kurikulum djeČjeg vrtiĆa travno
TRANSCRIPT
DJEČJI VRTIĆ TRAVNO
BOŽIDARA MAGOVCA 10
Klasa: 601-02/20-02/05
Urbroj: 251-578-01-20-02
Zagreb, listopad 2020.
KURIKULUM DJEČJEG VRTIĆA TRAVNO
UVOD
1.1.Zakonska odredba
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i
obrazovanju (čl.15, NN 94/13) odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi
ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te
opće obavezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.) (u daljnjem tekstu: nacionalni
kurikulum) koji polazi od postojećih nacionalnih dokumenata (Programskog usmjerenja
odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991.), Konvencije o pravima djeteta (2001.),
Smjernica za strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2012.) i
Priručnika za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
(2012.)) i kurikuluma dječjeg vrtića.
1.2. O kurikulumu
Razni autori različito definiraju pojam kurikulum, također postoje brojni
„prijevodi“ u praksi, a samim time ga ne treba poistovjećivati s programom, čije okvire
u mnogočemu prelazi. Kurikulum se temelji na praksi određene odgojno-obrazovne
ustanove, a osnovne značajke prakse su dinamičnost, nepredvidivost, kompleksnost i
multidimenzionalnost. Na temelju toga ni sam proces razvoja kurikuluma ne može se
striktno planirati niti propisivati unaprijed, nego se on dorađuje, mijenja u tijeku samog
procesa. Stoga, kurikulum je slijed, tijek optimalnog puta djelovanja i dolaska do odgojno
– obrazovnih ciljeva te orijentacije i oslonca u razvojno – pedagoškoj djelatnosti vrtića.
Važno je naglasiti da kurikulum cjelovito zahvaća odgoj i obrazovanje na način da
definira ciljeve, sadržaje, organizaciju rada, metode i strategije, vrednovanje i
samovrednovanje te njihovu međusobnu međuovisnost u kojem govorimo o kurikulumu
kao sustavu. Upravo taj kurikulumski sustav ima svoju strukturu i procese kojima se
izgrađuje, primjenjuje i mijenja. Kurikulum ranog odgoja po svojoj biti, svojoj
otvorenosti, fleksibilnosti, kreativnosti ide ususret djetetu, stjecanju znanja i razvijanju
sposobnosti uporabe znanja. Pedagošku osnovu rada svakog vrtića čini kurikulum koji
određuje osnovne značajke i funkciju vrtića. Predškolski kurikulum kao takav
podrazumijeva cjelokupnu aktivnost ili pak dinamiku vrtića koja obuhvaća određena
područja, a to su rukovođenje vrtićem, učinkovitosti vrtića i vrtićkog ozračja. Kurikulum
ranog odgoja mora obogaćivati programske sadržaje odgoja i obrazovanja djece
predškolske dobi, postupaka, komunikacijskih vještina i socijalnih odnosa. Također,
mora biti otvoren jer otvara prostor za kreativnost i inovativnost. Otvoreni kurikulum je
sve što se u skupinama i vrtiću događa, a kao takav uzima u obzir i prikrivene utjecaje,
situacije.
1.3. Iz Nacionalnog okvirnog kurikuluma
U skladu s vrijednostima, općim ciljevima i načelima Nacionalnoga okvirnoga
kurikuluma težište odgojno-obrazovne djelatnosti tijekom predškolskoga odgoja i
obrazovanja usmjereno je na poticanje cjelovita i zdrava rasta i razvoja djeteta te razvoja
svih područja djetetove osobnosti: tjelesnoga, emocionalnoga, socijalnoga,
intelektualnoga, moralnoga i duhovnoga, primjereno djetetovim razvojnim
mogućnostima. Preduvjet za valjano djelovanje ustanova ranoga i predškolskoga odgoja
i obrazovanja usmjereno je na razumijevanje i prihvaćanje roditelja i skrbnika kao
ravnopravnih sudionika u institucijskome odgojno-obrazovnomu radu
Kurikulum dječjeg vrtića Travno – Misija i vizija
Kurikulum dječjeg vrtića Travno i ove pedagoške godine radit će na daljnjoj
primjeni Programskog usmjerenja i obrazovanja predškolske djece što podrazumijeva rad
na unapređivanju i usavršavanju humanističko-razvojne koncepcije odgoja i obrazovanja
predškolske djece uz poštivanje svih načela na kojima se ta koncepcija bazira
(pluralizam, sloboda, demokratizacija, ostvarenje različitih mogućnosti unapređivanja
kvalitete djetetova života i dr.). Humanistički orijentirana koncepcija programa koja se
provodi u dječjem vrtiću Travno ističe usmjerenost na dijete, a ne na sadržaj obrazovanja.
