plomirao latinski dovoljno je bilo da znam ono iz drugog razredakod pok. prof. Gortana, a što sam naučio već kod fra Marka. Pi­smenost je pružao i to potpunu, a to znači ukupnost znanja štotreba čovjeku, no i dogradnja koju je on davao. Neka mu vječna

hvala, unatoč velikoj strogoći. Ja sam se rodio u Masnoj Luci. Ta­mo mi je bio dušobrižnik jednog ljeta fra Marko, kao župnik našegkraja. Tamo nekada rano dođe snijeg, a tuča često. Kad uništi ži­to još nepokupljeno fra Marko plače: "jadan ovaj svijet, ode mukruh". (I.Bu)

Fra Leonard (Mijo) Rupčić

rođen 1907. u Hardomilju, profesorromanskih jezika. Osnovno školovanje za­počeo dugim pješačenjem u Ljubuški.-Gimnazijsko obavio na Sirokom Brijegu.Bogosloviju studirao u Mostaru i u Lilleu(Francuska). Filozofiju studirao u Fribour­gu i u Parizu, te u Zagrebu, gdje je diplo­mirao 1939. Djelovao je kao profesor la--tinskog i francuskog jezika u Sirokom Bri-jegu, do smrti. Bio je prefekt u konviktuvanjskih đaka. Zarobljen odveden 8. ve-ljače 1945. godine i ubijen na putu prema Splitu.

Svojim đacima i pitomcima konvikta ostao je u uspomeni kao:

• "Ovčica Božja" nazvan je zbog poniznosti i uzornosti među kole­gama i đacima.

Na predavanjima je bio vrlo služben, nikada prestrog. Postupkomdobrote ukrotio bi i one najnemirnije. U njegovu razredu nije mo­glo biti svađa. Nije se smijao, no uvijek je bio dobronamjeran, ra­spoložen, miran, tih i nenametljiv, neobične dobrote. (F.VI)

• Postidjeli bi se đaci kada kod njega ne bi naučili lekciju. (J.To)

• Nije primjenjivao fizičke mjere u odgoju, savjestan do kraja, us-mjeren demokratski, bez političke obojenosti. (A.Vs)

• Mislio sam da od nečega boluje zbog silne patničke mirnoće. (B.Pa)

• Bio je tih povučen, no ozbiljan. (A.Se)

• Miran, pravičan, dobar, voljen od đaka. S njim se nije šalilo i pro­padalo. Posebno se brinuo o konviktovcima i redovno ih vodio namisu. (J.Or)

114

• S fra Leonardom dolazi jedno novo poglavlje u gimnaziju i u sa­mostan. Prijašnji su (moglo bi se reći uvjetno) konzervativci, a Le­onard i mlađi su demokrati. Makar je to bila mala nijansa između

jednih i drugih. Poznajem njegove u Hardomilju. On je samo jed­no malo popravljeno izdanje Rupčića koji je postao Leonard. Sveje htio savjesno svršavati. Izgledao je tih i zatvoren, no u razgovo­ru vrlo blizak čovjek. Svoje dužnosti ne bi zapustio, pa makar ka--kvo bilo negdje veselje. Sto god bi se o njemu reklo malo bi sereklo. (V.Og)

• Nije ogromna razlika između mene i njega (cca pet godina), no jasam imao ogroman respekt spram njega, čak strahopoštovanje,jer je iz njega nešto zračilo, a što je mene zahtjevno pogađalo, dau njemu gledam, bilo je to nešto više od drugih đaka. (strogi ocje­njivač)

• Sjećam ga se iz hodnika dostojanstvenog držanja, asketskog, ti­hog glasa, a što je upućivalo da je svoj svećenički poziv vršio nanajbolji način. Unio je nove metode odgoja. Svi naši profesori bilisu plemići, vitezovi, mada ne po naslijeđenom staležu, već po drža­nju i kao profesori i kao svećenici, bili su veličine, te kada se onjima govori valja ustati. (M. Bu)

• Budući da sam zakasnio u školskoj godini zapitao me "jesi li štonaučio?", pomogao mi je, sa mnom je radio, prešli mi sve gradi­vo, a on će mome bratu: "može ići polagati". Svo vrijeme bio jepažljiv, dobronamjeran, lijepo tumačio. (M.Ju)

• Predavao mi je latinski. Bio je točan u nastavi, redovno bi ispiti­vao a onima koji su slabiji bi zdušno pomagao dok ne nauče. Tru­dio se oko svakog đaka za što bolji uspjeh. (O.Mn)

• Predavao mi je francuski, zatim latinski. Osjećao sam ga kao sil­no privrženog svome pozivu i svećeničkom i profesorskom. Učio

nas je uzorom korektnosti, ljudskosti, poštenju, jer on je takav biona visini svog zadatka. (K.Ku)

