komplet-dnevnik pauline p./pobuna pauline p

SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

Sanj

a Pol

akDn

evni

k Pau

line P

.

Dnevnik Pauline P.Dnevnik Pauline P.

od iste autorice:

sedmoizdanje

ISBN 978-953-14-0061-9

Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko eko Hrvatskoga radija, nekoliko scenarija za emisije Dječjeg i obrazovnog programa Hrvatske televizije, nekoliko čitanki i udžbenika za hrvatski jezik i matematiku i četiri knjige za djecu: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica Pričalica, Pobuna Pauline P. i Mali Jan ima plan. Često gostuje u knjižnicama i osnovnim školama u različitim ulicama Zagreba i drugih hrvatskih gradova.Djeca, njezini najbolji prijatelji, bez obzira u kojoj se ulici nalaze, vole Sanjine knjige. Nakon čitanja često joj kažu: »Hoćemo još.«Zbog njih će Sanja Polak još dugo voziti, šetati, trčati ili skakutati zagrebačkim ulicama, razmišljati, izmišljati i nakon toga pisati. Ona zna koliko je važno da djeca zavole knjige, čitanje i ulice svoga grada.

P.S.Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.

godine u zagrebačkom

rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli

svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice.

Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića,

dvije osnovne škole u Bolničkoj ulici i gimnazije

u Križanićevoj i Habdelićevoj ulici. Diplomirala

je u Savskoj ulici i postala učiteljica razredne

nastave. Od 1991. godine učiteljica je u

Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Krčkoj

i Savskoj ulici. Stanovala je u Ulici Braće

Cvijića i Peruanskoj ulici s mamom Ljerkom,

tatom Brankom i sestrom Ivanom. Danas

stanuje u Ulici Vincenta iz Kastva sa suprugom

Zoranom, kćerima Petrom i Paulinom i psićem

Flokijem. Od 1996. godine uređuje časopis za

učenike od 1. do 4. razreda Prvi izbor i kao

urednica ima radnu sobu u neboderu u Savskoj

ulici. Osim navedenih, Sanja Polak voli i sve

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda,

skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

59,00 kn

Dnevnik Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:23:37

dnevnik pauline p.qxp 14.3.2007 12:57 Page 4

SANJA POLAK

DNEVNIK PAULINE P.


B I B L I O T E K A

San j a Po l a k za m l a d e

UrednikZoran Maljkovi}

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Zdravko Kafol

Grafi~ki urednik Sre}ko Joli}Oblikovanje naslovnice Marija Mori}

Ilustracije [tef Bartoli}Korektor Jakov Lovri}

Tisak Denona d.o.o., Zagreb, 2007.

ISBN 978-953-14-0061-9

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{neknji`nice u Zagrebu pod brojem 629396

.

Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pismenogdopu{tenja autora i izdava~a.


SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

TRE]E IZDANJE


Lin~ici, Pepiku, Zokiju i Flokiju


RUJAN

Pisat }u dnevnik. Po~injem u rujnu.Zavr{avaju praznici.Po~inje {kola.Ne miri{e vi{e na more.Sve miri{e na novo.Novi u~itelj, nova torba, novi dnevnik. Novo dru`enje s mamom.Deveti mjesec, kao da je prvi!


BEZ MUKE NEMA NAUKE

– More je hladno! – drhturila sam. – Ma, nije! – uvjeravala me »morska« prijate-

ljica Ane koja ìvi u Vodicama, gdje smo i mi ovegodine ljetovali.

– Paulina, makni se sa sunca! – vikala je ma-ma s golemim, smije{im {e{irom na glavi. Dastvar bude gora, vikala je iz svega glasa, daju}itako svima do znanja da je ba{ ona, èna s naj-smje{nijim {e{irom, moja majka. A lijepo samjoj rekla da sa {e{irom izgleda grozno i da mesamo sramoti!

Dok je ona tako pani~arila boje}i se svakezrake sunca, moja prijateljica Ane poku{avala juje smiriti:

– Teta, ne}e joj biti ni{ta od malo sunca! Ane ìvi od svog ro|enja u Vodicama. Ne

boji se ni sunca ni morske vode. Ane se kupa umoru ve} po~etkom svibnja. Da je samo viditekako pliva! Pliva bolje od svih srdelica, brancina,{karpina i delfina zajedno.

Ovog ljeta, Ane je imala najljep{u bron~anuboju na plaì. Nije se mazala nikakvim kremama.

9


A ja? Ja sam bila blijeda poput svih mli-je~nih proizvoda zajedno. Da slu~ajno ne bihpotamnjela, mama me svaki dan po pet putamazala razli~itim kremama.

– Pa ovako nikad ne}u pocrnjeti – stenjalasam dok je mama mazala moja le|a, ruke, noge,lice.

Kad bi Ane stala pokraj mene, izgledale bis-mo kao, kao... Znate kako izgleda komad kruhanamazan Kinderladom? E, upravo smo tako iz-gledale. Ja sam bila dio kruha namazan svijet-lom, a Ane dio kruha namazan tamnom kre-mom Kinderlade.

Ane je imala brata [imu. I on je izgledao kaotamna krema Kinderlade. I on je plivao bolje odsvih morskih riba zajedno. Mogao je preplivatipola Jadranskog mora, a da se uop}e ne umori.Cijeli dan se zezao s de~kima na pla`i i izvodiovratolomne skokove u vodu.

– Mali je savr{en! – govorio je moj tata dani-ma iz obli`njeg kafi}a tje{e}i svoje zaboravljenopliva~ko umije}e gutljajima hladnog piva.

Nakon plivanja, vratolomnim skokovimapridru`ila bi se i Ane! To su bili skokovi! Skaka-la je na noge, na ruke, prsa, glavu, bok, guzu...Zavidno sam je promatrala i cviljela nad svojim»morskim« neznanjem. U trenucima najve}eg

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P.

10


srama i tuge, sjetila sam se u~iteljice i njezinihrije~i – Bez muke nema nauke.

Tu sam re~enicu najvi{e mrzila dok je trajalanastava. Kad bi nam ne{to bilo te{ko, u~iteljicaje samo »frknula« nosom i govorila nam o radui zalaganju, o muci i nauci.

Ta me izreka po{kakljala usred ljetnih praz-nika i naredila mi da isku{am njezinu djelotvor-nost.

Zamolila sam Anu i [imu da otvore ljetnu{kolu plivanja i skakanja u vodu. Imenovala samih svojim osobnim trenerima. Ujutro sam treni-rala plivanje, a poslije podne skokove u vodu.Sedam dana trajala je moja morska {kola.

