ljubo krmek neretvanski dobnik - akademija art...smokva iz kleka za sve je ona kriva. smokva. pod...

Ljubo KrmekNNeerreettvvaannsskkii ddoobbnniikk

HRVATSKA KULTURNA ZAKLADAHKZ-HRVATSKO SLOVO

KNJIÆNICA

KNJIGA XXX.

UrednikSTJEPAN ©E©ELJ

Ljubo Krmek

NNeerreettvvaannsskkiiddoobbnniikk

Zagreb2013.

Smokva iz Kleka

Za sve je ona kriva. Smokva. Pod njom se sve zamijesilo. Tog sparnog,vrelog ljetnog dana u pohode mi je stigao moj dragi prijatelj Nikola MartiÊiz grada podno Marjana. UobiËajene razmjene grljenja, rakije, kave, hvale,prekide zujanjem smetalo iz dæepa. Vidjeh na zaslonu Stjepan slovo.Obradovah se i javih istodobno. - »ekam te pod smokvom u Kleku, vatrase rasplamsala, dok ti doeπ roπtilj je na stolu - zvonio je dobro znaninaredbodavni glas Neretvanina. - Imam gosta, doπao mi je pjesnik Nikolaod Spalata - odgovorio sam zahvaljivajuÊi na pozivu. - Obadva! Obadva!Oba da ste pali pod smokvu! Iz duboke hladovine netom potkresane smokve, virila je prosijeda glavas iskrenim osmijehom dobrodoπlice. Tvrda starohrvatska glava na kojojniti jedna vlas ne raste sa sumnjom. Godine trvenja sa zlom oËituju se nasvakoj pori koæe ovoga opuzenskog intelektualca, ja bih ga nazvao ‘Divslova’, ali istodobno zamijetih i pobjedonosni sjaj iz njegovih ljubokrvnihoËiju. Sunce se veÊ dobrano raskoraËilo nad zaljevom kad zasjedosmo uponuenu smokovu hladovinu. Iz njezinih vrhova razlijevala se instru-mentalna glazba zbora cvrËaka koja nam je dobro posluæila za stihovekoje smo kazivali, da ne budu Ëisto a’capella, dirnuti susretom i vinutivinom (punËeva ruæica, lokalitet JanËica, Dubrave). Jelo se, vinilo se,pjesmilo se. U jednom trenu osjetih dvije ruke na svojim ramenima. Dvije ruke dvahrvatska Ëovjeka, dva korjena smokve iz kamena. Poruka prenesena -Bog i domovina. I dok je zlatno sunce, zaogrnuto crvenim skerletomlagano tonulo za Peljeπac, kao dijeva πto se udaljava niz stubiπte kule,Nikola i ja oprostismo se od prijatelja. Krenusmo prema »apljini uzuobiËajeno Nikolino zamjetbeno Ëuenje svjetlosti. Od tad mi pero nemiruje. PeËe slova. Na drva.

5

Æenski akt vraÊen u moduProπlo je pet godina od posljednje samostalne izloæbe profesora StjepanaSkoke, redovitog profesora i voditelja kiparske klase na Akademiji likovnihumjetnosti ©iroki Brijeg. Proπlo je doista mnogo vremena, ali se 8. listopadavratio u bogatom i neobiËnom druπtvu, okruæen mnoπtvom æenskih aktova.I odziv publike je bio dostojan izloæbe te je izloæbena dvorana Hrvatskogdoma hercega Stjepana KosaËe u Mostaru bila premalena za sve zaintere-sirane, gladne ovakvih dogaanja. Organizator izloæbe, Galerija “Martino” izMostara, tiskala je i prigodni katalog koji je obogaÊen predgovorom IvanaVukoje naslovljenim Porijeklo svijeta. Taj svijet prikazuje 39 skulptura i 31djelo izraeno u raznim tehnikama (crteæ, akvarel, ulje, reljef).

Skulpture su, po rijeËima autora predgovora, “u isto vrijeme i lijepe i ru-æne, i nakiÊene i osakaÊene, i Ëedne i opscene, odnosno, s onu stranu sv-ih tih kategorija. U ovom ciklusu nema zadane estetske niti stilske normeprema kojoj bi se referirala, i iz koje bi se onda reproducirala pojedinaËnadjela. Forma ovih skulptura nije odnjegovana nego proæivljena. Skokinapoetika je neoptereÊena stilskim karakteristikama i akademskim norma-ma. Ove skulpture nisu raene s namjerom/predumiπljajem da postignuodreeni umjetniËki i estetski efekt kod promatraËa. One su viπe izraz onoga πto se viπe nije moglo obuzdavati, nego onoga πto se htjelo poka-zati. Naglasak je na snazi i izvornosti doæivljaja i njegovom, od svih normii konvencija, nesputanom likovnom izraæavanju”. A da je Skoko sklon iz-letima izvan uvrijeæenih normi dokazuje i Ëinjenica πto je Ëast otvorenjaizloæbe dao jednoj dami, æeni, studentici Emi JuriπiÊ koja je dostojnim dije-lom Porijekla svijeta. Tako je autor na veliËanstven umjetniËki naËin vratioakt u modu gdje mu je i inaËe mjesto, na sam vrh umjetniËkih ostvaraja. Uprepletenoj igri izmeu kartona i majstora, pobijedio je majstor. Snagaæivota pretoËena iz umjetnikova uma preko kiparske ruke rijetke vrjedno-te utkana je u svaku skulpturu, tj. dan joj je osim oblika i æivot. IπËitavamoiz ponuenih skulptura, na radost oku, nesputanu strast za spoznajomæivota, πto je za Ëin same umjetnosti ponajveÊa vrjednota. Ne povodeÊi seni za kim i ni za Ëim, samosvojan, sluπajuÊi iskljuËivo glas nutrine Bogomdanog talenta, Skokine skulpture odiπu samopouzdanjem. »arobnjaËkavirtuoznost davno pronaenog osobnog izraza, uspijeva uhvatiti pokret

7

æenskog tijela i zarobiti ga, nudeÊi na uvid u punoj zaobljenosti oblikaoduzet idealistiËki izgled æene, kadπto proæet realizmom, kadπto s pove-Êanom apstraktnom formom, ostavlja nam samo slutnju tijela.

Iako su sve skulpture bez lica, to se i ne primjeÊuje jer se njihova osobnostiπËitava iz stava, kretnje. SnatreÊi nad njima, ne moæemo se oteti dojmu nji-hove savrπene mirnoÊe, zabavljene svakodnevnoπÊu, ponajviπe u vreviplaæe.

Vizualno, ove krhke dame skladuju s ozemljem lomnog hercegovaËkogkrπa, stapaju se sa sivilom kamena, ali stvorene su za mnogoljudnije gra-dove. Pa poæelimo im sretan put versima:

nek’ ih mnogi vide,nek’ ih mnogi pogledi pratenek’ proslave nas Hrvateal’ ipaknek’ se poneke i domu vrate.

(Hrvatsko slovo, 23. listopada 2009.)

Oæivjela cijela Humina Nakon duge ljetne suπe, koju su obiljeæile dvije izloæbe u veÊ tradicional-noj ljetnoj galeriji SteÊak - Klek, one Vilka Æiljka i profesora Nikole VuËko-viÊa, te pokoja likovna kolonija (Karaotok, Ston, Trebiæat, Meugorje), uveÊ dobrano zaπlom babljem ljetu, suπu slova prekidoh sam. Na dvadese-tu obljetnicu smrti Stojanove, 22. rujna, u prepunom Domu hercega Stje-pana KosaËe u Mostaru zasipali su versi sa svih strana. Prava meÊava. Na-ime, DHK HB je nakon ljetnih odmora otpoËelo predstavljanje knjiæevnihuradaka s mojim netom tiskanim Ibalo balom.

»im mi je predsjednica DHK HB objavila nadnevak predstavljanja mojihpjesmotvora, shvatio sam ga kao uvod u Peti neretvanski knjiæevni susret,ove godine posveÊen knjiæevniku Stojanu VuËiÊeviÊu. Dana 24. rujnaMetkoviÊ, 25. rujna PloËe i Opuzen, 26. rujna Klek, TurkoviÊi i Ravno.Druæenja, poznanstva, prijateljstva. Svatko se na svoj naËin trudio pridoni-jeti ovom susretu najbolje πto je mogao. Pravo hodo-knjiæevno-ËaπÊe!Prekrasno.

I Neretva nas je nosila na svojim leima i more nas je pozdravljalo svojimvalima i Trebiπnjica nas je cjelivala svojim srebrnkastim oËima. »inilo seda svaki kamen, svaki grab, svaka konopljika, æedna popovska zemlja,upijaju izgovorene rijeËi. A bilo ih je i za Ëuti i za zapamtiti! Oæivjela je cije-la Humina! Dao Bog Stjepanu zdravlja pa zakolali na mnogo ovakvih guv-nina! Iskrenost i dobrohotnost svih sudionika ponukala je akademskogkipara Stjepana Skoku da stavi toËku na i. Ponudi se da izradi bistu veli-kog pjesnika. VeliËanstveno! Hrvatski! ©to jedan Stjepan otpoËe, drugi nanajljepπi moguÊi naËin zapeËati.

Teπko mi se bilo rastati od dragih ljudi, ali sam poπao kuÊi vesela i punasrca. Uvidjeh, po tko zna koji put, da vrijedi raditi, stvarati, æivjeti zaHrvatsku. Vrijedi se suprotstavljati gaziteljima svetinja.

(Hrvatsko slovo, 6. studenoga 2009.)

8

VeÊ vieno slovom - nevieno kistomJedan od sudionika nedavno odræanog Petog neretvanskog knjiæevnogsusreta posveÊenog Stojanu VuËiÊeviÊu, Æeljko Raguæ, odliËnik iz Stoca,upriliËio je, nakon Mostara, Dubrovnika i Stoca, predstavljanje svoje nove,hvale vrijedne knjige VeÊ vieno u »apljini. U knjizi su objedinjene 72 ko-lumne iz pastoralno-informativnog lista hercegovaËkih biskupija Crkva nakamenu. Iako sam, kao pretplatnik Crkve na kamenu, veÊinu njegovihuradaka (usudio bih se reÊi i sve) veÊ Ëitao, ovako okupljene na jednommjestu, a predstavljene iz znalaËkih pera dvojice vrsnih poznavatelja pro-blema s kojima se susreÊe hrvatski narod u Bosni i Hercegovini prof. dr.sc. Pere MarijanoviÊa i prof. Ivana SivriÊa, otkrivam da jedno Ëitanje nijedovoljno. Treba ih Ëitati, Ëitati i Ëitati. Sve dok se ne ugrade u mozak i stal-no budu na umu. “U ovim kolumnama zrcali se sliËnost nekadaπnjeg isadaπnjeg vremena, odnosno u njima moæemo vidjeti kako su se Hrvatimau davnim vremenima dogaale sliËne stvari kakve im se i danas dogaaju,te da su se njihovi susjedi otprilike sliËno ponaπali nekada kao i danas” - za-pisa u proslovu urednik knjige, dr. Boæo Goluæa. Previπe je VeÊ vienog uhrvatskoj povijesti da bismo zatvarali oËi pred “sluËajnostima” koje uoËava-ju i najnezainteresiraniji. Najbolje je to objasnio Pero MarijanoviÊ, kojega jeuvijek uæitak Ëuti: “Povijest rijetko ponavlja dobre stvari, a ËeπÊe one druge.Povijest nagrauje samo one koji od proπlosti uËe usmjeravajuÊi sebe idruge ka boljem i pravednijem. Povijest je zaista πkola: ako joj ne poloæiterazred ponavljate ga! Eto, to je bit na kojoj poËivaju sve priËe iz ove knjige.”

Iz »apljine VeÊ vieno preselilo je pred mnogobrojne oËi ËitluËke publi-ke, kojima ovih dana nije nedostajalo kulturnih dogaanja. PoËelo je sDanima berbe groæa Brotnjo 2009., nastavljeno sa πestim Didakovimdanima, a zaËinjeno s Danima Matice hrvatske u Brotnju. Zasluæeno jeogranku Matice hrvatske u »itluku, pod vodstvom vrijednika prof. AndrijeStojiÊa, pripala Ëast da u lipnju 2010. bude organizatorom i domaÊinomGlavne skupπtine Matice hrvatske. Teπko bi bilo nabrojati sve πto je ovajËitluËki kulturni zanesenjak priredio svome puku. Nabrojat Êu dogaanjaposljednjih dana i zahvaliti mu na pozivnicama za svaku prigodu, jer bibez njega kulturni æivot izgledao znatno siromaπnijim u ovom dijelu DrageNaπe. Predstavljene su knjige Druga strana zrcala, Vera Primorac; Stano-

9

vniπtvo Brotnja u tursko doba, dr. fra. Robert JoliÊ; prof. Emil RaspudiÊPlaninske priËe i Boæo MiletiÊ - od Lipna do svjetskih πportskih arena;Meugorje mala enciklopedija, Ljubica BenoviÊ; Bubamare lete visoko,Tanja VuËiÊ... Otvorene su izloæbe: slika, crteæa i grafika Antona Cetina,slika Mirjane BarbariÊ, grafika Mire Petrica, umjetniËkih radova na sviliVere Primorac...

Neumorni πirokobrijeπki crkveno-likovnjaËki dvojac fra Vendelin KaraËiÊ ifra Jozo PejiÊ upriliËio je u FranjevaËkoj galeriji izloæbu crteæa akademskogslikara Zlatka Kesera, a na istom je mjestu predstavljena monografija Jor-dan autora Milana BeπliÊa, povjesniËara umjetnosti, i Giorgia Segata, likov-nog kritiËara iz Milana.

Iako je na Jesenjem likovnom salonu (godiπnja izloæba Ëlanova DHLU uFBiH Mostar, 2009.), u KosaËinu domu, izlagao impozantan broj izlagaËa(njih Ëak 60), ne mogu se oteti dojmu o prenapuËenosti apstraktne forme.Nisam likovni kritiËar pa ne uzimam sebi pravo kritizirati izloπke, ali imampravo komentirati kao obiËan promatraË - stoga to Ëinim. Zaprepastila mejedna izloæena umjetnina s temom istospolnih odnosa! ©to li nas joπ Ëekau buduÊnosti? Samo Bog zna!


10

Duga poslije kiπeRazmahali se listovi. Razlila voda. Jesen lagano steæe obruË oko kostiju.»as bura, Ëas juæina, smjenjuju se vjetrovi kao politiËari, a niti jedan menipo volji. Ako je ovo prolog, kakav li Êe tek biti epilog? Iz Beograda svijetuodaslana poruka. Medvedev, svojim posjetom, javno podupro Srbiju. Isto-dobno, ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu, u Sarajevupodastire plan o obnavljanju Otomanskog imperija. U Mostaru, zajedno sHrvatskim narodnim kazaliπtem, ugasi se i uprizorenje hrvatskog sjedinje-nja. Netom odræani sabor HDZ 1990. donese odrjeπito, Ëvrsto, jasno, gla-sno (kako to samo mi znamo) od ujedinjenja - niπta. Meusobna saplitan-ja Hrvata se nastavljaju. Ne da nas nitko ne podupire, da nam malo puhneu lea, nego ni sami sebe ne podupiremo.

Ne volim prazne politiËke priËe, ali sve ovo πto se dogaa prelazi granicedobrog ukusa, pa i ta svinjska gripa πto grebe vrata. Kad se Ëovjek zatek-ne u ovakvom ozraËju, kako da zamijeti traËak kulturne svjetlosti u Dolini?A ovih dana kulturna svjetlost dobrano je potiskivala tmurno politiËkonebo koje najednom proπara duga. Prvi traËak svjetlosti πto se probi krozolovne oblake je humanitarna izloæba slika ljubuπkog slikara NikiceSabljiÊa u galeriji Muzeja “Narona” u Vidu. Izloæba je prodajna, a sav no-vac od prodaje ide za lijeËenje teπko oboljele djevojËice Ivane Keπine. VeÊna samom otvorenju prodane su Ëetiri slike. Tko ne bi pozdravio ovakvuhumanost?! Svaka Ëast Nikici!

Ono πto me svake godine posebno razveseli su Humski dani poezije. Ovegodine deseti. Jubilarni. Otvoreni su predstavljanjem zbirke pjesama Sjajuli zvijezde Mije TokiÊa, u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe. VeÊsljedeÊeg dana predstavljena je i knjiga Druga strana zrcala Vere Primorac,Mostarke s prebivaliπtem u Rijeci. TreÊeg dana ove knjiæevne manifestaci-je upriliËen je, (ove godine treÊi), Ikavski skup pod dirigentskom palicomprof. dr. Antuna LuËiÊa. Sudionici skupa su izrijekom govorili, svatko nasvoj naËin, o potrebi oËuvanja ikavskoga govora. Ante KraljeviÊ je predsta-vio Ikavski riËnik, djelo od dvanaest tisuÊa rijeËi i pojmova s dodatnimpojaπnjenjima za svaku rijeË. Kako je naglasio, Ikavski riËnik bi trebaoubrzo ugledati svjetlo dana. Tri godine od ideje za povijesnu trilogiju ins-piriranu æivotom i djelom sv. Franje, predstavljen je u franjevaËkom samo-

11

stanu u Mostaru prvi svezak naziva Hvaljen budi, Gospodine moj, SvetiFranjo u hrvatskom pjesniπtvu. Preostala dva sveska su u pripremi.Doznajemo da Êe drugi svezak obuhvatiti radove hrvatskih knjiæevnika uprozi a treÊi Êe objediniti radove hrvatskih likovnih umjetnika na temu sv.Franje.

Mene dopade Ëast biti u skupini knjiæevnika koja Êe pohoditi πkole i kaziva-ti svoje pjesniËke uratke uËenicima. Ove godine u »apljini. Najprije smo na-stupali u Ëapljinskoj srednjoj πkoli, a potom u Osnovnoj πkoli Vladimira Pav-loviÊa. Pred kolegicama i kolegama Verom Primorac, Marinom Kljajo-RadiÊ,Andrijom VuËemilom i Kreπom ©egom osjeÊao sam se kao domaÊin i trudiosam se to uistinu i biti. »itanje poezije pred uËenicima oduπevi svakog pje-snika. To je jedan nezaboravan osjeÊaj, tim viπe πto nakon Ëitanja slijede za-nimljivi upiti. Sve u svemu prelijepo druæenje.

Zavrπna sveknjiæevna veËer 10. humskih dana poezije okupila je trideset pje-snika, Ëlanova DHK HB i DKH, kao i pjesnika gostiju. Okupljeni pjesnici pri-sjetili su se svojih preminulih kolega Vlade PuljiÊa i Pere Budaka. „Ka-zivanjem poezije zavrπeni su 10. humski dani poezije u Bosni i HercegoviniËiji Êe se program nastaviti tijekom mjeseca studenog u Vojvodini”, naglasilaje Marina Kljajo-RadiÊ, predsjednica DHK HB.

Teπki tmasti oblaci uËas su zaokupili obzorje. Kao da su jedva Ëekali da sepjesnici raziu, svom snagom obruπili su vodu iz svojih krila. Zamuti se Ne-retva, πto od slova, πto od nepremostivih interesnih politiËkih dubina. Prednama je joπ jedna duga, duga zima.


12

Humska zemlja i VukovarStudeni navro! Navalio na smokvu! Smokva se ne da! Stidljivo se skida. Zimauranila sa sluæbenog kalendara. ZatjeËe studeni i smokvu u jesenjem zanosu.Pomaæe studenom, napada smokvu. Ponajprije je oprlji po prstima. Na duπakpade s nje sva odjeÊa. Vjetar je pokupi sa zemlje. Skuplja za herbarij. Trebat Êe.

I dok NjemaËka slavi dvadesetogodiπnjicu ruπenja Berlinskog zida, oko nasniËu nove mee. Iako su mee u glavama veÊine ljudi, Ëini mi se gensko nas-lijee, ipak bih morao ustvrditi da na ovom prostoru u kojem obitavam niËejedna nova mea s „jakih” starih temelja. Mea istoka i zapada. Razgovaram osvim tim meama s kumom Matom, mojim nerazdvojnim suborcem iz „na-πeg rata”. RazoËaran je kao i ja sam, u politiËare popuzane i stoliËare koji nasdovedoπe na rub ponora. Ljut je Mato na sve i svakoga. Kako da Ëovjek os-tane pametan i trijezan?! Evo, Radovan pobijedi Tribunal! Ako se u oæujku2010. ne pojavi na suenju, poslat Êe ga u kut da kleËi, a ako mu bude tvrdlaminat, donijet Êe mu præine s UπÊa pod koljena. Dobit Êe on svoga Boga.Igra Hrvatska protiv Turske, cijela „Bosna” navija za Tursku, a sad oËekuju daHercegovci navijaju za „Bosnu”, za „nogometnu avliju”! JanjiËarska posla! Nitiπto osjeÊam prema „Bosni”, niti navijam za nju. ©toviπe, kad ugledam u me-dijima „kormilara promjenjiva smjera” (oprostite πto ne mogu izgovoriti nje-gov nadimak, jer on za Ëovjeka koji je roen na uzanoj pruzi »apljina - Dub-rovnik znaËi mnogo), budem svjestan svega onoga πto nam se tijekom povi-jesti dogaa, tj. ponavlja. Za mene je Afrika otpisana kad je ispala Hrvatska.Savrπeno razumijem Dodika u njegovim izjavama glede bosanskog nogome-ta. Iako sam namijenio zabiljeæiti kulturna zbivanja u Dolini, omaklo mi se, pasam iskazao svoje miπljenje, jer mi je kum Mato najavio selidbu ako pobijedi„Bosna”. SreÊom Boæjom, osta svoj na svome. Ovih sam dana trËkarao sad uzvodu, sad niz vodu, kao Neretva kad je podigne more za jaka juga. Kao saæe-tak desetogodiπnjeg rada, u KosaËinom domu otvorena je izloæba dvojicemostarskih umjetnika - Marija ©unjiÊa i Dalibora NikoliÊa. Izloæba kojom sudvojica πirokobrijeπkih diplomanata prikazali svu raskoπ svojih talenata naz-vana je INTROX2. Iz KosaËina doma put Zaloæbe kralja Tomislava u »apljini.Ovih dana prava najezda Sarajlija na »apljinu. Najprije je oskarovac Danis Ta-noviÊ sa svojom prateÊom svitom filmaπa „okupirao” hotel Mogorjelo i Ëap-ljinske ulice zbog snimanja filma Cirkus Columbia po istoimenom romanuIvice –ikiÊa, a potom doplovi Neretvom joπ jedan Sarajlija i usidri se u Zaloæbi

13

kralja Tomislava. RijeË je o akademiku, arhitektu Zlatku Ugljenu, koji jeodluËio osamdeseti roendan i pedesetu godiπnjicu umjetnosti graenja, obil-jeæiti retrospektivnom izloæbom u »apljini. Izloæbeni zidovi bili su premali zamnogobrojne crkve, dæamije i rezidencije predstavljene na fotografijama ovogarhitekta svjetskog glasa. Kako je jugovina dostizala vrhunac, tako i ja ponov-no krenuh Neretvom uzvodno. U organizaciji Hrvatskog instituta za povijestSveuËiliπta u Mostaru, u mostarskom hotelu „Ero” odræan je dvodnevnimeunarodni znanstveni skup, HUM i Hercegovina kroz povijest” na kojemje sudjelovalo πezdeset znanstvenika s respektabilnim znanstvenim karijera-ma. Napokon! »ini mi se da je ovo prvi veliki znanstveni skup kojima jezadaÊa izloæiti svoje radove o povijesnim temama Humske zemlje i Her-cegovine. Okupljeni znanstvenici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, NjemaË-ke i Srbije izlagali su radove od prapovijesti do danas, na ovoj nam napaÊenoj,a voljenoj zemlji. „Zemlji duge i, naæalost, krvave povijesti”, istaknuo je napoËetku skupa rektor Vlado MajstoroviÊ. Skup je doπao u pravo vrijeme, avalja oËekivati i zbornik radova. Kako je vrijeme velikih kiπa, a poslije takvihpropuæu puæevi, jednoga takvoga zatekosmo u KosaËi s natpisom Puæevaporuka. Hommage je to preminuloj slikarici Verici AntunoviÊ, supruzi kiparaLjupka AntunoviÊa. Ciklus izloæaka nazvan Puæeva poruka nastao je za slika-riËina æivota te je ovom prigodom podastrt pred oËi javnosti. „Poruka je njezi-na, ali i puæeva, tog siÊuπnog biÊa koje ima sreÊu ponijeti svoj svijet svugdjegdje poe, na svojim leima. U vremenu razaranja iza nas, kada su samo rijet-ki imali sreÊu i dalje nositi svoju kuÊu na leima, Vera je u slici stvarala svojdom i sebi i svima nama”, kazala je povjesniËarka likovne umjetnosti IngaDragoje-MikuliÊ, koja je otvorila izloæbu. Triling mostarskih glumaca GoranMatoviÊ, Marino Matota i Slaven KnezoviÊ, koji danas æive i rade u Zagrebu, uznak potpore mostarskim kolegama, priredili su performans naslovljenZagrebaËke posvete mostarskim teatrima, u caffe galeriji Mala u KosaËinu do-mu. A da se ne zaboravi Ëovjek koji je umirao sa svojim gradom, pobrinulo seHKD Napredak - glavna podruænica Mostar. Naravno, rijeË je o piscu i no-vinaru Siniπi GlavaπeviÊu i Vukovaru. U Galeriji kraljice Katarine odræana jeglazbeno-pjesniËka veËer posveÊena Siniπi i Vukovaru.