Dinamičnost, multidimenzionalnost, nepredvidivost i kompleksnost čine glavnu odliku
kurikuluma dječjeg vrtića Travno u kojem svi sudionici odgojno – obrazovnog procesa
svakodnevno jačaju spremnost za snalaženjem u nepredvidivim i neočekivanim
situacijama.
U odnosu na dijete:
Kurikulum dječjeg vrtića Travno u središte stavlja dijete, njegove potrebe i
interese, pri čemu svaki sudionik odgojno – obrazovnog rada u vrtiću vodi računa o
organizaciji, strategiji i metodi ostvarivanja postavljenih zadataka i ciljeva. Teži
osvjetljavanju kompleksne prirode odgoja i obrazovanja djece, odnosno predstavlja
kontekstualizirani socijalni proces. Razvoj kurikuluma dječjeg vrtića Travno temelji se
na brojnim aktivnostima i interakcijama, u kojima se ništa ne događa automatski,
izdvojeno iz konteksta i neovisno o kontekstu nego je sve povezano, sve je međuovisno
i interaktivno. Taj razvoj predstavlja proces zajedničkog i međusobnog izgrađivanja
cjeline uvjeta, tj. težište je stavljeno na kontinuirano učenje, kako djece tako i pedagoških
djelatnika. Kvaliteta našeg rada izravno korenspondira s kvalitetom svakodnevnog
življenja djece u dječjem vrtiću Travno gdje stvaramo uvjete za učenje, odgoj i cjeloviti
razvoj djece predškolske dobi u kojoj iziskujemo skrb o ukupnoj kvaliteti, cjelovitosti i
nedjeljivosti odgoja, njege, zaštite i obrazovanja djece, odnosno o cjelini odgojno
obrazovnog konteksta ustanove. Kurikulum dječjeg vrtića Travno uključuje i visoku
razinu fleksibilnosti odgojno – obrazovnog procesa što prvenstveno isključuje striktno
sadržajno ili vremensko programiranje aktivnosti. To znači da sadržaji nisu polazište
odgoja i učenja djeteta nego su u funkciji njihova ostvarenja, kao što ni usvojenost
sadržaja od strane djeteta nije kriterij uspješnosti odgojno obrazovnog konteksta nego je
to samoaktualizacija djece i afirmacija njihovih individualno različitih potencijala.
U odnosu na odgojitelje:
Ugrađeni ciljevi u kurikulum dječjeg vrtića Travno polazna su osnova odgojitelju
za planiranje, organiziranje i vođenje odgojno – obrazovnog procesa. Naglasak stavljamo
na međusobnom uvažavanju unutar skupina, međugrupnoj suradnji, suradnji s
roditeljima i suradnji s vanjskim čimbenicima u kojima stvaramo iskustvo koje nam
omogućava stvaranje pozitivne slike jednih o drugima. Suradnja, uvažavanje i uzajamno
razumijevanje ima središnjicu u razvoju kohezivnosti u skupinama, a ona se prvenstveno
postiže razgovorom i zajedničkim aktivnostima. Organizacijom i vođenjem odgojno –
obrazovnog procesa težimo izgradnji suvremenog kurikuluma koji prvenstveno
pridonosi osamostaljivanju pojedinca, njegovu stjecanju znanja i vještina, razvoju i
življenju djeteta u kojim su povezani svi aspekti njegova razvoja.
U odnosu na roditelje:
Poseban naglasak se stavlja na važnost suradnje s roditeljima u kojoj je glavni cilj
otvorenost komunikacije, inovativniji, otvoreniji i prisniji odnos, koji zahtjeva
unapređenje i oblika i sadržaja stručnog usavršavanja. Nužno je roditelje uključivati u
razne aktivnosti te u vrtićka stručna i upravna tijela, u donošenje važnih odluka,
objašnjenje administrativnih odnosa, postavljenje optimalnih očekivanja, komunikaciju
sa stručnim timom, pronalaženju načina i postupaka za rješavanje određenih problema, a
to ćemo postići ponudom otvorenog i kreativnog kurikuluma. Roditelj kao punopravni
partner u odgojno – obrazovnom procesu mora poznavati svoja prava, ali i dužnosti te
trebaju biti sigurni da će ona biti ostvarena.
