LEKCIJA 08 - HRVATSKA U PRVOJ JUGOSLAVIJI, 1918. - 1940.doc.docx

HRVATSKA U PRVOJ JUGOSLAVIJIRapallski ugovorTalijanski ekspanzionizam koji su pokazivali na kraju rata i poeli zaposjedati i vie od linije koja im je dodijeljena tajnim Londonskim sporazumom, ubrzao je i stvaranje jugoslavenske drave, jer su mnogi u Hrvatskoj bili skloni poputanju Srbiji, mislei da je to jedini nain obrane hrvatske obale od Talijana. Bez obzira na sva dogaanja, granice izmeu Italije i Kraljevstva SHS tek je trebalo utvrditi na Parikoj mirovnoj konferenciji. Delegaciju Kraljevstva SHS predvodio je Nikola Pai, ali glavni je pregovara bio Ante Trumbi.Tajni Londonski sporazum na Konferenciji nije imao legalno znaenje, ali je utjecao na ponaanje zemalja koje su bile potpisnice tog tajnog ugovora. Francuzi i Britanci ak su obavijestili Trumbia da su njima ruke vezane Londonskim ugovorom, te da mu ne mogu pomoi ve se on mora nekako sporazumjeti s Talijanima. Jedan od rijetkih politiara koji je otvoreno branio granice K.SHS od Talijana bio je Woodrow Wilson, pogotovo kad su Talijani povrh svega zatraili jo i Rijeku. Diplomati su ponudili Talijanima prijedlog da Rijeka postane nezavisna drava pod nadzorom Lige naroda, ali Talijani i to odbijaju. U rujnu 1919.g. poinje talijanska politika svrenog ina, kada u Rijeku upada talijanski nacionalist i pjesnik Gabriele D'Annunzio, sa svojim crnokouljaima arditima, i osvaja Rijeku, a Talijani tvrde da nemaju nita s tim. Iako Wilson taj in nije priznavao, nije mogao puno pomoi, jer je njegov utjecaj sve slabiji, naime, morao se vratiti u SAD gdje je izgubio na izborima, a SAD se ponovno okree politici izolacionizma. Kako je Mirovna konferencija u Parizu zavrila, Talijanima i Kraljevstvu SHS preostali su direktni pregovori, koje su pourivali Francuzi i Britanci, jer su se htjeli rijeiti hipoteke Londonskog ugovora, ali i regent Aleksandar koji nije elio ulaziti u pretjerane sukobe s Talijanima.Dogovor izmeu Kraljevstva SHS i Italije definiran je 12/13. studenog 1920.g. u talijanskom gradiu Rapallu, a tim ugovorom poznatim kao Rapallski ugovor, Italija je dobila Istru, Cres, Loinj, Lastovo, Palagruu, Suac, te grad Zadar, a za Rijeku je dogovoreno da bude slobodna drava. Vrlo skoro, 1924.g. Rimskim ugovorima izmeu Mussolinija i Paia, Rijeka je preputena Italiji.

