ljubičić- tehnički aspekti troškovnih modela ip-zasnovanih usluga

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

DIPLOMSKI RAD br. 142

TEHNIČKI ASPEKTI TROŠKOVNIH

MODELA IP-ZASNOVANIH USLUGA

Ivan Ljubičić

Zagreb, lipanj 2011.

Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................................1

1. IP-zasnovane usluge.......................................................................................................2

1.1. Osnovne internetske usluge....................................................................................7

1.1.1. Elektronička pošta..........................................................................................7

1.1.2. Prijenos datoteka............................................................................................8

1.1.3. World Wide Web...........................................................................................8

1.2. Usluge zasnovane na Webu...................................................................................9

1.2.1. Društvene mreže.............................................................................................9

1.3. Medijske usluge...................................................................................................10

1.3.1. Internetska telefonija....................................................................................10

1.3.2. Internetska televizija - OTT.........................................................................10

2. IPTV.............................................................................................................................12

3. Troškovni model IPTV-a.............................................................................................15

3.1. Uvod.....................................................................................................................15

3.2. Prijedlog modela IPTV-a.....................................................................................20

3.3. Domena sadržaja..................................................................................................21

3.3.1. Televizijska proizvodnja..............................................................................21

3.3.2. Video na zahtjev...........................................................................................22

3.4. Domena poslužitelja.............................................................................................22

3.4.1. Mrežni digitalni video snimač......................................................................22

3.4.2. Sustav zaštite sadržaja..................................................................................23

3.4.3. Naplata i sustav upravljanja pretplatnicima.................................................24

3.4.4. Posrednički poslužitelj.................................................................................24

3.5. Domena komunikacije.........................................................................................25

3.5.1. Transportne tehnologije...............................................................................25

3.5.2. Širokopojasna pristupna mreža....................................................................27

3.5.3. Digitalna pretplatnička linija........................................................................28

3.5.4. ADSL tehnologija........................................................................................28

3.5.5. VDSL tehnologija........................................................................................30

3.5.6. Optičke pristupne mreže..............................................................................31

3.5.7. Gigabitne pasivne optičke mreže.................................................................33

3.6. Domena korisnika................................................................................................34

3.6.1. Društvena televizija......................................................................................35

3.7. Model IPTV-a......................................................................................................36

4. Programski alati za tehno-ekonomsku analizu.............................................................38

4.1. STEM...................................................................................................................38

4.2. Analytica..............................................................................................................39

4.3. Optimum..............................................................................................................40

4.4. GoldSim...............................................................................................................41

4.5. Business Analytics Suite......................................................................................41

4.6. Usporedba i ocjena programskih alata za izvedbu troškovnog modela...............42

4.7. Rješenja zasnovana na programskom alatu Microsoft Excel...............................43

5. Izvedba troškovnog modela IPTV-a u programskom alatu Microsoft Excel...............44

5.1. Logika izvedbe troškovnog modela.....................................................................44

5.2. Proračun izdataka u troškovnom modelu.............................................................45

5.3. Studijski slučaj 1..................................................................................................47

5.4. Studijski slučaj 2..................................................................................................55

5.5. Korištenje programskog jezika Visual Basic u sklopu izrade troškovnog modela

IPTV-a u programskom alatu Microsoft Excel................................................................58

Zaključak..............................................................................................................................60

Literatura..............................................................................................................................61

Tehnički aspekti troškovnih modela IP-zasnovanih usluga.................................................64

Sažetak.............................................................................................................................64

Ključne riječi....................................................................................................................64

Technical aspects of cost models for IP-based services.......................................................65

Summary..........................................................................................................................65

Key words........................................................................................................................65

Privitak.................................................................................................................................66

Uvod

U središtu sveprisutne konvergencije mreža i usluga, nalaze se IP-zasnovane mreže, a kao

najvažniji čimbenik u procesu konvergencije izdvaja se Internet čiji se rad zasniva na IP-

grupi protokola. U tom kontekstu, televizija utemeljena na internetskom protokolu - IPTV

predstavlja konvergenciju televizijskog prijenosa, telekomunikacija i informacijske

tehnologije u obliku dostave televizijskog, audio i video sadržaja korištenjem internetskih

protokola putem širokopojasne pristupne mreže čiji se broj korisnika konstantno povećava

širom svijeta. Tako je u četvrtom kvartalu 2007. godine u svijetu bilo više od 13 milijuna

korisnika IPTV-a, dok je već u četvrtom kvartalu 2008. broj korisnika narastao na ukupno

21 milijun. Koncem 2010., u svijetu je bilo preko 45 milijuna korisnika IPTV-a. Predviđa

se da će broj korisnika IPTV-a do kraja 2014. godine doseći 70 milijuna. Da bi se donijela

što pravilnija odluka o tome kako i kada uvesti uslugu IPTV-a, potrebno je izraditi

kvalitetan poslovni model. Troškovni model IPTV-a, kao komponenta poslovnog modela,

bavi se modeliranjem kapitalnih i poslovnih izdataka u funkciji vremena koji su potrebni

za uspješnu realizaciju željenog oblika usluge.

U prvom poglavlju ovog rada, prikazan je koncept i arhitektura IP-zasnovanih mreža.

Opisuju se građa i osnovni protokoli na kojima se temelji rad IP-zasnovanih mreža. Daje se

podjela IP-zasnovanih usluga i opisuju pojedine usluge iz svake podgrupe.

Drugo poglavlje opisuje IPTV, kao jednu od IP-zasnovanih usluga. Opisuje se koncept i

prikazuje lanac vrijednosti u modelu IPTV-a.

U trećem poglavlju se opisuje troškovni model IPTV-a. Razrađuje se model IPTV-a

prikladan za troškovno modeliranje. Opisuju se dodatne usluge uz IPTV, komponente

mrežnog čvorišta, transportne i pristupne tehnologije koje sudjeluju u dostavi sadržaja do

korisnika.

Četvrto poglavlje opisuje programske alate za tehno-ekonomsku evaluaciju usluga. Daje se

pregled dostupnih alata, te se uspoređuju sa stajališta funkcionalnosti.

U petom poglavlju se opisuje izvedba troškovnog modela u programskom alatu Microsoft

Excel. Opisuje se logika izvedbe, proračun, daje se primjer korištenja i opisuje princip

korištenja programskog jezika Visual Basic u sklopu izgradnje troškovnog modela.

1

1. IP-zasnovane usluge

U novije vrijeme, pojavom novih i konstantnim razvojem tehnologije omogućeno je

približavanje različitih sektora kao što su radio, televizija ili telekomunikacije. Usluge i

integrirani krajnji (korisnički) uređaji za svrhe kao što telefonije, zabave se neprestano

razvijaju prema komunikacijskom standardu neovisnom o vrsti fizičke konekcije.

Primjerice, kabelska mreža je prvenstveno osmišljena i ostvarena u svrhu emitiranja

televizijskog sadržaja prema korisniku. Danas se takva infrastruktura može koristiti za

potrebe slanja elektroničke pošte (engl. electronic mail, skraćeno, e-mail), pretraživanja

globalne mreže (engl. World Wide Web, skraćeno Web ili WWW) ili usluge komunikacije

s udaljenim korisnikom u stvarnom vremenu (engl. real-time) pomoću mrežne kamere.

Ovakve usluge su ostvarive i preko drugih fizičkih mreža, kao što je pokretni telefon,

satelit ili računalna mreža. Ovakva sveprisutna pojava i proces je poznat pod terminom

„konvergencije“ i ima veliki utjecaj na promjenu načina komuniciranja ljudi i uređaja

kojima se ljudi koriste, a u središtu ovog procesa su IP-zasnovane mreže [1].

Najvažniji čimbenik u procesu konvergencije je Internet, globalna mreža međusobno

povezanih podmreža. Glavni razlog tome je IP-grupa protokola (engl. Internet Protocol

Suite) koja je postala standard koji se koristi u skoro svakoj usluzi. Ta grupa protokola

često se označava i TCP/IP grupa protokola, prema dva najvažnija protokola iz te skupine:

TCP (engl. Transmission Control Protocol) i IP (engl. Internet Protocol).

Općenito, mrežna infrastruktura se sastoji od dvije temeljne komponente, od čvorova i

veza, gdje je čvor neka vrsta mrežnog uređaja, kao što je računalo, koji komuniciraju

međusobno pomoću žičanih, optičkih i bežičnih veza. Postoje dvije mrežne tehnike za

uspostavu komunikacije između čvorova u mreži.

Kanalsko komutiranje (engl. circuit-switched), prikazana na slici (Slika 1.1), kod kojeg je

predodređeni kanal dodijeljen svakom pojedinačnom razgovoru, koristi većina

tradicionalnih telefonskih sustava. Ova tehnika stvara kanal između čvorova u mreži za

uspostavu komunikacije. Taj uspostavljeni komunikacijski kanal je rezerviran za

komunikaciju između ta dva čvora što i intuitivno daje naslutiti jedan od glavnih problema

ove mrežne tehnike – iskorištenost kapaciteta mreže. Uzrok tog problema je taj što gotovo

nijedna komunikacija ne koristi uspostavljeni kanal neprekidno tijekom trajanja

2

komunikacije. Pored toga, ukoliko dođe do prekida kanala, cijela komunikacija se prekida i

mora se uspostaviti nova.

.

Slika 1.1 Kanalsko komutiranje

Paketsko komutiranje (engl. packet-switched), prikazanao na slici (Slika 1.2), koristi

dostupni kapacitet efikasnije, ali i minimizira rizik eventualnih problema, kao što je prekid

u konekciji. Poruka koja se šalje iz jednog čvora se dijeli u pakete koji sadržavaju

odredišnu adresu. Svaki paket se šalje preko mreže u kojoj svaki međučvor i usmjerivač

određuje gdje paket ide dalje, čime se osigurava da paketi mogu proći drukčijim putovima

(rutama) u slučaju ispada nekog međučvora ili linka.

MREŽNI ČVOROVI

PUT PRVOG PAKETA

PUT DRUGOG PAKETA

MREŽNI LINK

Slika 1.2 Paketsko komutiranje

3

IP-zasnovane mreže pružaju rješenja za iskorištenje različitih mrežnih tehnologija.

Blokovska logika građe IP-zasnovanih mreža [1] prikazana je na slici (Slika 1.3). Razlike

između ovih tehnologija su u tome kako je informacija prezentirana, transmitirana i

administrirana. Informacija je strukturirana kolekcija podataka koja poprima značaj ovisno

o interpretaciji koju joj dajemo. Postoje dva osnovna tipa podataka, analogni i digitalni.

Analogni podatak je predstavljen kao kontinuirani val (signal) i poprima kontinuirane

vrijednosti, kao što su zvuk (glas) i video. Digitalni podaci su predstavljeni kao niz bitova

što omogućava da se bilo koji podatak može izmjeriti i predstaviti kao digitalni podatak.

Ovaj način omogućava sigurnosno kriptiranje i filtriranje šuma. Digitalni podaci se mogu

emitirati pomoću bakrenih, optičkih parica i radio valova. Ove tehnike predstavljaju prvi

sloj digitalnog komuniciranja koji omogućava slanje i primanje digitalnih podataka preko

različitih medija.

APLIKACIJSKI BLOK

IP BLOK

TRANSMISIJSKI BLOK

KABELSKO-ANTENSKI BLOK

Slika 1.3 Blokovska logika građe IP-zasnovanih mreža

Kao i u ljudskom komuniciranju (razmjeni glasovnih signala), da bi digitalna razmjena

poruka bila učinkovita, odnosno da bi predstavljala efikasan oblik komuniciranja, potrebno

je organizirati nizove bitova kako bi primatelj znao interpretirati primljenu poruku. Pored

toga se moraju definirati postupci ponašanja u slučaju kad više mrežnih uređaja pokušava

koristiti fizički medij koji dijele. Iz toga razloga, potrebno je definirati protokole koji

definiraju pravila koja omogućavaju da se komunikacija između dva mrežna čvora odvija

4

efikasno. Lokalna mreža (engl. Local Area Network, skraćeno LAN) se koristi za

komunikaciju između uređaja na relativno maloj međusobnoj udaljenosti koji obično

koriste specifičnu tehnologiju spajanja, često dijeljeni medij.

Idući zahtjev je međusobno povezivanje više lokalnih mreža koji omogućava komunikaciju

preko granica takvih mreža. Povezane lokalne mreže tvore širokoprostorne mreže ili mreže

širokog područja (engl. Wide Area Network, skraćeno WAN) od kojih je najpoznatija

Internet. Potrebno je omogućiti svakom korisniku razmjenu digitalnih informacija preko

širokoprostorne mreže. Ovakav oblik razmjene informacija je omogućen već spomenutom

IP-grupom protokola koja čini treći blok za uspješnu digitalnu komunikaciju. Pomoću ove

grupe protokola ostvarena je komunikacija preko međusobno povezanih lokalnih mreža

bez obzira na različite fizičke konekcije.

TCP/IP grupa protokola, čiji je referentni model prikazan u tablici (Tablica 1.1) slojevita je

skupina protokola kod kojeg se svaki sloj izgrađuje na osnovu sloja ispod dodajući novu

funkcionalnost [2]. Najniži sloj koji se najčešće zove slojem mrežnog sučelja (engl.

Network Interface Layer), slojem pristupa mreži, slojem pristupa mediju ili slojem

podatkovne veze koji rješava problem pristupanja fizičkom mediju koji se koristi za

prijenos, odnosno slanje i primanje podataka. Slijedi mrežni sloj, internetska razina ili

internetski sloj (engl. Internet Layer) kojim se ostvaruje komunikacija između dva

računala. Sloj se brine da jedinice podataka stignu najkraćim putem od izvora do odredišta.

Radi se s jedinicama podataka koji se nazivaju IP-paketi (datagrami), po imenu protokola

ovog sloja. Protokol IP je osnovni mrežni protokol koji pruža nespojnu uslugu gdje se

svaki paket tretira zasebno. Ovaj protokol nema mehanizam kontrole toka kao ni jamstvo

očuvanja redoslijeda datagrama. Svaki krajnji čvor ima po jednu IP-adresu za svako

mrežno sučelje. Ako su izvorišna i odredišna adresa u različitim mjestima, datagrami se

usmjeravaju preko jednog ili više IP-usmjeritelja. Iznad internetskog sloja nalazi se

prijenosna razina, prijenosni ili transportni sloj (engl. Transport Layer). Dva su

karakteristična protokola tog sloja, već spomenuti TCP i UDP (engl. User Datagram

Protocol). UDP omogućuje nepouzdanu komunikaciju, kao što je prijenos govora ili videa.

Za razliku od UDP-a, TCP omogućuje pouzdanu slijednu komunikaciju i baza je za više

protokole koji zahtijevaju da se podaci prenesu bez greške, primjerice TELNET ili FTP

(engl. File Transfer Protocol). TCP je uobičajeni protokol koji omogućava da IP-paketi

dolaze u točnom i kontroliranom redoslijedu i osigurava pouzdani prijenos podataka za viši

sloj usluga i aplikacija. Najviši, posljednji sloj je aplikacijski sloj (engl. Application Layer)

5

koji se još naziva i razinom primjene. Sadržava protokole koji su predviđeni za specifične

zadatke, aplikacije i procese koji koriste mrežu, kao što je prijenos datoteka, zvuka,

elektroničke pošte (engl. Simple Mail Transfer Protocol, skraćeno SMTP), pregledavanje

Weba (engl. HyperText Transfer Protocol, skraćeno HTTP).