– Paulina, ispravi lijevu ruku! – Daj, ispravi i lijevu nogu! – Ne boj se vode! – Spusti glavu malo ni`e! Plivala sam prsno, le|no, bo~no. Plivala sam

bez ruku, bez nogu. Plivala sam i plivala, pliva-la, plivala... Iako sam ka{ljala zbog progutanevode i osje}ala hladno}u, bila sam uporna. Ni-sam dopustila da Ane i [ime pomisle kako samkukavica i mamina maza.

– Sko~i na glavu ve} jednom! – vikao je [imeza vrijeme poslijepodnevne nastave skokova uvodu.

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK

11


Nikako da sko~im na tu svoju glupu glavu.Iako sam je stalno gurala u vodu, nikad nije htje-la u}i prva.

Ljutila sam se, ali i dalje uporno skakala,skakala i skakala. Nakon stotog skoka, osjetilasam da je glava prva u vodi. Napokon se opame-tila. Glava, mislim.

– Jes! – viknula sam izlaze}i iz vode. U `aru treniranja nismo ni primijetili ljude

koji su nas po~eli promatrati. Svakim danom bi-lo ih je sve vi{e. Mama i tata gledali su moje tre-ninge i nesretno kimali glavama.

– Ti mali Dalmatinci upropastit }e nam dije-te – mrmljali su.

– Paulina, izlazi iz vode! Prehladit }e{ se! Pa-zi! Past }e{! – tr~ala je mama obalom.

Nit’ sam se prehladila, nit’ sam pala. Svakimdanom bila sam sve bolja. Osje}ala sam sesna`nom i vrlo va`nom.

Vodicama se, zahvaljuju}i tati i njegovim pri-jateljima, pro{irila vijest o mojim uspjesima i oAni i [imi. Kad sam svladala sve vrste plivanja iskakanja, moji »morski« prijatelji postali su ve}poznati u~itelji vodenih sportova.

– [ime, ho}e{ li i mene nau~iti skakati? – pi-tao je moj tata i namignuo svojim prijateljima


12


kojima je i dalje hladno pivo bilo zanimljivije odvodenih sportova.

– Ane, i ja bih èljela plivati kao Paulina! –molila je Anu moja mama koja je napokon ski-nula svoj {e{ir i pristala da joj pokoja zraka sun-ca dodirne koù.

Tako su Ane i [ime otvorili {kolu i za odras-le. Namu~ili su se s njima vi{e nego sa mnom.Jer, odrasli se uvijek prave najspretniji i najpa-metniji, a gotovo uvijek ne{to zabrljaju.

Morska {kola »Kod Ane i [ime« trajala je ci-jele ljetne praznike. U podu~avanju je bilo toli-ko posla da sam krajem ljeta i ja mla|u djecuu~ila plivati. Najbolje je bilo kad su mi dvije ba-ke traìle savjet. Moji mama i tata svakodnevnosu trenirali, jer u morskoj {koli nema markira-nja. Uza sve treninge, ipak sam bila bolja odnjih. Zapravo, kao prvi |ak bila sam i ostala naj-bolja. To se potvrdilo i na morskim susretimakoje smo organizirali prije povratka u Zagreb.

Ovo ljeto bilo mi je prekrasno. Zahvaljuju}i[imi i Ani, suncu i moru.

Jo{ koji dan i po~inje {kola. Meni bolno ne-dostaje more. U nosnicama jo{ uvijek osje}ammiris mora. Tata je obe}ao da }e me upisati upliva~ki klub Mladost.


14


Ipak, ne}e biti isto kao na moru. U bazenu,umjesto na more, miri{e na klor. Umjesto Ane i[ime, u~itelji su Ivek i Katica.

Svojim dalmatinskim prijateljima {aljem sva-kodnevno ~etiri zagreba~ke puse i veselim sesljede}em ljetovanju.

A ~im po~ne nastava, moram re}i u~iteljicikako joj je re~enica »Bez muke nema nauke«stvarno super!!!


15


NA POÊTKU SVE NOVO

Ba{ se veselim po~etku {kole! Ne laèm, ~as-na rije~! Samo, molim vas, nemojte to re}i osta-lim klincima, jer }e misliti da sam malo po{a{av-jela. Nisam po{a{avjela! Zaèljela sam se prija-telja iz razreda. Doru, Nikolinu, Martinu, Lukui Ratka nisam vidjela mjesecima. Naplivala samse i naskakala u more za cijeli ìvot. I sun~anjemi je dojadilo. I leànje, i gledanje crti}a. Ne}etevjerovati, ma ne vjerujem ni ja, ali meni se pi{e,ra~una, misli. Jo{ }ete manje vjerovati, ali, zaè-ljela sam se da me netko malo zagnjavi.

Po~ela je nastava i u mojem ìvotu ima mno-go toga novoga. Imam novu torbu, novu perni-cu, nove bilje`nice, nove knjige i sve, sve novo.

Sve se blista i sjaji. Torba je najljep{a u raz-redu. Knjige su uredno omotane i miri{u na no-vo.

Od ove jeseni imam i novu u~ionicu na ka-tu. I ona miri{e na novo. U njoj su obojeni zido-vi i ula{ten pod.

I... gotovo sam zaboravila ono najva`nije!Imam novog u~itelja. To je ipak najve}a novost.

16


Novi u~itelj i izgleda kao nov. Odmah samprimijetila da ima nove traperice i nove tenisice.Jako mu dobra stoje. Stalno se smije i fino mi-ri{e na mu{ki parfem.

U~itelj je do{ao u novu u~ionicu s gitarom.Pravom pravcatom! Da vidite samo kako mudobro pristaje! Osim {to mu dobro pristaje,u~itelj zna i dobro svirati na njoj. Cijeli nam jesat svirao. Mi smo pjevali. Tako smo jako pjeva-li i tako jako zijevali da nas je ~ula cijela {kola.Za vrijeme odmora cijeli se razred pravio va`an.Jer, nije mala stvar imati novog u~itelja u novimtrapericama koji zna svirati gitaru.

Nakon glazbenoga imali smo likovni. Svi suiz svojih novih i mirisavih torbi izvadili nove flo-mi}e i nove likovne mape.

– Vidim, svi ste bili ovo ljeto na moru. Sigur-no ste vidjeli mnogo ribica. Nacrtajte, ovim no-vim flomi}ima, {to ljep{e ribice.

– Smijemo i hobotnice? – pitala je Dora {tre-berica, koja se odmah pohvalila kako je na oto-ku Zlarinu ovo ljeto uhvatila dvije. Ona se uvi-jek mora hvaliti.

