kranjčević, silvije strahimir - biografija i poezija

www.moje-lektire.com

Poezija

Silvije Strahimir Kranjevi

1. Biljeke o piscu Silvije Strahimir Kranjevi najsnaniji je hrvatski pjesnik do prvog svjetskog rata. Napustio

je studij teologije i sveeniko zvanje te je radio kao nastavnik i ravnatelj srednje trgovake

kole u Bosni. Suraivao je s glavnim knjievnim asopisima, ureivao je asopis Nada u

Sarajevu (1895. 1903.), a pored pjesama pie manje informativne i kritike lanke.

Kranjevi je jedan od rijetkih naih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svog

naroda i suvremena drutvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim

pjesmama kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne timai teoretski svoj

umjetniki credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono to titi i mui njegovo vrijeme.

Njegova djela: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme(1898.), Trzaji (1902.), Pjesme (1908.),

Pjesnika proza (1912.), Sabrana djela: Djela, I-IV (1993. 1934.)

2. Poezija Silvije Strahimir Kranjevi svoj umjetnii svijet otvara nacionalnim temama iz prolosti i iz

neposrednog zbivanja, proiruje ga dubljom drutvenom i opeovjeanskom tematikom,

zaokruuje ga filozofijskim i kozmikim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni,

potpuno nov i impresivan poetski nain bogatijim jezikom i svestranijim pjesnikim izrazom.

On je najizrazitiji hrvatski nacionalni pjesnik, ali bez romantikog patosa i programatskog

pozerstva, pjesnik irih - revolucionarnih perspektiva i tuma nekih osnovnih ovjekovih

preokupacija.

Tematika Kranjevieve poezije veoma je opirna, pisao je o svemu. U svojim pjesmama

pjesnik je najee iznosio osjeaje patnje uz koju se gotovo uvijek javljala magina elja


ljubavi. Kranjevi je kao osoba vrlo potivao pravdu i rad i stoga nije udno to je mnogo

pisao o radnitvu i pravdi. U radniku je Kranjevi pronalazio jamstvo bolje budunosti

ovjeanstva. Osim to je pisao o radnitvu, pravdi, ljubavi i patnji, u njegovim pjesmama

nailazimo na slike iz biblije. Kranjevi je preuzeo motive i likove iz Biblije npr. pjesma

Mojsije u kojoj pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromiljenosti. Mojsije je bio

biblijski prorok, voa i zakonodavac starih idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i

doveo ga u obeanu zemlju Hanaan. Meutim u tu zemlju nije uao.

Kranjevi je kao pjesnik bio poznat po svom pesimizmu o kojem su govorili mnogi. U

svojim pjesmama iznosio je svoja razmiljanja koja su esto bila sumorna, tmurna, crna,

nigdje toke svijetla i nade.

Ni mislit mi se nee,

Sve pepeo gledam svud,

On zasno je cvijee

I zapunio grud...

A preko njega strujne

Kadikad udan um;

To katkad cvili srce,

A ruga mu se um.

Kranjeviev pesimizam najvie se istie u njegove posljednje dvije zbirke - Trzaji i

Pjesme. Pesimizam je za Kranjevia vrlo bitan jer je ba zahvaljujui svom pesimizmu

ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao: Ja odvajam pesimizam ovjeka koji

osjeajui se uvreenim, neuspjelim traenjima harmonije u svijetu i samome sebi strasno

prokljinje i sebe i svijet; taj oblik pesimizma odvajam od beznadne potinjenosti muenjima

duha i tijela, koja su toliko obilna u naem svijetu i koja treba unititi. Kranjevi sigurno

nije spadao u one pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kritiara na neka njegova

djela.


Razvitak Kranjevieve poezije moe se razviti u nekoliko stupnjeva i razdoblja. Prvo se

javlja Kranjevi rodoljubni pjesnik, zatim Kranjevi buntovnik, te Kranjevi pjesnik

kozmikog poloaja ovjeka. I bez obzira na razvoj i napredovanje jedno je u Kranjeviu

ostalo isto, a to je stav prema bijednima:

Te on je ustao sa trula leita,

On - prezren, rope uzaludno,

I sad sa Kremlja ba u rusku gleda no,

O, nekud udno...udno..udno...

