DJEČJI VRTIĆ TRAVNO

BOŽIDARA MAGOVCA 10

vrtic.travno@zagreb.hr

Klasa: 601-02/20-02/05

Urbroj: 251-578-01-20-02

Zagreb, listopad 2020.

KURIKULUM DJEČJEG VRTIĆA TRAVNO

UVOD

1.1.Zakonska odredba

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i

obrazovanju (čl.15, NN 94/13) odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi

ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te

opće obavezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.) (u daljnjem tekstu: nacionalni

kurikulum) koji polazi od postojećih nacionalnih dokumenata (Programskog usmjerenja

odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991.), Konvencije o pravima djeteta (2001.),

Smjernica za strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2012.) i

Priručnika za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

(2012.)) i kurikuluma dječjeg vrtića.

1.2. O kurikulumu

Razni autori različito definiraju pojam kurikulum, također postoje brojni

„prijevodi“ u praksi, a samim time ga ne treba poistovjećivati s programom, čije okvire

u mnogočemu prelazi. Kurikulum se temelji na praksi određene odgojno-obrazovne

ustanove, a osnovne značajke prakse su dinamičnost, nepredvidivost, kompleksnost i

multidimenzionalnost. Na temelju toga ni sam proces razvoja kurikuluma ne može se

striktno planirati niti propisivati unaprijed, nego se on dorađuje, mijenja u tijeku samog

procesa. Stoga, kurikulum je slijed, tijek optimalnog puta djelovanja i dolaska do odgojno

– obrazovnih ciljeva te orijentacije i oslonca u razvojno – pedagoškoj djelatnosti vrtića.

Važno je naglasiti da kurikulum cjelovito zahvaća odgoj i obrazovanje na način da

definira ciljeve, sadržaje, organizaciju rada, metode i strategije, vrednovanje i

samovrednovanje te njihovu međusobnu međuovisnost u kojem govorimo o kurikulumu

kao sustavu. Upravo taj kurikulumski sustav ima svoju strukturu i procese kojima se

izgrađuje, primjenjuje i mijenja. Kurikulum ranog odgoja po svojoj biti, svojoj

otvorenosti, fleksibilnosti, kreativnosti ide ususret djetetu, stjecanju znanja i razvijanju

sposobnosti uporabe znanja. Pedagošku osnovu rada svakog vrtića čini kurikulum koji

određuje osnovne značajke i funkciju vrtića. Predškolski kurikulum kao takav

podrazumijeva cjelokupnu aktivnost ili pak dinamiku vrtića koja obuhvaća određena

područja, a to su rukovođenje vrtićem, učinkovitosti vrtića i vrtićkog ozračja. Kurikulum

ranog odgoja mora obogaćivati programske sadržaje odgoja i obrazovanja djece

predškolske dobi, postupaka, komunikacijskih vještina i socijalnih odnosa. Također,

mora biti otvoren jer otvara prostor za kreativnost i inovativnost. Otvoreni kurikulum je

sve što se u skupinama i vrtiću događa, a kao takav uzima u obzir i prikrivene utjecaje,

situacije.

1.3. Iz Nacionalnog okvirnog kurikuluma

U skladu s vrijednostima, općim ciljevima i načelima Nacionalnoga okvirnoga

kurikuluma težište odgojno-obrazovne djelatnosti tijekom predškolskoga odgoja i

obrazovanja usmjereno je na poticanje cjelovita i zdrava rasta i razvoja djeteta te razvoja

svih područja djetetove osobnosti: tjelesnoga, emocionalnoga, socijalnoga,

intelektualnoga, moralnoga i duhovnoga, primjereno djetetovim razvojnim

mogućnostima. Preduvjet za valjano djelovanje ustanova ranoga i predškolskoga odgoja

i obrazovanja usmjereno je na razumijevanje i prihvaćanje roditelja i skrbnika kao

ravnopravnih sudionika u institucijskome odgojno-obrazovnomu radu

Kurikulum dječjeg vrtića Travno – Misija i vizija

Kurikulum dječjeg vrtića Travno i ove pedagoške godine radit će na daljnjoj

primjeni Programskog usmjerenja i obrazovanja predškolske djece što podrazumijeva rad

na unapređivanju i usavršavanju humanističko-razvojne koncepcije odgoja i obrazovanja

predškolske djece uz poštivanje svih načela na kojima se ta koncepcija bazira

(pluralizam, sloboda, demokratizacija, ostvarenje različitih mogućnosti unapređivanja

kvalitete djetetova života i dr.). Humanistički orijentirana koncepcija programa koja se

provodi u dječjem vrtiću Travno ističe usmjerenost na dijete, a ne na sadržaj obrazovanja.