– Naravno! – rekao je u~itelj. Za novog u~itelja `eljela sam nacrtati naj-

ljep{i crte`. Iako ja nisam hvatala hobotnice, od-


17


lu~ila sam nacrtati jednu. Ako moè Dora, mo-gu i ja!

Ba{ kad sam hobotnici po~ela crtati petu no-gu, pozvala me Nikolina. Okrenula sam se da vi-dim {to me treba i... jao!!! Zaboravila sam dig-nuti flomi} s papira! Hobotnici sam nacrtalaru`nu, iskrivljenu nogu. Uàsno je izgledala.Uàsno sam se osje}ala. Odjednom sam po~ela iuàsno plakati. To je bila stra{na pogre{ka! To,plakati pred novim u~iteljem! Osramotila samse ve} prvi dan. Ja i te moje suze! Bila sam bijes-na na samu sebe. Bijesna da bih se od bijesa naj-radije o{amarila, samo da me nisu svi gledali.

»Za{to bulje u mene, kad mi se pla~e!« po-mislila sam.

– Pogrije{ila sam, pogrije{ila. Nacrtala samuàsnu hobotnicu – mucala sam dok su suze idalje frcale na sve strane.

U~itelj je vidio i ~uo moj pla~. Do{ao je domene, ~u~nuo, pogladio me po kosi i rekao:

– Hobotnica uop}e nije ru`na. Samo je slo-mila jednu nogu. I ta noga }e biti lijepa kad oz-dravi.

Aha! Nikolina je pucala od zavisti! Iz njezi-nog pogleda vidjelo se da bi dala stotinu `va-ka}ih guma samo da je njena hobotnica slomilanogu.


18


Aha! To vam je pravi u~itelj! Svakog klincazna utje{iti. Nakon njegovih rije~i odmah mi jebilo lak{e. I hobotnica mi se ~inila ljep{om. Ni-sam samo znala kako hobotnici nacrtati gips naslomljenoj nozi.

Poslije likovnoga, pozdravili smo se s novimu~iteljem i krenuli ku}i. Ja s novom torbom iknjigama, a moj u~itelj u novim trapericama.Nosio je gitaru i ne{to zvi`dukao. Sve nas je jo{jednom pozdravio na hodniku.

Na putu do ku}e razgovarala sam s Dorom iNikolinom. I one su bile odu{evljene novimu~iteljem. Na samom ulazu u moje stubi{te po-novo smo ga srele. Novog u~itelja, mislim. Vese-lo je zatrubio i mahnuo nam iz svojeg bijelog au-tomobila.

– Kakav je to auto? – za~u|eno je upitala Do-ra.

– Tako stari auto nisam nikad vidjela! – rek-la je Nikolina. – Samo {to se ne raspadne!U~itelj nam ba{ i nije neki, kad se vozi u takvomautu.

– Ti si stvarno malo glupa! – viknula sam.Ovo je ve} tre}i put danas da mi je Nikolina »dig-nula« `ivac.

– Pa kaj? Mogao si je kupiti novi auto! – rek-la je Nikolina i jo{ me vi{e »raspigala«.


19


– [to ti zna{ o autima i o u~iteljima! Da jehtio, sigurno bi si ga i kupio! – branila sam ga.

– Mo`da je zaboravio kupiti novi auto. Ili ganije stigao kupiti! – èljela nas je pomiriti Dora,kojoj su mama i tata rekli da su sva|e ne{to naj-gore u ìvotu. A Dora uvijek slu{a odrasle!

Iako nisam htjela priznati Nikolini, i meni jebilo ào {to u~itelj nema novi automobil. Tada bina po~etku {kolske godine zaista sve bilo novo!

»A mo`da u~itelj ba{ zbog toga namjerno ni-je kupio novi auto?« razmi{ljala sam kasnije, sje-tiv{i se tatinih rije~i kako u ìvotu ni{ta nijesavr{eno.


20


MAMA JE NAJBOLJAIZVAN[KOLSKA AKTIVNOST

U {koli smo pisali sastavak: Kako smo pro-veli ljetne praznike. Ne znam za{to svake {kol-ske godine na po~etku moramo pisati jedno teisto. I to ba{ sastavak!

– [to se mora nije te{ko! – rekao je veselou~itelj i bezbri`no {etao po u~ionici, dok smo semi mu~ili, razmi{ljali, pisali i brisali.

»Naravno da njemu nije te{ko, kad se samo{e}e razredom i zvi`du~e. Nek’ ga on onda na-pi{e kad mu nije te{ko!« mislila sam u sebi.Ne}u valjda naglas!

Jedva sam nekako napisala pet re~enica o lje-tovanju o kojem se ionako nema {to pisati.

Sastavke su ~itali oni koji su se javili, a to subile, naravno, Nikolina i Dora. Dorin se sasta-vak jo{ mogao slu{ati, ali Nikolinin... Boljeza~epiti u{i.

U~itelj je slu{ao, ~e{kao se iza uha, kimaoglavom, tresao rukom i na kraju rekao:

21


– Ne ide vam, dru{tvo moje, ba{ najbolje.Ove godine trebat }emo napisati jo{ puno sasta-vaka.

– Ha, moè{ si mislit! – {apnula mi je Niko-lina kojoj se u~itelj svakim danom sve manjesvi|ao.

Sljede}i sat u~itelj je listao imenik i dnevnik.To je ona zelena, ~arobna, velika knjiga u kojuzapisuje {to mi u razredu radimo i kakvi smo.Da mi je bar jednom zaviriti u tu zelenu knjigu!U~itelj u nju stalno ne{to upisuje, a mi ne zna-mo {to. To mu i nije neka fora! Za{to mi ne smi-jemo listati imenik i gledati svoje ocjene?

– Tako. I to je gotovo. Napisao sam va{a ime-na u novi imenik. Jo{ samo da upi{em va{e iz-van{kolske aktivnosti...

»[to? Molim?« – pitala sam se. Za izvan{kol-ske aktivnosti nisam jo{ ~ula. Dosta sam aktiv-na u {koli. Za{to se moram aktivirati i izvan nje?

Svake godine sve je teè u {koli u kojoj jeu~iteljima glavni hobi izmisliti kako {to vi{ezagnjaviti nas u~enike.

Kad sam htjela pitati o kakvim je to aktivno-stima rije~, ba{ je zazvonilo.

– Slatko zvono za kraj nastave – {apnula mije Nikolina, koja ne moè izdràti ni pet minu-ta, a da mi ne{to ne {apne.