Tablica 1.1 OSI i TCP/IP referentni model

APLIKACIJSKI SLOJ APLIKACIJSKI

SLOJPREZENTACIJSKI SLOJ

SJEDNIČKI SLOJ

TRANSPORTNI SLOJ TRANSPORTNI SLOJ

MREŽNI SLOJ MREŽNI SLOJ

SLOJ PODATKOVNE POVEZNICE NIJE DEFINIRAN (SLOJ MREŽNOG

PRISTUPA)FIZIČKI SLOJ

Kao posljednji blok, dodaje se aplikacijski blok koji sadržava protokole svih aplikacija koji

podržavaju TCP/IP. Rastući broj takvih aplikacija koji prenose tekst, zvuk, film dodatno

iskorištavaju IP-zasnovanu arhitekturu. Primjetno je da slika blokovske građe IP-

zasnovanih mreža (Slika 1.3) zapravo predstavlja pojednostavljeni prikaz TCP/IP

referentnog modela predstavljenog u tablici (Tablica 1.1).

IP-zasnovane usluge mogu se podijeliti na osnovne internetske usluge, usluge zasnovane

na webu i medijske usluge, kao što je prikazano na slici.

IP-ZASNOVANE USLUGE

OSNOVNE INTERNETSKE USLUGE USLUGE ZASNOVANE NA WEBU

MEDIJSKE USLUGE

ELEKTRONIČKA POŠTA

WWWPRIJENOS DATOTEKA

PRIJENOS DATOTEKA

MREŽNE NOVOSTI DRUŠTVENE MREŽE

VOIP

OTT

IPTV

Slika 1.4 Podjela IP-zasnovanih usluga

U daljnjem tekstu opisat će se neke usluge iz svake prikazane vrste IP-zasnovanih usluga.

6

1.1. Osnovne internetske usluge

1.1.1. Elektronička pošta

Kao jedna od najstarijih internetskih usluga koja se koristi od 1973. godine, elektronička

pošta je najčešće korištena aplikacija na Internetu, a predviđa se da će takav status zadržati

i u budućnosti [3]. Koriste je različiti ljudi u različite svrhe, koriste je vladine organizacije,

koristi se u poslovne svrhe, u školama, na visokoobrazovnim ustanovama, dostupna je

preko računala, pokretnih uređaja itd. U suštini, ona omogućuje slanje i primanje poruka i

podataka putem Interneta korištenjem osobnih elektroničkih adresa. Elektronička pošta je

postala sastavni dio života i primarno služi kao jednostavno i jeftino sredstvo

komuniciranja, pojedinac kreira poruku i specificira druge pojedince koji će tu poruku

primiti. Programski sustav će, zatim, prenijeti kopiju poruke svakom primatelju.

Slika 1.5 Sustav elektroničke pošte

Primatelji i pošiljatelji poruka mogu imati različite načine spajanja na Internet. Pojedinci

šalju i primaju mail na različite načine, preko poslužitelja lokalne mreže, preko poslužitelja

u virtualnoj privatnoj mreži (engl. Virtual Private Network, skraćeno VPN) ili mreži

širokog područja. Korisnici elektroničke pošte, kao što je prikazano na slici (Slika 1.5),

putem krajnjih uređaja, najčešće računala, stvaraju vezu sa poslužiteljem zaduženim za

njihovu domenu, te pomoću protokola SMTP, te IMAP (engl. Internet Mail Access

Protocol) šalju, primaju, čitaju, uređuju i brišu poruke. Preko Interneta, poslužitelj

ostvaruje vezu sa udaljenijim internetskim poslužiteljima elektroničke pošte, čime se

omogućuje prijenos poruka između udaljenih klijenata elektroničke pošte.

7

1.1.2. Prijenos datoteka

Već 1971. godine, javlja se protokol za prijenos datoteka kao jedna od najstarijih usluga

kad je Internet još bio u eksperimentalnoj fazi [Postel et al., 1985]. Upotreba protokola za

prijenos datoteka je takva kad korisnik želi s jednog, lokalnog računala poslati neku

datoteku na udaljeno računalo ili primiti datoteku s udaljenog računala. Korisnik mora

osigurati korisničko ime i šifru da bi imao pristup udaljenom računalu, nakon čega korisnik

može prenositi datoteke sa svog računala i obrnuto.

FTP i HTTP su protokoli za prijenos datoteka s više zajedničkih karakteristika (primjerice,

oba koriste TCP). Jedna od razlika je u tome što FTP koriste dvije paralelne veze TCP za

prijenos podataka. Kontrolna veza se koristi za slanje kontrolnih informacija između dva

računala, a podatkovna veza služi za slanje datoteka (Slika 1.6) dok HTTP šalje zahtjev i

odgovor istom TCP vezom kao i što šalje datoteke.

FTP POSLUŽITELJFTP KLIJENT

INTERNET

PODATKOVNA VEZA PODATKOVNA VEZA

KONTROLNA VEZA KONTROLNA VEZA

Slika 1.6 Shema FTP komunikacije

1.1.3. World Wide Web

World Wide Web predstavlja način uporabe Interneta koji koristi HTTP protokol za

prenošenje podataka preko Interneta, u pravilu između poslužitelja i računala korisnika. Za

izradu Web-stranica koristi se HTML (engl. Hypertext Markup Language), dok se sa strane

korisnika koristi neki internetski preglednik (engl. Internet browser ili Web browser) koji

prepoznaje takav jezik. Ova usluga omogućuje povezivanje dokumenata hipertekstualnim

vezama, te prikazivanje teksta, slike, zvuka i videa u integriranom obliku. Hipertekst je

oblik ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama načelom prikazanim na slici (Slika

1.7).

8

Slika 1.7 Logika Weba

1.2. Usluge zasnovane na Webu

1.2.1. Društvene mreže

Ljudi, u poslovnom i privatnom životu, prirodno formiraju skupine ovisno o njihovim

sklonostima i iskustvu, tako da je većina ljudi član nekih stvarnih mreža. U posljednjem

desetljeću, takve mreže se sve više formiraju i u virtualnom svijetu iz različitih razloga.

Društvenu mrežu se može definirati kao čvorove pojedinaca, grupa, organizacija i

povezanih sustava koje povezuje jedan ili više tipova međuovisnosti što uključuje

zajedničke vrijednosti, vizije i ideje; društvene kontakte, zajedničko članstvo u nekim

organizacijama, grupno sudjelovanje u nekim događajima i ostali aspekti međuljudskih

odnosa [5]. Svaki član mreže ima profil koji služi kao individualni identitet u mreži koji

sadržava informacije o, primjerice, obrazovanju, radnom iskustvu ili interesima. Korisnici

mogu postaviti vlastite slike, video uratke, pretraživati korisnike sa sličnim interesima,

kreirati tematske, diskusijske grupe, a nerijetko služi i za pokretanje različitih oblika

koordiniranih, grupnih akcija ili apela u stvarnom svijetu. Postoje i mehanizmi zaštite

privatnosti kojima korisnici mogu zaštititi svoje vlastite podatke ili njihove dijelove od

neovlaštenog pregledavanja. Korisnički profili koji sadržavaju interese pojedine osobe su

posebno zanimljivi različitim kompanijama radi prikupljanja informacija zbog oglašavanja

putem društvenih mreža koje je sve raširenije.

9

1.3. Medijske usluge

Medijske usluge možemo grupirati u one koje prenose audio sadržaj ili audio i video

sadržaj. Usluge internetske telefonije i Over the Top (skraćeno OTT) pristupa će biti

opisane u idućim potpoglavljima, a IPTV i tehno-ekonomska evaluacija usluge IPTV-a bit

će opisana u drugom i trećem poglavlju.

1.3.1. Internetska telefonija

Internetska ili IP-telefonija (engl. Voice over Internet Protocol, skraćeno VoIP) je,

najsažetije rečeno, prijenos glasa korištenjem protokola IP, odnosno prijenos glasovnih

informacija preko IP-zasnovanih mreža [6]. VoIP predstavlja oblik komunikacije koja

omogućava telefonske pozive korištenjem širokopojasnog pristupa Internetu [7]. Pozivi IP-

telefonije su paketski komutirani dok su pozivi tradicionalne telefonske usluge kanalski

komutirani. VoIP je moguće ostvariti preko postojeće infrastrukture bez potrebe za

nadogradnjom mreže.

MODEM

MODEM

TELEFONSKI ADAPTER

STANDARDNI TELEFONRAČUNALO

RAČUNALOIP TELEFON

INTERNET

Slika 1.8 Shema VOIP-a

1.3.2. Internetska televizija - OTT

Over The Top (skraćeno OTT) prijenos podataka označava dostavu video i audio medijskih

sadržaja spojenim uređajima putem Interneta [8]. U ovom slučaju, za razliku od IPTV

usluge, nije potrebno osiguravati namjensku infrastrukturu operatora budući da OTT

10

prijenos podataka vrši koristeći standardne internetske protokole koristeći otvoreni,

neupravljani Internet. IPTV usluga se dostavlja putem namjenske, kontrolirane

infrastrukture koja se koristi isključivo za emitiranje TV sadržaja pri čemu operator ima

potpunu kontrolu nad mrežom. Operator je u mogućnosti prilagoditi određene parametre u

mreži (primjerice, korištenje prijenosnog pojasa da bi osigurao uslugu odgovarajuće

kvalitete). Dok usluga IPTV-a koristi prijenosni sustav koji se temelji na protokolu UDP,

OTT koristi protokol HTTP koji se već koristi u svrhu prijenosa web stranica putem

Interneta. U osnovi HTTP-a je TCP, spojni protokol koji osigurava lakše praćenje i

kontrolu konekcije. Na ovaj način, omogućeno je i to da svatko može emitirati svoje

vlastite audio i video sadržaje ukoliko posjeduje dovoljne resurse na svom krajnjem

uređaju. HTTP se već koristi kao prijenosno rješenje za uslugu videa na zahtjev na web

stranicama temeljenim na Flashu (primjerice, Youtube) i to na način da Internet preglednik

preuzima sadržaj s HTTP web-poslužitelja i u trenutku kad ima dovoljnu količinu

podataka, počinje prikazivati sadržaj simultano preuzimajući njegov ostatak na

poslužitelju. Glavni problemi ovakvog pristupa je duljina vremena potrebna da se napuni

početni međuspremnik i ovisnost kvalitete prijenosa o IP-u, što uzrokuje česte prekide u

prijenosu, tzv. „zamrzavanje“. Iz navedenog razloga, proizlazi da je gotovo nemoguće

ostvariti prijenos u stvarnom vremenu.

U novije vrijeme, pojavljuje se više rješenja tog problema.

Slika 1.9 Sustav OTT-a

11

2. IPTV

Još prije petnaestak godina, predviđalo se vrijeme kad će se televizijski program moći

dostaviti putem nečega što se u to vrijeme nazivalo „informacijskim kanalom velike

brzine“ [10], gdje će gledatelji moći naručivati programe koji će se pohranjivati na

računalnim poslužiteljima i moći gledati po želji, isprva na računalima, a zatim i na

televizijskim prijamnicima. Gledatelji bi imali potpunu kontrolu za pokretanje,

zaustavljanje ili povratak na bilo koji prošli dio programa.

Danas takva mogućnost postoji prilikom čega se takav sadržaj ne dostavlja putem

satelitskog „tanjura“ nego putem širokopojasnog podatkovnog pristupa putem telefonske

linije. IPTV predstavlja takvu konvergenciju televizijskog prijenosa, telekomunikacija i

informacijske tehnologije dok se u budućnosti predviđa kako će ovakav ili sličan oblik

televizije omogućiti „desetine tisuća prijenosa uživo, stotine tisuća televizijskih programa

na zahtjev i gotovo svaki film ikad snimljen i objavljen“ [10]. Smatra se da je takozvana

prva digitalna revolucija počela u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća

globalnim širenjem i usvajanjem Interneta i s druge strane pojavom digitalnih televizijskih

usluga putem kabelskih, satelitskih i zemaljskih mreža. Tijekom tog vremena, nije se

dogodila konvergencija Interneta i televizije, bez obzira na početak prelaska s analogne na

digitalnu televiziju, budući da su televizijski prijemnici ostali potpuno odvojeni od osobnih

računala i Interneta. U zadnjih desetak godina, tijekom „druge digitalne revolucije“ [11],

razvojem bržih širokopojasnih internetskih veza postupno dolazi do konvergencije u

osnovi koje se nalazi veza koju ostvaruje telekomunikacijska mreža. Povijesno gledano,

televizijski sadržaj se emitirao s televizijskih odašiljača, mogao se distribuirati putem

kabelskih sustava ili primati izravno putem satelitskog prijemnika. Danas je moguće preko

jedne konekcije ostvariti širokopojasne usluge koje su u mogućnosti dostavljati sadržaj

uživo i televizijske programe na zahtjev u standardnom ili boljim formatima do

odgovarajućih prijamnika (engl. Set-top Box, skraćeno STB) povezanih s televizijskim

ekranom ili osobnim računalom i ostalim uređajima. Broj korisnika IPTV-a se intenzivno

povećava širom svijeta. U četvrtom kvartalu 2007. godine u svijetu bilo više od 13 milijuna

korisnika IPTV-a, dok je već u četvrtom kvartalu 2008. broj korisnika narastao na ukupno

21 milijun [21]. Koncem 2010., u svijetu je bilo preko 45 milijuna korisnika IPTV-a [33].

12

Ne postoji jedinstvena definicija IPTV-a. IPTV se može najopćenitije smatrati bilo kojim

televizijskim, audio i video sadržajem koji se dostavlja korištenjem internetskih protokola

[12]. IPTV se može definirati i kao dostava multimedijskog sadržaja na kućni sustav preko

IP-zasnovane mreže [13] Korisnici su u mogućnosti gledati izravne prijenose (linearne

video usluge), mogu gledati video na zahtjev (nelinearne video usluge), a mogu koristiti i

osobni video snimač (engl. Personal Video Recorder –PVR) za naknadno gledanje s

vremenskim pomakom (engl. time shifting) ili u drugoj prostoriji (engl. place shifting) s

time da ovakve nove karakteristike rade pri tradicionalnoj televiziji (engl. Standard

Definition TV, skraćeno SDTV), televiziji visoke rezolucije (engl. High Definition TV,

skraćeno HDTV) ili na osobnim računalima i mobilnim uređajima (engl. device shifting).

IPTV pruža značajne prednosti gledajući stranu pretplatnika i pružatelja usluge. Prednosti

za pretplatnika su, primjerice, veći izbor vezan uz sadržaj (individualizirani pristup),

interaktivne mogućnosti kao što je odabir kamere ili već spomenuti time shifting, device

shifting i place shifting. S druge strane, davatelj usluge profitira tako što je u mogućnosti

ponuditi uslugu koja objedinjuje glasovni sadržaj (VoIP), podatkovni sadržaj (Internet) i

video sadržaj (IPTV) što se često označava marketinškom oznakom za ovakav skup usluga

– Triple Play. Davatelj usluge može ponuditi uz Triple Play, i uslugu mobilne telefonije,

čime se dobiva skup usluga poznat kao Quadruple Play. Na ovakav način postiže se

pozitivan utjecaj na zadržavanje postojećih korisnika. Pored toga, jedinstvena mrežna

infrastruktura smanjuje kapitalne izdatke ili izdatke implementacije (engl. Capital

Expenditures, skraćeno CAPEX) i poslovne izdatke (engl. Operational Expenditures,

skraćeno OPEX). Osnovni prikaz lanca vrijednosti [14] prikazan je na slici (Slika 2.10)

SADRŽAJ

DOMENA SADRŽAJA DOMENA USLUGE DOMENA MREŽE

DEKODERPRIKAZ

DOMENA KORISNIKA

Slika 2.10 Osnovni prikaz lanca vrijednosti IPTV-a

Domena sadržaja posjeduje televizijske sadržaje, domena usluge omogućuje IPTV uslugu

korisniku, mrežna domena spaja uslugu s korisnikom, dok zadnja, domena korisnika

omogućuje prikaz, „konzumaciju“ usluge od strane korisnika.

13

Na slici (Slika 2.11), prikazan je tehnološki pregled IPTV-a.

