konjparadni konj za vuču, reðe za jahanje autohtone rase se ne gaje organizovano razvoj matičnog...
TRANSCRIPT
KONJ
Prof. dr ivan Radović
Stanje konjarstva
Tokom 20. veka do danas broj konja u svetu
opada.
Ova ţivotinja je zamenjena motornim vozilima i
njen značaj u transportu, poljoprivredi i drugim
delatnostima je sve manji.
Opao sa 80 na 64 miliona grla
Naročito opao u razvijenim zemljama gde je
tek krajem 20. veka ovaj trend zaustavljen
U svim zemljama EU raste uzgoj sportskih i
rekreativnih grla.
Širenje rasa iz severne i zapadne Evrope
Formiranje meðunarodnih asocijacija
Uočava se i trend feminizacije i očekuje se da
u skoroj budućnosti tipični odgajivači i stručna
lica u konjarstvu budu ţene
Stanje konjarstva
Broj konja u Srbiji je takoðe opadao, naročito
poslednjih decenija.
Uzgoj teških radnih konja je potisnut, dok je
gajenje domaćeg brdskog konja van nadzora
selekcijskih sluţbi.
Ono što još više zabrinjava to je nestanak
nekadašnjeg društvenog sektora, odnosno drţavnih
ergela.
U ovom momentu uzgoj konja je prepušten privatnoj
inicijativi i ne postoji akcioni plan koji bi regulisao
nadzor nad ovom specifičnom granom stočarstva
zbog činjenice da je interesovanje šire javnosti
usmereno na konjske trke, konjički sport i
rekreaciju, privatna inicijativa je uglavnom
usmerena na uzgoj grla koja odgovaraju ovim
namenama
U urbanim celinama prisutan uzgoj engleskog
punokrvnog konja, kasača i polukrvnih rasa i tipova
Lipicaner se gaji i u gradovima i u selima i sluţi kao
paradni konj za vuču, reðe za jahanje
Autohtone rase se ne gaje organizovano
Razvoj matičnog knjigovodstva
Uzgoj konja je tradicionalno strogo regulisan
nacionalnim propisima u velikom broju razvijenih
zemalja.
Registracija priplodnih ţivotinja, performans test i
licenciranje pastuva je, po pravilu, ingerencija
matičnih ureda koje kontroliše drţava na
nacionalnom i/ili regionalnom nivou.
Registracija grla je monopolizovana u Francuskoj,
Nemačkoj i Austriji, što je u suprotnosti sa mnogim
pravilnicima EU, te se propisi u oblasti voðenja
matičnih knjiga liberalizuju.
Razvoj matičnog knjigovodstva
U ovom momentu u Nemačkoj postoji čak 37
centara za registraciju konja i u mnogima se
vode knjige za više od jedne rase, dok ih je pre
dvadeset godina bilo samo 26.
Matične knjige za konje koji su namenjeni za
konjički sport u većini slučajeva prihvataju sve
pastuve i kobile iz većih i priznatih matičnih
registara (hanoveranci, holštajni, sel-frans) sa
izuzetkom knjige porekla rase
Razvoj matičnog knjigovodstva
Matična evidencija za pojedine rase i tipove konja
u našoj zemlji je na ţalost u veoma lošem stanju
u bivšoj SFRJ postojali su selekcijski centri i
organizacije koje su vodile matičnu evidenciju za
pojedine rase konja
U praksi matične knjige su se vodile samo za
najznačajnije rase: engleske punokrvnjake,
kasače,
lipicanere,
arabere,
nonijuse, neke polukrvne rase i tipove.
Razvoj matičnog knjigovodstva
Zbog slabe zainteresovanosti za konjarstvo
evidencija je voðena bez konsultovanja asocijacija
koje vode knjige porekla rase, vrlo često i bez
zadovoljavanja osnovnih kriterijuma koji su
postavljeni u uzgoju pojedinih rasa, čime su naše
knjige, ali i konji isključeni iz meðunarodnih okvira
U poslednjih par godina udruţenja za galopski
i kasački sport pokušavaju da prevaziðu
nagomilane probleme i da obezbede uslove za
meðunarodnu verifikaciju domaćeg uzgoja.
Ostala grla i dalje se gaje stihijski, a u nekim
slučajevima se ne zna ni kome se treba obratiti za
prijavu ţdrebadi.
I dalje je interesovanje drţave za ovu granu
stočarstva slabo.
Razvoj matičnog knjigovodstva
Najveći problem jeste činjenica da uprkos
značajnom uvozu plemenitih grla nema potstreka
da se organizuje gajenje polukrvnih konja i konja
koji su pogodni za škole jahanja, premda postoji
značajan interes za ova grla u celom regionu.
mnogi uvezeni konji su pripadnici rasa za koje nema
uslova da se osnuju nacionalne matične knjige, te
se uvoze kastrirana grla ili se kobile koriste za
gajenje ukrštanjem.
Plansko gajenje pojedinih rasa i tipova za specifičnu
namenu ne postoji ni u nagoveštaju,
pojedinci koji pokušavaju da organizuju uzgoj
prepušteni sami sebi ili naterani da sami
kontaktiraju organizaciju koja vodi knjigu porekla
rase kako bi obezbedili uslove koji eventualno
mogu da im omoguće dozvolu registracije grla van
naše zemlje.
Razvoj matičnog knjigovodstva
Uzgoj domaćeg polukrvnjaka je takoðe uslovljen
poštovanjem pravila koja diktira Evropski
komitet za zootehniku i zahteva hitno
ustanovljavanje minimalnih standarda za uzgoj
konja
Selekcija u savremenom
konjarstvu
Planska selekcija u konjarstvu je usmerena ka
specifičnom cilju zasnovanom na vitalnoj odlici sisara
- sposobnosti kretanja
predstavlja osnovu za sve oblike eksploatacije
radnih, sportskih i rekreativnih konja.
Radna sposobnost je uslovljena
morfološkom graðom i
fiziološkim i kinetičkim odlikama lokomotornog
aparata
Selekcija u savremenom
konjarstvu
selekcijom je favorizovan uzgoj zdravih,
biomehanički pravilno graðenih jedinki čija je
lokomocija efikasna
Selekcija je naravno specifična za odreðenu
namenu, ali ne jednostrana, s obzirom na
multifaktorijalni način nasleðivanja ţeljenih
osobina
Selekcija u savremenom
konjarstvu
Planski selektivni uzgoj podrazumeva planiranje
roditeljskog para u ţelji da se dobije potomstvo
pogodno za odreðenu eksploataciju
u velikoj meri olakšano ukoliko je heritabilitet
osobine na koju se vrši selekcijski pritisak visok,
odnosno ukoliko je individualna vrednost
posmatrane osobine jasno merljiva
Selekcija u savremenom
konjarstvu
Kako je egzaktna procena radnih parametara
uslovljena velikim brojem ambijentalnih i drugih
činilaca: kondicija,
zdravlje,
utreniranost,
blagodet,
prisustvo, odnosno, odsustvo ozleda i drugo,
selekcija u konjarstvu je utoliko teţa nego kod
ostalih vrsta domaćih ţivotinja.
Selekcija u savremenom
konjarstvu
U osnovi dobar uzgoj podrazumeva odabir
roditeljskog para na osnovu
Njihovih perfomansi i
rezultata predaka (selekcija prema poreklu), zatim
procenu "slaganja„ linija
na osnovu rezultata koji se dobijaju sličnim
kombinacijama parenja (odgajivački indeksi),
a u savremenom konjarstvu se sve više radi i na
Progenom testiranju grla. Ova metoda selekcije je
omogućena primenom savremenih tehnika reprodukcije
i zahteva poseban nadzor.
Kod engleskog punokrvnjaka je zabranjena svaka
reprodukcija osim prirodne.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcijski uticaj polova
U uzgoju konja su prisutna dva stava pri odabiru
roditeljskog para.
Prema jednoj grupi uticaj pastuva je preuveličan i
potpuno se zanemaruje kvalitet kobile.
Druga pak, grupa smatra da je po uticaju na
ţdrebe kobila daleko značajniji roditelj.
Suštinski, kako je broj potomaka veći, uticaj
pastuva na populaciju u celosti je daleko značajniji
nego uticaj kobile, meðutim
kada posmatramo konkretno ţdrebe onda moramo
prihvatiti da kobila utiče na razvoj ţdrebeta i
formiranje njegovog mentaliteta, počev od
intrauterinog razvoja i tokom perioda sisanja.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcijski uticaj polova
U osnovi
kobila «vaspitava» ţdrebe i psihološki profil i
navike konja su u velikoj meri nastale pod uticajem
majke.
Ovim se često uči i jezik podreðivanja ili
nadreðivanja u krdu, što utiče na dalji status
ţdrebeta i njegovu ambiciju.
Ţdrebad dominantnih kobila po pravilu postaje
dominantna.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
U ţelji da razviju konje koji po kostituciji
odgovaraju specifičnoj nameni,
odgajivači konja su teţili ka dobijanju
odgovarajućeg tipa ţivotinje.
Ovaj koncept selekcije je podrazumevao odabir
morfološke graðe koja biomehanički olakšava
ţeljenu funkciju (namenu).
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Tako je, na primer, araber nastao
domestikacijom predaka iz pustinje gde je brzina i
izdrţljivost na velikim razdaljinama i u surovim
uslovima obezbeðivala opstanak.
Domestikacijom je trening pod uticajem ljudi, samo
povećavao prirodne osobine ove populacije.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Nasuprot selekciji brzog konja na Bliskom
istoku,
u severnoj Evropi su domesticirani lokalno
adaptirani teški konji, obrasli gustom dlakom,
koji su korišćeni za rad u poljoprivredi i vuču, ili za
nošenje teškog tereta.
Ove populacije su kasnije podvrgnute selekciji
snaţnih jedinki za jahanje koje mogu da nose oklop
i oklopljenog viteza u ratnim pohodima.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Kasnije je ukrštanjem teških evropskih grla sa
orijentalnim konjima dobijena brţa i nešto lakša
populacija konja.
Najvaţniji konj koji je nastao ukrštanjem sa
orijentalnim konjima je bez sumnje engleski
punokrvnjak koji je znatno krupnijeg formata i brţi
na kratkim razdaljinama od arabera, što su
osobine koje su se zahtevale od trkačog konja i
od lake konjice.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Drugi značajni produkt ukrštanja orijentalnih konja i
evropskih konja je andaluzijski konj, snaţne graðe,
sposoban da menja brzinu i način kretanja, što je
bilo pogodno za boj kao i za borbu s bikovima.
U Americi su se traţili snaţni i izdrţljivi konji,
pogodni za rad sa govedima u preriji.
Ovo je iniciralo ukrštanja arabera, engleskog
punokrvnjaka i španskih konja i dovelo do pojave
novih rasa kao što su kvoter i argentinski kriolo.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Danas je selekcija usmerena na dalju specijalizaciju
za odreðenu namenu.
Tako, na primer, danas se kvoter koji je nastao kao
farmski konj za sve namene:
izgon stoke,
transport,
rad u polju i
vuča,
linijski gaji za različita takmičenja.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Teţa grla, smirenog temperamenta se gaje za
nadmetanja u hvatanju goveda lasom.
Za takmičenje u izdvajanju iz stada se gaje lakši
konji koji lako menjaju brzinu i pravac kretanja i
za koje se smatra da imaju osobinu koja se naziva
«osećaj za krave», odnosno anticipiraju šta mogu
goveda sledeće da urade.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Osim za galopske trke, engleski punorvnjak se
takoðe gaji i za nadmetanja u lovu i preskakanju
prepona.
