MAŠINSKI FAKULTET

Smjer: Opće mašinstvo

Predmet: Mjerna tehnika

SEMINARSKI RAD

Tema: Mjerenje temperature

Predmetni profesor: Student:

Doc.dr. Samir Lemeš Smajić Vernesa

Zenica, maj 2014.

Rezime:

Tema mog seminarskog rada je „mjerenje temperature“. U uvodnom dijelu dala sam neke osnovne informacije o temperaturi kao fizičkoj veličini- Temperatura je osobina toplote, koja omogućava da toplotna energija prelazi s toplijeg tijela na hladnije.

U daljem tekstu spomenula sam temperaturene skale (Kelvinova, Calsiusova, Fahrenheitova i Rankineova). Kao glavni dio ovog seminarskog posvetila sam mjernim uređajima za temperaturu-termometri. Spomenula sam osnovne vrste termometara (stakleni, infracrveni pirometar, bimetalni, plinski... ).

U završnom dijelu dala sam neke osnovne informacije o kalibraciji i popravci ovih mjernih uređaja.

Ključne riječi:

Temperatura, termometri, temperaturne skale, kalibriranje

MJERENJE TEMPERATURE

Uvod:

Temperatura je toplotno stanje neke stvari. Ona ovisi o tome koliko toplote sadrži neko tijelo određene mase i pritiska. Temperatura ne može prelaziti sa tijela na tijelo, nego prelazi toplota a temperature se izjednačavaju, i kao takva očituje se na niz načina. Tako povišenje temperature uzrokuje promjenu mjera tijela. Sa porastom temperature produžuje se npr. metalni štap, smanjuje kaučukova nit, plinovi povečavaju svoju zapreminu itd. Promjena temperature uzrokuje promjenu električnog otpora vodića ( pri višim temperaturama otpor bakarne žice je veći, a ugljenog štapa manji). Također promjena temperature uzrokuje promjenu agregatnog stanja tvari (pri niskim temperaturama voda se skraćuje, dok pri višim ona je u tekućem stanju, a pri još višim prelazi u paru).

Mjerenje temperature u današnjem industrijskom okolišu obuhvaća široku paletupotreba i zahtjeva . Za ispunjavanje ove široke lepeze potreba proces kontrolira je razvio veliki broj senzora i uređaja za obradu tih zahtjeva . Temperatura je vrlo kritičan i široka mjerena varijabla za većinu inženjerskih strojarstva . Mnogi procesi moraju imati pratnju i kontrolu temperature . To može varirati od jednostavnog praćenja temperature vode motora ili opterećenje uređaja , ili kao kompleks mjerenje temperature kod zavara laserskog zavarivanja. Teža mjerenja su temperatura dima plina od pogonskih stanica ili visoke peći ili ispušnih plinova od raketa može biti teško za pratiti . Mnogo su češće temperatur tekućine u procesima ili podrška za aplikacije, ili temperatura tvrdih predmeta kao što su metalne ploče , ležajevi i osovine u komadu strojeva .

Definicija:

Temperatura je osobina toplote, koja omogućava da toplotna energija prelazi s toplijeg tijela na hladnije. Toplota je oblik energije, dok je temperatura stepen zagrijanosti nekog tijela, odnosno nivo toplotne energije.

Postoje četiri temperaturne skale i to:

1) Kelvinova skala (jedinica K, Kelvin) je temeljna temperaturna skala SI-mjernog

sustava. To je tzv. "apsolutna" ili "termodinamička" temperaturna skala, jer joj je ishodište na apsolutnoj nuli.

2) Celsiusova skala (jedinica °C, stupanj Celsiusa, Celzijev stupanj) je stara i najraširenija skala koja se je održala jer je prilično spretno definirana - ima vrijednost 0 na ledištu vode i vrijednost 100 na vrelištu vode, sve pri pritisku 1,01325 bara (760 mmHg). Zove se "relativna" skala jer su obe tačke proizvoljno odabrane.

3) Fahrenheitova i Rankineova skala su vrlo slične gornjim dvjema skalama. Iako je prvobitna definicija Fahrenheitove skale bila prilično egzotična i zapravo loše odabrana, to je kasnije ispravljeno tako da je skala definirana vrijednošću 32 na ledištu vode i vrijednošću 212 na vrelištu vode, sve pri pritisku 1,01325 bara. Time je skala postala jednoznačno definirana i povezana s Celsiusovom.