Slika 2.11 Tehnološki prikaz IPTV-a

Vidljivo je da mora postojati sadržaj koji je licenciran, zatim oprema koja obuhvaća

infrastrukturu za emitiranje, prijamnike i dekodere mrežnog čvorišta (engl. head end) koja

omogućava preuzimanje sadržaja sa satelita ili televizijskog tornja, njegovo kodiranje i

kompresiju u IP-pakete. Nakon toga slijedi infrastruktura koja omogućava upravljanje i

omogućavanje, ostvarivanje digitalnih prava, usluge video na zahtjev, usluge promjene

televizijskog kanala itd. U pravilu potrebno je znatnije ulaganje u infrastrukturu koja

omogućuje transport i širokopojasni pristup korisnika usluzi. Kao posljednje, na strani

korisnika potrebno je omogućiti infrastrukturu koja ponovno sastavlja pakete, te dekodira

video sadržaj prilagođavajući ga za prikaz na krajnjem korisničkom uređaju (engl.

customer-premises equipment ili customer-provided equipment, skraćeno CPE).

U posljednje vrijeme česti su slučajevi kad krajnji korisnik sudjeluje u lancu vrijednosti

kao proizvođač sadržaja, kao što je prikazano na slici (Slika 2.12).

SADRŽAJ

DOMENA SADRŽAJA DOMENA USLUGE DOMENA MREŽE

DEKODERPRIKAZ

DOMENA KORISNIKA

KORISNIK - PROIZVOĐAČ

Slika 2.12 Prikaz lanca vrijednosti s korisnikom kao proizvođačem sadržaja

Cjelokupni ekosustav IPTV-a biti će razrađen u idućem poglavlju.

14

3. Troškovni model IPTV-a

3.1. Uvod

Tržište davatelja internetskih usluga (engl. Internet Service Provider skraćeno ISP)

karakterizira niz novih usluga i interakcija. Mnoge komercijalne elektroničke usluge

različitih prometnih zahtjeva koriste Internet kao transportnu infrastrukturu. Različite

usluge zahtijevaju alociranje različitih tehničkih resursa. Iz ovih razloga, troškovni modeli,

kao i modeli naplaćivanja zahtijevaju preoblikovanje kako bi uključivanje novih usluga

bilo eksplicitnije. Iz tog razloga, glavni cilj troškovnog modela ISP-a je identifikacija svih

relevantnih parametara i njihovih međusobnih odnosa koji doprinose troškovima za

pružanje mrežnih usluga korisnicima. Troškovni model je bitan iz dva razloga:

Pomaže u poznavanju vlastitih troškova

Omogućava osnovu za izračunavanje cijena i naknada za internetske usluge.

Troškovni parametri bitni za ISP se moraju vrlo specifično odrediti. Potrebno je modelirati

različite tehničke komponente, sklopovsku infrastrukturu (poslužitelji, usmjerivači) i

programsku potporu. Osim toga, parametri kao osoblje i troškovi također moraju biti

uključeni. Primjena ovakvog modela u stvarnim poslovnim slučajevima dopušta procjenu

stvarnih troškova za dani ISP. Stupanj preciznosti ovih vrijednosti ovisi o dostupnosti

detalja koji se uzimaju u obzir, što se manje parametara mora procijeniti, u tolikoj mjeri su

i rezultati precizniji. Drugo područje primjene troškovnih modela ISP je određivanje

troškova za uspostavljanje novih internetskih usluga. Na ovakav način se može saznati

isplativost (profitabilnost) uspostavljanja neke nove usluge.

U posljednje vrijeme, širokopojasni pristup se prihvaća u sve većoj mjeri na globalnoj

razini. Pojavljuje se sve veći broj usluga koje je nemoguće izvesti na tehnologiji manje

brzine ili je takva izvedba nedovoljno kvalitetna za krajnje korisnike. Takva evolucija

širokopojasnog pristupa omogućava razvoj usluga koje ne bi bile izvedive na tehnologiji

manje brzine. Pored toga, ostvarive su različite dodatne usluge kao što je osobni mrežni

video rekorder (engl. Network Personal Video Recorder, skraćeno NPVR) ili video na

zahtjev (engl. Video on Demand, skraćeno VOD). U tom kontekstu, IPTV se može smatrati

15

digitalnom televizijom koja je ostvarena preko fiksne širokopojasne pristupne mreže. Sa

stajališta korisnika, ne postoji velika promjena u tehničkoj infrastrukturi IPTV u odnosu na

postojeću. Jedina primjetna promjena se odnosi na funkcionalnost, kvalitetu i način

naplaćivanja. S druge strane, intenzitet mrežnog prometa umnogome će ovisiti o različitim

mogućim uslugama i tehničkim platformama. Takve promjene imaju veliki utjecaj na

operatora, zbog čega je potrebno izraditi kvalitetan poslovni model gdje su troškovi

(uzrokovani ostvarenom funkcionalnošću i kvalitetom) i prihodi (uzrokovani

prihvaćanjem, usvajanjem od strane korisnika) u ravnoteži. Cilj je odabrati ispravne uvjete

(cijene) za ponudu IPTV-a i ispravnu implementaciju u mreži.

Poslovni model pomaže u donošenju odluka kada i kako uvoditi novu uslugu ili proizvesti

novi proizvod. U slučaju IPTV-a, poslovni model skuplja informacije o očekivanim

troškovima i prihodima uvođenja i životnog vijeka usluge s ciljem da se osigura pravilnija

odluka o trenutku kada treba uvesti pojedini tip usluge IPTV-a.

U svom radu, Casier, Lannoo, Van Ooteghem, Verbrugge, Colle, Pickavet [15] predlažu

metodologiju izrade poslovnog modela IPTV-a kakva je prikazana na slici (Slika 3.13).

Slika 3.13 Metodologija izrade poslovnog modela IPTV-a

16

Ulaz u model su sve relevantne informacije koje se mogu podijeliti na korisničke

informacije i mrežne informacije. Korisničke informacije obuhvaćaju informacije o

demografiji, geografiji, ekonomskom statusu kao i o istraživanju tržišta, dok mrežne

informacije obuhvaćaju informacije o topologiji, o fizičkoj infrastrukturi i postojećim

uslugama.

Prvi korak modeliranja se temelji na ulaznim informacijama na osnovu kojih se modelira

predviđeno usvajanje korisnika što se može smatrati ključnim aspektom za završni rezultat

modela, iako je u slučaju IPTV-a, kao i niza drugih usluga, vrlo bitno razumijevanje

specifičnih detalja i njihovo uključivanje u proces modeliranja.

Drugi korak modeliranja obuhvaća kombiniranje svih informacija s očekivanim prihodima

i s procjenom kapitalnih i poslovnih izdataka što je tema ovog rada. Kapitalni izdatci su

izdaci koji se odnose na investiranje (kupnja ili nadogradnja) u fiksne vrijednosti,

infrastrukturu (primjerice, slučaj kad kompanija kupuje posjed, industrijske objekte ili

opremu, ali i slučaj kada gradi novu tvornicu, mrežu ili popravlja krov). Razlog ovakvih

izdataka je održavanje ili povećanje opsega operacija kompanije. Poslovni izdaci su tekući

izdaci za održavanje posla, sustava. Obuhvaćaju troškove održavanja i troškove

unajmljivanja radnika i prostora. Postoji mnogo radova koji opisuju kapitalne izdatke

izvedbe IPTV-a, ali osjetno manje u slučaju poslovnih izdataka. Razlog je taj što analiza

poslovnih izdataka zahtijeva dublju analizu operatora i može uključivati povjerljive

informacije.

Izlaz iz modela je evaluacija dobivenih rezultata. Evaluacija može uključivati evaluacijske

parametre specifične za IPTV (primjerice, raspodjela troškova) i općenite parametre i

metodologije kao što je neto sadašnja vrijednost, povrat investicije ili vrijeme povrata.

Važeći poslovni model pretpostavlja da su prihodi veći ili jednaki od izdataka na osnovu

čega se mogu izračunati cijene.

Nova generacija televizije, IPTV, zahtijeva veće širine pojasa što obično zahtijeva i

nadogradnju mrežne opreme čiji opseg ovisi o bazi korisnika. Da bi poslovni model bio

valjan, prihodi operatora moraju doseći barem vrijednost troškova nadogradnje. Iz ovog

razloga, operator mora imati mogućnost proračunavanja minimalnog prosječnog prihoda

po korisniku (engl. Average Revenue Per User, skraćeno ARPU).

Kao što je vidljivo iz prethodnog teksta, troškovni model predstavlja jednu od osnovnih

komponenti ukupnog poslovnog modela. Sveopći je trend izvedba više vrsta usluga preko

17

jedne postojeće mrežne infrastrukture (primjerice, već spomenute VOD, NPVR ili video

telefonija). To je uzrok činjenice da je sve teže procijeniti koliko pojedina usluga pridonosi

sveukupnom trošku u mreži, uzevši u obzir daljnji rast broja usluga koje se izvode na istoj

mreži. Ta informacija je ključna u određivanju profitabilnosti pojedine usluge, kao i u

određivanju najniže cijene naplaćivanja korištenja usluge. Postoje različite sheme

razdvajanja cjelokupnih troškova (raspodjele) mrežnog operatera između različitih usluga.

Sheme raspodjele troškova:

Standalone cost (skraćeno SAC) shema raspodjele – računa troškove isporuke nove

usluge IPTV uzevši u obzir slučaj da je ta usluga jedina u mreži. Ovo dovodi do

precjenjivanja troškova i obično nudi proračun nekonkurentne cijene.

Break even metoda – računa troškove za novu IPTV uslugu na način da uzima u

obzir sve postojeće usluge u mreži zajedno s novom i na osnovu toga formira tzv.

break even cijenu. Break even cijena je najniža granična cijena.

Fully allocated cost (skraćeno FAC) – shema raspodjele kod koje su svi troškovi

raspodijeljeni prema stvarno korištenim resursima. Ova shema se bazira na ključu

raspodjele (engl. allocation key), kao što je primjerice širina prijenosnog pojasa, i

unaprijed se izračunava za sve usluge. Dobiva se konkurentna i održiva cijena

prema korisniku pod uvjetom da se koristi pravilni ključ.

Long run incremental cost (skraćeno LRIC) – alocira jedino inkrementalne

troškove nadogradnje mreže za uslugu IPTV-a.

Što se tiče financijskih investicija, postoji nekoliko aspekata koje treba uzeti u obzir u

proračunu troškova izvedbe IPTV-usluge [16][17]. U kombinaciji, shematski je to

prikazano na slici (Slika 3.14). Kao što je vidljivo iz sheme, postoje tri glavne komponente

financijskih izdataka koje treba uzeti u obzir prilikom ostvarivanja IPTV-usluge. Prva

komponenta obuhvaća akviziciju sadržaja. Obično se mora sklopiti dogovor s većim

brojem proizvođača sadržaja u stvarnom vremenu (primjerice, CNN, Eurosport, regionalne

televizijske kuće, lokalne televizijske kuće, čest je slučaj kad više televizijskih kuća imaju

matičnu kuću kao što je Viacom) i sadržaja na zahtjev (filmovi). Ovi ugovori osiguravaju

sadržaj koji operator nudi, ali ne osiguravaju mjesto gdje operator preuzima sadržaj.

Agregatori sadržaja pribavljaju prava od brojnih proizvođača, preprodaju ih i distribuiraju

preko drugih komunikacijskih kanala. Agregator prima medijski sadržaj, pohranjuje ga,

18

kontrolira i kodira u sigurnosne svrhe i, omogućavajući prijem signala, isporučuje

(prosljeđuje) medijski sadržaj sustavima koji prodaju i pružaju sadržaj krajnjem korisniku.

AKVIZICIJA SADRŽAJA

MREŽNE INVESTICIJE

EKSPERTIZA

UGOVORI S PROIZVOĐAČIMA

SADRŽAJA

UGOVOR(I) S AGREGATORIMA

SADRŽAJA

PRIKUPLJANJE INFORMACIJA O

MREŽNOJ OPREMI

DIMENZIONIRANJE MREŽE

PRORAČUN UKUPNIH

KAPITALNIH IZDATAKA

PRORAČUN POSLOVNIH

IZDATAKA ZA INSTALACIJU

OPREME

PRORAČUN POSLOVNIH

IZDATAKA ZA ODRŽAVANJE

MREŽE

PRORAČUN UKUPNE

DISTRIBUCIJE IZDATAKA U

VREMENU

FINANCIJSKI IZDACI

Slika 3.14 Shema financijskih izdataka za tehno-ekonomsku evaluaciju usluge

19

Druga komponenta obuhvaća mrežne investicije (prikupljanje informacija, akvizicija

opreme, instalacija i održavanje) potrebne za izvedbu usluge. Treća komponenta

predstavlja troškove treninga i instrukcija vezanih za rukovanje opremom budući da se

oprema obično nabavlja kod više dobavljača.

3.2. Prijedlog modela IPTV-a

Uzevši u obzir sve opisano u prošlim poglavljima, može se zaključiti da se „grubi“ model

IPTV-a mogao prikazati slikom (Slika 3.15).

MODEL

KRAJNJI (KORISNIČKI) UREĐAJ

SADRŽAJ

Slika 3.15 Osnovni model IPTV-a

Na osnovu lanca vrijednosti opisanog u prethodnom poglavlju, prijedlog podjele modela

prikazan je na slici (Slika 3.16).

SADRŽAJ

KRAJNJI (KORISNIČKI) UREĐAJ

DOMENA SADRŽAJA DOMENA POSLUŽITELJA DOMENA KOMUNIKACIJE DOMENA KORISNIKA

Slika 3.16 Prijedlog podjele IPTV usluge na domene

Domena sadržaja obuhvaća sve oblike sadržaja koje IPTV nudi korisnicima. Domena

poslužitelja predstavlja infrastrukturu potrebnu za primitak sadržaja, izvedbu usluge i

posluživanje korisnika. Domena komunikacije obuhvaća oblike transporta i širokopojasnog

pristupa putem kojeg korisnik pristupa poslužiteljskom sustavu (domeni poslužitelja).

20

Domena korisnika obuhvaća infrastrukturu koju korisniku treba osigurati da bi se sadržaj

uspješno izveo na korisnikovom krajnjem uređaju.

Svaka domena će biti razrađena u narednim potpoglavljima.

3.3. Domena sadržaja

3.3.1. Televizijska proizvodnja

U prethodnom tekstu je objašnjen koncept akvizicije televizijskog sadržaja u stvarnom

vremenu. Idući korak je primitak televizijskog sadržaja i njegova distribucija u

iskoristivom video formatu (engl. headend management). Televizijski sadržaj se može

primiti u mnogo oblika, digitalnom ili analognom, standardne ili visoke kvalitete šifrirani

ili nešifrirani, digitalni signal preko satelita (engl. Digital Video Broadcasting – Satellite,

skraćeno DVB-S) ili antene (engl. engl. Digital Video Broadcasting – Terrestrial, skraćeno

DVB-T).

Za primanje analognog i digitalnog signala koristi se integrirani prijamnik/dekoder (engl.

Integrated Receiver/Decoder, skraćeno IRD) koji „raspakira“ sadržaj iz signala koji je

primljen preko satelitskih antena, zemaljskih antena ili kabelskim putem i stavlja ga na

raspolaganje idućem dijelu mrežnog čvorišta.

Iduća funkcija koju obavlja mrežno čvorište je pretvorba signala u odgovarajući video

format koji koristi operator. U posljednje vrijeme se počinje koristiti MPEG-4 video

format koji pruža visoku kvalitetu. Format je predstavljen u listopadu 1998. godine, a

postaje standardom 1999. godine. Pored visoke kvalitete, pruža i mogućnost kompresije i

reduciranja potrebne širine prijenosnog pojasa što omogućava dostavu video sadržaja uživo

preko pristupa brzine 2 Mb/s bez prekida ili degradacije kvalitete slike [18]. U Republici

Hrvatskoj se koristi MPEG-2 video format.