Konji namenjeni za lov treba da su visoki i skladni,
što im omogućava ravnomerni kas i kenter, pri
čemu su
udobnost jahača u sedlu,
izdrţljivost kao i
sposobnost da preskaču preko prepreka veoma
značajne osobine.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Preponaš se gaji da preskače preko visokih
prepreka, što podrazumeva:
volju i ţelju konja da to učini
da imaju solidan galop,
snaţne sapi koje omogućavaju brzu promenu pravca
kretanja i snaţan odskok, ali i
ugao plećke i duţinu vrata koji omogućavaju da se konj
odbaci dovoljnio u vis i u dalj i da se stabilno dočeka u
doskoku.
Ovaj konj mora biti čvršće graðen od galopera.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Tokom 17. i 18. veka ustanovljeno je da je u cilju
dobijanja ţdrebadi sa poţeljnim osobinama
potrebno paţljivo formirati roditeljski par.
U cilju uzgoja potrebno je sagledati sledeće
činjenice:
Da li jedinka koju uvodimo u priplod poseduje vredne
nasledne osobine koje ţelimo kod potomaka
Da li je grlo u zadovoljavajućem zdravstvenom
stanju i konstitucijski odgovara naporima koje
podrazumeva reprodukcija
Za koju namenu mislimo da koristimo ţdrebad
Da li postoji interesovanje za planirani uzgoj na
trţištu, odnosno da li ovaj uzgoj moţe da donese
ekonomsku korist. (Mnogi konji se gaje samo za
ostvarivanje emotivne koristi i radosti.)
Da li je vlasnik (drţalac) kobile u stanju da joj
obezbedi negu tokom graviditeta, poroðaja i dok gaji
ţdrebe
Da li su vlasnici upoznati sa pravilnim postupkom
uzgoja i obuke ţdrebadi?
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija prema upotrebi
Prvo što treba razmotriti jeste šta se očekuje od
uzgoja:
profit ili
emotivna dobit.
Ako se očekuje profit onda je neophodno
stručno sagledati zahteve trţišta i
planirati osobine koje ţdrebe treba da razvije:
planski odabirati prema ţeljenoj nameni.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Najpoznatije trke zaprega su kasačke trke i trke rahvanaca.
Grla koja se koriste za vuču laganih trkačkih dvokolica - sulki
selekcionirana su na osnovu iskasanog vremena (vremenska
osnova), što je u suštini brzina kasa i ovo je jedinstven
selekcijski kriterijum.
Kako je heritabilitet za brzinu srednje visok onda je u
optimalnim uslovima moguće ostvariti dobar efekat
selekcijskog rada te je i brzina koju postiţu kasači i u kasu i u
rahvanu sve veća.
Kako je i dispozicija ka rahvanu genetski uslovljena, onda su
selekcijom izdvojene rahvanske linije američkog kasača.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Druge osobine od značaja za dobro kasanje su:
razborit dominantni profil i
ţelja za učenjem i treningom.
Efikasno kretanje kasom je uslovljeno duţinom pojedinih segmenata
ekstremiteta, naročito prednjih, kao i uglovima između pojedinih regija,
zbog čega je definisan i morfološki tip kasača:
dugog vrata,
dugih podlaktica i
malih uglova, koji je pogodan za ovu namenu.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Engleski punokrvnjak je selekcioniran na osnovu trkačkih perfomansi koje se
određuju na osnovu hendikepa.
Hendikep je relativna vrednost koja odslikava trkačku sposobnost grla,
uslovljen je: brzinom, ali i
distancom,
zdravljem i
dobrim kondicioniranjem grla,
pri čemu na plasman osim realne brzine moţe da utiče: temperament i
hijerarhijska pozicija grla, zatim
adekvatna obuka.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Neke linije pastuva dokazano imaju veliki efekat na trkačku sposobnost
potomaka,
nasuprot tome neki izvanredni trkači nikada ne daju potomstvo sličnih
kvaliteta,
neki daju vredne ţenske potomke, a neki samo muške.
Poznato je na primer, da je Northern Dancer imao neverovatno veliki broj
potomaka izuzetnog kvaliteta.
Na drugoj strani Secretariat nije imao posebne rezultate u priplodu.
Nasuprot tome dešava se da konj koji nije postigao posebno zapaţen
rezultat ima neprocenjiv priplodni potencijal.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Priplodni indeksi nam pokazuju kakve rezultate moţemo da očekujemo
ukoliko odaberemo određeni roditeljski par,
mada je konkretno ţdrebe «slučajni događaj» koji se moţe uklapati u
pokazatelje ili od njih odstupati sa manjom ili većom verovatnoćom.
U ţelji da se postigne uspeh u uzgoju vrhunskih galopera, tokom
dvadesetog veka su razvijene metode za izračunavanje odgajivačkih
indeksa.
Ovi indeksi nam ukazuju sa kojom verovatnoćom moţemo da očekujemo da
će ţdrebe određenog pastuva i kobile biti dobar trkač, na osnovu
perfomansi ţdrebadi koja su dobijena parenjima istih linija.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja Da bi se povećala verovatnoća da se dobije elitno grlo, u novije vreme se
konstruišu stabla genetičke dominanse pastuva i kobile.
Pastuv i kobila formiraju roditeljski par ukoliko postoji relativno konstantna
reprezentativna konstitucijska karakteristika: tzv. kombinovana duţina tela
(CBL: Combined Body Lenght) kroz generacije predaka grla.
Ovaj postupak je rasprostranjen u uzgoju engleskog punokrvnjaka i zasniva
se na sličnim odlikama koje su prisutne u linijama iz kojih potiču pastuv i
kobila.
Trkački rezultati su realno dostupni za generacije engleskih punokrvnjaka
od osnivanja rase, ali samo nekoliko ţdrebadi od oko 50 000, koliko se
svake godine rodi, izraste u elitna grla.
Samo 3% konja pri tome pobedi u klasnim trkama širom sveta.
Na osnovu nove metode bi se moglo sa većom preciznošću utvrditi da li ili
ne, moţemo da očekujemo kvalitetno ţdrebe od određene roditeljske
kombinacije.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja - sportskih i rekreativnih
konja Konje za sportske (turnirske) discipline i rekreativno jahanje odabiramo na
osnovu konkretne namene.
Sportske discipline su: preskakanje prepona,
dresurno jahanje i
kros, objedinjene u konjičkom troboju,
a posebno treba izdvojiti polo.
Rekreativna grla se odabiraju prema veštini i uzrastu jahača te ova skupina
predstavlja najraznovrsniju grupu.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja - sportskih i rekreativnih
konja Od sportskih konja očekujemo:
poslušnost,
volju za učenjem,
smiren temperament i
voljnu kontrolu pokreta, što je srednje do visoko nasledno ali je i u velikoj meri
uslovljeno: pravilnim gajenjem,
obukom i
treningom.
Pogodna grla za preponsko jahanje i dresuru pripadaju polukrvnim
rasama, kao što su: trakener,
hanoveranac,
angloaraber, ali i
hanter.
Za dresurno jahanje pogodni su i: lipicaner, zatim
andaluzijski konj, koji su selekcionirani kroz korišćenje u visokim (španskim)
školama jahanja koje su nekad bile aristokratsko obeleţje i krasile su plemstvo
i vojnu elitu.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja - sportskih i rekreativnih
konja Lipicaner, kao rasa koja je selekcionirana za:
reprezentativne i
ceremonijalne namene,
nije pogodan za: militari,
preskakanje prepona i
daljinsko jahanje zbog visoke akcije koja usporava ovog konja, kao i zbog relativno
malog rasta.
Poseban problem u uzgoju sportskih konja predstavlja činjenica da se veliki
broj muške ţdrebadi kastrira, a da se superiorne kobile ne povlače sa
takmičenja radi priploda.
Ovo je polje gde se sve više primenjuju savremene biotehnološke metode reprodukcije.
Najbolji način da se utvrdi plodnost i kvalitet pastuva je da se pastuv pripusti na grupu provereno plodnih kobila.
Ovo je na žalost veoma skupo.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja - sportskih i rekreativnih
konja Dobro obučena sportska grla se mogu koristiti i za rekreativno jahanje, ako
su jahači sigurni i obučeni.
Međutim, u školama, turističkim ponudama i u klubovima za ometene u
razvoju treba koristiti konje koji po formatu i snazi odgovaraju jahačima,
sporija grla, smirenog temperamenta i podređenog ponašanja.
Ovo gotovo da isključuje pastuve iz široke namene, a zahteva posebnu
procenu psihološkog profila grla.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Odabir trkačkih konja - sportskih i rekreativnih
konja Znači, osim
telesne građe koja obezbeđuje ravnomerno kretanje nezavisno od hoda, zatim
dobrog zdravlja,
potrebno je proceniti i u kojoj meri je grlo spremno da se pokorava neiskusnom
jahaču ali i
kako podnosi nevešto usmeravanje i često pogrešne pokrete.
Selekcija idealnog konja (ili više morfološki različitih tipova) za ovu namenu
je još uvek pred odgajivačima, a odabir grla kako za konkretnu upotrebu,
tako i za priplod zahteva dobru bihevioralnu procenu i paţljiv uvid
STOĈARA u reakcije pojedinačnih grla u predvidljivim neţeljenim
situacijama.
Kako je pravilno gajenje,
vaspitanje i
obuka ţdrebadi od presudnog značaja za formiranje konja stabilnog ponašanja,
saradnja odgajivača, trenera i veterinara je presudna karika za selekciju konja za
široke namene.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Selekcija na osnovu potomstva i progeni test Najjednostavniji način da se utvrdi selekcijski efekat pastuva bi
podrazumevao da se pastuv pripusti na veliki broj kobila.
Ovo je izuzetno skupo i zahteva dug vremenski period pa se teško
primenjuje u praksi.
U praksi selekcijski efekat pastuva upoznajemo tek kada njegova ţdrebad
ostvare rezultate, ovo podrazumeva dugi period i ne doprinosi da se
pastuv u potpunosti iskoristi u priplodu.
Progeni test traje dugo, a kvalitetne kobile se obicno pripustaju pod
proverene pepinjere.
Tek sa primenom asistirane reprodukcije otvara se mogućnost da se grlo
testira pod nesto povoljnijim uslovima.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Primena veštačkog osemenjavanja i embriotransfer u velikoj meri
omogućavaju da se i u uzgoju konja izvede progeni test.
U novije vreme je proces dobijanja, hlađenja i čuvanja sperme pastuva u
velikoj meri unapređen.
Neke asocijacije pri tome dozvoljavaju veštačko osemenjavanje kao metodu
gajenja bez ograničenja, a druge ograničavaju broj ţdrebadi po pastuvu
godišnje ili zabranjuju asistiranu reprodukciju.
Engleski punokrvnjak se, na primer, moţe dobiti samo prirodnim
opasivanjem, te se tako mora i procenjivati.
Pre opredeljenja za određenu reproduktivnu metodu u konjarstvu, dakle,
treba proveriti šta je i na koji način dozvoljeno od strane asocijacije koja
vodi knjigu porekla rase.
Najgore što se moţe dogoditi ukoliko se loše dizajnira progeni test je da se
odgaji mnogo ţdrebadi nepriznatog porekla.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Primenom veštačkog osemenjavanja se, naime, moţe dobiti:
ţdrebe bez troškova transporta i
smeštaja kobile ili
od pastuva koji se nalazi na drugom kraju globusa, uz
istovremeno smanjenje opasnosti od širenja polno prenosivih zaraza.
U svetlu činjenice da se veliki broj muških polukrvnih grla rano kastrira te da
je zbog toga malo pastuva testirano na sportskim takmičenjima, mogućnost
da se elitno muško grlo iskoristi u priplodu bez asistirane metode
reprodukcije je veoma mala.
Osemenjavanjem kobila se obezbeđuje da se selekcijski efekat pastuva
sagleda u kraćem vremenu i time se obezbeđuje razvoj rase.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Drugi razlog za rado prihvatanje tehnika asistirane reprodukcije u uzgoju
grla za sport je i činjenica da se vrhunske kobile: ne koriste često u priplodu ili se
prekasno uključuju, da bi se izbeglo
njihovo privremeno ili
trajno povlačenje sa takmičenja.