Preračunavanje temperatura izraženih u različitim skalama može se izvršiti s pomoćuizraza:

a) Kelvinova i Celsiusova skala

T(K)= [ϑ(˚C)+273,15(˚C) ] ϑ(˚C)= [T(K)-273,15(K) ]

b) Celsiusova i Fahrenheitova skala

ϑ(˚C)= [ϑ(˚F)-32(˚F) ] ϑ(˚F)=[ϑ(˚C)+32(˚C) ]

c) Rankineova i Fahrenheitova skala

T(R)= [ϑ(˚F)+459,57(˚F) ] ϑ(˚F)= [T(˚R)-459,57(˚R) ] [footnoteRef:2] [2: Uzeto http://www.scribd.com/doc/85450552/temperatura]

HISTORIJA UREĐAJA ZA MJERENJE TEMPERATURE

Prvi uređaj za mjerenje temperature je 1597. godine napravio Galileo Galilei (1564-1642), kojim je mogao ustanoviti manju ili veću zagrijanost zraka. Francuski fizičar Guillaume Amonton (1663-1705) je 1703. godine usavršioi napravio zračni termometar i uveo termodinamsku skalu. Njemački fizičar iz Gdanjska Danijel Gabriel Fahrenheit (1686-1736) je1715. godine napravio živin termometar i predložio temperaturnu skalu kod koje je temperatura topljenja leda +32°F, a temperatura kljčanja vode+212°F. Francuski fizičar Reomir je 1736. godine predložio temperaturnu skalu kod koje je temperatura topljenja leda 0°R, a temperatura ključanja vode na temperaturi 80°R.Švedski astronom iz Uppsale Anders Celzijus (1701-1744) je 1740. Godine predložio skalu kod koje je temperatura topljenja leda 0°C, a temperatura ključanja vode 100°C. U anglosaksonskom mjernom sistemu koristi se i Rankinova skala.Temperaturni interval kod ove skale je 1K=1,8°Ra, trojna tačka vode je na temperaturi 491, 69°Ra.Međunarodni komitet za mjerenje i težine preporučio je u SI-sistemu dvije skale: apsolutnu termodinamsku temperaturnu skalu, koju je 1851. Godine predložio britanski naučnik William Thopson lord Kelvin (1824-1907) poznata kao Kelvinova skala, i praktičnu skalu od sto stepeni, poznatu kao Celzijusova skala.Mjerenje temperature u objema skalama može se vršiti u objema skalam a može se vršiti u kelvinima [°K] ili u celzijusima [°C] u zavisnosti od prihvaćenog položaja nule na mjernoj skali. Od 1954. godine Međunarodni komitet je preporučio da referentno stanjena Kelvinovoj temperaturnoj skali bude 273,16° K, gdje sve tri faze vode(čvrsto - tečno - parno) koegzistiraju u ravnoteži na pritisku 1 atm.Takvo stanje je nazvano trojno stanje ili trojna tačka. Voda se ledi na temperaturi 273,15 K i pritisku 1 atm, što odgovara 0°C na Celzijusovoj skali.

MJERNI UREĐAJI

Uređaji za mjerenje temperature nazivaju se termometri. Oni se međusobno razlikuju kako po principu na kojem se zasniva njihov rad, tako i prema mjernom prdručju ka kojem se mogu primjeniti. Mjerenje temperature u praksi izvodi se raznovrsnim termometrima, u zavisnosti o kojoj se temperaturi radi i da li je primjena labaratorijska, industrijska ili za neke druge svrhe.

U tabelarnom prikazu su date vrste termometara prema mjernom principu kao i mjerna područja u kojima se mogu koristit.

VRSTE TERMOMETARA

PODRUČIJE PRIMJENE U ˚C

Uobičajeno Manje uobičajeno

Stakleni termometar

200-750

Štapni termometar

30-1000

Bimetalni termometar

30-400

160-550

Opružni termometar

-punjen tekućinom

-na pritisak pare

30-600

200-360

Elekrtični termonaponski termometar

220-550

Do 1000

Otpornički termometri

200-550

Radiacioni pirometri

Do 1600

Termometar (grč. θέρμη "toplo" + μετρέω "mjerim") je uređaj koji mjeri temperaturu ili temperaturni gradijent, koristeći razne principe.

Termometar ima dva važna dijela:

· senzor (osjetilo), na kojem zbiva neka fizikalna promjena vezana s promjenom temperature;

· konverziju fizikalne promjene u čitljivu vrijednost (npr. skala na živinom termometru).