Kao da nam je lijeËnik propisao: jedanput na godinu spomenite Vukovar,Siniπu i rodbinu.

(Hrvatsko slovo, 4. prosinca 2009.)

14

Vrijeme ljubiËaste bojeKako sam æeljezniËar, zainteresirao me jedan okrugli stol odræan u PloËamau organizaciji HDÆI (Hrvatsko druπtvo æeljezniËkih inæenjera) nazivaPerspektive æeljezniËkog prometa na pruzi MetkoviÊ-PloËe u kontekstu raz-vitka Luke PloËe i ulaganja na V. c. koridoru. ZakljuËeno je kako je V.c. kori-dor iznimno bitan za promet i gospodarski razvitak Republike Hrvatske iFBiH i zato treba uæurbano zapoËeti modernizaciju æeljezniËke infrastruktu-re svih æeljezniËkih uprava kroz koje se proteæe, kako bi πto prije bio spre-man prihvatiti planirane tokove putnika i robe te aktivno pridonijeti maksi-malnoj gospodarskoj afirmaciji ove regije. Æivi bili pa vidjeli, mi smo svojeuradili! »ekamo i putnike i robe!

VraÊajuÊi se iz PloËa neretvanskom pitominom, u Opuzenu susretoh roakaNikolu iz Kleka. Izmiven studenim zubatim suncem s frizurom na juriπ(voænja brodom od poluotoka Rep Kleka do Kleka) vozi prepune vreÊemaslina u opuzensku uljaru.”Di si ti, rodijaËe? ...ti vraga, uje Êe bi dobro!Obrali stara majka i ja prije kiπa”, grmi Nikola kao da smo jedini na svijetu.Njemu marketing ne treba. Svatko zna da su u Kleku najbolje masline i dadaju najbolje uje, a kad Nidæo uz uje ponudi dodatak - brancine i komarËe,dobitna kombinacija je zajamËena, kao na lotu. Bez premca. ObeÊao sam ija svratiti po koji kombinirani litar. U visinama zamjeÊujem ædralove. Lete najug. Ovo je njihovo vrijeme. Ovih dana spuπtaju se magle. Guste. Suæavajuvidike. »ini mi se da se podiæu s Butmira (sarajevski aerodrom). Dolina umagli. Sve je uvijeno u bijelo. Meni maglenke ne trebaju. Jasno vidim. Kaoda je i »oviÊ progledao. Najavljuje stvaranje Hrvatske federalne jedinice uBiH. Treba biti uporan u svome htijenju. U svemu πto Ëovjek radi i rezultatisu neizbjeæni. Evo, ja ne Êu cijediti πipke na cjediljku, nego ih zrnam. Kadse odvaja zrno po zrno, sok bude bolji i zdraviji. A kad se πipak cijedi skorom onda je sok gorËi jer u kori ima tanina.

Dan po dan i proe godina od odlaska Vlade PuljiÊa. Kad mi umiru prijatelji,moj svijet se smanjuje, a kad umiru pjesnici, a uz to i dobri slikari, u meni nas-taje praznina koja se niËim ne moæe nadopuniti. Jedna od takvih nastala jeprije godinu dana prelaskom Modriliπta pjesnika, slikara, prijatelja Vlade. Up-ravo mi je obeÊao uraditi ilustracije za novu zbirku pjesama. Joπ mi odjekujunjegove dosjetke: „Mali, kad Ëitam ove tvoje pjesme, Ëini mi se kao da sam ih

15

sam napisao... Postah i ja vrijedan slikar. JuËer mi javiπe da su maznuti neki mojiradovi... Pripremam i ja jednu knjigu liskaluka, zvat Êe se »eπalj za gnjide”...

Pa eto, moj Vlado, proe godina k’o tamo se. Obiljeæiπe je dostojno pjesnici islikari u KosaËi, slovom o Tebi i slikom o Tebi, kako i zavrjeujeπ. A ja, da tipravo kaæem, nisam ni ja viπe pravi Hrvat. Nekako odmah iza Tvoga odlaskazaboljeπe me lea pa sam Ti se sav iskrivio. Kaæu mi, valjda da me utjeπe, daje to normalno u mojim godinama. Dok piπem ovaj tekst, dobih obavijest daje u mostarskoj bolnici preminuo slikar i kipar Jerko Bakula iz Posuπja, Tvoj imoj dragi prijatelj. Ode Dragan ©imoviÊ, ode Ljubo KovaËiÊ, ode Vlado PuljiÊ,ode Jerko Bakula, odlaze sanjari...

***TreÊi Mostarski dani filma ne Êe biti upamÊeni samo po olujnoj, bolje reÊiorkanskoj jugovini koja donese obilje kiπe i krupe, protrese dobro kostipodzemnika, zemnika i nadzemnika, nego i po tome πto je Mostar, vjero-jatno, jedini grad bez kina, sa zatvorenim kazaliπtem, a domaÊinom jednomfilmskom festivalu. Bit Êe upamÊen i po tome πto veÊ preko 400 dana nemagradonaËelnika (kandidat za Guinnessa). Mostarski dani filma sveËano suotvoreni filmom Antonija NuiÊa, Kenjac, filmom o Hercegovini koji je u njojsniman. Gladnici filmskog platna, tako bih nazvao gledateljstvo bez kina ikazaliπta, pokazali su izniman interes za pomenuti film, te su sve ulazniceunaprijed rasprodane. Kako proπle, tako i ove godine glumac ©piroGuberina preuzeo je kljuËeve grada od tehniËkog gradonaËelnika Mostara.S jedne strane crveni tepih, reflektori, pokretne slike na velikom filmskomplatnu, uπtogljena svita glumaca, pritisnuto svakakvim nevoljama izmorenogledateljstvo æeljno opuπtanja, s druge pak strane „grad sluËaj”, prosvjedzaposlenika Radija Herceg Bosne, prosvjed zaposlenika Narodne knjiænice,prosvjed upozorenja svih srednjih πkola u HercegovaËko-neretvanskojæupaniji koje rade po hrvatskom planu i programu u znak solidarnosti sdjelatnicima Srednje πkole Stolac. Naime, djelatnici Srednje πkole Stolac veÊdva mjeseca nisu primili plaÊu za svoj rad. A svi dobro znamo kako je radi-ti s uËenicima. I naporno i odgovorno. Ne da ministar, ne daju iz nekih dije-lova BiH koji su obiljeæili Dan dræavnosti, premda u svom okruæju ne zami-jetih da ga je itko spomenuo, osim πto djeca nisu iπla u πkolu pa mi se cije-li dan Ëinilo da je nedjelja. NeisplaÊivanje zaraenih plaÊa samo je jedan odmnogih dugogodiπnjih pritisaka na stolaËke Hrvate, jer Stolac je trn u oku

16

imperiji na osvajaËkom putu k morskim blagodatima. Ako ovladajuStocem, a dobrano su to veÊ uËinili, tu su, u Neumu, na hrvatskom kame-nu, a onda nam se zna. Vrijeme je adventa. Vrijeme ljubiËaste boje. Vrijemezornica. Vrijeme ustajanja s molitvom. U iπËekivanju smo Spasitelja. Zorimos evaneoskom opomenom: „Budni budite!” Bili smo, jesmo i bit Êemo mimali meaπi unatoË dubokom politiËkom zimskom snu, bolje reÊi, medv-jeem snu. Toliko ih osobni interesi uspavaju da u nesvjesnom stanju nevide da dijele braÊu, da dijele Hrvate! Probudite se uspavane ljepotice! Taevo su se i uspavani probudili. Danas su obraÊenici, susreÊemo ih na sva-kom koraku, a ponajviπe pred oltarom. »uli su prispodobu o izgubljenomsinu pa se redom poistovjetiπe. Ne moæeπ od njih priÊi oltaru. A i mi uHercegovini imamo svoga Vranu! To je ni viπe ni manje nego Franjo Primo-rac. Brotnjak. »itluËanin. Akademski slikar, istaknuti kulturni i javni djel-atnik, svijetli lik Ëovjeka baπ kao πto su i zasvijetlile njegove slike izloæeneu Galeriji „Kerametal” u Ljubuπkom. Pedesetak izloæenih radova u raznimtehnikama, pera, tuπa, olovke, pastela, akvarela, ulja i akrilika, Ëine retro-spektivu njegova stvaralaπtva od akademskih dana pa sve do danas.Umjetnik se predstavio πirokom lepezom likovnih izriËaja. Tako uoËavamodjela od poetskog realizma do lirske apstrakcije. Ponajviπe me zaokupljaFranjin „Krist na kriæu”. Srediπnja je to poruka njegova slikarstva, koja jeujedno i najzastupljenija na ovoj izloæbi. Neizostavna je tu i Milava (krava)koju zamijetih na jednom platnu po kojem je slikar najpoznatiji, a samo surijetki sretnici doæivjeli njegovu vokalnu izvedbu Milava bluz. A prodajnasreÊa Êe biti potrebna u ovim teπkim vremenima i organizatorima tiskanjaHrvatske boæiÊne mape 2009. koja je predstavljena u KosaËinoj galeriji uMostaru. Organizatori, FranjevaËki institut za kulturu mira iz Splita, vijeÊeFranjevaËkih zajednica Republike Hrvatske i BiH predstavili su u Hrvats-kom domu hercega Stjepana KosaËe mapu od 11 grafika koje su naËinjeneu tri dimenzije. Tiskane su u suradnji s poznatim hrvatskim slikarima i ki-parima (J. Biffel, J. Botteri, E. Kokot, B. Salavarda, K. KovaËiÊ, –. Seder, A.B. ©valjek, M. BlaæeviÊ, M. IveπiÊ, ©. Vulas i J. Trostmann). Svi su grafiËkilistovi autorizirani, koliËine su ograniËene i bit Êe ponuene na prodaju.Novac koji se prikupi prodajom umjetnina podijelit Êe se u sastavuFranjevaËke mreæe dobrote za 101 siromaπnu obitelj u RH i 101 siromaπnuobitelj u BiH.

17

Polako isplivava dostojanstvo ovoga napaÊenog, ali poπtenog naroda (ne gle-dajuÊi ovo malo kukolja koji kvari kvalitetu roda, jer svakako Êe ga vijar izvija-ti na guvnu, ako ne ljudski na zemaljskom, a ono sigurno Boæji na nebeskom).


18

U potrazi za kulturnim zbivanjimaNikoldan! Svetom Nikoli utjeËu se mnogi. I putnici i pomorci i ribari i siro-masi, a najviπe mu se, ipak, vesele djeca. Moje dvije curice veÊ su poodra-sle, ali nastavljaju glumiti jer im to odgovara. Objesile su Ëizmice na pro-zore te s nestrpljenjem oËekuju najdraæeg sveca. I ove godine sv. Nikolazapluæi Dolinom sam, bez zloglasnog Krampusa. Darivao je djecu kaonikad do sada, na svakom koraku. Zapazio sam od PloËa do Mostara dase u svakom veÊem trgovaËkom centru organizirano dijele darovi. Daka-ko, to su harni roditelji zasluæili. Ponajviπe me se dojmio susret sv. Nikoles djecom iz Ëapljinske udruge Cvijet. Osnovna πkola Vladimira PavloviÊaorganizirala je u Ëapljinskoj kino dvorani poseban program za ovu poseb-nu djecu, na njihovu radost, koju dodatno razgaliπe djevojke skupine“Feminnem”. „CvjetiÊi” su procvjetali.

Ovo je joπ jedan odliËan pokazatelj kako se s malo moæe uËiniti mnogo,πto se ne bi moglo ustvrditi na plakatskom obeÊavajuÊem πarenilu diljemDoline. Vjerojatno bi se i sami kandidati zaprepastili kad bi vidjeli gdje suih sve smjestili plakatari (osobe koje lijepe plakate, najËeπÊe pod okriljemnoÊi, obiËno za novac). ObeÊava se sve i svaπta. A ‘ko obeÊava, taj se i zad-uæuje! Stara hrvatska narodna izreka, kojoj, izgledno je, nema smrti. Vi-djevπi u oËima svojih uËenika æelju za zemaljskim dobrima Isus im reËe:„Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje ga ra niπti, gdje ga lopovi potko-pavaju i kradu. Nego, sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ra ne niπti,gdje ga lopovi ne potkopavaju i ne kradu.” Ovo Isusovo odvrÊanje odposebne brige za zemaljskim dobrima, trebalo bi biti jedno od temeljnihvrjednota svakog Ëovjeka, napose politiËara a da ne kaæem predsjedniËkihkandidata. Naæalost, globalizacija gazi nemilosrdno, veÊina ljudi zanema-ruje brigu o spasu duπe. A gdje Êe tek duπe onih πto na Nikoldan razaraπeGrad?! Svake godine podsjeti me sv. Nikola na golgotu Grada! Na 1991.! Nanajteæi topniËki napad u povijesti Grada! Najrazorniji! Danas je to Dan bra-nitelja Grada. „Oprostiti - i nekako, zaboraviti - nikako”, poruËuju dubro-vaËki branitelji.

Jedna od veÊih prednosti velikih gradova u odnosu na manje je u tome πtou veÊim moæeπ birati πto æeliπ vidjeti, a πto Ëuti. Meutim, u manjim sredi-nama, ako ne æeliπ skroz otupiti, moraπ voljeti sve. Jer, ako propustiπ i

19

jedno kulturno zbivanje, osjetit Êeπ se zakinut, pa bila to izloæba, koncert,predstava ili promocija. I ono malo kulturnih zbivanja, nekako se „tajans-tveno odrade”, bez neke medijske promidæbe, tako da Ëovjek mora nap-regnuti sva osjetila (ukljuËujuÊi i πesto) ako se æeli kulturno uzdizati. Rije-tkost je u manjim mjestima (PloËe, Opuzen, Neum, Stolac, »apljina, Met-koviÊ, Ljubuπki ... iznimka su Mostar i »itluk) na kulturnim zbivanjima sre-sti posjetitelje iz drugih mjesta. Nekako, svako mjesto, svaka kulturna usta-nova, kao da pravi odreenu „predstavu” samo za sebe, kao kvoËka okokoje se skupljaju samo njeni piliÊi. Iako sam uvijek volio piliÊe zbog njiho-va mekanog paperja, pËele mi bjehu uzorom (valjda zbog radiπnosti,skupljanja meda, a i bockave rilice). Pa kad zazujiπ po cijeloj Dolini, kaopËelica s cvijeta na cvijet, da se i sabrati neπto nektara za „koπnicu slova”.Vrcat Êemo naknadno. Najprije se u Opuzenu obiljeæio Dan neretvanskihnaranËica. U πportskoj dvorani prireen je pravi banket u njihovu Ëast. Odprvih nasada posaenih daleke 1933. pa do danaπnje veËeri mandarineNeretvanska dolina postala je prepoznatljiva po ovoj soËnoj naranËici.Preko 90 posto nasada ovoga voÊa u cijeloj Hrvatskoj je na neretvanskojzemlji. Dodatno je sve Neretvane obradovala poruka vukovarskog grado-naËelnika Æeljka Sabe da Êe uskoro jednu ulicu u Vukovaru krasiti imeneretvansko. Da se ne bi osjeÊali zapostavljenim, kada su Ëuli za Danneretvanskih naranËica, PeljeπËani ti bræe-bolje otvoriπe vrata vinskihpodruma pod nazivom „I mi konja za trku imamo”. TreÊi put peljeπki vina-ri otvaraju vrata svojih podruma vinoljupcima i vinotroπiÊima.

A „ploËanska vrata” ©kole crtanog filma otvorio je Jurinko RajiË, osnivaËNAFF-a (meunarodni festival animiranog filma koji se svake godine orga-nizira u Neumu), u organizaciji ploËanskog kazaliπta „Mariani”. Ovo jedruga πkola klasiËne animacije u Hrvatskoj, uz onu u »akovcu. U organi-zaciji PuËkog otvorenog uËiliπta i Kulturnog druπtva „Festival PloËe” u dvo-rani uËiliπta odræan je koncert klasiËne glazbe „VeËer solo pjesama”. Uzklavirsku pratnju Jakπe Zlatara nastupila je sopranistica Miljenka Gran.Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a umjetnici su pljeskomviπe puta vraÊani na pozornicu. I Metkovci odluËiπe otvoriti svoja vrata.MetkovaËko Gradsko kulturno srediπte zapoËelo je program ProsinaËkihsveËanosti. »itluËki ekspresni vlak juri nesmiljenom æestinom. Kako i ne bikad strojovoa Andro nema straha od brzine, a i svi mu „signali na zele-

20

no”. U tijeku 10. boæiÊnog susreta s Maticom u Brotnju upriliËen je cjelo-veËernji kulturni program „VeËer Imote u Brotnju”. Predstavljene su dvijenove knjige Krik i PriËe s palete Mare OæiÊ-Bebek iz Imotskog te je otvo-rena izloæba slika akademskkog slikara Ante LjubiËiÊa Cara iz RunoviÊa.


21

Pomirba, praπtanje i darivanje U ozraËju blagdanske radosti dobih boæiÊnu Ëestitku od prijatelja iz Mem-phisa. Uz Ëestitanje zapita me kako se æivi i πto ima novoga te jesam li sretan.E, moj dragi prijatelju, novca je sve manje! I bonova (valjda se sjeÊaπ onih bo-nova koje smo dobivali u komunizmu umjesto novca, takve dobivamo i da-nas, i to za BoæiÊ, samo ne trËimo viπe u Razvitak nego u Konzum). Gledamona HRT-u one iste partizanske filmove koje smo gledali kao djeËaci (redovitoih konzumiramo prije izbora, da ne pravimo pogrjeπke pri biranju). Valjda sesjeÊaπ onog Puæa (nastavnik koji nas je uvjeravao kako Bog ne postoji i ski-dao nam kriæeve s vrata), izgmilio je iz kuÊice i opet izbacio rogove, a dokleÊe dopuzati ne znam. Jesam li sretan? Osim obitelji malo je toga Ëime bih seponosio i bio sretan (valjda zato i piπem pjesme). ©to je to πto ljude Ëini sret-nima? Je li to doista floskula πto nas vreba iza svakog ugla: „Uzmi! Kupi! Budisretan!” Je li ta magiËna formula donosila sreÊu i naπim precima? Naravno danije! Savrπeno ukomponirani mediji i trgovci „πarenim laæama” nude sreÊu,nude radost. A radost i sreÊa tu ne æive. Kupnja je zadovoljavanje nezadovol-jna i tuæna Ëovjeka, zatvaranje joπ jednog egocentriËnog kruga koji sputavaljudsko biÊe. BoæiÊna prigoda je najbolja da to promijenimo. Pomirba, praπta-nje i darivanje! To Êe nas uËiniti sretnima! To je BoæiÊ!

U ove predblagdanske dane darivani smo sa svih strana kulturnim doga-anjima, πto rijeËju, πto slikom, πto pjesmom. Pa iako izrijekom trgovci umj-etnina tvrde „kako ovo nisu vremena za umjetnost”, ne bih se sloæio s njima.Uz snijeg koji ovih dana noπen burom zasipaπe sa svih strana „u oËi i uπi”umjetnici se poistovjetiπe. Najprije u metkovaËkom Domu kulture, u okviruProsinaËkih sveËanosti MetkoviÊ 2009., obiljeæi izloæbom 30 godina likov-nog stvaralaπtva Ivica Ivaniπ Kulija, pod nazivom Akrilici 2009. Ne mogu nespomenuti novoizgraenu crkvu posveÊenu sv. Nioli kao i obnovljeni juænidio Trga kralja Tomislava, kojima bjehu MetkovËani darivani ovih dana uzobilje kazaliπnih predstava. ©irokobrijeπka akademija iznjedri Ëetiri magistraslikarstva. »etiri nove zvijezde na hrvatskom vedrom umjetniËkom nebu:Magdalenu DæiniÊ iz Tuzle, Æeljka Korena iz Mostara, te dvojicu mojih pri-jatelja Ëije stvaralaπtvo pratim od prvih akademijskih dana, Trpimira GrgiÊaiz »apljine i Ivana Peraka iz Dubrovnika. PromaknuÊe polaznika poslijedi-plomskog studija Ars Sacra (naboæna umjetnost) u magistre slikarstva pro-

22

pratila je i izloæba Ars Sacra 2009. Izloæbu Ëine slike velikih formata, raznihtehnika, preteæito s biblijskim motivima, koje su nastale za dvogodiπnjegposlijediplomskog studija.

Prava lavina crveno-bijelih pahuljastih hrvatskih imena zasula je iz prvogsveska Hrvatske enciklopedije BiH (od A do DÆ), koja je predstavljena pr-ed Ëapljinskom publikom u prepunoj kinodvorani. PredstavljaËi, dr. sc. Ja-kov Pehar, fra Robert JoliÊ i Ivo AneliÊ, svojski su se potrudili da predsta-ve devetogodiπnji rad viπe od 120 hrvatskih znanstvenika iz BiH i RepublikeHrvatske (koji su podrijetlom iz BiH). Zaista hvalevrijedan pothvat. Zaæe-limo im sreÊu, ustrajnost u radu, te da uz Boæju pomoÊ uzmognemo svje-doËiti sljedeÊim svescima. VeÊ tradicionalno boæiÊno darivanje æive knjiæev-ne rijeËi upriliËeno je u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe. DesetakËlanova DHK HB, meu kojima bijah i sam, kazivali su knjiæevne uratke natemu BoæiÊa. Dojmljiv bijaπe nastup Zdenke SoËe-VladiÊ koja prigodnimboæiÊnim pjesmama obogati ovaj knjiæevni skup. UnatoË snjeænim prijetnja-ma, druæenje je nastavljeno do kasno u noÊ, a noÊ donese prvi led ove, ka-lendarski joπ nenaËete zime. U ozraËju hladnoÊe, koja æivu na termometruspusti „debelo” ispod nule, »apljinac, akademski kipar Ante BrkiÊ, predsjed-nik ogranka MH »apljina (koja je trenutaËno u dubokom zamrzavanju zbognerazumjevanja proËelniπtva za kulturu, πto nas jako æalosti), izloæio je svojeradove u „toplini” galerije Kerametal Ljubuπki, koja krupnim zamasima ko-raËa u podruËje izloæbene djelatnosti. Vidjeli smo jednu, moglo bi se reÊi,retrospektivu umjetnikova stvaranja. Zastupljene su podjednako razne slik-arske tehnike od crteæa, akvarela i ulja, do gipsa, bronce i kamena. Umjetnikje izradio poprsje blaæenog Ivana Merza (Vatikan, Zagreb, Osijek, Banja Lu-ka) koje je osobno uruËio blagopokojnom Ivanu Pavlu II., poprsje generalaBlage Zadre (Vukovar, Grude), spomenik Domovinskog rata (Slavonski Br-od)... Izloæbu je popratio solidan katalog u kojemu je odlike umjetnikova radapotpisao Anto KajiniÊ, dekan πirokobrijeπke Akademije. ©to joπ kazati u iπËeki-vanju otajstvenog dana koji je pred vratima, nego svim Hrvatima, posebiceËitateljima Hrvatskog slova, poæeljeti Sretan i blagoslovljen BoæiÊ uz obiljeBoæjeg blagoslova i otvorenih nebeskih vrata koja Isus otvori za sve naspo(r)ukom: Mirite se, praπtajte, darivajte i bit Êete sretni!