Iz tog razloga najkvalitetnija ţenska grla daju najmanje ţdrebadi.
Primena embriotransfera je, međutim, omogućila da se: dobiju ţdrebad kvalitetnih kobila, a da one
ne prekidaju takmičarsku karijeru.
Uspeh embriotransfera je ipak ograničen zbog toga što je: broj jajnih ćelija koje se mogu dobiti od kobile mali, zatim
što se sa uspehom mogu čuvati samo rani embrioni (do 6 dana stari), zbog
Malog procenta uspešnih impregnacija surogat majki i
malog broja dobijene ţdrebadi.
Druga prednost embriotransfera je što se tako mogu dobiti ţdrebad od
kobila koje nisu uspešne u priplodu.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Ono što pomalo obeshrabruje i čini asistiranu reprodukciju u konjarstvu i
dalje drugim izborom jeste činjenica: da se vrlo malo osemenjavanja moţe izvesti razređenom spermom pastuva,
da je procenat koncepcije i broj novorođene ţdrebadi posle opasivanja i posle
veštačkog osemenjavanja isti, a opada ukoliko je sperma bila zamrznuta.
U mnogim slučajevima je veštačko osemenjavanje ograničeno uzgojnim
pravilnikom za pojedinu rasu,
tako se, na primer, kod mnogih kasača sperma mrtvih pastuva ne moţe
koristiti za osemenjavanje.
Englesko punokrvno ţdrebe dobijeno asistiranom reprodukcijom ne moţe
biti upisano u matičnu knjigu.
Isto vaţi i za ţdrebad rase kod koje je godišnji broj potomaka po pastuvu
ograničen.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Na kraju, kada je uzgoj konja hobi a ne osnovna delatnost, asistirana
reprodukcija je zbog povećanja troškova teško prihvatljiva.
Nezavisno od duboko ukorenjenog tradicionalizma, metode asistirane
reprodukcije nalaze svoju primenu u konjarstvu, naročito u sportskih konja
(tabela 1).
Tabela 1. Prikaz primene veštačkog osemenjavanja u nekim evropskim
zemljama
Selekcija u savremenom
konjarstvu Asistirana reprodukcija Veštačko osemenjavanje i embriotransfer su dozvoljeni kod svih rasa sa liste
World Breeding Federation for Sport Horses (WBFSH, 2006), pri čemu se
smatra da je najveći selekcijski uspeh postignut upravo nakon primene
veštačkog osemenjavanja.
Shodno tome, neki autori ističu da bi se kloniranjem starijih pastuva sa
odličnim uzgojnim perfomansama konjički sport još više unapredio.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Budućnost razvoja konjarstva u Srbiji U ovom momentu bi se moglo očekivati da se uzgoj konja u Srbiji orijentiše
u tri pravca: Uzgoj trkačkih konja: kasača i engleskog punokrvnjaka, uz oţivljavanje tradicionalnih
trka zaprega.
Uzgoj sportskih i rekreativnih konja kao i grla za škole jahanja i specifične namene: terapija psihosomatskih bolesti i
ometenih u razvoju.
Uzgoj konja za turizam: ovo bi omogućilo očuvanje lokalno adaptiranih rasa u
njihovim staništima i doprinelo razvoju visokog turizma.
Selekcija u savremenom
konjarstvu Budućnost razvoja konjarstva u Srbiji Gajenje polukrvnih konja za sport i rekreaciju moglo bi da postane
najznačajnija grana konjarstva.
Da bi se ostvario neposredni interes za uzgoj i obuku ovih grla neophodno
je: Popisati sva grla i
obezbediti dobru bazu podataka o svakom pojedinačnom grlu koje se moţe
upotrebiti u priplodu.
Obezbediti matičnu evidenciju u skladu sa standardima asocijacija koje vode knjige
porekla rase, odnosno
obezbediti uslove za prijavljivanje ţdrebadi u slučaju kada zbog male populacije nije
moguće voditi nacionalnu matičnu knjigu.
Što pre povezati urede gde se vode matične knjige sa odgajivačima i sa centrima u
svetu.
Ima slučajeva kada uzgoj postoji ali se ne zna gde se evidentiraju novorođena
ţdrebad (araber).
Selekcija u savremenom
konjarstvu Budućnost razvoja konjarstva u Srbiji
Pre uvođenja grla u priplod obavezno informisati odgajivača o mogućim opcijama i
uslovima za registraciju ţdrebadi. Uslovi za registraciju obuhvataju i dozvoljene metode reprodukcije kao i informaciju o tome da li
postoje ograničenja u pogledu broja ţdrebadi po pastuvu godišnje. Ovim se odgajivač
obaveštava i o mogućim obavezama tipa kontrola roditeljstva, veterinarski pregledi u cilju popisa
ţdrebeta i slično.
Uvesti nadzor i stimulacije za odgajivače konja na nacionalnom nivou. Na ovaj način bi se obezbedile individualne investicije,
obezbedio napredak i
omogućilo planiranje ekonomske dobiti kako za pojedince tako i za društvo u celini.
Uklopiti razvoj konjarstva, pre svega lokalno adaptiranih rasa u planove razvoja
turizma u Srbiji.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Pod zaštitom ţivotinja, podrazumeva se filozofski pristup vrednovanju ţivota ţivotinja
koji je u direktnoj zavisnosti od: civilizacijskog nivoa razvoja jednog naroda,
nivoa njegove svesti,
kulturnih, verskih, socijalnih i drugih običaja i osobina.
Zaštita ţivotinja pri tome podrazumeva sve aktivnosti čoveka kojima se štiti: fizička,
psihička i
genetička celovitost ţivotinja, ali i
čoveka koji ih koristi u različite svrhe.
Ako se štiti fizička, psihička i genetička celovitost vrsta, reč je o konzervaciji ili
prezervaciji.
Ako se štiti fizička, psihička i genetička celovitost svake jedinke posebno, reč je o
zaštiti dobrobiti ţivotinja.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
U svetu danas postoje brojni pokreti za zaštitu ţivotinja.
Svi se grubo mogu svrstati u tri grupe: pokrete za liberalizaciju ţivotinja,
pokrete za zaštitu prava ţivotinja i
pokrete za zaštitu dobrobiti ţivotinja.
Pristalice pokreta za liberalizaciju ţivotinja zalaţu se za oslobađanje ţivotinja od svih vidova iskorišćavanja od strane čoveka i puštanje
ţivotinja na prirodna staništa.
Njima su slični pobornici za prava ţivotinja, koji zastupaju gledište da je osnovno pravo ţivotinje isto sa osnovnim pravom čoveka, a to je pravo na ţivot.
Od ovoga se ide i korak dalje, tako da se pristalice pokreta za prava ţivotinja bore za
kvalitetan ţivot ţivotinja.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Najmlađi od tri pokreta za zaštitu ţivotinja je
pokret za dobrobit ţivotinja. nastao na zahtev korisnika proizvoda ţivotinjskog porekla, koji su od vlada svojih zemalja
zahtevali da im objasne pod kojim uslovima se gaje i iskorišćavaju ţivotinje od kojih se dobijaju
proizvodi ţivotinjskog porekla i kako takvi načini gajenja i iskorišćavanja utiču na kvalitet tih
proizvoda sa posebnim naglaskom na eventualne posledice po zdravlje čoveka i odrţavanje
biološke ravnoteţe u prirodi.
Svetsko društvo za zaštitu ţivotinja (WSPA), 2000. godine u Londonu, proklamovalo
Univerzalnu deklaraciju o dobrobiti ţivotinja koji podrazumeva sledećih pet sloboda: Slobodu od svih vidova patnje, bola, stresa i zlostavljanja;
Slobodan pristup dovoljnim količinama kvalitetne hrane i vode;
Udoban i komotan prostor za odmor u kojem mogu da zauzmu prirodne poloţaje tela, da ispolje
svoje prirodne stavove i hodove, zadovolje potrebu za kretanjem i pronađu zaklon od prirodnih
neprijatelja (predatora), agresivnih ţivotinja i vremenskih nepogoda, u kojem će se osećati
sigurno;
Slobodu ostvarenja društvenog kontakta sa ţivotinjama iste vrste;
Slobodu zadovoljavanja drugih fizioloških potreba i slobodu ispoljavanja svih oblika ponašanja.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Dobrobit sportskih konja
Svi postojeći dokumenti koji se odnose na dobrobit sportskih konja sadrţe odrednice
koje se mogu grupisati u tri celine, a to su: Odrednice koje se odnose na zaštitu integriteta sporta.
Osnovno načelo ovih odrednica je da svakom konju mora da se da šansa da
završi takmičenje i eventualno ostvari pobedu zajedno sa svojim jahačem ili vozačem,
pod uslovom da se ne narušava dobrobit samog grla, drugih konja i njihovih jahača ili
vozača.
Osnovna načela zaštite dobrobiti jahača ili vozača i
Osnovna načela zaštite dobrobiti konja.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Dobrobit sportskih konja
Zaštita dobrobiti konja regulisana je odgovarajućim, međunarodno
priznatim standardima, što je po pravilu uklopljeno u sadrţaj različitih
propisa i pravilnika kojima se regulišu pojedini segmenti konjarstva i
konjičkog sporta.
smeštaj, ishrana i trening sportskih konja moraju biti u skladu sa dobrom
odgajivačkom – konjušarskom praksom,
Principi treninga su pri tome regulisani posebnim propisima, za određenu
disciplinu konjičkog sporta, propozicije organizatora trka
propisi i standardi odnose se na takmičarske uslove - takmičarsku stazu,
start mašine, prepone
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Dobrobit sportskih konja
duţini staze sa preprekama,
broju prepreka,
dimenzijama, konstrukciji i materijalu od kojeg su napravljene i
međusobnoj razdaljini prepreka.
Na takmičenjima po nepovoljnim vremenskim prilikama posebnu paţnju
treba posvetiti zbrinjavanju konja: rashlađivanju neposredno posle takmičenja odrţanih u uslovima visoke
temperature i vlaţnosti vazduha, odnosno
što brţem uvođenju u štalu posle takmičenja po hladnom vremenu.
Upotreba korbača je takođe regulisana odgovarajajućim propisima. Korbač se,
na primer, ne sme upotrebljavati da bi konj trčao brţe ili u slučaju kada ne
reaguje na određeni takmičarski zadatak, kada gubi ili kada jasno pobeđuje.
Upotreba biča posle takmičenja smatra se povredom.
DOBROBIT I ZAŠTITA DOBROBITI KONJA
Dobrobit sportskih konja
Određenim standardima je regulisan transport.
zaštiti konja od povreda i bolesti
Transportno sredstvo mora da se odrţava u tehnički i higijenski ispravnom stanju,
Svaki transport konja koji dugo traje mora paţljivo da bude planiran,
Poseban značaj ima antidoping kontrola koja ima zadatak da spreči sve
oblike dopingovanja koji pored direktnog ugroţavanja dobrobiti konja,
ugroţavaju bezbednost jahača i vozača, kao i selekciju konja
zasnovanu na tako ostvarenim rezultatima.
ISHRANA KONJA
Konji imaju relativno mali ţeludac čiji kapacitet ne prelazi 7 - 8 odsto
ukupne zapremine gastrointestinalnog trakta, što je u poređenju sa 60
do 70 odsto kod pasa i mačaka više nego malo.
Zbog toga konj nije u stanju da odjednom unese veću količinu hrane.
Za divlje konje mali ţeludac je bio prednost jer su tako lakše mogli da
pobegnu od predatora koji su ih ugroţavali.
