list uČenika osnovne Škole donji kraljevec · učenicu lauru režekza 4.mjesto, a učenicu janu...
TRANSCRIPT
Dragi čitatelji,
stigao je kraj školske godine
2013./2014., te vam stoga
donosimo novi broj
Zvižduka, sada već 10. po
redu. Sve ono što se dogodilo
u ovoj školskoj godini,
pokušali smo objediniti i
pokazati vam raznim
tekstovima i fotografijama.
Nadamo se kako ćete
uživati čitajući naš školski
list!
Vaši novinari
List Osnovne škole Donji Kraljevec
Broj 10, šk. god. 2013./2014.
lipanj, 2014.
Adresa:
Osnovna škola Donji Kraljevec
Čakovečka 7
40 320 Donji Kraljevec
Tel/fax: 040/655 137
Glavna urednica:
Ivana Vargek
Uredništvo:
članovi novinarske grupe
Uĉitelji suradnici:
razrednice svih razreda, učiteljica
Gabrijela Binder
Fotografije:
Arhiva škole
RIJEČ RAVNATELJICE
Na početku godine hrabro smo krenuli u projekt e-Dnevnik. Namjeru da se uključimo u
ovakav način rada potaknulo je Vijeće roditelja. Uspjeli smo se donekle tehnički opremiti uz
pomoć donacija i krenuli u novu avanturu. Danas zahvaljujem na podršci svim donatorima, a
naročito mojim kolegama učiteljima. Projekt dobiva pozitivne kritike i velik broj međimurskih
škola od sljedeće godine ulazi u njega.
U rujnu smo poslali dvoje učenika naše škole na europsko natjecanje „Sigurno u
prometu“ u Crnu Goru. Kao najuspješniji u državi, predstavljali su našu školu , županiju i cijelu
Hrvatsku na natjecanju i plasirali se između 10 najboljih ekipa. Ovaj uspjeh prepoznali su i
predstavnici vlasti pa su u svibnju ove godine dobili Plaketu Općine Donji Kraljevec.
Olimpijski dan, jesenski kros, dani kruha – organizirali smo dane u kojima smo
poučavali na drugi način i dobro se kroz učenje zabavljali. Predstavljali smo Županiju na
Svehrvatskim danima kruha u Labinu. Jubilarni, 10. po redu Božićni sajam i priredba, održani
su krajem polugodišta. Opet nam je u organizaciji pomoglo Vijeće roditelja koje se potrudilo i
prikupilo rekordan iznos – 9.200,00kn kao donaciju za školu.
Drugo polugodište započelo je organizacijom županijske smotre Lidrano 2014., čiji
smo ove godine bili domaćini. Pokazali smo se u odličnom izdanju i prikupili mnogobrojne
pohvale. Velik posao odradila je predsjednica županijskog povjerenstva profesorica
Dubravka Horvat, ali svoj doprinos dali su i svi ostali djelatnici i učenici.
U OŠ Donji Kraljevec učenici vođeni svojim učiteljima mentorima redovito sudjeluju na
većini školskih natjecanja. Ove godine sudjelovali smo i na županijskim natjecanjima iz fizike,
matematike, kemije, biologije, tehničke kulture, likovne kulture, njemačkog jezika,
informatike, podmlatka Crvenog križa i „Sigurno u prometu“. Sudjelujemo na velikom broju
sportskih natjecanja. Istaknula bih dva državna natjecanja na koja su otišli naši učenici i
mentorice što govori o kvaliteti rada u školi.
Pohvaljujem:
Učenike 3. i 5.razreda za izvanredan doprinos u prikupljanju papira u jesenskoj i
proljetnoj akciji prikupljanja.
Učenike Janu Kovač i Huga Jurčeca s mentoricom Nevenkom Reif koji su osvojili
10.mjesto na europskom natjecanju „Sigurno u prometu“ u Crnoj Gori. Učenici i
mentorica za ovaj su uspjeh dobili Plaketu Općine Donji Kraljevec.
Pohvaljujem učenika Luku Habuša koji je osvojio 1.mjesto na županijskom natjecanju iz
informatike „Infokup 2014“. Mentorica je Ana Dovečer. Luka je predstavljao školu i
županiju na državnom natjecanju i osvojio 16.mjesto u državi.
Učenika Dinu Dolenca koji je osvojio 3.mjesto u županiji na natjecanju iz njemačkog
jezika. Dino je na državnom natjecanju u Zadru osvojio 11.mjesto. Pripremala ga je
mentorica Maja Telebuh.
Učenika Ivana Žokalja koji je osvojio 2. nagradu na natjecanju GDCKČK „Čuvamo svoja
pluća“ i njegovu mentoricu Gabrijelu Binder.
Učenicu Vivien Gudlin koja je na županijskom natjecanju iz biologije za 8.razred osvojila
3.mjesto u županiji. Mentorica joj je bila Marija Purić-Hranjec, učiteljica savjetnica.
Ekipu prve pomoći naše škole vođenu mentoricom Dunjom Novak koja je osvojila
3.mjesto u županiji.
Učenicu Magdu Horvat koja je osvojila je 3.mjesto u županiji na natjecanju „Sigurno u
prometu“ . Mentorica je Nevenka Reif.
Učenicu Lauru Režek za 4.mjesto, a učenicu Janu Kovač za 5.mjesto na županijskom
natjecanju iz kemije za 7.razred. Učenice su prema broju osvojenih bodova predložene od
strane županijskog povjerenstva za državno natjecanje. Njihova mentorica je učiteljica
Dorotea Delimar.
Učenika Luku Habuša koji je osvojio 4.mjesto na županijskom natjecanju iz kemije za
8.razrede.
Učenicu Vivien Gudlin koja je predstavljala školu na županijskom natjecanju Lidrano 2014.
Pripremala ju je mentorica Dubravka Horvat.
Učenicu Miu Kovač čiji je rad bio izložen na izložbi likovnih radova u Zlataru, mentorica joj
je bila Gabrijela Binder.
Mariu Žokalj, Luku Habuša, Vivien Gudlin i Emu Kovač za sudjelovanje na državnoj
završnici natjecanja „Tko čita(ne)skita“ u Zagrebu. Pripremala ih je mentorica Ivana
Kramar.
Vivien Gudlin i Davida Šupljiku za sudjelovanje na 1. susretu mladih međimurskih
umjetnika „Ruža međimurska“sa svojom mentoricom Gabrijelom Binder.
Ove godine naročito smo bili uspješni u sportskim natjecanjima. Učitelj Damir Žegarac
pripremio je članove Školskog sportskog društva za natjecanja i postigao slijedeći uspjeh
:
5.mjesto u županiji za ekipu odbojke, učenici 5.i 6. razreda
3.mjesto u županiji u malom nogometu za učenice 7.i 8.razred
3.mjesto u županiji u malom nogometu za učenice 5.i 6.razreda
2.mjesto u županiji u rukometu za učenice 7.i 8.razreda
2.mjesto u županiji u košarci za učenike 5. I 6.razreda
Ove godine školu napušta generacija izvanrednih učenika. Od 13 učenika 8.razreda čak ih
je 8 koji će biti nagrađeni za odličan uspjeh tijekom cijelog osnovnoškolskog obrazovanja.