Dinamičnost, multidimenzionalnost, nepredvidivost i kompleksnost čine glavnu odliku

kurikuluma dječjeg vrtića Travno u kojem svi sudionici odgojno – obrazovnog procesa

svakodnevno jačaju spremnost za snalaženjem u nepredvidivim i neočekivanim

situacijama.

U odnosu na dijete:

Kurikulum dječjeg vrtića Travno u središte stavlja dijete, njegove potrebe i

interese, pri čemu svaki sudionik odgojno – obrazovnog rada u vrtiću vodi računa o

organizaciji, strategiji i metodi ostvarivanja postavljenih zadataka i ciljeva. Teži

osvjetljavanju kompleksne prirode odgoja i obrazovanja djece, odnosno predstavlja

kontekstualizirani socijalni proces. Razvoj kurikuluma dječjeg vrtića Travno temelji se

na brojnim aktivnostima i interakcijama, u kojima se ništa ne događa automatski,

izdvojeno iz konteksta i neovisno o kontekstu nego je sve povezano, sve je međuovisno

i interaktivno. Taj razvoj predstavlja proces zajedničkog i međusobnog izgrađivanja

cjeline uvjeta, tj. težište je stavljeno na kontinuirano učenje, kako djece tako i pedagoških

djelatnika. Kvaliteta našeg rada izravno korenspondira s kvalitetom svakodnevnog

življenja djece u dječjem vrtiću Travno gdje stvaramo uvjete za učenje, odgoj i cjeloviti

razvoj djece predškolske dobi u kojoj iziskujemo skrb o ukupnoj kvaliteti, cjelovitosti i

nedjeljivosti odgoja, njege, zaštite i obrazovanja djece, odnosno o cjelini odgojno

obrazovnog konteksta ustanove. Kurikulum dječjeg vrtića Travno uključuje i visoku

razinu fleksibilnosti odgojno – obrazovnog procesa što prvenstveno isključuje striktno

sadržajno ili vremensko programiranje aktivnosti. To znači da sadržaji nisu polazište

odgoja i učenja djeteta nego su u funkciji njihova ostvarenja, kao što ni usvojenost

sadržaja od strane djeteta nije kriterij uspješnosti odgojno obrazovnog konteksta nego je

to samoaktualizacija djece i afirmacija njihovih individualno različitih potencijala.

U odnosu na odgojitelje:

Ugrađeni ciljevi u kurikulum dječjeg vrtića Travno polazna su osnova odgojitelju

za planiranje, organiziranje i vođenje odgojno – obrazovnog procesa. Naglasak stavljamo

na međusobnom uvažavanju unutar skupina, međugrupnoj suradnji, suradnji s

roditeljima i suradnji s vanjskim čimbenicima u kojima stvaramo iskustvo koje nam

omogućava stvaranje pozitivne slike jednih o drugima. Suradnja, uvažavanje i uzajamno

razumijevanje ima središnjicu u razvoju kohezivnosti u skupinama, a ona se prvenstveno

postiže razgovorom i zajedničkim aktivnostima. Organizacijom i vođenjem odgojno –

obrazovnog procesa težimo izgradnji suvremenog kurikuluma koji prvenstveno

pridonosi osamostaljivanju pojedinca, njegovu stjecanju znanja i vještina, razvoju i

življenju djeteta u kojim su povezani svi aspekti njegova razvoja.

U odnosu na roditelje:

Poseban naglasak se stavlja na važnost suradnje s roditeljima u kojoj je glavni cilj

otvorenost komunikacije, inovativniji, otvoreniji i prisniji odnos, koji zahtjeva

unapređenje i oblika i sadržaja stručnog usavršavanja. Nužno je roditelje uključivati u

razne aktivnosti te u vrtićka stručna i upravna tijela, u donošenje važnih odluka,

objašnjenje administrativnih odnosa, postavljenje optimalnih očekivanja, komunikaciju

sa stručnim timom, pronalaženju načina i postupaka za rješavanje određenih problema, a

to ćemo postići ponudom otvorenog i kreativnog kurikuluma. Roditelj kao punopravni

partner u odgojno – obrazovnom procesu mora poznavati svoja prava, ali i dužnosti te

trebaju biti sigurni da će ona biti ostvarena.