Za funkcije kodiranja koristi se IPTV-koder (engl. IPTV Encoder). Obično se u sklopu

kodera obavljaju i funkcije prilagodbe rezolucije prikazane slike ukoliko je signal primljen

u neprikladnom formatu, kao i funkcije ograničavanja širine prijenosnog pojasa (engl.

bandwidth) koje pojedini televizijski kanal može zauzeti. Pritom, operator često pretvara

signal u konstantni paketski tok podataka (engl. Constant Bit Rate, skraćeno CBR).

21

3.3.2. Video na zahtjev

Koncept videa na zahtjev se pojavljuje širenjem ADSL-a. Kao što je spomenuto u

prethodnom tekstu, konačni cilj VOD-a je „bilo koji film, bilo kuda“. VOD omogućava

pretplatniku prikaz video sadržaja koji je uvijek dostupan iz svojevrsnog spremišta video

sadržaja. Općenito gledano, VOD obuhvaća široki spektar tehnologija i kompanija čiji je

cilj omogućiti korisnicima odabir videa iz središnjeg poslužitelja za prikaz na osobnom

računalu ili televizijskom prijamniku [19]. Sustav također podržava i skup funkcija koje

ima standardni video snimač (engl. Videocassette Recoder, skraćeno VCR) kao što je

premotavanje, pauziranje i ubrzavanje.

VoD-prijemnik (engl. VoD Catcher) služi za primanje novog sadržaja putem satelita.

Ovakav VOD prijemnik je predodređen za rad sa specifičnim VOD odašiljačem (engl.

VOD Pitcher) na strani proizvođača sadržaja. Operator često treba više VOD prijemnika za

primanje sadržaja iz više izvora. Većina otkupljenog video sadržaja dolazi u MPEG-2

formatu. Za pretvorbu u MPEG-4 format koristi se VOD-transkoder koji ima sličnu

funkciju kao IPTV koder. Nakon toga se sadržaj pohranjuje na VOD-poslužitelj.

3.4. Domena poslužitelja

3.4.1. Mrežni digitalni video snimač

Jedno od prvih poboljšanja televizijske usluge u prošlosti je bilo omogućavanje snimanja

televizijskog sadržaja koje bi se naknadno prikazivalo u vremenu prikladnijem za

korisnika. Već više od 30 godina, VCR-uređaji, a zatim i DVD-snimači daju mogućnost

snimanja sadržaja za naknadno pregledavanje.

Razvojem IPTV-a, razvio se i koncept digitalnog video snimača (engl. Digital Video

Recorder, skraćeno DVR) ili drugim imenom osobnog video snimača koji je pružao

mogućnost pregledavanja televizijskog sadržaja s vremenskim pomakom. Isprva, koncept

DVR-a u okviru IPTV-a se realizirao preko nadogradnje standardnog korisničkog STB-a.

Takav STB-uređaj ima ugrađen tvrdi disk koji služi za pohranu snimljenog sadržaja.

Korisnik ima izravni pristup pohranjenom sadržaju.

Pored koncepta ugradnje PVR-a u STB-uređaj, razvija se i koncept mrežnog digitalnog

video snimača. Kod ovog koncepta, „skladište“ snimljenog sadržaja kao i tehnologija

upravljanja se nalazi integrirana u IPTV-sustav u sklopu sustava poslužitelja na strani

22

operatora [20]. Korisnici se mogu pretplatiti za željeni kapacitet slobodnog prostora za

spremanje sadržaja na NPVR-u koji je limitiran, a operator preko elektroničkog

televizijskog vodiča (engl. Electronic Program Guide, skraćeno EPG) zatim omogućuje

korisniku pristup kontrolama za snimanje, pauziranje, premotavanje ili ubrzavanje sadržaja

koji se zatim prikazuje na njihovim vlastitim televizijskim prijemnicima.

Prednosti ovakvog načina ostvarenja digitalnog video snimača su:

Jednostavnija izvedba – ovakav način izvedbe eliminira troškove i kompleksnost

transportiranja, instaliranja i održavanja pojedinačnih uređaja na strani korisnika.

Olakšano rukovanje – Operator može na jednostavniji način rukovati uslugom

(pokretanje, gašenje).

Olakšana prodaja – Eliminira se potreba nadogradnje infrastrukture na strani

korisnika. Olakšana je izvedba ponude probnog perioda korištenja usluge (eliminira

se potreba povratka opreme ukoliko se korisnik ne želi pretplatiti na uslugu.

Jednostavnija nadogradnja usluge – NPVR-poslužitelji su centralizirani i

kontrolirani izravno od operatora. Tehnologija i veličina spremišnog prostora se

može nadograditi mnogo lakše u odnosu na nadogradnju tisuća STB-uređaja na

strani korisnika.

Niži troškovi izvedbe usluge po korisniku – Eliminira se potreba za poboljšanim

STB-uređajima na strani korisnika.

Pored toga, još od doba VCR-uređaja proizvođači televizijskog video sadržaja su limitirali

ili zabranjivali snimanje sadržaja. Ova ograničenja nisu bila izvediva u praksi. Što se tiče

ovog problema, koncept STB PVR-a je istovjetan kao i slučaj VCR-a. Mogućnost kontrole

sadržaja, odnosno upravljanja digitalnim pravima (engl. Digital Rights Management,

skraćeno DRM) sadržaja koji se snima je mnogo veća u slučaju korištenja koncepta

NPVR-a.

NPVR-poslužitelji trebaju imati dovoljno dobre performanse da bi se podržala baza

korisnika odgovarajuće veličine.

3.4.2. Sustav zaštite sadržaja

Sustav zaštite sadržaja (engl. Conditional Access/Digital Rights Management, skraćeno

CA/DRM) obuhvaća pojmove uvjetovanog pristupa (engl. Conditional Access, skraćeno

23

CA) i DRM-a. U okviru prethodnog potpoglavlja, dane su smjernice DRM-a. Sustav

upravljanja digitalnim pravima (engl. Digital Rights Management System, skraćeno

DRMS) je termin koji obuhvaća tehnologije kontrole pristupa kao bi se ograničilo

korištenje digitalnih sadržaja. Terminom DRM se opisuje bilo koja tehnologija koja

sprječava korištenje ili manipulaciju digitalnog sadržajem za koje korisnik nema ovlasti.

IPTV-sustav mora imati mogućnost kriptiranja sadržaja kako bi se on mogao prikazati

samo na krajnjim uređajima korisnika koji su za sadržaj platili. Pored toga, kriptiranje

također pruža zaštitu od piratstva.

Pojam koji je usko povezan s DRM-om i DRMS-om je pojam uvjetovanog pristupa i

sustava uvjetovanog pristupa (engl. Conditional Access, skraćeno CAS) koji mora

osiguravati da je televizijski promet koji se prikazuje u stvarnom vremenu kriptiran

momentalno po slijedu dolaska (engl. on-the fly), a da se VOD-sadržaj kriptira prije nego li

se pohrani na VOD-poslužitelj. Spremljeni sadržaj se periodično kriptira da bi se dodatno

zaštitio. Kriptiranje televizijskog prometa u stvarnom vremenu se uglavnom vrši pomoću

odgovarajućeg sklopovskog uređaja (engl. hardware), dok se kriptiranje VOD-sadržaja

može izvršiti i programski (engl. software) na već postojećoj VOD-infrastrukturi.

3.4.3. Naplata i sustav upravljanja pretplatnicima

Pojam naplate (engl. Billing) i sustava upravljanja pretplatnicima (engl. Subscriber

Management System, skraćeno SMS) formalno predstavlja kombinaciju sklopovlja,

programske potpore i ljudskih aktivnosti koji pomažu u organiziranju i odvijanju poslovnih

aktivnosti.

Konkretno, u slučaju IPTV-a, sustav Naplata/SMS se realizira poslužiteljem koji sadržava

sve informacije o pretplatama na osnovu kojih se provjerava valjanost računa pretplatnika

prije nego što se pretplatniku dopusti prikaz televizijskog ili VOD-sadržaja na svom

krajnjem uređaju.

3.4.4. Posrednički poslužitelj

Posrednički (engl. middleware) poslužitelj predstavlja središnju komponentu IPTV/VOD

sustava [21] koja omogućava funkcioniranje elektroničkog televizijskog vodiča na strani

klijenta, pruža informacije o ponuđenim uslugama i sadržaju, omogućava pregled sadržaja

i navigaciju te autorizaciju korisnika za IPTV.

24

Posrednički poslužitelj obično ima mogućnost posluživanja do 50000 krajnjih korisnika

[22][23].

3.5. Domena komunikacije

3.5.1. Transportne tehnologije

Jedan od važnih problema realizacije IPTV-usluge su arhitekturna rješenja transporta

sadržaja na fizičkom sloju koji podržava dostavu širokopojasnih usluga. U nastavku će biti

opisane neke tehnologije transportne mreže u svrhu realizacije IPTV usluge.

Ukoliko uzmemo u obzir slučaj realizacije linearnog video prijenosa 100 SDTV-kanala sa

zahtjevom od 2Mb/s po kanalu i 50 HDTV-kanala sa zahtjevom od 10 Mb/s, ukupna

potrebna širina prijenosnog pojasa je jednaka 700 Mb/s, odnosno zbroju potrebne širine

prijenosnog pojasa za realizaciju SDTV i HDTV-kanala. Takve transportne zahtjeve može

podržati jedna Gigabit Ethernet (skraćeno GbE) transportna veza koja pruža prijenosnu

brzinu od 1 Gb/s. S druge strane, VOD-usluga pruža pretplatniku kontrolu nad sadržajem.

Iz tog razloga, količina prijenosnog pojasa koji koristi pretplatnik za realizaciju VOD-

usluge je pridijeljena isključivo njemu što znači da potrebna širina prijenosnog pojasa koji

mora osigurati transportna tehnologija ovisi o broju korisnika.

IPTV transportna, mrežna infrastruktura (Slika 3.17) u gradskom području od 100000 do

500000 kućanstava sadržava jednu video centralu mrežnog čvorišta (engl. Video Headend

Office, skraćeno VHO) koja prima video sadržaj od glavnog mrežnog čvorišta (engl. Super

Headend, skraćeno SHE) na nacionalnoj razini putem jezgrene IP-mreže. VHO je preko

agregacijskih usmjerivača povezan s određenim brojem poslužiteljskih video uređaja (engl.

Video Serving Office ili Video Switching Office, skraćeno VSO) koji prosljeđuju IPTV-

sadržaj prema pristupnoj mreži koja dostavlja sadržaj do korisnika. Pored toga, u

transportnoj mreži postoje i dva koncentratora koja su preko mrežnog usmjerivača

povezani na Internet visoke brzine.

Koncept Gigabit Ethernet preko vlakna predstavlja brzi pristup realizaciji IPTV

transportne mreže kod kojeg se svaki GbE zahtjev realizira putem namjenskog vlakna pri

čemu je moguć prolazak preko drugih čvorova u prstenu radi regeneracije ovisno o

udaljenosti koju podržava optički transmiter/prijemnik usmjerivača (engl. Small Form-

Factor Pluggable, skraćeno SFP). Pritom se radni i zaštitni GbE-transport usmjerava

25

neovisno preko suprotnih strana VHO-a do VSO-a. Ovakva tehnologija se uglavnom

koristi za slučajeve kad su prometni zahtjevi sporadični i mali.

SFP SFP SFP

SFP SFP SFP

OPTIČKO VLAKNO

PW

DM

SF

PS

FP

SF

P

SF

PS

FP

SF

P

SFP SFP SFP

PWDM

OPTIČKO VLAKNO

SFP SFP SFP

OPTIČKO VLAKNO

VHO

VSO

VSO

OPTIČKO VLAKNOPRISTUPNA

MREŽA

OPTIČKO VLAKNO

PRISTUPNA MREŽA

JEZGRENA MREŽA

SHE AGREGACIJSKI USMJERIVAČ

AGREGACIJSKI USMJERIVAČ

AGREGACIJSKI USMJERIVAČ

Slika 3.17 Transportna mreža

U praksi je vrlo često potrebno realizirati mnogo veće prometne zahtjeve. Radi velikih

troškova akvizicije vlakna, ova tehnologija nije prikladna za realizaciju većeg prometa. U

svrhu rješavanja tog problema, pojavljuje se tehnologija GbE preko PWDM-a (engl.

Gigabit Ethernet over Passive Wave Division Multiplexing, skraćeno GbE-over-PWDM)

koja će se koristiti kao transportna tehnologija u troškovnom modelu. Ideja je korištenje

jeftinijih, pasivnih elemenata umjesto skupih optičkih vlakana. PWDM multipleksira

optičke kanale od kojih svaki nosi GbE na jedno vlakno za transport. Za svaki čvor je

potrebno da ima istočni i zapadni PWDM. U slučaju da se dosegne limit u broju valnih

duljina koje podržava PWDM, dodaje se novi par PWDM-ova i vlakana.

Sinkrona optička mreža (engl. Synchronous Optical Network, skraćeno SONET) je dugo

vremena bila glavna transportna tehnologija. Transportna mreža temeljena na SONET-u

sadržava OC-192 od kojih svaki 8 do 10 GbE-a.

26

Zaključno je da je bitan problem određivanja (procjene) potrebne širine prijenosnog pojasa

potrebnih za realizaciju usluge IPTV-a problem ovisnosti broja korisnika i potrebne širine

prijenosnog pojasa za VOD. U tu svrhu se koristi procjena korištenja usluge od strane

korisnika (engl. Customer Take Rate). Izraz za procjenu potrebne širine prijenosnog pojasa

za VOD [18] je:

BVOD = (S x Customer Take Rate za SDTV x širina prijenosnog pojasa za SDTV kanal)

+ (1)

(S x Customer Take Rate za HDTV x širina prijenosnog pojasa za HDTV kanal)

Pri čemu je BVOD potrebna širina prijenosnog pojasa za VOD, a S broj korisnika.

3.5.2. Širokopojasna pristupna mreža

Sažeto rečeno, pristupna mreža (engl. Access Network) omogućuje krajnjim korisnicima

povezivanje s jezgrenom mrežom (engl. Core Network) preko koje pristupaju raznim

uslugama. Pristupna se mreža sastoji od lokalnih petlji (engl. local loops) ili, drukčije

rečeno, pretplatničkih linija (engl. subscriber lines) i pripadajuće mrežne opreme.

Paralelno s razvojem Interneta, devedesetih godina prošlog stoljeća razvija se i koncept

širokopojasne digitalne mreže integriranih usluga (engl. Broadband Integrated Services

Digital Network, skraćeno B-ISDN) zbog rastuće potrebe za korištenjem drugih usluga u

pristupnom dijelu mreže osim tradicionalne fiksne analogne govorne telefonske usluge

(engl. Plain Old Telephone Service, skraćeno POTS). Granica između uskopojasne (engl.

narrowband) i širokopojasne komunikacije prvotno je postavljena na 2 Mbit/s (u SAD-u na

1.5 Mbit/s), što je gornja granica brzine primarnog pristupa (engl. Primary Rate Access,

skraćeno PRA) digitalnoj telefonskoj tehnologiji (engl. Integrated Services Digital

Network, skraćeno ISDN), a zatim na 144 kbit/s što je podatkovna brzina osnovnog

pristupa (engl. Basic Rate Access – BRA) ISDN-u [21]. Na početku 21. stoljeća

širokopojasni pristup Internetu (engl. broadband Internet access) postaje jedna od ključnih

smjernica telekomunikacija. Širokopojasni pristup se najjednostavnije može definirati kao

veza velike podatkovne brzine, ali ne isključivo prema Internetu, pri čemu veza mora biti

dvosmjerna, a podatkovne brzine ne moraju biti jednake u oba smjera.