22


U~itelj je na kraju rekao: – O tome }emo sutra. Razmislite, ~ime se

`elite baviti izvan {kole. Izvan{kolske aktivnosti mu~ile su me do

ru~ka na koji su, slu~ajno, bili pozvani i bakaLjerka i djed Branko, teta Ivana i moj omiljeniujo Kre{o. Odlu~ila sam svoju najmiliju obiteljpitati {to misli o izvan{kolskim aktivnostima.

– Mama, trebala bih izabrati neku izvan{kol-sku aktivnost – zapo~ela sam razgovor pri prvoj`lici prevru}e juhe od povr}a. Mrzim juhe odpovr}a!

Mama je cmoknula i rekla: – Paaa... – Ne po~inji re~enicu s paaa... – prekinula

sam je. – Ne ispravljaj starije od sebe! – prekinuo je

mene tata. – Paaa – krenula je ponovo mama – bilo bi

dobro da napokon po~ne{ svirati glasovir. Tosam ja oduvijek `eljela.

– Sva{ta! Pa da poblesavi od crnih i bijelihtipki! – rekla je baka. – Najbolje je da krene{ nabalet. Tvoja mama je tako divno izgledala u ba-letnom kostimu i papu~icama. Trebala je posta-ti prava balerina, ali se zaljubila u tvog tatu.


23


– Od baleta i umjetnosti danas se ne ìvi,ljudi moji! – pametovao je ujo Kre{o. – Zabora-vili ste na strane jezike. Koliko stranih jezika go-vori{, toliko vrijedi{. Kak’ bih ja putovao svije-tom da ne znam strane jezike?

– Pa ne}e mi k}i cijelu mladost {trebati jezi-ke kao ti! Daj se pogledaj! Sav si zafrkan! To ti jeod {trebanja – galamio je tata na uju i lupao `li-com po punom tanjuru juhe od povr}a. – Tenisje prava stvar! Ako Paulina pi{e lijevom rukom,i teniski reket bi dràla lijevom. Ljevoruke teni-sa~ice su danas na cijeni. Pogledaj Ivu Majoli.Tenisom je zaradila novce za cijelu obitelj.

– Kakav sport! Paulina je umjetni~ka du{akao ja! – rekla je moja teta Ivana mije{aju}i juhuda joj se brè ohladi. – Ja sam oduvijek èljelabiti glumica. Ne bi bilo lo{e upisati Paulinu nasatove glume.

– O kakvoj ti glumi trabunja{? – pitao je djedBranko koji se jedini veselio juhi od povr}a. –Zna{ kak’ su danas opasna vremena. Mislim dabi Paulina trebala i}i na treninge karatea. Vidi{da su danas svi poludjeli. Huligana koliko voli{.Puna ih je »Crna kronika«.

Bilo je tu razgovora i o plivanju, zagreba~-kim dje~jim zborovima, likovnim radionicama itako redom. Razgovor koji se vodio uz juhu bio


24


je jako glup. I juha je bila glupa. Nju sam pojelana silu! @mire}ki! Pri svakom zalogaju zami{lja-la sam da gutam sladoled od lje{njaka.

Dok sam jela meso s krumpirom i kasnijekola~ od jagoda razmi{ljala sam o svemu {tosmo razgovarali. Na kraju ru~ka shvatila sam date izvan{kolske aktivnosti nisu za Paulinu kakvasam ja, jer...

Ako mi kupe glasovir, s njega }u stalno mo-rati brisati pra{inu. Sviranje da i ne spominjem.

Imam dug vrat i u baletnom kostimu izgle-dala bih kao ìrafa. @irafe su lijepe samo u zoo-lo{kom vrtu.

Strane jezike ve} u~im gledaju}i televiziju.ûjem tamo i engleski i njema~ki i talijanski i{panjolski.

Teniski reket izgubila bih nakon prvog sata.[to mogu kad sam zaboravljiva i izgubljiva.

– Zapravo, izvan{kolske aktivnosti uop}e mene zanimaju – priznala sam samoj sebi. To mepomalo razo~aralo znaju}i da }e Dora sutra si-gurno u~itelju izdiktirati bar pet aktivnosti. Ali,nisu svi k’o Dora!

Poslije podne, u parku, srela sam Martinu.Odmah sam je àlosna upitala koju je ona iz-van{kolsku aktivnost izabrala.


25


– Nikoju! – »pravogovorno nepravilno« od-govorila mi je. – Izvan{kolske aktivnosti imam jasvaki dan doma sa svojom mamom. Ponedjelj-kom i ~etvrtkom igramo se zajedno u parku, sri-jedom i petkom {e}emo gradom, utorkom ide-mo u kino, a vikendom na izlete.

To mi se jako svidjelo. Vi{e nisam bila àlos-na. Ho}u i ja takve izvan{kolske aktivnosti. Od-mah sam se sjetila kako to ostvariti:

– Martina, moè li tvoja mama pozvati mojuna kavu? Bilo bi dobro da to bude ponedjeljkomili ~etvrtkom prije va{eg odlaska u park.

– Nema frke! – frknula je Martina koja zais-ta zna razveseliti tu`nu prijateljicu.

Odlu~ila sam! Moja izvan{kolska aktivnostbit }e od sada druènje s mamom. Ionako se ma-lo s njom druìm.

Zahvaljuju}i Martini izabrala sam svoju iz-van{kolsku aktivnost. Nju }u ponosno sutra re}iu~itelju i to ovako:

– Mama je moja izvan{kolska aktivnost. Kadgod sam slobodna, druìm se s njom!

A u~itelj neka u svoju tajanstvenu zelenuknjigu, koju svi nazivamo imenik, napi{e {togod èli! Ionako mi to ne moèmo i ne smijemopro~itati!


26


LISTOPAD

Deseti mjesec po redu. Li{}e pada na sve strane. Skupljam li{}e i jo{ {to{ta drugo. Osim li{}a, pada i ki{a. Miri{e na kruh i pecivo. I na moju ro|endansku tortu. I na kremaste kola~e!


KRUH ILI KREMASTI KOLA^I

Ponekad doma}e zada}e na{eg u~itelja znajubiti smije{ne. Smije{no je kad doma}u zada}u,osim nas dobiju i na{i roditelji. Jo{ je smje{nijekad oni tu zada}u ne znaju napraviti, a naj-smje{nije kad nam to i priznaju. Tako je bilo ne-ki dan u mojoj ku}i.