Svojim radom, trudom, pristojnošću i marljivošću zaslužili su da ih posebno spomenemo.
U školi i dalje provodimo program Međunarodne eko škole. U drugom polugodištu
odradili smo čitav tjedan ekologije od 22. do 29.4. Uključili smo se u Zelenu čistku, u akciju
„Papir nije smeće“ i održali projektni eko dan. Uredili smo Međimurski vrčak, naš vrt kojim se
naročito ponosimo. Dobili smo nagradu zasluženu u akciji Unimera u prikupljanju papira gdje
smo osvojili 3.mjesto u županiji.
Škola se redovito priprema projekte i prijavljuje ih na razne natječaje.
I na kraju, radujemo se uspjesima učenika, ali se ne želimo uljuljati u samohvalu i nekritičnost.
Mjesta za razvoj ima još mnogo i zato ne odustajemo i već na kraju ove nastavne godine
planiramo razvoj i napredak škole za godine koje dolaze.
Vaša ravnateljica Sandra Vlahek, prof.
NAŠI PRVAŠI
Boro Jurčec
Omiljeni predmet u
školi mi je tjelesna i
zdravstvena kultura.
Kad odrastem želim
biti vozač aviona.
Maja Mlinarić
Omiljeni predmet u
školi mi je likovna
kultura.
Kad odrastem želim
biti doktorica.
Filip Štefok
Omiljeni predmet u
školi mi je engleski
jezik.
Kad odrastem želim
biti automehaničar.
Nino Košak
Omiljeni predmet u
školi mi je
matematika.
Kad odrastem želim
biti doktor.
Dora Vlahek
Omiljeni predmet u
školi mi je tjelesna i
zdravstvena kultura.
Kad odrastem želim
biti učiteljica.
Petar Lesinger
Omiljeni predmet u
školi mi je engleski
jezik.
Kad odrastem želim
biti automehaničar.
Borna Sršan
Omiljeni predmet u
školi mi je tjelesna i
zdravstvena
kultura.
Kad odrastem želim
biti nogometaš.
Luka Kalšan
Omiljeni predmet
u školi mi je
engleski jezik.
Kad odrastem
želim biti
nogometaš.
Arijan Kočiš
Omiljeni predmet u
školi mi je tjelesna i
zdravstvena
kultura.
Kad odrastem želim
biti mehaničar.
Borna Mlinarić
Omiljeni predmet u
školi mi je glazbena
kultura.
Kad odrastem želim
biti pilot.
Anabella Mohl
Omiljeni predmeti u
školi su mi matematika
i tjelesna i zdravstvena
kultura.
Kad odrastem želim
biti veterinarka.
Domagoj Zrna
Omiljeni predmet u
školi mi je
matematika.
Kad odrastem želim
biti pilot.
Vita Trupković
Omiljeni predmet u
školi mi je likovna
kultura i tjelesna i
zdravstvena kultura.
Kad odrastem želim
biti učiteljica.
KNJIŽNICA U PRIČI ILI PRIČA O KNJIŽNICI
Odškrinete li jedina ružičasta vrata u našoj
školi, samozatajno ili sigurno, budite
uvjereni da koračate u čaroban svijet. I
doista, stara riznica u novom ruhu, mjesto
na kojem žive i spavaju svakakve knjige,
knjiško Gogi, gusjenica Kika i puž Sinek
Slinek(ne)strpljivo čekaju. Živnu i vesele se
svaki put kad netko dođe, ciljano ili
spontano zalutao, utažiti svoju znatiželju,
potrebu za razgovorom, družiti se,tražiti
pomoć pri učenju, proširivati svoje
horizonte, razvijati maštu i kreativnost ili
jednostavno uroniti u svijet pisane riječi.
Ipak, učenici su duša naše knjižnice i
njezinih stanara. Oni su jednostavni, iskreni
i spontani, maštoviti i kreativni, tihi i glasni,
znatiželjni i nestrpljivi, čitači, slušatelji,
kritičari i mislioci. Na kraju, oni su ti koji šire
pročitane i slušane pouke svijetom
odraslih, obogaćuju ga i čine ljepšim. Često
nas podsjete da smo i mi bili djeca ili
jednostavno probude usnulo dijete u
nama. Zbog njih knjižnica postoji.
P.S. Drage kolegice i kolege, dragi učenici
i roditelji i svi oni s kojima sam imala čast
surađivati, velika vam hvala na dobroj,
bogatoj, kreativnoj i maštovitoj suradnji
ove školske godine.
Knjižničarka I.
SMOTRA U LABINU
Dana 13. listopada2013. godine, ujutro rano
krenuli smo Veronika Šercer, Marta Lukša i
ja u Labin. S nama su putovale i
pedagoginja Maja Lukman i ravnateljica
škole Sandra Vlahek. Išli smo na Državnu i
svehrvatsku smotru dana kruha i dana
zahvalnosti za plodove zemlje u Labinu.
Kada je stigao autobus, odmah smo zauzeli
mjesta. Osnovna škola Donji Kraljevec
jedina je škola iz Međimurja sudjelovala na
ovoj smotri i ona je ujedno predstavljala
cijelu Međimursku županiju. Tijekom
putovanja smo pokupili još osam škola koje
su predstavljale svoju županiju. Na
Državnoj smotri dana kruha sudjelovalo je
tridesetak osnovnih i srednjih škola te
dječjih vrtića. Ova se smotra održavala u
jednoj velikoj dvorani u Labinu, gdje je
svaka škola imala svoj štand. Moje
prijateljice i ja smo predstavljali našu školu
u narodnim nošnjama te izložbenim
primjercima kruha, kolačima te ostalim
proizvodima karakterističnim za naš kraj.
Dvorana gdje smo bili je bila tako velika da
smo mogli bez problema izgubiti. Kada
smo ostali bez svih proizvoda, krenuli smo
kući. Na putu prema doma stali smo u MC
Donaldu, gdje smo jeli, a i usput se malo
odmorili, a nakon toga smo krenuli dalje.
Kad smo stigli u Donji Kraljevec, tamo su
nas dočekali naši roditelji. Ovo je bilo moje
najduže i najzabavnije putovanje do sada.
Lovro Horvat, 5. r
DANI KRUHA
Prošle godine, 17.10. održali smo integrirani dan – dan kruha i
zahvalnosti za plodove zemlje. Svaki razred imao je svoje radionice u kojima se
svašta radilo; pekli su se ukusni kolači, raspravljalo se o tome kako se peče
kruh, zašto kažemo da je kruh „dar Božji“ i o mnogim drugim temama
vezanim uz dane kruha. Nakon radionice, u kojoj se štošta napravilo i ispeklo,
slijedila je prezentacija rada, svaki je razred prezentirao što je radio na
radionicama. Nakon prezentacije svi smo otišli u blagovaonicu i tamo jeli
ukusne kolače.