U odnosu na društvenu sredinu:
Uključivanjem u širu društvenu zajednicu dovodi do jačanja osobnih stručnih
kompetencija i stjecanje novih pedagoških spoznaja. Dječji vrtić Travno teži stvaranju
ozračja koje podrazumijeva socijalne odnose u vrtiću, razvijanje socijalnih vještina,
upravljanje sukobima, sigurnost djece, poboljšavanje uvjeta rada te aktivan utjecaj djece
i roditelja i društvene sredine na vrtićki život i razvoj ranog odgoja.
1.2. Razvoj djetetovih kompetencija – „Kompetencije uspješnog djeteta“
Dijete je cjelovito biće koje ima intuitivna znanja o fizičkom i socijalnom svijetu
koji ga okružuje, a proces učenja djeteta je sličan znanstvenom istraživanju koja
uključuju istraživanje, propitkivanje, revidiranje postojećih razumijevanja. Dijete sa
svim svojim razvojnim kompetencijama, uz kontinuirani razvitak, najbolje uči u
okruženju u kojem se osjeća sigurno, koje ga potiče na propitivanje i provjeravanje
prethodnih iskustava i znanja, koje mu omogućuje suradnju s drugima, korištenje jezika
kao alatke učenja, slobodan izbor i dobrovoljno sudjelovanje u svim aktivnostima.
Važno je naglasiti da svako dijete, neovisno o njegovoj kronološkoj dobi, razvojnim
mogućnostima i posebnim potrebama, ili pak vjerskim, nacionalnim, ekonomskim i
drugim posebnostima njegove obitelji, predstavlja ravnopravnu i jednako vrijednu
jedinku, sa svojim jedinstvenim kvalitetama, potrebama i mogućnostima, mogućnošću
razvijanja i jačanja samopoštovanja, samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a to se
postiže napuštanjem svakog oblika uniformiranja i unificiranja aktivnosti djece.
Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje potiče
se i osnažuje razvoj osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje:
1. Komunikacija na materinskom jeziku
2. Komunikacija na stranim jezicima
3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju
4. Digitalna komunikacija
5. Učiti kako učiti
6. Socijalna i građanska kompetencija
7. Inicijativnost i poduzetnost
8. Kulturna svijest i izražavanje
Cjelokupni odgojno obrazovni proces dječjeg vrtića Travno težište stavlja na ovih osam
kompetencija koja se ostvaruje u sklopu podržavajućeg, poticajnog, opuštajućeg,
motivirajućeg ozračja koje pogoduje djetetu. Vrtićko ozračje treba biti dovoljno
naklonjeno djetetu da ono može spontano i na vrijeme iskazati svoje potrebe te dovoljno
poticajno da svoje pravo na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba može uživati. U
takvom ozračju djetetovo je pravo da mu odgojitelj u potpunosti bude izvor zadovoljenja,
da ga podupire i pomaže mu kada je to potrebno ili da mu omogući vlastitu aktivnost
kojom će ono postići što želi, tj. kontinuirano razvijati svoje kompetencije.