U sljedećim potpoglavljima bit će sažeto opisane neke žične i optičke tehnologije koje se

koriste za realizaciju širokopojasnog pristupa.

27

3.5.3. Digitalna pretplatnička linija

Devedesetih godina prošlog stoljeća započeo je ubrzani razvoj tehnologija digitalne

pretplatničke linije (engl. Digital Subscriber Line, skraćeno DSL) i primjena njezinih

različitih inačica – xDSL (naziv xDSL se koristi kako bi se njime označile sve DSL-

tehnologije.

Osnovna podjela DSL-tehnologija je na asimetrične i simetrične DSL-tehnologije.

Simetričnost se odnosi na prijenosne brzine u dolaznom i odlaznom prijemu signala.

Dolazni smjer (engl. downstream ili downlink) je smjer od lokalne centrale prema

korisničkom području, a suprotni smjer je odlazni smjer (engl. upstream ili uplink). Ako su

brzine u oba smjera jednake, tada DSL-tehnologija pripada skupini simetričnih DSL-

tehnologija, a u suprotnom se radi o asimetričnoj DSL-tehnologiji.

U idućoj tablici (Tablica 3.2) prikazane su dolazne brzine nekih xDSL tehnologija.

Tablica 3.2 Dolazne brzine nekih xDSL tehnologija

xDSL Inačica Maksimalna dolazna

brzina

ADSL - do 3 km udaljenosti -8

Mbit/s

ADSL2 - Do 1500 m – 12 Mbit/s

ADSL2+ - Do 1500 – 25 Mbit/s

VDSL Asimetrična Do 900 m – 26 Mbit/s, do

300 m – 52 Mbit/s

VDSL Simetrična Do 900 m – 13 Mbit/s, do

300m – 26 Mbit/s

3.5.4. ADSL tehnologija

ADSL (engl. Asymmetric Digital Subscriber Line) je pristupna tehnologija koja

korisnicima pruža korištenje širokopojasnih usluga, kao što je brži pristup Internetu ili

video na zahtjev. ADSL je razvijen s težnjom da se iskoristi postojeća infrastruktura

28

bakrenih parica za prijenos telefonskog i podatkovnog prometa. Standardiziran je 1993.

godine.

Kao što ime kaže, prijenos informacija kod ADSL-a se odvija različitim brzinama u

dolaznom i odlaznom smjeru. Koristi se jedna parica za prijenos informacija, a brzine se

kreću u rasponu od 16 kbit/s do 640 kbit/s u odlaznom smjeru i 1.5 Mbit/s do 8 Mbit/s u

dolaznom smjeru. Arhitektura ADSL-sustava prikazana je na slici (Slika 3.18).

DSLAM

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

LOKALNA CENTRALA

JEZGRENA MREŽAATU-R (DSL

MODEM)BAKRENA PARICA

KORISNIČKO PODRUČJE

Slika 3.18 Arhitektura ADSL sustava

Kao što je vidljivo na slici, informacije pružatelja usluga iz jezgrene mreže dolaze do

lokalne telefonske centrale. U lokalnoj centrali se nalazi pristupni DSL-multipleksor (engl.

Digital Subscriber Line Access Multiplexer – DSLAM). U DSLAM je ugrađeno više

modemskih DSL-kartica, jednica ATU-C (engl. ADSL Transmission Unit – Central

Office). Ove jedinice putem bakrene parice komuniciraju s uređajima ATU-R (engl. ADSL

Transmission Unit) koji su instalirani na strani korisnika što predstavlja zaključenje

lokalne petlje. Lokalna petlja se može zaključiti izravno na PC ADSL mrežnoj kartici pri

čemu je ATU-R integriran u mrežnoj kartici. Druga mogućnost je takva kod koje je ATU-

R izdvojen na korisničkoj strani. ATU-R i ATU-C su zapravo modemi na strani korisnika i

na strani lokalne centrale. DSLAM-ovi imaju arhitekturu koja je odvojena od ADSL-

tehnologije i mogu podržavati različite DSL-tehnologije.

Arhitektura ADSL-a može sadržavati i uređaje koji razdvajaju POTS promet od DSL-

prometa, takozvane POTS-razdjelnike (engl. POTS splitter). Na strani centrale obično se

označavaju kao POTS-C, a na strani korisnika POTS-R.

Budući da troškovni model ne predviđa prijenos POTS prometa, ovi uređaji neće biti

uključeni u arhitekturu.

29

Tehnologije ADSL2 i ADSL2+ su dizajnirane radi poboljšanja izvorne inačice ADSL-a,

pri čemu je poboljšana brzina i domet prijenosa. Koristi se ista arhitektura kao i kod

izvorne inačice.

3.5.5. VDSL tehnologija

U novije vrijeme, pojavom istovremenog prijenosa govorne telefonije, interaktivnog videa

i brzih podatkovnih usluga na veće udaljenosti između krajnjih korisnika i lokalne centrale,

ADSL i njegove poboljšane verzije ADSL2 i ADSL2+ mogu iskazati slabe performanse. U

takvim okolnostima, operatori često odabiru kao rješenje kombinaciju optičkih niti i

upredenih parica. VDSL (engl. Very High bit rate DSL) predstavlja idući korak u razvoju

DSL tehnologije koji omogućuje najveće brzine na manjim udaljenostima usporedivši s

ostalim DSL tehnologijama.

Budući da se velike brzine na parici mogu postići samo na malim udaljenostima, VDSL

tehnologija se primjenjuje samo u pristupnim mrežama s optikom dovedenom vrlo blizu

korisniku. VDSL je posebno bitan za realizaciju koncepta FTTN (engl. Fiber to the

Neighbourhood) čiju arhitekturu čini kombinacija optičkih niti koje povezuju lokalnu

centralu (engl. Local Exchange, skraćeno LE) s optičkim mrežnim jedinicama (engl.

Optical Network Unit – ONU) i od upredenih parica koje povezuju krajnje korisnike s

ONU-ima. Pri tome su VDSL-modeli instalirani na oba kraja lokalne VDSL petlje koja se

realizira jednom upredenom paricom. Koncept FTTN će biti detaljno razrađen u sljedećem

potpoglavlju.

Arhitektura VDSL-a prikazana je na slici (Slika 3.19). Jezgrena mreža je povezana s

pristupnom mrežom preko pristupnog čvora (engl. Access Node, skraćeno AN) koji se

nalazi u dcentrali. U centrali se nalazi i optičko mrežno zaključenje (engl. Optical Line

Termination, skraćeno OLT) koje je preko optičkih linkova povezano s jedinicama ONU

koje se nalaze u blizini jednog ili više korisnika. Analogno ADSL tehnologije, na strani

ONU jedinice je instalirana VDSL prijenosna jedinica VTU-O (engl. VDSL Transmission

Unit-Office, skraćeno VTU-O), a na strani korisnika VTU-R (engl. VDSL Transmission

Unit-Remote, skraćeno VTU-R) što predstavlja zaključenje VDSL linije. Mrežno

zaključenje (engl. Network Termination, skraćeno NT) osigurava prilagodbu protokola s

korisničke strane. Arhitektura VDSL-a također može sadržavati razdjelnike telefonskih od

podatkovnih usluga.

30

OLT

ATU-C

LOKALNA CENTRALA

JEZGRENA MREŽA KORISNIČKO PODRUČJE

OPTIČKA NITONU

VTU-RNT

VTU-O

VTU-O

VTU-O

VTU-O

VTU-O

BAKRENA PARICA

Slika 3.19 Arhitektura VDSL sustava

3.5.6. Optičke pristupne mreže

Optički pristup je moguće realizirati optičkim nitima i bežično. Pristup optičkim nitima se

realizira konceptima Fiber to the x (skraćeno FTTx). Pristupnu mrežu utemeljenu na FTTx

tehnologijama fizički je moguće realizirati pomoću:

Poveznice od točke do točke (engl. Point-to-point, skraćeno p2p) od kojih svaka

izravno povezuje centralu i krajnjeg korisnika

Pasivne optičke mreže (engl. Passive Optical Network, skraćeno PON)

Prednost korištenja pasivnih optičkim mreža pred optičkim poveznicama od točke do točke

je u uštedi u izgradnji kabelske infrastrukture jer uporaba PON-a smanjuje potrebnu

količinu optičkih niti. Pritom se snaga signala na pasivnim optičkim razdjelnicima (engl.

Passive Optical Splitter) dijeli u omjeru 1:N gdje je N broj korisnika.

Osnovne arhitekture FTTx koncepta su prikazane na slici (Slika 3.20). Ostale arhitekture

tog pristupa se neznatno razlikuju.

Optička nit do vanjskog ormarića (engl. Fiber to the Cabinet, skraćeno FTTCab) je

koncept kod kojeg se OLT smješten unutar centrale povezuje optičkim vlakom s

ormarićem u kojem se nalazi ONU jedinica gdje se vrši optoelektronička konverzija što je

osnovna funkcija te jedinice. Ovaj ormarić se smješta u blizinu skupine kuća ili zgrada i

služi kao agregacijska točka za više stotina korisnika (maksimalno 300). ONU se nekom

od ADSL ili VDSL tehnologija putem telefonske parice na udaljenosti od 300 do 1500

metara distribuira do korisnika gdje se nalazi mrežni završetak (engl. Network

Termination, skraćeno NT).

31

OLT

LOKALNA CENTRALA

JEZGRENA MREŽA

VTU-R (DSL



OPTIČKA NIT

OPTIČKA NIT

OPTIČKA NIT

VTU-O

VTU-O

VTU-O

VTU-O

ONU

VTU-O

VTU-O

VTU-O

VTU-O

ONU

<= 300 KORISNIKA

300 m – 1500 m

VTU-R (DSL



<= 300 m

<100 KORISNIKA

ONT


FTTCab

FTTC/B

FTTH

Slika 3.20 Arhitektura pristupa FTTx

Kod koncepta optičke niti do pločnika (engl. Fiber to the Curb) optička vlakno se dovodi

do ormarića na udaljenost od nekoliko metara do nekoliko stotina metara (manje od 300

metara) do korisnika kojih može biti oko 100. Kao i kod FTTCab tehnologije, ONU

jedinica je povezana ADSL ili VDSL-tehnologijom s mrežnim završetcima instaliranim

kod krajnjeg korisnika.

Koncept optičke niti do zgrade (engl. Fiber to the Building, skraćeno FTTB) je inačica

FTTC-tehnologije s razlikom da je optička mrežna jedinica smještena u podrumu zgrade.

Koncept optičke niti do stana (engl. Fiber to the Home, skraćeno FTTH) kao krajnja faza

razvoja sveoptičke pristupne mreže dovodi optičko vlakno do pojedinih korisnika nakon

optičkih razdjelnika koji dijele signal u različitom omjeru. Na strani korisnika se nalazi

optičko mrežno zaključenje. OLT ima funkciju konvertiranja električkih signala koju

koristi oprema pružatelja usluge i optičkih signala koju koristi pasivna optička mreža i

koordinacije multipleksiranja između ONU i ONT-jedinica. ONT se koristi kao završetak

optičke niti koji demultipleksira signal na svoje komponente (telefonska usluga, televizija,

Internet).

32

Pristup optičkim nitima predstavlja najkvalitetniju varijantu širokopojasnog pristupa

budući da omogućava postizanje velikih brzina i dometa prijenosa. Glavni nedostatak

predstavlja cijena, te regulatorni uvjeti koji zahtijevaju, u pravilu, opsežne zahvate u

kabelskoj infrastrukturi koji podižu cijenu realizacije pristupne mreže i same usluge.

3.5.7. Gigabitne pasivne optičke mreže

Nove IP-zasnovane usluge, kao što je IPTV visoke definicije, zahtijevaju visoke kapacitete

u pristupnoj mreži. Stoga jedino optičke pristupne mreže mogu zadovoljiti današnje i

buduće potrebe za kapacitetom.

Arhitektura gigabitne pasivne optičke mreže je prikazana na slici (Slika 3.21). Signal koji

dolazi od OLT-a se dijeli na pasivnom optičkom razdjelniku, a potom odašilje svim

korisnicima. Signali koji od korisnika dolaze do središnjeg terminala, kombiniraju se na

optičkom sprežniku. OLT je povezan s pasivnim optičkim razdjelnikom jednim optičkim

vlaknom.

Od optičkog razdjelnika do svakog korisnika dolazi po jedno optičko vlakno.

OLT

LOKALNA CENTRALA

JEZGRENA MREŽA OPTIČKA NIT

ONTKORISNIČKO PODRUČJE

PASIVNI OPTIČKI

RAZDJELNIK

ONTKORISNIČKO PODRUČJE

OPTIČKA NIT

OPTIČKA NIT

Slika 3.21 Arhitektura GPON-a

Broj krajnjih korisnika po jednom optičkom razdjelniku obično iznosi 32. Ovakav način

prijenosa podataka putem optičkih vlakana od OLT-a do pojedinog korisnika se može

ostvariti na udaljenostima do 20 km.

Moguće kombinacije dolaznih i odlaznih brzina prijenosa podataka GPON-a su prikazane

u tablici ().

33

Tablica 3.3 Dolazne i odlazne brzine GPON-a

Dolazna brzina Odlazna brzina

1,2 Gbit/s 155 Mbit/s


1,2 Gbit/s 1,2 Gbit/s





3.6. Domena korisnika

Grubi izgledi infrastrukturnog izgleda realizacije širokopojasnog pristupa kod strane

korisnika dani su u prethodnom potpoglavlju. Sumarno, može se reći da na strani korisnika

mora postojati uređaj za optoelektroničku konverziju ukoliko do korisnika dolazi optičko

vlakno, te modem ukoliko se koristi neka od DSL-tehnologija. Osnovna funkcija modema

je ta što je pomoću njega moguće priključiti više krajnjih korisničkih uređaja na jednu

širokopojasnu DSL-tehnologiju (računalo, telefon).

Pored toga, za realizaciju IPTV-usluge kod strane korisnika nužno je imati STB ili STU

(engl. Set-top Unit, skraćeno STU) prijemnik. Funkcija STB-prijemnika je povezivanje

televizijskog prijemnika i vanjskog izvora signala, pretvaranje ulaznog signala u sadržaj

formata koji televizijski prijemnik može „razumjeti“ i zatim prikazati na televizijskom

ekranu ili nekom drugom uređaju s ekranom. Pored toga, STB-prijemnik konvertira signale

s daljinskog upravljača korisnika u IP-naredbe putem kojih korisnik komunicira s IPTV-

uslugom.

Realizacija PVR-a u sklopu infrastrukture korisnika je opisana u prethodnom poglavlju.

34

3.6.1. Društvena televizija

Društveni aspekt televizije je relativno stari pojam. Pojam društvene interakcije vezan za

televiziju se javlja pojavom i širenjem televizije tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća kad

je gledanje televizije u dnevnom boravku bila kolektivna aktivnost koja je uključivala

obitelj i prijatelje koji su se skupljali oko TV-prijamnika, odabirali što će gledati,

razmjenjivali reakcije i komentare na isti televizijski program (engl. shared viewing

experience). Tijekom 2000-tih godina, TV nije više luksuzna stavka, veliki broj kućanstava

posjeduje više od jednog televizijskog prijemnika gdje pojedinci i manje grupe gledaju

željene programe odvojeno radi čega se razvijao „nedruštveni“ koncept gledanja televizije.

Procesom konvergencije, razvojem novih usluga, koncept društvene televizije se javlja u

novoj formi gdje su mrežne virtualne zajednice koje obuhvaćaju mnogo širi fizički prostor

(susjedstva, gradove, države, kontinente) zamijenile fizička okupljanja oko televizijskog

prijemnika u prošlosti. Općenito, takve interakcije postaju sve zastupljenije i sve važniji

čimbenik kao, primjerice, kod mrežnih računalnih igara koje pružaju interaktivno,

društveno i lokacijski-ovisno iskustvo. Društvena televizija se može definirati kao medij

koji podržava komunikaciju i društvene interakcije između fizički bliskih i udaljenih

korisnika u praćenju televizijskog sadržaja ili prethodnog iskustva u praćenju u sklopu

čega je obuhvaćena i tehnologija koja omogućava tu komunikaciju i interakcije [22].