Kako su gotovo kontinuirano bili na paši gde je hrane bilo u izobilju i
maltene neprekidno jeli, nisu ni imali potrebu za većim ţelucem koji kod
drugih vrsta ţivotinja uglavnom ima ulogu u skladištenju hrane.
Veći deo navika divljih konja vezanih za ishranu je, dakle, utemeljen u
građi organa za varenje, što se nije promenilo sa pripitomljavanjem,
zbog čega ni ishrana domaćih konja ne moţe mnogo odstupati od
ishrane njihovih predaka. zasnovanu na tako ostvarenim rezultatima.
ISHRANA KONJA
Posmatranjem konja slobodno drţanih na pašnjaku moţe se zapaziti da
oni 50 do 70 odsto vremena dnevno provode pasući.
Nezavisno od vrste hrane (seno, zrnevlje ili kompletna smeša briketa), u
zatvorenim stajama konji preko dana jedu jednom na sat, a noću na
svaka dva do tri sata.
Pri tome, iako je hrana uvek dostupna, količina vremena provedena u
jedenju opada sa 50 do 70 odsto kada su na pašnjaku, na 30 do 70
odsto kada jedu samo seno, 35 do 40 odsto ukoliko jedu kompletnu
briketiranu smešu i na 13 do 19 odsto ukoliko dobijaju samo mešavinu
zrnevlja.
Smanjena količina vremena provedenog u jedenju znači da se veća
količina hrane konzumira odjednom.
Ta količina je još veća ukoliko hrana nije uvek dostupna, što je uobičajeno
za sve konje koji ne ţive na pašnjaku.
ISHRANA KONJA
Što je veća količina hrane pojedene odjednom, veće je
istezanje ţeluca,
veći gastrointestinalni motilitet i
brţi metabolizam:
ritam srčanog rada,
cirkulacija, zatim
lučenje hormona nadbubreţne ţlezde – aldosterona i kortizola.
Konj je biljojed i gotovo sve svoje potrebe može da podmiri uobičajenom biljnom hranom: zelenom travom, senom ili zrnevljem, uglavnom žitarica.
ISHRANA KONJA
Obezbeđenje energetskih potreba predstavlja poseban problem kod
sportskih konja.
Za ekstremno velike napore, naime, potrebne su izuzetno velike količine
koncentrovanih visokoenergetskih hraniva – njihovo varenje i
iskorišćavanje je mnogo brţe (80 odsto se apsorbuje u tankom crevu), što
omogućava ređe hranjenje, jer se manjom količinom dobija veći efekat.
To, međutim, ne znači da se koncentrovanom hranom mogu isključiti
kabasta celulozna hraniva.
ISHRANA KONJA
Potrebe u kabastim hranivima
Ma koliko nekima zvučalo nelogično, svim konjima, u svim situacijama, za
odrţavanje ţivota neophodni su: voda i
kabasta hraniva,
dok su zrnevlje ţitarica i različiti suplementi, na primer so, potrebni samo pod
određenim okolnostima ili predstavljaju stvar izbora – mogu biti korisni ali moţe
se i bez njih.
Konjima bi, dakle, trebalo obezbediti vodu i kabasta hraniva u
količinama koje mogu konzumirati koliko god ţele.
Izuzetak su pregojena grla, kojima treba ograničiti davanje kabastih
hraniva i ukinuti koncentrovanu hranu (zrnevlje).
ISHRANA KONJA
Potrebe u kabastim hranivima
Kabasta hraniva su konjima potrebna kao izvor celuloze.
Celuloza je neophodna za odrţavanje normalne aktivnosti, a time i
ravnoteţe mikroorganizama u debelom crevu – cekumu i velikom kolonu,
koji varenjem celuloze oslobađaju dodatnu količinu iskoristljive energije
Često se postavlja pitanje koje su to minimalne količine kabastih – celuloznih hraniva neophodnih za održavanje života, s obzirom na mišljenje mnogih trenera i vlasnika sportskih konja da kabasta hraniva samo opterećuju digestivni trakt (prepuna debela creva su dodatni teret koji konji moraju da nose), a ne obezbeĎuju dovoljno energije.
Zbog toga se preporučuje da kabasta hraniva čine bar polovinu ukupne mase suve materije hrane u obroku, ili, najmanje kilogram kabastih hraniva na 100 kilograma telesne mase.
Svako smanjenje količine kabastih hraniva u obroku bi, shodno tome, trebalo propratiti i proporcionalnim smanjenjem udela koncentrovanih hraniva.
ISHRANA KONJA
Potrebe u koncentrovanim hranivima
koncentrovana ugljenohidratna hraniva nisu neophodna svim konjima, bar
ne sve vreme.
Ipak, zrnasta hraniva, posebno zob, deo su uobičajene svakodnevne
ishrane konja.
Iako se teorijski konji mogu postepeno adaptirati na ishranu koja se sastoji isključivo od zrnevlja žitarica, što je veći udeo zrnevlja u ishrani veći je i rizik od: dijareje, kolike, kopitne kočine, praznične bolesti i drugih sličnih miopatija neposredno izazvanih:
naprezanjem, hiperaktivnosti i gojaznosti.
ISHRANA KONJA
Tehnika hranjenja konja
Budući da meĎu životinjama postoje velike individualne razlike, nema striktnog pravila o količini potrebne hrane koje važi za sve jedinke.
Otprilike, prosečan konj visok oko 150 santimetara jede oko 12 kilograma hrane za 24 časa.
Obično se kombinuje sedam kilograma sena i pet kilograma koncentrata - ukoliko konj jede više sena, dobija manje zrnevlja i obrnuto.
Ako obavlja težak rad, treba mu više koncentrovanih hraniva. Grlima koja ne rade valja ukinuti koncentrovanu hranu.
ISHRANA KONJA
Tehnika hranjenja konja
Tabela 1. Prosečna količina hrane koju konji dnevno konzumiraju (u procentima od telesne mase).
ISHRANA KONJA
Tehnika hranjenja konja
Tabela 1. Prosečna količina hrane koju konji dnevno konzumiraju (u procentima od telesne mase).
ISHRANA KONJA
Tehnika hranjenja konja
Konji se veoma često hrane tri puta dnevno, pri čemu se svaki obrok sastoji od: kabastog dela koji prvo dobijaju i koncentrovanog dela koji dobijaju nakon odreĎene pauze, pri čemu se izmeĎu ova dva dela obroka mogu napojiti.
U pojedinim situacijama, posebno u štalskim uslovima držanja, praktikuje se i četvorokratno hranjenje, koje za radne konje svakako nije praktično, posebno ako se zna da se bar sat vremena nakon obroka konji ne smeju podvrgnuti većem opterećenju.
Kod štalskog držanja neki daju četiri kabasta i dva koncentrovana obroka, a neki četiri kabasta i četiri koncentrovana obroka, naročito kod mlaĎih kategorija, uz dva ili tri koncentrovana obroka kod konja koji borave napolju.
ISHRANA KONJA
Tehnika hranjenja konja
Bez obzira na sistem hranjenja, važno je paziti da se izmeĎu obroka ne prave velike pauze, po mogućstvu ne veće od šest časova,
da se glavni deo kabastog dela obroka da uveče, kako bi se grla zabavljala tokom noći i
da se posle hranjenja sačeka bar jedan sat pre nego što se počne s radom. U praksi to često izgleda ovako:
konji rano ujutru dobijaju kabasti deo obroka, ako nema automatskih pojilica posle kabastog dela obroka se napoje, zatim dobijaju koncentrovani deo obroka uz koji im se ostavlja dodatna količina kabaste hrane koju mogu da jedu polako u toku dana.
Posle podne se ponavlja isti postupak - prvo dobijaju manji kabasti deo obroka, napoje se, zatim dobijaju koncentrovani obrok i potom veći deo kabastog koji mogu lagano da jedu u toku noći.
Na taj način im se omogućava da hranu uzimaju polako i gotovo kontinuirano, po režimu koji približno odgovara prirodnom načinu hranjenja konja u prirodi.
ISHRANA KONJA
Potrebe u vodi i napajanje konja
Napajanje je posebno značajan problem.
Najbolje je da u boksevima postoje automatske pojilice, da bi životinje mogle da piju kad god požele.
Ukoliko nema pojilica konje treba napajati svežom čistom vodom bar tri puta dnevno, ili najmanje onoliko puta koliko imaju obroka.
često praktikuje da se konji poje izmeĎu kabastog i koncentrovanog dela obroka.
Potrebe u vodi zavise od: uzrasta životinje, vrste hrane, spoljašnje temperature, vrste rada itd.
Generalno se smatra da bi na jedan kilogram suve hrane trebalo uneti dva i po do tri litra vode, u svakom slučaju, ne manje od 50 do 60 ml/kg telesne mase koliko iznose uzdržne potrebe zdravih konja.
ISHRANA KONJA
Potrebe u vodi i napajanje konja
Mlade životinje zahtevaju nešto više vode od starijih.
Ishrana suvom hranom, razume se, traži više vode, za razliku od konja na paši koji sa sočnom zelenom hranom unose i znatne količine vode.
Tokom velikih fizičkih opterećenja, posebno u letnjim mesecima kada su spoljašnje temperature visoke, zbog intenzivnog znojenja i većih gubitaka tečnost
Tabela 2. Dnevne potrebe konja u vodi za piće.
ISHRANA KONJA
Potrebe u vodi i napajanje konja
Automatskim pojilicama se, naravno, ne mogu rešiti svi problemi.
‚Povećani gubici tečnosti putem znojenja nisu tako jednostavni jer se osim vode na taj način gube i drugi sastojci, u prvom redu elektroliti koji se ne mogu nadomestiti običnom vodom za piće.
U takvim situacijama se moraju dodavati elektroliti (natrijum, kalijum, kalcijum, magnezijum, hloridi), bilo u obliku rehidrantnih soli koje se mogu: sipati u vodu za piće, staviti u hranu ili dati direktno u usta, bilo intravenski, u slučaju težih dehidracija.
ISHRANA KONJA
Potrebe u vodi i napajanje konja
(1) konje treba hraniti svakog dana približno: u isto vreme (ako je to moguće), obrocima iste veličine, sa ustaljenim ritmom hranjenja i tako stvorenim navikama konja;
(2) dnevne potrebe je poželjno podeliti u više obroka (što više to bolje), nikako manje od dva puta dnevno;
(3) konje koji imaju veće potrebe za hranom (radni konji, kobile u laktaciji i mladi konji koji rastu) i dobijaju ukupno hrane u količini većoj od dva i po odsto telesne mase dnevno, treba hraniti najmanje tri puta dnevno;
(4) u intenzivnom treningu zrnastu hranu je poželjno dati četiri do pet sati pre rada i ne hraniti ih bar jedan sat posle napornog rada;
(5) davanjem više manjih obroka dnevno, posebno kada je u pitanju koncentrovana hrana, može se dosta uštedeti zbog efikasnijeg iskorišćavanja hrane;
(6) svaki prelazak sa jedne na drugu vrstu hraniva mora biti postepen;
(7) konji moraju biti redovno čišćeni od crevnih parazita (bar jednom u tri meseca) i imati stalan pristup ciglama soli, ili im treba davati odgovarajuće smeše mineralnih materija.
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
U kabasta hraniva spadaju: seno, detelina i sveža zelena hrana.
Seno se dobija sušenjem zelene mase i ima veću hranljivu vrednost ako se trava kosi pre ili u početku cvetanja.
Detelina ima veću kaloričnu vrednost od sena, sadrži dva puta više proteina i tri puta više kalcijuma, kao i veću količinu vitamina
Sveža zelena hrana predstavlja najprirodnije hranivo za konje i najčešće se koristi kod konja koji se drže na pašnjacima, premda se zelena hrana može koristiti i u obročnoj ishrani.