U odnosu na društvenu sredinu:

Uključivanjem u širu društvenu zajednicu dovodi do jačanja osobnih stručnih

kompetencija i stjecanje novih pedagoških spoznaja. Dječji vrtić Travno teži stvaranju

ozračja koje podrazumijeva socijalne odnose u vrtiću, razvijanje socijalnih vještina,

upravljanje sukobima, sigurnost djece, poboljšavanje uvjeta rada te aktivan utjecaj djece

i roditelja i društvene sredine na vrtićki život i razvoj ranog odgoja.

1.2. Razvoj djetetovih kompetencija – „Kompetencije uspješnog djeteta“

Dijete je cjelovito biće koje ima intuitivna znanja o fizičkom i socijalnom svijetu

koji ga okružuje, a proces učenja djeteta je sličan znanstvenom istraživanju koja

uključuju istraživanje, propitkivanje, revidiranje postojećih razumijevanja. Dijete sa

svim svojim razvojnim kompetencijama, uz kontinuirani razvitak, najbolje uči u

okruženju u kojem se osjeća sigurno, koje ga potiče na propitivanje i provjeravanje

prethodnih iskustava i znanja, koje mu omogućuje suradnju s drugima, korištenje jezika

kao alatke učenja, slobodan izbor i dobrovoljno sudjelovanje u svim aktivnostima.

Važno je naglasiti da svako dijete, neovisno o njegovoj kronološkoj dobi, razvojnim

mogućnostima i posebnim potrebama, ili pak vjerskim, nacionalnim, ekonomskim i

drugim posebnostima njegove obitelji, predstavlja ravnopravnu i jednako vrijednu

jedinku, sa svojim jedinstvenim kvalitetama, potrebama i mogućnostima, mogućnošću

razvijanja i jačanja samopoštovanja, samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a to se

postiže napuštanjem svakog oblika uniformiranja i unificiranja aktivnosti djece.

Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje potiče

se i osnažuje razvoj osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje:

1. Komunikacija na materinskom jeziku

2. Komunikacija na stranim jezicima

3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju

4. Digitalna komunikacija

5. Učiti kako učiti

6. Socijalna i građanska kompetencija

7. Inicijativnost i poduzetnost

8. Kulturna svijest i izražavanje

Cjelokupni odgojno obrazovni proces dječjeg vrtića Travno težište stavlja na ovih osam

kompetencija koja se ostvaruje u sklopu podržavajućeg, poticajnog, opuštajućeg,

motivirajućeg ozračja koje pogoduje djetetu. Vrtićko ozračje treba biti dovoljno

naklonjeno djetetu da ono može spontano i na vrijeme iskazati svoje potrebe te dovoljno

poticajno da svoje pravo na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba može uživati. U

takvom ozračju djetetovo je pravo da mu odgojitelj u potpunosti bude izvor zadovoljenja,

da ga podupire i pomaže mu kada je to potrebno ili da mu omogući vlastitu aktivnost

kojom će ono postići što želi, tj. kontinuirano razvijati svoje kompetencije.

Kurikulum i programi dječjeg vrtića Travno

Bogatstvo programa dječjeg vrtića Travno ukazuju na nužnost bavljenja

interkulturalizmom i multikulturalizmom. Kako bi odgojitelj udovoljio svim

multikulturalnim i interkulturalnim traženjima i kako bi njihove vrijednosti prenosio u

odgojno-obrazovni proces, od njega se traži stvaranje vlastitog reprezentativnog

interkulturalnog identiteta koji bi se razvijao svakim novim interkulturalnim iskustvom

te se ogledao u mijenjanju shvaćanja i viđenja svijeta oko sebe. Uloga mu je osposobiti

dijete za komunikaciju i prihvaćanje ljudi koji su različiti od njega, kako bi se osjećao

dostojnim i ravnopravnim članom zajednice kojoj pripada. Stoga, odgojitelj bi trebao

svakom djetetu omogućiti ozračje međusobnog razumijevanja i interkulturalne

osjetljivosti, odnosno poticati snošljivost, solidarnost i razumijevanje kulturno

