komunikacija u speleospasavanju 2014 hgss filip filipovic final

Filip Filipovi

KOMUNIKACIJA U SPELEOLOGIJI I SPELEOSPAAVANJU

prirunik

Hrvatska gorska sluba spaavanja

Zagreb 2014.

HRVATSKA GORSKA SLUBA SPAAVANJA

Izdava:

Hrvatska gorska sluba spaavanja

Kozareva 22, 10000 Zagreb

Prirunik je pripremila Komisija za speleospaavanje HGSS-a

Recenzenti

Luka Mudronja, Ivica ukui, Darko Baki

Fotografije

Filip Filipovi, Darko Baki, web izvori

Tisak

Digitalno izdanje

Prvo izdanje, sijeanj 2014.

NASLOV: Komunikacija u speleologiji i speleospaavanju

AUTOR: Filip Filipovi

IZDANJE: Prvo (2014 g.)

ISBN 978-953-7527-33-4

Ovaj materijal izraen je u okviru projekta EU Proteus

EUROPEAN UNION JAMARSKA ZVEZA SLOVENIJE JAMARSKA REEVALNA SLUBA HRVATSKA GORSKA SLUBA SPAAVANJA EU PROTEUS

Sadraj 1. UVOD .................................................................................................................................................. 2

2. Komunikacija pri istraivanju ........................................................................................................... 3

3. Komunikacija pri spaavanju iz speleolokih objekata ................................................................. 3

4. Oblici komunikacije u podzemlju ..................................................................................................... 4

4.1 Komunikacija vikanjem ........................................................................................................ 4

4.2 Komunikacija zvidaljkom .................................................................................................... 5

4.3 Komunikacija preko dvostruke ice .................................................................................... 6 4.3.1 Postavljanje ice ...................................................................................................... 6 4.3.2 Telefon s izoliranom icom ("poljski telefon") .......................................................... 7 4.3.3 Speleofon pasivni model ...................................................................................... 7 4.3.4 Speleofon aktivni model ....................................................................................... 8

4.4 Komunikacija preko jednostruke ice ................................................................................. 8

4.5 Beini komunikacijski sustavi ......................................................................................... 10 4.5.1 Komunikacijski sustav "NICOLA" .......................................................................... 10 4.5.2 CAVE-LINK ........................................................................................................... 12

4.6 Prijenosne radio stanice ..................................................................................................... 13 4.6.1 PMR 446 (Private Mobile Radio) ........................................................................... 13

5. ZAKLJUAK .................................................................................................................................... 14

Literatura: ............................................................................................................................................. 15


2

1. UVOD

Komunikacija je bitno obiljeje ljudske zajednice. Razmjena informacija nekom vrstom komunikacije ono je to obiljeava ljudsko drutvo. Komunicirajui s drugima gubi se osjeaj osamljenosti, upoznaju se ljudi, ue se nove stvari te se ovjek, kao takav, razvija.

Meu hrvatskim speleolozima jednostavan povik "HELOP" poziv je na komunikaciju svima koji nas uju. Oni koji uju poziv odgovaraju takoer s "HELOP" potvrujui da su nas uli i da ekaju daljnje informacije. Kada smo na uetu uzvik "SLOBODNO" ili "MOE", oznait e nam da je ovjek ispod ili iznad nas preao sidrite te da moemo nastaviti dalje.

Gledano sa sigurnosne strane, komunikacija u podzemlju vrlo je bitna jer zbog specifinih uvjeta ne moemo znati to se dogaa ak i na relativno maloj udaljenosti od nas. Ekipa na povrini nas upozorava na nagle promjene vremena koje u podzemlju mogu biti pogubne, kao to su kia ili nagle bujice koje mogu ispuniti podzemlje, zarobljavajui speleologe unutra. Upozoravaju nas na elektrina pranjenja atmosfere. Jedan udar groma u tlo blizu mokrog ueta moe biti poguban za speleologe koji se na njemu nalaze.

U jami jednostavan povik "KAMEN" oznaava smrtnu opasnost i od njega strepe svi speleolozi. Na taj povik svi oni koji se nalaze ispod osobe koja je vikala znaju da moraju u trenu nai zaklon od padajueg predmeta. Uzvik "KAMEN" ne odnosi se samo na kamen ili stijenu, ve na bilo koji predmet koji svojim padom moe ozlijediti ili ubiti osobu ispod. To moe biti spit, klju, karabiner, kladivo, transportna vrea makar i prazna i sl. Neemo vikati "TRANSPORTNA VREA" jer dok to izgovorimo ona je ve na dnu. Neemo vikati "KLADIVO" jer bi to moglo znaiti da je netko zaboravio kladivo i da mu je isto potrebno. Kada viknemo "KAMEN" to moe znaiti samo jedno smrtnu opasnost od padajueg predmeta.

KOMUNIKACIJA U SPELEOLOGIJI I SPELEOSPAAVANJU, 2013

3

2. KOMUNIKACIJA PRI ISTRAIVANJU

Komunikacija pri istraivanju ima nekoliko obiljeja: informacije moraju biti kratke i jasne; svi moraju znati o emu se radi.