Osnovna energetska hraniva za konje su: zob, kukuruz i
ječam, reĎe druga zrnasta hraniva bogata proteinima, ugljenim hidratima i mastima, ili sporedni proizvodi prerade žitarica, soje, šećerne repe i sl.
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Generalno gledano, zob se po mišljenju mnogih stručnjaka može smatrati savršenim koncentrovanim hranivom za konje osnovno energetsko hranivo, isto kao što kvalitetno livadsko seno predstavlja osnovno
kabasto hranivo.
koristiti se u vidu celih zrna, lomljena, pokvašena, ili samlevena, mada se mlevenjem ne povećava svarljivost proizvoda.
Kada se upotrebljava u ishrani sasvim male ždrebadi, treba da bude oljuštena.
Novija istraživanja, inače, iznose na videlo i neke lošije karakteristike zobi, koje na neki način demistifikuju predstavu o “idealnoj hrani” za konje.
To se u prvom redu odnosi na sastav ovog hraniva - nedostatak odreĎenih hranljivih sastojaka i njihovu neuravnoteženost.
Tako, na primer, sadržaj esencijalnih aminokiselina (lizin i metionin) je nizak, iako je koncentracija proteina relativno visoka.
Zob je bogata fosforom, ali on se nalazi u obliku u kome ga organizam gotovo ne može iskoristiti.
U zavisnosti od sezonskih prilika, nadalje, zapažaju se velike oscilacije u pogledu kvaliteta zrna od jedne do druge žetve, što se u toj meri ne može videti kod drugih žitarica.
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Ječam je takoĎe izvanredno hranivo za konje, iako postoje mnogobrojne predrasude vezane za njegovo korišćenje.
Sadrži: nešto manje proteina i celuloze u odnosu na zob, ali i znatno više skroba i masti, zbog čega ima veću energetsku vrednost
Gustina ječma veća je od gustine zobi, pa je zato i rizik od stomačnih i drugih tegoba, karakterističnih za ishranu visokoenergetskim hranivima, znatno veći.
Iz tog razloga je neophodno voditi računa o adekvatnom odmeravanju veličine obroka za konje i postepeno ga uvoditi u ishranu.
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Sledeće koncentrovano zrnasto hranivo je kukuruz, koje je bar na našim prostorima veoma popularno a u nekim sredinama i osnovno hranivo koje se koristi podjednako u ishrani svih vrsta domaćih životinja.
Kukuruz je jedno od najukusnijih zrnastih hraniva za konje, koje uz to poseduje visoku energetsku vrednost, zahvaljujući velikoj koncentraciji ugljenih hidrata i masti, zbog čega je popularan kao zimsko hranivo.
Njegova najveća mana je prilično nizak procenat proteina, a naročito esencijalnih aminokiselina - lizina i triptofana.
Zajednička karakteristika svih žitarica, uključujući i kukuruz, je to što sadrže relativno malu količinu mineralnih materija, pri čemu je posebno izražen deficit kalcijuma.
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Industrijski napravljeni briketi zadovoljavaju sve normative pravilne ishrane i predstavljaju kompletno hranivo, budući da životinjama koje ga jedu nisu neophodni nikakvi vitaminski ni mineralni dodaci.
Prednost briketa je u tome što se njima lako rukuje i mogu dugo da stoje.
Mekinje - sporedni produkt prerade tvrde pšenice, takoĎe se svrstavaju u koncentrovana hraniva, mada je njihova energetska vrednost znatno manja. One su, inače, veoma korisne u ishrani, povoljno utiču na varenje, osvežavaju, zasićuju i “zabavljaju” konja
Melasa je sporedni produkt u proizvodnji šećera, izuzetno je slatka, pa se upotrebljava za poboljšanje ukusa hrane koju konji nerado jedu.
Kao proteinski dodatak veoma je popularno sojino brašno, koje sadrži izmeĎu 40 i 50 odsto proteina odličnog kvaliteta.
laneno brašno, koje se dobija od ostatka lanenog semena posle ekstrakcije ulja i sadrži oko 35 odsto proteina niže biološke vrednosti
Posebne potrebe za mineralima i vitaminima se podmiruju vitaminsko-mineralnim preparatima
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Tabela 3. Izgled obroka za radne konje telesne mase oko 500 kg (Ševković i sar.,1980).
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
Tabela 4. Izgled obroka za sportske konje u treningu (Pejić, 1991).
ISHRANA KONJA
Osnovna hraniva za konje
U svakom slučaju, danas postoje kompjuterski programi koji mogu da izbalansiraju obrok na
osnovu ponuđenih parametara o potrebama i raspoloţivim hranivima.
Naţalost, retko kada smo u mogućnosti da kompjuteru ponudimo precizne podatke o
potrebama i kvalitetu hraniva, zbog čega se u praksi često sluţimo šablonskim obrocima koje
po potrebi korigujemo određenim dodacima. (U sledećim tabelama je prikazano nekoliko
šablonskih obroka za pojedine kategorije konja).
ISHRANA KONJA Način primene suvih kabastih i koncentrovanih
hraniva
Kabasta hraniva treba davati na način koji na najmanju moguću meru
smanjuje:
(1)gubitak hraniva, naročito lišća, koje ima najveću hranljivu vrednost;
(2) fekalnu kontaminaciju, koja ne samo da doprinosi gubitku hraniva
nego i povećava broj intestinalnih parazita i
(3) udisanje
davati iz jasala,
kontejnera za seno ili
drvenih hranilica koje čuvaju lišće i smanjuju gubitak hrane, a
zadrţavanjem iznad zemlje i fekalnu kontaminaciju.
Konji drţani u boksevima defeciraju u proseku jednom na svakih sat, pri
čemu često defeciraju i uriniraju dok jedu i u većini slučajeva to čine u
prostoru u kome se hrane, zagaðujući hranu koja je na tlu.
ISHRANA KONJA Način primene suvih kabastih i koncentrovanih
hraniva
Posmatranjem konja dok jedu lako se moţe zapaziti kako hranu iz jasala
veoma često izvlače i bacaju sebi pod noge, da bi potom jeli sa zemlje.
Tako, na primer, u jednom istraţivanju je utvrðeno da konji hranjeni iz jasala
41 odsto vremena za hranjenje provode jedući sa zemlje seno koje su
izbacili iz jasala, a samo 29 odsto vremena jedući iz jasala.
Hraneći se sa zemlje konji verovatno imaju bolju kontrolu zbivanja oko
sebe, a to moţe da bude deo zaostalih navika divljih konja koji su
neprekidno strepeli od predatora i pasli uz često osvrtanje i zagledanje
okoline.
Konji koji jedu sa zemlje često podiţu glavu i osvrću se (25 puta za sat
vremena, prema jednom posmatranju), prateći sve što se dogaða u njihovoj
okolini.
ISHRANA KONJA Način primene suvih kabastih i koncentrovanih
hraniva
Ako se konji hrane iz hranilica ili jasala, njihova visina nikako ne sme da preðe visinu
ramena.
Konzumiranje sena iz hranilica postavljenih u visini većoj od visine konjskih ramena
povećava upadanje trunja u oči ţivotinje i udisanje prašine dok jede, što zauzvrat
povećava rizik od respiratornih problema, kao što su:
kašalj,
hronični opstruktivni bronhitis,
emfizem pluća, opterećenjem izazvana plućna krvarenja i verovatno prijemčivost
za infektivne respiratorne bolesti.
Zrnevlje ţitarica, kao i kabasta hraniva, treba davati iz jasala, da bi se smanjio
gubitak hrane i konzumiranje prljavštine, koje, ukoliko potraje, moţe dovesti do
peščanih kolika, formiranja enterolita i/ili zatvora.
U boksevima se najčešće koriste fiksne betonske ili drvene jasle, a kod konja drţanih napolju mogu se koristiti
fiksna korita, drvene, plastične ili gumene posude, kao i specijalne torbe za hranu (“zobnice”)
koje su posebno pogodne za konje u transportu.
Metalne posude se ne preporučuju, da bi se sprečilo povreðivanje.
Kako je pravilno doziranje koncentrovane hrane
veoma vaţno, u praksi se često koriste merice tačno
odreðene zapremine, koje omogućavaju brzo i
tačno odmeravanje potrebne količine zrnevlja.
Naravno, treba znati da se zapreminske i teţinske
mere za pojedina hraniva ne poklapaju.
Merica od jednog litra, na primer, moţe primiti 0,23 kilograma mekinja,
0,4 kilograma zobi ili
0,9 kilograma pšenice, što obezbeðuje 3,14, 4,60 i
12,14 megadţula - otprilike četvorostruku razliku u
energiji pri istoj zapremini hrane.
Kako bi i seno trebalo da se “dozira” u unapred
odreðenim količinama, prema izgledu obroka, pri
čemu je precizno merenje nepraktično, pribliţne
količine se odreðuju u “kriškama” iz bale sena
odreðene veličine: pre definisanja ovakve mere,
dakle, treba izmeriti balu i po tome odrediti
veličinu kriške koju treba dati u obroku.
ISHRANA KONJA Način primene suvih kabastih i koncentrovanih
hraniva
U prolećnim i letnjim mesecima konjima koji stalno borave na ispustu i ne
rade obično nije potrebna dodatna prehrana – dovoljna im je sveţa
trava, premda
dodavanje minerala i soli u obliku posebne cigle za lizanje nije naodmet.
Grla koja ţvaću koru drveća ili ogradu pašnjaka to ne rade da bi nervirala vlasnike, ve im verovatno u ishrani nedostaje neki mineral ili so.
Najjednostavniji naćin davanja koncentrovane hrane konjima na
ispustu je iz dugačkih, čvrstih, teških i stabilnih valova.
Ukoliko im se zrnasta hrana deli u skloništu (pokrivenom prostoru) ţivotinje
su sklone da se meðusobno grizu i tuku, pri čemu iz dovoljno dugog valova obično jedu bez ikakvih problema.
Davanje koncentrovanih hraniva u kofama se ne preporučuje, pošto ih
konji uglavnom prosipaju, šutiraju i pri tom rizikuju da se povrede.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
Kofe sa drţačima koji sprečavaju prevrtanje prilično su zgodne ukoliko se
samo dva grla zajedno hrane napolju, ali ako ih ima više lako moţe doći do
tuče izmeðu onih koja brzo jedu i drugih, manje halapljivih, koji brane svoju
porciju.
Prenosne jasle sa dodacima za učvršćivanje na ogradu su se izvanredno
pokazale u praksi, ali se ne mogu koristiti na ispustima omeðenim ţicom ili
električnom barijerom.
Najpouzdaniji pokazatelj da li su konji gladni ili nisu je njihovo
ponašanje – ukoliko posle obroka ostane nešto sena, a grla odlutaju
njuškajući tlo, jasno je da su dobila više nego što im treba.
U suprotnom slučaju, kad iza njih ne ostane ništa i sva se skupe kod kapije
da gledaju kada će vlasnik naići, očigledno pokušavaju da mu stave do
znanja da su gladna.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
Količina i sastav koncentrovanog dela obroka naročito su značajni
kad je temperatura niska, pada kiša ili sneg i duva vetar, pošto je za
termoregulaciju (odrţavanje konstantne telesne temperature) potrebno
puno energije.
Ako zima nije preoštra, konjima na livadi je obično dovoljan jedan koncentrovan obrok dnevno uz dodatak sena.
Meðutim, kada temperatura padne ispod nule preporučljivo je hraniti ih i
ujutru i uveče.
Posebnu paţnju valja obratiti na ishranu ţdrebnih kobila i obavezno im
davati vitaminsko-mineralne preparate uz dovoljno kalorične i kvalitetne hrane.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
Ţdrebad odbijena od sise bi prve zime morala noću da borave u štali.
Treba ih nahraniti uveče kad uðu i ujutru pre nego što izaðu i ostavljati im
dovoljno sena koje mogu da grickaju u toku noći.