23

Anno Domini 2009.Umro je Ranko! Umro je istinski borac za Hrvatsku! Umro je na svojoj, naplemenitoj! Ranko Primorac nije dao samo svoj æivot za Hrvatsku, nego seu ime Hrvatske odrekao svog æivota”, kazao je fra Slavko Soldo u oproπtaj-nom govoru na metkovaËkom Predolcu, kojemu je nazoËio malen brojrodbine i prijatelja zbog kiπna i hladna vremena. Neka mu je laka hrvatskazemlja.

Godina 2009. na izmaku. Iz afere u aferu pregodiπtismo godinu. Kaæu biteπka (ja se lake ne sjeÊam). Godina svekolike krize. I gospodarske i poli-tiËke i ljudske i moralne i europske. Od mnogobrojnih boæiÊnih Ëestitkiizdvojio bih za poËetak teksta one iz bliæeg okruæja, a za kraj teksta one iz“sve” udaljenijeg. Prva Ëestitka stiæe iz Mostara. Izabran je novi-stari grado-naËelnik. Razrjeπena je jedna od mnogobrojnih agonija najveÊeg grada naNeretvi. Kad se male (hrvatske) ruke sloæe....I dalje je nesigurna sudbinazaposlenika HercegovaËke televizije (jedina javna televizija na hrvatskomjeziku) i zaposlenika Radija Herceg Bosne koji su joπ uvijek u πtrajku. Injima je BoæiÊ! I oni imaju obitelji! HoÊe li itko iz toplih stranaËkih prosto-rija pogledati na ove vrijedne ljude, na ove glasnike Hrvatske slike i slova,ili smo osueni na muk i mrak?! OkiÊena boæiÊna drvca Ëekaju Tri kralja,kolaËi prepolovljeni, darovi razmotani, Ëestitke upuÊene, ali je primjetangrË na licima ljudi u Dolini. Stjeπnjeni raznim problemima, neπto zbog(ne)vremena, neπto zbog ispraznih takulina, BoæiÊ bijaπe nekako blaæi,tiπi, kako i priliËi. Bogu hvala, smanjena je i ona divljaËka pucnjava nepri-mjerena Tihoj noÊi (barem u mojemu okruæju). Zaloæba kralja TomislavaupuÊuje Ëestitke kontinuiranom izloæbenom djelatnoπÊu hrvatskih slikarai kipara. Ovaj put to Ëini BoæiÊnom izloæbom (dvanaestom po redu akoizuzmemo onu Zlatka Ugljena) na kojoj su zastupljena djela Ëetvero hrvat-skih modernih umjetnika: Josipa Biffela (koji je i najzastupljeniji na izloæ-bi), Iris Bondora Dvornikove, Franje Francine Doleneca i –ure Sedera. Svaizloæena djela proæeta su sakralnom tematikom. Uz prizore Kristovaroenja i Poklonstva mudraca (Biffel), na izloæbi su predoËena i ËetirirazliËita umjetniËka vienja na temu Izgubljenog sina. Dolenec, Biffel iDvornikova prikazali su zadanu temu u triptisima dok je Seder sveo ujednu sliku trojaki sadræaj ove biblijske dobro nam znane priËe. Izloæbu je

24

otvorila i o izloæbenim djelima govorila, sad veÊ tradicionalno, BiserkaRauter-PlanËiÊ, ravnateljica Moderne galerije Zagreb, koja je potpisalapredgovor bogatog izloæbenog kataloga. Ovom prigodom ravnateljicaModerne galerije, uz znak dobre suradnje, darivala je Zaloæbu kraljaTomislava umjetniËkom slikom hrvatskog umjetnika Josipa Zankija.SveËano je otvorila i stalni postav galerije s potpuno izmjenjenim-novimdjelima hrvatskih slikara i kipara. Kao i u netom tiskanom Ëasopisu OsvitDHK HB (koji sam dobio dan prije izloæbe), tako i na ovoj izloæbi joπ jed-nom moæemo ustvrditi da je hrvatsko duhovno biÊe nedjeljivo. Svi posje-titelji izloæbe dobili su na dar, osim kataloga BoæiÊna izloæba i dvanaesto-lisni kalendar za 2010. obogaÊen akvarelima Franje Francine Doleneca.Od svih izloæenih djela na poseban naËin me se dojmila slika Æetva je veli-ka na kojoj prepoznadoh pozadinu Popovog polja kojim sam skakutaokao mladac. Vjerojatno sam subjektivan, ali uz Sederov rad Dobri otac injegova dva sina, uËini mi se ponajljepπom na izloæbi. U samoj Zaloæbi(osobno bih volio da nosi hrvatsko ime - Zaklada) nema predaha.Najavljuju se novi projekti, a koliko su utemeljitelji ozbiljno shvatili promi-dæbu i predstavljanje hrvatske kulture, sama za sebe govori Ëinjenica ootvorenju novog izloæbenog prostora. Na putu iz »apljine prema Stocu,toËnije u mjestu Potkosa, u proljetnom razdoblju planira se otvoriti galeri-ja koju Êe krasiti ime velikog zasluænika hrvatske moderne umjetnosti,napose njene promidæbe u Bosni i Hercegovini, Vjeke Boæe Jaraka.Moæemo objektivno zakljuËiti da je Zaloæba kralja Tomislava stala uz bokFranjevaËkoj galeriji ©iroki Brijeg te Hrvatskom domu hercega StjepanaKosaËe u Mostaru. Najprije je to po samoj kvaliteti umjetnika koji su izla-gali u ovoj galeriji, potom po izloæbenim djelima, po kvalitetnom izloæbe-nom prostoru, a najposlije po popratnim tiskovinama (pozivnicama, kata-lozima, plakatima, kalendarima...), te s pravom Zaloæbu kralja Tomislavamoæemo nazvati Hramom umjetnosti.

BoæiÊna Ëestitka (Ëistka) stigla je i na adrese oko 1500 invalida HVO-a odFederalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida rata, kojom se uki-daju prava na financijske naknade hrvatskim braniteljima. Ministar pro-svjete, znanosti, kulture i πporta HNÆ-a (naravno, musliman) ukida radnomjesto koordinatora πkole Neum (koja pripada Srednjoj πkoli »apljina), πtozapravo znaËi poËetak gaπenja Srednje πkole Neum. Ukida takoer radno

25

mjesto Ëovjeku koji se brinuo o strojevima i praktiËnom radu u ËapljinskojPoljoprivrednoj πkoli, pa uËenici viπe ne mogu obavljati praktiËnu nastavuniti se ima tko brinuti za poljoprivredne strojeve, πto upuÊuje na poËetakgaπenja Poljoprivredne πkole u »apljini. A najavljuju se nove sliËne Ëestitke(Ëistke). Hra nagriza æeljezo polako! »ini se da sarajevska islamska maπine-rija kreÊe u odluËnu akciju protiv prvih koji stadoπe u obranu BiH. Krozmnoge nam je nevolje, zapisa biskup Ratko, a mi Êemo dodati zazivanjemBoga psalamski: Vrati se, Boæe nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiiovaj vinograd, zakrili nasad desnice tvoje, sina kog za se odgoji!

(Hrvatsko slovo, 1. sijeËnja 2010.)

26

Znakovita Otajstva slobodeUz zvonjavu crkvenih zvona, uz jeku veselanja boæiÊnih pjesama, uz mirbo-æenja, Dolina je spremno doËekala Spasitelja i ispratila 2009. U ploËanskomDomu kulture odræan je boæiÊno-novogodiπnji koncert na kojem su nastu-pili: klapa “Luka PloËe”, Hrvatska seljaËka glazba “Komin”, æenska klapa “Pl-oËanke” i klapa “KaËiÊ” iz Graca. Kao i svake godine uoËi BoæiÊa Gradskaglazba Opuzen odræala je prigodni BoæiÊni koncert. Tradicionalnim boæiÊ-no-novogodiπnjim koncertom Gradske glazbe “Klement ViskoviÊ” pod rav-nanjem prof. Zvonke KneæeviÊa zakljuËene su ProsinaËke sveËanosti u Me-tkoviÊu. U Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe u Mostaru istinskimglazbenim spektaklom obiljeæen je blagdan BoæiÊa. Teπko bi bilo nabrojatisve koji su nastupili za ovu prigodu. Izdvojio bih Katedralni oratorijski zborpod vodstvom maestra don Dragana FilipoviÊa, Komorni sastav Simfonijsk-og orkestra Mostar, Hrvatsku glazbu Mostar... GudaËki kvartet “Cadenza” izZagreba darivao je boæiÊnim koncertom brojne ©irokobrijeæane koji su seokupili u kinu “Borak”. VeÊ tradicionalno mladi broÊanski glazbenici u Ëitl-uËkom Domu kulture uoËi BoæiÊa prireuju koncert svim puËanima ËitluËkeopÊine. U novoj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu mnogobrojni Ljubu-πaci pjevali su i veselili se BoæiÊu zajedno s Ivanom MikuliÊem i raspjevanimzborovima. Harni TrebiæaÊani priredili su BoæiÊni koncert... Sve u svemu dil-jem cijele Doline boæiÊni blagdan se obiljeæio dostojanstveno za razliku odlaænog bljeπtavila uz neizostavnu pucnjavu i bljeskanje eksplozija prigodompremoπÊenja iz jednog orbitalnog kruga u drugi. Umjesto uobiËajene frazeo toboæe „Sretnoj Novoj godini” politiËari izrijekom obznaniπe (na vrijeme)teæinu 2010., kako bi se unaprijed ogradili od nemoÊi i moæebitnih novihporeza. Hrvatski Ëovjek u Dolini odavno je oguglao na ovakva upozorenja.Mnogo veÊe Êakule izaziva slana voda koja prodire sve uzvodnijeNeretvom, tako da ribari uloviπe u MetkoviÊu lignje i hobotnice. Sve se ËeπÊeu Neretvi pojavljuju grabljivice kojih nikada prije ne bi (lica i strijelka). Ulovjegulje se viπe nego prepolovio, a za Neretvane ribarstvo je jamstvo opstan-ka, tj. dopuna proraËunskog menija na obiteljskim stolovima. Kako li Êe tekbiti kad EU navali svoje zakone? Nepovjerljivo Êakulaju neretvanski ribari.

Prooπe izbori obiljeæeni πutnjom dotuËena naroda. Nikad se vladari nebojaπe naroda koji galami, meutim onaj koji muËi opasan je, neπto sprema.

27

Je li ova πutnja zatiπje pred buru? Zametnut ovom miπlju pustih noge da meponesu put Vidoπkog grada, danaπnjeg Stoca, a na poziv Petra MiliÊa Periπe,pjesnika, prijatelja i politiËara koji predstavlja svoju petu zbirku pjesama ugradu na Modroj rijeci. Devetnaesto je to predstavljanje ove zanimljive knji-ge znakovita naziva Otajstva slobode. ObiËavam kazati prijateljima s kojimaËesto obilazim razasuto kulturno naslijee stolaËke opÊine, kako nigdjenema takvih ljepota na tako malom prostoru. Tragovi su tu predaka od Ilira,Rimljana, Komena, Humljana, pa sve do danaπnje Hercegovine. Nigdje nitraga Bosne koju uporno æele smjestiti u ovu otvorenu knjigu pod nebom,u ovaj Boæji lapidarij. Na samom prilazu Stocu, prvo πto posjetitelja doËekanekropola je Radimlja. Meu mnogobrojnim kamenim grobovima istiËe sekameni kriæ koji nameÊe dvojbu - je li to kamen nalik Ëovjeku ili je to Ëov-jek nalik kamenu. On je ovdje domaÊin. Dok svi ostali πute, on progovara.Podignuta ruka πapuÊe dobrodoπlicu. GledajuÊi u njega nemoguÊe je ne sje-titi se Krista, progonitelja, Pilata, muke, boli. Kao da je predak htio ukame-niti prikrivenu bol podignutom rukom poruËujuÊi: „Dobrodoπao prijatelju,ne osvrÊi se na bol, bol je samo moja”. Kao da nije bio svjestan krvavih piro-va koje Êe prirediti toËno pred njegovim oËima partizansko-komunistiËkeruke. Kao da nije bio svjestan kako Êe zemlja oko njega i njegove braÊe bitizasijana hrvatskim tijelima, pretvoriti mu vjeËno prebivaliπte u masovnogrobiπte. Kao da nije bio svjestan kako Êu bol dijeliti s njim. Nisi li stajaopokraj ovih zaglednika u zvijezde obasjan mjeseËinom, ne umiπljaj da si ihvidio. A ako si pokraj njih stajao i mjeseËinom okupan progovorio, pjesni-kom si postao. Ako su ti ovdje pobijeni djedovi, kao meni, suzu ne moraπprizivati, ona teËe stalno. Zove se Vidoπtica. Otajstva slobode tiskana su unakladi DHK HB i Pokreta za kulturu i druπtvena pitanja “Ivan Pavao Veliki”.Uz Ëetiri nova ciklusa pjesama, knjiga sadræi i πesnaest ciklusa pjesama izËetiri ranije objavljene MiliÊeve stihozbirke, tako da se na jednom mjestusakupilo sve πto je pjesnik do sada tiskao. Uz pjesnikovu djecu, stihove jekazivala profesorica i glumica Tina »oviÊ iz Mostara koja je ujedno bila ivoditeljica programa. MiliÊeve stihove zorno je pribliæio brojnoj publici prof.dr. Miroslav Palameta. Pjesnik mi je obznanio kako planira Ëetrdeset pred-stavljanja svoje knjige πto je raritet u danaπnjem vremenu. Iz ovoga je iπËita-ti kako su na vidiku nove smjernice knjiæevnog djelovanja. NeobiËno ali uËi-nkovito, ustvrdih nakon zavrπena predstavljanja, vidjevπi na licima posjeti-

28

telja zadovoljstvo jer se napokon neπto kulturno zgodi i u njihovu ratom op-ustoπenom gradu koji nikako da stane na svoje noge. OstavljajuÊi iza sebeVidoπki, Vidoπtak, Vidovo polje, Vidoπticu, Daorson, Radimlju, Boljune, Ba-danj, kosti djedova... u mislima mi je odjekivao eho MiliÊevih stihova: Glavugore/ hrvatski jade/ Ëemerna si vremena/ dosegnuo...


29

Neretva kipi - kultura πkripiVodokrπte! Tri kralja s Istoka: Melkior s arapske, Gaπpar s perzijske iBaltazar s babilonske strane voeni zvijezdom novoroenoga kralja naj-prije dooπe do Herodovih dvora, potom do betlehemske πtalice. ZatjeËuDijete na slamnatoj posteljici. Klanjaju mu se i darivaju ga zlatom, tamja-nom i mirisavom pomasti. Nije li vidljiva krotkost kraljeva koji imadoπezemnog blaga u izobilju? Nisu li kraljevi novoroenom Djetetu, buduÊemkralju æidovskom, osim navedenih darova predali i krunu za vijeke vjeko-va? Danas na blagdan Sveta tri kralja u crkvu nosimo na blagoslov sol ivodu, temeljne æivotne tvari, kojima sami blagoslivljamo obitelji i obitel-jska dobra.

Tri kralja su mi podsjetnik na prerani odlazak knjiæevnika i prijatelja Dra-gana ©imoviÊa. Ove je godine treÊa obljetnica preseljenja u VjeËni domdragog nam hrvatskog knjiæevnika rodom iz Gabela Polja, kojemu, ne bezrazloga, posvetih zbirku pjesama Humljanke. Proπao je Dragan svoju kal-variju u ratom opkoljenom Sarajevu πto ostavi vidna traga i u njegovimknjiæevnim zapisima. Nakon izlaska iz Sarajeva skrasio se u Mostaru, gdjeje okupljao oko sebe sve one koji su pisali ili htjeli pisati. Otvorivπi antik-varijat ©krinju organizirao je u relativno malom prostoru mnoga kulturnazbivanja te ona ubrzo postade kultno mostarsko okupljaliπte, sve do Dra-ganove prerane smrti. Prve dvije godine okupljali smo se u znak sjeÊanjana ovog vrsnog knjiæevnika u njegovoj i naπoj ©krinji koju je vodila njego-va supruga Gordana. Kako nije uspijevala stizati na sve strane, kljuË u bra-vu je bio neminovnost, te smo ove godine ostali uskraÊeni za Draganovstanak. Valja oËekivati od kulturnih institucija brigu kako sjeÊanje na knjiæ-evnika ne bi zamrlo jer on to doista nije zasluæio.

Iz mnogobrojnih poslijeblagdanskih susreta izdvojio bih druæenje s Doma-gojem VidoviÊem, Neretvaninom po stasu, po glasu, a osobito po slavnu im-enu. Naπli smo se u hotelu Mogorjelo, uresu grada, bez kojega je nezamisli-va Ëapljinska razglednica. Ovom prigodom Domagoj mi je darivao knjiguDamoruov æivot glasovitog bengalskoga knjiæevnika Trailokyanatha Mu-khopadhyaya koju je preveo s esperanta na hrvatski jezik. »estitam!

»esto smo u djetinjstvu sestre i ja imali zadatak paziti mlijeko da ne poki-pi. Znali smo dobro, ako pokipi ostadosmo bez kajmaka. Uzalud Neretva-

30

ni ovih dana paze Neretvu da ne „pokipi”. Podrumi su poplivali, putevi supoplavljeni, „kipi li kipi”. Obilne oborine koje su se proteklih dana obru-πile na Dolinu podigle su razinu rijeke Neretve do kritiËne toËke. Potpo-mognuto je to i velikim vodama koje stiæu sa sjevera kao i velikom mors-kom plimom. Neretva se pretvori iz majke u maÊehu. Neki optuæuju glob-alno zatopljenje, neki hidrocentrale uzvodno da puπtaju previπe vode, ne-ki opet vlasti πto ne sagradiπe na vrijeme nasipe. Sve u svemu, Neretvaovih dana, dana velike vode, najviπe sliËi starom reπetu koje puπta na svestrane. Pravi povodanj. Valjda zato ovaj tjedan æitelji Doline ostadoπe zaki-nuti za kulturna zbivanja tj. Neretva Êe opravdati kulturna izbivanja. Kaoda je svima prekipjelo, kao da je svima dosta. Prekipjelo je i Neumljanima.Te tursko ratno brodovlje u zaljevu Neum-Klek, te muslimanska najavagraenja luke na hrvatskoj zemlji, te prodaja suvenira Neuma na kojimadominira dæamija, te najnoviji pokuπaj ukidanja Srednje πkole Neum kojaje izazvala veliko ogorËenje, kako samih graana Neuma, tako i vlasti.GradonaËelnik Neuma Æivko Matuπko odluËno poruËuje ministru prosvj-ete, znanosti, kulture i πporta HNÆ-a Esadu DæeliloviÊu: „Srednju πkolu uNeumu ne Êe nitko gasiti, jer bi to bila katastrofa za Neum. Ako su u pitan-ju financijski troπkovi, OpÊina Êe ih pokriti.” »ovjek se jednostavno najeæikad prepozna u danaπnjim nakanama one iste iz naπe teπke i krvave pro-πlosti. Mislim da je krajnje vrijeme za pokazivanje odluËnosti u zaπtiti svogaunutar BiH sve ËeπÊim nasrtljivcima poznatih aspiracija.

Iz letargije boæiÊno-novogodiπnjeg mira i spokoja, puËane cijele Doline pr-odrma donedavni glavni glumac Hrvatskog politiËkog kazaliπta. Joπ jedanput bijasmo svjedoci njegovih majstorskih zapleta. Uæivo prikazan istin-sko-dramaturπko-teatroloπki scenski dijalog s dodatnim nabojem gledebuduÊnosti Lijepe Naπe. Meutim, glavna scenska ideja kratko trajaπe.Rasplet bi brz i uËinkovit. Zapletnik okopni kao snijeg u proljeÊe. Svi sepitaju je li stvarno moguÊe da ga viπe ne Êe biti u politiËkom æivotu, da muje glas postao tako nejak?! Um mi zagolica jedna stara narodna Ëinilica:Ivina me potvorila majka/da sam Ivi Ëine uËinila./Nisam, majko, æiv mi Ivobio/ama mu ih mislim uËiniti/...


31

Globalno potopljenje iznjedri prvi klavir Hrvatske

Teπki tmasti oblaci zaklonili su obzorje ponad Doline. Neizbrojive vode-noge zmijulje puneÊi i najpliÊe kanale pretvarajuÊi cijelu Dolinu u jednoveliko jezero. ÆureÊi kao da je pobjegla iz zatvora, voda guta sve pred so-bom. Enormno velike koliËine vode padaju s neba. Zemlja se rastvorila,bljuje vodu iz sebe. Podiglo se i more. Zaobadala se sablast vodena. Plavinemilice. Glasaju se prestraπene uznemirene æivotinje, huka kotrljanja ivaljanja vode, zvukovlje vodenih crpki koje uzaludno pokuπavaju ispum-pati vodu iz potopljenih domova, dozivanje i vika Neretvana, potopljeniautomobili, poljoprivredni usjevi, ceste... Kataklizma! Vodena stihija jeparalizirala æivot u Dolini. Ali Neretvani ne gube nadu, nikada. Ostale suglave na ramenima. Jest da ih treba prehraniti u ovoj svekolikoj krizi, joπsad i ovi izbori. Zamijetno je kako su u Dolini prognoza i vodostaj zanim-ljiviji od samih izbora.

Kako je moj kandidat za predsjednika RH ispao veÊ u prvom krugu, a gra-anska duænost mi nalaæe glasovati, odluËih odnijeti svoj glas jednom oddvojice za kojega miπljah da je bliæi mojim æivotnim naËelima. Doslovce seprobijajuÊi kroz metkovske potopljene ulice, nosio sam svoj glas kaoπtafetu. Kad me ne dopade “Ëast” za vrijeme bivπe partizansko-komuni-stiËke dræavne tvorevine (nikad se ne vratila) nositi πtafetu, kako kazaπezbog grijeha djedova, Ëini mi se da me zapade modernizirana πtafeta, u ob-liku glasa kojega trebam predati. Zaokruæivπi desnom rukom jednog oddva lijeva, poæurih kuÊi istresti vodu iz lijeve i desne cipele. Ini i krπÊaniizabraπe predsjednika, agnostika kako sam kaæe. Pitam se πto je natjeralokrπÊane da biraju agnostika? „Za odgovor na to pitanje malo bi bila krimi-nalistiËka enciklopedija”, razmiπljam. Nakon πto proe trista godina otka-ko je Bartolomeo Cristofori konstruirao prvi klavir u Padovi, hrvatske Êegraane uz novoizabranog predsjednika-kompozitora uveseljavati i crve-na glazba skladana s PantovËaka. To je izabrao moj narod. Poπtujem. De-mokrat sam. Ali ako mi se glazba ne bude sviala, ne Êu je sluπati. I to jemoje demokratsko pravo. Poπto ne kriju svoju pomoÊ, Beograd i Rusi Srbi-ma u BiH, Turska i ostale islamske dræave muslimanima u BiH, ostaje namvidjeti hoÊe li novi hrvatski predsjednik preuzeti od pokojnog prvog hrvat-

32

skog predsjednika brigu o zaπtiti hrvatskog naroda u BiH.

U demokratskom ozraËju sjedinjenosti u Kiseljaku se sastaπe Ëelnici pethrvatskih politiËkih stranaka na poziv Ljiljane LovriÊ, predsjednice HSS-NHI. I zamislite!!! Nakon dvosatnog sastanka hrvatski politiËari su joπ i joπi joπ i joπ jednom zakljuËili kako Hrvati nisu jednakopravni u odnosu naostala dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. I joπ su zakljuËilikako Êe se sastajati svakog prvog ponedjeljka u mjesecu i zakljuËivati. Na-ma voda doπla do grla a oni iz udobnih kabineta u sluæbene limuzine, sruËka na domjenak, i na kraju mjeseca taj “krvavi rad” naplati “mizerijom”(prosjeËna godiπnja plaÊa obiËnog radnika). „Tjeπite, tjeπite moj narod,govori Bog vaπ. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ro-pstvo dokonËa, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvo-struko za sve grijehe svoje”. (Iz 40, 1-5)

Oooo, zamalo pa zaboravih kulturu! Nema je, valjda Êe isplivati kada sepovuku velike vode od »apljine, Gabele, MetkoviÊa, Opuzena do PloËa,ako je ne povuku sa sobom, jer veÊ je potonula do dna pa se nikad ne zna.Dok ovo piπem pod vruÊicom koju zaradih vjerojatno od vode koja mi seuli u lijevu cipelu, doznajem da voda uze svoj danak. Potopila je barkuzajedno s dva Kominjanina, ocem i sinom. Talijanski putopisac AlbertoFortis davno zapisa poslovicu koju je Ëuo boraveÊi u Dolini, Neretva odBoga prokleta!