drugačijih. Možemo zaključiti kako se i interkulturalizam i multikulturalizam

prvenstveno usredotočuju na kulturne razlike koje je nužno razumjeti i razvijati unutar

partnerstva s roditeljima i među djecom jer znamo da u svaku odgojnu skupinu djeca

unose kulturu obiteljskog odgoja i mnoge druge različitosti. Kao takav, ostavlja dovoljno

prostora za kreativnost naših odgojitelja, a i djece kao sudionika odgojno – obrazovnog

procesa te za individualne strategije i stilove prenošenja znanja i umijeća djeci te

kvalitetnoj suradnji s roditeljima, stručnim suradnicima i vanjskim čimbenicima koji su

od izuzetne važnosti s obzirom na interkulturalizam kojim dječji vrtić Travno teži s

obzirom na bogatstvo i raznolikost posebnih programa, a i u uključivanju redovnih

programa. Upravo interkulturalizam kao proces koji proučava različitost kulturnog

podrijetla u svojoj biti stvara ravnopravne odnose među članovima bez obzira na njihovu

različitost. Interkulturalni odnosi u našim skupinama temelje se prvenstveno na stjecanju

znanja i razvijanju sposobnosti njihove primjene o drugačijima od nas, komunikaciji i

interakciji djece, suradnji, međusobnoj pomoći, prijateljstvu, uvažavanju, uspoređivanju

ideja i kultura, aktivnom razumijevanju obilježja različitih kultura. Naša usmjerenost na

interkulturalno učenje dovodi do stjecanja interkulturalnih kompetencija djece koje djeci

pomažu u njihovoj otvorenosti, radoznalosti i stvaranju interkulturalnih stavova u kojima

nema predrasuda u kontaktu s drugima te razvoju svijesti o važnosti sebe i drugih.

1.3. Način izrade kurikuluma odgojne skupine dječjeg vrtića Travno

Sadržaje utvrđujemo prema znanstvenim kriterijima struke, spoznaja i

dosadašnjih iskustava. Na izbor sadržaja uvelike utječe i osposobljenost odgojitelja,

opremljenosti vrtića te razvijenosti tehnologije unutar vrtića. Sadržaji imaju svoju

dimenziju, što znači svoju kvalitetu i svoju kvantitetu, dubinu i širinu te redoslijed.

Situacije i strategije odnose se na odgovarajući suodnos metoda i socijalnih oblika rada

te sustava odgojno – obrazovnog rada u predškolskom odgoju. Primarni cilj je metodom

steći određena znanja, vještine, razviti određene sposobnosti i dr. Našim metodama

nastojimo potaknuti djetetovu samostalnost, stvaralaštvo, stjecanje znanja, razvijanje

sposobnosti i usvajanja vrijednosti. Sredstva su oblikovana izvorna sredstva koja

dijelimo na vizualna i auditivna sredstva. Načela moramo poštovati da bi rad bio

učinkovit i uspješan. Vrednovanje i samovrednovanje odnosi se na procjenjivanje

sadržaja ili postupaka za postizanje postavljenih ciljeva primjenom određenih kriterija.

Djetetovo postignuće moguće je definirati ili kao ponašanje ili kao vrstu i stupanj znanja,

sposobnosti i vrijednosti. Djetetova postignuća temeljimo na pristupu koji razvija

njegovu kreativnost, njegov interes za istraživanjem, eksperimentiranjem, njegovoj

motiviranosti, suradnji, odgovornosti, toleranciji i sl. Samovrednovanje je nužno

usmjeriti kompetencijama, profesionalnosti i posvećenosti poslu. Odgojitelj

samovrednovanjem dolazi do podataka o stanju svojih kompetencija, a to znači do načina

izrade kurikuluma odgojne skupine, organizacije i vođenja odgojno – obrazovnog

procesa, određivanja vrijednosti djetetovih postignuća, oblikovanja ozračja te

oblikovanja odgojnog partnerstva s roditeljima. Zbog toga se prednost daje grupnim

oblicima rada u kojima odgojitelj nudi veći broj aktivnosti kako bi djeci omogućio izbor,

pri čemu dijete najčešće bira one aktivnosti koje se nalaze u zoni aktualnog najčešće

potencijalnog razvoja. Usmjerenost programa na dijete ogleda se u usmjerenosti na