Budući da je kasnije veoma teško korigovati poremećaje izazvane
nepravilnom ili nedovoljnom ishranom u prvoj godini ţivota, valja se
pobrinuti da ţdrebe od najranijih dana dobija sve što mu je potrebno za
dobro napredovanje.
Uobičajen dnevni raspored aktivnosti podrazumeva uvoðenje u boks rano
ujutru, da bi konj mogao biti nahranjen i očišćen. Stelja treba da bude
čista, a mreţa puna sveţeg sena, baš kao u boksu grla koje ceo dan boravi u štali.
Čišćenje konja dovedenog sa ispusta je pre jahanja obavezno, premda ne
mora da bude tako temeljno kao kada su u pitanju ţivotinje koje stalno ţive
u zatvorenom prostoru, da se ne bi uklonila sva masnoća sa dlake
koja predstavlja prirodnu zaštitu od vremenskih nepogoda, kiše i vetra.
Ukoliko je trening planiran za jutro, sledi zasedlavanje i izvoðenje, a ako
konj treba da radi nešto kasnije moţe se slobodno odvezati i ostaviti u
boksu.
Po završetku rada, odnosno oko podne, vreme je za drugi koncentrovani
obrok i novu malu porciju sena.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
Konju koji je završio s treningom valja pregledati i očistiti kopita,
osušiti ga senjanjem, šetnjom na ruci i prebacivanjem lakog ćebeta i
blago iščetkati, posebno tamo gde su bili sedlo i kolan.
Ako je jahanje predviðeno i za poslepodne, ţivotinja se moţe
ostaviti na miru sve dok ne doðe vreme za zasedlavanje, kada se i
sva prljavština uklanja iz boksa i ubacuje čista stelja.
Posle rada i čišćenja sledi treći obrok, bez dodatka sena, pošto se
grlo čim završi sa jelom pušta da prenoći napolju.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
Vrsta koncentrovane hrane koju konj dobija u zimskom periodu zavisi prvenstveno od
rada.
Ukoliko se ne jaše svakog dana, preporučljivo je da se deo zobi zameni mekinjama,
koje imaju manju energetsku vrednost, a obrok sena poveća da ne bi došlo do
gubitka telesne mase i nervoze izazvane glaðu.
Valja imati u vidu da se pri niskim temperaturama velika količina energije troši na
termoregulaciju, pa pri odreðivanju sastava i obima obroka treba uzeti u obzir kako
hladnoću, tako i ugojenost grla.
Konji koji rade zimi treba da budu ošišani da bi se izbeglo preterano znojenje i
dugotrajno sušenje, bez obzira na to da li stalno borave u štali ili se puštaju napolje.
To znači da, kad god su na ispustu, moraju biti pokriveni dovoljno debelim, toplim,
nepromočivim i dobro učvršćenim ćebetom.
Veoma je vaţno zapamtiti da se sa pokrivanjem ne sme prestati do proleća, a
po izuzetno hladnom vremenu preporučljivo je ubaciti još jedno, dodatno ćebe
ispod onog koje se nosi svakodnevno.
Dok su u boksu, konji mogu (a ne moraju) da budu pokriveni, što zavisi od
temperature u štali, debljine stelje i duţine konjske dlake, odnosno načina na koji su
ošišani.
ISHRANA KONJA Ishrana konja u ispustu
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
Prilikom planiranja izgradnje objekata za konje, treba voditi
računa o sledećem: Biološkim osobinama konja (građa, veličina, temperament, narav)
Kategorija i namena konja
Način ishrane
Makro i mikro klimatskim faktorima
Zaštiti životinja od povreda (oko 30% povreda je posledica
neadekvatno građenih objekata)
Konforu i dobrobiti životinja
Zaštiti objekata od požara
Zaštiti čoveka od povreda
Efikasnosti rada u objektim
Efikasnosti sprovođenja zoohigijenskih mera
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
OSNOVNI ZAHTEVI, KOJE TREBA DA OBEZBEDI ŠTALA:
Da je mesto ocedito i lako pristupačno u svim vremenskim uslovima
Mogućnosti korišćenja prirodne ruže vetrova za prirodnu ventilaciju,
kao i dobra zaštita od hladnih zimskih vetrova
Dobra veštačka ventilacija i zagrevanje objekata, kao i optimalna
relativna vlažnost (optimalna temperatura 10 do 14oC, a relativna
vlažnost 65 do 70%)
Da su objekti u blizini dobrih pašnjaka, dalje od velikih šuma i
saobraćajnica
Da su građeni od pogodnog materijala (drvo, cigla)
Da objekti imaju ispuste, dovoljne površine.
Da postoje odvojeni ispusti za pojedine kategorije konja (ždrebne
kobile i kobile sa ždrebadima na sisi, zalučena ždrevbad i omad,
pastuvi)
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA OSNOVNI ZAHTEVI, KOJE TREBA DA OBEZBEDI ŠTALA
VENTILACIJA. Odraslom grlu je potrebno 50 do 70m3 svežeg
vazduha tokom 24 sata. Koncentracija CO2 niža od 1%.
Obezbediti vertikalnu i horizontalnu ventilaciju.
VRATA na štali širine 1,5 do 2,0m, visine 2,2 do 3,0m. Visina
zavisi od namene štale. Obezbediti jedna vrata na svakuh 20 do
25 konja u štali.
JASLE: gornja ivica 70 do 90cm od poda, širina 40 do 50cm,
dubina 25cm. Obično se postavljaju uz uzdužne zidove štale.
HRANILICE se postavljaju u individualne boksove. Dimenzije
zavise od kategorije konja. Moraju obezbediti da konj lako
uzima hranu, kao i da je guta na optimalan (fiziološki) način.
Dimenzije: visina 30 do 60cm, dubina 20cm, rastojanje od zida
do prednje ivice 50cm.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA OSNOVNI ZAHTEVI, KOJE TREBA DA OBEZBEDI ŠTALA
POJILICE mogu biti smeštene u štali ili individualnom boksu.
Bolje je napajati iz kanti, jer se, tako, bolje kontroliše količina i
kvalitet popijene vode. Potrebe konja su 15 do 20 litara na
100kg telesne mase. Zavise od kategorije, godišnjeg doba,
temperature, intenziteta rada, fiziološkog stanja(gravidnost,
laktacija).
PODOVI mogu biti od raznog materijala, ali moraju
obezbediti: dobru termoizolaciju, zaštitu od povreda (ne klizavi)
i mogućnost efikasnog čišćenja i dezinfekcije.
TAVANICA je najbolja od drveta (daske), koja se može prekriti
slojem bala slame.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA OSNOVNI ZAHTEVI, KOJE TREBA DA OBEZBEDI ŠTALA
Veći deo vremena sportski konji provode u svojim boksevima, pa je
razumljivo što se smeštaju poklanja izuzetna paţnja.
I najmanje greške, naime, mogu ostaviti nesagledive posledice na
raspoloţenje i ponašanje, što će se svakako reperkutovati i na njihove
rezultate.
Konji zatvoreni u svojim boksevima, u "višku" slobodnog vremena i
energije, dosaðuju se isto kao i ljudi, naročito ako su sami, bez
mogućnosti bilo kakvog druţenja sa jedinkama iste vrste.
Dosada često dovodi do razvijanja loših navika, kao što su
"tkanje", kopanje prednjom nogom,
Besomučno vrtenje ukrug,
griţenje drvenih delova boksa i
gutanje vazduha, što moţe biti veoma opasno po zdravlje.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Kao što je poznato, prirodna reakcija konja je bekstvo
konji zatvoreni u boksu, naţalost, ne mogu da pobegnu i u slučaju
bilo kakve ugroţenosti prinuðeni su da se brane.
Ako takvo stanje potraje postaju
nepoverljivi,
zastrašeni,
napeti, naročito u slučajevima kada vlasnik svojim ponašanjem
dodatno provocira strah, nesigurnost ili bes...
Štala nije mesto za nervozu, viku i batine.
Konji koji su pod stalnim stresom mogu biti prilično opasni, što
nije posledica agresivnosti nego straha.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Teško je obezbediti štalski smeštaj koji moţe da kompenzuje sve potrebe i
nagone koje je konj mogao da ispolji u slobodnoj prirodi.
U idealnim uslovima, konjima bi trebalo obezbediti udoban prostor koji
predstavlja dobar zaklon sa slobodnim pristupom dovoljnim količinama
sveţe vode i hrane, u kome mogu bez problema da:
zauzmu sve fiziološke stavove,
kreću se,
komuniciraju sa ţivotinjama iste vrste,
ponašaju se normalno u skladu sa svojim potrebama,
ne mogu da se povrede,
omogućavajući u isto vreme
lako uočavanje nenormalnog ponašanja ili simptoma bolesti,
jednostavno izvlačenje bolesnih ili nepokretnih ţivotinja, kao i
Brzu evakuaciju u slučaju opasnosti.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Današnje štale izgledaju drugačije, napravljene su često od lakših
materijala i polumontaţnih elemenata, meðutim, njihova fukcionalnost
zbog toga nije manja.
Moderne štale za sportske konje prvenstveno obuhvataju bokseve
postavljene u nizu – u jednom ili dva reda, orijentisane prema hodniku kroz
koji se izlazi napolje.
U štali se, osim toga, nalazi:
sedlarnica gde se drţi oprema za jahanje, uz koju se obično nalazi i
boks za sedlanje i rasedlavanje,
prostorija za drţanje osetljivih koncentrovanih hraniva i dodataka u
ishrani,
kupatilo, posebno vaţno za kupanje konja posle zimskih radova i
solarijum za sušenje konja posle kupanja.
Kupatilo i solarijum se obično nalaze u istom bloku sa sedlarnicom.
Izlazna vrata su obična dvokrilna, širine 1,5-2 metra, visine 2,5-3 metra
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Boksevi mogu da budu: pojedinačni ili u nizu,
od čvrstog materijala ili montaţni,
sa rešetkastom pregradom u gornjem delu (iznad 1,2 m) orijentisani prema hodniku
kako bi konji mogli da komuniciraju sa grlima iz suprotnog reda bokseva.
Ponekad su i zidovi izmeðu bokseva u istom redu u gornjem delu
rešetkasti, omogućavajući komunikaciju sa susednim konjima.
U slučaju da su boksevi postavljeni u jednom nizu i izgraðeni od čvrstog
materijala, obično se praktikuje da se u zidu izmeðu njih ostave otvori u
vidu manjih prozora zatvoreni rešetkama, kako bi susedni konji mogli da
komuniciraju.
Idealno je pri tom obezbediti i mogućnost zatvaranja ovakvih pregrada,
što je naročito značajno u slučaju pojave respiratornih infekcija kada se
obostranim njuškanjem infekcija mnogo brţe širi sa konja na konja.
Iz istih razloga se u modernim štalama obavezno planira i karantinski
boks, obično veličine 5x5 m, bez rešetkastih pregrada ili otvora, u koji se
smeštaju bolesni konji.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Bez obzira da li su štale napravljene od klasičnih ili savremenih
materijala, prilikom izgradnje treba dobro obratiti paţnju na izolaciona
svojstva.
Drvo je u principu poţeljan materijal, kako za podove tako i za
plafonske površine.
Na betonskim površinama bez izolacije kondenzuje se voda što ovaj
materijal čini nepoţeljnim.
Zidovi moraju biti glatki, bez oštrih ivica, klinova ili eksera koji mogu da
dovedu do povreðivanja. Osim toga, moraju omogućiti kvalitetno
čišćenje, pranje i dezinfekciju.
Podovi, nadalje, ne smeju da budu klizavi, što se posebno odnosi na
hodnike, pošto se u boksevima koristi prostirka koja ublaţava klizanje.
Ako se isključi beton, zadovoljavajući materijal moţe biti asfalt.