Termometri se dijele na dvije skupine po poznavanju procesa koji stoji iza fizikalne promjene:

· Primarni termometri koriste svojstvo tvari koje je toliko dobro poznato da se temperatura može točno izračunati bez nepoznatih vrijednosti, npr. na bazi jednadžbe stanja plina.

· Sekundarni termometri su prikladniji za korištenje i češće se koriste, a uglavnom su i osjetljiviji. Kod njih poznavanje procesa nije dovoljno, termometar je potrebno kalibrirati prema primarnom termometru.

VRSTE TERMOMETARA

Stakleni termometri rade na principu širenja tečnosti i stakla.Živin termometar je najviše nalazi u jednom kuglastom ili cilindričnom spremniku. Spremnik je uliven u dugu tankustaklenu kapilarnu cjevčicu. Na gornjem kraju kapilare nalazi se proširenje,u koje može da uđe živa, ako se pređe maksimalna temperature.

Obično se živa primjenjuje do 300˚C,jer kod 360˚C ona več ključa.Termometri od kvartnog stakla se koriste do 750˚C(međutim postoji opasnost od eksplozijeradi visokog pritiska do 100 bara živine pare i gasa u termometru).

Prema namjeni i izvedbi moguće je napraviti nekoliko različitih podjela staklenih termometara,pa prema tome imamo:

1.Industrijski-pod industrijskim termometrima podrazumijevaju se oni stakleni termometri koji su montirani u posebene zaštitne oklope i primjenjuju se tako da se fiksno instaliraju u cjevovode ili razne posude i postrojenja.

2.labaratorijski-su u normalnoj izvedbi od stakla,bez zaštitnog oklopa.U ovu kategoriju termometara spada čitav niz termometara koji se koriste za povremenu kontrolu temperature u raznim industijskim procesima i tehnološkim operacijama.

3.kliničke

Slika 1. Stakleni termometar (4)

Štapni termometar

Princip rada štapnog termometra zasniva se na širenju krutih tijela pod djelovanjema temperature. Ako se uzmu dva štapa iste dužine,ali od različitih materijala i zajedno urone u medij čija se temperatura mjeri. Preciznim mjerenjem lahko se ustanovi da porastom temperature nastaje razlika u dižini štapova, tj.dužina jednog štapa se mjenja brže od dužine drugog štapa.Što je promjena temperature veća,veća je i razlika dužina, što se može iskoristiti za mjenje temperature. Kod štapnih termometara minimalne temperature nisu tačno definisane principom mjerenja,dok su maksimalno ograničene promjenama u materijalu na višim temperaturama(mjernja idu i do1000˚C).

Prednosti štapnih termometara:

· Jednostavna izrada

· Postizanje velikih sila

· Mogućnost izrade veće skale i nije potrebna dodatna energij za rad ovih termometara

Slika 2. Štapni termometar (7)

Princip rada štapnog termometra. Pomoću kazaljke (k) koja je učvršćena na osnovice (1) i (2)određ uje se razlika istezanja izmeđuštapa (š) i cijevi (c)

Na slici 2. prikazan je termometar kod kojeg jeumjesto dva štapa upotrebljena cijev od jednogmaterijala, a u nju je stavljen štap od drugogmaterijala. Kazaljka postavljena u ležajeve 1 i 2 pokazuje promjene temperature.

Bimetalni termometar

Ova vrsta termometara poznata je po svojoj primjeni u termostatima.Na slici 3. je dat takav instrument.

Slika 3.Bimetalni termometar (4)

Bimetalni termometri također rade na principu širenja metala, ali tako, što se dvije metalne trake sa različitim koeficijentima istezanja uvijaju jednu u drugu, te kod promjene temperature jedna traka se rasteže više dok druga manje, što urokuje savijanje u jednu stranu. Taj se otklon prenosi mehaničim sistemom poluga i zupčanika na kazaljku instrumenata čija je skala izražena u stepenima Celzija.