Martina Mlinarić, 7. r
BOŽIĆNI SAJAM I
PRIREDBA
Kao i svake godine, u športskoj dvorani naše
škole održao se božićni sajam te božićna
priredba. Ove je godine božićni sajam bio
jubilarni deseti pa su se učenici i njihovi
roditelji, te osoblje škole potrudili da bude
stvarno poseban i najbolji dosad. Na
božićnom su se sajmu prodavali razni ukrasi
koje su marljivo izrađivali učenici, slasni
kolačići koje su spretno napravile mame i
bake, ulja i masti koje je napravila biološka i
ekološka skupina škole, a posjetila nas je i
gatara koja je svima proricala sudbinu,
naravno u svrsi toga da skupi novac za
školske potrepštine. Ove smo godine imali i
poseban štand na kojem se prodavala odjeća
te borovi koji su upotpunili božićni ugođaj.
Uloženi se trud isplatio i Vijeće roditelja je
zaradilo puuuno novčića, koje su poklonili
školi. Nakon sajma se održavala božićna
priredba. Prvi su na redu bili oni najmanji -
vrtkači. Učenici škole su se stvarno iskazali.
Bilo je tu pjevanja, recitiranja, sviranja pa čak i
plesanja. Za to su se pobrinule skupine
razredne i predmetne nastave uz vodstvo
učitelja. Svojim su nastupom ovu priredbu
uljepšale i mažoretkinje općine.
Ho ho ho, na samom se kraju začuo Djed Mraz koji je donio veliku vreću slatkiša i svojom pojavom zatvorio priredbu.
Vivien Gudlin, 8. r
Prije službenog otvorenja nastupio je
zbor pod vodstvom učitelja Krunoslava
Lajtmana i razigrana plesna skupina
škole pod vodstvom učiteljice Tanje
Petković. Smotru je otvorila zamjenica
župana Sandra Herman, a našu su školu
govorom predstavile ravnateljica
Sandra Vlahek i moja mentorica.
Nažalost, ovaj je LiDraNo za
osnovnoškolce meni bio i posljednji, jer
ove godine završavam osmi razred. No,
sada je vrijeme za srednju školu i moglo
bi se reći prelazak u prvu ligu, to jest
LiDrano za srednje škole. Idem na
LiDraNo od petog razreda i to je
iskustvo postalo dio mene te će mi
svaki ostati u sjećanju na svoj poseban
način.
Preporučam svima koje to
zanima da se uključe u LiDraNo jer je to
nezaboravno iskustvo i najveća
zajednica dječjih umjetnika, kreativaca i
sanjara u Hrvatskoj.
Vivien Gudlin, 8. r
LiDraNo 2014.
Ova je godina bila vrlo posebna po
svemu, a tako i po LiDraNu. LiDraNo je
smotra natjecateljskog duha na kojoj se
sastaju učenici i njihovi mentori kako bi
pokazali umijeće lijepog govorenja,
glumljenja ili pisanja.
Ove sam godine, zajedno s mojom
mentoricom, raskom i učiteljicom
hrvatskog jezika Dubravkom Horvat, OPET
sudjelovala na LidraNu. Sreća mi se
osmjehnula po tisućiti put i s
međuopćinskog sam se LiDraNa plasirala
na županijski. Naravno, najvažniji su
faktori tog uspjeha bili trud, trud i još više
truda, velika pomoć i podrška moje
mentorice i škole te naravno ljubav prema
glumi. No, uzbuđenje mi je naraslo kad sam
saznala da je baš naša škola domaćin
županijskog LiDraNa za 2014. godinu. Uz to
uzbuđenje i adrenalin koji me „love“ prije
nastupa, pojavila se i mala trema jer sam u
publici vidjela i mnogo poznatih silueta
(koristim izraz silueta jer se zbog
reflektora, hvala Bogu, ništa drugo ne
vidi). Žiri je i ove godine bio „blag“ i za svoj
sam nastup primila pohvale. Osim mene,
ove je godine od strane posjetitelja i
članova komisije same pohvale primila i
škola koja je još jedanput pokazala da
„pršti“ talentima i potvrdila uzrečicu- kad
se male ruke slože,sve se može( male se
ruke u ovom smislu odnose na učenike i
osoblje škole koji su svojim zajedništvom i
mukotrpnim radom prezentirali našu školu
u najboljem i najljepšem svijetlu).
MAŠKARE
U našoj se školi, 4.ožujka, povodom fašnika održao izbor najljepše školske maske. Ovaj je događaj u našoj školi tradicija već godinama.
Svi znamo da nakon fašnika dolazi Korizma, doba odricanja, pa smo se zato svi napapali toplih krafni. Nakon nastave su se okupili svi učenici, od prvog do osmog razreda, u školskoj dvorani. Kao i svake godine tu je bio žiri koji su činili: učitelj tjelesne i zdravstvene kulture Damir Žegarac, učiteljica vjeronauka Marta Novak i učiteljica povijesti Ljerka Toplek. Nakon plesa i predstavljanja maski, žiri je podijelio nagrade. Treće mjesto podijelile su maske Afrikanac i Romkinje, drugo mjesto maske rokerica, mobitel, božićna jelka i kopač radova na cesti, dok je prvo mjesto osvojio 7. razred s maskom „Luđaci koji se bore za svoja prava“. No, moramo pohvaliti i naše učitelje koji su se također potrudili pri odabiru maske.
Nakon proglašenja najbolje maske, svi smo zajedno poslušali presudu Fašniku, te se uputili u školsko dvorište gdje je osmi razred zapalio Fašnika.
Gabrijela Kovač, 7.r
ŠUMA STRIBOROVA
Dana 28.3.2014. godine učenici
razredne nastave bili su u kazalištu u
Prelogu. Gledali su predstavu „Šuma
Striborova“ prema bajci koju je napisala
Ivana Brlić-Mažuranić.
Učenici su predstavu pratili sa
zanimanjem jer su glumci na zanimljiv način
dočaravali sadržaj priče. Iako priča nije
smiješna, iz gledališta se mogao čuti i
smijeh jer su neke situacije glumci prikazali
na smiješan način. Učenicima 4. razreda
bilo je zanimljivo pratiti predstavu jer im je
sadržaj priče bio poznat, pošto su čitali
priču za lektiru, pa su mogli uspoređivati
predstavu i bajku. Ostali učenici predstavu
su pratili pozorno i sa znatiželjom jer ih je
zanimalo što će se dogoditi i kako će priča
završiti.
Na kraju, kada je predstava završila,
učenici su glumce nagradili glasnim
pljeskom. Nakon predstave učenici su išli u
muzej grada Preloga gdje su sa
zanimanjem pogledali izložbu slika i
skulptura hrvatskih umjetnika.
Nina Purić, 4. r
A TKO SI TI?
U srijedu 19. ožujka 2014. godine u
našu je školu došla kazališna družina
„Pinklec“ iz Čakovca i održala nam
predstavu „A tko si ti“.