razvoj znanja i razumijevanja, na procese, a ne samo na ishode. On aktivno angažira

djecu naglašavajući razvoj dječjeg mišljenja, odlučivanja, sposobnosti rješavanja

problema, čime se naglašava i osnažuje osjećaj kompetencije. Uloga vršnjaka dolazi do

posebnog izražaja. Djeca se u zajedničkoj akciji usklađuju i nadopunjuju prema stupnju

i načinu razumijevanja postupno izgrađujući mehanizme i strategije koje će ih dovesti do

rješenja zadatka. Također, u kurikulumskom procesu naglasak se stavlja na razvoj dječje

autonomije i samostalnosti. Dijete koje osjeća da se poštuje ono što ono misli, osjeća,

predlaže i radi spremno je poštovati način na koji odrasle osobe, njegov vršnjak ili druga

djeca misle, osjećaju i rade. To pretpostavlja poštivanje ideja i prijedloga djeteta,

raspravljanje o njima, pa bile one i pogrešne. Potrebno je razvijati i poticati samostalnost

djece i imati povjerenja u njihove sposobnosti. Djetetu omogućujemo da izabere one

materijale i aktivnosti koji njemu odgovaraju, za koje ima najviše sklonosti i sposobnosti,

što je temelj koncepcije o višedimenzionalnoj inteligenciji i zadaći predškolske ustanove.

1.4. Dokumentiranje odgojno obrazovnog procesa

Pedagoška dokumentacija predstavlja sredstvo istraživanja odgojno obrazovnog

procesa, učenja i napredovanja djece, evidentiranja postignuća odgojno obrazovnog rada

sa svrhom istraživanja, praćenja, vrednovanja i unapređivanja odgojno obrazovnog

procesa. Pedagoška dokumentacija nam omogućuje da bolje razumijemo dijete, da

upoznamo način na koji ono razmišlja, što o nečemu zna i kako nešto razumije te kako

svoje znanje koristi. Učenje je konstantno istraživanje i kao takvo mora biti vidljivo, a

jedan od načina postizanja vidljivosti je upravo pedagoška dokumentacija u kojoj je

proces učenja dokumentiran na različite načine na temelju kojeg se može raspravljati,

diskutirati, a i interpretirati. Sve prikupljene informacije, bilo putem pedagoške

dokumentacije, video i audio zapisa, trodimenzionalnih radova – modela, maketa, dječjih

crteža, kontrolnih lista, snimljenih ili zapisanih razgovora djece međusobno i djece s

odgojiteljima, transkripti razgovora odgojitelja međusobno, odgojitelja s drugim

stručnim djelatnicima, dnevnicima te deskriptivno narativnih bilješki, dovode do daljnjeg

promišljanja mogućih smjerova razvoja kurikuluma te podržavanja procesa učenja

djeteta poštujući smjer interesa djeteta.

1.5. Stvaralaštvo i kurikulum dječjeg vrtića Travno

Buđenje i razvijanje dječjeg stvaralaštva jedan je od osnovnih zadataka dječjeg

vrtića Travno. U tom nastojanju, a prema afinitetima odgojitelja njeguje se likovni izraz

u objektu B. Magovca 10, scenski izraz u objektu Kopernikova 2, folklorni izraz u

objektu B. Magovca 105, lutkarski izraz u objektu Velikopoljska 12. Odgojitelj je onaj

koji mora pravilno provoditi proces oslobađanja djeteta za stvaralaštvo, onaj koji će mu

omogućiti takve poticaje da bi dijete moglo razvijati stvaralačke snage koje postoje u

njemu. Dramska igra ili scenska igra ima kao svoj najvažniji elemenat stvaralačku

fantaziju koja omogućava identifikaciju. Budući da dramska igra pruža mogućnost za

razvijanje čitavog niza elemenata stvaralaštva, to u pedagoškom procesu postupno

krećemo od razvijanja koncentracije, mašte, izražajnosti kretnji, ovladavanje slobodnog

kretanja u prostoru, razvijanja vlastitih zvukovnih mogućnosti te govornog stvaralaštva.

U vrtiću Travno od njegovog osnutka od 1977. g. djeluje dramska igraonica gdje

odgojitelji njeguju scenski izraz izvodeći predstave za djecu na sva četiri objekta, 3-4

puta godišnje. Predstave za djecu koje izvode odgojitelji po djelima dječjih pisaca ili koje

pišu odgojitelji, su poticaj za dječje dramske igre koje se također njeguju.