Vidovdanski ustav, od 28.VI 1921.gPobjednike sile Antante eljele su i K.SHS ukljuiti u "cordon sanitaire" protiv boljevike Rusije, pa zato trae to bre konsolidiranje drave, a za to je najvanije donoenje ustava. Prije ustava, drava je dobila Privremeni narodni parlament, koji je bio dekretirano tijelo od strane regenta Aleksandra, a ne izabran na izborima. Provodila se centralizacija uprave, a za sve nedoumice konzultiralo se srbijanski ustav. Takav Privremeni narodni parlament donio je i izborni zakon za Ustavotvornu skuptinu. Izbori su odrani u studenom 1920.g., a uz velike izborne makinacije, najvei broj mandata osvojile su: Pribievieva Demokratska stranka 92; Paieva Radikalna stranka 91; Komunistika partija Jugoslavije 58; HPSS 50 (230.000 glasaa); Slovenska ljudska stranka (SLS) Antona Koroeca 27; Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) Mehmeda Spahe) 24;itd. Rezultat je pokazao veliki jaz izmeu federalistike i centralistike opcije. Ustavotvorna skuptina od poetka je radila u krnjem sastavu, jer su odbile u nju ui i prihvatiti monarhiju stranke HRSS (Hrvatska republikanska seljaka stranka, koja je promjenom imena odmah nakon izbora, dala do znanja da se zalae za republikansku ideju i ne prihvaa monarhiju) i HSP. Uskoro je Zakonom o zatiti drave, tzv. Obznanom, u prosincu 1920.g. zabranjena KPJ, a s vremenom su skuptinu napustile i SLS, Hrvatska puka stranka i Hrvatska zajednica. Prvi zadatak Ustavotvorne skuptine bio je izglasati nacrt ustava, a usprkos tome to je bilo 9 prijedloga, u raspravu je prihvaen samo vladin prijedlog, koju tvore Demokratska stranka i Radikali, a koji je bio izrazito centralistiki. HRSS je predloila svoj prijedlog ustava javnosti, koji je bio snano konfederativno orijentiran i po kojem bi jugoslavenska drava bila savez suverenih drava.Vlada je uspjela postii da se Ustav moe izglasati nadpolovinom veinom, a ne 2/3 veinom kako je dogovoreno jo Krfskom deklaracijom. Usprkos apstiniranju mnogih stranaka od rada u skuptini, vlada je jedva (kupovinom glasova) skupila nadpolovinu veinu, to joj je osiguralo izglasavanje ustava. Ustav je izglasan 28. lipnja 1921.g., na pravoslavni dan Sv. Vida, pa je nazvan Vidovdanski ustav, po kojem je Kraljevina SHS ustavna, parlamentarna monarhija, a drava je ureena strogo centralistiki. Da se taj centralizam provede u praksi, u lipnju 1922.g. kralj Aleksandar je donio Uredbu o podijeli zemlje na oblasti. Ukidaju se povijesne jedinice, a cijeli teritorij Kraljevine SHS podijeljen je na 33 oblasti (teritorij Hrvatske na 6 oblasti).

Stjepan Radi i borba protiv centralizmaOd nastanka jugoslavenske drave najvei je unutranjopolitiki problem bio meusobni odnos naroda od kojih se sastojala. Vidovdanskim ustavom uspostavljen je vrsti centralistiki ustroj drave, s prevagom izvrne vlasti nad zakonodavnom i s velikim ovlastima kralja, to je dodatno pojaalo politike napetosti. Borba protiv centralizma, za reviziju Vidovdanskog ustava i za autonomije pojedinih naroda postali su kljuni politiki zadaci protucentralistikih grupacija.Najjaa protucentralistika stranka bila je HRSS, a protiv centralizacije bile su i Slovenska ljudska stranka (SLS) Antona Koroeca, JMO Mehmeda Spahe, pa i neke crnogorske politike stranke (federalisti). Unitavanju naela parlamentarizma znatno je doprinosio i kralj Aleksandar, ije su ovlasti za razliku od mnogih parlamentarnih monarhija, bile prevelike pa se zato razdoblje trajanja Vidovdanskog ustava naziva razdobljem lanog parlamentarizma.Nakon donoenja Vidovdanskog ustava Stjepan Radi se okrenuo organizaciji HRSS-a na prostore izvan Banske Hrvatske BiH, Dalmacija, Baka, a istovremeno je pokuavao okupiti sve politike snage u Hrvatskoj u borbi protiv