Dječaci Luka i Marko i djevojčica
Tina glumom su nam ispričali jednu vrlo
neobičnu priču. Živjela jednom jedna
mačkica koja se izgubila u šumi, te se nije
znala vratiti kući. Lutala je i lutala šumom
tražeći svoj dom. Susretala je mnoge
životinje koje su joj govorile da je jež,
vjeverica i zec. No, jednoga je dana došla
vrana i vratila je mačkicu kući svojoj
vlasnici. Mačkica je tražila svoj udoban
dom, ali i sebe jer nije znala ni što je ni tko
je. Ponekad i ja u takvim situacijama tražim
pravu sebe, onu vatrenu i žarenu osobu
koja izlazi iz mene.
Na koncu balade, rekla bih da je ova
predstava bila vrlo poučna i zanimljiva.
Mislim da smo svi nešto naučili, a
glumcima sve pohvale za nastup.
Magda Horvat, 4. r
IZLET U ZAGREB
Mi učenici 3. i 4. razreda, 2.4.2014. posjetili
smo grad Zagreb. Najprije smo razgledali
Muzej grada Zagreba. Tamo smo vidjeli
makete Zagreba u prošlosti, portrete
plemića, baruna i barunica, stari namještaj,
simbole nekadašnjih cehova, kipove i još
mnogo toga. Kada smo završili
razgledavanje muzeja, približavalo se
podne. Tada smo otišli do Gričkog topa
kako bi bolje čuli njegovu paljbu. Bila je
veoma glasna. Nakon toga smo otišli na
Trg sv. Marka. Izvana smo vidjeli crkvu sv.
Marka, zgradu Hrvatskog sabora i zgradu
Vlade Republike Hrvatske. Također smo
razgledali Kamenita vrata. Nakon toga smo
se uspinjačom spustili u Donji grad. Šetali
smo se Ilicom-najduljom ulicom u gradu
Zagrebu, Cvjetnim trgom, Dolcem, Trgom
bana Josipa Jelačića i razgledali
Manduševac. Vidjeli smo Spomenik psu,
Zlatno sunce i maketu Zagreba. Bilo smo i u
Zagrebačkoj katedrali. Tamo smo vidjeli
lijes kardinala Alojzija Stepinca. Poslije
razgledavanja katedrale otišli smo na
Bundek. Tamo smo se igrali na dječjem
igralištu. Nakon igre smo krenuli kući puni
lijepih uspomena i dojmova.
Magdalena Žokalj, 4. r
RADIONICA ART
EXCEL
Učenici 4. razreda bili su aktivni i na
proljetnim praznicima. Pod vodstvom
učiteljice Miljenke Mohl, od 14. do 16.
travnja održavale su se radionice Art
Excel. Na radionicama smo radili razne
vježbe: vježbe disanja, razbuđivanja i
opuštanja. Igrali smo razne igre putem
kojih smo otkrivali zlatne ključeve. Na
kraju radionice smo otvorili škrinju s
blagom, i otkrili što je unutra. Svatko od
nas je rekao što je naučio na radionici te
dobio jedan poklon. Bilo je jako lijepo i
zabavno te bi svakome preporučile ovu
radionicu.
Lori Balent Crnčec i Laura Glavak, 4. r
DAN SIGURNIJEG
INTERNETA
Dan sigurnijeg interneta obilježen je i
ove godine na nastavi informatike. Kroz
radionice učenici su upoznati s
konkretnim situacijama koje spadaju u
cyberbullying te sa zakonskim okvirima
i kazneno–pravnom odgovornošću.
Izradili su i svoj Netiquette-pravila
ponašanja i komunikacije na Internetu.
Evo i neke od poruka koje su učenici
napisali, a i kojih bismo se svi trebali
pridržavati:
nemoj objavljivati tuđe
fotografije ili podatke bez
odobrenja te osobe
nemoj se lažno predstavljati
nemoj vrijeđati druge osobe ili se
učlanjivati u grupe koje vrijeđaju
druge
nemoj širiti laži o drugim
osobama
nemoj narušavati tuđu privatnost
razgovaraj samo s osobama koje
poznaješ
Luka Habuš, 8. r
TERENSKA
NASTAVA U
ZAGREBU
Učenici petog, šestog i osmog razreda OŠ
Donji Kraljevec su 7. travnja 2014. u sklopu
terenske nastave posjetili grad Zagreb.
Posjetili smo Hrvatsko narodno kazalište i
zgradu Sabora, a u kazalištu „Komedija“
smo gledali mjuzikl „Jalta, Jalta“.
U HNK smo stigli ujutro. Kroz zgradu nas
je provela kustosica kazališta. Ona nam je
objasnila sve o kazalištu. Vidjeli smo
predvorje, pozornicu, gledalište, privatni
salon, garderobe, skladišta, dvoranu za
balet i ostale dijelove kazališta. Nakon HNK
otišli smo gledati mjuzikl „Jalta, Jalta“ u
kazalište Komedija. Mjuzikl je bio jako
zanimljiv i smiješan. Naravno, ono najbolje
su bile glazbene točke. Nakon mjuzikla
smo se odmorili kraj zagrebačke katedrale.
Zadnje mjesto koje smo posjetili bila je
zgrada Sabora. Pri ulasku smo morali proći
kroz provjeru što je većini nas bilo jako
zanimljivo. Kustosica nam je objasnila
zanimljivosti o Saboru te nas provela kroz
zgradu. Slikali smo se ispred poznate slike
proglašenja Ustava Republike Hrvatske.
Nakon toga smo krenuli kući. Terenska
nastava je bila jako zanimljiva i
interaktivna. Mislim da bismo trebali više
puta ići na ovakve terenske nastave.
Ivan Žokalj, 8. r
Ove školske godine, od 22. do 29. travnja u našoj se Eko školi obilježavao Eko
tjedan, koji je započeo sa akcijom „Zelena čistka“. U akciji su sudjelovali svi učenici naše
škole. Marljivo smo skupljali smeće i učinili Donji Kraljevec čišćim i boljim mjestom za
život. Zelena čistka nije jedina akcija u kojoj smo sudjelovali. U akciji „Papir nije smeće“,
koji se održavao 23. i 24. travnja, a sudjelovali su također svi učenici škole, pobijedio je 3.
razred sa 42,43 kg papira po učeniku. Na Eko projekti dan koji je bio 29. travnja, svaki je
razred sudjelovao u jednoj od zanimljivih radionica. Nakon radionica, učenici predmetne
nastave, sudjelovali su u Eko kvizu. Za kraj Eko tjedna održala se priredba u kojoj su
naravno sudjelovali naši učenici. Vrijedi spomenuti i naš tradicionalni međimurski vrčak, u
kojemu smo i ove godine posadili različite začinske i ljekovite biljke. Novost u vrtu su
predmeti koje su izrađivali učenici razredne nastave: 1. razred – kućice za ptičice, 2.
razred – cvjetni mozaik, 3. razred – strašilo Strašeko i 4. razred – različiti ukrasni
predmeti. Nadamo se da će Eko tjedan biti jednako uspješan i sljedeće godine.