Kod napredovanja po uetu uglavnom se meusobno ne vidimo, ali se ujemo. Tako emo nakon to prijeemo sidrite, viknuti onom iznad ili ispod sebe: "MOE" ili "SLOBODNO". Tada osoba zna da moe nastaviti napredovati po uetu. Kod napinjanja prenice ili transporta po istoj viknut emo: "VUCI"; "POPUSTI" ili "STOP", ovisno o onome to elimo. Rijei nam moraju biti kratke i razumljive kako bi svima bilo jasno o emu se radi. Prilikom kretnja u podzemlju takoer ne bismo trebali galamiti, jer bi se moglo dogoditi da nas netko doziva, a da ga zbog galame ne ujemo.

3. KOMUNIKACIJA PRI SPAAVANJU IZ SPELEOLOKIH OBJEKATA

Kako je spaavanje iz speleolokih objekata jedno od najkompleksnijih oblika spaavanja uope, da ne bi dolo do nesporazuma vano je potivati hijerarhiju i disciplinu. U izvlaenju unesreene osobe iz podzemlja sudjeluje mnogo ljudi rasporeeno u mnogo ekipa, a svaka ekipa ima vou koji donosi odluke i odgovara za njih. Voa ekipe komunicira i koordinira transport na svojoj dionici s voama ostalih ekipa. Na taj nain izbjegava se pomutnja te se mogunost pogreke pri komunikaciji smanjuje na najmanju moguu.

Iako se sva komunikacija odvija izmeu voa ekipa, postoji jedna vrlo vana naredba koju moe u bilo kojem trenutku izdati bilo koji lan spasilake ekipe, a to je - "STOP". Ovom naredbom svaki lan ekipe smije zaustaviti transport ako je primjetio da se dogaa neto to ugroava unesreenu osobu ili spaavatelje.

Naredbe na sidritima daje voa sidrita, a on je ujedno vrlo esto i voa te ekipe.

Naredbe na sidritu s protuutegom izdaje koniar koji kontrolira brzinu transporta i poloaj nosila. Naredbe protuutegu su: VUCI, STOP, PREBACI, POPUSTI i POPUSTI DO KRAJA. Kada je protuuteg proao ispod nosila on to dojavljuje koniaru "PROAO NOSILA". Tada koniar zna da mu protuuteg, osim svojom teinom, vie ne moe pomagati u podizanju nosila, ali i da mora obratiti vie panje na rotaciju nosila i njihov mogui kontakt sa stijenom.

Naredbe: VUCI, POPUSTI, STOP, POPUSTI DO KRAJA, koriste se kod transporta nosila i odnose se na sisteme za izvlaenje pomou uadi. Tih nekoliko naredbi primjenjuje se kod svih sistema za izvlaenje, a spaavatelji znaju, ovisno o sistemu s kojim rade, na to se pokoja naredba u kojem trenutku odnosi.

Komunikacija koniara i protuutega:

VUCI koniar i protuuteg su jo na sidritu i poinju vui nosila dok ona ne ostanu u zraku, nakon ega se protuuteg iskopava iz sidrita

STOP zaustavlja izvoenje bilo koje radnje

PROMJENA nosila su stigla do sidrita i ukopana su u vuno ue idueg sidrita. Koniar eli da se protuuteg prebaci sa sprava za penjanje na sprave za sputanje

POPUSTI idue sidrite zapoelo je izvlaenje i koniar eli da protuuteg pone poputati ue kroz svoj stop descender

POPUSTI DO KRAJA idue sidrite kompletno je preuzelo nosila i koniar eli da protuuteg popusti ue i iskopa se s njega

Vrlo je bitno da su svi tihi i da pozorno sluaju naredbe kako bi znali pravodobno reagirati u svakom trenutku tijeka transporta.


4

4. OBLICI KOMUNIKACIJE U PODZEMLJU

Radi specifinih uvjeta u podzemlju razvijeni su i oblici komunikacije prilagoeni tim uvjetima. Neki od oblika komunikacije koje emo detaljnije obraditi su:

vikanje, zvidanje, komunikacija preko dvostruke ice, komunikacija preko jednostruke ice, beina komunikacija.

Vrlo je bitno napomenuti da prije bilo kakve akcije treba dogovoriti naine komunikacije koji se misle koristiti i kljune rijei za pojedine radnje ili operacije. Isto tako bitno je obuiti sve sudionike istraivanja kako se pravilno rukuje pojedinim ureajima za komunikaciju. Treba obuiti ljude kako prenositi informacije da bi one bile kratke, jezgrovite i bez nebitnih detalja, ve da samo sadravaju ono bitno.

4.1 KOMUNIKACIJA VIKANJEM

Vikanje je najuestaliji oblik komunikacije u podzemlju, ali je vrlo nepogodan zbog velike jeke koja se javlja u velikim podzemnim prostorima. Radi toga postoje pravila kojih se valja pridravati da bi nas sugovornik pravilno uo i razumio:

Ova vrsta komunikacije ne mora biti ograniena samo na komuniciranje izmeu dvije ekipe ve se poruka moe poslati do neke udaljene ekipe preko ekipa izmeu, i to na nain da se poruka dovikuje od ekipe do ekipe ekipa1-ekipa2, ekipa2-ekipa3, itd.

esto puta vikanjem ne moemo nita postii pa je jednostavnije nekoga poslati s porukom do ekipe kojoj neto poruujemo. Najee je to i jednostavniji nain jer ako nam treba builica ta osoba nam ju moe odmah i donijeti.