I baπ sad mi je doπao Nikola, pjesnik od Spalata, koji najavljuje svoj dola-zak viπe od mjesec dana. Baπ sad kad me spopade ova vruÊina u hladnoÊi.Vjerni kroniËar svjetlosnih mijena s blokiÊem i olovkom u dæepu koji neu-morno gazi obalama Neretve i zapisuje vienja i Ëuenja na svoj osobitpjesniËki naËin. ViπiÊanin po roenju (opÊina »apljina), od glasovitog hrv-atskog roda MartiÊa sa Zelenikovca (prvo mjesto od Hutova prema Rav-nom) ne svrati u Dolinu a da se ne ispriËamo i ispjesmimo. Ni u jednimpjesniËkim oËima ne ugledah toliko sjete i pogleda uprtih u davno, usvoje, u hrvatsko. Preslikava se to svoje u zjenicama osvjetljeno spletovi-ma sunËevih zraka zarobljenih opaæanjem ovog pjesnika kojeg æivot nitimalo nije mazio. Mnoge sam sate probdio s Nikolom veÊinom sluπajuÊi, jerima se od koga, a ima se i πto Ëuti. Razveseli me vijest da mu se priprema-ju Izabrane pjesme. Ako se dobro sjeÊam, 1981. u Sarajevu su tiskane

33

Izabrane pjesme, Nikole MartiÊa, πto znaËi da je ovo novi i sveobuhvatnijiizbor jer je pjesnik puno toga objavio posljednjih tridesetak godina. Davne1972. u zbirci Sedmo godiπnje doba zapitaπe braÊa Nikolu: „Jesi li nas pro-slavio u svojim pjesmama? Nisi valjda zaboravio...Roen si u dimu k’o imi.” A Nikola, tada mladac, iskreno priznaje: „Joπ vas nisam proslavio...Spalio sam svoje traljave rukopise. PoËinjem ispoËetka! Ova zemlja i nebonad njom i zaviËajni govor upravljat Êe mojim buduÊim pjesmama. VeÊsam nauËio osluπkivati tihane napjeve iz davnine, drage priËe i pjesmenaπe junaËke. Vjerujte mi, braÊo moja.” Ako je i bilo nekih koji ne povje-rovaπe, ne sumnjam kako Êe ih drugi izbor pjesama razuvjeriti. Ja po-vjerovah!


34

Petre, pasi jaganjce i ovce moje Najprije se na svekolikoj hrvatskoj sceni pokuπala uprizoriti detumani-zacija no, naæalost redatelja, posjet bi preslab, te nakon zavrπene komedijereflektorska svjetla osvijetliπe osamljenu karikaturu vicomena. Potom uslije-di desanaderizacija, pa debandiÊizacija sve do najnovije dehercegovizacije.Boæe nas saËuvaj samo decroatizacije, gluho bilo. ILI - ILI ??? Jasorka je jasna!Ne igrate kako ja sviram, e pa traæite sebi sviraËa! Na pomolu je novi papir-nati egzodus. Na pomolu je novo uruπavanje (ne)moÊi hrvatske glasaËkemaπinerije u BiH. Muslimani zadovoljno trljaju ruke. Naime, veÊina graanas dvojnim prebivaliπtem su radnici privremeno zaposleni u Hrvatskoj, kojiÊe se vjerojatno opredijeliti za Hrvatsku, zbog oËuvanja radnih mjesta. ©to setiËe samih hrvatskih izbora ionako nisu mogli glasovati u BiH, nego ondjegdje su prijavljeni u RH. Meutim na izborima u BiH mogli su glasovati, tetako dati svoj glas za hrvatski narod. Odjavljivanjem iz BiH gube pravo gla-sa πto i te kako ide na ruku muslimanima koji dobivaju, uz postojeÊe preko-brojne glasove, dodatno poveÊanje postotka pri zapoπljavanju na bitnimmjestima. Ovim Ëinom dodatno je oteæan poloæaj Hrvata u BiH. Zbog raz-noraznih politika, veÊinom donesenih „na prvu”, sve je izglednije da bi jedi-ni autohtoni narod mogao postati nacionalna manjina u BiH. Valjda Êe namBog pomoÊi, jer On je jedini uz nas ostao. Ubrzo Êe poklade, maske su veÊu pripremi. Tko li Êe ove godine bit’ Marko?! Predmnijevam æenu!

Neretvani sioπe s katova. Vidaju zadobivene ozljede. Zbrajaju se πtete.Izranjanje kulturnih zbivanja podsjeti me na dubrovaËko Elafitsko otoËje. Uslanskom hotelu Admiral predstavljen je 10. broj Zbornika DubrovaËkogprimorja i otoka. IzdavaË Zbornika Kulturno prosvjetno druπtvo “Primorac”,obiljeæilo je ovom prigodom 25. obljetnicu djelovanja. Sadræaj Zbornika na-stavlja veÊ tradicionalnu ureivaËku orijentaciju raznolikoπÊu temaposveÊenih proπlosti, kulturi i knjiæevnosti DubrovaËkog primorja i otoka. UStaπevici, u sastavu crkve sv. Staπe otvorena je prva knjiænica koja broji viπeod 2800 naslova, od Ëega je tisuÊu knjiga darivao Grad PloËe. SveËano ot-vorenje knjiænice obogaÊeno je izloæbom slika akademskog slikaraBranislava DorotiÊa. I u galeriji GKS-a MetkoviÊ otvaranje je izloæba suvre-menog hrvatskog slikara i grafiËara Livnjaka, Ivice ©iπka a u organizacijiOgranka Matice hrvatske MetkoviÊ. Izloæba je nazvana Otvoreni prostor, a

35

otvorio ju je predsjednik ogranka MH Ante BreËiÊ. O petnaestak slika veÊegformata, raenih u tehnici akrila na platnu, govorio je likovni kritiËar MilanBeπliÊ. RijeË je o radovima nastalim od 2005. do 2009. Samo njemu svojstve-na, ©iπkova maπta oblikuje sadræaje geometrijski, preciznoπÊu arhitekta, aopet organski u jednu skladnu cjelinu. Izloæba radnog naziva Otvoreni pro-stor, na ponuenim platnima otvara moguÊnost osjeÊaja slutnje o besko-naËnosti prirode koja nas okruæuje, kao i o njenim preobraæenjima kojimbismo krunskim svjedocima ovih dana. Kip cara Vespazijana, koji je bio naposudbi u Rimu kao dio svjetske izloæbe organizirane u povodu 2000.roenja istoimenog cara, vraÊen je u Arheoloπki muzej Narona.

Nakon „debelog zimskog sna” probudi se kultura i u Mostaru. I to za jednuveËer dva kulturna zbivanja. Valjda je „æo” organizatorima da troπimo gori-vo, te vele „sve o jednom troπku”. Jednim udarcem dvije muhe. U Hrvats-kom domu hercega Stjepana KosaËe predstavljena je knjiga PriËe i legendeiz Hercegovine autora Grge MikuliÊa. Predstavljanje je upriliËeno u organi-zaciji DHK HB, a predsjednica Marina Kljajo-RadiÊ pozdravila je nazoËne(kojih bijaπe pozamaπan broj) osvrtom na MikuliÊevu knjigu. O ovoj zanim-ljivoj knjizi joπ su govorili fra Miljenko StojiÊ i Æeljko IvankoviÊ, a na krajupublici se obratio i sam autor. PredstavljaËi su izrijekom pohvalili nastojanjeautora da kroz priËe i legende prikaæe povijest ovoga kraja. Koliko je πirokdijapazon vremena ispisanih priËa dovoljno nam govore same teme kojeseæu od drevne Troje, pa prako Ilira i Rimljana do Dive GrabovËeve, Andriji-ce ©imiÊa, a knjiga zavrπava priËom o sestrama »uljak iz najnovijeg vreme-na. Nakon zavrπenog predstavljanja preselili smo se u UmjetniËku galerijukraljice Katarine KosaËe gdje se predstavio izloæbom slika Tomo Hrgota,Kakanjac koji æivi i u Osijeku. Hrgota je predao na uvid javnosti dvadesetakradova u raznim tehnikama, od crteæa, pastela do ulja na platnu. Lirski su tokrajolici puni poetiËnosti, kojima vlada carstvo svjetlosti. Zamjetan je skladrastvorenih boja, zelene i plave s dodatkom smee, πto se oËituje u sunËa-nim krajolicima, kako morskim, tako slavonskim, bosanskim te hercegovaË-kim. Nakon pogledanih izloæaka, posjetitelj Êe ustvrditi kako je Hrgota san-jar prirode, one iskonske, nenaruπene, u kojoj je Ëovjek dobrodoπao. I dokisprazni politiËari traæe svoje mjesto pod visokim suncem vlasti, i dok stari(eu)ropski diplomati odluËuju o otvaranju poglavlja dajuÊi na znanje tko sepita s neskrivenim teænjama za najljepπim biserom Europe, svi zaboravljaju

36

37

na koji je naËin taj isti biser saËuvan stoljeÊima zuluma i zala. SaËuvala ga jevjera pradjedova. GlaËala ga je rimokatoliËka Crkva, koja je temelj hrvatskedræavnosti. A taj temelj nikad nije bio jaËi. Dokaz tomu je i Mostar koji je ovihdana katoliËko srediπte Europe. Dræavni tajnik Svete Stolice, kardinalTarcisio Bertone u mostarskoj prvostolnici podijelio je biskupski red mons.Petru RajiËu, sveÊeniku Mostarsko-duvanjske biskupije, novoimenovanomnaslovnom nadbiskupu Sarsenteruma i apostolskom nunciju u Kuvajtu,Bahreinu i Kataru te apostolskom delegatu na Arapskom poluotoku. Mons.Petar RajiË rodom je iz Ëapljinskog naselja Doljani (pokraj MetkoviÊa), æupaDraËevo. Iako je roen u dalekoj Kanadi, gdje odoπe Petrovi roditelji zbogneslaganja s ondaπnjom vlaπÊu, Petar ne zaboravi svoga naroda i svogakraja. SveÊenik Petar RajiË se neπto manje od dvadest godina nalazi u sluæbidiplomacije Svete Stolice, a posljednjih godina bio je u osobnoj sluæbi PapeBenedikta XVI. Tko ne bi bio ponosan?! Biskup Petar RajiË, Neretvanin!


Zvuci s kamena modernijeg vremenaOd mnogobrojnih obilazaka u potrazi za kulturnim zbivanjima koje biljeæimoje pero, najudaljenije odrediπte gdje me noge odnesoπe (uz limenog lju-bimca peugeota) zasigurno je Posuπje. GradiÊ koji se razvio na sjeciπtu put-nih pravaca iz Hercegovine prema Bosni kao i prema Jadranskom moru.Bogat je to kraj, kako kulturnim znamenitostima, tako i brojnim velikanimakoji svoje niti utkaπe u hrvatsku povijest i kulturu. Spomenimo samo fraGrgu MartiÊa, pa fra Petra Bakulu, Vinka GrubiπiÊa... uz neizostavne mlaehrvatske osvjeπtenike koji nastavljaju promicati hrvatsku kulturu. Jedan iz tenovije plejade je i moj prijatelj, pjesnik, kulturni djelatnik Petar BeπliÊ koji jenesebiËni pomagatelj, promicatelj i nazoËitelj hrvatske kulture na πirem her-cegovaËkom prostoru. Kako nikada ne zaboravi moj broj, bilo da se odræa-va neka promocija ili izloæba, tako me i ovaj put poziva na predstavljanjeknjige o posuπkom radiju, na koje se rado odazvah.

PuæuÊi lagano kroz hercegovaËko srce, koje nekako malo sporije otkucavazbog nakupina vode koja se uhvatila oko njega sa svih strana, poæeljeh bitislikarom. Redom, jedno za drugim, niæu se potopljena polja, i da ne znamda prolazim kroz Hercegovinu pomislio bih da su to primorska mjestanaslonjena na sam rub mora, idealna za slikanje pejsaæa. U jedan kutak plat-na naslikao bih i komadiÊ svoje duπe, razdragane kad god se zaputimnazoËiti predstavljanju neËijeg mukotrpnog rada, kako bi kompozicija bilapotpuna. Ne znam kako bih zamijeπao boje na paleti, jer sunce koje bljeskapreko vodenih povrπina pretaËe se u tisuÊu boja i bezbroj nijansi kojima mojpeugeot i ja bivamo na trenutke pozlaÊeni, a na trenutke kao da smo netomzaπli u samu dugu. Nad Posuπjem dominira crkva Bezgrjeπnog zaËeÊa s jed-nim od najljepπih zvonika u Hercegovini. SveËano predstavljanje knjigeOvdje Radio Posuπje - 25 godina s vama u eteru, kao i proslava 25.godiπnjice Radija Posuπje upriliËeno je u salonu SteviÊ. Ravnatelj Radija Po-suπje, Ljubo KovaË urednik je i zbornika. Veliku je ulogu odradio posuπkiradio koji je izrastao iz folklorne smotre Zvuci s kamena. Bio je tu kada jebilo najteæe, prvi je u Domovinskom ratu probio srboËetniËku blokadu izaz-vanu ruπenjem hrvatskih radijskih i TV odaπiljaËa, svojim je informacijamabraniteljima i izbjeglicama æivot znaËio, bio je i te kako nazoËan kada sestvarala hrvatska sloboda. Zaista, hvalevrijedna monografija o posuπkom

38

radijskom Ëudu. Voeni miπlju, πto se ne zapiπene ostaje, a πto se zapiπe -ostaje zauvijek, vrijedni Posuπaci na Ëelu s Ljubom KovaËem zasluæuju sveËestitke.

Zapaæanje sa æeljama o izloæbenoj uspjeπnosti zasluæuje i VinkovËankaJelena –urkoviÊ, studentica 5. godine slikarstva na Akademiji likovnih umje-tnosti ©iroki Brijeg koja je izloæila svoje radove u dubrovaËkoj Caffe Galeriji,u izloæbenom ciklusu Mladi za mlade. Pred ovom mladom slikaricom, izra-zito jakog kolorita, kojim dominiraju æuta i crvena boja, smijeπi se lijepabuduÊnost, naravno uz kontinuiran rad i usavrπavanje. Povoda za hvalu ima.Idealan sklad klasiËne glazbe i sakralnog prostora posjetitelji su doæivjeli ukapeli crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru. U organizaciji Hrvatskog kulturnogdruπtva “Napredak” - glavna podruænica Mostar, u suradnji s franjevaËkimsamostanom u Mostaru, organizirali su prvi koncert klasiËne glazbe novoo-snovanog Trija “Pons”. »lanovi Trija “Pons” predstavili su se publici djelimaVivaldija, Corellija, Pachelbela i Piazzolle.

Odgovore iz BiH povodom najnovijih poteza Stipana i Jadranke nije treba-lo dugo Ëekati. Najprije su napadnuti hrvatski povratnici u opÊini Derventa.Uniπtena imovina bez ikakvih otuivanja jasna je poruka. Potom je oπteÊenaploËa s nazivom rimokatoliËke æupe na zgradi Hrvatskog doma „Petar Ajva-zoviÊ” u Doboju, πto takoer poruËuje kako su Hrvati nepoæeljni. »ini se ka-ko nacionalna nesnoπljivost raste te se ratna sjekira polako otkopava, kaza-li bi Indijanci, a ni ovi nisu daleko. Po kome Êe nego po Hrvatima BiH?! Sti-pan lane, Hrvati BiH se dræe za kiËmu, a on se smijeπi. SreÊa Boæja pa se prijene sjeti, izmeu ostalih, i ovih igrarija bez granica. Nije dugo trebalo ni na-πoj muslimanskoj braÊi (ako nikako, a ono bar po krvi) za izricanjem zahva-le „ËeliËnoj lady”, kako je nazvaπe. Pohvala stiæe iz Tuzle u zvanju „LiËnostgodine zapadnog Balkana” od urednice Tuzlanskog lista, za koji prvi putËuh prigodom Jadrankine inauguracije. InaËe, Tuzlanskom listu je jako staloda se Hrvatska oËisti od korupcije, da Hrvatska ojaËa pravosue, da presjeËesve puteve droga koji vode iz BiH, da Hrvatska nesmetano gradi Peljeπkimost, ili je u pitanju neπto drugo... PoznavajuÊi dobro teritorijalne aspiracije zaovladavanjem Neumskim akvatorijem (a i πire) braÊe po krvi, za popunjavan-je mozaika kamenËiÊima po davno napravljenoj skici, svaki ponuenikamenËiÊ dobro doe, pogotovo ako je od murana, sjajan, bljeπtav, idealno se

39

uklapa da malo razbije juæno kameno sivilo, a πto je vaænije, bez vize takve jeteπko nabaviti. Ostadoπe i HDZ-ovci kratkih rukava, kao Ive na grobju. Poku-πavam zamisliti Peπordu kako dolazi preuzeti nagradu, prolazi pokraj mene ine javlja mi se, sjeda do Predragoga i veËeraju skupa. Ne ide! Ne mogu to upri-zoriti ni s najboljom stvaralaËkom voljom! To je razlika izmeu hrvatskih poli-tiËara i hrvatskih knjiæevnika. Dok je kod politiËara SVE moguÊe, dotle je kodknjiæevnika SVE nemoguÊe. Nadam se da je ovo samo Jadrankin pritisak kujedinjenju Hrvata BiH, inaËe ode mast u propast... ne Êemo imati s Ëim tep-siju podmazat... za pitu!

(Hrvatsko slovo, 5. veljaËe 2010.)

40

Zaπto nam to raditeVeljaËa-premetaËa. Brza izmjena vremena kao kod naπih rukometaπa kadzabiju, jedni æure na klupu - drugi s klupe u obranu. Smjenjuju se tjeskobe,radosti, tuge, dobro znana lica, sve viπe nalik Divljem zapadu, satkane vijestiod tjeralica. Tjeskobno izgledaju, ta turobna pohotna lica, Ëitam s njih æelju zadrugim obliËjima, poklade i jesu dobra prigodnica.

Zaπto nam to radite? Spazih zanimljiv upit u izlogu Gradske knjiænice Metko-viÊ! Oko samog natpisa po cijelom plakatu nakazno parkirani automobili ponogostupima, pjeπaËkim prijelazima, i gdje sve ne... Zagolica me ovaj, na prvidojam, jednostavan upit. Mogao bi se postavljati do besvijesti i politiËarima, ilopovima, i istoËnim i zapadnim i sjevernim susjedima, i (Eu)ropskoj uniji, itako u nedogled, do nigdine. A iz nigdine i nedogleda, nema ni ogleda.

Kad se oglasi induktorski telefon kojim prometnik vlakova kolodvora Metko-viÊ izvjeπÊuje sljedeÊe kolodvore sve do PloËa o bitnim izmjenama u prome-tu, te zvonki glas kolege Vinka najavljuje kaπnjenje meunarodnog putniËkogbrzog vlaka br. 397. Zagreb - PloËe, mi koji se javimo uglas zapitamo:„Koliko?” Vjerojatno ste pomislili minuta! Ne! Pitamo, koliko su veËeras ukra-li kontaktne mreæe poviπe Mostara? NoÊni skupljaËi sekundarnih sirovinaredovito odaberu odreenu trasu, pokidaju mreæu, odnesu na otpad i napla-te. »im doznadoh da je otpilan kip Ivana Krstitelja, koji je bio postavljen naBezdanu, vrelu rijeke Jasenice, a koji je za mjeπtane mostarskog naselja RodoËizradio Petar DoliÊ, pomislih na novopeËene noÊne skupljaËe. I ne prevarihse! Harna policija uhvati jednog Mostarca (sluËajno musliman) i dvojicu StoËa-na (sluËajno muslimani), koji su kip od dva metra i 105 kg isjekli na komadei prodali otkupljivaËu sekundarnih sirovina iz Stoca (sluËajno musliman), kojiposjeduje divlje odlagaliπte (sluËajno neprijavljeno). OkarakterizirajuÊi ovonoÊno kulturno djelo koristoljubljem, tuæiteljica HNÆ pustila je ove kulturnedjelatnike! Zaπto nam to radite? Ne izlazi mi iz glave metkovaËki upit!

Po uzoru na hrvatske NoÊi otvorenih muzeja, FranjevaËki muzej i Galerija“Gorica” Livno organizirali su u novoj zgradi muzeja NoÊ muzeja u Livnu. Po-sjetiteljima je ponuena akcijska prodaja muzejskih publikacija i projekcija fil-mova. HercegovaËka franjevaËka provincija i FranjevaËka knjiænica uz suna-kladniπtvo FranjevaËkog samostana Tomislavgrad i Naπih ognjiπta, objavili suzbornik radova Fra Mijo »uiÊ - graditelj i uznik, u prigodi 50. obljetnice smrti

41

(1959.-2009.). U zborniku su objavljeni radovi sa znanstvenog simpozijaodræanog u Tomislavgradu 4. srpnja 2009. Ovih dana proËelje ploËanske no-voizgraene crkve Kraljice neba i zemlje ukrasi reljef Gospina krunjenja, kojiu segetskom kamenu isklesa Ivan PaviÊ u klesarskoj radionici Forma u Omiπu.Skicu za reljef je napravio ploËanski umjetnik Jure Jovica, po zamisli don PetraMikiÊa, ploËanskog æupnika. Donator ovoga prekrasnog umjetniËkog djela jezagrebaËki fotograf Ivica Badrov. BriπuÊi suze radosnice, don Petar poruËujekako je u planu postavljanje joπ dva reljefa, s lijeve i s desne strane ulaza ucrkvu. Jedan Êe predstavljati Prikazanje Isusa u hramu, a drugi Odlazak obi-telji u crkvu. A cijela neretvanska obitelj pohrlila je na Festu sv. Vlaha, na „Dank’i dohodi jednom nami na godiπte”. DubrovaËki slikar Ivo GrbiÊ postavio jena Kandeloru izloæbu slika Svetom Vlahu u Ëast na zidove palaËe u Ulici odpuËa i u Ulici πirokoj. Puπtanje bijelih golubica i podizanje sveËeva barjaka naOrlandov stup ispred crkve sv. Vlaha oznaËilo je poËetak Feste u kruni hrvat-skih gradova. Okupljeni gradski barjaci ispred crkve sv. Vlaha krenuπe naPloËe i Pile gdje se sastadoπe s barjacima s istoËnog i zapadnog dijela grada,kako bi se poklonili ispred crkve nebeskog zaπtitnika koji se u Gradu πtuje joπod davne 972. Potom uslijedi sv. misa. Nakon mise ulicom krenu procesija,odajuÊi tako naklonost parcu i zaπtitniku koji viπe od tisuÊljeÊa Ëuva svoj Grad.U ime sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovao se novac s njegovim likom, podnjegovim znakom plovili su dubrovaËki brodovi svim svjetskim morima, anjegov kip joπ i danas bdije nad zidinama Grada promatrajuÊi svakog putni-ka, namjernika, koji dolazi pokloniti se ovom jedinstvenom kamenom biseruu Europi. ©to bi dali neki iz (Eu)ropske unije da je njihov? Uzidaπe svoja imenau zidine njegove mnogi hrvatski velikani, i CrijeviÊ i DræiÊ i MenËetiÊ i GunduliÊi BoπkoviÊ i DragiπiÊ... DubrovËani su posjedovali ljekarnu 1318. koja po staro-sti bi treÊa u Europi. U socijalnom pogledu bijahu uzorom mnogim (Eu)rops-kim dræavama, izgradivπi 1321. Dom za nezakonitu djecu, pa 1347. Dom za sta-rce, pa 1436. imadoπe uzornu kanalizaciju i opskrbu vodom, pa 1416. doneso-πe Zakon o zabrani trgovine robljem, i sve to prije otkriÊa Amerike, od Ëijih gr-aana ovih dana dopiru jako ruæne vijesti vezane za djeËicu s Haitija. Uz dobr-odoπli obredni blagoslov i grliËanja s porukom dubrovaËkih sveÊenika „Nekavas Bog oslobodi bolesti grla uz zagovor sv. Vlaha”, zazvati je i (ne)znane rijeËioprosta noÊnim kulturnim djelatnicima, (Eu)ropskim politiËarima, ameriËkimtrgovcima i svima od prljave rabote: „Boæe, oprosti im jer (ne) znaju πto Ëine”!