Televizija može pružiti više oblika društvenosti: izravni (spomenuti slučaj kad više ljudi

okupljenih oko televizijskog prijemnika razgovara o sadržaju koji se prikazuje) i neizravni

(slučaj kad se naknadno razgovara o sadržaju koji je u prošlosti prikazan i pogledan od

strane sugovornika). Odnos televizije i društvenosti je i dalje nedovoljno istražen,

pogotovo što se tiče pitanja redizajna postojećih mogućnosti televizije u svrhu

omogućavanja društvene interakcije u okviru razvoja tehnologije.

Ciljevi društvene televizije [22] su:

Omogućiti komunikaciju korisnicima na različitim fizičkim lokacijama

Omogućiti izravnu i neizravnu društvenost

Podržati emocionalnu stranu društvenosti

Omogućiti međusobnu razmjenu sadržaja koji generiraju korisnici (engl. producer

+ consumer = prosumer)

Omogućiti kreiranje virtualnih zajednica

35

Postoji više prijedloga tehnološke izvedbe ovih ciljeva. Veći broj prijedloga daje naglasak

na nadogradnji STB-uređaja kako bi se ostvarila njihova međusobna komunikacija (engl.

STB-to-STB communication) koja bi omogućila interakciju između korisnika koji

posjeduju takve uređaje u obliku slanja trenutačnih poruka (engl. Instant Messaging,

skraćeno IM)[23]. Postoje prijedlozi da se nadogradnja vrši i na drugim CPE-uređajima,

kao što je osobni video snimač ili sami televizijski prijemnik [23]. Takvi prijedlozi se

uglavnom odnose na ugradnju mikrofona i zvučnika preko kojih bi se komunikacija vršila

na VoIP način.

Prijedlozi koji se tiču realizacije međusobnog razmjenjivanja sadržaja koje generiraju

korisnici se uglavnom temelje korištenju digitalnog video rekordera kao svojevrsnog

koncentratora sadržaja za jedno kućanstvo (engl. whole-home Digital Video Recorder,

skraćeno whole-home DVR) kao DVR-a za zajednicu (engl. community Digital Video

Recorder, skraćeno community DVR) [24]. Pritom bi članovi društvene mreže bili spojeni

međusobno na DVR-ove i putem komunikacije od točke do točke razmjenjivali sadržaj,

ovisno o tome koji je sadržaj pohranjen na DVR pojedinog člana zajednice.

Jedno od glavnih pitanja što se tiče društvene televizije je pitanje razvoja STB-a. Još ranije

se predviđalo da će STB s vremenom biti potpuno zamijenjen osobnim računalom [24]. S

druge strane se predviđa da će STB postati središnji dio povezanog ekosustava koji će

omogućavati video sadržaj, podržavati DRM i prikaz sadržaja na televizijskom zaslonu.

3.7. Model IPTV-a

Uzevši u obzir sve prethodno navedeno i opisano, model IPTV-a prikladan za razvoj

troškovnog modela je prikazan na slikama (Slika 3.22., Slika 3.23)

S obzirom da je društvena televizija u sklopu IPTV-a s korisnikom u funkciji proizvođača

(prosumer) još uvijek u počecima razvoja, taj koncept neće biti obuhvaćen studijskim

slučajem troškovnog modela čija će implementacija biti pobliže opisana u petom poglavlju.

36

ANALOGNI SIGNAL

DIGITALNI SIGNAL

VOD PRIJEMNIK

IRD

IPTV KODER

AGREGATOR SADRŽAJA

PRIJEM SIGNALA

KODIRANJE SIGNALA (MPEG 4)

NAPLATASMS POSLUŽITELJ

NAPLATA/SMS SUSTAV

CA/DRM POSLUŽITELJ

CA/DRM SUSTAV

PROSPOJNIK

NPVR POSLUŽITELJ

NPVR SUSTAV

NPVR SPREMIŠTE

MIDDLEWARE POSLUŽITELJ

VOD POSLUŽITELJVOD TRANSKODER

VOD SPREMIŠTE

VOD SUSTAV

STVARATELJ TV SADRŽAJA

STVARATELJ VOD SADRŽAJA

VOD EMITIRANJE

ANTENSKI/PRIJEMNI DIO

VHO

Slika 3.22 Model IPTV-a, 1.dio

SFP SFP SFP

SFP SFP SFP

OPTIČKO VLAKNO

PWD

M

SFPSFP

SFP

SFPSFP

SFP

SFP SFP SFP

PWDM

OPTIČKO VLAKNO

SFP SFP SFP

OPTIČKO VLAKNO

VHOVSO

VSO

OLT

LOKALNA CENTRALA

DSLAM

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

ATU-C

LOKALNA CENTRALA

BAKRENA PARICA


STB UREĐAJ

ATU-R (DSL

MODEM)

GbE preko PWDM-a

GbE preko vlakna

GbE preko vlakna

STB UREĐAJ

ATU-R (DSL


PASIVNI OPTIČKI

RAZDJELNIK

PASIVNI OPTIČKI

RAZDJELNIK

STB UREĐAJ

ONT



STB UREĐAJ

ONT

OPTIČKO VLAKNO OPTIČKO VLAKNO

OPTIČKO VLAKNO OPTIČKO VLAKNO

Slika 3.23 Model IPTV-a, 2.dio

37

4. Programski alati za tehno-ekonomsku analizu

Izrada poslovnih modela je složena kombinacija naprednih ekonomskih metoda i uzima u

obzir tehničke i ekonomske parametre. Iz toga razloga, potrebno je koristiti programske

alate za manipulaciju ulaznih i izlaznih parametara, modeliranje odnosa i proračun

rezultata. Postoje različiti alati koji se koriste u tu svrhu. Operatori često razvijaju svoje

alate specifične za uske potrebe koje imaju, ali oni u pravilu nisu javno dostupni. Kao što

je opisano u prethodnom tekstu, troškovni model je jedna komponenta poslovnog modela i

u pravilu zahtijeva nešto jednostavnije (manje kompleksno) modeliranje. U idućem dijelu,

dan je pregled nekih komercijalno dostupnih alata koji su besplatno dostupni uglavnom na

probno korištenje.

4.1. STEM

Strategic Telecom Evaluation Modelling (skraćeno STEM) je rasprostranjeni alat za tehno-

ekonomsku analizu koji omogućava učinkovitu programsku platformu za kreiranje

poslovnih i investicijskih planova [25].

STEM je proizvela organizacija Analysis Mason, a zatim preuzeo Implied Logic. STEM

posjeduje predefinirane, standardne i često korištene telekomunikacijske i financijske

proračune što olakšava izradu financijskih modela telekomunikacijskih mreža i usluga.

Kao što je prikazano na slici (Slika 4.24), STEM podržava grafičko sučelje koje je

jednostavnije za korištenje u odnosu na proračunske tablice koje su pri većem opsegu

informacija potrebnih za unos i proračun često neprikladne za korištenje.

Dostupna je besplatna probna verzija alata koja dopušta promjene i stvaranje vlastitih

struktura modela, ali u tom slučaju nije moguće pokrenuti simulaciju, odnosno provesti

analizu načinjenog modela.

Također postoji predefinirana struktura modela na kojoj je moguće mijenjati brojčane

postavke (karakteristike) i pokretati simulaciju, ali, naravno, uzevši u obzir da u tom

slučaju nije moguće mijenjati predefiniranu strukturu modela.

38

Slika 4.24 Grafičko sučelje STEM-a

4.2. Analytica

Analytica je alat koji se koristi za kreiranje, reviziju i prezentiranje poslovnih modela,

evaluaciju projekata, financijsko modeliranje, upravljanje rizikom, prognoziranje, analizu

tržišta ili what-if scenarije [26].

Temelji se na korištenju dijagrama utjecaja (engl. influence diagrams) koji se sastoje od

povezanih čvorova (Slika 4.25). Čvorovi predstavljaju određeni relevantni aspekt i nose

određenu informaciju. Ovaj alat je primjenu našao u gotovo svakom sektoru djelatnosti

(financije, Internet, zdravstvena zaštita, R&D itd.), 38% korisnika se nalazi unutar SAD-a,

25% korisnika su vlade, 20% sveučilišta, a 38% korisnika se nalazi izvan Sjeverne

Amerike.

Trenutno je dostupna besplatna probna verzija u trajanju od trideset dana koja ima punu

funkcionalnost.

39

Slika 4.25 Prikaz načela rada Analytice

4.3. Optimum

OPTIMUM je alat tehno-ekonomsku evaluaciju telekomunikacijskih mreža. Dizajniran je

kao vrlo otvoren alat koji daje maksimalnu fleksibilnost korisniku. Za razliku od starijih

verzija alata, najnovija verzija alata obuhvaća cijelu telekomunikacijsku mrežu. Jedno od

glavnih pitanja kojim se bavi OPTIMUM je proučavanje novih mrežnih tehnologija i

njihovo uvođenje u postojeću mrežu (Slika 4.26).

Slika 4.26 Metodologija OPTIMUM-a

40

Probna verzija alata trenutno nije dostupna javno.

4.4. GoldSim

GoldSim je programski sustav tvrtke GoldSim Technology Group koji se koristi u

različitim granama industrije i državnih poslova. Koriste ga vladine agencije u više od

deset svjetskih zemalja, istraživački laboratoriji (primjerice, National Aeronautics and

Space Administration, Massachusetts Institute of Technology) i komercijalne organizacije

širom svijeta kao što je Amazon ili Bechtel. Sustav pruža okvir za evaluaciju cjelokupnog

životnog ciklusa proizvoda. U okviru integriranog financijskog moduliranja, on pruža i

troškovnu analizu [27]. Programski sustav pruža grafičko, objektno-orijentirano i

hijerarhijsko modeliranje kao što je prikazano na slici (Slika 4.27).

Slika 4.27 Prikaz GoldSim modela

Postoji akademska verzija alata koja ima punu funkcionalnost.

4.5. Business Analytics Suite

Business Analytics Suite je programsko rješenje tvrtke Vanguard Software u sklopu više

programskih rješenja koja obuhvaćaju probleme financijskog predviđanja, prodaje,

marketinga, optimizacije resursa ili upravljanja rizikom [28]. Business Analytics Suite

41

predstavlja rješenje što se tiče troškovnog modeliranja kao jedno od uobičajenih poslovnih

aktivnosti u organizaciji.

Ova aplikacija slijedi sličnu logiku kao i prethodne. Konstruira se hijerarhijsko stablo

objekata koje ima izgled koji slijedi logičku strukturu troškovnog modela (Slika 4.28). Iz

toga razloga, ovakvo modeliranje je preglednije od korištenja proračunskih tablica. Pored

toga, ovakvo modeliranje je prikladnije i za razumijevanje za nekoga tko nije prethodno

upoznat s modelom.

Dostupna je probna verzija alata u trajanju od trideset dana koju je moguće dobiti na upit.

Slika 4.28 Grafičko sučelje BAS-a

4.6. Usporedba i ocjena programskih alata za izvedbu

troškovnog modela

Postoji relativno veliki broj programskih alata koji se u široj upotrebi dotiču troškovnog

modeliranja. Veliki broj tih alata se bavi otklanjanjem nedostataka Excela, kao

programskog alata, između ostalog, i za troškovno modeliranje, odnosno njegovoj

sklonosti greškama pri složenijim interakcijama, te nepreglednim proračunom, odnosno

vizualnom interpretacijom. Neki od tih alata su i načinjeni na način da se u osnovi imao

Excelov sustav proračunskih tablica na koji je konstruirana platforma (sučelje) koja

42

otklanja njegove nedostatke i olakšava korištenje stvarajući jednostavno (engl. user-

friendly) okruženje. Međutim, većina ovih alata nisu usko specificirani za potrebe tehno-

ekonomske evaluacije telekomunikacijskih usluga, osim STEM-a, već se bave širim

područjem financijskog i poslovnog modeliranja (Monte Carlo analiza, upravljanje rizikom

itd.). Dodatni nedostatak predstavlja to što kvalitetniji alati nisu besplatno dostupni osim na

probni period. S druge strane, primjerice, u području energetike, za procjenu isplativosti

energetskih investicija se često koristi RETScreen [29], besplatno dostupna kombinacija

proračunskih tablica Microsoft Excela u kojoj su predefinirani odgovarajući proračuni

potrebni za evaluaciju.

4.7. Rješenja zasnovana na programskom alatu

Microsoft Excel

Microsoft Excel (skraćeno Excel) je programski alat široke upotrebe kao sastavni dio

programskog paketa Microsoft Office. Namijenjen je za računovodstvene poslove,

kontrolu troškova, naplatu i prodaju, planiranje i slično. Njegova glavna prednost je širina i

sloboda izvedbe različitih vrsta proračuna. Nedostatak Excela se javlja pri složenijim

interakcijama koje se modeliraju gdje alat često zna biti sklon pogreškama, te nepregledan

za korištenje, pogotovo za onoga tko nije prethodno upoznat s proračunom koji je izveden

putem proračunskih tablica. Pored toga, problem se javlja pri eventualnom pojavljivanju

pogrešaka u složenijem proračunu, prilikom čega je njihov pronalazak i otklanjanje (engl.

debug) često dugotrajno i neprikladno.

Međutim, taj mogući problem se može ublažiti ili ukloniti korištenjem različitih

mogućnosti koje pruža sustav, kao što je primjerice korištenje macro funkcija o čemu će

biti pobliže riječ u opisu implementacije studijskog slučaja troškovnog modela IPTV-a u

narednom poglavlju.

Microsoft Excel pruža veliku slobodu modeliranja, ali i mogućnost vizualnog

pojednostavljenja proračuna. Pored toga, Excel je široko rasprostranjen alat i, u pravilu,

izvedba troškovnog modela u tom programskom alatu ne zahtijeva dodatne troškove što se

tiče korištenja samog alata. Iz svega navedenog, kao i iz razloga što konkretan predmet

ovog rada ne zahtjeva kompliciranije matematičko modeliranje i međusobne interakcije,

općenita ocjena bi bila da je za ovaj slučaj najprikladnije korištenje Microsoft Excela kao

alata za izvedbu troškovnog modela.

43

5. Izvedba troškovnog modela IPTV-a u

programskom alatu Microsoft Excel

5.1. Logika izvedbe troškovnog modela

Logika izvedbe troškovnog modela IPTV-a u Excelu je prikazana na slici (Slika 5.29).

AKVIZICIJA TV I VOD SADRŽAJA

CIJENA AKVIZICIJE

AGREGATOR SADRŽAJA

CIJENA PLAĆENA AGREGATORU ZA PRIJEM SIGNALA

OPREMA ZA PRIJEM I KODIRANJE

(MREŽNO ČVORIŠTE)

UPRAVLJANJE I OMOGUĆAVANJE

CIJENA UREĐAJA (OPREME)

TROŠAK INSTALACIJE UREĐAJA

MJESEČNI IZNOS ODRŽAVANJA

UREĐAJA




UREĐAJA

TRANSPORT




UREĐAJA

PRISTUP




UREĐAJA


CIJENA KORISNIČKIH UREĐAJA

TROŠAK INSTALACIJE KORISNIČKIH UREĐAJA

DIMENZIONIRANJE ZA

SDTV I

HDTV

DIMENZIONIRANJE VOD

SPREMIŠTA

DIMENZIONIRANJE OPREME

DIMENZIONIRANJE OVISNO

O BROJU

KORISNIKA

DIMENZIONIRANJE ZA

VOD

DIMENZIONIRANJE OVISNO

O PARAMETRIMA

KORISNIKA

KAPITALNI IZDACI

POSLOVNI IZDACI

UKUPNA PROCJENA IZDATAKA U ZADANOM VREMENSKOM

RAZDOBLJU

GRAFIČKI PRIKAZ PROCJENE IZDATAKA U ZADANOM

VREMENSKOM RAZDOBLJU

Slika 5.29 Logika izvedbe troškovnog modela IPTV-a u Excelu

44

Kao što je vidljivo na slici (Slika 5.29), na osnovu otkupljenog TV i VOD sadržaja,

dimenzionira se oprema za prijem u mrežnom čvorištu. Konkretno, to znači da se

izračunava potrebni broj IRD-ova u ovisnosti o tome za koliki broj kanala su otkupljena

prava i koliki broj TV-kanala jedan IRD može obraditi. Izračunava se potrebni broj VOD-

prijemnika u ovisnosti o tome s koliko se VOD-emitera prima sadržaj i koliko VOD-

emitera jedan VOD-prijemnik može poslužiti. Dimenzionira se i VOD-spremište u

ovisnosti o količini VOD sadržaja koji je otkupljen i kapacitetu jednog VOD-spremnika.