Treba izbjegavati duge rijei i reenice te komunikaciju svesti na rijei sa malo slogova,

sve izgovorene rijei treba rastavljati na slogove da bi ih na sugovornik sve primio i razumio. Kada se rijei ne bi rastavljale na slogove jeka bi ih spojila i one bi do sugovornika dole u neprepoznatljivom obliku. Naprimjer povik: "Poalji mi builicu!" zvuao bi vjerojatno kao: "OAIIUIIU" s puno jeke. Pravilno bi bilo rastaviti reenicu na slogove: "Po-a-lji-mi-bu-i-li-cu!", a nakon svakog sloga priekati da se jeka stia prije nego se vikne slijedei slog.

Kada se dvoje dovikuju svi ostali moraju biti tihi pa i prekinuti svoje aktivnosti buenje, lupanje, ukanje... kako bi se komunikacija nesmetano odvila do kraja.


5

4.2 KOMUNIKACIJA ZVIDALJKOM

Komuniciranje zvidaljkom razvijeno je za potrebe canyoninga i splavarenja (raftinga) gdje vodeni tokovi, slapovi i vrtlozi stvaraju zagluujuu buku koja prikriva sve ostale oblike komunikacije vikanje, radio-stanice i sl. Radi toga dogovoreni su neki standardni signali koji se po potrebi mogu nadopuniti ili prilagoditi situaciji. Radi toga vano je da se prije akcije dogovore i potvrde signali koji e se koristiti kako ne bi dolo do zabune i pomutnje kada akcija krene.

1 signal (STOP) znai da bi onaj na koga se odnosi trebao prekinuti sa svim radnjama koje trenutno izvodi. Prestati vui, prestati poputati, prestati dizati, prestati sputati i sl.

2 signala (UP) kod penjanja i napredovanja u objektu (ali i na otvorenom) znai da penja ide gore i da mu treba popustiti osiguranje, dok taj isti signal kod izvlaenja nosila znai da nosila idu gore i da ih treba vui.

3 signala (DOWN) kod penjanja i napredovanja znai da penja ide dolje i da ga treba, ovisno o situaciji, poputati ili osiguravati, dok to pri izvlaenju unesreenog znai da nosila treba sputati.

4 signala (SAFE) penja ili nosila su na sigurnom i osigurana.

1 dugi signal (HELP) osoba koja treba pomo daje dui zvuni signal trajanja oko 2-3 sekunde. Taj signal ponavlja vie puta u minuti ali ne s prekratkim razmacima tako da se ne bi zamjenio s nekim drugim signalom. Poziv ponavlja sve dok ne dobije glasovni odgovor. Ako uje zviduk on ne mora znaiti da su spaavatelji locirali tono mjesto na kojem se osoba koja zove nalazi, ve samo ele ostvariti prvi kontakt. Kada se spaavatelji priblie na glasovnu udaljenost tada se moe prestati s davanjem signala osim ako osoba koja trai pomo nije sposobna ostvariti glasovnu komunikaciju. Tada nastavlja s davanjem zvunog signala.

Na otvorenom, van podzemnog objekta, osoba daje signal u razliitim smjerovima jer se ne zna s koje strane e spaavatelji pristupiti, tako da bude sigurna da e ju uti. To u podzemlju nije bitno jer se zvuk odbija od stijena i kanala i jednako prenosi na sve strane.

Standardni internacionalni signali su:

1 signal STOP

2 signala UP (gore; vuci)

3 signala DOWN (dolje; popusti)

4 signala OK, SAFE (u redu sam; osiguran sam)

1 dugi signal HELP (trebam pomo)


6

4.3 KOMUNIKACIJA PREKO DVOSTRUKE ICE

Ovaj oblik komunikacije najraireniji je i funkcionira na principu raznih verzija telefona i interfona.

U daljnjem tekstu slijedi opis postavljanja ice za komunikaciju te nekoliko, najee upotrebljavanjih, komunikacijskih ureaja koji za prijenos informacija koriste jednu ili dvije ice.

4.3.1 Postavljanje ice

Za postavljanje u jami telefonska se ica skida s kolutova i poput ueta preparira u transportnu vreu. Samim time smanjuje se teina ice, ali i smanjuje mogunost zapetljavanja te se olakava njeno postavljanje po objektu. Postavlja sa sobom mora imati no, kombinirana klijeta, kladivo, odvija, izolir-traku i komunikacijski ureaj kojim e isprobavati liniju pri postavljanju.