Podovi hodnika se pri tom mogu zastrti gumenim oblogama koje umanjuju
klizanje.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Boks mora biti dovoljno velik da bi ţivotinja mogla da se: kreće po njemu,
slobodno legne,
valja se i ustaje, bez opasnosti da se “zavali”.
Minimalna veličina boksa za konja bi, prema tome, bila 3,5x3,5 m, eventualno 3x3 m za ponije.
Više prostora nije neophodno, ali je lepo ako ga ima.
Pored površine boksa značajna je i njegova visina – ona ne sme biti ni
premala, da se konj u igri i propinjanju ne bi povredio, ali ni prevelika, jer se
zimi teţe odrţava temperatura.
Optimalna visina tavanice je tri i po metra, za ponije moţe biti dovoljno i
2,80-3,00 m ali ne manje, dok bi maksimalna visina mogla da bude
četiri metra, naročito u hladnijim krajevima gde je problem zagrevanja
veći.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Dimenzije štala i bokseva, naročito visina, naime, u velikoj meri
zavise od klimatskih faktora
u toplijim područjima sa blagom klimom poţeljna je veća visina, jer
se njome obezbeðuje i više vazduha, meðutim,
u hladnijim predelima postoji problem zagrevanja štalskog prostora
– topao vazduh se diţe gore a hladan spušta dole,
onemogućavajući odrţavanje optimalne temperature u visini samog
konja.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Boksevi se najčešće otvaraju prema hodniku, kroz koji se izlazi
napolje.
Hodnik treba da bude dovoljno širok kako bi se konji pri izlasku iz
boksa lako okrenuli.
Minimalna širina hodnika bi bila 1,8-2 m, a u slučaju da se hodnik
nalazi izmeðu dva reda bokseva i 2,5-3 m.
Sasvim se drugi odnosi koriste u slučaju drţanja konja u
štandovima, na vezu, no kako to nije uobičajen način drţanja
sportskih konja o njemu nećemo posebno ni govoriti.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Vrata boksa takoðe moraju odgovarati normama koje zavise od
veličine konja.
Uobičajeno je da se za zatvaranje bokseva koriste masivna drvena
vrata širine 1,21,5 m, visine 2,4-3 m.
Ustvari, vrata na boksevima su najčešće dvodelna: donji deo vrata
visine 1,2 m je zatvoren i uglavnom se otvara pomoću klizača.
U slučaju otvaranja pomoću šarki, poţeljnije je da budu dvodelna i
da se jedno krilo otvara na jednu, a drugo na drugu stranu – prema
hodniku.
Gornji deo vrata je obično od metalnih rešetki kroz koje konji mogu
da komuniciraju sa drugim konjima u štali.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
U slučaju da su boksevi postavljeni u nizu prema hodniku, relativno
često se i preostali deo zida prema hodniku, od vrata do ugla, pravi
od rešetkaste pregrade.
Boksevi moraju biti dobro osvetljeni – svetlo je neobično vaţan
faktor za očuvanje zdravlja, optimalnu funkciju neuroendokrinog
sistema i mentalni status konja.
Prema nekim standardima, veličina prozora bi trebalo da iznosi
jednu desetinu površine poda. Uobičajeno je da svaki boks ima
sopstveni prozor visine oko 0,8 do 1 m, duţine 1 do 1,2 m, pri čemu donja ivica treba da je najmanje 1,8 m od poda.
Umodernim štalama deo površine krova se pravi od providnih
materijala (plastikapleksiglas), koji obezbeðuju difuzno
osvetljenje koje je naročito vaţno za priplodne kobile.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Štalski sistem držanja konja
Higijena štalskog prostora je sledeći momenat koji treba zadovoljiti, kako bi
se konju omogućio kvalitetan smeštaj bez ugroţavanja njegovih fizioloških
potreba.
Uz krečenje zidova bar jednom godišnje i povremenu dezinfekciju, boksevi
se moraju redovno čistiti – izbacivati zaprljanu vlaţnu prostirku i pokupiti
prašinu, kako sa podova i zidova tako i sa viših delova zida i tavanice.
Bitan element higijene smeštaja jeste prostirka.
Često se kao prostirka koristi slama.
Pšenična ili ovsena slama moţe biti udobna stelja, ali se teško nabavlja, pri
čemu mnogi konji vole da je jedu, što predstavlja potencijalni uzrok poremećaja
varenja, u prvom redu kolika.
Slama od ječma je oštra, često bocka i iritira koţu, mada se u kombinaciji sa
slamom drugih ţitarica moţe koristiti kao prostirka.
Ovsena slama je opet ukusnija zbog čega je konji radije jedu, a to nameće veći
rizik od već pomenutih komplikacija.
Slama je često izvor organske prašine koja iritira disajne puteve i moţe da
dovede do hroničnog opstruktivnog oboljenja pluća.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Higijena štalskog prostora
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Higijena štalskog prostora
OSNOVNA OPREMA SA HIGIJENU OBJEKATA
Piljevina je prilično udobna i jeftina prostirka, dobro upija vlagu zbog čega je veliki
broj vlasnika konja rado koristi.
Ĉistu piljevinu valja povremeno prskati, da se ne bi dizala prašina koja moţe da
nadraţi disajne organe.
Pored piljevine, u nekim zemljama se koristi seckana hartija, pa čak i gumene
obloge.
Bez obzira na vrstu prostirke, sloj na kojem konj stoji mora biti što deblji.
Zastiranje boksa tankom steljom predstavlja veliku grešku, koja ni sa ekonomske
tačke gledišta nije opravdana – sloj nedovoljne debljine upija malo vlage i
nečistoće pa se veoma brzo prlja, tako da ga je neophodno menjati mnogo češće
nego debelu prostirku.
Pored redovnog čišćenja prostirke, treba obratiti paţnju i na higijenu hranilica i
pojilica - konjska pljuvačka se, naime, meša sa hranom i vodom praveći naslage u
unutrašnjosti posude sa neprijatnim mirisom, što moţe da dovede do odbijanja
hrane i vode.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Higijena štalskog prostora
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
Higijena štalskog prostora
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
LEVO JE DOBRO UREĐEN, A DESNO NEUREĐEN (NEUSLOVAN) PAŠNJAK
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
LEŽIŠTE I HRANILICE ZA SENO I KONCENTRAT
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
HRANILICE I POJILICE ZA KONJE U ŠTALI
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA VEZIVANJE KONJA
Ţivot na livadi je za konja bez sumnje idealan, najbliţi prirodnom načinu ţivota, ali
to nije prihvatljivo za konje u intenzivnom treningu, mada su odreðene
kombinacije moguće.
Ustvari, čak i tamo gde je klima blaga, temperatura ne pada ispod nule, nema
snega i trava je stalno zelena, konjima na pašnjacima je neophodna redovna
kontrola i prehrana, naročito ako rade, zbog čega odreðeno vreme opet moraju
da provedu u štali.
Kombinovani smeštaj ima mnoge prednosti ţivotinje ţive u prirodnim uslovima,
svakodnevni rad im nije neophodan i ne traţe toliko paţnje, brige i ulaganja kao grla koja stalno borave u štali.
Iskustvo pokazuje i da se s njima mnogo lakše radi pošto se napolju
oslobaðaju viška energije, pa su daleko bolje skoncentrisana, mirnija i poslušnija
kad im se jahač popne na leða.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
DRŢANJE KONJA NA PAŠNJAKU
Konje drţane na livadi i preko noći, treba
uvesti u štalu svako jutro,
nahraniti ih, očistiti,
proveriti da li je s njima sve u redu,
pogledati u kakvom su im stanju dlaka, koţa i kopita,
utvrditi da li imaju posekotina, rana, spoljašnjih parazita ili simptoma neke
infekcije i onda ih ponovo pustiti napolje ukoliko vlasnik nema nameru da jaše.
U toku leta ovo je sasvim dovoljno, dok se za zimski period preporučuje da konj
preko noći bude unutra, a danju napolju, čim završi s radom, pokriven ćebetom
ukoliko je potrebno.
Na livadi, naravno, treba omogućiti pristup sveţoj vodi za piće.
Idealno bi bilo da negde na livadi postoji tekuća voda, pošto su jezerca ili bare
potpuno beskorisne - ne samo da je voda u njima prljava, već takva mesta
pogoduju razmnoţavanju komaraca i drugih insekata koji u letnjim mesecima
napadaju konje.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
DRŢANJE KONJA NA PAŠNJAKU
Livada moţe biti izdeljena električnom ogradom,
lako se postavlja i veoma je efikasna – posle par blagih strujnih udara konji nauče
da joj se ne pribliţavaju.
Problem se javlja kod onih bistrijih, koji dokuče da je zvuk koji baterije ispuštaju
povezan sa peckanjem ograde, tako da čim zvuka nema, potpuno ignorišu.
Drvene ograde su svakako poţeljnije, naročito ako su masivne i čvrste, premda
većina konja voli da ih gricka i tako postepeno uništava.
Ipak, pašnjaci se najčešće pregraðuju ţicom, koju treba dobro zategnuti izmeðu
stubova.
Ţica, logično, ne predstavlja idealnu ogradu, pošto je konji mogu pokidati i
povrediti se.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
DRŢANJE KONJA NA PAŠNJAKU
Obično se postavljaju tri ţice jedna iznad druge, mada je za ţdrebad i ponije
potrebna još koja, kako se ne bi provukli izmeðu njih.
Donja ţica bi morala da bude tridesetak santimetara iznad tla, da se ne bi
dogodilo da konj zaglavi nogu.
Bodljikava ţica se ne sme koristiti ni kao najviša, osim za konje koji su ceo ţivot
proveli na ispustima i naučili da poštuju ogradu – tada se jedna moţe zategnuti
petnaestak santimetara ispod najviše, obične ţice, sa unutrašnje strane, kako bi se
ţivotinje obeshrabrile da liţu ogradu.
Bez obzira na to kako su i od čega napravljene, ograde se moraju redovno
proveravati i odrţavati u dobrom stanju.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
DRŢANJE KONJA NA PAŠNJAKU
Grla koja borave na ispustu i ne koriste se za rad obično nisu potkovana,
mada nije loše ostaviti im potkovice na prednjim nogama.
Kopita valja redovno pregledati, pošto na neravnom i tvrdom terenu lako dolazi
do krzanja i pucanja, što moţe izazvati nepravilan rast i samim tim loš stav.
Otprilike svakih osam nedelja potkivač treba da obreţe i oblikuje kopita, što je
naročito vaţno kada su u pitanju ţdrebad.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
DRŢANJE KONJA NA PAŠNJAKU
Konje koji se drţe u štali treba dobro očistiti svakog dana.
Grla na ispustu se, doduše, ne čiste sama, ali u stanju su mnogo toga da učine za
svoju koţu i dlaku.
Omogućeno im je da se izvaljaju ukoliko ih nešto svrbi ili su znojava;
da se češu o drvenu ogradu ili drveće kako bi ubrzala linjanje na proleće i u jesen;
Da grickaju i češkaju jedni druge kad god im se prohte,
a ako ih zasvrbi stomak ili unutrašnja strana nogu češu se o ţbunje.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Negu kože i dlake
pranje
četkanje
češanje
šišanje
brisanje
Negu kopita
čišćenje
obrezivanje
potkivanje
zaštitno
premazivanje i
farbanje
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
OSNOVNA OPREMA SA HIGIJENU KONJA
Ĉišćenje ne predstavlja brzo i blago prelaţenje konjskog tela četkom.
Naprotiv, to moţe potrajati pola sata, a još bolje 45 minuta da bi se obavilo kako
valja.