Na osnovu broja otkupljenih SDTV i HDTV-kanala i potrebne širine prijenosnog pojasa za

jedan SDTV i HDTV-kanal koji se definira u osnovnim postavkama, proračunava se

potrebna širina prijenosnog pojasa koji je potrebno osigurati u transportnoj mreži za

realizaciju SDTV i HDTV-usluge. U ovisnosti o broju korisnika koji zahtijevaju pojedinu

uslugu i maksimalnom broju korisnika koje pojedini poslužitelj može poslužiti,

proračunava se potrebni broj poslužitelja (Naplata/SMS poslužitelj, VOD-poslužitelj,

NPVR poslužitelj itd.). Ovisno o broju korisnika koji koriste VOD-uslugu i procjeni

korištenja VOD-usluge od strane korisnika definiranom u osnovnim postavkama,

dimenzionira se potrebna širina prijenosnog pojasa u transportnoj mreži za realizaciju

VOD-usluge. U ovisnosti o broju korisnika pojedine korisničke grupe, udaljenosti

korisničke grupe od lokalne centrale, zahtjevima korisničke grupe i definiranim

ograničenjima tehnologija pristupne mreže, dimenzionira se oprema koja služi za

ostvarenje pristupa. Za svaki pojedini aspekt opreme, definira se cijena, trošak instalacije i

mjesečni iznos održavanja opreme. Na osnovu dimenzioniranja mreže i cijene opreme,

proračunavaju se kapitalni izdaci, a na osnovu troška instalacije i mjesečnog iznosa

održavanja opreme, procjenjuje se distribucija poslovnih izdataka u vremenu.

5.2. Proračun izdataka u troškovnom modelu

Za dimenzioniranje mreže i proračun izdataka u prvoj godini realizacije usluge, korištene

su ugrađene funkcije Excela, dok je za izradu prozora za unos postavki (engl. User Form),

modeliranje izdataka, izradu grafa distribucije izdataka u vremenu i realizaciju prikaza

informacijskih prozora u troškovnom modelu korišten programski jezik Visual Basic na

način opisan u potpoglavlju 5.3. U nastavku će biti objašnjeni primjeri funkcija Excela

koje su korištene pri dimenzioniranju mreže i proračunu izdataka.

Za proračun potrebnog broja IRD-ova koristi se funkcija RoundUp koja vraća decimalni

broj zaokružen na definirani broj decimalnih znamenaka i ima oblik ROUNDUP (broj;

45

znamenke)pri čemu argument „broj“ predstavlja brojčanu vrijednost koju je potrebno

zaokružiti, a argument „znamenke“ predstavlja broj decimalnih znamenki na koje je

potrebno zaokružiti vrijednost. Konkretno, za proračun potrebnog broja IRD-ova, funkcija

ima sljedeći izgled (2):

ROUNDUP((C131+C132)/G131;0) (2)

pri čemu ćelija C131 sadržava broj SDTV-kanala za koje su otkupljena prava, ćelija C132

broj HDTV-kanala za koje su otkupljena prava, dok ćelija G131 sadržava maksimalni broj

TV-kanala s kojih jedan IRD može primati sadržaj. Argument „znamenke“ ima vrijednost

nule, što znači da se vrijednost argumenta „broj“ zaokružuje na najbliži veći cijeli broj.

Što se tiče korisničkog područja, za proračun širine prijenosnog pojasa za realizaciju VOD

usluge u transportnoj mreži i proračun prostora na NPVR-spremištu koji je potrebno

osigurati za svako korisničko područje, korištena je funkcija If koja vraća jednu vrijednost

ukoliko je definirani uvjet logički istinit ili drugu vrijednost ukoliko je uvjet lažan i ima

oblik IF(log_uvj;vrij_ako_je_uvj_istin;vrij_ako_je_uvj_lažan).

Konkretno, za proračun prostora na NPVR spremištu koji zahtjeva prva korisnička grupa

koja ima ADSL-pristup, funkcija ima sljedeći izgled (3):

IF(AB136=1;(AB138*AB132*AB139);0) (3)

pri čemu ćelija AB136 predstavlja logički uvjet (ukoliko je vrijednost ćelije 1, korisnička

grupa zahtjeva NPVR-uslugu). Ako je zadovoljen logički uvjet, množi se postotak broja

korisnika korisničke grupe koji koristi NPVR (predstavljeno u ćeliji AB138) sa ukupnim

brojem korisnika korisničke grupe (predstavljeno u ćeliji AB132) i prosječnim iznosom

koji pojedini korisnik unutar korisničke grupe želi rezervirati na NPVR-spremištu

(predstavljeno u ćeliji AB139). Ukoliko logički uvjet nije zadovoljen, korisnička grupa ne

zahtjeva NPVR-uslugu, pa se vrijednost zahtijevanog prostora na NPVR-spremištu

postavlja na nulu.

Za sumiranje kapitalnih i operativnih izdataka, korištena je funkcija Sum koja vraća sumu

vrijednosti svih ćelija koje su definirane u argumentu funkcije i ima oblik SUM(broj1,

broj2,

…,brojn),SUM(vrijednost_od_ćelije1:vrijednost_do_ćelije2).

Konkretno, za sumiranje poslovnih izdataka za održavanje aktivnih elemenata na godišnjoj

razini, funkcija ima sljedeći izgled (4):

SUM(F153:M153;O153:R153;W153;AE153) (4)

46

pri čemu su definirani rasponi ćelija, navedeni kao argument funkcije, godišnje vrijednosti

održavanja aktivnih elemenata u mreži (prijemnici, koderi, poslužitelji, DSLAM, OLT).

Korištenjem istih funkcija i slične logike, dimenzioniran je i ostatak mrežne opreme i

izračunati izdaci za prvu godinu realizacije usluge.

5.3. Studijski slučaj 1

U studijskom slučaju 1, bit će demonstrirana izvedba i korištenje izvedbe troškovnog

modela. Na osnovu akvizicije TV i VoD-sadržaja određene količine i cijene (Slika 5.30,

Slika 5.31) dimenzionira se oprema za prijem i kodiranje (Slika 5.32)

Slika 5.30 Prozor za unos postavki stvaratelja TV sadržaja

Slika 5.31 Prozor za unos postavki stvaratelja VOD sadržaja

47

Slika 5.32 Prozor za unos postavki integriranog prijemnika/dekodera

Ovisno o sadržaju koji je otkupljen, dimenzionira se i dio opreme za upravljanje i

omogućavanje (posluživanje) koja obuhvaća VOD, NPVR, CA/DRM, Naplata/SMS

poslužiteljske sustave, posrednički poslužiteljski sustav, kao i spremišne prostore za VOD i

NPVR-uslugu. Konkretno, ovisno o količini otkupljenog VOD-sadržaja (Slika 5.31),

dimenzionira se VOD-spremište, odnosno potrebna količina VOD-spremnika maksimalnog

kapaciteta koji se definira preko prozora prikazanog na slici (Slika 5.33).

Slika 5.33 Prozor za unos postavki VOD spremnika

48

Što se tiče transportne mreže, određivanje potrebne širine prijenosnog pojasa za realizaciju

usluge određuje se na osnovu broja otkupljenih SDTV i HDTV-kanala, te potrebne širine

prijenosnog pojasa koju je potrebno osigurati za pojedini SDTV i HDTV-kanal. Pored

toga, kao što je objašnjeno u prethodnom poglavlju, potrebno je osigurati određenu širinu

prijenosnog pojasa za realizaciju VOD-usluge ovisno o broju korisnika VOD-usluge.

Prozori za unos postavki transportne mreže prikazani su na slikama (Slika 5.34, Slika

5.35).

Slika 5.34 Prozor za unos postavki transportne mreže – 1.dio

49

Slika 5.35 Prozor za unos postavki transportne mreže – 2. dio

Pretpostavka je da nema ograničenja vezanih za udaljenosti na kojem optičko multimodno

vlakno može ostvariti zadanu brzinu prijenosa.

U sklopu pristupne mreže koja je realizirana ADSL-tehnologijom, u postavkama DSLAM-

a se definira maksimalni broj korisnika koje DSLAM može podržati (Slika 5.36). Na

osnovu postavki dva korisnička područja ADSL-a (Slika 5.37), dimenzionira se broj

potrebnih DSLAM-ova u lokalnoj centrali. Pored toga, ovisno o zahtjevima korisničke

grupe za pojedinim uslugama, dimenzionira se broj potrebnih VOD i NPVR-poslužitelja,

kao i broj potrebnih NPVR-spremnika maksimalnog zadanog kapaciteta koji se definira

preko prozora za unos. Na osnovu broja korisnika VOD-usluge određuje se i širina

prijenosnog pojasa u transportnoj mreži koju je potrebno osigurati za VOD-uslugu.

50

Slika 5.36 Prozor za unos postavki DSLAM-a

Ukoliko je udaljenost lokalne centrale od korisničke grupe veća od maksimalne udaljenosti

korisnika od lokalne centrale za realizaciju pojedine usluge koja se definira unutar prozora

za unos osnovnih postavki (Slika 5.38), sustav će javiti grešku (Slika 5.39). Konkretno na

slici (Slika 5.39), prikazan je slučaj kad korisnička grupa zahtjeva realizaciju HDTV-

usluge, a njihova udaljenost od lokalne centrale gdje se nalazi DSLAM premašuje

maksimalnu udaljenost za realizaciju HDTV-usluge definiranu u osnovnim postavkama.

51

Slika 5.37 Prozor za unos postavki prve korisničke grupe ADSL-a

Slika 5.38 Prozor za unos osnovnih postavki

52

Slika 5.39 Prozor s informacijom o nemogućnosti izvedbe HDTV-a na definiranoj udaljenosti

U sklopu pristupne mreže realizirane GPON-om, u postavkama pasivnog optičkog

razdjelnika definira se maksimalni broj izlaza (krajnjih korisnika) koje može podržati

razdjelnik (Slika 5.40). Kao što je navedeno u prethodnom poglavlju, taj broj obično iznosi

32. Ukoliko se unutar postavki korisničkog područja definira broj korisnika koji je veći od

maksimalnog broja izlaza koje može podržati optički razdjelnik ili ako udaljenost

korisničke grupe od lokalne centrale prelazi 20 km, sustav će javiti grešku (Slika 5.41,

Slika 5.42).

Ostali parametri korisničkog područja su identični kao i u slučaju pristupne mreže

realizirane ADSL-tehnologijom.

Pretpostavka je da se unutar GPON-mreže može ostvariti HDTV-usluga bez obzira na

udaljenost korisničke grupe od centrale ukoliko ona ne prelazi 20 km.

Slika 5.40 Prozor za unos postavki pasivnog optičkog razdjelnika

53

Slika 5.41 Prozor s informacijom o nemogućnosti izvedbe GPON-pristupa na definiranoj

udaljenosti

Slika 5.42 Prozor s informacijom o nemogućnosti izvedbe GPON-pristupa za zadani broj korisnika

Brojčani rezultati se prikazuju klikom na gumb „Rezultati modeliranja“ vidljivim i na slici

(Slika 5.43). Ovisno o definiranoj diskontnoj stopi ili stopi gubitka vrijednosti opreme za

pasivne i aktivne elemente u mreži (engl. discount rate ili decrease rate) unutar osnovnih

postavki (Slika 5.38), prikazuju se procijenjeni izdaci za prvu godinu (Slika 5.43),

procijenjena distribucija izdataka za vremenski period definiran u osnovnim postavkama

(Slika 5.44) i konačna suma procijenjenih izdataka za zadani vremenski period (Slika

5.45).

Slika 5.43 Prikaz sume procijenjenih izdataka za prvu godinu

54

Slika 5.44 Prikaz procijenjene distribucije izdataka u zadanom vremenskom periodu

Slika 5.45 Prikaz konačne sume procijenjenih izdataka za zadani vremenski period

Klikom na gumb „Grafički prikaz rezultat“ prikazuje se graf procijenjene distribucije

izdataka za zadani vremenski period (Slika 5.46)

Slika 5.46 Grafički prikaz procijenjenih izdataka

55

5.4. Studijski slučaj 2

U studijskom slučaju 2, demonstrirano je uvođenje IPTV-usluge uz ostvarenu (uz

postojeću) transportnu i pristupnu mrežu.

Za izvedbu studijskog slučaja uzete su procijenjene vrijednosti pojedinih parametara

troškovnog modela (cijena, trošak instalacije, spremišni kapacitet, maksimalni broj

korisnika koji pojedini poslužitelj može poslužiti itd.). Parametri modela koji se odnose na

transportnu i pristupnu mrežu nisu uzeti u obzir, budući da oni nemaju utjecaj na ovaj

studijski slučaj. Ostali parametri modela su prikazani u tablicama:

Tablica 5.4 Pretpostavljene vrijednosti parametara za studijski slučaj 2 – prvi dio

Osnovne postavke (godina do koje se modeliraju izdaci – 2016, diskontna stopa za

aktivne elemente – 12%, vrijeme potrebno za instalaciju cjelokupnog sustava – 6

mjeseci)

Postavke stvaratelja TV-sadržaja (broj TV-kanala koji su otkupljeni (SDTV) – 15, broj

TV kanala koji su otkupljeni (HDTV) – 5, ukupna cijena plaćena za otkup prava

prikazivanja kanala u definiranom vremenu modeliranja troškova – 3 milijuna kn)

Postavke stvaratelja VOD-sadržaja (broj emitera VOD-sadržaja – 3, količina sadržaja

koja je otkupljena – 40 GB, ukupna cijena plaćena za prikazivanje VOD-sadržaja u

definiranom vremenu modeliranja troškova – 800000 kn)

Postavke agregatora sadržaja (ukupna cijena plaćena agregatoru za preuzimanje signala

u definiranom vremenu modeliranja troškova – 500000 kn)

Postavke antenskog-prijemnog dijela (cijena – 30000 kn, trošak instalacije – 10000 kn)

Postavke IRD-a (broj TV-kanala koje jedan IRD može obraditi – 30, cijena – 5000 kn,

trošak instalacije – 2500 kn)

Postavke VOD-prijemnika (broj izvora koje može obraditi jedan VOD-prijemnik – 5,

cijena – 5000 kn, trošak instalacije – 2500 kn)

Postavke IPTV-kodera (broj IRD-ova koje jedan IPTV-koder može obraditi - 10, cijena

– 5000 kn, trošak instalacije – 2500 kn)

56

Tablica 5.5 Pretpostavljene vrijednosti parametara za studijski slučaj 2 – drugi dio

Postavke VOD-transkodera (broj VOD-prijemnika koje jedan VOD-transkoder može

obraditi – 10, cijena– 5000 kn, trošak instalacije – 2500 kn)

Postavke VOD i NPVR-poslužitelja (maksimalni broj korisnika koje može poslužiti –

500, cijena -20000 kn, trošak instalacije – 10000 kn)

Postavke VOD i NPVR-spremnika (kapacitet – 1000 GB, cijena – 3000 kn, trošak

instalacije – 1000 kn)

Postavke ostalih poslužitelja (maksimalni broj korisnika koje može poslužiti – 1000,

cijena – 20000 kn, trošak instalacije – 10000 kn)

Postavke prvog i drugog korisničkog područja ADSL-a (broj korisnika u grupi – 1000,

postotak korisnika koji želi VOD i NPVR-uslugu – 10%, prosječan iznos koji korisnici

žele zauzeti na NPVR-spremniku – 3 GB, cijena STB-uređaja – 100 kn)

Postavke prvog i drugog korisničkog područja GPON-a (broj korisnika u grupi – 32,

postotak korisnika koji želi VOD i NPVR-uslugu -50%, prosječan iznos koji korisnici

žele zauzeti na NPVR-spremniku – 5 GB, cijena STB-uređaja – 100 kn.