centralizma. Takva inicijativa uskoro je urodila plodom, tj. formiran je Hrvatski blok (HRSS, HSP, Hrvatska zajednica HZ), na ijem je elu bio Stjepan Radi. Ve poetkom 1922.g. Hrvatski blok je objavio memorandum "javnom mnijenju civiliziranog svijeta" u kojem se prikazuje poloaj Hrvatske u jugoslavenskoj dravi, a istovremeno Hrvatski blok trai priznanje hrvatske drave unutar zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca. Snana politika angairanost Stjepana Radia dovela je do velikog uspjeha HRSS-a na izborima 1923.g., kada su osvojili gotovo dvostruko vie glasova nego na izborima 1920.g. 470.000 glasova i 70 mandata u Skuptini, pa u politikom ivotu drave postaju jo znaajniji initelj.Nakon izbora 1923.g. na kojima su ojaale oporbene snage, dolo je do konkretnog okupljanja anticentralistikih stranaka. Formiran je Federalistiki blok (HRSS, SLS i JMO) s ciljem zajednike borbe protiv centralizma i za reviziju Vidovdanskog ustava. Stvaranje Federalistikog bloka izazvalo je u Beogradu prilino nepovoljan dojam, a sam Nikola Pai shvatio je da e se nai u nezgodnoj situaciji ako HRSS prekine skuptinsku apstinenciju i sa svojih 70 zastupnika doe u Parlament, jer Radikalna stranka tada, iako je osvojila 108 mandata, ne bi imala apsolutnu veinu za formiranje vlade. Pai je izrazio spremnost na dogovore s Radiem.U travnju 1923.g. dolo je do susreta delegacija Radikalne stranke i HRSS-a u Zagrebu, kada je potpisan dogovor poznat pod nazivom Markov protokol Radikali su se obvezali da nee provesti najavljenu podjelu drave na oblasti prema Vidovdanskom ustavu, a HRSS e nastaviti skuptinsku apstinenciju. Radi je tim potezom elio prije svega sprijeiti "parcelaciju" Hrvatske, ali kako je i sam rekao i dalje nastavlja borbu protiv centralizma i Vidovdanskog ustava. U ljeto 1923.g. Stjepan Radi otputovao je u inozemstvo, a najvie je boravio u Londonu, gdje je pokuavao informirati Zapad o stanju u Kraljevini SHS i traiti pomo za rjeenje hrvatskog pitanja. U meuvremenu je Pai poeo kriti dogovore iz Markova protokola i zapoeo uspostavljanje oblasti. Radi je tada poruio zastupnicima HRSS-a da se prijave za rad u Skuptini, a vlada Nikole Paia nemono je gledala kako se topi njihova veina u Skuptini, pa je Pai tada dao ostavku na premijerski poloaj, ali mu je pomogao Pribievi, koji je odvojio dio ljudi iz Demokratske stranke i utemeljio Samostalnu demokratsku stranku (SDS), koja je podrala Paia, te time nastaje tzv. P-P vlada (Pai-Pribievi vlada).Kralj i vlada iskoristili su pristupanje HRSS-a Seljakoj internacionali i krajem 1924.g. donijeli odluku o primjeni Obznane ili Zakona o zatiti drave na HRSS. Zabranjuje se svaki rad stranke (zborovi, izdavanje novina, skuptine), a uskoro je dolo do hapenja stranakih voa pa i samog Stjepana Radia. Odlueno je da stranka usprkos zabrani moe izai na izbore, jer se oekivalo da u takvim okolnostima, pogotovo kada je Stjepan Radi u zatvoru, HRSS nema anse za vei izborni uspjeh. Ali, dogodilo se neto potpuno neoekivano, na izborima 1925.g. HRSS je dobio 530.000 glasova ili 67 mandata.U novonastalim uvjetima kralj i vlada bili su spremni na dogovore s Radiem, a i sam Radi bio je spreman na sporazum s vladom jer je svjestan da iz zatvora ne moe puno pridonijeti rjeavanju hrvatskog pitanja. Njegovu odluku, tj. da Stjepan Radi i HRSS priznaju Vidovdanski ustav i dinastiju Karaorevia objavio je Pavle Radi u Skuptini u Beogradu. Zbog takvih politikih promjena mijenja se i ime stranke u HSS (Hrvatska seljaka stranka), jer priznanjem monarhije mora se brisati republikanski pridjev iz imena . Formirana je nova vlada, tzv. RR vlada (Radiradikali vlada) u kojoj HSS dobiva etiri ministarska mjesta, a Stjepan Radi postaje ministar prosvjete.