• Jedna zgoda: čini mi se da su trojica bili povezani (fra Marko, fraRajko, fra Leonard). Jednom fra Marko (moj rođak) "naručio" odfra Leonarda: "čuješ deder malo pričepi onog mog rođakovića!" teovaj tražio od mene i ono što ja nisam mogao znati. Izveo on me­ne na tablu, a i u školsku zadaću da napišem tri glagola u imper­fektu, dakako to je bilo čim je ušao u razred. Napis'o ja, a onmeni "na mjesto". Kasnije ja vidio, a ono petica. Poslije me višenije pitao. (M.Og)

115

• Neko vrijeme mi je predavao latinski i talijanski. Prije svakog satamolili bi Zdravo Mariju na dotičnom jeziku. Bio je uzor svemu.(F.Vu)

• Ja ga promatram u trostrukoj ulozi - profesor, razrednik, odgojitelj(prefekt u konviktu). Kao profesor bio je odlučan u tumačenju, čak

se činilo malo spor, no tako je znanje lakše sjelo. I ispitivanje nijebilo temperamentno no predmetno i povezano. Svi bi se osjećali

neugodno kada našem fra Leonardu ne bi znali. Ako si "progutao"tu jedinicu žurio bi se brže bolje to ispraviti maltene zbog njega.Kao prefekt u vrijeme učenja došuljao bi se nečujno i ispravljaozadaću u vrijeme dok pišeš. Jednom mi reče kada ti jedna riječ

ne ide, za kaznu napiši je pedeset puta. "Tako sam ja radio naSorboni". I ja bogme pred njim napišem pedeset puta "beauco­up" . Ako bi se ikome od naših fratara mogla pripisati askeza, on­da je to on, jer takvu sliku je pružao: hodao bi k'o na smrt bole-

~

stan, pokretima, jedva tihi hod, a držanje kao da ima grčeve. Caksmo mislili da od nečega pati. Inače kao figura bio je lijep muška­rac. Znali smo samo za njega da je to utjelovljenje dobrote. Kaorazrednik vidio sam da je brinuo o svakom svom đaku, možda maloviše o nama konviktovcima, jer nam je bio prvi prefekt. (J.To)

• Pronalazio bi metode učenja francuskog čak u obliku pjesmice "ma­tasa montonson" i sl. te bi tako pridjeve, priloge i zamjenice znaopretvoriti u imenice. Rekao bi: "potrudite se i uzmite lagani romannapisan na francuskom, uzmite odmah i rječnik pa budite upornida ga dotjerate do kraja. Čak ne morate sve razumjeti, no upornoupotrebljavajte rječnik". Ja tako čitao Jules Vernea i uspio sam.

-(J.Sa)

• Bio mi je profesor iz latinskog u prvom i drugom razredu, a kasni­je sam nastavio školovanje u Mostaru i još kasnije u Zagrebu. Svug­dje kasnije s najboljim ocjenama iz latinskog, dakako, zahvaljujući

mome fra Leonardu. (B.To)

Kao odgojitelj ostao nam je u nezaboravnoj uspomeni:

• Zadatak od nadstojnika konvikta da se što više druži s đacima onje ostvarivao uzorom i redom dnevnim i kućnim navikama, a sveje to postizao nenametljivim uzorom, nježno kao pravi otac. (F.Vu)

• Hodao je pobožno kao da ide na pričest. Red, rad, sveta poslu­šnost, to su bili njegovi vrhovni zakoni.

Jedini neugodni slučaj imao je s Ivanom Vukšićem, đakom VI ra­zreda, neprimjernim, zvanim "Glavonja -bumbar", inače čudakom

116

u odgoju. Ovaj ga je podrugljivo nazvao "Lindrom" , a što je pri­hvaćeno od onih kojima nije ležala stega i red. Fra Leonard je du­go gutao poluglasne poruge tog čudaka. No kada je ovaj prevršiomjeru, fra Leonard od njega zatraži pokajničko ponašanje: "klek­ni", te dobije natrag "neću" i na tome mislilo se da je ostalo. No,-nije bilo tako, čudak - pitomac morao je napustiti školu. Cula sekasnije da nije završio ništa, a kamo li studirao. Prodrlo je da jebio u partizanima, da je tamo jedva spasio živu glavu, čak da jeistjeran iz Splita. (J.Ši) Navodno da je i on bio napadač na ŠirokiBrijeg, no o tome nema detaljnih podataka. (F.Je)

• Tih je to bio čovjek reda i stege, bolje reći samostege. Veliki vjer­nik, s ogromnim ljudskim i vjerskim autoritetom. Davao je odrje­šenje u mlinici, kada se sve činilo izgubljenim, pa i život, makarsu tu bili gvardijan i direktori gimnazije i konvikta. Tu je bio tih,kao i uvijek šutio je i ni s kim nije komunicirao, bio je samo jakozamišljen. Uvukao se u jedan uvučeni dio zgrade za koji je vjero­vao da je nešto 'sigurniji od granata. Dakako da je prirodno skla­njanje u vrijeme kada je sve bilo neizvjesno. (I.Bu)

• U zbornici nakon prijetnje partizana "da svi predaju oružje, a pro­fesori puške", on je vidjevši kuda sve to ide, ponovno dao grupnoodrješenje svima vjernicima. Doimao se tada još ozbiljnijim. (D.Be)