Dijete se voli likovno izražavati jer teži za upoznavanjem sredine, vlastite ličnosti,

ima potrebu za komunikacijom, te mu je omogućena neposrednost izražavanja, misaona

konkretnost, stalno otkrivanje novih pojava i stjecanje novih saznanja. Ono je ponekad

povoljnije sredstvo izražavanja od samog jezika. Likovna radionica u DV Travno

obuhvaća rad djece i odgojitelja u objektu B. Magovca 10. Sadržaj rada radionice odnosi

se na edukaciju odgojitelja, edukacijsku praksu rada s djecom, zajedničko stvaralaštvo

djece, roditelja i odgojitelja, estetsko oblikovanje ambijenta u kojem djeca žive,

prezentaciju rada radionice, razvijanje i poticanje estetskog senzibiliteta, kreativnosti

djece i odgojitelja (posjete ustanovama, koje to njeguju: muzeji, kazališta).

Budući da dijete aktivno asimilira kulturu sredine u kojoj se razvija nužna je

suglasnost između utjecaja i zbivanja u vrtiću i obitelji. Svaki blagdan ima svoj smisao i

poruku u sklopu religijskog i humanističkog poimanja svijeta i čovjeka. Djeca i

odgojitelji folklorne radionice pripremaju brojne igrokaz kroz godine, kroz govorni izraz,

pjesmu i ples prikazuju običaje vezane uz brojne blagdane, Prostorije grupa obogaćene

su etno sadržajima, a dopunjava se novim predmetima već formirani etno kutić.

Lutarskom radionicom dijete ostvaruje prava na uporabu lutke u svakodnevnim

situacijama radi boljeg strukturiranja vlastitih iskustava te oblikovanja vlastitog

razumijevanja tih iskustava. Izrađivanje i upotrebljavanje lutke kao motivacijskog

sredstva dovodi do poticaja za bogaćenje i senzibiliziranje djetetova emocionalnog,

socijalnog i spoznajnog razvoja. Lutkom dijete spontano izražava emocionalne sadržaje

i pobuđuje identifikaciju. Povezuju se sva područja važnih za djetetov razvoj –

razumijevanje, pokret, govor, suživot s okolinom. Otkrivaju se parabolične igre i

bogatstvo metaforičkog mišljenja i izražavanja. Kod djece se razvija mašta i stvaralaštvo.

Također, potiče se i zadovoljavanje dječje pozitivne slike o sebi, dječjih potreba,

samostalnosti, socijalne kompetencije djeteta

Stručno usavršavanje djelatnika i kurikulum dječjeg vrtića Travno

Stručno usavršavanje djelatnika u kurikulumu dječjeg vrtića Travno ima za cilj

uključivanje svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa u aktivnu sukonstrukciju i

razmjenu znanja kao ravnopravne partnere i sustvaratelje znanja i razumijevanja. Zadaća

stručnog usavršavanja djelatnika je podržavanje i poticanje potencijala osobnog rasta i

razvoja, jačanje stručne kompetencije odgajatelja, stručnih suradnika i ostalih djelatnika

kroz kontinuirano interaktivno učenje: edukaciju, iskustveno učenje i timski rad na

istraživanju i unapređivanju odgojne prakse u „zajednici koja uči“, u dobroj praksi

otvorenih rasprava u timovima odgajatelja kao mjestu učenja i reflektiranja o vlastitoj

praksi.

1.6. Kompetencijski profil suvremenog odgojitelja

Danas su pred suvremenog odgojitelja stavljeni sve složeniji, zahtjevniji i

odgovorniji zadaci za koje je potrebno više kompetencija. Posao odgojitelja je zahtjevan

i odgovoran pa je razumljivo da su mu potrebne višebrojne kompetencije koje se razvijaju

u početnoj izobrazbi i dalje profesionalnim usavršavanjem temeljenim na načelima

cjeloživotnog obrazovanja koje obuhvaća formanlno i neformalno učenje. Pojam

kompetencija odgojitelja ne može se tumačiti niti shvaćati jednoznačno. Postoje brojne

definicije, koliko autora toliko i različitih definicija. Jednostavno rečeno kompetencije su

sustavna veza znanja, sposobnosti, vrijednosti, motivacije.