Ema Kovačić i Maria Žokalj, 6. razred
EKO TJEDAN
ŠKOLA U PRIRODI
Ove školske godine 4. razred putovao je
sve do Gorskog Kotara. Škola u prirodi je
trajala od 28. do 30. svibnja. Krenuli smo
već u 7:30 i prvo smo došli u NP Risnjak.
Pješačili smo poučnom stazom pod
imenom „Leska“, gdje smo saznali koje
životinje tu žive i čime se hrane. Stigli smo
u hotel po imenu „Risnjak“ i smjestili se u
udobne i prozračne hotelske sobe. Nakon
okrjepe i ukusnog ručka otišli smo u špilju
„Vrelo“. Vidjeli smo jednog malog šišmiša,
stalagmite i stalaktite nalik ljudima i
patuljcima. Navečer smo se pripremali za
igru MISS. Nakon predstavljanja gdje je
svatko imao neku svoju točku, učenici su
odabrali najbolje među nama, a to smo ja,
Magda Horvat i Nina Purić. I tako je završio
naš prvi pustolovni dan. Drugi smo dan išli
u Muzej žaba, te smo posjetili šumu
„Golubinjak“. Poslijepodne smo se kupali
na bazenima u hotelu i to je bilo baš
zabavno. Treći smo dan pješačili na
Japlenški vrh koji je visok 800 m. Šetali
smo se ljubavnom stazom. Tamo smo
vidjeli razne srne, a jedna od njih je bila
bijele boje. Na povratku kući stali smo u
gradu Ogulinu gdje smo posjetili etno
muzej i upoznali se sa Ivanom Brlić-
Mažuranić. U Ogulinu smo isto tako vidjeli
Đulin ponor. Osim što je bilo ovo putovanje
jako zabavno, bilo je i poučno jer smo puno
toga naučili. Ova tri dana će mi zauvijek će
mi ostati u najljepšem sjećanju!
Magda Horvat, 4. r
DAN ŠKOLE
Dana 4. lipnja 2014. godine,u Osnovnoj
školi Donji Kraljevec, održao se Dan škole.
Učenici naše škole su se okupili u 16 sati
ispred škole. Svaki se razred slikao sa
svojom razrednicom za razrednu
fotografiju. Nakon slikanja smo otišli u
dvoranu gdje je u 17 sati započela priredba
povodom dana škole. Na priredbi je bilo
puno uzvanika i roditelja. Melisa i Ema su
bile voditeljice. Ravnateljica je na početku
pročitala pobjednike prikupljanja papira u
ovoj školskoj godini, a i uspjehe učenika
naše škole na raznim natjecanjima, a taj je
popis bio poprilično dug. Bilo je puno
zabavnih točaka. Predstavu je započeo
zbor, koji je otpjevao dvije pjesme, a pratio
ih je i školski bend. Plesna grupa je plesala
valcer. Razredna je nastava recitirala,
glumila, pjevala i plesala. Učenice 8.
razreda, Vivien Gudlin i Glorija Kovač su
prekrasno pjevale pjesmu „Krist na žalu“,
dok su ih na saksofonu i gitari pratili
Jeronim Percač i Dino Dolenec. Kao gosti
na našoj su priredbi nastupali i Glazbena
škola Miroslav Magdalenić, te
mažoretkinje Općine Donji Kraljevec sa
svojom odličnom izvedbom.
Svi smo se zadovoljni i sa osmijehom na
licu otišli svojim domovima.
Lovro Horvat, 6.
r
ZANIMLJIVOSTI
Aligator se ne može kretati unazad.
Jedini kontinent bez zmija je Antartik.
Većina sokova od naranče je žute, a ne narančaste boje.
Topolino je talijansko ime za Mickeya Mousea.
Ako utrljate luk o nogu – u roku od 30 do 60 minuta ćete osjetiti i njegov
okus.
Puž može spavati 3 do 4 godine – tokom kojih ne treba hranu da preživi.
Žirafa može živjeti bez vode duže nego deve.
U Kanadi se nalazi više jezera nego u svim ostalim državama na svijetu –
zajedno. Ova država je dom za oko 60% svjetskih jezera.
Shakespeare je izmislio više od 1.700 riječi, koje se i dan danas koriste u
engleskom jeziku.
Upaljač je izumljen prije šibica.
111,111,111 x 111,111,111 = 12,345,678,987,654,321
Statistički, veće su šanse da umrete dok kupujete loto listić , nego da osvojite
jack pot.
Godišnje, više ljudi umre od čepa od šampanjaca, nego od ugriza pauka.
Više ljudi se boji žaba nego paukova.
U svemiru, astronauti ne mogu plakati jer suze ne mogu teći bez gravitacije.
Slon je jedini sisavac koji ne može skočiti.
Puni naziv Los Angelesa je „El Pueblo de Nuestra Senora la Reina de los
Angeles de Porciuncula”.
Lorena Kalšan i Maria Žokalj, 6. r
LIKOVNI KUTAK RAZREDNE NASTAVE
Petar Lesinger, 1. r
Dora Novak, 2.r
Lori Crnčec Balent, 4. r
Mia Jurčec, 2. r
Anabella Mohl, 1. r
Matija Lesinger, 4. r
Domagoj Zrna, 1. r Lana Balog, 2. r
Kaja Horvatić, 2. r Matija Štefok, 3. r Fabijan Šupljika, 3. r
Jana Veselin, 3. r Fran Barlović , 3. r
Dina Vlahek, 2. r Erik Horvat, 3. r Magda Horvat, 4. r
Nina Purić, 4. r Vanja Ivković Orehovec, 4. r
Vanja Ivković Orehovec, 4.
r
Leon Kolarić, 3. r Nika Šupljika, 4. r
MATURALAC
Prošle školske godine u lipnju, kada smo
još bili 7. razred, išli smo na maturalno
putovanje u Makarsku. Iako hotel nije bio
kao iz snova i hrana možda nije bila
najbolja na svijetu, društvo nije moglo biti
bolje. Na put smo krenuli sa još dvije škole:
OŠ Hodošan i OŠ Vratišinec.
Posjetili smo grad Dubrovnik, Split, rijeku
Neretvu i mnoga druga zanimljiva mjesta.
Nama naravno nije bilo previše važno gdje
smo, tako dugo dok smo zajedno. Skoro
svaku večer smo išli u večernji izlazak.
Uživali smo u večernjim šetnjama uz plažu,
zajedničkim pjesmama i šalama.
Maturalac je za nas putovanje koje ćemo
svakako pamtiti po najljepšim doživljajima.
Zabavili smo se i stekli puno novih
prijatelja.