3. Misao svijeta Jedna od najboljih Kranjevievih pjesama zasigurno je pjesma Misao svijeta koju je

pjesnik napisao 1896. U njoj pjesnik iznosi motiv ojeanstva, ovjeanstva u usporedbi sa

svemirom, beskrajnim prostranstvom. U poetku pjesme Kranjevi spominje zvijezdu koja

negdje trepti i koju samo srce sluti.

Ima vjena zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti,

Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti.

Srce samo zvijezdu sluti - ideja je vjena, sama,

Adamovo tei pleme k njoj krvlju i suzama.

Zvijezda predstavlja savrenstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih elja, ona je ustvari

misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik se poziva na povijesne epohe koristei se simbolima

koji odreuju svaku epohu. Kree od Krista, uzimajuu kao simbol Getsematsku batu gdje je

poela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po bibliji Krist provodio posljednje trenutke

prije uhienja.

Sveta bato Getsemantska, sveta vodo od Kedeona,

Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?


Pjesnik nastavlja pjesmu pozivajui se na Staru Grku i Rim. Na kraju prvog dijela pjesme

Kranjevi izrie misao kojom iskazuje zasljepljenost ovjeanstva:

Il su lani ideali, ili lae ovo doba...

U drugom dijelu pjesme Kranjevi spominje radniku klasu, siromaan sloj drutva.

Smrdilo im elo uljem, smolom, lojom, jalovinom,

Starim gvoem i jo nekim izmetninom...

Upravo u tom drugom djelu dolazi do izraaja pjesnikov odnos prema radnitvu i radu, a i

njegova nada da e proletarijat pobijediti:

Nasmija se udni junak i sva zemlja porumenje

Takva rumen tele se vidi kad se smjei zora rana,

Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljepeg dana.

Die desnu junak dobar, preko neba noktom manu,

Oblaine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem!

A oblaci to su bili osni, teki, ledni, gusti.

Sa zemljice vjkovi ih isparili muni, pusti!

Pa su krili onu zvijezdu to je ljudsko srce sluti.

4. Moj dom Najznaajnija Kranjevieva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma Moj Dom koja se

ujedno smatra jednom od najboljih Kranjevievih pjesama uope. Ve je prije pjesnik u

nekim svojim pjesmama, poput Utjehe i Plae pravde, najavio motive koje je kasnije vjeto

unio u pjesmu Moj Dom. Pjesnik ovom pjesmom iskazuje svoju ljubav prema domovini,

ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu:


Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

I... gutam svoju bol!

On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:

O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!

Prije Kranjevia pisane su takoer rodoljubne pjesme, naroito u knievnosti ilirizma.

Najpoznatija pjesma tog razdoblja je Hrvatska domovina Antuna Mihanovia. Mihanovi

prolost svoje domovine slavi stihovima:

Oj junaka zemljo mila

Stare slave djedovino.

Za razliku od Mihanovia Kranjevi hrvatsku povijest prikazuje ovako:

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,

Nepogaene gore i aren ulistane

I morske vile dah

Daljnim usporeivanjem Mihanovieve Hrvatske domovine i Kranjevieva Doma

pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanovi slavi hrvatske ravnice, planine i

nebo:

Mila, kuda si nam ravna


Mila, kuda si planina

Vedro nebo, vedro elo

Kranjevi opisuje jedro koje nad umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more koje mu

posveuje grud:

I jedro gdje joj bojno nad umnu strmi pjenu

U pola mora ir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more

Posveuje mi grud...

Svi ovi stihovi dokazuju Kranjevievu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu

stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.

5. Moj dom

Tema: domovina kao nedodirljiva i sveta

Ritam: Umjeren

Rima: Unakrsna

Jezik: Starohrvatski (19. st.)