U~itelj nam je toga dana pri~ao o kruhu. Go-vorio nam je sve ono {to smo mi odavno nau~ilikad nas je mama slala u pekarnicu. Silno se tru-dio pa ga nitko nije `elio prekinuti rije~ima:

– U~itelju, sve to ve} znamo! Bolje da on nama pri~a o kruhu nego mi nje-

mu o imenicama i glagolima. Na kraju nastave u~itelj je rekao: – Danas }e zada}u dobiti va{e mame. Neka

za sutra ispeku kruh! – Moja }e mama ispe}i kiflice – obavijestila

je u~itelja Dora. Pih, ona uvijek mora biti ne{to posebno! – A moja poga~ice – javila se Nikolina koja

uvijek mora opona{ati Doru.

29


SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

Sanj

a Pol

akDn

evni

k Pau

line P

.

Dnevnik Pauline P.Dnevnik Pauline P.

od iste autorice:

sedmoizdanje

ISBN 978-953-14-0061-9



SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.





















59,00 kn

Dnevnik Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:23:37



Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko

SANJA POLAK

Pobuna Pauline P. SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.





















Sanj

a Pol

akPo

buna

Paul

ine P

.

Pobuna Pauline P.Pobuna Pauline P.

od iste autorice:

ISBN 978-953-14-0180-7

b

četvrtoizdanje

59,00 kn

Pobuna Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:32:11

Sanja PolakPobuna Pauline p.

B I B L I O T E K A

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Alen Bodor

Grafički urednik Marko KatičićOblikovanje naslovnice Marija Morić

Ilustracije Stjepan BartolićKorektor Srđan Boban

Lektor Jakov LovrićTisak Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina, siječanj 2009.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektron-skom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0180-7CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 645682

SANJA POLAK

Pobuna Pauline P.četvrto izdanje

Onima koji čuju molitve moje.

SADRŽAJ

VIDI, DNEVNIK! 11NENORMALNO NORMALNO 19BEZ PRAVOG POLJUPCA 27ŠOPING 35BAŠ VOLIM ŠKOLU 48MINI MATURALAC S MAMAMA 59ZALJUBLJENI PAR 70NIKADA DOVOLJNO DOBRO 80SRETAN ROĐENDAN 86TREBAJU MI NOVCI 97SVETI NIKOLA DOISTA POSTOJI 109BOŽIĆNI DAROVI 118SRETNA NOVA GODINA 128ZIMSKE RADOSTI 137HNOS – VUČE NAS ZA NOS 147PROBLEMATIČNI PRIŠTEVI 155ŠUBI, DUBI, DUBI, BIJELI SU MI ZUBI 163NIŠTA BEZ TELEFONA 172UKINITE LEKTIRU 183BRZO ČITANJE 194PEČAT DUHA SVETOGA 202

ZABRANJENO PUŠENJE 215NESRETNO SRETNA 223NE MOGU VIŠE 232SAMO DA JOŠ OVO NAPIŠEM 243

11

VIDI, DNEVNIK!

Prije početka nove školske godine u našem stanu sve mora biti pospremljeno.

Sve, baš sve! Tijekom cijeloga godišnjeg odmora mama razmi-

šlja što u kući valja oprati, popraviti, obrisati, prese-liti, presložiti…

Svi normalni ljudi ne razmišljaju o poslu na go-dišnjem. Odmaraju se od njega.

Ali moja mama ne!Njoj godišnji služi kako bi smislila nove poslove

i u tome uživa. Kad se samo sjetim kako se blaženo smješkala na plaži sanjareći što sve treba napraviti kad se vrati u Zagreb. Pisala je čak i podsjetnik!

Čim smo se vratili s mora, mama se primila posla.

Premještala je, namještala, slagala. Prala je i brisala.

Stvarno je bila dosadna s tim pospremanjem.A onda je trećeg dana pospremanja uletjela u mo-

ju sobu i postavila najgluplje moguće pitanje:– Kad ćeš mi malo pomoći?

Sanja Polak Pobuna Pauline P.

12

– Sutra – odgovorila sam birajući postere koje ću zalijepiti na zid.

– E, danas ćeš – cijuknula je, zakolutala očima i zakrenula bokovima. – Što radiš?

– Gledam koje ću postere zalijepiti na zid.– Na zid? Pa svježe je obojan! Ne dolazi u obzir.– Onda ću ih zalijepiti na ormare.– Jesi li poludjela? Spremaj postere i dođi mi

pomoći.– Ne da mi se.– E, dat će ti se – rekla je i otišla u dnevni boravak

kako bi iz njega viknula: – Dođi po ove kutije.– Evo! – odgovorila sam i dalje birajući postere.Mislila sam da će zaboraviti na mene i pustiti me

na miru. Odabrala sam četiri postera, odložila ih na stol, bacila se na krevet i počela brojiti madeže na li-jevoj nozi. Kad sam stigla do dvanaestog, ponovno sam čula:

– Paulina!– Evo! Na lijevoj nozi imala sam šesnaest madeža.– Paulina! – viknula je ponovno.– Evo! – viknula sam i nastavila brojiti.A onda je ušla, bolje reći – uletjela. Bjesnije od našega ravnatelja škole zaurlala je:– Dosta mi je više te tvoje evologije!


13

Rugala mi se: – Evooo! Evooo!Bila je smiješna. Nenašminkana, nenamirisana,

nepočešljana… Imala je na sebi bakine smeđe kratke hlače, tatinu široku majicu, a na glavi kariranu ma-ramu. I dalje je urlala:

– Nema evo! Kreni! Ne mogu sve sama! Krenula sam u dnevnu sobu po te njezine

kutije.– I? Kamo ću s tim? – pitala sam nezainteresi-

rano.– Odnesi ih u svoju sobu. Popni se na stolac i

spremi ih na najvišu policu svog ormara.– Ali, to nisu moje kutije.– Naše su! U drugim ormarima nema mjesta.– Onda ih baci! – Ne budi bezobrazna.– Pa što će kutije koje nisu moje raditi u mojoj

sobi, na mojoj polici, u mom ormaru?– Ma, što je tebi? Ništa nije tvoje! Hajde, nosi te

kutije i šuti.Nosila sam kutije, a mama je zvocala:– Pa, daj se požuri. Vučeš se ko puž. – Sve, baš sve moram sama.– Pa kako to nosiš? Sve će ti ispasti! – Kako si ti nespretna!– Pa kako je to dižeš?


14

– Daj, pazi malo…Ma, najradije bih joj te kutije bacila u glavu, tako

mi je išla na živce. Počne me gnjaviti kad god je uhvati panika i kad

joj se više ne da pospremati. Niti sam htjela pospre-mati niti mi je to bilo važno. Ako su njoj važne te ku-tije, neka ih sama nosi.