Mjesečni iznos održavanja mrežnog čvorišta, poslužiteljskih sustava i spremišnog dijela

– 160000 kn

Dobivene brojčane i grafičke vrijednosti modela prikazane su na slikama (Slika 5.47,

Slika 5.48, Slika 5.49, Slika 5.50).

Slika 5.47 Prikaz procijenjenih izdataka za prvu godinu rada – studijski slučaj 2

57

Slika 5.48 Prikaz distribucije izdataka u vremenu – studijski slučaj 2

Slika 5.49 Prikaz konačne sume procijenjenih izdataka – studijski slučaj 2

Slika 5.50 Grafički prikaz procjene distribucije izdataka – studijski slučaj 2

Kao što je vidljivo na slici (Slika 5.49), konačna suma procijenjenih izdataka za

šestogodišnje razdoblje iznosi 12523934.611 kn. S obzirom da je definirano ukupno 2064

58

korisnika IPTV-a (2000 s ADSL pristupom i 64 s pristupom GPON), troškovi realizacije

IPTV-a u ovakvom studijskom slučaju u šestogodišnjem razdoblju po jednom korisniku

iznose 6067.797 kn. Na godišnjoj razini to iznosi 1011.29 kn, a na mjesečnoj trošak

ovakvog studijskog slučaja po jednom korisniku iznosi 84.274 kn.

5.5. Korištenje programskog jezika Visual Basic u sklopu

izrade troškovnog modela IPTV-a u programskom alatu

Microsoft Excel

Za izradu prozora za unos postavki, modeliranje izdataka, izradu grafa distribucije izdataka

u vremenu i realizaciju prikaza informacijskih prozora u troškovnom modelu korišten je

programski jezik Visual Basic (skraćeno VB). Odgovarajućem VB projektu se može

pristupiti pritiskom na kombinaciju tipaka ALT i F11 ili putem Developer kartice u alatnoj

traci Excela. Stvaranje prozora za unos postavki i njegovo pridjeljivanje odgovarajućem

gumbu u radnom listu (engl. worksheet) Excela slijedi idući postupak:

1. Kodiranje prozora za unos postavki unutar VB-projekta

2. Kodiranje macro-funkcije koja otvara prozor za unos postavki

3. Pridjeljivanje macro-funkcije željenom gumbu kojeg se može umetnuti pomoću

Developer kartice

Za izradu grafa na osnovu dobivenih procijenjenih izdataka u zadanom vremenskom

razdoblju, korišten je sljedeći kod (Kod 5.1):

Dim ChartObj As ChartObject

Dim ChartSeries As Series

Set ChartObj = ActiveSheet.ChartObjects.Add(Left:=0, Width:=926, Top:=0,

Height:=401)

ChartObj.Chart.ChartType = xlXYScatterLines

Set ChartSeries = ChartObj.Chart.SeriesCollection.NewSeries

With ChartSeries

.Name = "Troškovni model - grafički prikaz distribucije

izdataka u funkciji vremena"

.Values = Sheets("Sheet1").Range("C170:C220")

.XValues = Sheets("Sheet1").Range("B170:B220")

.Has3DEffect = True

End With

Kod 5.1 Dio koda za modeliranje troškova u vremenu

59

Za modeliranje izdataka u odgovarajućem vremenskom razdoblju, korišten je sljedeći kod

(Kod 5.2).

Range("B171").Activate

For i = 2012 To Range("B131").Value

ActiveCell.Value = i

ActiveCell.Offset(1, 0).Select

brojac = brojac + 1

Next i

Range("D170") = Range("E161").Value


Do While IsEmpty(ActiveCell.Value) = False

ActiveCell.Offset(0, 2) = ActiveCell.Offset(-1, 2) -

Range("B132").Value * ActiveCell.Offset(-1, 2)

ActiveCell.Offset(1, 0).Activate

Loop

Range("E170") = Range("F161").Value



ActiveCell.Offset(0, 3) = ActiveCell.Offset(-1, 3) -

Range("B133").Value * ActiveCell.Offset(-1, 3)


Loop


ukupni_izdaci = Range("C161").Value + Range("D161").Value


ActiveCell.Offset(0, 1) = ActiveCell.Offset(0, 2) +

ActiveCell.Offset(0, 3)

ukupni_izdaci = ukupni_izdaci + ActiveCell.Offset(0, 1)


Loop

Kod 5.2 Dio koda za izradu grafa

60

Zaključak

Konstantnim razvojem tehnologije, omogućeno je približavanje različitih sektora kao što

su radio, televizija ili telekomunikacije. U središtu takve konvergencije mreža i usluga,

nalaze se IP-zasnovane mreže, među kojima se izdvaja Internet kao globalna mreža

međusobno povezanih podmreža. Televizija utemeljena na internetskom protokolu - IPTV

predstavlja konvergenciju televizijskog prijenosa, telekomunikacija i informacijske

tehnologije za koju se predviđa da će u budućnosti obuhvatiti stotine televizijskih kanala i

gotovo svaki snimljeni filmski sadržaj. U tom smislu, predviđa se da će u budućnosti

koncept društvene televizije i korisnika IPTV-a i u funkciji proizvođača sadržaja biti sve

zastupljeniji. Jedno od glavnih pitanja razvoja i realizacije usluge IPTV-a u budućnosti je

pitanje realizacije pristupnih mreža koje bi podržavale dovoljnu prijenosnu brzinu za

ostvarenje usluge. Sveopća je tendencija ostvarenja pristupa optičkim nitima pri čemu se

poglavito javlja problem regulatornih uvjeta koji podižu cijenu realizacije ovakve pristupne

mreže.

Troškovno modeliranje, kao jedan od glavnih dijelova poslovnog modela, predstavlja

modeliranje izdataka za realizaciju usluge što je jedna od glavnih informacija koja pomaže

u donošenju odluke o pravilnom uvođenju usluge IPTV-a. Troškovno, kao i općenito

poslovno modeliranje, obuhvaća veliki broj tehničkih i ekonomskih parametara i njihovih

međusobnih interakcija, zbog čega je nužno koristiti prikladne programske alate u izradi

troškovnog modela.

U radu je opisana arhitektura IP-zasnovanih mreža, protokoli IP-zasnovanih usluga i

opisani su primjeri usluga takvog tipa. Razrađen je koncept IPTV-a, kao jedne IP-

zasnovane usluge, dodatnih usluga videa na zahtjev i mrežnog osobnog video snimača, kao

i model IPTV-a prikladan za izvedbu troškovnog modela.

Opisani su dostupni programski alati za tehno-ekonomsku analizu. Uspoređeni su sa

stajališta funkcionalnosti i cijene.

U izvedbi troškovnog modela u programskom alatu Microsoft Excel, demonstriran je

princip troškovnog modeliranja IPTV-a, dimenzioniranja opreme mrežnog čvorišta,

61

proračuna potrebne širine prijenosnog pojasa u transportnoj mreži za realizaciju usluge,

kao i dimenzioniranja odgovarajuće pristupne mreže koja može podržati uslugu IPTV-a.

62

Literatura

[1] IP-based Networks: Basics. White Paper Axis Communications, 2002.

[2] BAŽANT, A., GLEDEC, G., ILIĆ, Ž., JEŽIĆ, G., KOS, M., KUNŠTIĆ, M., LOVREK, I.,

MATIJAŠEVIĆ, M., MIKAC, B., SINKOVIĆ, V. Osnovne arhitekture mreža, Zagreb:

Element, 2004.

[3] LJUBIČIĆ, I. Arhitektura i protokoli sustava elektroničke pošte. Završni rad.

Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, 2009.

[4] POSTEL, J., REYNOLDS, J. File Transfer Protocol, Request for Comments: 959,

(1985), 1-6

[5] SERRAT, O. Social Network Analysis, Knowledge Solutions, 2009.

[6] DREW, P., GALLON, C. Next-Generation VOIP Network Architecture, MSF

Technical Report, 2003.

[7] DESANTIS, M. Understanding Voice over Internet Protocol (VOIP), US-CERT,

2008.

[8] BRINGUIER, L. White Paper OTT Streaming, ANEVIA, 2010.

[9] PODNAR-ŽARKO, I. Predavanja iz kolegija Informacijske i komunikacijske usluge,

Sveučilište u Zagrebu, 2010.

[10] COOPER W., LOVELACE, G. IPTV Guide Delivering audio and video over

broadband, Lovelace Consulting/informitv, 2006.

[11] BARNATT, C. The Second Digital Revolution, Journal of General Management,

University of Nottingham, 2001.

[12] IPTV White Paper, Multimedia over Coax Alliance, 2008.

[13] TM Forum Management World 2010 – Driving the Costs out of IPTV, JDS

Uniphase, 2010.

[14] Open IPTV Forum – Functional Architecture – V 1.2, Open IPTV Forum, 2008.

63

[15] CASIER, K., LANOO, B., VAN OOTEGHEM, J., VERBRUGGE, S., COLLE, D.,

PICKAVERT M., DEMEESTER, P. Adoption and Pricing: The Underestimated

Elements of a Realistic IPTV Business Case, IEEE Communications Magazine, 8

(2008), 112-118

[16] Introduction to IPTV, Nortel

[17] NORDSTROM, E. Business modelling of IPTV operators, Ernst Consulting &

Education

[18] HAN, S., LISLE, S., NEHIB, G. IPTV Transport Architecture Alternatives and

Economics Considerations, IEEE Communications Magazine, 2 (2008), 70-77

[19] YIU-BUN LEE, J. Video on Demand: Technologies, Systems, and Applications, The

Chinese University of Hong Kong

[20] Deploying Network-Based PVR Services, Kasenna Inc., 2004.

[21] OBRADOV, B. Predavanja iz kolegija Umrežavanje sadržaja, Sveučilište u Zagrebu,

2010.

[22] RIHTAREC, T. Televizija utemeljena na internetskom protokolu , IPTV, Zagreb:

Ericsson Nikola Tesla, 2008.

[23] MatrixStream Technologies: IMX M2200 Service Provider IPTV Middleware

Server, www.matrixstream.com/IPTV_Middleware_IMX_M2200.php, 17.5.2011.

[24] BAŽANT, A. Širokopojasni pristup mrežama i uslugama, Sveučilište u Zagrebu,

2011.

[25] EVANGELIA, M. The Implementation of Social Interactive Television, Athens

University of Economics & Business

[26] OEHLBERG, L., DUCHENEAUT, N., THORNTON, J.D., MOORE, R.J., NICKELL, E.

Social TV: Designing for Distributed, Sociable Television Viewing, Stanford

University, Palo Alto Research Center

[27] KLYM, N., MONTPETIT, M.J. Innovation at the Edge: Social TV and Beyond, MIT

Communications Futures Program, 2008.

[28] STEM Applications, http://www.analysysmason.com/stem/Applications, 15.5.2011.

[29] Lumina Decision Systems: Bringing clarity to difficult Decisions,

http://www.lumina.com/, 15.5.2011.

64

http://www.analysysmason.com/stem/Applications

[30] Warranty Claims Modelling and Cost Analysis,

http://www.goldsim.com/Web/Solutions/EngineeredSystems/WarrantyAnalysis/,

15.5.2011.

[31] Cost Modelling with Vanguard System, http://www.vanguardsw.com/, 15.5.2011.

[32] RetScreen International: Potpora donošenju odluka o čišćoj energiji,

http://www.retscreen.net/hr/home.php, 15.5.2011.

[33] IPTV World Forum 2011: Another Big Year for IPTV,

http://connectedhome2go.com/2011/03/18/iptv-world-forum-2011-another-big-

year-for-iptv/, 1.6.2011.

[34] IPTV Worldwide To Hit 70 Million By 2014, http://www.worldtvpc.com/blog/iptv-

worldwide-hit-70-million-2014/, 1.6.2011.

65

Tehnički aspekti troškovnih modela IP-zasnovanih

usluga

Sažetak

U središtu procesa konvergencije mreža i usluga, nalaze se IP-zasnovane mreže. Kao IP-

zasnovana usluga, televizija utemeljena na internetskom protokolu - IPTV predstavlja

digitalnu televiziju ostvarenu preko širokopojasne pristupne mreže. Da bi se donijela

ispravna odluka o trenutku i načinu uvođenja usluge IPTV-a, potrebno je izraditi kvalitetan

poslovni model u sklopu kojeg je troškovni model jedna od ključnih komponenti. U ovom

radu, opisana je arhitektura i protokoli IP-zasnovanih mreža i usluga. Razrađen je model

IPTV-a prikladan za troškovno modeliranje, te su opisani programski alati za tehno-

ekonomsku evaluaciju. Izveden je i troškovni model IPTV-a na osnovu kojeg je vidljiva

logika troškovnog modeliranja ove usluge.

Ključne riječi

Televizija utemeljena na internetskom protokolu, troškovno modeliranje, kapitalni izdaci,

poslovni izdaci, širokopojasni pristup

66

Technical aspects of cost models for IP-based

services

Summary

In the center of the process of convergence networks and services are IP-based networks.

As IP-based services, television-based Internet protocol - IPTV is digital television

achieved over a broadband access network. In order to made the right decision about the

time and manner of introducing IPTV services, it is necessary to make appropriate

business model under which the cost model is one of the key components. This thesis

describes the architecture and protocols IP-based networks and services. A model of IPTV

suitable for cost modeling was developed, and the software tools for the techno-economic

evaluation were described. Also, an IPTV model was derived, which shows the logic of

modeling the cost of this service.

Key words

Internet Protocol Television, cost modelling, capital expenditures, operational

expenditures, broadband access

67

Privitak

Upute za korištenje izvedenog troškovnog modela IPTV-a

Na početku rada, potrebno je omogućiti izvedbu macro-naredbi što se postiže što se postiže

na klikom na sljedeće gumbe unutar Excela: Office Button->Excel Options->Trust Center-

>Trust Center Settings->Macro Settings->Enable All Macros. Nakon toga, potrebno je

podesiti osnovne postavke modela klikom na gumb „Osnovne postavke“. Vrijednosti

pojedinačnih parametri mrežnih elemenata se postavljaju klikom na gumb „Postavke“ koji

se nalazi pokraj mrežnih elemenata u modelu.

Rezultati modeliranja se prikazuju klikom na gumb „Rezultati modeliranja“, dok se

grafički prikaz rezultata prikazuje klikom na gumb „Grafički prikaz rezultata“. Za

povratak, potrebno je kliknuti „Sheet 1“ ispod grafa.

Parametri studijskog slučaja 2 se automatski unose pomoću gumba „Unesi postavke

studijskog slučaja s postojećom transportnom i pristupnom mrežom“.

Unutar izvedenog troškovnog modela, postoji i gumb „Upute za korištenje“ koji prikazuje

kratke upute za korištenje izvedenog troškovnog modela IPTV-a.

68

ljubičić- tehnički aspekti troškovnih modela ip-zasnovanih usluga

Documents