Kurikulum i programi dječjeg vrtića Travno
Bogatstvo programa dječjeg vrtića Travno ukazuju na nužnost bavljenja
interkulturalizmom i multikulturalizmom. Kako bi odgojitelj udovoljio svim
multikulturalnim i interkulturalnim traženjima i kako bi njihove vrijednosti prenosio u
odgojno-obrazovni proces, od njega se traži stvaranje vlastitog reprezentativnog
interkulturalnog identiteta koji bi se razvijao svakim novim interkulturalnim iskustvom
te se ogledao u mijenjanju shvaćanja i viđenja svijeta oko sebe. Uloga mu je osposobiti
dijete za komunikaciju i prihvaćanje ljudi koji su različiti od njega, kako bi se osjećao
dostojnim i ravnopravnim članom zajednice kojoj pripada. Stoga, odgojitelj bi trebao
svakom djetetu omogućiti ozračje međusobnog razumijevanja i interkulturalne
osjetljivosti, odnosno poticati snošljivost, solidarnost i razumijevanje kulturno
drugačijih. Možemo zaključiti kako se i interkulturalizam i multikulturalizam
prvenstveno usredotočuju na kulturne razlike koje je nužno razumjeti i razvijati unutar
partnerstva s roditeljima i među djecom jer znamo da u svaku odgojnu skupinu djeca
unose kulturu obiteljskog odgoja i mnoge druge različitosti. Kao takav, ostavlja dovoljno
prostora za kreativnost naših odgojitelja, a i djece kao sudionika odgojno – obrazovnog
procesa te za individualne strategije i stilove prenošenja znanja i umijeća djeci te
kvalitetnoj suradnji s roditeljima, stručnim suradnicima i vanjskim čimbenicima koji su
od izuzetne važnosti s obzirom na interkulturalizam kojim dječji vrtić Travno teži s
obzirom na bogatstvo i raznolikost posebnih programa, a i u uključivanju redovnih
programa. Upravo interkulturalizam kao proces koji proučava različitost kulturnog
podrijetla u svojoj biti stvara ravnopravne odnose među članovima bez obzira na njihovu
različitost. Interkulturalni odnosi u našim skupinama temelje se prvenstveno na stjecanju
znanja i razvijanju sposobnosti njihove primjene o drugačijima od nas, komunikaciji i
interakciji djece, suradnji, međusobnoj pomoći, prijateljstvu, uvažavanju, uspoređivanju
ideja i kultura, aktivnom razumijevanju obilježja različitih kultura. Naša usmjerenost na
interkulturalno učenje dovodi do stjecanja interkulturalnih kompetencija djece koje djeci
pomažu u njihovoj otvorenosti, radoznalosti i stvaranju interkulturalnih stavova u kojima
nema predrasuda u kontaktu s drugima te razvoju svijesti o važnosti sebe i drugih.
1.3. Način izrade kurikuluma odgojne skupine dječjeg vrtića Travno
Sadržaje utvrđujemo prema znanstvenim kriterijima struke, spoznaja i
dosadašnjih iskustava. Na izbor sadržaja uvelike utječe i osposobljenost odgojitelja,
opremljenosti vrtića te razvijenosti tehnologije unutar vrtića. Sadržaji imaju svoju
dimenziju, što znači svoju kvalitetu i svoju kvantitetu, dubinu i širinu te redoslijed.
Situacije i strategije odnose se na odgovarajući suodnos metoda i socijalnih oblika rada
te sustava odgojno – obrazovnog rada u predškolskom odgoju. Primarni cilj je metodom
steći određena znanja, vještine, razviti određene sposobnosti i dr. Našim metodama
nastojimo potaknuti djetetovu samostalnost, stvaralaštvo, stjecanje znanja, razvijanje
sposobnosti i usvajanja vrijednosti. Sredstva su oblikovana izvorna sredstva koja
dijelimo na vizualna i auditivna sredstva. Načela moramo poštovati da bi rad bio
učinkovit i uspješan. Vrednovanje i samovrednovanje odnosi se na procjenjivanje
sadržaja ili postupaka za postizanje postavljenih ciljeva primjenom određenih kriterija.