Prednosti bimetalnih termometara su :

· Jednostavna izvedba

· Relativno niska cijena

· Pregledna skala

· Pouzdanost u radu i lako podešavanje tačnosti

Nedostaci bimetalnih termometara su :

· Nemogućnost daljinskog pokazivanja

· Relativno usko mjerno područje

· Neprimjenljivost pri izradi automatskih regulatora i pisača

Bimetalni termometri često se koriste u prehrambenoj industriji. Bimetalni termometri nisu prikladni za proizvode koji se brzo zagrijavaju ili hlade. Ovaj termometar je obično osjetljiv na stalno korištenje i stres na stabljike, koje mogu utjecati na napetost unutarnjeg svitka. Bimetalni termometri trebaju biti umjereni dnevno kako bi se osigurala tačnost.

Opružni termometri

Punjeni tekućinom

Opružni termometri koriste svojstvo širenje tekućine usljed promjene temperature kao i stakleni termometri. Prednost ove vrste termometara je u tome što indikator ne mora biti postvaljen na samom mjernom mjestu, nego može od njega biti udaljen. Opružni termometar se sastoji od metalnog rezervoara napunjenog tekućinom (živa), kao detektora, i od spiralne savijene čelične elastične cijevi, odnosno Burdonove cijevi i tanke čelične kapilarne cijevi koja može biti kraća ili duža. Porastom temperature tekućina u rezervoaru detektora se širi i kroz kapilarnu cijev nadire u opružnu cijev indikatora, čime izaziva njeno opružanje, odnosno kretanje njenog slobodnog kraja.

Slika 4. Opružni termometar punjen tekućinom (4)

Osnovne karakteristike i izvedbe elemenata opružnog termometra su :

· Detektori- sa obzirom na podrućje primjene i prilično velike zahtjeve koji se postavljaju za opružne termometre punjene tekućinama, detektori moraju zadovoljavati sljedeće: dimenzije detektora što manje, površina detektora mora biti što veća, odvod topline u aksijalnom smjeru mora biti malen.

· Indikator-kod opružnih termometara kao indikator temperature služi spriralno savijanje čelične opružne cijevi, odnosno Burdonova cijev.

· Kapilarna cijev- ona povezuje tekućinu u opružnoj cijevi indikatora sa tekućinom u rezervoaru detektora.

Tekućina Temperaturno mjerno područje

Pentan -20÷ +20°C

Alkohol -110÷ +50°C

Toluol -70÷ +100°C

Živa bez plinskog punjenja -30÷ +280°C

Živa s plinskim punjenjem -30÷ +750°C

Opružni termometri na pritisak pare

Osim opružnih termometara kod kojih je čitav sistem potpuno ispunjen tekućinom, u primjeni se nalaze termometri koji su djelimično ispunjeni nekom lahko isparljivom tekućinom, dok je ostali dio sistema ispunjen parom dotićne tekućine. Promjenom temperature detektora mjenja se pritisak pare tekućine kojom je ispunjen detektor. Ta promjena pritiska koristi se za mjerenje promjene temperature. Za punjenje detektora koriste se obično ove tekućine: propan(-40 do +100˚C), klormetil(-20 do +140˚C), sumporni dioksid(0 do +160˚C),eter(40 do +180˚C),benzol(+100 do +300˚C),voda(+100 do +375˚C).

Prednosti opružnih termometara koji rade na pritisak :

· Na osjetljivost na kolebanje okolne temperature

· Velika sila na kraju Burbonove cijevi

· Razvučena skala prema kraju mjernog područja

Nedostaci opružnih termometara koji rade na pritisak:

· Osjetljivost kapilara na mehanička oštečenja

· Mala je osjetljivost u početku mjernog područja

Slika 5. Opružni termometar na pritisak pare (9)

Plinski termometri

Plinski termometar je fizikalni mjerni uređaj za mjerenje temperature, koji djeluje na načelu rastezanja idealnog plina. Plinski termometri se u praksi ne uporabljavaju. Plinski termometar se često koristi za kalibraciju drugih termometara.

Slika 6. Djelovanje plinskog termometra (4)

Plinski termometar je slične konstrukcije kao i termometri punjeni tečnošću, samo što je punjenje ovog termometra izvedeno nekim inertnim gasom.Mjerenje termodinamičke temperature T ovim termometrom svodi se na precizno mjerenje pritiska i volumena plina u zatvorenoj posudi, pri čemu kao osnovu koristimo jednačinu stanja idealnog gasa.

Gdje su: p-pritisak posude pri referentnoj temperaturi Tr

V-volumen posude pri referentnoj temperaturi Tr

Referentna temperaturna tačka je polazište plinske termometre Tr=Tt=273,16 K.