Seljako demokratska koalicija i atentat na RadiaVrlo brzo je Radi postao svjestan da je sporazum za radikale bio samo nain da primire hrvatsku oporbu, ali da oni i dalje nastavljaju s centralistikom politikom, to dovodi do raskida saveza HSS-a i Radikala, a Radi se vraa u oporbu. Do promjena u razmiljanjima dolazi i kod Pribievia, koji je shvatio da centralistika politika, koju je i on favorizirao i provodio, nije ostvarila njegovu viziju jugoslavenskog unitarizma, ve je samo omoguila uvrivanje velikosrpske politike, koja ugroava sve nesrpske narode, ali i tzv. "preanske Srbe" (Srbe izvan Srbije), a time i njegove Srbe u Hrvatskoj.Takve okolnosti dovele su do povezivanja njihovih stranaka, HSS-a i SDS-a u politiki savez nazvan Seljako-demokratska koalicija SDK, u studenome 1927.g. Radi i Pribievi su od poetka djelovanja vrlo estoko napadali djelovanje vlade. Istupali su preko novina, na javnim nastupima, ali i za skuptinskom govornicom, pa su ih esto iskljuivali sa zasjedanja skuptine. Napadi na Radia posebno su pojaani kada je iznio plan o podjeli drave na 4 oblasti, s konfederativnim ureenjem. Sve su se ee pojavljivale i prijetnje ubojstvom, ak i u vladinom listu "Jedinstvo", neposredno prije ubojstva Stjepana Radia. Na dan 20. lipnja 1928.g., lan Radikalne stranke i teroristike grupacije Bela ruka Punia Rai, u Skuptini u Beogradu je pucao na hrvatske zastupnike. Ubio je Pavla Radia i uru Basarieka, a teko su ranjeni Stjepan Radi, Ivan Pernar i Ivan Grana. Stjepan Radi je umro 8. kolovoza 1928.g., a njegov pogreb okupio je desetke tisua ljudi iz cijele Hrvatske.Za novog predsjednika HSS-a izabran je dr. Vladko Maek, koji time postaje i jedan od dvojice predsjednika SDK.

Diktatura kralja AleksandraU Kraljevini SHS uslijedila je prilina politika kriza, u kojoj je SDK odbijala daljnji rad u Skuptini, a Hrvati trae da budu gospodari na svom teritoriju, te da dobiju svoj Sabor i vladu. Na dvoru se ak pomiljalo na dozvolu za izdvajanje amputirane Hrvatske (po liniji Virovitica Karlobag, a sve istono od te linije ostalo bi Srbiji) na to SDK nije pristajala. Kralj Aleksandar je u takvim okolnostima 6. sijenja 1929.g. proglasio diktaturu tzv. estojanuarsku diktaturu, kojom ukida Vidovdanski ustav i rasputa Skuptinu. Maek je tada naivno izjavio: "kak' vidite lajbek je raskopan", mislei pritom da e se stvari u dravi sada posloiti kako treba, tj. da e se "lajbek zakopati kak' treba." Da se nee tako dogoditi pokazali su slijedei kraljevi potezi. Za predsjednika vlade postavio je generala Petra ivkovia (poznat kao Pera Kapija, jer je 1903. uvao strau na kapiji kada je ubijen kraljevski par Obrenovia), koji je ujedno bio i ministar unutarnjih poslova, pa je imao svog ovjeka na elu vlade, vojske i policije. U vrijeme diktature zabranjen je rad svih politikih stranaka i organizacija.Poetkom listopada 1929.g. kralj je donio Zakon o nazivu i podjeli drave, a po tom zakonu drava je dobila naziv Kraljevina Jugoslavija i bila je podijeljena na 9 banovina umjesto 33 oblasti: 1. Dravska; 2. Savska; 3. Vrbaska; 4. Primorska; 5. Drinska; 6. Zetska; 7. Vardarska; 8. Moravska i 9. Dunavska. Granice meu banovinama povuene su tako da je u njih 6 srpska veina, koje naznauju konture Velike Srbije. Hrvatske su zemlje podijeljene na dvije banovine Savsku i Primorsku. (vidi kartu na str. 10)