Spajanje ice mora biti pravilno izvedeno kako kasnije ne bi dolo do prekida. Kod ica koje spajamo skinemo izolaciju u duljini otprilike tri centimetra te zavinemo dva kraja ice zajedno vie puta dok ne prionu vrsto jedna uz drugu. Kod ovoga moramo paziti da ne bismo pretjerali te tako otetili icu. Kada smo ih spojili ta dva kraja vrsto omotamo izolir-trakom i zajedno na spojnom kraju ice napravimo vor, ali na izolaciji. Jednako kao na uetu koje ima oteenje pa ga na taj nain izoliramo.

Dakle, na postavljau je velika odgovornost da sve to predvidi i postavi icu tako da poslije nema potekoa.

Zgodan trik koji uvelike olakava postavljanje ice je koritenje granica. Prije ulaska u objekt odreemo dva-tri metra svjeih grana, debljine oko 5-10mm, te ih kod postavljanja reemo na potrebne duljine i koristimo kao klinove koje zabijamo u pukotine i oko njih veemo icu. Isto tako moemo ih koristiti i kod irih pukotina tako da odreemo granicu neto dulju nego li je irina pukotine, savinemo ju i umetnemo poprijeko u pukotinu preko ice. Na taj nain smo odmaknuli telefonsku icu, a ujedno je nismo uvrstili jer nam je to iz nekog razloga odgovaralo.

Kod postavljanja telefonske ice treba biti oprezan da ona ne bi smetala ljudima koji napreduju u objektu ili ekipi kod izvlaenja nosila. Ona se mora postavljati van kanala kojim prolaze ljudi ili nosila, a ako je to nemogue icu treba maksimalno odmaknuti i prikriti kako ne bi smetala ili bila oteena. Jednako tako treba paziti na mogue uzroke prekida veze kamenje koje bi prekinulo icu, otri rubovi i slino te ih pri samom postavljanju ice zaobii ili eliminirati. U vertikalama se mora paziti da ica bude odmaknuta od ueta kako se ne bi zapetljala ili prekinula. U vertikalama treba paziti da se na svakih desetak metara ica uvrsti za neku izboinu ili pukotinu kako ne bi pukla pod vlastitom teinom. ica ne smije biti napeta ili imati vor. Za postavljanje ice moemo koristiti avle, grane, spitove, klinove i sl.


7

4.3.2 Telefon s izoliranom icom ("poljski telefon")

Od tehnikih pomagala najpouzdaniji je telefon. Prednost mu je zvuk koji je ist i razgovjetan, a nedostatak je taj da za prijenos zvuka koristi icu. Sami ureaji i ica glomazni su i teki te koriste velike baterije. Takoer, kada se poljski telefon postavi na neko mjesto, nije ba pretjerano mobilan.

Telefon se postavlja obavezno na povrini u logoru i na najudaljenijoj toki u objektu (odnosno u bivku s unesreenom osobom). Ovo vrijedi kod postavljanja svih oblika komunikacijskih ureaja.

Mogue je postavljanje telefona na vie mjesta u speleolokom objektu (ulaz, bivak, bivak 2, krajnja toka na kojoj radimo, ...). U tom sluaju, za prijenos informacije od mjesta do mjesta, potrebno je imati operatere na svakom mjestu u objektu, to komunikaciju ini sloenom.

Danas poljski telefon vie ne koristimo ve su ga zamjenili razni moderniji komunikacijski ureaji.

4.3.3 Speleofon pasivni model

Speleofon je sustav razvijen u Francuskoj, a sastoji se od NF (niskofrekvencijskog) pojaala koje ima dva I/O (input/output) ulaza kojima se upravlja preko jednog prekidaa. Jedan I/O je smjeten na samom ureaju, a drugi se u obliku telefonske ice razvue po objektu. Na razvuenu icu mogu se, na bilo kojem dijelu, prikljuiti obine pasivne, ugljene slualice (koje nam slue i kao mikrofon). One su u modu predaje im se prikljue, ako je baza u modu prijema; a u modu prijema su im se baza prebaci u mod odailjanja. Kontrola primopredaje vri se na bazi ureaja koji je gotovo uvijek na povrini, van speleolokog objekta. Radi lakeg razumijevanja naina rada, paralela se moe povui s "parlafonom", na koji moemo naii na gotovo svim zgradama kraj zvona na ulazu.

Velike prednosti ureaja:

s malim mikrofonima/slualicama moemo se prikljuiti bilo gdje na icu i ostvariti komunikaciju s povrinom,

prijenosne slualice/mikrofoni ne koriste dodatni izvor napajanja ve su posve pasivne,

dimenzije slualice/mikrofona vrlo su male, baza je malih dimenzija, lagana i ne troi puno struje, jednostavnost i mala cijena izrade kompletnog ureaja, baza uvijek ima uvid u cijelokupnu komunikaciju.

Mane:

komunikacija se "sa ice" moe ostvariti prema povrini, ali ne i izmeu pojedinih ekipa u objektu. Zato se poruka mora prenositi "relejno", od ekipe koja alje poruku, bazi, pa onda od baze ekipi kojoj je upuena poruka,

vrlo veliki gubitak vremena prilikom relejnog prenoenja informacija, (mjerljiv u satima),

zvuk u slualicama je vrlo tih pa je vrlo lako ne uti kada nas netko zove.