Karla Ivanović, 8. razred
MATURALAC BIVŠIH I SADAŠNJIH SEDMAŠA
MATURALAC
Ove godine 7. razred Osnovne škole Donji
Kraljevec ide na organizirano maturalno
putovanje u Šibenik. Putovanje je
organizirano zajedno sa Osnovnom
školom Strahoninec. U Šibeniku ćemo biti
u razdoblju od 13. do 17. lipnja, ukupno 5
dana. Boravit ćemo u hotelu Jakov koji je
smješten u turističkom naselju Solaris. Na
maturalnom ćemo putovanju također ići
na brojne izlete kao što su posjeti
nacionalnom parku Krka, sokolarskom
centru, „dalmatinskom selu“ i dr. Osim
toga, razgledat ćemo sve znamenitosti u
gradu Šibeniku, a u slobodno ćemo
vrijeme ići na plažu koja je od hotela
udaljena tek 50 metara. CIjeli 7. razred
željno iščekuje ovo putovanje, a o
dojmovima s maturalca javljamo se u
sljedećem broju Zvižduka.
Laura Režek, 7. r
TOP 3
Upitnik su provele (među učenicima predmetne nastave):
Valentina Blažeka, Melisa Ciglarić i Mia Kovač, 6. r
HRANA:
1. PIZZA 2. LAZANJE 3. SLADOLED
PREDMETI U
ŠKOLI:
1. TZK 2. GEOGRAFIJA 3. GLAZBENA
KULTURA
SERIJE:
1. TEORIJA VELIKOG PRASKA
2. KUĆA BOGA ANUBISA
3. SVIJET PREMA JIMU
FILMOVI:
1. TITANIC 2. AVATAR 3. SAM U KUĆI
TKO ČITA, NE SKITA
Čitanje je poput pustolovine,
kao da živiš u bajci,
a sve zanimljive događaje
možeš ispričati majci.
Čitati knjigu
je kao da imaš najslađu brigu.
Čitaj, čitaj, čitaj
jer knjiga ti je
kao najbolji prijatelj,
ona te vodi
i mudrost se rodi.
Čitaj, čitaj i ne skitaj
Jer tko čita, ne skita.
Nina Purić, 4. r
KUTAK ZA KNJIŽEVNI TRENUTAK
GODINA
U siječnju sunce je zubato,
a u veljači dani su ludi.
Ožujak zbog više sunca draži je meni,
travanj visibabe budi,
a svibanj voćnjake šareni.
U lipnju sunce već ujutro je budno.
Srpanj ima dana kad igra nikad ne stane.
Kolovoz je mjesec za mene,
dok u rujnu đak u školu mora da krene.
Listopad lišće skida sa grane,
a studeni krati dane.
Prosinac je mjesec radosti i veselja,
te ga najviše volim zbog zabave i veselja.
David Blažeka, 2.r.
PAS – ČOVJEKOV NAJBOLJI PRIJATELJ
Za psa se definitivno može reći da je čovjekov najbolji prijatelj. Psu ne trebamo
ništa reći da bi nas razumio. On može sam raspoznati naše osjećaje, jesmo li
tužni, ogorčeni, radosni, uznemireni. Znamo da će nas pas uvijek oraspoložiti ili
utješiti kada nam je to potrebno. Pas će uvijek ostati vjeran i njegova ljubav
prema nama nikad neće prestati. Njemu nije važno jesmo li bogati ili siromašni,
visoki ili niski, zanimljivi ili dosadni. Samo mu je bitno da i mi njega volimo i
poštujemo koliko i on nas. Isto tako, psa treba redovito hraniti, šetati, igrati se s
njim te ga njegovati i brinuti se o njemu. Jedna od najvažnijih stvari je da se ne
smijemo iskaljivati na psu. To je nešto najgore što čovjek može napraviti, ali to se
ne odnosi samo na pse. Sa svakom životinjom treba postupiti razumno.
Maltretiranje životinja jednostavno nije ljudski. Otkud nama pravo da se tako
ponašamo prema njima?! Postoje i ljudi koji to čine životinjama iz zabave, oni
smatraju da je smiješno što vide drugo živo biće u patnji i boli. Zaista me zanima
kako bi se ti ljudi osjećali da njima netko čini takve grozote kakve oni čine tim
životinjama. Ali vratimo se psima. Dakle, pas nije predmet, pa da s njim radimo
što god hoćemo. Kao i svako drugo živo biće, i pas ima osjećaje te ako mu
naudimo, on to neće baš tako lako zaboraviti. Zato se nemojmo čuditi ako nas
naš vlastiti pas, koji ne bi ni mrava zgazio, ugrize ili počne režati svaki put kad mu
se približimo. Jer psi pamte i sve što mi učinimo ima nekakvog utjecaja na njih. I
zato ako mislimo zlostavljati psa i ne brinuti se o njima, bolje da ga uopće
nemamo.
Laura Režek, 7. r
"Moj cilj u životu je biti
jednako dobar koliko
moj pas misli da jesam."
Sigmund Freud
Psu nije bitno da li ste bogati ili
siromašni, veliki ili mali, mladi ili
stari. On ne mari ukoliko niste
pametni, niste popularni, niste dobri
u pričanju viceva, niste atlete, niste
ljepotani. Za vašeg psa, vi ste
najveće, najpametnije, najljepše
ljudsko biće koje je ikada postojalo. Vi
ste njegov prijatelj i zaštitnik.
Luis Sabin
MOJ PAS
Moj se pas zove Balto. Mješanac je
pekinezera. Balto s nama živi već tri godine.
Dobila sam ga od obiteljskih prijatelja kao
poklon za svoj 10. rođendan. Nikad neću
zaboraviti taj dan kad je stigao. Bio je tako
malen da se mogao zavući pod radijator.
Balto se i danas zavlači u malene prostore,
iako su neki i premaleni za njega. Balto je,
čim je stigao, donio sreću u našu kuću. Ljudi
kažu da ima puno brige s psom. To je istina,
ali kada imate psa koji vas svaki dan
nasmijava i veseli, najmanje što možete
učiniti za njega je nahraniti ga ili dati mu
vode. Odmalena jako volim pse i stvarno ne
razumijem kako neki ljudi maltretiraju svoje
ili čak tuđe pse. To me jako ljuti i mislim da
je to zločin koji zaslužuje određenu kaznu.
Ljudi kažu da psi ne mogu razumjeti ljude. E
pa kako onda objašnjavate sve ono
skakanje i glupiranje mog psa kad god sam
tužna? Jako sam sretna što imam Balta.
Iako znam da svaki vlasnik to kaže za svog
psa, mislim da je Balto poseban. Koliko ste
puta vidjeli da pas spava na leđima, s
nogama u zraku i jezikom koji viri napola
van iz usta? Točno tako. Skoro pa nikad. Psi
jesu kućni ljubimci, ali tko kaže da oni ne
mogu biti naši prijatelji? Moj Balto je i moj
prijatelj. Njegove me budalaštine uvijek
razvesele.
Ovo će možda zvučati čudno, ali znam da
me Balto nikad neće iznevjeriti. Uvijek je tu
za mene, a sve što zauzvrat traži je malo
češkanja po leđima.