Djetetovo postignuće moguće je definirati ili kao ponašanje ili kao vrstu i stupanj znanja,
sposobnosti i vrijednosti. Djetetova postignuća temeljimo na pristupu koji razvija
njegovu kreativnost, njegov interes za istraživanjem, eksperimentiranjem, njegovoj
motiviranosti, suradnji, odgovornosti, toleranciji i sl. Samovrednovanje je nužno
usmjeriti kompetencijama, profesionalnosti i posvećenosti poslu. Odgojitelj
samovrednovanjem dolazi do podataka o stanju svojih kompetencija, a to znači do načina
izrade kurikuluma odgojne skupine, organizacije i vođenja odgojno – obrazovnog
procesa, određivanja vrijednosti djetetovih postignuća, oblikovanja ozračja te
oblikovanja odgojnog partnerstva s roditeljima. Zbog toga se prednost daje grupnim
oblicima rada u kojima odgojitelj nudi veći broj aktivnosti kako bi djeci omogućio izbor,
pri čemu dijete najčešće bira one aktivnosti koje se nalaze u zoni aktualnog najčešće
potencijalnog razvoja. Usmjerenost programa na dijete ogleda se u usmjerenosti na
razvoj znanja i razumijevanja, na procese, a ne samo na ishode. On aktivno angažira
djecu naglašavajući razvoj dječjeg mišljenja, odlučivanja, sposobnosti rješavanja
problema, čime se naglašava i osnažuje osjećaj kompetencije. Uloga vršnjaka dolazi do
posebnog izražaja. Djeca se u zajedničkoj akciji usklađuju i nadopunjuju prema stupnju
i načinu razumijevanja postupno izgrađujući mehanizme i strategije koje će ih dovesti do
rješenja zadatka. Također, u kurikulumskom procesu naglasak se stavlja na razvoj dječje
autonomije i samostalnosti. Dijete koje osjeća da se poštuje ono što ono misli, osjeća,
predlaže i radi spremno je poštovati način na koji odrasle osobe, njegov vršnjak ili druga
djeca misle, osjećaju i rade. To pretpostavlja poštivanje ideja i prijedloga djeteta,
raspravljanje o njima, pa bile one i pogrešne. Potrebno je razvijati i poticati samostalnost
djece i imati povjerenja u njihove sposobnosti. Djetetu omogućujemo da izabere one
materijale i aktivnosti koji njemu odgovaraju, za koje ima najviše sklonosti i sposobnosti,
što je temelj koncepcije o višedimenzionalnoj inteligenciji i zadaći predškolske ustanove.
1.4. Dokumentiranje odgojno obrazovnog procesa
Pedagoška dokumentacija predstavlja sredstvo istraživanja odgojno obrazovnog
procesa, učenja i napredovanja djece, evidentiranja postignuća odgojno obrazovnog rada
sa svrhom istraživanja, praćenja, vrednovanja i unapređivanja odgojno obrazovnog
procesa. Pedagoška dokumentacija nam omogućuje da bolje razumijemo dijete, da
upoznamo način na koji ono razmišlja, što o nečemu zna i kako nešto razumije te kako
svoje znanje koristi. Učenje je konstantno istraživanje i kao takvo mora biti vidljivo, a
jedan od načina postizanja vidljivosti je upravo pedagoška dokumentacija u kojoj je
proces učenja dokumentiran na različite načine na temelju kojeg se može raspravljati,
diskutirati, a i interpretirati. Sve prikupljene informacije, bilo putem pedagoške
dokumentacije, video i audio zapisa, trodimenzionalnih radova – modela, maketa, dječjih
crteža, kontrolnih lista, snimljenih ili zapisanih razgovora djece međusobno i djece s
odgojiteljima, transkripti razgovora odgojitelja međusobno, odgojitelja s drugim
stručnim djelatnicima, dnevnicima te deskriptivno narativnih bilješki, dovode do daljnjeg
promišljanja mogućih smjerova razvoja kurikuluma te podržavanja procesa učenja
djeteta poštujući smjer interesa djeteta.
1.5. Stvaralaštvo i kurikulum dječjeg vrtića Travno
Buđenje i razvijanje dječjeg stvaralaštva jedan je od osnovnih zadataka dječjeg
vrtića Travno. U tom nastojanju, a prema afinitetima odgojitelja njeguje se likovni izraz
u objektu B. Magovca 10, scenski izraz u objektu Kopernikova 2, folklorni izraz u
objektu B. Magovca 105, lutkarski izraz u objektu Velikopoljska 12. Odgojitelj je onaj
koji mora pravilno provoditi proces oslobađanja djeteta za stvaralaštvo, onaj koji će mu
omogućiti takve poticaje da bi dijete moglo razvijati stvaralačke snage koje postoje u
njemu. Dramska igra ili scenska igra ima kao svoj najvažniji elemenat stvaralačku
fantaziju koja omogućava identifikaciju. Budući da dramska igra pruža mogućnost za
razvijanje čitavog niza elemenata stvaralaštva, to u pedagoškom procesu postupno
krećemo od razvijanja koncentracije, mašte, izražajnosti kretnji, ovladavanje slobodnog
kretanja u prostoru, razvijanja vlastitih zvukovnih mogućnosti te govornog stvaralaštva.
U vrtiću Travno od njegovog osnutka od 1977. g. djeluje dramska igraonica gdje
odgojitelji njeguju scenski izraz izvodeći predstave za djecu na sva četiri objekta, 3-4
puta godišnje. Predstave za djecu koje izvode odgojitelji po djelima dječjih pisaca ili koje
pišu odgojitelji, su poticaj za dječje dramske igre koje se također njeguju.