Pribor za čišćenje sastoji se od: tvrde četke,
meke četke,
metalne češagije,
gumene ili plastične četke,
češlja za grivu i rep,
pamučne krpe, sunðera, švica (posebne sprave za skidanje viška vode ili znoja) i
noţa za kopita.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Tvrda četka koristi se samo za uklanjanje površinskog sloja blata i prljavštine i
nikad se ne upotrebljava na osetljivim delovima konjskog tela, kao što su glava,
stomak i unutrašnja strana nogu.
Ne treba njome čistiti ni grivu i rep, pošto kida i krza dlaku.
Mekom četkom se odstranjuje masnoća i prašina sa koţe i dlake, četku treba kruţnim pokretima dobro pritisnuti, da bi se posle nekoliko zamaha iz nje istresala
prašina trljanjem o metalnu češagiju, ili otresanjem o tlo.
Ĉišćenje se završava krpom kojom se prelazi preko konjskog tela kako bi dlaka
dobila konačan sjaj.
Oči i nozdrve brišu se vlaţnim sunðerom.
U vreme linjanja, kruţnim pokretima izvedenim plastičnom ili još bolje gumenom
nazubljenom četkom uklanja se najveći deo opale dlake, a ujedno se i konj
masira, što poboljšava cirkulaciju krvi.
Griva i rep raščešljavaju se češljem, dok se prljavština iz kopita odstranjuje noţem
za kopita bar dva puta dnevno.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Za vreme čišćenja ne treba stavljati rukavice, budući da se samo vrhovima prstiju
mogu napipati eventualne kvrţice ili slične promene na koţi.
Rukama se, nadalje, uvek prelazi i preko konjskih nogu, kako bi se utvrdilo da nema
otoka ili mesta koja su toplija od drugih, što moţe biti znak bolesti zglobova, tetiva,
ligamenata itd.
Noge su, ako je sve u redu, hladnije od drugih delova tela, na njima nema nikakvih
ispupčenja, tetive su čvrste i zategnute i konj ne pokazuje nikakav otpor na
prelazak šake.
Kod periostitisa mlaðih galopera ("šinbajn"), na primer, dovoljno je samo lagano
preći šakom preko prednje ivice cevanice da bi se isprovocirao bol i otpor.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Ĉišćenju nogu od blata mora se posvetiti posebna paţnja, da ne bi došlo
do zatvaranja pora na koţi i posledičnog zapaljenskog procesa.
Uklanjanje blata, a posebno prljave prostirke iz kopita takoðe je veoma
značajno, pošto vlaga i prljavština mogu izazvati truljenje.
Svakih par dana se, pri tom, kopita maţu specijalnim uljem ili mašću.
Pri čišćenju glave, ular se skida i stavlja konju oko vrata.
Valja paziti da se četkom ne udare osetljiva prednja strana glave i oči.
Vime kobila se pere vlaţnim sunðerom, kao i spoljašnji delovi polnih organa
muških ţivotinja.
Ako se o higijeni ne vodi dovoljno računa pa doðe do nakupljanja masti i
prljavštine, konju moţe biti oteţano, čak i bolno da mokri.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Pranje blatnjavih nogu i stomaka često je neophodno da bi se uklonila
ulepljena i vlaţna prljavština, ali kompletno kupanje preporučljivo je
isključivo u letnjim mesecima, kada je i spoljašnja temperatura visoka i
voda za kupanje mlaka.
U hladno doba godine, konj koji se vrati sa treninga blatnjavih nogu,
stomaka i repa, moţe se jednostavno pustiti da se osuši kako bi se
stvrdnuto blato odstranilo četkom.
Najbolje je oprati ionako vlaţne, hladne i prljave konjske noge, obrisati ih i
osušiti, a onda staviti štalske bandaţe, da bi ţivotinji bilo toplo.
Ovo sve naravno vaţi samo kada u štali nema kupatila ni solarijuma.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Noge se peru tekućom hladnom vodom pomoću creva, brzo i temeljno, bez
upotrebe bilo kakvog sapuna ili deterdţenta.
Posle toga moraju se osušiti što brţe, najbolje trljanjem suvom piljevinom koja upija
vlagu ili eventualno peškirom.
Ĉim se dlaka na nogama osuši, čisti se od piljevine i stavljaju se štalski
bandaţi.
Ponekad se prilikom pranja nogu koristi i blagi sapun ili šampon, naročito kod
konja belaca ili sivaca na kojima se prljavština lako uočava.
To se odnosi i na grivu i rep koji se lako maste
Na opšti izgled konja puno utiče stanje u kome se nalaze griva i rep, pa im se mora
ukazivati više paţnje od svakodnevnog rutinskog češljanja.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Rep će izgledati mnogo lepše ukoliko se bandaţira elastičnim bandaţem
koji se namotava ujednačeno i čvrsto, ali ne uz previše zatezanja, od
korena do vrha, pa ponovo ka korenu.
Ako se bandaţ prethodno pokvasi, dlake iz repa će se još bolje namestiti i
delovati urednije.
Na konjskom repu bandaţ ne bi smeo da se drţi duţe od tri do četiri sata,
a skida se jednostavnim povlačenjem nadole da se poloţaj dlake ne bi
promenio.
Konj bez sumnje najatraktivnije izgleda ukoliko su mu i griva i rep upleteni,
ali tu tehniku nije lako opisati i najbolje je naučiti je od nekog ko je iskusan
u poslu.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KONJA
Ĉišćenje i nega kopita je posebno vaţan deo svakodnevne nege konja i počinje u
najranijem uzrastu ţdrebeta, budući da od toga zavisi normalan rast roţine i
eventualno ispravljanje nepravilnosti u hodu.
Kod ţdrebadi kopita brzo rastu i roţina relativno brzo postaje sve jača i čvršća,
zbog čega je neophodno da se već u uzrastu od mesec dana kopita paţljivo
pregledaju i po potrebi obrezuju.
To, naravno, treba da obavi osoba koja se dobro razume u posao.
Kopita odraslih konja valja pregledati i po potrebi obrezati bar jednom mesečno,
budući da se ne troše istom brzinom kod svih konja.
Po završetku treninga ili po povratku s ispusta, ali i pri izlasku iz štale, prljavština iz
kopita se uklanja specijalnim noţem - euframerom.
Ovom alatkom odstranjuju se zaglavljeni kamenčići, blato, stajsko ðubre i druge
vrste prljavštine.
Konji se moraju drţati na čistoj i suvoj prostirci, jer vlaga i amonijak iz mokraće
nagrizaju roţinu.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
Da bi se u toplim danima sprečilo preterano isušivanje kopita, tokom noći
se u šupljine tabana moţe staviti vlaţna ilovača pomešana s plevom ili,
ukoliko je dostupna, goveða balega.
Ovaj postupak se preporučuje i par dana pre potkivanja, kako bi kopita
bila mekša, obrada manje naporna, a potkivačev posao lakši.
Naime, krta kopita pucaju. Da bi se to izbeglo, preporučljivo ih je jednom
do dva puta nedeljno mazati neslanom svinjskom mašću, ili nekim od
industrijskih preparata.
To je najbolje uraditi nakon vraćanja u štalu, pranja i sušenja kopita, posle
čega konji duţi deo dana provode u štali.
Kopita se ne smeju strugati noţem ili ribati peskom, pošto se tako moţe
oštetiti roţina.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
Da bi se zaštitili od povreda u radu po tvrdom terenu, što znači da bi se učinili
upotebljivijim, konji se potkivaju.
Generalno govoreći, grla koja imaju dobra, zdrava i jaka kopita, mogu raditi i
bez potkovica. Ipak, neophodno im je s vremena na vreme obraditi kopita.
Kako je teren na kome konji rade retko idealan, potkivanje je neophodno jer
se na taj način kopito štiti od oštećenja, pucanja roţine i preteranog trošenja.
Potkivanjem se kopito lišava neposrednog dodira sa zemljom, a samim tim i uticaja
koji taj dodir na njega ima.
To, meðutim, povlači i negativne posledice: izostanak neposrednog pritiska na
taban i ţabicu ugroţava kopitni mehanizam, čime se usporava cirkulacija krvi i
redukuje ishrana kopita.
Osim toga, bez neposrednog dodira sa zemljom, kopito teško prima potrebnu
vlagu.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
Potkivanje i obrezivanje kopita je veština i zanat.
Dobar potkivač moţe stručnim radom da ispravi mnoge nepravilnosti u
hodu, kao što su, recimo,
kresanje (sudaranje prednjih ili zadnjih nogu, odnosno udaranje zglobova
kopitama),
ustizanje (hvatanje prednjih kopita zadnjim), ili
neravan hod prednjih nogu.
S druge strane, loš i nestručan potkivač moţe uništiti ili poremetiti i
najpravilniji i najsigurniji korak.
Zato se konj uvek paţljivo posmatra pre i posle potkivanja, u mirovanju,
hodu i kasu
procenjuje se njegov telesni sklop, stav i pokreti nogu,
oblik i opterećenje kopita i
poloţaj kopita prema putici, eventualno
stara potkovica koja govori o kopitnom mehanizmu trenja, stupanja i oslanjanja.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
Znaci da je zamena potkovice obavezna: može biti loše
postavljena, tako da kraci pritiskaju žabicu kopita (A), može biti jako
izlizana (B), ekseri se ne vide na spoljašnjem zidu kopita, pa
potkovica može da padne (C). Potkovica može biti loše oblikovana i
centrirana, pa konj nepravilno hoda, ili oseća bol.
Vrsta potkovica zavisi od rase i namene konja, one mogu biti napravljene od gvoţða,
čelika ili
aluminijuma, različitog oblika i teţine u zavisnosti od upotrebe grla.
Za potkivanje trkačkih konja koriste se lagane potkovice koje ne uvećavaju teret koji
konj treba da nosi.
Potkovice vučnih grla su lakše od potkovica za radne konje, koje su opet lakše od
potkovica konja namenjenih prevozu teških tovara.
Najduţe traju čelične potkovice, koje su i najskuplje.
Jahaći konji najčešće se potkivaju ravnim potkovicama bez štulni, a vozni
potkovicama sa štulnama, pri čemu se za konje za brzu voţnju u lakim kolima
koriste lakše ploče.
Najteţe potkovice upotrebljavaju se za teške konje koji sluţe za vuču velikih tereta
(hladnokrvnjake) i one obično s prednje strane imaju čelične hvatače - grifove.
Da se konji zimi ne bi klizali, opet, potkivaju se potkovicama koje imaju oštre štulne -
male dodatke, obično četvrtastog oblika, koji se po potrebi stavljaju i skidaju, a
zavrću najčešće po dva na svaku potkovicu.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
Potkov se obnavlja svakih šest nedelja.
Dve do tri noći pre potkivanja preporučljivo je umetnuti u taban vlaţnu
ilovaču pomešanu s plevom ili goveðu balegu, kako bi kopito omekšalo, a
samim tim obrada i doterivanje bili lakše i bolje izvodljivi.
Pri potkivanju se s konjem mora postupati oprezno i blago.
Da bi se grlo na vreme naviklo na pregled kopita i potkivanje, još kao
ţdrebe treba da se navikne na podizanje nogu.
Prilikom pregleda kopita kod ţdrebadi preporučljivo je da se oprezno
kucka po roţini, da bi lakše prihvatilo kovanje i zakucavanje eksera koje će
kasnije uslediti.
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI
KONJA
ĈIŠĆENJE I NEGA KOPITA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA OSNOVNI POSTUPCI POTKIVANJA
SMEŠTAJ I NEGA KAO FAKTOR DOBROBITI KONJA
Pravilno potkovano kopito:
Obe strane su iste visine
Potkovica duţa od kopita za
oko 6cm
Kopito ima isti ugao kao i
kičica
Ekseri izlaze oko 19 do
25mm iznad ivice potkovice i u
jednoj su liniji
Ivice potkovice su šire od
ivice kopita za 1 do 1,5mm
IZGLED PRAVILNO
POTKOVANOG KOPITA
TRANSPORT KONJA