Gabrijela Kovač, 7. r
PAS
Oduvijek želim imati psa, ali ne bilo kakvog. Već
dugo sanjam kako ću jednog dana dobiti
njemačkog ovčara. Jako obožavam tu pasminu i
uvijek davim mamu i tatu razlozima zašto bismo
trebali imati jednog njemačkog ovčara.
Snažan, lijepo građen, pametan i dobar čuvar samo
su neke od osobina koje krase njemačkog ovčara.
Lijepa dlaka smeđe i crne boje krasi njegove već
ionako lijepe tjelesne linije i skladnu građu, a lijepe
smeđe oči zrače toplinom i nježnošću. Krasan
kitnjast rep pripijen mu je uz tijelo i seže do poda, a
uši su visoko podignute u zrak. Njemački ovčar vrlo
je privržen svom gospodaru, dok je prema
drugima, pogotovo strancima, vrlo nepovjerljiv. To
je pas koji obožava djecu i koji je uvijek dobrodušan
prema dobrim ljudima. S druge strane, prema
neprijateljima, on je divlji borac i žestok napadač
koji nikad ne odustaje, pogotovo kad osjeća da mu
je gospodar u opasnosti. Zbog takve njegove
naravi vrlo često igra ulogu policijskog psa tragača.
Njegova osobnost nije jedino što me privuklo toj
pasmini. Još kao mala pratila sam seriju „Inspektor
Rex“ u kojoj je glumio njemački ovčar. Ona je
zapravo i potaknula moju „zaljubljenost“ u tog psa.
Nakon te serije pogledala sam još puno filmova
gdje su glumili njemački ovčari, od Rin Tin Tina do
K-911 i K-9 gdje glumi njemački ovčar Jerry Lee. Ti
filmovi su još više potaknuli moju želju da dobijem
njemačkog ovčara.
Snažan, lijep, pametan, dobar čuvar. Nadam se da
će jednog dana i moje dvorište krasiti njemački
ovčar takvih osobina. Ne znam kad će to biti, ali
znam da će on biti najbolji i najrazmaženiji pas ikad.
Petra Baranašić, 7. r
TLO POD MOJIM NOGAMA
Pod mojim nogama zelena je trava,
rosna, mirna, a opet tako živa.
Na tom tlu kao da nikad nije bio čovjek
Zato je to tlo, posebno tlo.
Na tom tlu raste ono poljsko cvijeće
Zeleni se trava kao što se nebo plavi
U zraku se osjeća miris proljeća
Na tom tlu proljeće se smije
U duljini vidim drukčije tlo
Betonske šume, tako ih zovu
To je tlo onih koji su se odrekli ptičje pjesme,
I zamijenili je smrtnom tišinom i bukom auta.
Sve što je na tom tlu je tvrdi beton,
jedino su njihova srca tvrđa, takvi su oni
oni koji se odriču zelenilu, proljeća, smijeha,
Dosta sam toga vidjela.
I zato znam
Zelenilo i mirisno tlo, pod mojim nogama
nikada neće biti takvo, jer ja
ja ću se boriti do kraja u ime
drveća, proljeća i drugih koji ne govore!
Maria Žokalj, 6. r
GODINA
Siječanj je jako hladan.
Jedan je mišić ostao gladan.
U veljači se svi vole.
U ožujku je moj dan, moj rođendan.
U travnju grane više nisu gole.
A u svibnju volim topli sunčan dan.
U lipnju je zadnje školsko zvono
odzvonilo.
U srpnju se puno veselimo i igramo.
U kolovozu se u mora kupamo.
Rujan volim, jer ima slatko voće.
A u listopadu list pasti hoće.
Studeni se sa zimom ne šali.
A ja u prosincu dobijem dar mali.
Mia Jurčec, 2. r
MOJA PUSTOLOVINA
Jednog jutra krenuo sam s prijateljima u šumu
na kampiranje. Krenuli smo rano ujutro. Bilo je
rosno i maglovito jutro, ali kad je sunce izašlo,
sve je bilo u redu. Tada smo našli mjesto za
kampiranje. Raspakirali smo stvari i složili
šatore za hladnu noć. Zapalili smo vatru i dobro
se najeli. Bilo je poslijepodne, svi smo krenuli
razgledati šumu. Na jednog velikoj livadi vidjeli
smo šarene leptire, zečeve, srne i razne
cvjetove. Dan je bio jako sunčan bez oblaka na
nebu pa nam je bilo jako vruće. Krenuli smo
preko velikog drvenog mosta, a ispod njega bio
je hladan bistar potok. U potoku su bile velike
ribe koje su nas promatrale. Šareno lišće s
grana padalo je po nama. Ptice su pjevušile
svoje zanimljive pjesme. Vjeverice su skakutale
po zelenoj mekoj travi i skupljale lješnjake za
zimu, te ih stavljale u svoju rupu u drvetu. Više
nismo imali vode pa nam je bilo jako vruće.
Malo smo se okupali u potoku koji je bio jako
hladan, pa nam više nije bilo vruće. Nakon toga
nam se nije dalo ići dalje razgledavati jer je već
polako padala noć. Otišli smo u svoje šatore i
zaspali kao u bajci. Ovo kampiranje je bilo
najzabavnije kampiranje do sada. S prijateljima
je zabavnije nego sam.
Lovro Vlah, 5.
r
VOLIM ŠETNJU ŠUMOM
Jednog toplog, sunčanog dana dogovorila
sam se s prijateljima da se nađemo kod velike
šume. Kad su svi stigli, krenuli smo u šetnju.
Bilo nam je jako zabavno, ali smo se bojali da
se ne izgubimo. Malo kasnije smo se već
umorili od hodanja. Svi smo sjeli na jedan
veliki panj. Promatrali smo sve oko sebe. Bili
smo jako znatiželjni. Malo kasnije, krenuli smo
dalje. Stigli smo do velike, brze rijeke preko
koje je bila prekrasna, zelena livada puna
šarenog cvijeća. Željeli smo otići preko rijeke,
ali nismo mogli pronaći most. Malo smo tražili
i odjednom ga je Gabrijel ugledao i otrčao do
njega, a mi smo krenuli za njim. Most je bio
star i nestabilan pa smo se malo bojali ići
preko njega, no ipak smo krenuli za njim.
Uspjeli smo, ali pažljivo i jedan po jedan. Na
livadi smo se igrali razne igre kao lovice,
skrivača i još mnoge druge. Odlučili smo
krenuti svojim kućama. Nakon što smo se
udaljili od rijeke, shvatili smo da smo se
izgubili. Uplašili smo se, ali smo brzo pronašli
put. Kad smo izašli iz šume, dogovorili smo se
da i drugi put idemo u šumu. Tko zna kakva
nas pustolovina čeka sljedeći put!
Nina Kolarić, 5.r.
Polako na livadama
zeleni se trava,
a u travi mala
ljubičica spava.
Roda na dimnjaku
uređuje gnijezdo svoje,
a pčelice u košnicama
počele da se roje.
Oko nas sve
polako se budi,
biljke, životinje,
pa čak i ljudi.