Dijete se voli likovno izražavati jer teži za upoznavanjem sredine, vlastite ličnosti,
ima potrebu za komunikacijom, te mu je omogućena neposrednost izražavanja, misaona
konkretnost, stalno otkrivanje novih pojava i stjecanje novih saznanja. Ono je ponekad
povoljnije sredstvo izražavanja od samog jezika. Likovna radionica u DV Travno
obuhvaća rad djece i odgojitelja u objektu B. Magovca 10. Sadržaj rada radionice odnosi
se na edukaciju odgojitelja, edukacijsku praksu rada s djecom, zajedničko stvaralaštvo
djece, roditelja i odgojitelja, estetsko oblikovanje ambijenta u kojem djeca žive,
prezentaciju rada radionice, razvijanje i poticanje estetskog senzibiliteta, kreativnosti
djece i odgojitelja (posjete ustanovama, koje to njeguju: muzeji, kazališta).
Budući da dijete aktivno asimilira kulturu sredine u kojoj se razvija nužna je
suglasnost između utjecaja i zbivanja u vrtiću i obitelji. Svaki blagdan ima svoj smisao i
poruku u sklopu religijskog i humanističkog poimanja svijeta i čovjeka. Djeca i
odgojitelji folklorne radionice pripremaju brojne igrokaz kroz godine, kroz govorni izraz,
pjesmu i ples prikazuju običaje vezane uz brojne blagdane, Prostorije grupa obogaćene
su etno sadržajima, a dopunjava se novim predmetima već formirani etno kutić.
Lutarskom radionicom dijete ostvaruje prava na uporabu lutke u svakodnevnim
situacijama radi boljeg strukturiranja vlastitih iskustava te oblikovanja vlastitog
razumijevanja tih iskustava. Izrađivanje i upotrebljavanje lutke kao motivacijskog
sredstva dovodi do poticaja za bogaćenje i senzibiliziranje djetetova emocionalnog,
socijalnog i spoznajnog razvoja. Lutkom dijete spontano izražava emocionalne sadržaje
i pobuđuje identifikaciju. Povezuju se sva područja važnih za djetetov razvoj –
razumijevanje, pokret, govor, suživot s okolinom. Otkrivaju se parabolične igre i
bogatstvo metaforičkog mišljenja i izražavanja. Kod djece se razvija mašta i stvaralaštvo.
Također, potiče se i zadovoljavanje dječje pozitivne slike o sebi, dječjih potreba,
samostalnosti, socijalne kompetencije djeteta
Stručno usavršavanje djelatnika i kurikulum dječjeg vrtića Travno
Stručno usavršavanje djelatnika u kurikulumu dječjeg vrtića Travno ima za cilj
uključivanje svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa u aktivnu sukonstrukciju i
razmjenu znanja kao ravnopravne partnere i sustvaratelje znanja i razumijevanja. Zadaća
stručnog usavršavanja djelatnika je podržavanje i poticanje potencijala osobnog rasta i
razvoja, jačanje stručne kompetencije odgajatelja, stručnih suradnika i ostalih djelatnika
kroz kontinuirano interaktivno učenje: edukaciju, iskustveno učenje i timski rad na
istraživanju i unapređivanju odgojne prakse u „zajednici koja uči“, u dobroj praksi
otvorenih rasprava u timovima odgajatelja kao mjestu učenja i reflektiranja o vlastitoj
praksi.
1.6. Kompetencijski profil suvremenog odgojitelja
Danas su pred suvremenog odgojitelja stavljeni sve složeniji, zahtjevniji i
odgovorniji zadaci za koje je potrebno više kompetencija. Posao odgojitelja je zahtjevan
i odgovoran pa je razumljivo da su mu potrebne višebrojne kompetencije koje se razvijaju
u početnoj izobrazbi i dalje profesionalnim usavršavanjem temeljenim na načelima
cjeloživotnog obrazovanja koje obuhvaća formanlno i neformalno učenje. Pojam
kompetencija odgojitelja ne može se tumačiti niti shvaćati jednoznačno. Postoje brojne
definicije, koliko autora toliko i različitih definicija. Jednostavno rečeno kompetencije su
sustavna veza znanja, sposobnosti, vrijednosti, motivacije.