– Jesi? – viknula je iz dnevnog boravka. – Sad još treba obrisati sve knjige i spremiti ih na police. Požuri!

Obrisati sve knjige?! Pa mi ih u dnevnom borav-ku imamo tristo devedeset četiri! Baš sam ih jučer prebrojila čekajući da me nazove Dora pa da šmu-gnem van.

– Pomoći ćeš mi brisati knjige. Pola ti, pola ja…– Neću! Ne da mi se! – pobunila sam se držeći

kutiju u ruci.– E, dat će ti se! Inače nema van!E, na to poludim.Na to kad me ucjenjuje!Bila sam izvan sebe. Stajala sam na stolici s kuti-

jom u ruci. U meni je vrištalo: »Poobuuuna!« I?Svom snagom tresnula sam kutiju na pod.Traaas!Kutija se otvorila, a stvari iz nje su se na sve stra-

ne razletjele.


15

Stajala sam na stolici i čula mamu:– Paulina! Pa, ne mogu vjerovati.Spasio me telefon koji je upravo zazvonio. Umjesto

prema meni, mama je pojurila prema telefonu. Ja sam skočila sa stolice i stala skupljati stvari po podu.

Bilo je tu starih fotografija, razglednica, pisama, figurica… Same neke gluposti.

Bila je i jedna bilježnica. Bijele tvrde korice, ve-liki format…

Otvorila sam je.Bila je ispisana debeljuškatim rukopisom.Bila je izlijepljena papirićima, sličicama, crteži-

ma, porukama… Bio je to mamin dnevnik! Njega sam na brzinu šuknula u treću ladicu svo-

jega pisaćeg stola, stvari pokupila u kutiju, popela se na stolicu i odložila kutiju u ormar. Potom sam sišla sa stolice, odšetala do mame koja je završila razgo-vor i rekla:

– Ma daj, mama! Sutra ćemo brisati knjige.– Dobro! – rekla je iznenađujuće pomirljivo. –

Dubravka me pozvala na kavu, a ti možeš van.Nisam otišla van.Otišla sam u svoju sobu, izvadila bijelu biljež-

nicu iz treće ladice pisaćeg stola, otvorila je i poče-la čitati.


17

Čitala sam, čitala, čitala… Bilo je uzbudljivo, smiješno, tužno… Otkrivala sam mamu na potpuno nov način.

Nikad mi do sada nije pričala o svom odrastanju…Kad sam pročitala dnevnik, osjetila sam olakša-

nje. I ona se ponašala malo čudno. Ponekad i više ne-go čudno. Postala mi je bliža i slađa…

Mamin dnevnik potaknuo me je da ponovno i ja počnem pisati što mi se događa.

Dnevnik ću čuvati u posebnoj kutiji. Čuvat ću ga dugo, dugo.

Najmanje dvadeset pet godina, kao moja mama.

Kolovoz, 2007.

Iz mamina dnevnika

Dragi dnevniče!Zovem se Sanja i idem u osmi razred. Sve cure iz mog

razreda već pišu dnevnik. Zato ga sad počinjem pisati i ja. Od danas ćemo se često družiti. Pisat ću što mi se događa. Ukrašavat ću te sličicama iz Brava. Od proljeća redovito kupujem svaki broj. Šteta što je pisan na njemačkom pa ga ne mogu čitati. Ali, ima odličan fotostrip! Ima i puno slika i postera. Sličice ću lijepiti na tvoje stranice, a postere na zidove svoje sobe. Već sam dva zida oblijepila. Jedva čekam


18

da i ostala dva oblijepim šarenim posterima i prekrijem glu-pe tepete s cvjetićima, za koje mama kaže da su preslatke. Meni su očajne!

Kolovoz, 1982.

19

NENORMALNO NORMALNO

S nestrpljenjem sam očekivala putovanje u Vodice. Tamo sam se trebala sastati sa starim prijateljima, Anom i Šimom. S njima sam učila plivati prije četiri godine. I bilo mi je super.

– Bit će mi i sada! – veselo sam pjevuckala spre-majući stvari u kovčeg.

Čim sam stigla u Vodice, mobitelom sam se ja-vila Ani:

– Bog! Stigla sam.– Bog, Paulina.– Vidimo se danas?– Može! Nađemo se na rivi. Svaku večer sam ta-

mo s ekipom.Kad sam stigla na rivu, pratio me miris mamina

novog parfema koji sam skrivečki špricnula s jedne i druge strane vrata.

Anu sam jedva prepoznala. Krenula je veselo pre-ma meni.

– Bog Lina! – pozdravila me je i poljubila u obraz. – Nisi se baš puno promijenila.


20

– Bog Ane! – pozdravila sam i osjetila nelagodu. – Ti si se baš puno promijenila!

Ljudi moji! Ana je izgledala kao da mi je mama! Od glave, na kojoj je bilo puno šminke i gela za

kosu, do peta, koje su bile uzdignute visokim štikla-ma, Ana je izgledala potpuno nenormalno.

Dok sam se čudila njezinu izgledu i razmišljala što bih joj dalje rekla da ne zvuči suviše glupo, do nas je došao neki tip, čini mi se, puno stariji od nas. Na crnoj kosi sjajili su mu se svijetli pramenovi, ispod bi-jele majice nazirali su se poprilični mišići. Oko pasa vidjela sam privezanu maramu koja mu je pridržavala na nekoliko mjesta poderane traperice. Između prsti-ju lijeve ruke držao je zapaljenu cigaretu, a desnom je rukom zagrlio moju prijateljicu Anu.

– ‘Ko je ova mala, ha? – promrmljao je.– Frano, ovo je Paulina iz Zagreba.– A, vidi je! Mlađa je od tebe, ha? Bog, Paulina.»O, joj! Zar izgledam mlađe? Zar izgledam puno

mlađe?« vrištalo je u meni, ali nije izlazilo iz usta. Došlo mi je da pobjegnem glavom bez obzira.

Skoro sam krenula…– Ma koga ja to vidim? – čula sam glas iza sebe.Okrenula sam se i vidjela ogromnog dečka.

Pogledala sam malo bolje i prepoznala Šimu.