Slika 1 Poljski telefon


8

Mane ovog ureaja vee su i izraenije nego njegove prednosti pa nakon brojnih testiranja i koritenja na akcijama i vjebama, moemo rei da je ovaj ureaj nepouzdan i, ako je ikako mogue, na njega se ne bi trebalo oslanjati u ozbiljnim situacijama.

4.3.4 Speleofon aktivni (model "Ivek")

Ovakav speleofon sliniji je pravom baterijskom telefonu izvedenom pomou elektronikih komponenti. Radi se o ureaju koji u sebi ima NF pojaalo s I/O prikljucima kojima se upravlja preko jednog prekidaa, a zvuk se alje preko telefonske ice. U modu predaje ureaj hvata zvuk sa zvunik/mikrofona i alje ga na izlaz koji je spojen na telefonsku icu. Na ici moe biti vie istih speleofona koji, u stanju prijema preko telefonske ice, proslijeuju primljeni signal na svoj I/O prikljuak i emitiraju ga preko zvunik/mikrofona. Pomou ovog sistema mogue je komunicirati dvosmjerno izmeu svih ureaja prikljuenih na icu. Mora se paziti da se ne upada drugima u komunikaciju. Emitirati moe samo jedan ureaj, a nikako vie njih u isto vrijeme jer tada dolazi do mijeanja signala i gubitaka informacija.

Zbog niza prednosti i pouzdanosti, u Hrvatskoj se pri kompleksnim istraivanjima i akcijama spaavanja najvie koristi ovaj ureaj. I to model koji je osmislio,

konstruirao i sklopio hrvatski speleolog i spaavatelj Ivica Radi.

Prednosti ovog ureaja su:

zvuk je vrlo jasan i glasan, mogua je komunikacija izmeu bilo koja dva ili vie ureaja na istoj

ici, u sluaju puknua ice meusobno operativni ostaju ureaji prikljueni

ispod oteenja isto kao i oni iznad oteenja. Nije mogua komunikacija izmeu ureaja koji su povezani oteenom icom.

U sluaju oteenja ice jednostavno je odrediti kvar upravo radi ranije opisane mogunosti

potronja ureaja u stanju prijema izrazito je mala to ureaju daje autonomiju od barem tjedan dana normalnog koritenja

Mane ovog ureaja su:

ureaj radi na baterije ureaj sadri elektronike sklopove koji su, u sluaju nedovoljno

kvalitetne izrade, podloni oteenjima, mogunost upada u tuu komunikaciju (izbjegava se dobrom

pripremom ljudi i discipliniranou)

Slika 2 Speleofon "Ivek"


9

4.4 KOMUNIKACIJA PREKO JEDNOSTRUKE ICE

Komunikacijski ureaji koji koriste jednu icu koriste Zemlju kao povratnu vezu. Nekadanji modeli morali su se fiziki vezati na icu direktnim spajanjem ili indukcijski omatanjem "antene" oko komunikacijske ice te drugom icom uzemljiti. Dananji modeli poput ureaja Hamster spajaju se na icu ali ga nije potrebno uzemljiti da bi se ostvarila komunikacija. To se postiglo koritenjem modernih elektronikih komponenti i precizno razraenih prorauna. Naravno ureaj se moe uzemljiti, a time se samo poboljavaju njegova svojstva.

Ureaj Hamster ima senzor koji prepoznaje kada ga se koristi pa prelazi u nain rada u kojemu se ostvaruje komunikacija. Kada ga se ne koristi 25 sekundi automatski se prebacuje na ekanje i ukljuuje se stanje ekanja alarma. Poziv se ostvaruje pritiskom na prekida to alje impuls koji ukljuuje alarm u drugom ureaju. Ureaj ostvaruje full-duplex vezu uz vrlo malu potronju. Napaja se iz 9V blok baterije.

Potronja

Na ekanju: 90A Na ekanju plus kontinuirani alarm: 6mA Komunikacija (minimalno): 1,5mA

Slika 3 - Ureaj "Hamster"


10

4.5 BEINI KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI

Beini sustavi koji funkcioniraju u podzemlju za komunikaciju s povrinom moraju raditi na niskoj ili vrlo niskoj frekvenciji LF ili VLF. S visokom frekvencijom signal se jae upija u stijene. Frekvencije pogodne za komunikaciju u piljama su u opsegu 30 kHz 200 kHz. Sniavanjem frekvencije smanjuje se i apsorbcija u stijenama ali se shodno tome poveava i raspon antene jer bi dobra antena trebala biti dugaka etvrtinu valne duljine pa bi to za navedene frekvencije iznosilo izmeu 750m i 5 km to i nije realno za nositi i razvlaiti.

Postoje ureaji s manjim antenama kod kojih se pokuavaju postii zadovoljavajui rezultati razvojem elektronike oko kratke antene, a razvoj slinog ureaja zapoeo je jo 1970. u Velikoj Britaniji, ali mu je domet bio svega 200 metara. Prikladno je nazvan - Molephone. U ranim osamdesetima grupu speleologa iz BCRA (British Cave Research Association), poeo je zanimati isti problem pa su zapoeli svoja istraivanja. U ranim devedesetim speleoloka spasilaka sluba iz regije Isere (3SI Splo SecourS Isre) u Francuskoj takoer se poinje zanimati za taj problem. Tada zapoinje suradnja izmeu britanskih i francuskih elektroniara koji zajedno pokuavaju rijeiti problem slabog dometa ureaja. Do veih pomaka dolo se nakon velike tragedije u speleolokom sustavu Gouffre Berger u Francuskoj.