Koja znanja? Teorijska znanja koja odgojitelja osposobljava za spoznaju i

razumijevanje vlastitog poziva. Tj. znanja iz pedagogije i drugih njenih susjednih

znanstvenih disciplina. Primjerice psihologije, filozofije, medicine, ekonomije,

sociologije i sl. Zašto iz psihologije? Da bismo umijeli oblikovati svoje pedagoško

djelovanje moramo razumijeti psihologiju razvoja djeteta. Zašto medicine? U gotovo

svakoj odgojnoj skupini postoje djeca s određenim teškoćama i za rad s njima potrebno

nam je znanje iz određenih područja.

Sposobnosti? Temelji se na našem znanju. Primarni je zadatak odgojitelja da

stečena znanja praktično primjeni u odgojno obrazovnom radu. Također, to znači

pripremiti i provoditi pedagoške aktivnosti u odgojnim skupinama. Sposobnost

podrazumijeva umijeće, pedagoški takt, kreativnost (stvaranju novih ideja, pristupa,

aktivnosti), inovativnost (primjeni kreativnih ideja), iskustvo, skriveni talenti.

Sposobnosti na razini: samorazumijevanja (sposobnost i spremnost za komunikaciju,

razumne i prihvatljive kompromise, nenasilno rješavanje sukoba); suradnje (timski rad,

umreženo učenje); djelotvornosti (odlučivanje u pripremi za izvođenje odgojno

obrazovnog procesa) i samoorganizacije (upravljanje osobnim procesom učenja,

samovrednovanje)

Vrijednosti? U velikoj većini svaki odgojitelj odgaja svojim primjerom, pod tim

se misli zrela osobnost, interesi, pozitivni rezultati. Važne vrijednosti: susretljivost,

dobronamjernost, marljivost, upornost i mnoge druge odgojne kavlitete.

Motivacija? Samo motivirana osoba, osoba koja je zadovoljna na osobnom i

profesionalnom planu, može obavljati svoju djelatnost kvalitetno, može biti potaknuta na

najveća postignuća.

Kompetentnost je sposobnost učinkovitoga djelovanja u brojnim situacijama,

temelji se na stečenom znanju, ali u isto vrijeme nije ograničena tim znanjem.

Kompetentan pojedinac treba imati sposobnost za obavljanje određenih uloga, a treba

imati znanja, vještine i stajališta radi samoostvarenja na radnom mjestu i daljnjeg razvoja.

Priznavanje i prihvaćanje odgojitelja od strane onih s kojima radi (djeca, suradnici, roditelji)

počiva na njegovu autoritetu izgrađenom na pedagoškim kompetencijama.

Osobna kompetencija odgojitelja usmjerena je na ishod odgojnosti djeteta.

Odgojnost djeteta podrazumijeva odgojne kvalitete (urednost, dosljednost, ljubaznost,

dobronamjernost i sl) ; odgovorno ponašanje (prema sebi i prema drugima). Osobna

kompetencija predstavlja odgojiteljevu empatičnost, uvažavanje, razumijevanje,

fleksibilnost, susretljivost, pouzdanost, brižljivost, entuzijazam, posvećenost struci,

zalaganje, sposobnost animiranja, popularnost, savjesnost, profesionalni etos (spremnost

za preuzimanje odgovornost za uspjeh svakoga djeteta), sposobnost za kritiku i

samokritiku u pogledu suradnje s kolegicom, dobro raspoloženje, smirenost, strpljenje

(najvažnija osobina), smisao za humor, pravednost, dosljednost, sposobnost odabira

odgovarajućega ponašanja u određenoj situaciji i slično.

Opće pedagoške kompetencije ključne su u svakom procesu odgoja i obrazovanja koje

odgojitelju omogućavaju fleksibilnu prilagodbu zahtjevima raznovrsnih visokostručnih

poslova. S njima on produbljuje i širi uspješnost i učinkovitost – kvalitetu u svim područjima

odgojo-obrazovnog rada.

Osiguranje kvalitete

U svrhu unapređivanja daljnje kvalitete odgojno obrazovne prakse potrebno je

provoditi sustavno planiranje, praćenje i vrednovanje koje se temelji na koncepciji

Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi (1991.g.). Važno

je naglasiti da se kvaliteta u odgojno obrazovnoj ustanovi temelji na razmjeni znanja i

iskustava svih sudionika odgojno obrazovnog procesa te je važno trajno unapređivanje.