Koja znanja? Teorijska znanja koja odgojitelja osposobljava za spoznaju i
razumijevanje vlastitog poziva. Tj. znanja iz pedagogije i drugih njenih susjednih
znanstvenih disciplina. Primjerice psihologije, filozofije, medicine, ekonomije,
sociologije i sl. Zašto iz psihologije? Da bismo umijeli oblikovati svoje pedagoško
djelovanje moramo razumijeti psihologiju razvoja djeteta. Zašto medicine? U gotovo
svakoj odgojnoj skupini postoje djeca s određenim teškoćama i za rad s njima potrebno
nam je znanje iz određenih područja.
Sposobnosti? Temelji se na našem znanju. Primarni je zadatak odgojitelja da
stečena znanja praktično primjeni u odgojno obrazovnom radu. Također, to znači
pripremiti i provoditi pedagoške aktivnosti u odgojnim skupinama. Sposobnost
podrazumijeva umijeće, pedagoški takt, kreativnost (stvaranju novih ideja, pristupa,
aktivnosti), inovativnost (primjeni kreativnih ideja), iskustvo, skriveni talenti.
Sposobnosti na razini: samorazumijevanja (sposobnost i spremnost za komunikaciju,
razumne i prihvatljive kompromise, nenasilno rješavanje sukoba); suradnje (timski rad,
umreženo učenje); djelotvornosti (odlučivanje u pripremi za izvođenje odgojno
obrazovnog procesa) i samoorganizacije (upravljanje osobnim procesom učenja,
samovrednovanje)
Vrijednosti? U velikoj većini svaki odgojitelj odgaja svojim primjerom, pod tim
se misli zrela osobnost, interesi, pozitivni rezultati. Važne vrijednosti: susretljivost,
dobronamjernost, marljivost, upornost i mnoge druge odgojne kavlitete.
Motivacija? Samo motivirana osoba, osoba koja je zadovoljna na osobnom i
profesionalnom planu, može obavljati svoju djelatnost kvalitetno, može biti potaknuta na
najveća postignuća.
Kompetentnost je sposobnost učinkovitoga djelovanja u brojnim situacijama,
temelji se na stečenom znanju, ali u isto vrijeme nije ograničena tim znanjem.
Kompetentan pojedinac treba imati sposobnost za obavljanje određenih uloga, a treba
imati znanja, vještine i stajališta radi samoostvarenja na radnom mjestu i daljnjeg razvoja.
Priznavanje i prihvaćanje odgojitelja od strane onih s kojima radi (djeca, suradnici, roditelji)
počiva na njegovu autoritetu izgrađenom na pedagoškim kompetencijama.
Osobna kompetencija odgojitelja usmjerena je na ishod odgojnosti djeteta.
Odgojnost djeteta podrazumijeva odgojne kvalitete (urednost, dosljednost, ljubaznost,
dobronamjernost i sl) ; odgovorno ponašanje (prema sebi i prema drugima). Osobna
kompetencija predstavlja odgojiteljevu empatičnost, uvažavanje, razumijevanje,
fleksibilnost, susretljivost, pouzdanost, brižljivost, entuzijazam, posvećenost struci,
zalaganje, sposobnost animiranja, popularnost, savjesnost, profesionalni etos (spremnost
za preuzimanje odgovornost za uspjeh svakoga djeteta), sposobnost za kritiku i
samokritiku u pogledu suradnje s kolegicom, dobro raspoloženje, smirenost, strpljenje
(najvažnija osobina), smisao za humor, pravednost, dosljednost, sposobnost odabira
odgovarajućega ponašanja u određenoj situaciji i slično.
Opće pedagoške kompetencije ključne su u svakom procesu odgoja i obrazovanja koje
odgojitelju omogućavaju fleksibilnu prilagodbu zahtjevima raznovrsnih visokostručnih
poslova. S njima on produbljuje i širi uspješnost i učinkovitost – kvalitetu u svim područjima
odgojo-obrazovnog rada.
Osiguranje kvalitete
U svrhu unapređivanja daljnje kvalitete odgojno obrazovne prakse potrebno je
provoditi sustavno planiranje, praćenje i vrednovanje koje se temelji na koncepciji
Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi (1991.g.). Važno
je naglasiti da se kvaliteta u odgojno obrazovnoj ustanovi temelji na razmjeni znanja i
iskustava svih sudionika odgojno obrazovnog procesa te je važno trajno unapređivanje.