Nastanak ustakog pokretaHrvatska emigracija formirana nakon 1929. vue svoj korijen ponajvie iz Hrvatske stranke prava, tj. "frankovaca", a taj dio hrvatske opozicije smatrao je da se hrvatsko pitanje moe rijeiti samo izlaskom iz Jugoslavije. Vodei ovjek HSP, Ante Paveli u raznim je prilikama otvoreno istupao s programom stvaranja samostalne Hrvatske, a veliku je panju polagao u organiziranje pravake omladine, posebno nakon atentata u Narodnoj skuptini. Pokrenut je u Zagrebu list Hrvatski domobran s jasnim programom stvaranja samostalne Hrvatske, a istovremeno je osnovana i istoimena ilegalna omladinska organizacija za borbene aktivnosti, koja e biti glavni stoer okupljanja domovinske ustake skupine.Poetkom diktature kralja Aleksandra, 1929. Ante Paveli je postao nepoeljna osoba za reim, pa bjei u Austriju gdje je uspostavio vezu s grupom hrvatskih emigranata, bivih oficira austrougarske vojske (npr. general Sarkoti) koji se nisu vraali u Hrvatsku jer nisu prihvaali stvaranje Jugoslavije. U travnju 1929. Paveli odlazi u Sofiju gdje se sastaje s voom makedonske emigracije Vanom Mihailovom, i s njim dogovara suradnju s ciljem izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz Jugoslavije, a usput je Paveli odrao jedan antijugoslavenski govor, to nije prolo nezapaeno u Beogradu, pa ga je jugoslavenski reim osudio na smrt u odsutnosti. Be nije elio komplicirati odnose s Jugoslavijom, pa je otkazano gostoprimstvo Paveliu u Austriji, nakon ega on prelazi u Italiju, koja postaje baza okupljanja hrvatske emigracije. U Mussolinijevim planovima irenje prema Balkanu imalo je veliki znaaj, a posebno prilika za dobivanje Dalmacije, pa je jasno zato je zainteresiran za Pavelievu ideju ruenja Jugoslavije, te prua materijalnu i politiku pomo hrvatskoj emigraciji i Paveliu.U Italiji se okupilo oko 500 pripadnika hrvatske emigracije, a glavni suradnici Paveliu bili su Gustav Perec, dr. Branimir Jeli, dr. Mladen Lorkovi i dr. Mile Budak. Godine 1930. Paveli je inicirao organizaciju emigranata pod nazivom: Ustaa hrvatski oslobodilaki pokret. Prvi programski dokument ustake emigracije nastao je neto kasnije, 1932., Ustav Ustae hrvatske revolucionarne organizacije, gdje se navodi da organizacija ima zadau oruanim ustankom osloboditi Hrvatsku i postii njenu samostalnost na cijelom narodnom i povijesnom podruju, a kao granica budue hrvatske drave na istoku istie se Drina, kao granica dvaju svjetova, istonog i zapadnog. Prema Ustavu ustae su organizirani kao vojna formacija, a najvii organ bio je Glavni ustaki stan kojemu je na elu poglavnik (Ante Paveli). Ubrzo je izdan novi dokument, 1933. pod nazivom Naela hrvatskog ustakog pokreta, koji potvruje stavove iz Ustava, ali se cijela stvar postavlja na iru osnovu, pa vie nije ustaka organizacija nego ustaki pokret.Pripadnici ustakog pokreta bili su smjeteni u posebnim logorima u Italiji (Brescia, Bovigno, Lipari), u Maarskoj (ustaki centar Janko Puszta), a ustakih punktova bilo je i u Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Amerikama Pripadnici pokreta izvodili su sve mogue diverzije na podruju Jugoslavije, posebno na eljeznici. Najpoznatija akcija izvedena je 1932., tzv. Velebitski ili Liki ustanak, kada se skupina ustaa iz Italije prebacila u Liku i izvela napad na andarmeriju u Bruanima.