4.5.1 Komunikacijski sustav "NICOLA"

1996. godine u naglom naletu vode u speleolokom objektu Gouffre Berger u junoj Francuskoj kraj Grenoblea, ivot je izgubilo dvoje speleologa - Istvan Tord i Nicola Dollimore. Nakon njihove pogibije Nicolain suprug, Nick Perrin, osnovao je zakladu za razvoj komunikacijskog sustava koji bi se koristio u podzemlju, a posebno pri obavjetavanju o opasnostima u objektu Gouffre Berger.

Ovaj beini komunikacijski sustav dizajnirao je britanac Dr. Graham Naylor, a razvijen je u suradnji britanskih i francuskih radio-amatera, spaavatelja i speleo-spaavatelja.

Sustav se sastoji od najmanje dvije radio stanice koje rade na principu magnetske indukcije s dipolnom antenom i na podruju niske frekvencije (87kHz). Val se prenosi preko tla iz jednog ureaja u drugi i to funkcionira pri komunikaciji izmeu ureaja unutar objekta, ali i izmeu ureaja u objektu i na povrini. To je prvi beini sustav pomou kojeg se uspjela ostvariti komunikacija izmeu ekipe u podzemlju i povrine.

Mana ovog ureaja je njegova antena, koja se sastoji od dva trideset metarska kraka koji se moraju u jednoj liniji razvui po tlu s dobro uzemljenim krajevima (po mogunosti uronjenim u neku vodu). Ekipa koja barata ureajem mora biti vrlo oprezna jer na vrhovima antene moe doi do elektrinog izboja od vie stotina volti - stoga ona mora biti dobro uzemljena.

Francuzi tvrde da je sistem Nicola pouzdan dok su testiranja u Hrvatskoj, u jami Muniaba, pokazala oprene rezultate. Jedan put je ureaj funkcionirao dobro (uz dosta umova), dok se ve idui put komunikacija nije mogla ostvariti, makar je drugo testiranje provedeno u istom objektu kao i prvo pa ak i s manje dubine. Svi uvjeti su bili jednaki osim vremenskih. Zakljuak je bio da taj sustav nije pouzdan te se stoga u Hrvatskoj ne koristi. Naknadno su i Francuzi tvrdili da ureaj nije pouzdan u krkom podruju radi brojnih pukotina izmeu slojeva tla gdje se signal jednostavno izgubi.

Danas postoje ureaji francuski NICOLA i britanski HeyPhone. Rade na istom principu s time da NICOLA ima neto vei domet koristei finije filtere i modernije komponente i naine sklapanja.

Razvoj NICOLA komunikacijskog ureaja ne prestaje ve se on stalno razrauje, ispituje i poboljava. Dananji NICOLA MK2 ureaj podosta se razlikuje od prvog koji je napravljen. Ima vei domet, troi manje struje i pouzdaniji je. Danas Britanci razvijaju novu, digitalnu verziju.


11

Slika 4 - "NICOLA" komunikacijski ureaj s namotanim antenama

Specifikacije Systeme Nicola Mk2

Euro norma: I-ETS 300 330 Class 3 Frekvencija emitiranja: 86,95 kHz Intermediate frekvencija: 455kHz Modulacija: single side band Snaga na anteni: 3 W Potronja: 0,1 A kada je ureaj prilagoen Potronja na 12V: 0,06 A prijem; 0,9 A predaja Antena: dvije uzemljene elektrode udaljene 40-80 metara Domet: 1200m kroz stijenu ovisno o lokalnim geolokim uvjetima,

500m ope iskoristivo Dimenzije: 150 x 80 x 50 mm Teina: 0,25 kg bez baterija


12

4.5.2 CAVE-LINK

Ovaj sustav razvijen je od strane vicarske tvrtke Ingenieurbro Ziegler, a osmiljen je za podzemno mjerenje, spremanje i prosljeivanje podataka prikupljenih raznim kompatibilnim senzorima - mjerenje plinova, strujanja zraka, protoka vode i sl. Sustav je potpuno digitalan, a prijenos podataka vri se radio valovima vrlo niske frekvencije (VLF), to mu omoguuje slanje podataka iz podzemlja preko raznih prepreka. Radi na relejnom principu tako da su udaljenosti koje je mogue dostii vrlo velike. Jednostavno se u komunikacijski niz ubaci i isprogramira koliko je potrebno ureaja da se premosti udaljenost na koju je potrebno prenijeti informaciju.