Sastavni dio osiguranja kvalitete rada ustanove za rani odgoj je upravo proces
praćenja i vrednovanja. Taj proces provodimo na razini ustanove, na razini ciljanih
skupina unutar ustanove (pojedina odgojna skupina, odgojitelji, roditelji i dr.) ili pak na
razini pojedinca. Jedan od vrlo važnih elemenata praćenja i vrednovanja jest
dokumentiranje odgojno obrazovnog procesa, a uz njega i drugi dokumenti koji govore
o kvaliteti rada ustanove za rani odgoj. Na temelju navedenih elemenata zajednički
donosimo zaključke o kvaliteti procesa i rada, a ujedno je područje praćenja i
vrednovanja važno svim ključnim sudionicima procesa: ravnatelju, odgojiteljima,
stručnim suradnicima i ostalim djelatnicima kao i djelatnicima ustanove, roditeljima,
upravnom vijeću te lokalnoj zajednici. Vrednovanje unutar ustanove ćemo vršiti od
strane ravnatelja, odgojitelja i stručnih suradnika na osnovu timskog planiranja i
evaluacije procesa i rezultata, na sastancima stručnog tima, stručnih aktiva te
odgajateljskih vijeća, pri tome uvažavajući konkretne materijale nastale u neposrednom
radu s djecom (video i audio zapisi, fotografije, mape, skale, ankete, procjene) i dr.
Odgojiteljice će redovito voditi propisanu pedagošku dokumentaciju koja je ujedno i
materijala za vrednovanje. Na kraju godine provest će se upitnici za odgojitelje, stručni
tim i roditelje te će se pisati izvještaj o radu.
Zaključak
Kurikulum dječjeg vrtića Travno ima značenje formalnog i neformalnog sadržaja i
procesa pomoću kojih djeca stječu znanje i razumijevanje, razvijaju sposobnosti,
izgrađuju stajališta, mišljenja i vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava ranog odgoja.
Svojom prepoznatljivošću, posebnošću, originalnošću te sveukupnošću življenja vrtića
stvaramo vrtićko ozračje koje je ujedno i svrha našeg vrtića.
Literatura
1. *** (2019) (ur.:Vizek Vidović, V; Marušić, I).Kompetencija učiti kako učiti;
teorijske osnove i istraživanja u hrvatskom kontekstu. Zagreb: Institut za
društvena istraživanja
2. Maleš, D., Milanović M., Stričević, I. 2003. Živjeti i učiti prava. FF press. Zagreb
3. Miljak, A. 1996. Humanistički pristup teoriji i praksi pedškolskog odgoja: Model
Izvor. Persona, Velika Gorica
4. Miljak, A. 2009. Življenje djece u vrtiću. SM naklada. Zagreb
5. Siegel, Daniel; Payne Bryson, Tina. 2015. Razvoj dječjeg mozga. Split: Harfa
6. Slunjski, E. 2006. Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću – organizaciji koja
uči. Mali profesor. Zagreb
7. Slunjski, E. 2008. Dječji vrtić – zajednica koja uči. Spektar Media. Zagreb
8. Staničić, S; Resman, M (2020). Pedagog u vrtiću, školi i domu. Zagreb: Znamen
9. Stevanović, M. 2000. Predškolska pedagogija druga knjiga. EDT. Rijeka
10. 2001. Prijedlog koncepcije ranog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
RH Ministarstvo prosvjete i športa, Prosvjetno vijeće. Školske novine br 12.
Zagreb
11. 2007. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o predškolskom odgoju
i naobrazbi s konačnim prijedlogom zakona. MZOŠ
12. Priručnik za samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja i
obrazovanja. NCVVO. Zagreb. 2012.
13. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece. Glasnik
Ministarstva prosvjete i kulture RH. Br. 7-8., Zagreb. 1991.
14. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. Zastupnički dom sabora RH.
Narodne novine broj 94. Zagreb. 2013.
15. Državni pedagoški standard. Narodne novine broj 90/2010.
16. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Narodne novine
broj 5/2015. Zagreb
Časopisi:
1. Dijete-vrtić-obitelj
2. Školske novine
3. Zrno