42

©irokobrijeπki tropletZamislite selo, gdje su glazba i zabava zabranjeni, gdje je dopuπteno druæ-enje samo s istomiπljenicima, gdje ne vrijede zakoni dræave unutar koje senalazi selo, gdje su svi naoruæani do zuba, gdje djeca uËe πkolu po nastav-nom planu i programu Jordana, gdje su æene pokrivene i potlaËene muπkar-cima te nemaju kontakt s vanjskim svijetom, gdje novinarima nije dopuπtenulaz u selo, a da ne govorimo o snimanju i fotografiranju, gdje su na veÊinikuÊa izvjeπene crne islamske zastave, gdje i policiji ne bi dopuπten ulaz, svedo prije neki dan!!! Gornja MaoËa!!! BiH!!! Selo ima svoje zakone i svoje gra-nice. Financira se iz Saudijske Arabije i Jordana. Od toga novca, u selu jenapravljena i dæamija koja nije pod ingerencijom Islamske zajednice BiH (zajavnost). Svi putokazi koji vode prema selu su na arapskom jeziku. Kadpogledate mjeπtane sela, dobrim dijelom pridoπlice iz islamskih zemalja,sretno oæenjeni djevojkama iz BiH te njihove istomiπljenike podrijetlom izBiH, u prvi tren pomislite kako su pred vama Billy Gibbons, Dusty Hill iFrank Beard, glasoviti rokeri iz glazbene skupine ZZ TOP, i osjeÊate simpa-tiËnost prema njihovim bradama. Meutim, kada vidite koliko ih je, kad sesjetite kako je glazba tu zabranjena, lagana jeza krene vam uz kraljeænicu.Vehabije!!! Iz (Eu)ropskog parlamenta oglasila se Doris Pack: „Fundamenta-listi, to je zapravo ono πto vehabije jesu u Bosni i Hercegovini, moraju biti shv-aÊeni ozbiljno!” Ma ne, draga Doris, moæda su oni samo rokeri koji se furajuna ZZ TOP-ovce. Kako je veljaËa u tijeku, vjerojatno vas ovaj uvod podsjeÊana maπkare. I jesu maπkare, samo ove traju veÊ dvadesetak godina i zovu seBosanski karnevo. Ove maπkare uzeπe kljuËeve dræave BiH kad su formiraleodred El Mudæahid i ne vraÊaju. Eto, u toj zemlji æive i Hrvati, πjor Stipane (Bo-gu hvala pa ode). Da ste kojim sluËajem Ëitali povode Urote zrinsko-fran-kopanske, vjerojatno biste naπli naËina...

A iz te i takve zemlje, gdje æive i Hrvati koji nikako da progledaju, voenipolitiËarima (biznismenima) zaslijepljenima sitnim osobnim interesima, vija-ju i vjetrovi nade. Jedan od tih vjetrova je kultura koju puπu hrvatski kultur-ni zanesenjaci i ini noÊni kulturni skupljaËi. Najprije je Ëetvorka iz Konjicaotuila 48 mesinganih alki s katoliËkog groblja u Konjicu. Potom su noÊnikulturni djelatnici otuili transformatore s trafostanica u »apljini i Mostaru.Bakar kao sirovina, prema svemu sudeÊi, dosta je traæen izloæbeni eksponat

43

kojemu se ne moæe odoljeti. Zlu se valja nadati, a dobru ako Bog da. A dadeBog. U franjevaËkoj galeriji na ©irokom Brijegu predstavljena je glazbeno-likovna mapa Misa uraena po motivima puËkog i glagoljaπkog pjevanja.Zasluæni vrijednici za nastanak ovog jedinstvenog duhovnog glazbeno-liko-vnog djela su prof. Æivko KljuËe i ak. sl. Silva RadiÊ-MarkotiÊ. Ova iznimnovrijedna mapa, objavljena je u nakladi Matice hrvatske, ogranak ©irokiBrijeg. Predgovor za popratni katalog potpisao je fra Vendelin KaraËiÊ, a priotvorenju izloæbe naglasio je: „U izvjesnom smislu i ovo je aleja glagoljaπana potezu Opuzen-Makarska i Mostar-©iroki Brijeg. Hvala na mapi maestruKljuËi i slikarici Silvi RadiÊ-MarkotiÊ.” Otajstva slobode Petra MiliÊa Periπedoæivjeπe i dvadeseto predstavljanje u organizaciji Fakulteta druπtvenih zna-nosti dr. Milenka BrkiÊa u BijakoviÊima (Meugorje). O knjizi su govoriliKreπimir ©ego, Marko Antonio BrkiÊ, Emil KaramatiÊ i Tina Laco. U crkvi sv.Ivana Krstitelja u Mostaru misom godiπnjicom obiljeæismo sjeÊanje na knjiæ-evnika Dragana ©imoviÊa, rodom iz Gabela Polja. Doznasmo od njegovesupruge Gordane kako Êe se i ove godine odræati Draganov stanak, treÊi poredu i svima bi drago. Ove godine trostruko viπe MetkovËana posjeti Arheo-loπki muzej Narona u NoÊi muzeja. Na ponudi su bila jela i piÊa pripravlje-na po rimskoj recepturi uz neizostavne suvenire, kopije rimskog nakita, kojisu mnoge posjetiteljice i probale. Predstava pod nazivom Lutkarski showizvedena je u Osnovnoj πkoli don Mihovila PavlinoviÊa u MetkoviÊu, a pri-redila ju je Lutkarska udruga Mutogras iz Podstrane kod Splita. Predstava jehumanitarna, za pomoÊ ærtvama potresom pogoenog Haitija.

Finuli su Jadre bali! Karnevo je iza nas (ovaj naπ). Ne znan di gonin. Tamanse bija navika sidit na dvi stole. Evo, odjavija bi se ja, πto Êu s dicon, mojinmalin gosparima. Ne bjeπe me gonit da skaËen po ‘noj mojoj kukavici. I ‘nidon Anto! Te bi’Êe ‘vako, te bi’Êe ‘nako. A taman san bija zasnova malovirme, ha, dva’estak judi, kad donese ‘ni zakon Raspusno pismo. S neba pau rebra. ©to Êu ja, izabra san biti bili udovac. Ja u Rvacku, æena u Ercegovinu.Nije bez neke. Samo me straj da ne bude ‘na latinska: Razvrlji pa priËvrlji(divide et impera). A i ‘ni Stipan, nije on o’ male πale zaneobrijanio. A mi,kako nan god Bog da, mi Êemo isto pivat: „‘ko se boji ZZ TOP-ovaca joπ, triza groπ, tri za groπ”!


44

(Ne)kultura nas udaljuje od politike»apljinci sa’raniπe Stipana! Dostojanstveno! Konjskim brokvama su mu zak-ucali kaπetu. Nije vragu virovat. Sujmam kako Êe odi nadostavit karijeru. Biviπe judi neg’ da je zaoprave. Dobija je i poËasni plotun, iako se nisan nada’.Jadna ti majka. ©to (ne)Ëovik triba uËinit svom narodu pa da ga zapalu,nemoli sa’rane?! Govoru u novinan ako bidne dosta stranskije judi, nijedobar (ne)Ëovik. A, bi, bi. Bija je unaj Dodik, i unaj TadiÊ, i sin ∆iro je bija(akoprem ga i zapaliπe), i uni Inglezi, sva sila pogana svita iz (EU)ropske. Neznan triba li zbrajat ovize iz Saraja, on in je bija poËasan. Zaobilazija je oko∆apline deset godina k’o maËak oko vruÊe kaπe, al’ doe maca na vratanca.ReËe uni πto je pripalija:”Dosta si nam ljuta jada zada!”. Joπ je doda: “Nek’poËiva Stipan u paklu, poËinu’ Êemo i mi brez njeg odi na zemji!” Ne znanni ja muËat, odma’ sve izlajem. A πto Êu kad san vidija. Nije ti ga ovo biloposkriveËke, k’o neki πto se krste i krizmaju, nego usrid bila dana. Vidila jecila Dolina. A jesan guπta!!!

Ovo je prvi put kako pohodim maπkare da Marko Krnjeval nije centar zbi-vanja. Sva nakaznost mirotvorca bratstva i jedinstva bi u drugom planu. Do-sjetljivi GrabovËani preduhitriπe TrebiæaÊane. Sve su oËi bile uprte u Stipa-nov lijes. Valjda je na vagi opaËine pretegnuo Stipanov teg. Iako je iskoËiou prvi plan, Stipan ipak ∆iru ne spasi lomaËe. Ja mislim da mu se neprekid-no πtucalo ovih dana. NaËas su nam krinke i krabulje izmijenile æivot. Za-mijenismo tjeskobu veseloπÊu. Ali prije ‘vamo nego tamo. VraÊaj se u svojuobrazinu. Narod je pokazao gdje ga boli, ali tko viπe pita narod. Obredompepeljanja zaosmo u Ëasni post. U proËiπÊenje. U Ëetrdesetnicu. Svatko jeza sebe izabrao odricanje. OËekivano, neki su se u Dolini odrekli kulture(veÊina politiËara), jer je najveÊa pokora odreÊi se onoga πto najviπe voliπ. Aoni bez nje ne mogu. Otuæno je zatiranje HRTV Mostar. Ovo im je prigodada ga dokusure. Zaposlenici, trenutno u generalnom πtrajku, prikupljajupotpise potpore. Iako sam potpisao, bojim se da je uzalud, ne pije vode.Æilavi su ovi pokornici. Izdræat Êe cijelu Ëetrdesetnicu. Dokle nas dovedoπepolitiËari?! Jednostavno se zapitam, ima li smisla da Hrvati izau na izbore?!Æeljko KomπiÊ najozbiljnije razmiπlja o ponovnoj kandidaturi za hrvatskogËlana Predsjedniπtva BiH. Izabrat’ Êe ga muslimani. Ipak, jedna svijetla toËki-ca pomalja se u vidu ujedinjenja. Trojici stranaËkih Ëelnika kao da je Bog os-

45

vijetlio put. Predsjednici (kako gordo zvuËi), HSP-a Zvonko JuriπiÊ, HNZ-aMiljenko BrkiÊ i Hrvatskog zajedniπtva Petar MiliÊ Periπa, ujedinjuju se! Prvikorak k ukidanju uvelike rascjepkane hrvatske politiËke scene je uËinjen.Nadajmo se da nije stvaranje joπ jednog tvrdog hrvatskog bloka, onda smobogini. Zvat Êe se Hrvatske stranke prava.

U Mostaru je misnim slavljem obiljeæena 65. godiπnjica ubojstva sedmoricemostarskih franjevaca u crkvi sv. Petra i Pavla. UhiÊeni su 14. veljaËe 1945.od osloboditelja (zloËinaca) Mostara, muËeni, ubijeni, a potom su im tijelabaËena u Neretvu. SimboliËno su obiljeæili ovaj dan i osloboditelji koji slaveDan osloboenja Mostara i pobjede nad faπizmom. Skinuti su lanci (na dan)s vrata Narodnog pozoriπta Mostar i odigrana je besplatna predstava simbo-liËna naziva Mostarska djelidba. A koliko smo svjetlosnih godina udaljeni odosloboditelja najbolje se ogleda u jednom mostarskom liskaluku: “Nami jejedino zajedniÊko, vremenska prognoza.” Kako se ne bi zaboravila 160.obljetnica roenja fra Anela NuiÊa, pisca glasovitog molitvenika, koji je dosada doæivio dvadeset i dva izdanja, obiljeæena je knjigom Fra Aneo NuiÊ -æivot i djelo. Tiskana je u nakladniËkom nizu RECIPE, FranjevaËke knjiæniceMostar. Predstavljanje knjige je odræano nakon sluæenog misnog slavlja zaubijene franjevce, u crkvenoj kripti podno zvonika. Nakon poziva prijateljaiz Ljubuπkog Eduarda Dæaje (broj jedan u trgovini umjetninama), koji menikad ne zaboravi πto god da se kulturno zamijesi, nazoËio sam zanimljivojizloæbi u Caffe galeriji Kerametal (benzinska crpka). Druga samostalna izloæ-ba ljubuπkog slikara Zlatana Lukende impresionirala me je brojem posjeti-telja. Takvu guævu i pomamu ne doæivjeh ni u veÊim umjetniËkim srediπtimani na izloæbama poznatijih umjetniËkih imena. Doslovno se stajalo na jednojnozi. Izloæbu je popratio bogato opremljen katalog s uvodom likovnog kri-tiËara Ivana Vukoje, koji je zapoËeo tekst starom izrekom: „Grad ne Ëinezidovi, nego ljudi.” Ne dvojim, vrijedni su Ljubuπaci ovih dana. U organiza-ciji Udruge Vojvoda don Ivan MusiÊ, a u uz proslavu Dana opÊine Ljubuπkiu Gradskoj vijeÊnici predstavljen je zbornik radova znanstvenog skupaUloga Hrvata u HercegovaËkom ustanku (1875.-1878.). Zbornik je sastavljenod 14 radova sa znanstvenog skupa odræanog 12. prosinca 2008. uLjubuπkom. Uz glavnog urednika Duπana Musu, o zborniku su govorili iÆeljko Raguæ i mr. Radoslav Dodig. Ni Matica hrvatska Stolac se ne predaje.Predsjednik ogranka MH Stolac dr. Mladen BoπkoviÊ uruËio mi je netom

46

tiskanu zbirku pjesama Niπta u zvijezdama, autora SreÊka MarijanoviÊa.TreÊa zbirka pjesama vrsnog stolaËkog pjesnika odaje prepoznatljiv stil ukojoj pjesnik nastavlja svoj slijed pisanja. Pisac proslova Marko AntonioBrkiÊ kaæe za pjesnika: „SreÊko ima oËi duπe za ljepotu ideje, i πto je joπ vaæ-nije - ideju ljepote.” Poæelimo dobrodoπlicu SreÊkovom knjiæevnom uratkui uz njegove stihove iz pjesme Moja zemlja: „...tvrdoglavi marπ/ kamena i vri-jeska/ koji se valja/ prema moru...”, zaæelimo da se novi stihovi zavaljaju naradost hrvatskom rodu. A iz Zagreba dovalja se u Dolinu Hrvatski neretvan-ski zbornik 2. Kao da mu gode ove recesijske mjere, sav se udebelio, usalio,zastomaËio. Stalno ga netko mora pridræavati rukama. I Stipe je bio namukama, dok je ovo sve urikt’o Domagojevim potkama (nadam se kako miostali zasluænici ne Êe zamjeriti na πali). Kako god to zbombali (Bog im pla-tio) Dolina se ima Ëime podiËit. Uz 11 urednika, viπe od 50 suradnika, viπeje nego obeÊavajuÊe!


47

Bakanalije rijeËi u KosaËiStojim ispred kioska. »udim se. Kultura na svim naslovnicama dnevnih tis-kovina. Odabrah Kulturni svijet. ZaËudo, listam dnevnu tiskovinu sprijeda.Ni traga politici! Ovo sam Ëudo priæeljkivao cijeli æivot. Meπtri od kulturepreuzeli su stvar u svoje ruke. »udo nevieno. Tek negdje pred sam krajlistanja, dvostraniËno marginalno izvjeπÊe o politici. GrËevito obraÊanjestranaËkih Ëelnika kulturnjacima na vlasti, kako se ne bi smio ugasiti naju-nosniji biznis na ovim prostorima, politiËke naftne buπotine. Zaklopih Ëa-sopis, ne æeleÊi gledati ni to dvostraniËno ruglo, kad me prenu Maranin pr-eplaπen glas „Dragi Ljubo!” propraÊen treπnjom iz dubine zemljine utrobe.Potres! Trese se zemlja! I ne tresla se! Pogledam na sat, 3:30. Epicentar ne-gdje oko Ljubuπkog, doznajem ujutro. Bilo je blizu. Padaju mi na pametpametne glave koje tvrde kako goleme koliËine vode koje se istresoπe naDolinu nemaju veze s treπnjom tla. OkaËite to maËku za rep, koji se uku-tuleæio od kiπe, usprkos poodmakloj veljaËi. Neπto razmiπljam, moæda je ibolje da pomalo treska, nego da zaljulja oko Uskrsa, kao ono jedne godi-ne.

Ponad samoga epicentra, s tvrde zemljine kore, s joπ tvre HumaËkeploËe, dobih novi 42. zbornik, Krπni zaviËaj, od fra Æarka IliÊa. Na naslov-nici kriæ na brdu Hum iznad Mostara, koji bijaπe metom vehabija, po priz-nanju mostarskog vehabije Elviza AliËiÊa, kojemu bijaπe ponueno 9 000maraka da ga minira. Zbornik Krπni zaviËaj izlazi kontinuirano od 1968.kao godiπnjak. U uvodniku fra Æarko je zapisao: „Zahvalni smo Bogu, πtosmo doËekali objavljivanje i 42. Krπnog zaviËaja! On je plod srca i umanaπih suradnika, ali isto tako redovitih Ëitatelja, pretplatnika i povjerenika.Svi ga oni na svoj naËin stvaraju i uzdræavaju.” Dobro Êe doÊi ova navalazbornika za kraÊenje kiπnih dana koji ne jenjavaju. Zaoputile se kiπe, nepuπtaju. Nikako se uvremenit’. Glibavica na svakom koraku, prava zlogo-dina. Nekad su se dani od sv. Grgura do sv. Benedikta (od 12. do 21. oæuj-ka) zvali zlogodnjaci, zbog uglavnom loπeg vremena. Ali, sve se mijenja patako i vrijeme. Ove zime sunce zaista πkrtari. Nedostaje mi njegov zlatno-æuti smijeh razasut Dolinom. Nakupnine teπkih tamnih oblaka vise ponadglava kao uteg.

Ne mogu se sjetiti kad sam krenuo prema Mostaru, a da mi pred oËima

48

nisu mlatili brisaËi. Tako bi i ovaj put kad se zaputih s prijateljem Stanisla-vom na knjiæevnu veËer u Galeriju kraljice Katarine KosaËe, posveÊenuknjiæevniku Draganu ©imoviÊu. Udugoteæile blaæene kapi rosulje, ukiπilo.Em mrak, em mokar put, em lokve na putu, a vruÊoæeljnost vuËe stiÊi navrijeme. Moraπ napregnuti sva osjetila krivudavim hercegovaËkim putovi-ma. Mi, Draganovi prijatelji, veÊ smo poËeli gubiti nadu o obiljeæavanjuDraganova stanka, kako smo ga nazvali, kad priskoËi Hrvatsko kulturnodruπtvo “Napredak”, Glavna podruænica Mostar. I ne samo priskoËi, negoorganizira prekrasnu knjiæevnu veËer, na Ëemu smo im svi zahvalni.Dopade me Ëast prvoga sjetiti se pokojnog prijatelja. Potom je DraganMarijanoviÊ, u sebi svojstvenom stilu bacio dvije-tri, koje razveseliπe svenazoËne. Nakon njegova obraÊanja okupljenima (kojih bijaπe lijep broj,iako su nedostajali neki koji su morali biti), uslijedilo je predstavljanje dvijenove knjige u izdanju HKD Napredak Sarajevo i HKD Napredak-Zagreb,Zagreb: Tebi, zbirka pjesama Vesne HlavaËek, i Jazz roman, roman prvije-nac, mr. Krunoslava ©etke. O zbirci pjesama Tebi govorio je Zdravko Kor-diÊ, a Jazz roman predstavio je prof. dr. Antun LuËiÊ. Stihove i ulomke sukazivali Maja LasiÊ, Nela TomiÊ i Miro Barnjak, a veËer je glazbeno ople-menio Ferdinand Zovko. Bilo je to jedno prelijepo, neuobiËajeno, gotovodvosatno knjiæevno druæenje. Uz Ëaπicu razgovora, nakon predstavljanja,Kruno mi je uruËio Napretkov Hrvatski narodni godiπnjak 2010. kojemu jeon glavni i odgovorni urednik. »estitam Kruno! Iz Mostara pustih se k’oriba niz vodu pa u MetkoviÊ. U Gradskom kulturnom srediπtu predstavlje-na je knjiga razglednica Franza Ferdinanda, u organizaciji Matice hrvatske,ogranak MetkoviÊ. Zastupljene fotografije s razglednica tiskane u knjizi,snimio je u lipnju 1914. metkovaËki lokalni trgovac i fotograf Jure Nikolac.Kronoloπki prikazuju dolazak austrougarskog prijestolonasljednika FranzaFerdinanda brodom u luku MetkoviÊ, te ispraÊaj s metkovaËkog æeljez-niËkog kolodvora odakle je vlakom krenuo za Sarajevo, kao i beæivotnatijela koja su se vlakom vratila iz Sarajeva (gdje su ubijeni Franz i Sofija) uMetkoviÊ, a onda otpravljena preko Trsta do BeËa. O knjizi je govorio mr.sc. Radoslav Dodig, ukazujuÊi kako je atentat na Ferdinanda, navijestioPrvi svjetski rat. A svaki je rat posljedica voenja pogrjeπne politike. ©to bitrebalo napraviti za povod Prvog svjetskog kulturnog rata? Niπta! Nemo-guÊe je izazvati dobro ukopane politiËare. Na jedno im ue, a na drugo

49

izae. Danas su kultura i politika kao miπ i maËka. Moj je usud miπ. Samizabrao, sam pao, sam se ubio. A usud hrvatskih æala davno zapisa Me-nËetiÊ: „Od ropstva bi davno u valih/ potonula Italija/ o hrvatskijeh da seæalih/ more otomansko ne razbija.”

(Hrvatsko slovo, 5. oæujka 2010.)

50

Ode i MàraOde joπ jedan hrvatski branitelj! Ode mi prijatelj! Ode Màra, zagrli Neret-vu, staru poganicu! Predade joj tijelo u nemilost, izmoreno domovinskomnezahvalnoπÊu. U jeku najveÊih razaranja Hrvatske, najbrutalnijih ubijanjanjenih æitelja, vratio se Màra braniti svoju Domovinu. Ostavi lagodan isiguran æivot u NjemaËkoj (gdje naoπe utoËiπte mnogi danaπnji pametnja-koviÊi koji tada dadoπe petama vjetra), ostavi suprugu... I pobjedi Màra, uvojni. I izgubi Màra, u miru. DoËeka kraj rata s vidno naËetim zdravljem uZagrebu, a onda se vrati roditeljskoj kuÊi - u »apljinu. Niti ga je tko zvao,niti je πto od koga traæio. „Ovo je tlo, sveto!” govorio bi Ëesto. S likom ov-oga branitelja, kao i mnogih drugih, poigra se teπka ljudska okrutnost. Urijetkim trenutcima sreÊe, znao bi se radovati kao malo dijete. Nosio bi up-aljenu lampu, pjevao boæiÊne pjesme, osvjetljavao bi pojedine obitelji kaonekada Ante StarËeviÊ traæeÊi Hrvate. Neskrivena radost i zadovoljstvo zrc-alila je iz tih plavih, sjetnih oËiju prigodom seansi koje je sam osmiπljavao.Pa i kada bih ga susreo izvan doma, na Ëapljinskim ulicama, s neizbjeæ-nom crnom mapom koju sam mu darovao, briæno punjenom Rojevomdobrotom (grafiËkim listovima), zamjetna æivost izbijala je iz Marina Jurk-oviÊa. OËitovala se neopisivom uæurbanoπÊu, brzim kretnjama koje bi sve-zanu kosu u rep bacale sad-tamo, sad-ovamo. ZnaËilo je to - æiv sam, i janeπto radim, i ja neπto vrijedim. Ljubio je Boga kao rijetko tko. Volio je svojuHrvatsku svim svojim bitkom. Nikada ravnoduπan i beπÊutan na tuunesreÊu (svoju vjernu pratiteljicu), nikad kriæa iz ruku nije pustio, nikad bezmolitve i pjesme nije zaustio. Strpljivo se nosio sa svojim bolima, inzulin sebiubrizgavao u siromaπkim danima. Nekada najljepπi mladiÊ, uæuti kao æukovcvijet, posta slabaπan, do loma krhak, bonik koji naoËigled jedva Ëekaπe damu muka odumine. Iskaznicu pripadnosti ostavio je Màra u mnogobrojnimizdjeljanim drvenim raspelima koji su se s njegova malenog rasklapajuÊegstoliÊa postavljenim pokraj puta u Meugorju, razasuli cijelim svijetom, ajedan takav krasi i moj dom. Bijaπe to Ëovjek iz brda koji se ne snae u gra-du, Ëovjek kojega pojede nepravda, a ne πeÊer, Ëovjek u Ëijem sam liku ugle-dao lik mnogih, svoj lik. »ovjek, kojega sam i zbog toga volio, prijatelj Ëijime je odlazak zabolio. Neka ti je laka hrvatska zemlja Màra moj!