Mjerenje termodinamičke temperature T ovom metodom sastoji se iz izmjerenog pritiska p i volumena V plina u dva različita temperaturna stanja,npr.jedno je pri vrijednostima T, p, V, a drugo pri vrijednostima Tr, pr, Vr. Pri tome masa plina mora da bude jednaka u oba stanja, tj.m=const.Plinski termometar se sastoji od staklene i metalne nepropusne posude koja je uronjena u tvar čiju termodinamičku temperaturu mjerimo. Na posudu je pomoću posebne cijevi (kapilarne priključen manometar za mjerenje pritiska. Posuda i kapilara su napunjene radnim plinom za koji vrijedi jednačina stanja pV=mRT

Slika 7. Plinski termometar (9)

Električni dodirni termometri

Prikazivanje promjene otpora metala ili poluvodiča kao i promjene termoelektričnog napona kod metala ili legura metala su najčešći postupci mjerenja temperature. Mjerno područje, tačnost i dinamika mjerenja suopćenito bolji nego kod mehaničkih sistema. Troškovi i cijena su veći zbogelektrične obrade signala. 1821. godine Seebeck je otkrio novu pojavu. Spojio je dvije žice od različitih materijala (npr. željezo i bakar) i spojio njihove slobodne krajeve, slika 5.Spojena mjesta je označio sa t1 i t2. Kada je zagrijavao jedan od ta dva spojna mjesta, dok je držao na sobnoj temperaturi, ustanovio je da kroz taj zatvoreni strujni krug teče električna struja.

Slika 6. Termospoj od bakra i željeza (3)

Električni spok prikazan na slici 6.naziva se termo spoj ili termopar,a električni napon koji se stvara naziva se termoelektrični napon ilitermonapon.Da bi se mogao mjeriti termonapon koji nastaje djelovanjem temperature,u električni krug termonapona potrebno je uključiti i instrumente za mjerenje.Time se stanje komplicira,jer sad uz dva metala,u električnom krugu termonapona ulazi i metal od kojeg je napravljen instrument.Najjednostavniji način mjerenja temperature pomoću termonaponskog termometra prikazan je na slici 6.

Otpornički termometar

Otpornički termemotar ima ugrađen otporni osjetilni element. Promjena temperature ima za rezultat promjenu električnog otpora. Otpor se mjeri na dva načina: pomoću Wheatstoneova mosta ili pomoću dva jednaka svitka od kojih je jedan spojen s poznatim otpornikom, a drugi s termootpornikom čiju temperaturu tražimo.

Slika 7. Otpornički termometar (4)

Veza između otpora i temperature može se izraziti jednadžbom:

R=a+b+ct2

gdje su: R-otpor

t-temperatura

a,b,c-konstante.

Prednosti otporničkih termometara:

· Velika tačnost i pouzdanost mjerenja

· Efikasno mjerenje temperature u blizini okoline

· Mogućnost mjerenja na veoma velikim udaljenostima

Nedostaci otporničkih termometara:

· Mehanička osjetljivost mjernog otpornika

· Vlastito zagrijavanje mjernog otpornika

· Neophodnost napona za napajanje

Infracrveni pirometar

Infracrveni pirometar je profesionalni uređaj za beskontaktno mjerenje površinske temperature. Naročita obilježja infracrvenog pirometra su: svjetla laserska tačka, veliko mjerno područje i podesivi faktor emisije. Zahvaljujući visokom optičkom omjeru (udaljenost prema promjeru mjerne točke) od 50:1 moguće je mjerenje manjih objekata na većem odstojanju. Nadalje, na ovom uređaju je interesantan minimalni promjer mjerne tačke od samo 6 mm kod odstojanja od 30 cm. Tako je moguće izmjeriti temperaturu također i malih objekata.

Slika 8. Infracrveni termometar (4)

Termometri zračenja

Kod termoelemenata, iznad 1600˚C moguće je mjeriti temperaturu jedino na osnovu zakona o zračenju.Prednost je pri tom ta, da detektor temperature-pirometat ne mora biti stavljen u prostor, od koga se određuje temperatura, odnosno u toplotni izvor. Kod pirometara na zračenje imamo objektivno odrađivanje temperature na principu prenosa toplote zračenjem na sondu-termoelement u instrumentu. Uopšteno,svako zračenje je definisano energijom zračenja i talasnom dužinom.