Sastavni dio osiguranja kvalitete rada ustanove za rani odgoj je upravo proces

praćenja i vrednovanja. Taj proces provodimo na razini ustanove, na razini ciljanih

skupina unutar ustanove (pojedina odgojna skupina, odgojitelji, roditelji i dr.) ili pak na

razini pojedinca. Jedan od vrlo važnih elemenata praćenja i vrednovanja jest

dokumentiranje odgojno obrazovnog procesa, a uz njega i drugi dokumenti koji govore

o kvaliteti rada ustanove za rani odgoj. Na temelju navedenih elemenata zajednički

donosimo zaključke o kvaliteti procesa i rada, a ujedno je područje praćenja i

vrednovanja važno svim ključnim sudionicima procesa: ravnatelju, odgojiteljima,

stručnim suradnicima i ostalim djelatnicima kao i djelatnicima ustanove, roditeljima,

upravnom vijeću te lokalnoj zajednici. Vrednovanje unutar ustanove ćemo vršiti od

strane ravnatelja, odgojitelja i stručnih suradnika na osnovu timskog planiranja i

evaluacije procesa i rezultata, na sastancima stručnog tima, stručnih aktiva te

odgajateljskih vijeća, pri tome uvažavajući konkretne materijale nastale u neposrednom

radu s djecom (video i audio zapisi, fotografije, mape, skale, ankete, procjene) i dr.

Odgojiteljice će redovito voditi propisanu pedagošku dokumentaciju koja je ujedno i

materijala za vrednovanje. Na kraju godine provest će se upitnici za odgojitelje, stručni

tim i roditelje te će se pisati izvještaj o radu.

Zaključak

Kurikulum dječjeg vrtića Travno ima značenje formalnog i neformalnog sadržaja i

procesa pomoću kojih djeca stječu znanje i razumijevanje, razvijaju sposobnosti,

izgrađuju stajališta, mišljenja i vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava ranog odgoja.

Svojom prepoznatljivošću, posebnošću, originalnošću te sveukupnošću življenja vrtića

stvaramo vrtićko ozračje koje je ujedno i svrha našeg vrtića.

Literatura

1. *** (2019) (ur.:Vizek Vidović, V; Marušić, I).Kompetencija učiti kako učiti;

teorijske osnove i istraživanja u hrvatskom kontekstu. Zagreb: Institut za

društvena istraživanja

2. Maleš, D., Milanović M., Stričević, I. 2003. Živjeti i učiti prava. FF press. Zagreb

3. Miljak, A. 1996. Humanistički pristup teoriji i praksi pedškolskog odgoja: Model

Izvor. Persona, Velika Gorica

4. Miljak, A. 2009. Življenje djece u vrtiću. SM naklada. Zagreb

5. Siegel, Daniel; Payne Bryson, Tina. 2015. Razvoj dječjeg mozga. Split: Harfa

6. Slunjski, E. 2006. Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću – organizaciji koja

uči. Mali profesor. Zagreb

7. Slunjski, E. 2008. Dječji vrtić – zajednica koja uči. Spektar Media. Zagreb

8. Staničić, S; Resman, M (2020). Pedagog u vrtiću, školi i domu. Zagreb: Znamen

9. Stevanović, M. 2000. Predškolska pedagogija druga knjiga. EDT. Rijeka

10. 2001. Prijedlog koncepcije ranog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

RH Ministarstvo prosvjete i športa, Prosvjetno vijeće. Školske novine br 12.

Zagreb

11. 2007. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o predškolskom odgoju

i naobrazbi s konačnim prijedlogom zakona. MZOŠ

12. Priručnik za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i

obrazovanja. NCVVO. Zagreb. 2012.

13. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece. Glasnik

Ministarstva prosvjete i kulture RH. Br. 7-8., Zagreb. 1991.

14. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. Zastupnički dom sabora RH.

Narodne novine broj 94. Zagreb. 2013.

15. Državni pedagoški standard. Narodne novine broj 90/2010.

16. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Narodne novine

broj 5/2015. Zagreb

Časopisi:

1. Dijete-vrtić-obitelj

2. Školske novine

3. Zrno