Prva je nedjelja korizme. Srijeda, petak i subota, Ëine kvatre. Jesu li to po-

51

sveÊenja godiπnjim dobima ili potjeËu od poljodjelskih svetkovina drevno-ga Rima, ne znam, ali Marana i ja poπtujemo i postimo. Dobro doe Ëov-jeku proËiπÊenje. Odmori se malo i mozak, pa lakπe podnese svu bijeduhrvatske politike. U kenotiËnom raspoloæenju, teπko se usredotoËiti narijetke kulturne pojavke. Otajstva slobode Petra MiliÊa Periπe gaze nesmil-jenom æestinom. Ovaj put knjiga je predstavljena u ©irokom Brijegu uorganizaciji FranjevaËke galerije i Vlade ZapadnohercegovaËke æupanije.U prepunoj dvorani FranjevaËke galerije o knjizi su govorili Stanko Jurilj,Mara Koæul, Marko TokiÊ i Tina Laco. I dok se Petar svojski trudi urezatisvoje verse u hrvatsko knjiæevno drvo, jedan veliki zasluænik Ëije je imeurezano u samom vrhu i ne blijedi, obogati svojim poprsjem Srednju πkoluu Grudama, koja i nosi njegovo ime. Dakako, rijeË je o Antunu Branku©imiÊu. Poprsje je uradio ak. kipar Nikola PepiÊ u organizaciji ogrankaMatice hrvatske Grude. Prigodnom sveËanoπÊu bistu je otkrio zagrebaËkigradonaËelnik Milan BandiÊ. Glavni tajnik Matice hrvatske, Zorislav LukiÊiskoristio je prigodu te je darivao knjiænicu istoimene πkole vrijednimizdanjima Matice hrvatske.

A u Mostaru, toËnije u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe, udari sepeËat na proteklu godinu. Naravno, veËernjakov, koji je izradio ak. kiparStjepan Skoko. Ove godine je profesor Skoko izradio poseban VeËernja-kov peËat „PeËat mira”, koji je u Vatikanu uruËio glavni i odgovorni ured-nik VeËernjeg lista BiH Jozo PavkoviÊ tajniku za odnose s dræavama SveteStolice nadbiskupu Dominiqueu Francoisu Josephu Mambertiju. Ovu skul-pturu Stjepana Skoke nazvanu „PeËat mira” VeËernji list BiH viπe nikadanikome ne Êe uruËivati. Poslije nagrade Tuzlanskog lista, Jadre je pokupila iVeËernjakov peËat, kao najbolja regionalna liderica. Joπ je ostao Dnevni list,pa onda prelazimo na Osloboenje... Iz takvih tiskovina ovih dana zaËuuj-uÊe vijesti. Nakon dobro inscenirane predstave za javnost i strance u kojoj jesudjelovalo ni manje-ni viπe nego 600 policajaca, iz nepoznatog razlogaTuæiteljstvo BiH donijelo je odluku o puπtanju vehabija iz Gornje MaoËe???Dobro su stari ljudi kazali: „©to velja ne izvelja, oæujak Êe sigurno izmeljat!”


52

Novi stolaËki kriæni put Ove zlogodine zima i ujede i oπinu repom. Stari bi ljudi znali kazati: „Boljeda te zmija ujede, nego da te marËano sunce ogrije.” Ni zmija, ni sunca, a oæ-ujak-laæak gazi li gazi. Kulturni pojavci, stidljivo, kao zakaπnjele kuke i πpa-roge, pojave se sad ovdje - sad ondje. U Slanom, toËnije u kuÊi obitelji ©evelj,predstavljena je knjiga Rodoslovlje obitelji Dender 1770-2010. autora BaldeDendera. U svojoj knjizi, ovaj devedesetjednogodiπnjak, predstavio je podri-jetlo obitelji Dender, koja æivi u gornjim selima primorja, te naËin kako je taobitelj dospjela na ovo podruËje. Autor Dender zahvalio je veleËasnom donIvanu ©imiÊu, na pomoÊi oko prikupljanja arhivskih podataka, te je najaviouskoro joπ jednu knjigu koja je u rukopisu. Kominjani, Rogotinjani, Struæa-ni, Opuzenci i PloËani, karaju se oko izgradnje pregrade za sprjeËavanjeprodora mora (slane vode) u Neretvu. Gdje ju postaviti? Jedni bi htjeli bliæeuπÊu, drugi pak podalje od njega. ‘OÊe to za jaka juga. Nije se rodio ‘ko jeNeretvanima ugodio. A „malo vitra”, obilna kiπa, susnjeæica, bura i πto svene, nije omelo Iliju MaruπiÊa u naumu - predstaviti javnosti svoj desetogodiπ-nji rad. U FranjevaËkoj galeriji na ©irokom Brijegu, otvorena je izloæba slikaovog akademskog slikara koji je likovnu naobrazbu stekao upravo na ALU©iroki Brijeg u klasi pok. prof. Nade Pivac. Izloæeno je tridesetak radova kojiËine presjek slikarova rada od 2000. kada je diplomirao. Meu izloπcima na-πlo se i nekoliko slika iz studentskih dana. Osvrt u popratnom izloæbenomkatalogu napisao je Dario Pehar, koji je i govorio o slikarstvu Ilije MaruπiÊana otvorenju izloæbe.

»etrdesetnica traje. Odrekavπi se kojeËega i sam istrajavam. Priznati grijehe,okajati ih, Ëiniti pokoru, pokuπati promijeniti æivot na bolje, sve to radimo uËast sjeÊanja na Isusovu ljudsku smrt. Pa i same slike Kriænoga puta nagonena razmiπljanje o teæini Golgote. Ispred svakoga stajaliπta, u molitvenom za-nosu, usporeujem hrvatsku viπestoljetnu dramu. Boæe koliko sliËnosti! I us-krsnu Krist! I uskrsnu Domovina! I, gle razlike! Kad uskrsnu Krist, Juda seobjesi! Kad uskrsnu Domovina, Jude se prihvatiπe vreÊica! A Kriæni put jepostavljen u svakoj crkvi kako bi nas stalno upozoravao na teæinu izdaje. ©toako Jude ne idu k misi? Æupna crkva sv. Ilije u Stocu bogatija je za novi Kri-æni put. Dar je to Mate Njavre Barbe i njegove kÊeri Marije Vranjeπ iz Zagre-ba. Svih Ëetrnaest slika, izraenih u tehnici ulja na platnu, oslikao je NenadBoæiÊ iz Zagreba. Muka Isusa Krista, neiscrpni izvor nadahnuÊa, kako za sli-

53

kare tako i za knjiæevnike, inspirirala je i ovoga umjetnika. Ono πto poseb-no valja istaknuti, nenametljiva je crvena boja Isusova plaπta koja blago do-minira na slikama, πto ovom Kriænom putu daje dodatnu notu muËeniπtva,a u isti tren sveËano poziva na molitvu. Umjetnine je blagoslovio don RajkoMarkoviÊ, stolaËki æupnik, po dopuπtenju biskupa Ratka PeriÊa. Tako je sto-laËka crkva sv. Ilije, uz veÊ postojeÊe umjetnine hrvatskih akademskih slika-ra koje su je krasile, dobila novi ures hrvatskog sakralnog slikarstva. Stolacje to zasluæio. I viπe od toga. U svakom Ëovjeku postoji neki unutarnji zovkoji priziva na druæenje. Taj zov zove polako, ali sigurno, sve dok se ne usi-dri u Ëovjekovu umu. Najprije polagano zalazi u sanje, potom se razigra umaπti, a naposljetku caruje mislima. Iz tih misli proizlaze nemiri. Oni se pre-taËu u slova i eto pjesme. Kad god krenem u Stolac, uvijek me obuzme nekaËudnovata leæernost i spontanost koja, zaËudo, rezultira πaranjem slova nabjelini papira. Je li razlog tomu desetogodiπnje izigravanje mladosti u buË-nim stolaËkim okupljaliπtima mladeæi, koju sam uveseljavao biranjem glaz-benih brojeva sve do jutarnjih sati, ili je to omamljenost razasutim kamenimËudima ostavljenima na svakom koraku naslijeenom od predaka, na kojenitko ne moæe ostati imun, nebitno je. Usidren sam i u jedno i u drugo. Kadasam iza pulta u svojoj dj kabini pred sobom vidim æivot, vidim dobrodoπlicukakvu ne doæivjeh nigdje, a u dvadesetogodiπnjem glazbenom radu iskusihmnoga gradska okupljaliπta. A kada se naem okruæen kamenim Ëudima,Ëini mi se kako sam tu najbliæi smrti. Tu blizinu smrti Ëine poruke koje osta-viπe preci koristeÊi se iskljuËivo kamenom. Kameni æivot, kamena smrt. Sp-ona koja nikad ne puca. Povlastica je osjetiti i doæivjeti ovu kamenu sponu.PeÊina Badanj, paleolitski crteæ na stijeni dalekog pretka; Daorson, ilirskigrad plemena Daorsi ozidan ka-menim gromadama u megalitskom zidu;Radimlja i Boljuni, kamena poËivaliπta, dvije najljepπe nekropole kojimanema ravnih; Vidoπki, kameni grad nadvijen nad Stocem kao zaπtitnik, kaoizvidnik koji πtiti miran san; grob Moπe Danona, prekrasno isklesan steÊak,najveÊe æidovsko svetiπte u Europi; Vidoπtak, ranoromaniËka skulptura G-ospe s djetetom uklesana u kamenu... sve su to stube ljudskog trajanja koji-ma se treba popeti kako bi se zaπlo u onostrani san. Gostovati u Osnovnojπkoli Stolac, Ëitati pjesme potomcima koji izradiπe nabrojena kamena Ëuda,pogotovo ako slova crpiπ iz kamena, Ëast je. A ove godine dopade mene!


54

Niπta nije sluËajnoNesuglasje meu politiËarima. Izmeu Hrvata i Hrvata. Otuæno, ali istinito.»ini se kako je to labirint iz kojeg nema izlaza. Zbunjuje ta bezduπna upor-nost koja mi se ponekad uËini kao usud hrvatskog Ëovjeka. U ovim hudimi oskudnim vremenima, kada nam se kulturno zrnce nudi za kljucnuti, kadamu je otvoren put od kucavice do mozgalice, isprijeËi se Ëudan zabran. ZliÊje to maloduπnosti, za koju bi Hrvati morali smoÊi snage, pa premostiti. Niπtanije sluËajno, sluËajnosti ne postoje, sloæih se s don Ivanovim nedjeljnimpropovijedanjem. Pa ni dvadeset i drugo predstavljanje Otajstava slobodenije sluËajno ostavljeno za »apljinu.

Zaπto je Petar MiliÊ Periπa ostavio »apljinu za sam kraj svojega pjesniËkogputa po Hercegovini? Zato πto je Petar pjesnik, profesor i nije nebitno, politi-Ëar. Dobro poznaje zbivanja na tom potopnom polju. Zna s kim ima posla,te stoga odabra neutralan teren, hotel Mogorjelo. DemokrπÊanin, prometnutu pravaπa, bi svjestan nepisanoga pravila. Ako predstavljanje knjige odræi uËapljinskom kinu - ne Êe mu doÊi nitko iz redova HDZ-a 1990., a odræi li jeu Zaloæbi kralja Tomislava - ne Êe mu doÊi nitko iz redova HDZ-a. TuænaËapljinska zbilja. I pogodi Petar! Lijepo je bilo vidjeti na jednom mjestu svestranaËke pripadnike iz reda hrvatskog naroda. SveËana dvorana hotela Mo-gorjelo bi premala za sve posjetitelje. Barem nakratko, Otajstva slobode uje-diniπe Ëapljinsku razjedinjenu politiËku elitu. O knjizi su govorili Josipa Vio-leta KalfiÊ, Tina Laco, Anela VrankiÊ, Ivana BariπiÊ i moja malenkost. Petrov,i trud svih nas se isplatio. Mogli bismo slobodno nazvati ovo polugodiπnjeknjiæevno predstavljanje MiliÊevina. Cilj je postignut, Petrovi stihovi doprlisu do hrvatskog Ëovjeka. No, on se ne zaustavlja. Najavljuje promocije knji-ge izvan hrvatskih omeenih granica, gdje god ima Hrvata. Sretno, Petre!

Iz mirisa truleæi, koji gejziri Dolinom, nakratko su pobjegli slikari-amateri.MetkovËani, Opuzenci, PloËani, KorËulani, skupa s DubrovËanima i Zagre-pËanima, izloæili su radove u atriju palaËe Sponza u Dubrovniku. U sklopuje to XVI. likovne izloæbe amatera DubrovaËko-neretvanske æupanije. Izlo-æeni radovi nastali su u okviru likovne kolonije Cavtat 2009. Obilje radova suglavnom mediteranskim motivima, posveÊeno je obiljeæavanju 10. obljet-nice rada i djelovanja Zajednice kulturno-umjetniËkih druπtava æupanije.Zlatne niti pretoËiπe se sa slikarskih platana i poËeπe se razapinjati Dolinom

55

kao paukova mreæa. Napokon, proljeÊe. Iako se zima joπ nije izjalovila, viπene mrkne, nego sviÊe. Na vrata pokuca Blagovijest, pripovijest. Valjda Êe izima iskoËiti iz kola, ta evo, naigrala se sita. S buenjem proljeÊa, uskome-πali se i ljudi u Dolini. Dvostanari, podstanari, skrivaËi, spavaËi, igraËi... Naj-zanimljiviji su mi spavaËi. ©ute i mule godinama. KoristeÊi gotovo dva dese-tljeÊa sve ponuene blagodati RH, kako oni kaæu - rupe u zakonu, primiËuse svrπenom Ëinu. Ljubav jest velika, ali srce ne Êe izdræati. Kako ga podije-liti na dvoje, a pri tom ga saËuvati Ëitava? SaËuvati ljubav! Neki iznajmljujustanove u RH, selit Êe, neki jednostavno kaæu - jamij dok daju. Pitaju me πtoÊu ja? Niπta! Kao i dosad. Iako radim u RH, djeca su mi se rodila u Herceg-ovini, Marana je prijavljena samo u Hercegovini. Kaæu mi da sam lud! Mo-æda!? Ali to sam ja! I ponosan sam na svoju ludost! I svaki put izaem na izb-ore! A spavaËi!? Vrijeme je buenja. Iako katarza traje, zvoni sat na uzbunu.I to dvaput! Prvo zvonjenje zape u uπima. Londonskog uhiÊenika EjupaGaniÊa Srbija tereti za napad na kolonu JNA u Sarajevu. ZnaËi li to javnopriznanje kako je JNA bila Ëista srpska vojska? Drugo zvonjenje zapara i oËii uπi. Haris SilajdæiÊ se razmah’o! Sve osobno, a sve u ime dræave BiH, leti uLondon, plaÊa se jamËevina od 300 tisuÊa funti, oslobaa se osumnjiËenik!O Ëijem troπku? Londonska igrokazna zvonjava ne probudi zanimanje hrvat-skih politiËara. Imaju i preπnijih stvari. Iz jedne hrvatske tjedne tiskovine strπiizjava beogradske ImoÊanke, Nede Ukraden: „Mislim da smo mi svi dio, nesamo balkanskog glazbenog prostora, nego i jednog cijelog globalnog glaz-benog sela”, izjavi nakon odræanog koncerta u Gradu. O, Boæe, zar opet!? Zavrijeme naπih æivota! Lijepo je imati novinski prostor gdje se Ëovjek moæeizjadati. Ne valja zadræati u sebi. Treba izbaciti. A ujedno ostaneπ poπteenuzaludnog priËanja onima oko sebe, koji te ionako ne Ëuju.

ZakljuËujuÊi ovaj tekst, doznah kako je prof. dr. Pero MarijanoviÊ ozbiljnougroæena zdravlja smjeπten u mostarsku bolnicu. Zapadoh u teπko letar-giËno stanje. Tjeskoba kuca na vrata. Bolest napade pravog hrvatskog brata!


56

Nasljedujmo Isusov kriæni putZa mene proljeÊe nije samo jedno od godiπnjih doba. Viπe je od toga. Za-pravo, najvaænije mi je. Doe mi kao ponovno roenje. NavjeπÊuje ga nebe-ska plavet. Odaje ga kreket æaba, cvrkut ptica proljetnica, pËele πto pokulja-ju iz koπnica. Vrvom vrve radilice oblijeÊuÊi nasmijane vesele cvjetiÊe. Svepupa, zeleni se, raa se. Budi se æivot. Pjesniku je dovoljno, samo zagleda-ti se u jedan cvijet. Koliko cvjetova, toliko pjesama. Nekako s proljeÊa, uvi-jek i meni doluta, neka Ëeænja stara. U liku je Josipa RaËiÊa. Susretnem se snjim u mislima, barem svakoga proljeÊa. Imam Ëast dijeliti datum roenja sovim rano preminulim, ponajveÊim hrvatskim slikarskim talentom mün-chenske πkole. Samo 23 godine, a takva veliËina!? Slutim svjetske visine nakoje bi se popeo da poæivje. Opet hrvatski usud!Premosnica, iz zime u proljeÊe, iz smrti u æivot, nije sluËajno Ëetrdesetnica.Korizmena priprava bi trebala biti ciljnikom ljudskom smjeru, a to jeUskrsnuÊe. Niπta ne zavrπava ljudskom smrÊu, nego tek poËinje. Jer, poËes-mo umirati, Ëim se rodismo. Opjevao je to i pisac himena hrvatskoj slobodi,Dæivo (Ivan) GunduliÊ: ...Ah, nije æivot ljudski drugo/ neg smuÊeno jednomore,/ neg plav jedna ku u dugo/biju vali kako gore;/ I sred ovijeh netomtmina/ Ëoek se rodi, mrijet poËima... Svih ovih dana stavljamo grijehe na te-zulju. Moæemo li smoÊi snage za odupiranje ponuenim globalistiËkim pori-vima? Imamo li volje posluπati i odluËiti, prema nutarnjem glasu? Jesmo likadri osloboditi se grijeha, toga zaËaranoga kruga ljudske bijede. Upravosmo u korizmi na ispitu, za koji nema brojËane ocjene. Ili prolazimo, ili pa-damo. ©aptaË nam je Spasiteljev kriæni put, vidan, Ëujan i osjetljiv u svakojcrkvi. Stoga, nije na odmet pogledati izloæeni Golgotski uspon i izvan crkve-nih institucija, ako se netko odvaæi izloæiti ga. UËini to UmjetniËka galerijaZaloæbe kralja Tomislava u »apljini, koja za likovne ovisnike postade neizb-jeæna. »ini se kako je izloæeni uspon prispodobiv herceg-bosanskoj hrvat-skoj sudbini. Traje li traje. I oni koji ne idu k misi, imaju prigodu pogledati,Ëuti, osjetiti. Nema iskljuËivosti izmeu rijeËi i kista. Slike govore, rijeËi osli-kavaju, gledatelj-sluπatelj Êuti.

UmjetniËko vienje lika Isusa Krista, zasigurno je najzastupljenija tema u sli-karstvu, poËev od srednjega vijeka pa do danas. IzmuËeni Spasiteljev lik,predoËen na slikarskim plohama, izraæen na razliËite naËine πto Ëini autor-

57

sku osobnost, dopire do najosjetljivijih nerava naπeg emotivnog biÊa. Izloæ-bu nazvanu Postaje Kriænog puta u djelima hrvatskih likovnih umjetnika,Ëine antologijska djela vrhunskoga hrvatskog kreativnog dometa. Dva-desetak vrijednih umjetnina posuenih iz fundusa hercegovaËkih zbirki,UmjetniËke galerije Zaklade kralja Tomislava, Galerije prijateljstva Mostars-ko-duvanjske biskupije, katedralne crkve BDM u Trebinju te crkava u »elje-vu i Ravnom, izloæene su u znak obiljeæavanja Velikog tjedna i blagdanauskrsnuÊa. Izloæbu Ëine slike, skulpture, reljefi i mozaici najistaknutijih auto-ra hrvatske novije sakralne umjetnosti: IvanËiÊa, ©ohaja, GrgiÊa, Vulasa, Po-ljana, Kesera, Sedera, Doleneca, Jordana, Biffela, ViliËiÊa, Laha, Salavarde,Despota, Michieli-Vojvode i Gudlin-Zanoπki, koji su u Hercegovini boravilii rado stvarali. Brojna stvaralaËka slikarska maπta nudi tragiËne prizore pat-nje, noπenje teπkog kriæa, dramatiËni Ëin raspeÊa, ukratko svu raznolikostmuËila kojima je bio izvrgnut Isus Krist. Duboka sljubljenost umjetnika sbiblijskim temama, oËita je. Dobrota nasuprot zla, ljubav nasuprot mrænji,smisao je patnje, smisao je kriæa. Vrijednost æivota otkriva se u odricanjima.VeÊ je postalo uobiËajeno da izloæbu otvori Biserka Rauter-PlanËiÊ, ravnatel-jica Moderne galerije u Zagrebu. Ona je potpisala i retke predgovora boga-to opremljenom katalogu. Uz izloæbu, gotovo uvijek se promakne poneπtoiz poetskog ili glazbenog repertoara. Ovaj put dopade to mjeπovitu klapuSignum iz »apljine.

Pisati o izloæbi, nabrajati umjetnike, galerije, organizatore, a ne spomenutivrsna poznavatelja, promicatelja i darovatelja suvremenog likovnog svara-laπtva, prof. Vjeku Boæu Jaraka, nepristojno je. Tomu je viπe razloga, a jedanod njih svakako je njegov umjetniËki temeljac koji je ugradio u Crkve nakamenu. Zavrπit Êu ovaj svoj prikaz rijeËima prof. Jaraka: „U naπe doba zami-re svaki smisao za ærtvu. UËiniti æivot πto ugodnijim, omoguÊiti sebi sve vrsteuæitaka - to su krilatice koje sluπamo na svakom koraku. A cijena kojom seto plaÊa, a posljedice koje iz toga slijede - tko se istinski time zanima? Malotko. Zbog toga je danas viπe nego ikad prije potreban povratak nasljedovan-ju Isusova kriænoga puta.”

(Hrvatsko slovo, 2. travnja 2010.)

58

Pisanica od srcaZahvaljujuÊi inicijativi Stjepana ©eπelja koji poradi na okupljanju knjiæevni-ka, profesora, doktora, politiËkih zatoËenika i umjetnika u Ëast preminulomknjiæevniku Stojanu VuËiÊeviÊu, uskoro bi trebalo biti realizirano i obeÊanjeakademskog kipara Stjepana Skoke - izrada pjesnikova poprsja. Iz jednogtelefonskog razgovora s profesorom, doznadoh kako je poËeo raditi na obe-Êanoj temi. Na njegov poziv jedva doËekah potegnuti do Graba. Doπao samu sami zalazak sunca. ZatjeËem uglednog profesora ispred atelijera s osebuj-nim osmijehom dobrodoπlice. Uæitak je stisnuti stvaralaËku ruku pregaocahrvatskog kulturnog bitka. Njegovo zduπno zalaganje iznjedri djela trajnevrjednote. U Stjepanovu atelijeru, koji je dosta prostran, mnogo je djela raz-bacanih na sve strane, tako da ga posjetitelj treba potraæiti izmeu svih tihaktova, portreta, kriæeva, poprsja, svetaca... Dok mi odmotava zaπtitnu foli-ju s glinenog Stojanova lika, zamjeÊujem u pozadini djela koja govore o dim-enzijama umjetnikove erudicije. Netom izraeno poprsje knjiæevnika Vesel-ka Koromana, Pieta, ©imun Cirenac pomaæe Isusu nositi kriæ, Grana masline,Sv. Trojstvo, Kuna, Sova, Domagojeva laa, Domagojev strijelac... „I πto kaæeπdeËko, a?” upitom mi vraÊa pogled na Stojana oblikovanog rukom au-tentiËnog kipara. ©to kazati, osim hvale za vieno?