Oktroirani ustavPogoranje unutarnjeg stanja u dravi i sve nepovoljniji meunarodni poloaj, jer su Velika Britanija i Francuska kritizirale diktatorski reim, prisililo je kralja Aleksandra da pokua prikriti diktatorski oblik vladavine. U rujnu 1931.g. kralj je objavio novi ustav Kraljevine Jugoslavije, poznatiji kao Oktroirani ustav, jer ga nije donio parlament, nego ga je dao (oktroirao) vladar. Stvorene su neke nove institucije vlasti, tj. uspostavljen je dvodomni parlament Senat i Narodna skuptina, ali drava je i dalje totalitarno ureena, jer zakoni koji se donose u Senatu i Skuptini postaju valjani tek kada ih potpie kralj, tako je otvorenu diktaturu zamijenila prikrivena diktatura. Provedena je i prava komedija od izbora za Narodnu skuptinu u studenom 1931., na kojem se provodilo javno glasanje. Kandidatske liste mogle su se postaviti samo za cijelu dravu, pa su na taj nain onemoguene liste regionalnih stranaka (a takve su bile sve), a takvu je listu mogla postaviti samo vlada s Petrom ivkoviem kao nositeljem. Zastupnici s te liste u novoizabranoj Skuptini formirali su stranku koja je u svoj naziv uvrstila dijelove naziva nekadanjih najjaih stranaka Jugoslavenska radikalno seljaka demokracija, a koja e kasnije postati poznata kao Jugoslavenska nacionalna stranka (JENESA)Najotvoreniji odgovor kraljevoj apsolutistikoj vlasti i centralizmu stigao je od hrvatskih politiara i intelektualaca, koje su okupili Vladko Maek i SDK u studenom 1932.g. Okupljeni politiari naznaili su opasnost od velikosrpske hegemonije i trae novo ureenje drave na naelima koja iskljuuju svaku prevlast. Ovakva i slina razmiljanja skupljena su i potpisana u rezoluciji koja je poznata pod nazivom Zagrebake punktacije. Odjek Zagrebakih punktacija pokrenuo je i ostale politike stranke da se ukljue u borbu protiv diktature i oktroiranog ustava. Zbog toga je Vladko Maek osuen na tri godine zatvora, ali hrvatsko pitanje i dalje je ostalo nerijeeno.

Atentat na kralja Aleksandra, 1934.Iako se u vanjskoj politici oslanjao na zapadne demokracije, prije svih na Francusku, kralj Aleksandar poeo je s najavama dobrih odnosa s Hitlerovom Njemakom to izaziva dotadanjeg zatitnika, Francusku, ija diplomacija dogovara slubeni posjet kralja Aleksandra Francuskoj.Kada je 1928.g. izvren atentat na Radia i druge zastupnike, ustae su za taj nasilniki in okrivili osobno kralja Aleksandra, a njihov zavjet je bio da e kralj-diktator platiti za svoje zloine. Ustae su pokuali prvi atentat na kralja Aleksandra, 1933. prilikom njegovog boravka u Zagrebu, koji je zavrio neuspjehom, ali u slijedeem pokuaju bili su uspjeniji. Naime, Ante Paveli je doznao za posjet kralja Aleksandra Francuskoj, a organizaciju atentata prepustio je Eugenu Didi Kvaterniku, ije su se skupine pripremale u Maarskoj na imanju Janko Puszta i sa krivotvorenim putovnicama stigli u Francusku.Atentat je izvren 9. listopada 1934. u Marseillesu, ubrzo nakon kraljeva iskrcavanja sa razaraa "Dubrovnik". Izvrenje atentata pripalo je Veliku Kerinu, koji je bio Makedonac, lan VMRO (Vnutrenja Makedonska Revolucionarna Organizacija), uz kralja pogoen je i francuski ministar Louis Barthou.Atentator Veliko Kerin ubijen je na licu mjesta, a ostali sudionici uhvaeni su na vicarskoj granici i osueni na doivotnu robiju, dok je Dido Kvaternik uspio pobjei, ali je skupa sa Antom Paveliem kao idejni zaetnik u odsutnosti osuen na smrt. Pod pritiskom meunarodne javnosti Italija je formalno raspustila ustake logore, ali ih je u stvari samo prebacila na Lipare, a Ante Paveli je bio u nekoj vrsti ogranienja kretanja po Italiji.