Ljepotom svojom
trešnja se ponosi,
bijele cvjetove i sreću
proljeće joj donosi.
Evo vam ljepote
što priroda stvori,
čak i mali potok sad
ljepše žubori.
Ćuk se veselo javlja
radostan što se nebo plavi,
čula sam i cvrčka
kako cvrči u travi.
E, na kraju
nek vam je jasno
stiglo nam je proljeće
šareno, mirisno i krasno.
Nika Šupljika, 4. r
PROLJEĆE
ČUDOVIŠTA
Svakog jutra kad se probudim oko mene se
skupe čudovišta. Govore mi da ne ustanem iz
kreveta, da ostanem spavati. Iako znam da se
moram dići, čudovišta me odgovaraju od toga.
Ne daju mi ni da pospremim krevet. Govore mi
da ću navečer ponovo leći u krevet i napraviti
nered. Kad krenem pospremati sobu,
čudovišta mi opet ne dozvoljavaju. Iako ja jako
želim pospremati, ona me odgovaraju od
toga. Kažu mi da će soba za par dana biti opet
u neredu, pa odustanem i od pospremanja.
Pojave se i kad želim učiti. Viču mi: „Ostavi
matematiku, ostavi engleski, radije uzmi loptu
i odi na igralište!“ Ja znam da je škola jako
važna i koliko god mi se ne da učiti, ovog puta
nisam slušao čudovišta. Jako sam zažmirIo i
pravio se da ih ne vidim, ni ne čujem. Tada su
nestala.
Matija Štefok, 3. r
MOJ TATA
Moj tata se zove Tihomir. On je jako dobar i
pametan. Dobar je majstor, i dobar u
svemu. Mami pomaže oko čuvanja mog
mlađeg brata i mene. Ali on ima i jednu lošu
osobinu, a to je da je tvrdoglav, i to kad smo
brat i ja zločesti. Ali kakav bi to bio tata da
ne oprosti svojim sinovima? Ima još nešto:
kad sam zločest, iako tata viče, ja znam da
mi želi dobro i da će mi tako biti lakše u
životu. Ja ipak znam da on ima jako dobro
srce. Zato vi kažite što god želite, ali moj
tata je najbolji!
Lovro Tota, 3. r
MOJA MAJKA
Majka je za mene svo blago svijeta, a čak nije
ni to dovoljno reći. Moja je mama srednjeg
stasa. Lice joj je nježno kao vuna, kosa joj je
prekrasne plave boje, a oči su joj ogledalo
cijelog svijeta. Ja mislim da se ne može
usporediti ni sa svemirom! Ona šiva madrace i
jednom joj je mašina zatvorila ruku i ja sam se
jako prestrašio. U kućanstvu kuha, čisti kuću i
još svašta. Ali najteži joj je posao čistiti
prozore. Moja mama ima na stotine poslova,
radi i noću i danju. Svaka majka koja toliko
radi morala bi dobiti sva blaga svijeta i čak ni
to ne bi bilo dovoljno!
Fabijan Šupljika, 3. r
KRADLJIVKO
Nam mom dvorištu živi strašno i veliko
čudovište i svi ga se bojimo. Čudovište ima
skoro dva metra i jako velike zube. Zove se
Kradljivko jer stalno krade. Kada ja odem iz
sobe, sa stola mi nešto nestane. Uglavnom
su to olovke, knjige za školu, gumice, i ostale
stvari sa stola. Nestanu mi najpotrebnije
stvari. Jednom sam našao način kako se
obraniti od Kradljivka. Treba mu ostaviti
poruku na kojoj ga lijepo zamoliš da ti ne
krade tvoje stvari. Kradljivko će tada
napustiti tvoju kuću.
Leon Kolarić, 3. r
PROLJEĆE JE, A KAO
DA NIJE
Ponedjeljak je.
Vjetar puše, kiša lije
sunce se ne smije.
Sve tmurno je.
Utorak je.
Vjetar puše, kiša jače lije
sunce se ne smije.
Sve sivo.
Srijeda je.
Vjetar još jače puše, kiša još jače lije
sunce se ne smije.
Sve žalosno je.
Četvrtak je.
Vjetar ne puše, kiša ne lije
sunce se smije.
Sve radosno, mirisno i divno je!
Lucija Recek, 6. r
PROLJEĆE
Zelenog li lišća,
plavog li neba,
mirisne li ruže,
mirisnog li pčelinjeg meda.
Cvrkuće mi vrabac,
pjesmicu mi pjeva,
leptir se šareni, medo u spilji zijeva.
Velike krošnje zaklanjaju sunce,
stvaraju hlad,
sova na grani huče,
i čeka mjesec mlad.
Valentina Blažeka, 6. r
LIKOVNI KUTAK PREDMETNE NASTAVE
Vladimira Vargec, 7. r
Mia Kovač, 6. r
Luka Habuš, 8. r
Karla Ivanović, 8. r
David Šupljika, 8.r
Lara Munđar, 7. r
Gloria Kovač, 8. r
Vivien Gudlin, 8. r
Valentina Blažeka, 6. r Ivan Ivanović, 7. r
Martina Mlinarić, 7. r Petra Baranašić, 7. r
Magdalena Glavina, 6. r Petra Baranašić, 7.r
POZDRAV OSMAŠIMA
1. razred - U prvi razred krenulo je 13 spremnih đaka željnih znanja. Uz nas je bio učitelj Ivan Mesić koji nam je postavio odlične temelje za daljnje školovanje.
2. razred - Ta je godina bila puna promjena. Dobili smo novog prijatelja Ivana. No to nije sve, promijenili smo i razrednika. Novom nam je razrednicom postala učiteljica Anita Purić.
3. razred - U 3. razredu smo radosno iščekivali Prvu pričest. Za sakrament su nas pripremali župnik Matija Vonić i učiteljica Katarina Pahek Čajić. Nažalost, naš dobri prijatelj Petar Fileš nas je napustio jer se preselio u Varaždin.
4. razred je bio jako zanimljiv. Dobivali smo tjedne zadaće na listiću. Imali smo nastavu po eksperimentalnom programu. Na kraju 4. razreda imali smo završnu priredbu na kojoj smo se lijepo zabavili.
5.razred - U 5. razredu dobili smo novu razrednicu Milku Vidović , koja nas je bodrila u svemu. Upoznali smo učitelje predmetne nastave i dobili smo nove predmete koje su neki zavoljeli , a neki ne. Saznali smo da moramo puno više učiti.
6.razred - U 6.razredu ocjene i školu počeli smo shvaćati ozbiljnije, te smo se prihvatili knjige. Polako smo ulazili u pubertet.
7. razred - U 7. razredu bili smo na ludom maturalcu s OŠ Hodošan, OŠ Vratišenec i novom razrednicom Dubravkom Horvat i učiteljicom iz informatike Anom Dovečer.
8. razred - U 8. razredu smo se trudili da upišemo željene škole i na kraju školske godine nismo mogli reći ništa osim „iBok“.