Specijalne metode mjerenja temperature

Segerovi štoci- U tehnološkim procesima i operacijama, gdje je važna konačna temperatura, upotrebljavaju se stošci izrađeni od raznih silikata. Ovi se stošci omekšavaju na određenoj temperaturi, a vrh im se savija prema podlozi. Kad vrh dotakne podlogu, postignuta je temperatura za koju je stožac predviđen. Segerovi stošci se naručito primjenjuju u keramičkoj industriji i to za temperaturu između 600C i 1200C. Tačnost mjerenja iznosi od +/- 20 do +/-300C. Važno je pomenuti da omekšanje stožca ne zavisi samo od konačne temperature nego i od vremena izlaganja toj temperaturi. Sistem tri konusa: konus vodič, konus pucanja i konus zaklona.

Metalna tjela za topljenje- služe na isti način kao i Segerovi stošci, a sastoje se od raznih legura. Dok Segerovi stošci imaju prilično širok raspon omekšanja, talište metalnih tijela za topljenje leži u granicama od +/-7C. Područje primjene je od 100C do 1600C.

Boje osjetljive na temperature- Izvjesni materijali, najčešće soli metala, mjenjaju boju u zavisnosti od temperature. To je iskorišteno za mjerenje površinske temperature. Utvrđivanje temperature jedne veće površine, npr.na zidovima peći izmenjivačima topline, kućištima strojeva i sl. postoje jedinstvene i složene mjerne boje. Ove boje se isporučuju u obliku praha, otapaju se u alkoholu i nanose na površinu čju temperature želimo izmjeriti. Temperatura se može očitati tek nakon pola sata, dok se boja počinje mjenjati poslije 2-3 min. Ukoliko promjena boje zaopčne odmah nakon nanošenja na površinu, tada je temperatura površine viša od one za koju se dotična boja može primjeniti. Neke boje koje su osjetljive na temperaturu: ružičasta/plava (40˚C), bijela/smeđa(175˚C), zelena/smeđa(1000˚C), siva/crnosmeđa(1200˚C).

Kontroliranje i baždarenje termometara

Tačnost mjerenje temperature sa nekim termometrom nalazi se u granicama dopuštenih tolerancija samo onda ako je sam instrument dobro podešen i ako je ispravno postavljen na mjernom mjestu. Održavanje i kontrola elekričnih pokazivača zahtjeva posebnu stručnost i opremu. Osim kontrole instrumenata u slučaju netačnog pokazivanja, potrebno je vršiti i baždarenje termometra. Za baždiranje termometara služe temperaturni standardi. Nekada su se radili plinski standardni termometri, a od 1927. za niže temperature upotrebljava se standardni platinski otporni termometar, a za više temperature mjerodavna je standardna tačna taljenja zlata (1063°C), jedna od tzv. sekundarnih fiksnih točaka. Termometri mogu biti baždareni u nekoliko temperaturnih ljestvica. Sam tehnološki proces ponekad može kazati na netačnost mjerenja temperature. Na veoma važnim mjestima se postavljaju dva termometra različite izvedbe. U slučajevima kada postoji opravdana sumnja u ispravnost termometara, mora se vršiti baždarenje.

Zaključak:

U ovom seminarskom radu analizirani su razni mjerni uređaji temperature, koji se temelje na raznim fizikalnim zakonima koji vladaju u prirodi.

Napredovanjem tehnike ukazuje se potreba za razvoj instrumenata za mjerenje temperature tako da svakim danom težimo do savršenstva u mjerenju kao i povečanju skale za mjerenje.

Za irzadu kvalitetnog mjereča potrebno je samo osjetilo i sklop koji će izmjeriti željenu veličinu na digitalnom mjernom instrumentu.

Literatura:

1. http://www.amt-metriks.ba/cms/index.php?infracrveni-termometa

2. http://www.unze.ba/download/SkriptaMetrologija.pdf

3. doc.dr. Nagib Neimarlija, TERMODINAMIKA, Zenica, 2001.

4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Temperatura

5. http://www.scribd.com/doc/35652284/Mjerenje-Temperature-u-Industriji-Amer-Avdic

6. http://www.scribd.com/doc/85450552/temperatura

7. http://www.exportpages.com.hr/proizvodaci/Plinski-termometri-1082399440-1.htm

8. http://web.mst.edu/~cottrell/ME240/Resources/Temperature/Temperature.pdf

9. https://www.extension.purdue.edu/extmedia/FS/FS-25-W.pdf

10. http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/nas/laboratorijske_vjezb e_%2007/3_temperatura.pdf

(2)