NamjesnitvoKada je vijest o atentatu stigla u Beograd, otvorena je politika oporuka kralja Aleksandra, kojom odreuje svoje nasljednike. Novi kralj Petar II. imao je samo 11 god., pa je kralj odredio da do njegove punoljetnosti dravu u ime kralja vodi trolano namjesnitvo: knez Pavle (kraljev brati), Radenko Stankovi (senator i dvorski lijenik ) i Ivo Perovi (ban Savske banovine). Glavna osoba postao je knez Pavle.Knez Pavle krenuo je u pravcu ublaavanja krutih propisa iz diktatorskih vremena, pa su izvrene promjene u izbornom zakonu, ime je na izborima u svibnju 1935. omogueno i sudjelovanje opozicije. Opozicijske stranke izlaze na izbore pod nazivom Udruena opozicija (SDK, Demokratska stranka, Savez zemljoradnika i JMO) na elu s Vladkom Maekom. Nositelj vladine liste bio je predsjednik vlade Bogoljub Jefti (koji je izmislio kraljeve predsmrtne rijei: uvajte mi Jugoslaviju!).Vladina lista dobila je oko 60% glasova, a Udruena opozicija malo manje od 40%, ali je udnim pravilima oko podjele mandata, vladi pripalo 303, a Udruenoj opoziciji samo 67 zastupnikih mandata, pa je tako ona ispala moralni pobjednik to je bio znak knezu Pavlu za daljnjom demokratizacijom u dravi.Mandat za sastav nove vlade nakon izbora dobio je Milan Stojadinovi, a u nju su uli i stalni kompromiseri Anton Koroec i Mehmed Spaho, sa svojim strankama. Tada je umjesto JNS, u skuptini formirana Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ ili Jereza), iji je program i dalje unitaristiko-centralistiki. U svom nastupu na prvoj skuptinskoj sjednici nakon svibanjskih izbora Milan Stojadinovi spomenuo je i rjeavanje "hrvatskog pitanja", pa je to prvo priznanje postojanja "hrvatskog pitanja" od stvaranja Jugoslavije.

Reimska nasilja u HrvatskojOd 1935. osjea se vie slobode za politiki rad, npr. doputa se isticanje hrvatske zastave, izlazak stranakih novina HSS-aitd., ali jo uvijek traje andarski pritisak po cijeloj Hrvatskoj, posebno u selima. Radikali osnivaju po Hrvatskoj etnike organizacije, koje primjenjuju faistike metode obrauna (batinanje prije svega), na to policija nije reagirala. U mnotvu nasilja nad hrvatskim graanima izdvajaju se tri najtraginija dogaaja:Sibinjske rtve, veljaa 1935. u selu Sibinju pokraj Broda, nakon mise andari su ubili 8 seljaka, a mnotvo njih odveli u zatvor. Seljaci su bili okupljeni zbog izbornih priprema.rtve iz Vrba i Ruica, veljaa 1935 takoer sela blizu Broda, gdje su seljaci protestirali protiv dogaanja u Sibinju dan prije. Ubijeno je 5 seljakaSenjske rtve, svibanj 1937. senjski su andari pucali u mladie i djevojke iz Gospia, koji su u Senj doli na koncert Hrvatskog pjevakog zbora Trebevi iz Sarajeva. Ubijeno je sedmero mladih ljudi, a jedina im je greka to su nosili hrvatsku zastavu.Radi zatite HSS je ustrojio svoje lanove u Hrvatsku graansku i seljaku zatitu (1935), koja je bila naoruana batinama, a od stvaranja Banovine Hrvatske i pravim orujem.