Ne mareÊi na moje prisuÊe, uzima glinu i lijepi, odsjeca maËetom, modelira,provlaËeÊi kroz zube jedva Ëujnu nakanu: „Moj deËko, nije to joπ gotovo! Joπtu ima posla, ali dok ti javiπ Stipi, bit Êe!” OsjeÊajno suæivljen s pjesnikom, gled-am ovoga, rastom relativno niska Ëovjeka s rukama gorostasa, kako raste doku strastvenom zanosu oblikovanja stvara ni iz Ëega - neπto, iz obiËnoga - uneobiËno, dulËiÊevski. Kao da se nije iæivio modeliranja, kao da je u nadok-naivanju vremena - koje nije izgubio, kao da je na normi - preenergiËan, aopet razumski discipliniran. Iz izgnjavljene gline, kao iz zipke, oæivljava lje-puπkasto lice pjesnika. Milogledne oËi iz Ëijih zjenica gore ilinπtaËke vatre, za-gledane u πirinu Popova, u dubljinu Trebiπnjice, u modrinu Neretve, u slanostsuza grobara s UπÊa, sjaje prkosno. Iza zatvorenih usana, Ëujan je πkrgut zuba.Boli su to grgurske, koje lagano pomiËu usne izgovarajuÊi nemirne, Ëeznutlji-ve stihove. Jagodice na licu ne podrhtavaju. Izraæajno su stamene. Nije to sa-mo ljudsko lice! Nije ta glina samo fiziËka sliËnost s pjesnikom. Duhovni je toreljef njegova pjesniπtva. Joπ samo nedostaje krv i skroz bi oæivio! A krv smo

59

mi! I æivjet Êe vjeËno! „Hvala profesore!” zaustih stegnuvπi dragu ruku. Poπaosam, stiskajuÊi u ruci profesorov dar, jer uz duhovnost koju priskrbite u ovomatelijeru, on nesebiËno daruje i dio sebe. Uzgred sam s njim dogovorio, likov-nu opremu svoje nove zbirke pjesama. Kad izbacih nekoliko zamiπljenihnaslova pod smokvom u Kleku, i Nikola i Stjepan bijahu za Grudinu. Sloæihse sa starim Neretvanima. Krv je to slovna, koju smo duæni davati naπoj braÊi,naπim Stojanima. SreÊa Boæja, pa smo ista grupa, RH - pozitivna!

Uz blagdan Uskrsa veæu se razni simboli i obiËaji koji variraju od zemlje dozemlje. VeÊini je zajedniËko - bojenje i ukraπavanje pisanica. Moja Marana,tradicionalno boji jaja luËinom. Prirodno, nema kemije. Prilijepe se uz jajebiljke ubrane u vrtu, potom se sveæu najlonkom Ëarapom, poloæe u pripre-mljenu vodu s luËinom, skuhaju i eto prirodne pisanice. Jaja, taj simbol æivo-ta, uz neizbjeænu djeËju radost tucanja, za Uskrs su i tradicionalan dar. Jedantakav, dar ljubavi i prijateljstva, stigao je ovih dana iz KoprivniËko-kriæevaË-ke æupanije u opÊinu »itluk. Pisanica od srca, koju su oslikali naivni umjet-nici –uro JakoviÊ, Drago Æufika, Josip Tot i Drago KovaËiÊ, izloæena je isp-red crkve sv. Jakova u Meugorju. Postavljanje uskrsnog jajeta visine 2,05 m,πirine 1,5 m, s postoljem teπkim 120 kg, pjesmom su obogatili meugorskiGolubiÊi mira i Ëlanovi HKUD-a Koprivnica. Joπ je jedna uskrsna poveznicastigla u Dolinu. Uz nazoËnost velikog broja graana iz cijele Doline u GKS-u MetkoviÊ, predstavljena je knjiga Æedni krvi gladni izdaje, pukovnika PetraJanjiÊa Tromblona. TreÊe je to, dopunjeno izdanje knjige, koje je dobilo noviizgled korica, na kojima su JanjiÊeve slike iz ratnih dana snimljene u rujnu1991., a koje su snimili Francuzi Yves Debay i Erich Micheletti iz magazinaRaids. U knjizi je opisan pakao koji su proæivjeli branitelji Vukovara sve dopada, kada je i sam autor ranjen, zarobljen i odveden s ostalim suborcima ulogor u Srijemsku Mitrovicu. Gesta kupnje knjige pomogla je prikupiti novacu humanitarnu akciju Niste sami - mi smo vaπa djeca. Pokrenuli su je Udrugaratnika hrvatskog obrambenog rata iz Vukovara i πibenska HVIDR-a, a svrhajoj je izgradnja novog doma braËnom paru BrnadiÊu iz RadoniÊa pokrajDrniπa, koji je u Domovinskom ratu izgubio dva sina i Ëija je kuÊa nedavnoizgorjela u poæaru. Kako je to ponosno Ëuti! Hrvatski!


60

Treba nam viπe UskrsaKorizmena æalost je proπla. Iako bijah meu onima koji izdræaπe odrican-je tijekom Ëetrdesetnice do kraja, osjeÊam se tjeskobno, postieno iponiæeno. Oni koji sebe nazivaju predstavnicima ili pak voama Hrvata uBiH, ne mogoπe izdræati. Prije no πto zamuknu korizmeno zvono, pohrliπejedan Dodiku, drugi TihiÊu na noge. Ono πto je bilo nevjerojatno sad jeËinjenica. Gladni vlasti, pored svoga naroda iπtu pomoÊ od onih koji binam najradije pomogli nestati s lica zemlje. Dodatno se produbljuje jazizmeu izmiπljenih hrvatskih strana. Gdje sebe svrstati, a ne biti na krivojstrani? Moæe li ijedna strana stiÊi na priæeljkivani cilj? Imaju li uopÊe u svo-jim programima, zacrtani cilj? Ako ih i imaju, osim osobnih probitaka! IznemoÊi promjene raa se apatija. Dobro se proljeÊe izrana poznaje! Ako jesuditi po ovoj staroj krilatici, ni vrijeme ni politika ne nose niπta dobro. Uzjedini oslonac - crkveni, dræati nam se za kulturnom slamkom spasa, paako-ako.

Uskrsna radost bi zamjetna u cijeloj Dolini. Potrudiπe se mnogi uveliËatinajveÊi katoliËki blagdan - Kristovo uskrsnuÊe. Crkva Srca Isusova i Mariji-na u Mliniπtima, æupa Vidonje, bijaπe domaÊinom smotri puËkih pjevaËaæupa Neretvanskog dekanata. Nakon πto je don Damir BistriÊ pozdravionazoËne, krenuli su korizmeni napjevi neretvanskog kraja nastupom pje-vaËa domaÊina i gostiju iz osam æupa: BagaloviÊa, Desana, Rogotina, Vida,Slivna-Ravna, Pline-Stabline i MetkoviÊa (sv. Ilije i sv. Nikole Biskupa).Potom su puËki pjevaËi æupa neretvanskog dekanata odræali koncertkorizmenih napjeva u crkvi Gospe od Ruæarija u Drniπu.

Koncert pod nazivom Prosti Gospodine, puku tvome prosti, milosre tvojeveliko je dosti odræan je u sklopu 9. veËeri pasionske baπtine 2010. koje suse ove godine odræavale u Drniπu. Pasionsku baπtinu doline Neretve pred-stavili su puËki crkveni pjevaËi æupa sv. Ilije iz MetkoviÊa, Presvetog Trojst-va iz Rogotina, sv. Stjepana Slivno Ravno-Vlaka, Gospe Snjeæne Vid-Prud,Srca Isusova i Marijina Vidonje-Mliniπte, a da bi ugoaj bio pravi predus-krsni, pobrinule su se æudije iz æupe Gospe Snjeæne iz Vida. Takav koncertizveden je proπle godine u Zagrebu u crkvi sv. Blaæa, a osmislili su ga etno-lozi, mr.sc Joπko ∆aleta i prof. Vidoslav Bagur koji zbog obveza nisu bili uDrniπu, a tamo nisu mogli ni crkveni pjevaËi æupe Sv. Nikole iz MetkoviÊa

61

jer je koncert pao na dan odræavanja kriænoga puta u Borovcima. Neretva seureuje kao mlada pred vjenËanje. Bageri su poπli od rogotinskog mosta ievo stigoπe do MetkoviÊa. Staje se ukraj i nakazi od improvizirane prodajepo πtandovima koji su raπtrkani godinama neposredno uz Jadransku magi-stralu. Na izlazu iz Opuzena prema PloËama u tijeku je izgradnja zelenogotoka, odmoriπta za putnike, te parkiraliπta uz koje Êe se smjestiti πtando-vi u izvornom neretvanskom stilu s domaÊim proizvodima. Pozdravljamo!Sjevernije uz Neretvu izostala je podrπka bagera bogatoj uskrsnoj kultur-noj ponudi. Vivaldijev Pozdrav proljeÊu u izvedbi Simfonijskog orkestraMostar, na kojem je debitirao dirigent Damir Bunoza - inaËe prvi poslije-ratni mostarski dirigent, izveden je u Galeriji kraljice Katarine u KosaËinudomu. Traæilo se mjesto viπe. Potom je u mostarskoj katedrali Marije MajkeCrkve i Kraljice svijeta odræan korizmeni koncert naslovljen Miserere nobisautora don Dragana FilipoviÊa, voditelja katedralnih zborova. Izvedbom jeravnao Hari Zlodre, a sudjelovali su: Katedralni oratorijski zbor Mostar,Simfonijski orkestar Mostar i studenti glazbe s UmjetniËke akademijeSveuËiliπta u Splitu.

Izmeu stavaka Ëitani su dijelovi iz Via crucis poetica, pjesnika Branka Kla-riÊa nestalog na Kriænom putu u svibnju 1945. Isti korizmeni koncert odræ-an je i u æupnoj crkvi sv. Jakova u Meugorju. »itluËki ogranak Matice hrvat-ske otvorio je tradicionalnu kulturnu manifestaciju „Uskrs s Maticom uBrotnju” koncertom vrgoraËke Gradske glazbe “Ljudevit BaËiÊ” i Glazbeneπkole Vrgorac, s glasovirskom pratnjom voditeljice –urice FraniÊ. Uslijedilaje prva samostalna izloæba slika slikara Tomislava DugandæiÊa za kojega pis-ac predgovora izloæbenog kataloga likovni kritiËar Ivan Vukoja kaæe: „...lik-ovnost i slikarstvo nisu Tomini æivotni pozivi. On se umjetnoπÊu prvenstve-no bavi jer ima unutarnju potrebu kreativno se izraæavati, a ne da bi od togagradio neku svoju slikarsku karijeru ili ostvario financijsku korist. Svi njego-vi crteæi, slike i kolaæi imaju naglaπeno osobnu - simboliËku, a ne komercij-alnu vrijednost.” U πirokobrijeπkom kinu “Borak” odræan je prvi samostalnikoncert æenske klape Diva, pod vodstvom prof. Æivka KljuËe. Na koncertusu kao gosti nastupili klapa DobrkoviÊi i Tamburaπi iz Mokrog. Kako dozna-jemo, klapa Diva Êe debitirati na Omiπkom festivalu. Spomenuh gotovo svakulturna dogaanja koja se odræaπe oko Velikog tjedna. Nekako se lakπe po-dnesu svi oni prizori Isusove muke kad uz molitvu prostruji kroz naπ mozak i

62

traËak kulture. Na kraju ne mogu ne spomenuti one koji mi uskraÊuju sp-okojstvo u, za mene vaænim trenutcima. Nakon svih silnih susreta, na brdu, namorskome plavom æalu, trci na noge, zamiπljam Listeπovu igrariju: unutar cije-le hrvatske omenice veliki natpis IZDAJE SE, ususret turistiËkoj sezoni 2010.


63

Duhovna Hrvatska æiviVeseli pjev ispuni Dolinu. Vratile se laste. Na krilima donijele i Stjepana.Donesoπe i kiπu. Pribliæene daljine Duhovne Hrvatske zbliæiπe hrvatski kultur-ni i politiËki bitak. Na sve strne stiskaju se hrvatske desnice. Najprije se pred-stavljanje knjige, propraÊeno kiπnim i prijeteÊim oblacima, odræa u Mostaru, uorganizaciji Druπtva hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne. Promocija je upri-liËena u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe, toËnije u Galeriji kraljiceKatarine. O knjizi je govorila predsjednica DHK HB Marina Kljajo RadiÊ kojaje svoj osvrt nazvala Daljina u blizini duha, te je istaknula kako je „ ...knjigapisana publicistiËkim stilom, koji ipak ima snagu ljubavi, πto je posebno vidlji-vo u prvoj cjelini.” Ja sam pak svoj doæivljaj knjige saæeo u naslov Tvrdi hrvat-ski san. Standardno odliËno odabrane tekstovekazivala je Maja LasiÊ, koja jejednako pristupila i voditeljskoj ulozi. Ali, Maja redateljica i glumica zablistalaje veÊ sutradan gdje je priredila predstavu Kolijevka od trnja, koju potpisujekao redateljica. Scenografiju su osmislile Ivana BrkljaËa i Miπela Boras a glu-mili su uz Maju, Mirela MijaËank, Vlatka LuËiÊ i Tibor OreË. Predstava je nasta-la prema knjizi Jeæ, poljske knjiæevnice Katarzyne Kotowske, koja uz ostalo,govori kako napuπtena djeca imaju bodlje poput jeæa, koje izrastu zbog nedo-statka ljubavi. Kako nam, ne daj Boæe, ne bi izrasle bodlje zbog nedostatka lju-bavi, pohitasmo nakon Pribliæiti daljine Duhovne Hrvatske u Tomislavgradu,»apljini i Opuzenu. Pa ako je bodlja i bilo otpadoπe pri toplim prijemimadomaÊina. U tomislavgradskoj dvorani Skupπtine Hercegbosanske æupanije oknjizi su govorili Mate KovaËeviÊ, Mijo TokiÊ i Mate Kelava koji je i vodio pro-gram. Za glazbeni ugoaj pobrinule su se gangaπice iz HKUD-a Sarajlije. Marai prijateljice su biranim skladbama uveseljavale druπtvo i nakon promocije,gdje su nam se prikljuËili Jozo MaπiÊ, Petar Miloπ i drugi tomislavgradski kul-turnjaci. U »apljini je predstavljanje odræano u Zaloæbi kralja Tomislava gdjeje nazoËio veliki broj »apljinaca, kao i ljudi iz okolnih mjesta. Svoja vienja oknjizi su iznosili dr. Ante »uvalo, Kreπimir ©ego i moja malenkost. Dr. Ante»uvalo, povratnik iz Amerike, svjedokom je ©eπeljevih redaka, te je uistinubilo zadovoljstvo sluπati njegovo izlaganje. Tim viπe jer je na svojoj koæi osje-tio teret iseljeniπtva Ëak 43 godine. Nadahnuto je govorio i meugorski knjiæ-evnik Kreπimir ©ego a program je vodio Ëapljinski glumac Boris MatiÊ. GoπÊeiz Opuzena, DjevojaËki zbor æupe sv. Stjepana PrvomuËenika, s voditeljicomËasnom sestrom Marinelom Delonga, uljepπale su ovu doista prekrasnu knjiæ-

64

evnu veËer. I na kraju, sve je zaËinjeno u Stjepanovom rodnom Opuzenu. Uzteatralni govor dr. Ante »uvala, koji mora ustati dok govori jer æeli vidjeti sva-koga posjetitelja, i ja sam izloæio svoje slovo koje sam upotpunio jednom pje-smom posveÊenom Stjepanu. Program je vodio i o knjizi govorio OpuzenacMiro VidoviÊ. Predstavljanje su uljepπale i glasom i stasom, πirokobrijeπka æen-ska klapa Diva. Izvele su dva neretvanska napjeva u zapisu i obradi prof.Æivka KljuËe, njihovog voditelja: „Vozila se goæena maπina” i „Bila ruæa izkapine nikla”. Prepuni dojmova s male knjiæevne turneje, zbrajali smo ih uopuzenskoj Konobi, gdje upoznah drage ljude, a posebno se razveselih kaddoznah kako je rijeË o rodbinskoj povezanosti. Ali Stjepan joπ nije zavrπiosvoju turneju po Dolini. VeÊ ujutro bio je u Neumu s naËelnikom opÊine dr.Æivkom Matuπkom i neumskim knjiæevnikom Perom PavloviÊem, gdje je zarujan ugovoren πesti Neretvanski knjiæevni susret, ove godine posveÊennepravedno zapostavljenom neumskom knjiæevniku Nikoli Nini BuconjiÊu. Ada se ne zaboravi rad poznatog i znamenitog povjesniËara dr. fra DominikaMandiÊa, pobrinuli su se Ljubuπaci. U dvorani FranjevaËkog samostana naHumcu predstavljena je knjiga Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti.Predstavili su je ministar prof. Vjekoslav »amber, dr. fra Andrija NikiÊ i knjiæ-evnik Mile Peπorda, koji je i glavni urednik knjige. Sadræaj knjige je prepunizvora koji svjedoËe o hrvatstvu srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, odno-sno Humske zemlje. Zamjetno je i Ëuenje glavnog urednika Mile Peπorde,kako je moguÊe da se dr Dominik MandiÊ, tvorac, duhovnik, graditelj, domol-jub, pisac, tek sad vraÊa u svoju Hercegovinu. Hercegovinu, u kojoj je izgledasve moguÊe! Nakon trinaest godina predsjednik Republike Hrvatske obreo seu Hercegovini (ako izuzmemo ono Ëapljinsko spaljivanje na lomaËi u veljaËi).Nikada ne Êu zaboraviti reËenicu koju sam Ëuo od moga punca DrageBoπkoviÊa, inaËe povratnika iz ©vicarske. ZnajuÊi kako je izgubio radno mje-sto, uπteevinu na banci... a meu prvima pohita glasovati, zapitam ga kakonije izgubio volju. Na to mi on odgovori: „Bolje naπ najgori, nego njihov naj-bolji!” »ini se kako mu imenjak ne misli tako! Stegnuvπi dvaput TadiÊevudesnicu ne pruæi JosipoviÊu makar ljevicu!


65

Od slova do slovaNaravno, Hrvatskog slova! Otkad poËeh biljeæiti kulturne pojavke u Dolini iobjavljivati ih u meni najdraæem listu, ovim bih naslovom nazvao vrijeme kojeneumitno teËe. Zaprepastila me je Ëinjenica, u koju se osobno uvjerih kada saStjepanom svratih do πirokobrijeπkog Distri pressa - distributer Hrvatskogslova u BiH, koliko se Hrvatsko slovo Ëita. Skoro nikako! Iako su distributeri,treba staviti ruku na srce, harno razloæili tiskovinu diljem hercegbosanskihgradova, za njom je slabo zanimanje. Meni se Ëini kako je razlog tomu, prijesvega nedovoljna educiranost potencijalnih Ëitatelja, kao i slaba reklamasamog tjednika. Naime, imao sam se prigodu i sam u to uvjeriti. Jednom samprijatelju spomenuo objavljeni Ëlanak iz Hrvatskog slova na πto me jezaËueno pogledao, uopÊe nije znao kako se Ëasopis moæe nabaviti na kio-scima u BiH.

Kada bih kojim sluËajem poput biblijskih proroka trebao opisati i predvidjetiπto slijedi nakon dva mostarska dogaaja godine, XII. dani Matice hrvatskeMostar - nazvani Mostarsko proljeÊe i Sajam gospodarstva Mostar 2010., zasi-gurno bih zapoËeo redcima: „Ja, Libo, vidjeh veliko mnoπtvo πto ga nitko nemogoπe izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Vrzmaju sepred πtandovima, uvijaju se pred svjetinom, ispriËavaju se, palme im u ruka-ma, strane valute u dæepovima. Najmanje se isticahu oni iz mojeg naroda,napose oni koji sebe politiËarima zovu. Oni ne æude za izvorima voda æivot-nih, njihovo je kraljevstvo - bogatstvo. Svojim kiselim osmjesima darovat Êesuze narodu hrvatskom.” Bijah ubjeen kako znam zadaÊe Matice hrvatske, ato su πirenje, podræavanje, promicanje i organiziranje hrvatskih kulturnih inte-resa, no meutim Matici hrvatskoj Mostar (vjerojatno modernizirana verzijaMatice) bolje bi pristajalo neko drugo ime, npr. Balkanska matica, ili Matica izBiH uliπta... Zamjetih brigu zastupnika u Hrvatskom saboru, Ivana BagariÊa uGlasu Koncila s naslovom Tko uistinu πtiti hrvatske interese, upuÊen predsjed-niku Matice hrvatske Mostar. Ostadoh bez komentara!

Ogranak Matice hrvatske »itluk upravo je onakav kakav bi svaki trebao biti,na ponos svome narodu! Nisu »itluËani bez razloga dobili organizacijuskupπtine Matice hrvatske. U ËitluËkom hotelu Brotnjo upriliËen je sastanak snaËelnicima nekoliko hercegovaËkih opÊina i matiËinih ogranaka, a o odræa-vanju glavne i izborne skupπtine Matice hrvatske u lipnju i trodnevnom pro-

66

gramu rada i boravka zastupnika govorili su predsjednik MH Igor ZidiÊ, glav-ni tajnik Zorislav LukiÊ i predsjednik MH »itluk Andrija StojiÊ. To je prvi put upovijesti kako se skupπtina najstarije hrvatske kulturne institucije odræavaizvan granica Republike Hrvatske. Kakva Ëast dopade »itluk i Hercegovinu!Samo naprijed »itluËani! Zasluæeno!

A za svaku pohvalu je i DHK HB. Po drugi put je na sajmu gospodarstva pred-stavilo svoju izdavaËku djelatnost. Uz skoro sva prijaπnja izdanja, ukljuËujuÊi isve brojeve Ëasopisa Osvit, koji su se mogli kupiti po prihvatljivoj cijeni, zam-jetne su i dvije nove knjige u nakladi DHK HB i to Od vire do lire, Slave AntinaBage i Kapaju sjene, fra Miljenka StojiÊa. Ono πto posebice veseli su predsta-vljanja knjiæevnika i razgovor s njima. Ove godine na sajmu je nastupio impo-zantan broj knjiæevnika. Mene je dopala Ëast dijeliti radost susreta æive rijeËi spredsjednicom Marinom Kljajo-RadiÊ, neustraπivim bosanskim HrvatomAntom MarinËiÊem, kao i s vrijednim napretkovcem Krunoslavom ©etkom.Kazivali smo stihove, govorili o knjigama, o pisanju, o izdavaπtvu, o svimknjiæevnim mukama. Anto je impresioniran brojem policajaca koje je vidioputujuÊi u Mostar, kako kaæe ‘joπ od Tite ne bi takve svite’. Brzo smo ga ubi-jedili kako to nije zbog njega, nego zbog gospodina IspriËnika. A ovaj je izja-vio kako mu je drago πto se na njegove isprike nisu se oglasile hrvatske poli-tiËke stranke u BiH. Moæete se Vi ispriËavati i ispriËavati gospodinePredsjedniËe, samo ne dirajte njihove fotelje, auta, vile, πolde.E, tad ste nadra-pali! A ovo malo govorancije, ma oni to nisu ni zamjetili!

Zamjetan je bogat izgled joπ jednog novotiskanog hrvatskog glasila. RijeË je oGlasilu hrvatskog kulturnog druπtva Napredak Bijelo Polje - Bjelopoljska zora,koji mi je uruËila Marina Kljajo-RadiÊ. Ona je glavna i odgovorna urednica. Naπezdeset stranica kvalitetnog kolornog tiska moæe se iπËitati viπe zanimljivihjedinica. Tekstovi seæu od povijesti Bijelog Polja, bjelopoljskog ogranka HKDNapredak, kulturne baπtine, pjesniπtva, do zgoda i nezgoda Bjelopoljaca.Kako zapisa Marina: „Kultura Hrvata Bijeloga Polja, stoljeÊima rasipana popovijesnim strminama, konaËno se poËela sabirati u æivot po rijeËi u ËasopisBjelopoljska zora. »estitamo Bjelopoljcima na Ëelu s naπom predsjednicomDHK HB.


