena sredstva zapostizanje promjena unutar nje i mnogi vazni cimbenici kojiju oblikuju su izvan njihovekontrole.Vlade obicno preferiraju distribuciju rnoci koja im snazno ide u korist. Medu-tirn, one ce se cesto pomiriti s distribucijom rnoci u kojoj su, same ili u kombinaciji sasvojimprijateljima, ravnopravne s onim driavama koje ih zabrinjavaju. Cesto se pomires distribucijom rnoci u kojoj su slabije od ostalih driava koje bi mogle biti prijetnja, ali su"dovoljno"mocne da mogu pokusati obraniti svoje interese, cak i ako samo postignu daihje skupo ignorirati ilinapasti.Stoga ce odgovarajuea iliprihvatljiva distribucija rnoci za odredenu vladu te ono sto vla-de smatraju prikladnom distribucijom za medunarodni sustav jako varirati i rnoquce jeda nece uopce izgledati "uravnotezeno" Dakle, one na 5tOse izraz istinski odnosi jestkojase distribucija mod, izperspektive pojedinog promatraca, cini najboljom za zadovo-Ijavanjenjegovih percipiranih potreba. Bilokoja strategija postizanja sigurnosti pornocudistribucije mod takva je da se priblizava distribuciji koja se cini najboljom, u natjecanjus potragom ostalih aktera za distribucijom koja bi bila najbolja za njih.

    36

    Sigumost u medunarodnoj politici: Tradicionalni pristupi

    Ono sto neke smatraju zadovoljavajucirn za ostvarivanje sigumosti druge smatrajuneadekvatnim.

    Moze se raspravljati 0 tome upravlja li se ikada medunarodnim sustavom ili onsarno ima tendenciju prema ravnotezi koja proizlazi iz napora clanova da poboljsajusvoje osobne okolnosti. U svakom slucaju, ako postoji ikakvo upravljanje, one ponaj-prije ima veze, namjemo ili nenamjemo, s pojavom prikladne distribucije rnoci izme-du najjacih drzava, odnosno, one koju ce svi privremeno tolerirati, i koju nece pretje-rano remetiti. Unutar takvog stabilnog sustava rivalstva ce se obuzdati, a natjecanje cebiti ograniceno. Kada se ova distribucija rnoci ne moze odrzati - ako se raspadne iliako je osporavaju jake drzave - lako izbiju problemi. Mijenjanje kljucnih elemenatacijelog sustava, glatkim prelazenjern s jedne distribucije rnoci izmedu najjacih akterana drugu ili agresivnim rnijenjanjem toga tko ima kakav opseg rnoci unutar postojecedistribucije, je golemi izazov. Toliko je zapravo golem, da analiticari sugeriraju kakose rijetko dogada mimo - veliki rat ili razdoblje ratovanja potrebno je da se stvorinova struktura moci. To dovodi do znacajne nesigurnosti za one koji su ukljuceni uborbu i za ostale unutar sustava.

    Buduci da je medunarodna politika u sustini rivalitet, sukob i nesigurnost, reali-sti tvrde da je stvarna suradnja, osobito izmedu najmocnijih drzava, rijetka, osobitou pitanjima koja su povezana sa sigurnoscu. Stoga suradnja ne moze biti dovoljnoucinkovita u stvaranju vrlo sigurnog sustava i sarno povremeno umanjuje nesigurnostclanica. Prvo, vlade (a cesto i gradani) previse cijene autonomiju i suverenost u od-nosu na suradnju koja je potrebna da bi se stvorila transnacionalna vlada, ucinkovitomedunarodno pravo u osjetljivim temama i trajno obvezujuci sporazumi 0 vaznimsigumosnim pitanjima. Na primjer, vlade odbijaju kruta ogranicenja ili eliminacijuonih oruzja koje smatraju kljucnima. One suraduju kako bi stvorile saveze, medu-tim, ugovori 0 stvaranju saveza imaju klauzule 0 izuzecu i drzave cesto izbjegavajusavezne obaveze kada se pojavi problem. Drugi vazni ugovori obicno imaju odredbekoje ornogucuju jednostavno izuzece, Ukoliko ne postoje "rupe" u ugovorima kojesmatraju previse ogranicavajucima, vlade ih izmisle.