Uz sve to ureaji su opremljeni i tipkovnicom kojom je mogue upisati i poslati kratke tekstualne poruke do 160 znakova. Princip je jednak slanju SMS poruka kod mobilnih telefona - upie se poruka, adresira na ureaj na koji elimo poslati i poalje. Sa svakog ureaja mogue je slati poruke na bilo koji ureaj u komunikacijskom nizu, ali i na sve ureaje zajedno. Ureaj s kojeg se alje, informaciju prosljeuje na sljedei ureaj u nizu, on na sljedei i tako sve do odredinog ureaja na kojem izlazi poslana informacija. Informacija je uvijek 100% tona jer pri dolasku na cilj ureaj alje kontrolni niz na polazini ureaj koji provjerava je li pristigla informacija bez greke. Ako je, ispisuje informaciju. Ako informacija nije tona ponovo ju alje na odredite sve dok ne pristigne u onom obliku u kojem je poslana. Kako ureaj radi s digitalnim podacima koje rastavlja u manje komadie, potrebna je vrlo mala izlazna snaga za slanje. Ako informacija iz nekog razloga ne stigne na odredite, ureaj automatski poveava izlaznu snagu kojom ponavlja slanje dok informacija ne stigne na odredite.

Takoer, vanjska jedinica koja je smjetena na povrini van podzemnog objekta, moe biti opremljena GSM modulom preko kojeg je mogue slati SMS poruke s bilo kojeg Cave-Link ureaja u nizu na bilo koji broj mobilnog telefona u svijetu koji ima omogueno primanje SMS-a. Takoer svaki Cave-Link ureaj u nizu moe primiti SMS s bilo kojeg telefona u svijetu koji ima mogunost slanja SMS-a (pod uvjetom da je vanjska jedinica opremljena GSM modulom).

U dananje vrijeme nije poznat bolji i pouzdaniji beini komunikacijski sustav koji se moe koristiti u podzemlju.

Kao primjer izdvojit emo akciju spaavanja iz 2012. godine, kad je informacija o nesrei u speleolokom sustavu Kita Gaeina-Draenova puhaljka, stigla do HGSS-a 4h45min nakon same nesree. Toliko je trebalo da se unesreenog zbrine te da ljudi izau van i obavijeste spaavatelje. Da je u jami bio postavljen stacionarni Cave-Link sustav, poruka o nesrei mogla je biti poslana HGSS-u direktno s mjesta dogaaja odmah nakon nesree. Time bi se trajanje akcije skratilo za 4h45min.

Takoer, da su spaavatelji bili opremljeni Cave-Link sustavom, informacija o ozljedama unesreenog od lijenika do baze stigla bi otprilike 5 sati prije jer toliko je trebalo komunikacijskoj ekipi da postavi komunikacijski kabel od povrine do mjesta gdje je zbrinuta unesreena osoba.

Prednosti ovog sustava su:

mobilnost, 100% tonost pristiglih informacija, vrlo velik domet (deklarirano do 1300m izmeu dva

ureaja), velika autonomija rada s jednim punjenjem

baterija i mogunost slanja informacija direktno na mobilni

telefon (npr. obavijest o nesrei u objektu).

Slika 5 "Cave-Link"


13

Dva primjerka PMR stanice kakvi se mogu kupiti u bilo kojem malo opskrbljenijem trgovakom centru. Lijeva stanica, za razliku od desne, ima jo i mogunost podeavanja podkanala tako da je mogunost mijeanja neeljenih komunikacija u vezu vrlo mala. Slika 6 PMR446 radio stanice

4.6 PRIJENOSNE RADIO STANICE

Klasine prijenosne radio stanice koje rade na VHF (very high frequency) ili UHF (ultra high frequency) valu su neizostavni dio opreme svih interventnih slubi u svijetu. Odlian su komunikacijski alat kako u jednostavnim tako i u sloenim akcijama, a koritenjem razne dodatne opreme (repetitori, vee antene, pojaala, vanjski mikrofoni, laringofoni itd.), njihove mogunosti i domet mogu se jo i proiriti. Meutim, iskoristivost takvih ureaja u podzemlju skoro je nikakva. Ba zbog naina na koji rade njihov domet je maksimalan na otvorenim prostorima gdje meu ureajima nema prepreka. Idealni su za otvorene prostore, dok u podzemlju sve njihove negativnosti dolaze do izraaja. Podzemna komunikacija je ograniena na komunikaciju u kojoj izmeu dva sugovornika nema prepreka. Jasno nam je da je u veini takvih situacija jednostavnije prijei put do sugovornika i razgovarati s njime lice u lice. No ipak, u nekim situacijama radio stanice nam mogu izuzetno pomoi. U sluaju kada komuniciramo u dugom kanalu ija konfiguracija nam ne dozvoljava jednostavno prelaenje od jedne do druge toke. Na primjer usred kanala postoji jezero ili vertikala. Drugi je sluaj mnogo izgledniji; kada se komunicira u velikim vertikalama gdje nije jednostavno (ili je ak nemogue), doi do sugovornika. Podsjetimo se da se najvea podzemna vertikala na svijetu, s duljinom od 513m, nalazi upravo u Hrvatskoj, u jamskom sustavu "Velebita", treoj najdubljoj jami u Hrvatskoj. U tim sluajevima prijenosne radio stanice su nam vie nego korisne pa ih je korisno imati na raspolaganju.