• Ipak još je bilo nade, jer neshvatljivo je da bi se ikoga ubijalo bezsuđenja. Kada se u to ne bi vjerovalo, prethodno bi se bježalo, ane bi se čekalo. (J.Bu)

A, eto, upravo se tako dogodilo. (I.Bu)

• U mlinici bio je stalno naslonjen na lakat, zamišljen, ili je nepre­stano ispovijedao. (K.Ku)

• Upravo analizirajući ovaj lik, jedan je svjedok citirao:

CJELOKUPNA GIMNAZIJA BILA JE RASADNIK VJERE I KULTU­RE. Svi fratri su voljeli oba svoja zvanja, profesorsko i svećeničko.Silna su im bila nastojanja da nam prošire kulturu. Svi đaci, pa-makar bili samo jednu godinu u Sirokom Brijegu odskakali su oddrugih školaraca u drugim školama. Imali su i oni žuč, nekada bise i naljutili, no uvijek bi se prilagodili i surađivali bi, znali su sesvladati, ljutnju ne bi opažali. Oni su bili u prvom redu prijateljiđaka. Tražili su znanje, a u njih se ocjena ne bi mogla kupiti, mo­ralo se znati, a ako se znalo, sve je bilo u redu. (B.Ta)

Odvezen je Leonard put Splita kamionom punim ljudi, kroz Za­dvarje je prošao. Zadnji puta je viđen od svog đaka Tome Čizmića

117

(kroz škure), no dokle je vožen i gdje mu je grob ne zna se (navod­no kod Zagvozda?).

~

Fra Dobroslav (Božo) Simović

rođen 1907. u Hamzićima. Osnovno-školovanje je započeo u Cerinu, a sred--nju školu završio u Sirokom Brijegu. Za-tim studira filozofiju i teologiju u Mostarui Parizu, gdje 1937. doktorira teologiju sdizertacijom: "Tumačenje očenaša kod la­tinskih otaca do sv. Augustina". Zatim jevjeroučitelj i profesor u Ljubuškom i Mo­staru na Franjevačkom filozofskom učili­

štu. Napokon postaje profesor i u Franje--vačkoj klasičnoj gimnaziji u Sirokom Bri-jegu. Tu su ga zatekli partizani u protuavionskom skloništu i ubili ga-i spalili 7. veljače u tom istom skloništu samostana Siroki Brijeg.

Magister je bio sjemeništarcima. Vrlo strog, no nepristran, pre­ma rođenom bratu stroži nego prema drugima. Očinski se brinuo zasve đake, ne samo svoje sjemeništarce. Čak možda preozbiljno shva­tio svoj poziv. Đaci su ga se bojali, no nadasve poštivali. Korektani strog profesor, dobar redovnik, i "magister sine glosa"9.

O njemu đaci govore:

• Znam ga od 38. godine, kada sam ga upoznao kao meštra. Biosam vanjski đak, pa mi je dopustio da dolazim učiti. Mi smo muzamjerali što se "plemi" . Bio je pravičan. Zadnji puta sam se snjim susreo kada su me partizani poslali da sve iz skloništa izve­dem, a on je jedini noćio u skloništu. Kada sam ih zvao da izađu

on je rekao: "druže, mi smo zvali, a vi ste bombe bacali", a sadakada sam ja došao rekao sam "nisam ja drug nikakav, već samvaš đak i nosim poruku od partizana da iziđete". Izišli su tada, ion je došao k' nama u zbornicu, a popodne je ubijen. (rekao jejedan bliski svjedok njegova završetka)

• Bio mi je magister. Bio je čovjek molitve, pravedan, žestoke nara­vi, no, sam bi se svladavao. O njemu samo najbolje. (U.Lo)

• Bio mi je magister (meštar) i profesor. Izvanredno dobar kao pro­fesor, iznad prosjeka sposoban. Kao meštar umjeren i oprezan, ne

9 učitelj novaka bez zamjerke

118

NADŽIVJELI SVOJE UČITELJE I SVJEDOČE O NJIMA. - .

Marko Zeljko Jure Leko fra Dionizije Lasić•

Ivan Simić

fra Vinko Dragićević fra Bazilije Pandžić,

Ciril Kos Ivan Vitik

•

•

•••:!i

I 'i!I•!!::•

Ivan Božić Jozo Dugandžić Matko Grgurević Boris Ivanišević

Vinko Jurčićfra Ljudevit Rupčićfra Umberto LončarIvan Kustić

352

Frane Jelavić Svevlad Slamnig Jerko Artuković Ante Damić

Mile Boras Grgo Kolobarić Stanko Leko Franjo Boras

•

fra MarkoDragićević

David Mandić-Jozo Saravanja Jozo Tomašević

353

fra Dobroslav BegićKarlo Kutle

•

Franjo Vukšić

~

I

. Slavko Tomić

•

J

')j l-~,,

Franjo Zagoričnik fra Leonard Oreč Berislav Topić Drago Šušak

Zlatan Tavzes Tomislav Zovko

354

Jozo Tomašević - Koška

ISTINAO UBIJENOJ GIMNAZIJI