    Drugo, suradnja koja se ostvari cesto rnoze biti neprikladna buduci da vlade cestovaraju, odustaju od nje kako bi imale vise koristi. One to cine, ne sarno zbog svojekoristi, nego i zato sto pretpostavljaju da ce i drugi varati te ih moraju pratiti. Trece,svaki dogovor 0 suradnji koristit ce vise nekim drzavama nego drugima. Buduci davlade ne mogu dopustiti da zaostanu za drugima, mogu odbiti potpisati ili podrzati caki ugovore 0 suradnji koji koriste svima ako to znaci da ce drugi profitirati vise od njih.Konacno, buduci da nije vjerojatno da ce dogovor 0 suradnji potrajati, vlade cestoizbjegavaju najvazniji korak u suradnji: prihvacanje dogovora koji im trenutno ne iduu korist (ili im cak stete) jer ce se na kraju suradnja obilno isplatiti. Cesto inzistirajuna dogovorima od kojih ce imati koristi odmah - cekati da im se isplati u buducnostije preveliki rizik. Zbog togaje dogovore teze postici i manje su ucinkoviti.

    Prema tome, realisti ocekuju da ce se suradnja, osobito na polju sigurnosti, ostvaritisarno medu manjim skupinama drzava, kao sto je to u savezima, ili oko relativno manjespomib pitanja, a cak i tada ih je tesko odriati. Cak i kada se to dogodi, pojedine vlade bitce u napasti da se provuku na trudu drugih - da priroaju koristi izbjegavajuCi izdatke(kao kada gradani uzivaju vladine usluge, a varaju ked placanja poreza). "Svercanje'' ogra-nicava koristi i trajnost suradnje. To znaci da se ostvaruje premali dio onoga sto je suradnjatrebala pruziti, A bez viseg autoriteta koji bi ih kaznio, broj onih koji se "svercaju" raste.

    37

  • SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

    DakJe, sigurnost sustava u cjelini daje neki privid reda koji se odrzava na nejed-nake, cesto nasumicne nacine, Analiticari su identificirali nekoliko tipicnih strukturamoci; one nude odredeni mir i stabilnost, ali s ogranicenjima. U jednoj od njih distri-bucija moci medu najmocnijim akterimaje muItipolarna. Ovdje barem tri, a rnozdai jos nekoliko vlada imaju rnnogo vise moci od svih ostalih i medusobno su otprilikejednako mocne. U multipolamosti se opci red i stabilnost odrzavaju jer se centraliza-ciji moci u rukama jedne drzave ili skupine drzava suprotstavljaju ostale - ravnotezace se postici njihovim naporima da se to sprijeci, naporima koji se mogu pretvoriti uborbu kako bi se umanjila moc rastuce sile ili sila. (Ovo je najprimjerenija upotrebacesto krivo koristenog pojma ravnoteze moci.) Dakle, drzave se medusobno sputa-vaju, ili svjesnom politikom ili sarno kao nusprodukt njihovog snaznog nadmetanja.To cine na nacin da povecavaju svoju vojnu rnoc, saveze ili potkopavajuci najmocni-ju drzavu na druge nacine, U nedostatku dominantne sile drzavna autonomija i opsta-nak su maksimalizirani. Ista stvar se dogada s rivalstvima izmedu slabijih drzava iliskupina drzava - one svjesno ili pornocu nadmetanja ublazavaju moc svojih rivala.

    Rezultat nije visoki stupanj sigumosti, vec korisni ucinak zivljenja na niskoj razininesigumosti - drzave se iznimno trude da budu sigurne buduci da su uvijek pomalonesigume. Natjecanje je stalno pa se nesigumost siri, ali to je nesigumost nadmetanja,a ne nesigumost od gubitka autonomije ili postojanja drzave.

    U bipolarnoj distribuciji moci dvije drzave ili cvrsti savezi drzava imaju dalekovise moci od svih drugih. Hladni rat se uvijek opisivao kao bipolaran - dvije supersilei njihovi blokovi