Spomenute su VHF i UHF radio stanice koje spadaju u profesionalne ureaje. Poto veina njihovih mogunosti u podzemlju nije iskoristiva potrebno se osvrnuti na amaterske radio stanice koje u podzemlju imaju posve iste komunikacijske mogunosti kao i profesionalne.

4.6.1 PMR 446 (Private Mobile Radio)

Radio stanice koje moemo kupiti u bilo kojoj, malo veoj, prodavaonici za relativno malo novaca. PMR stanice popularno se zovu "walkie-talkie". One rade na javnoj frekvenciji od 446 MHz i za razliku od profesionalnih ureaja za njihovo koritenje nije potrebno posjedovati dozvolu. Male su, lagane i, poto su male izlazne snage, ne troe puno struje. U kombinaciji s laringofonom (mikrofon koji reagira samo na titranje glasnica i ne prenosi okolne zvukove), vrlo su upotrebljive u ranije navedenim sluajevima.

Prednosti PMR ispred profesionalnih ureaja u speleologiji:

manji su i laki, viestruko jeftiniji, za koritenje ne treba imati dozvolu, troe puno manje struje (potrebno je manje baterija), dodatna oprema za njih dostupna je i vrlo jeftina, (obzirom

na profesionalne ureaje).


14

5. ZAKLJUAK

Na kraju, treba naglasiti koliko je vana kvalitetna komunikacija prilikom speleolokih istraivanje, izvoenja vjebi spaavanja i u samim akcijama speleolokog spaavanja. Kvalitetno odabrana sredstva komunikacije, njihova pravilna priprema i odravanje kljuni su faktor za uspjeno koritenje tih alata.

Bitno je nauiti ispravno komunicirati kako bi bilo mnogo lake izvoditi sve one zahtjevne i komplicirane zahvate koji na kraju vode do uspjeno okonane akcije i spaenog ivota.

Oprema koja u tome pomae samo je alat koji je potreban i o kojem se mora brinuti. Na primjer, bitno je da se nakon koritenja telefona iz njega izvadimo baterije kako ne bi iscurile i njihova kiselina otetila elektronike sklopove. Vano je opremu skladititi na ispravan nain kako bismo uvijek bili sigurni da je ispravna i spremna za koritenje, a ne ju prepustiti uvjetima kao to su velika vlaga, visoka temperatura ili mehanika oteenja, koji bi joj dugorono mogli koditi.

Kao i svu ostalu opremu i komunikacijska sredstva treba periodiki isprobavati i testirati kako bismo bili sigurni u njihovu funkcionalnost. Trebamo vjebati postavljanje telefonske ice jednako kao i koritenje komunikacijskih ureaja.

Nikakva tehnologija nam ne koristi ako se njome ne znamo sluiti, a pravilno koritena, ispravna komunikacijska sredstva mogu skratiti trajanje akcije spaavanja za vie sati, to na kraju unesreenoj osobi daje vee anse za uspjean oporavak.

I na kraju, potrebno je spomenuti da su i naa komunikacijska sredstva podlona zlouporabi od strane treih osoba, pa u akcijama spaavanja treba posebnu panju posvetiti zatiti informacija koje prenosimo. Uvijek postoji mogunost da se netko spoji na icu koja od baze vodi u podzemlje i da iz nekih neplemenitih pobuda prislukuje i dalje iri interne informacije.

Vrlo je vjerojatno da prilikom koritenja PMR ureaja blizu povrine, netko nama stran uhvati dio nae komunikacije poto ti ureaji ionako rade u otvorenom, javnom frekvencijskom opsegu. U svakom trenutku moramo znati prepoznati i predvidjeti takve situacije kako bismo zatitili sebe, Slubu i pogotovo obitelj unesreene osobe.

Ovaj prirunik napisan je s namjerom proirivanja znanja lanova HGSS-a i nikako ne moe zamijeniti znanje i praktinu obuku koju provode instruktori HGSS-a.


15

LITERATURA:

(1) D. Baki, D. Lackovi, A. Baki: SPELEOLOGIJA, Zagreb 2000. (2) Splo Secours Franais (SSF): CAVE RESCUER'S MANUAL 2006. (3) Graham Naylor: SYSTEM NICOLA Mk2,

http://naylorgr.perso.cegetel.net/cave_radio/SYSTEME_NICOLA_Mk2.html (4) SYSTEM NICOLA, http://milos2.zoo.ox.ac.uk/~hilary/proc14/misc/system_nicola.htm (5) ASF Australian Speleological Federation: CAVE SAFETY GUIDELINES,

www.caves.org.au/s_cave_safety.htm (6) David Gibson: COMMUNICATIONS IN CAVES,

www.caves.org.uk/radio/comms_in_caves.html (7) David Gibson: RADIOLOCATION FOR CAVE SURVEYING,

www.caves.org.uk/radio/radioloc_for_cave.html (8) HAMSTER SINGLE WIRE TELEPHONE WITH CALL ALARM,

http://www.hamil.org/swt/index.htm (9) CAVE-LINK Homepage, http://www.cavelink.com

komunikacija u speleospasavanju 2014 hgss filip filipovic final

Documents