Banovina HrvatskaStojadinovi, iako prvi priznaje postojanje "hrvatskog pitanja" nije bio nimalo zainteresiran za njegovo rjeavanje. Mnogi srpski politiari i stranke postali su svjesni da je rjeenje "hrvatskog pitanja" ujedno i preduvjet rasplitanja dravne krize. U Srbiji se uoavao porast nezadovoljstva Stojadinovievim diktatorskim ponaanjem i nedemokratskim metodama, pa mu je srpska opozicija osporavala pravo predstavljanja srpskog naroda, dok je u isto vrijeme jaao jedinstveni hrvatski nacionalni pokret oko Maeka.Takvo stanje navelo je kneza Pavla da potakne raspisivanje prijevremenih izbora, koji su odrani u prosincu 1938. Bile su postavljene tri kandidatske liste: 1) JRZ s nositeljem Stojadinoviem; 2) opozicijska lista s nositeljem Maekom; 3) lista Zbor s nositeljem Ljotiem (etnika organizacija). Listu opozicije sainjavali su SDK, srbijanska udruena opozicija i dio bive JNS sa Petrom ivkoviem.Prebrojavanje glasova pokazalo je pad broja glasova za vladu sa 60 na 54%, a istovremeno porast podrke opoziciji sa 38 na 44%, ali kako je i dalje na snazi bio udan model podjele mandata, opet je vlada u novoj skuptini dobila 307 mjesta, a opozicija samo 67. Knez Pavle je shvatio da mora maknuti Stojadinovia, ne samo zbog loih izbornih rezultata, ve i zbog znakova pretjeranog isticanja svoje linosti. Knez se pribojavao da Stojadinovi namjerava zauzeti mjesto kakvo imaju Hitler u Njemakoj ili Mussolini u Italiji, a posebno mu je zamjerao neuinkovitost u rjeavanju "hrvatskog pitanja". Uz pomo stalnih kompromisera Koroeca i Spahe, knez Pavle uspio je dobiti ostavku Milana Stojadinovia, a mandat za sastav nove vlade povjerio je Dragii Cvetkoviu (jedan od glavnih pomagaa u ruenju Stojadinovia).Vladi Dragie Cvetkovia glavni je zadatak po naputku kneza Pavla bio sporazum s Maekom i HSS. Obje su strane bile zainteresirane za to bri dogovor jer meunarodna situacija nije bila nimalo ruiasta. Naime, krize oko njemakog pripojenja Austrije i ulaska njezine vojske u dio ehoslovake, zatim talijanski ulazak u Albaniju glavni su dogaaji prve polovine 1939. g., i sve je to nagovjetavalo skori poetak rata, koji drava ne bi smjela doekati potpuno nesreena.Prvi susret Cvetkovia i Maeka odran je u Zagrebu u travnju 1939., i tada je prihvaen Maekov zahtjev da se prvo utvrdi teritorijalni opseg Hrvatske, a zatim njezin posebni poloaj i ovlasti. Pregovori su potom nastavljeni uz este prekide, a zavreni su potpisivanjem sporazuma Cvetkovi Maek 26. kolovoza 1939., a istog je dana knez Pavle potpisao i Uredbu o Banovini Hrvatskoj u kojoj je sve pravno razraeno, tj. utvren je teritorij, nadlenosti i organizacija Banovine Hrvatske.Teritorij Banovine Hrvatske nastao je spajanjem Savske i Primorske banovine, a njima su pridrueni kotarevi u kojima su Hrvati imali vie od polovine stanovnitva, to su bili Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brko, Gradaac, Derventa, id i Ilok.U nadlenosti banovinske vlast bili su unutarnji poslovi, poljoprivreda, trgovina, obrti, industrija, narodno zdravlje, prosvjeta itd. Sredinja vlada vodi vanjske poslove, obranu, promet, potu i zajednike financije. Na elu vlasti je ban kojega imenuje vladar, a prvi ban postao je dr. Ivan ubai. Zakonodavnu vlast u Banovini Hrvatskoj imao je Hrvatski sabor.