O djelu:


Ovo je lirska domoljubna pjesma. Pjesma govori o poistovjeivanju pjesnika i domovine, o

domoljubnim osjeajima, o prolosti i povijesti, o krajoliku, o hrvatskim velikanima, o snu, o

slobodi...

Pjesnik domovinu doivljava kao raj, boanstvo, cvijet, vijenac snova, kao prolost i

sadanjost, kao stan zvijezda. Domovinu nosi u srcu i sanja o njenoj slobodi. Raspon osjeaja

u ovoj pjesmi kree se od zanosa, enje, divljenja, ushienosti, do sjete i bola. Smjenjuju se

motivi koji su vezani za krajolik, prolost, narod, jezik, narodne velikane, slobodu i pravdu.

Pjesnik izraava ljubav prema domovini, narodu, zemlji, te svoje osobne osjeaje i misli

svoga naroda. Pjesma je osobna ispovijed pisca, izraava patnju i bol, i u osnovi ima

nehimnian ton iako ima vei estetski potencijal od nae himne. Rije dom u pjesmi ima

vie znaenja tj. moe izraziti puno razliitih misli i osjeaja. U pjesmi se javljaju doslovna i

prenesena znaenja te arhaizmi.

Motivi:

Ljubav, domovina, ljepota krajolika, osjeaji, nostalgija, ponos, nada, vjera, nadahnutost,

patnja, zanos, strah, povijest, domoljubni osjeaji

Pjesnike slike:

metafore: ... ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

... i sve to po njoj gazi, po mojem srcu plee

personifikacije: I gutam svoju bol, i ljubim njenu sjen

poredbe

hiperbole

epiteti

preneseno znaenje

6. Mojsije Vrsta: Misaona, refleksivna pjesma


Tema: Osloboenje ovjeka od ropstva

Motiv: Ropstvo, Biblija - Mojsije, tenja za sreom

Kroz ovu pjesmu progovara ovjekova tenja, kroz usta proroka Mojsija, da bude osloboen

svih patnji i ropstva. Mojsije shvaa da je za Jehova ta elja mala i tako beznaajna, ali za

jedan narod, koji tako dugo godina pati i stenje pod tekim okovima koje mu je stavio tiranin,

znai sve, znai novo roenje, nov ivot. Jahve u svojoj milosti oslobaa narod, ali oni postaju

nezahvalni. Tada Jehova ponavlja rijei proroanstva u kojem progovara pravi Kraneviev

pjesniki genij:

"I tebi ba to gori plamenom

Od ideala slavnih, vjeitih,

Ta sjajna vatra crna bit e smrt,

Mrijeti ti e kada pone sam

U ideale svoje sumljati!"

Ljudi u svojoj nezahvalnosti zamjeraju osloboditelju to ih nije odveo u zemlju u kojoj "tee

med i mlijeko", u kojoj ne bi morali nita raditi, ve e se i ovdje morati muiti da se mogu

prehraniti, dok ih je u Egiptu uvijek ekao pun lonac nakon naporna rada.

Kranevi u svojoj pjesmi obrauje temu koja je nekoliko puta bila prisutna na naem

podruju: osloboenje ovjeka iz ropstva. To nam govori kako je Kranevi bio veliki

vizionar i zbog toga su njegove pjesme svevremenske.

Poredba

"I narodi su djeca velika

to lako im je kupiti igrake!"

"A to je ivot - ko i pustara,

A to su ljudi - ko i praina."


Molba

"Izvedi narod moj, o gospode,

Izvedi ga iz ropstva zlopatna

I ne daj da ti stvar na oblik tvoj

U prahu lei, elom pruei!"

Nezahvalnost

"To je dokle zemlja Hanaan?!

I zato si nas vukao pustarom,

Da jo nam za nju valja strmoglav

Niz ovo gadno brdo smrti,

Da padnemo na hladna ognjita!

I tko je tebi pravo podao,

Slobodi da nas vodi silovno

Po svojoj volji - ko na uzici

Od lanaca iz zemlje misirske?!"

PoezijaBiljeke o piscuPoezijaMisao svijetaMoj domMoj domMojsije

kranjčević, silvije strahimir - biografija i poezija

Documents