21

– E, bog! – promucala sam. – Pa, nisi se puno promijenila? – rekao je krenuv-

ši poljubiti me u obraz.– Pa, nisam! – promrmljala sam i odmaknula se

kako bih izbjegla njegov poljubac.– Ovo je Ivona, moja nova cura – predstavio je

Šime neku čupavu, plavu, malo nižu od njega. – Opa! Imaš i curu?! – upitno sam uzviknula.– Hodamo četiri dana. Znaš, i ona je iz

Zagreba.– A-ha! – samo sam promumljala.– Ivona je stara ko mi… Ali, furamo se da ima-

mo sedamnaest – zacerekao se Šime, zagrlio Ivonu i okrenuo mi leđa.

I još je prišapnuo Ivoni, dobro sam čula:– Ej, i ona ima trinaest, ali izgleda ko da joj je

deset.»Ooo, oooo! Uuu, uuuu!« tulila sam u sebi.

»Kaaakaaav gluuupaaan!«Trebala sam se pobuniti. Trebala sam mu reći da

izgleda kao klinac iz vrtića. Ali, nisam. Umjesto toga promrmljala sam:

– Ha, ništa! Idem ja sad – promrmljala sam.– A kamo ćeš, tek si došla? – pitala me Ana. – Eh, moram… – slegnula sam ramenima i kre-

nula svojim putem.


22

Kamo? Pa doma! U apartman, mislim. Odmah sam shvatila da Ana, Šime i ja više ni-

smo sretan trio.Viđala sam ih tijekom ljetovanja u različitim po-

zama. Šime je ljubio Ivonu u usta. Ivona je sjedila u Šiminu krilu. Ana je grlila Franu. Ležala je na njego-voj ispruženoj nozi. Frane je škakljao Ani leđa. Ana je mrsila Franinu kosu.

Mislim, ono, neee…Ja bi ih tu i tamo pozdravila i pobjegla glavom

bez obzira.Razočarano sam tragala za novim prijateljima.

Ali, bezuspješno.Zajedno s nama, na ljetovanje je stiglo i nekoli-

ko maminih i tatinih prijatelja. Svaka obitelj imala je djecu vrtićke dobi. Svi su bili jako slatki i dosadni svojim umornim roditeljima.

Jedne večeri starci su htjeli malo na rivu. – Bez djece, molim! – rekao je tata.– Lako je tebi kad ti je Lina velika – rekao je stri-

ček Franjo.– Mi nemamo kome ostaviti blizance – potužila

se teta Dijana.– Ni mi nemamo kamo s djecom – potužile su se

ostale mamine prijateljice.


23

– Ma, ne idemo mi nikamo – rekao je stiček Željko, oko kojeg su trčali trogodišnja Mia i dvogo-dišnji Sven.

– Samo vi idite! Ja ću ih sve čuvati – nisam vje-rovala da sam takvo što mogla izgovoriti.

Nisu čekali da ponovim glupost koju sam malo-čas izjavila. Uglas su viknuli:

– Odlično! Vraćamo se oko ponoći.Čuvala sam sedam predškolaca. Bili su poput se-

dam patuljaka. Prema tome, mogla sam biti Snjeguljica. Samo u mojoj priči nije bilo princa. Šteta!

Patuljici su bili poslušni. Svi su zaspali s voljom i na vrijeme. Ja sam slušala glazbu s MP4 i razmišljala o svojoj dosadnoj sudbini.

Odrasli su se vratili nešto prije ponoći. Odlučili su se još malo podružiti na terasi našeg apartmana.

– Hvala ti Linice – cmokala me u obraz teta Dijana.

– Spasila si nas – tapšao me je po ramenu stri-ček Franjo.

– Možeš li ih i sutra pričuvati? – pitala je teta Lidija.

– Pa, stani malo! Nije Lina dadilja – pobunio se Željko, Lidijin muž.

– A kako bi bilo da je zaposlimo kao dadilju? – na-stavila je Lidija. – Platit ćemo joj. Njoj to dobro ide,


24

zaradit će džeparac, a i nama će biti lakše. Evo, tri-deset kuna po satu.

»Trideset kuna po satu? Dnevno osam sati, osam puta trideset… Hej, pa to je lova! Dnevno zaradim za jedne cipele, ili tenisice, ili majicu… Vauuu«, misli su mi strujale glavom.

– Može – ozbiljno sam odgovorila i veselila se la-ko zarađenim novcima.

Jer, meni je s klincima bilo super. Tako sam za deset dana zaradila dvije i pol tisuće

kuna. Bila sam više nego sretna i zadovoljna. Svi su me hvalili na povratku kući. I tapšali po

ramenu. I ljubili i grlili i zahvaljivali mi.– Zbog tebe, ovo je bilo nezaboravno ljetovanje.– Puno si nam pomogla.– Lina je zakon.A onda sam od Lidije čula i ono što mi nije bilo

baš po volji:– Blago tebi. Imaš tako dragu i normalnu kćer.

Ima skoro četrnaest, a savršeno je normalna.Nisam više mogla slušati priče o svojoj normal-

nosti. Žudila sam za nečim nenormalnim u svom životu.

I to, pod hitno!Ne želim više biti normalna. To stvarno nije

normalno.


25

Želim uzbuđenje, rizik, hrabrost i ludost. Želim poput Ane i Šime svima pokazati da sam odrasla. Dobro, ne baš odrasla, ali barem poluodrasla.

A meni je sve tako dosadno. I sve mi je tako nor-malno. Bez veze!

U svojoj dosadnoj normalnosti tješile su me jedino zarađene kune. Njih sam spremila u Didley kutijicu za olovke i odlučila prestati biti dobra i normalna.

Kolovoz, 2006.

Iz mamina dnevnika

Ovo ljeto bilo je ludo i nezaboravno. A samo zato jer sam na more krenula bez mame i tate. Mislila sam da će mi biti puno teže nagovoriti ih da me puste samu. Zapravo, ne samu. Bilo nas je osamnaest. Deset cura i osam dečki. I svi smo spavali pod jednim velikim šatorom u Velom Lošinju. Svi su bili stariji od mene. To mi je bilo super! Čuvali su me, mazili i pazili. Jedino mi je u početku išlo na živce što me zovu Mala. Ali i na to sam se brzo priviknula.

Naučila sam puno o muško-ženskim odnosima. He-he! Dobro, ja nisam imala baš nekog dečka, ali učila sam gledajući.

I naplesala sam se kao nikad u životu. I svi su govori-li: – Mala super čaga!


26

Večeri su bile prekrasne. Ili smo plesali u disku ili sje-dili na plaži i pjevali uz gitare.

Mami, naravno, nisam rekla da smo išli spavati tek pred jutro. Poludjela bi da zna!

Kolovoz, 1982.

27

BEZ PRAVOG POLJUPCA

Deset dana prije početka nastave konačno sam vidjela svoje prijateljice. Dora, Nikolina, Karla i Ana čekale su me u parku pokraj crvenog tobogana. Čim smo se vidjele, počele smo jedna drugoj pričati kako nam je bilo na ljetnim praznicima.

Dora je ljeto provela u Novom Vinodolskom. Nije joj bila baš neka idila… U vikendici je ljetovala i cijela njezina obitelj i svojta.

– Ne morate vjerovati, ali jedno jutro sam brojila osobe koje izlaze iz kuće na terasu. Bilo nas je dva-deset troje!

– Dvadeset troje?! – nismo vjerovale.– Stvarno! Kuća ima deset kreveta. Ostali su spa-

vali na ležaljkama, luftićima, u vrećama za spavanje. Stric Franjo i ujak Joža spavali su na balkonu. Kino, kažem vam.

– Fakat, kino – potvrdile smo.– Zato me uopće nije bilo doma. Dane sam pro-

vodila kod frendice Nine, koja je bila sama u kući s mamom. Nina je fakat bila u bedu. Prije ljeta, tata ih je ostavio i otišao novoj ženi.


28

– Stvarno?!– Najstvarnije. I mama joj je bila ful u bedu.

Stalno je plakala. Tješila sam Ninu. Rekla je da mrzi sve dečke, zapravo sve muškarce i da se nikad neće udati. Zato sam joj tajila da furam s Ivanom.

– Kojim Ivanom? – pitala sam.– Ivanom iz Prečkog. Ima vikendicu pokraj

naše.– Stvarno ste furali?– Pa valjda. E, i poljubili smo se. Onako, za

pravo!– Nemoj mi samo to reći – zakolutala sam očima

i zavidjela joj na novom iskustvu.A onda je počela pričati Nikolina. Pričala je kao

navijena:– Joj, curke, ovo ljeto prevalili smo tisuće kilome-

tara. Prvo sam bila na viksi, onda na jedrenju, onda mala šetnjica po europskim metropolama. Bili smo i na moru kod tatinih prijatelja. Da samo znate kako velike i lijepe kuće imaju…

Nije se gasila, a Dora, Martina i ja osjećale smo se baš jadno.

Nikolina je bila puna doživljaja. Tijekom ljeta pro-mijenila je tri dečka. Sa svima se ljubila i svima je ona prva rekla: – Oprosti, ali ne zanimaš me više…

I dalje je brbljala:


29

– Čujte, curke, važno je biti transparentan. Prije početka svake veze posebno naglasim kako ne že-lim patiti. Mama mi je rekla da je najvažnije volje-ti sebe.

– Pa vidi se da voliš sebe – rekla je Dora.– A vi? Zar ne volite sebe? – pitala je Nikolina.– Pa, važnije ste mi vi, frendice – rekla sam ja.– Pa da! Važnije je da me drugi vole. Dečki, na

primjer – dodala je Karla.– Ili, važnije mi je što će dečki misliti o meni –

dodala je i Ana.– Ma, lažete! Ne usudite se priznati da ste sebi

najvažnije.– Usudimo se priznati, ali imamo malo obzira i

prema drugima. O. K.?! – živčano sam se pobunila.– O. K. Onda i dalje budite obzirne i nesretne.

Moram ići…– A kamo ćeš? – Doma! Sutra me mama vodi u Graz pa se mo-

ram spremiti za put. Treba mi nova jesenska kolekci-ja. Mislim da ću rasturiti H&M.

– Joooj, blago tebi. Mogu s tobom? Ma, zezam se… – zajapurila se Ana.

– Nema mjesta u autu. Idu i neke mamine frendice.


30

Nikolina je odjurila, samouvjereno i otkačeno kao i uvijek. Zavidno i živčano zurila sam za njom. Pih, i ona se ljubila.

Željela sam biti poput nje. Ali, to nikom ne bih priznala. Zato sam rekla:

– Hvala Bogu da je otišla. Baš mi ide na živce. Strašno se pravi važna.

– Pa, ima i čime – rekla je Ana.– Zar je ti braniš? – nisam mogla doći k sebi.– Ma, ne branim je. Samo, željela bih biti poput

nje. Željela bih imati njezin izgled, njezine starce, njezin stan, njezin auto. Njoj je sve super – iskreno je priznala Ana.

I njoj sam zavidjela. Ona uvijek ima petlje reći što misli. I baš je briga što će ostali misliti o tome.

Nas četiri ostale smo i dalje u parku. Došao je red da i ja kažem kako mi je bilo. Što da im kažem? Petljala sam ni sama ne znajući kako:

– Pa, meni je bilo dobro. U Vodicama ništa novo. Ane i Šime, plaža, mamini i tatini prijatelji…

Na kraju sam se ipak pohvalila zarađenim novcima.

– Isuse, pa to je dobra lovica – rekla je Dora. – Eh, da je meni toliko…

– Meni bi bilo dosta i pola – rekla je Ana i počela pričati o svom ljetovanju, tako da je meni laknulo.


31

– Ja sam vam se, cure, dvostruko zaljubila.– Kako, dvostruko?– Čekajte, čut ćete! Prvo sam skoro prohodala s

Tonijem iz Osijeka. Bila sam na Korčuli u jednoj uvali-ci koja se zove Brna. Kad smo stigli, skoro sam uvenula od razočaranja. Par kućica, jedan dućan, jedan kafić i hotelčić. Misla sam da ću umrijeti od dosade.

– I onda?– Onda sam tako tri dana venula…– I onda?– Onda sam se upoznala sa Silvijom, koja me je

upoznala s Martom. Marta me upoznala s Krunom. Ne, ne, mislim da me je upoznala s Davorkom, koja me upoznala s Krunom…

– Ma daj, skrati.– Pa, evo. Toni je Krunin najbolji prijatelj.– I onda?– I onda smo se kupali i sunčali, skakali s

mola…– I onda?– I onda me je Toni pozvao na večer van i sigurno

bi me pitao za furanje, ali je tog poslijepodneva mo-rao hitno otputovati… Obećao mi je da će mi se ja-viti. Kad je Toni otišao, mislim, on to ne zna, ja sam se nastavila zezati s Krunom.



Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko

SANJA POLAK

Pobuna Pauline P. SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.





















Sanj

a Pol

akPo

buna

Paul

ine P

.

Pobuna Pauline P.Pobuna Pauline P.

od iste autorice:

ISBN 978-953-14-0180-7

b

četvrtoizdanje

59,00 kn

Pobuna Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:32:11

komplet-dnevnik pauline p./pobuna pauline p

Documents