67

Jedino πto nam preostaje je molitva∆utim tugu! Ispred mene izranjaju oni dani kada sam s nestrpljenjem iπËeki-vao prijatelja u mostarskoj Gradskoj kavani æeleÊi Ëuti neπto pametno, æeleÊiukrasti Profesoru vrijeme. Ti susreti s Profesorom u mom srcu imaju poËasnomjesto, napose u mojim sanjarijama, koje bih razbudio do te mjere da su buk-tile, jer, Profesor je razumio svaku moju rijeË! A toliko je toga bilo pred rav-nateljem Zaklade Ruer BoπkoviÊ, pred urednikom portala DonjaHercegovina, gdje su nam svake veËeri oËi iπËitavale neπto novo, neπto svoje.Sve do posljednjeg objavljivanja u nizu: „Poπtovani posjetitelji, iz tiska je izaπaoHrvatski neretvanski zbornik 2”.U njemu je objavio jedan od svojih posljed-njih znanstvenih radova. A bilo ih je mnogo! Toliko je toga uradio, ispisao,pomogao, savjetovao, objavio... da mi se jezik sapliÊe, kao kad upadnete u virdobrote i on vas zakoluta. Umro je Ëovjek koji je vidio, osjetio Stojanovu tajnunebesku u tlima. Premda je imao viπe zasluæenih titula, i dr. sc., i dekan, iprorektor...meu nama pjesnicima dovoljno je bilo kazati profesor Pero i svismo znali o kome se radi. Ja bih na ovo joπ dodao, dobri. „Jedino mu joπmoæemo pomoÊi sv. misom”, drhtavim glasom, kakvoga joπ ne Ëuh iz njego-va poznatog grla, prozborio je biskup Ratko PeriÊ, vodeÊi sv. misu za poko-jnog Profesora u nazoËnosti viπe desetaka sveÊenika iz cijele Herceg - Bosne.Nesvakidaπnji pokop!

Ne sretoh Ëovjeka tako zaljubljena u svoj kraj, u svoje tlo. Moju æudnju i mojpjev prepoznade Profesor, te nas zbliæi slovo. »esto je znao govoriti o prije-lazu na drugu obalu rijeke. I idemo, jedan za drugim, na obalu nepoznatu okojoj samo slutimo. Valja nama preko rijeke! A tamo nas Ëeka raskriæje s dvaputa, jer su dvije vrste smrti. Lijevo je put za smrt nevjernika s kojom svezavrπava. Tu se iskrcavaju oni koji su naruπili i Boæje i naravne zakone. Desnoje put za one koji su izvrπavali svoju krπÊansku, obiteljsku i domovinskuduænost. Smrt je samo toËka na njihov ovozemaljski æivot. Dobri profesor Peroje, bez dvojbe na ovom drugom putu, putu besmrti. Ako je Bog utkao u neko-ga po roenju ljubav prema Bogu i Ëovjeku, zasigurno je to bio dobri profe-sor Pero, ponosnik humski, vitez kamenog humskog stola. Proπavπi kroz Scilei Haribde æivota, prijee Modru rijeku lagano, kako je i æivio, te se nastani uzemlju „u kojoj nema viπe smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli” (Otk. 21,4), u vjeËniæivot. OËiju uprtih u nebo, pridræavao sam se za Maranu, a Biskupov je glas

68

grmio razlijeæuÊi se humskim nebom, gubeÊi se u svemirskoj dubini, Ëuhkako je pred nama joπ jedna monografija. Ona o dobrom profesoru Peri.Vidjeh veliku svjetinu, vidjeh mnoge uplakane oËi, vidjeh nezatomljenu tugu,koja prelazi s Ëovjeka na Ëovjeka, pozdravljajuÊi se s prijateljem. Kanuπe isuze, prijateljice. Plakati i suosjeÊati, to je ljudski. I ljudski i krπÊanski. U srcese zavuËe osamljenost koju nam daruje neumoljiva pojava otimajuÊi najmilijeosobe. Dok bol sve jaËe steæe krletke srca, oprostih se s prijateljem, ostavivπiga na mjestu mira, razmatranja i zamiπljenosti. Na humskom spavaliπtu.Zbogom DOBRI profesore Pero!!!

IsprepliÊu se æivot i smrt. Smjenjuju se tmurni i lijepi dani. NoÊi su punogmjeseca. Ribari miruju. Neretvani zaboravljaju vodurinu. Sad je opet voda.Naπa voda bez koje ne moæemo, koja nam je sve. Nakon La Manchea, laariNeretve spremaju se na pothvat nazvan Tragovima pradjedova, koji Êe trajati25 sati, od MetkoviÊa do Termolia u Italiji. Svi volimo Neretvu. I ptice jojpronose slavu. U prostoru Ornitoloπke zbirke MetkoviÊ otvorena je izloæbapod nazivom Delta Neretve - spona izmeu Jadranskog mora i Dinarida, apredstavlja dio EuroNaturinog projekta vezanog za najveÊa staniπta ptica odSlovenije do Albanije. Izloæbu je otvorio Mojmir Vladimir, proËelnik Upravnogodjela za druπtvene djelatnosti MetkoviÊa, a o izloæbi su govorili Ivana BaÊe,voditeljica Ornitoloπke zbirke, Tibor Mikuπka, poznati hrvatski biolog i orni-tolog, te Martin Schneider Jacoby, idejni zaËetnik izloæbe. Dolina probuenaUskrsom iz zimskog kulturnog sna, polako oæivljava. Neπto se dogaa. UploËanskoj crkvi Kraljice Neba i Zemlje odræan je koncert zborova iz cijeleNeretve. Pjesmom Ako Bog nije æiv, Irena Prskalo otpoËela je koncert u pre-punoj ploËanskoj crkvi. Program je vodio Jurica VukojeviÊ a nastupili su:Æupni zbor Opuzen, Æupni zbor sv. Ilije MetkoviÊ, Æupni zbor sv. NikoleMetkoviÊ, Æupni zbor æupe BagaloviÊi, Zbor srednje πkole fra Andrije K.MioπiÊa PloËe, te Æupni zbor Kraljice Neba i Zemlje PloËe.

... Sa svoga radnog mjesta promatram luku, uπÊe Neretve, vesele galebove uzborovima. Sve je isto, a niπta nije isto bez Profesora. UtjeËem se Bogu za nje-govu duπu, a biljeπku zavrπavam njegovim rijeËima: „I oæivi, Ëim varljiva povi-jest poπalje makar i malu kiπu æednoj zemlji, zaËas ojaËa i pretvori se u huk, izamre kada shvati da je opet prevaren. I tako stoljeÊima...”!!!

(Hrvatsko slovo, 7.svibnja 2010.)

69

Homerska πaputanja iz dolineObiËno mi u proljeÊe nasrÊu slike iz djetinjstva. Jedna takva zaokuplja me ovihdana. SjeÊam se dobro, kad se iznenada u Dolini pojavio neki MeksikanactvrdeÊi kako je Ëuvena Troja baπ tu, u Dolini. ToËnije kako je Gabela njenosjediπte. KategoriËki je pokuπavao uvjeriti svekoliku javnost kako HanrySchliman nije upravu s tvrdnjom da je Troja u Maloj Aziji. Izdao je i lijepuknjigu Homerova slijepa publika, koja je, ako niπta drugo zagolicala javnost.A tek nas djecu! Mene je toliko zaokupilo iznenadno saznanje o Troji da samsamo na nju mislio. Nekako sam baπ u to vrijeme i Ëitao Odisejevu pustolov-inu. Cijelu sam jednu noÊ sanjao kako se igra Trojanac kolo. Naime, u neum-skom zaleu gdje caruje Lindæa, tradicionalno se igra i Trojanac kolo. Ujutrosam sav ushiÊen upitao majku otkada se kolo tako zove, na πto mi ona odgov-ori da se tako zove otkad zna za sebe. Otiπao sam do najstarijeg Ëovjeka uselu, koji je tada brojao preko devedeset godina, te ga zaskoËio s istim pitan-jem. On mi je kazao kako ga je i njegov djed isto zvao. Bio sam prezadovol-jan. Radovao sam se aπu u rukavu. Bræe-bolje sam ga provukao kroz neke uπine bi li dobacio do Meksikanca. I ozari se lice Roberta Salinasa Pricea! Ali i tobi uzalud. Koliko god se on trudio dokazati kako je Troja tu, meu nama,iznoseÊi svoje poznate teze o Troji, nije uspio ubjediti arheologe i povjes-niËare. Meutim, neke ljude zaineresira njegova upornost toliko da samipoËeπe istraæivati fenomen Troje. Jedan od njih je i Kreπo VujeviÊ koji u objavl-jenoj zanimljivoj knjizi Troja nije u Troji, premjeπta Troju u Ljubuπki, πto dodat-no dokazuje kako je Troja tu. I Price ne odustaje od svojih tvrdnji. Ovih je danaponovno u Dolini.

U Ëapljinskom hotelu Mogorjelo predstavio je svoju novu knjigu Homerskiπapati. Salinas kaæe kako je najvaænija stvar koju treba napraviti - izvesti iprezentirati ideju o Troji u Gabeli vanjskome svijetu, jer jako malo ljudi zna zato i Troja ne bi trebala biti vezana samo za njega, kao zaËetnika ove ideje, jerje Troja bitna za sve, ona predstavlja kolijevku civilizacije. Kako kaæe, bit ÊenazoËan otvaranju multimedijalnog centra i obnovljene nekropole steÊakaRadimlja u Stocu. Do dana danaπnjeg ne shvatih nijekanje struke na tvrdnjeovoga meksiËkog Homerologa koji nam ponudi svjetski brend! Ja mu vjeru-jem! Troja je doista u Dolini!!!

70

Povjerovah i rijeËima ministra kulture Republike Hrvatske mr. sc. BoæeBiπkupiÊa prigodom otvaranja retrospektivne izloæbe profesora na Akademijilikovnih umjetnosti u Zagrebu, Ivice ©iπka u rodnom mu Livnu: „Umjetnik kojinosi u sebi snaænu vezu s vlastitim korjenima, ali istodobno iskazuje univerzal-nost duha svakog pravog stvaratelja. On je na zagrebaËkoj likovnoj akademi-ji upio neizbjeæna znanja i vjeπtine. Strastveni temperament temeljni je pokre-taË njegove likovnosti. Vitalnost, dinamika i optimizam, konstante su opusakoji traje viπe od Ëetiri desetljeÊa”. Izloæba je otvorena u organizacijiFranjevaËkog muzeja i galerije Gorica Livno a u povodu 18. obljetnice obraneLivna. Tijekom Domovinskog rata livanjski su branitelji nosili na nadlakticamaamblem ©iπkovog poskoka, te je s razlogom izloæba uveliËala ovaj veliki danza livanjski kraj. Joπ je jedan dan obiljeæen kulturno i dostojanstveno. U okviruobiljeæavanja Europskog dana æidovske kulture, Æidovska zajednica BiH iÆidovsko kulturno-prosvjetno i humanitarno druπtvo La BenevolencijaodluËili su predstaviti æivotni i stvaralaËki put Oskara Taubera. U FranjevaËkojgaleriji na ©irokom Brijegu otvorena je monografska izloæba profesionalnognovinara, fotografa i sportaπa Oskara Taubera (1909. - 2000.). Roen je uKriæevcima u Hrvatskoj. Bio je viπestruki prvak Hrvatske u lakoatletskim dis-ciplinama. Autorica ove izloæbe je Zoja Finci, koja je u suradnji s novinaromPavlom Kaunitzom, iz bogate ostavπtine Tauberovog fundusa koji broji 15000 fotografskih zapisa, odabrala 200 fotografija. Ovi neprolazni trenutci æiv-ota koji su zaustavljeni okom kamere i otrgnuti od zaborava, svjedoËe o vre-menu, ljudima i zbivanjima u rasponu biljeæenja od preko 70 godina.

A ja bih zabiljeæio i jedno zanimljivo predstavljanje knjige u caffeu Piccolo uMostaru. RijeË je o zbirci aforizama Kradljivci vrlina mostarskog knjiæevnikaSilvestra Iπtuka. U prekrasnom ambijentu, pred mnogobrojnom publikom, oknjizi su govorili prof. Marina Kljajo-RadiÊ i prof. dr. Antun LuËiÊ. Program jevodila i aforizme Ëitala mostarska glumica Maja LasiÊ. SjeÊam se smijeha dosuza, dobrog vina, Silvestrove duhovitosti, a naroËito upamtih: „Ako sloboduza kruh dajeπ, bez slobode i kruha ostajeπ!”

(Hrvatsko slovo, 14. svibnja 2010.)

71

Pjesma je ono πto ostajeNizanka od afera. Trgaju se biraËke niti povjerenja. Svatko se trudi biti pa-metan, istaknuti sebe i „svoga” kandidata. Gdje su oni dani hrvatskog jedin-stva!? Manimo se slikanja i davanja prigodniËarskih izjava! U ovim teπkimtrnutcima priliËnije je teæiti jedinstvu. Potrebna nam je smirenost i razbori-tost. Baπ onakva kakvu je πirio Ferdo KovaË. Opet jedan susret koji moramzabiljeæiti. Susret s onom koju ne æelimo susresti. Nastupila je ona koja, nitipjeva, niti piπe, niti slika, niti nosi radosti naπim srcima, nego, naprotiv, do-nosi gorËinu, bol i prazninu. Stavila je svoj peËat na joπ jedan ovozemni æi-vot. Putem besmrtnosti otiπao je Ferdo KovaË (1949.-2010.), istaknuti hrvat-ski kipar, slikar, aforistiËar i pjesnik. Bio je Ëlanom nekoliko umjetniËkih sk-upina, predsjednik HKUD-a RodoË i Ëlan Druπtva hrvatskih knjiæevnika Her-ceg Bosne. Objavio je tri knjige poezije, Pogled sa zemlje, Bjelina anela,Jedino pjesma ostaje, te dvije knjige aforizama, Ajde gledajte tua posla iPokaj se za tue grijehe. Imao je Ëetiri samostalne i viπe od trideset skupnihizloæaba. U vrtlogu dnevnih briga, susret s Ferdom doæivljavao sam kao sla-mku spasa. Uvijek je znao po neku bacit’ iz rukava, te je tako πirio pozitiv-nu energiju na sve oko sebe. NesebiËno je odvajao svoje vrijeme kad god jetrebalo pomoÊi drugima, osobito je bio odgovoran pri pozivima na raznasudjelovanja. Neka mu je laka hrvatska zemljica u koju je pokopan u jekuMostarskog proljeÊa.

»ini se kako je ove godine na kulturnoj manifestaciji 12. dana Matice hrvat-ske Mostar stavljen naglasak na glazbu. Nakon sveËanog otvorenja gala op-era veËeri, koje je povjereno Valentini FijaËko (sopran), Zoranu Todorovic-hu (tenor) i Ivici ©ariÊu (bas), a sve pod dirigentskom palicom Ive Lipano-viÊa, uslijedio je Ëitavi niz nastupa u KosaËinu domu. Izdvojio bih najzanim-ljivije. Najprije je odræan koncert troje vrhunskih umjetnika s meunarodn-om karijerom. Repertoar s djelima Arenskog i Rahmanjinova izveli su umjet-nici Lovro PogoreliÊ na klaviru, Dejan BogdanoviÊ na violini i Monika Le-skovar na violonËelu. Nakon koncerta koji je bio posjeÊen do posljednjegmjesta, umjetnici su se poæalili na hladnoÊu. InaËe, u KosaËi je grijanje „nadah”. Uslijedio je mostarski naklon velikom vizionaru klapske pisme. Od-ræan je koncert posveÊen legendi klapskog pjevanja Ljubi StipiπiÊu, skladate-lju, pjesniku, melografu, slikaru, dirigentu, voditelju klapa, organizatoru,

72

obraivaËu, producentu, sakupljaËu narodnog blaga πirokog spektra...Nastupili su: æenska klapa “Neverin” iz Kaπtel LukπiÊa, æenska klapa “Nava”iz OrebiÊa, muπka klapa “Braciera” s Bola, muπka klapa “Iskon” iz Splita,muπka klapa “Omiπ” iz Omiπa, i konaËno domaÊini, æenska klapa “DraËa” imuπka “Krπ”. Koncerti su se nizali jedan za drugim pa je sve izgledalo malonestvarno posjetiteljima naviknutim na zimsko kulturno sivilo. No, i nijetako previπe sivo i pusto kako ja znam Ëesto lamentirati, æeleÊi popuniti kul-turom rubriku Zabiljeπke iz Neretve. Jedan od najznaËajnijih predstavnikasuvremenog flamenca, Antonio Kiko Ruiz predstavio je svoje umijeÊe predmostarskom publikom. Uz njega su nastupili Christophe Girard na harmo-nici, Alberto Garcia - vokal, Jacky Grandjean - bas i Antonio Gomez - cajon.UËenik poznatog majstora flamenca Manolo Sanlucara, odradio je koncertbesprijekorno. Po zavrπetku je izjavio kako je prezadovoljan reakcijom, jerna svojim nastupima iskljuËivo svira za publiku. Nakon flamenca uslijedio jenastup Tria Luwigana koji Ëine Darko Brlek na klarinetu, Vladimir MlinariÊna klaviru, te Ëelist Igor ©kerjance. PoËastili su publiku vrhunskom izved-bom djela Ludwiga van Bethovena, Johannesa Brahmsa i slovenskog skla-datelja Pavlea Merkua. Pretpremijerno je prikazan kratki igrani film Kako jeIlija Ladin predavao njemaËki, za koji je scenarij napisao pjesnik MiroPetroviÊ. Makedonska umjetnica, pjevaËica, skladateljica, pjesnikinja ihumanistica Kaliopi, nastupila je s jednim od vodeÊih svjetskih lutnjista Ka-ramazovim, s kojim nastupa i prijateljuje veÊ petnaest godina. Na nastupu suih pratili Ema Stein na gitari i Davorin BoπnjakoviÊ na kontrabasu. InaËe,Kaliopi i Karamazov su snimili zajedniËki album Oblivion nazvan po istoi-menoj kompoziciji Astora Piazole, Ëiju interpretaciju izvode u posebnomaranæmanu za elektriËnu gitaru i glas.

Zavrπio bih biljeπkom o izloæenim slikama akademskog slikara DavorinaBriπevca u Galeriji kraljice Katarine, za koje je prof. dr. Antun LuËiÊ izrekaoznalaËke rijeËi glasom prijatelja: „Joπ se nije dogodilo da je netko, po roenjuili boraveÊi prigrljen gradom na Nerenti, preinaËio crnilo asfalta u ljubiËastiperivoj. Poπlo je to za rukom Briπevcu, poπlo je to naπemu Okcu, kako ganadimak resi, na ovoj unekoliko jubilarnoj desetoj samostalnoj postavci.Uspio je to ne samo darovitim postupkom veÊ i nalaæenjem razvedenih ina mjestima jarkih obojenja. Ona se s proraslih stabala platana, i njihovih is-koπenih juriπnih grana u prozraËnu kroπnju, zapravo uvraÊaju prema dolje,

73

naπim licima. Obojenjima je dana lahorna gravitacija pa lijeæu po veÊ zami-jenjenom asfaltu. Pri ovakvom zahvatu moæe se govoriti o simultanitetuboja, pokriÊu za nanose manje oËekivanih boja u drukËija tvoriva. To moguslikari kojima je spretnost kista u nabujaloj æivosti, koji rade umom i srcem isvojom prenositeljicom rukom koja sve pretvara, urbano i i urbicidno, unjemu podijeljeno, a gradsko i rustikalno, u draæesnu razigranost i ponornepostaje bitka.”


74

Stonski most zajedniπtvaPolitiËka scena se zahuktava. Slaæu se koalicijske kockice u razjedinjene mo-zaike. Leti drvlje i kamenje. IzvlaËe se briæno Ëuvane optuænice iz ladicamontaænih stolova. Obruπavaju se jedni na druge kao ptice grabljivice nastrvinu. Svi su izgledi kako Êe Hrvati i ovoga puta ostati kratkih rukava. Aoduljila hladnoÊa. Sunce nikako da zagrije. I kreketuπe u Ëudu, jednu veËernastupaju orkestralno, drugu solo. PolitiËka prljavπtina se ukaljuæila. Moglabi koliËina i dubina blata izazvati apstinenciju hrvatskog biraËkog tijela, πtobi bilo pogubno za veÊ ionako prevarene i pokisle glasaËe. Joπ nam samonedostaju majice s prugama (brojevi smo odavno). Zbog tankog domoljub-nog konca pucaju πavovi hrvatskog zajedniπtva. U iπËekivnju smo vjeπta kro-jaËa. Ali, stari zanati zamiru u navali jeftine robe s istoka. Nije in biti krojaË.Na odori ispucalih πavova ipak se nae ponetko s iglom i zlatovezom u ruci.Ovaj put nakana je Dalmaherca zaπiti Ëvrsto narodne noπnje projektom Mostzajedniπtva Ston 2010. Ovim dogaajem teæi se ËvrπÊe povezati jedan narodpodijeljen neprirodnom granicom u gospodarskom, turistiËkom, πportskomi kulturnom smislu. U planu je snimanje milenijske fotografije sudionika, nadrugom po veliËini zidu u svijetu, odmah iza Kineskoga. Dakako, rijeË je oStonskom zidu. Za svaku je pohvalu poruka mira, ljubavi i zajedniπtva s hrv-atskog kameniπta.

Nimalo za njom ne zaostaje jedna od najveÊih folklornih smotri u Hrvatskoj,a rijeË je o 26. metkovaËkoj smotri folklora Na Neretvu miseËina pala, kojaje i ove godine okupila brojne skupine iz cijele Hrvatske i BiH. Otvaranjemanifestacije upriliËeno je u Domu kulture prigodnom izloæbom nazivaZaviËaj obojen sjetom i sjeÊanjima, autora Ante DragobratoviÊa i Æeljka Ruæi-Ëanina. Iz sjete i sjeÊanja otrgnuta je tradicionalna neretvanska laa kojabrodi i danas. »etiri takve lae s po deset veslaËa, u pratnji dubrovaËke Ka-rake, oplovile su Dubrovnik. VeslajuÊi na povijesnim plovilima, neretvanskilaari Ëestitali su svim graanima Dan æupanije i Blagdan sv. Leopolda Bog-dana MandiÊa. Povodom ove dvostruke proslave Upravni odjel za obrazo-vanje, kulturu i πport DubrovaËko-neretvanske æupanije u suradnji s Gra-dskom glazbom Dubrovnik, organizirao je 10. jubilarni susret puhaËkih ork-estara DubrovaËko-neretvanske æupanije. Sudjelovalo je osam puhaËkih or-

75

kestara i to: Gradska glazba Dubrovnik, Hrvatska glazba Potomje, HrvatskaseljaËka glazba Komin, HKUD Stoviπ - Limena glazba Ston, KUD Komolac -Glazba Komolac, KUU Izvor - Glazba Komolac, puhaËki orkestar HKUD-aSeljaËka sloga - Trebiæat i GG Klement ViskoviÊ - MetkoviÊ, koja je ovih da-na gostovala i u Italiji. Bilo je to uzvratno gostovanje u gradu Ortoni jer je ta-moπnja glazba gostovala proπle godine za sv. Iliju u MetkoviÊu. UoËi Danagrada Ortone, njegovim ulicama upriliËuje se veliËanstven mimohod koji jeove godine ponosno predvodila metkovska glazba.

Ponosno su Neretvani otiπli do Bleiburga pomoliti se i pokloniti ærtvamaTitovih partizana. Gordi su i oni koji u πutnji i molitvi obiljeæiπe krvavu ob-ljetnicu. Kako li su tek ponosni oni koji misu za pokojnike „pouËno” nazi-vaju ustaπkim dernekom!? Pola stoljeÊa skrivana istina o onim koji razoruæa-ni padoπe nasilnom smrÊu, o mjestu neutjeπne æalosti, polako se razotkriva.U grudskoj kinodvorani predstavljen je zbornik radova Povijesni kontekststvaranja i funkcioniranja NDH, njezin slom te stradanje hrvatskog naroda uposlijeratnim progonima i pogubljenjima. Predstavljanje zbornika u povoduuspomena na Bleiburg i Kriæni put hrvatskog naroda, organizirali su Maticahrvatska Grude i Ministarstvo prosvjete ZHÆ-e. O zborniku su govorili prof.dr. Tihomir Zovko, prof. Vlatko MiπetiÊ i prof. Vjekoslav »amber.

Evo, primiËem se kraju svoga biljeæenja, a tek zamijetih kako ne spomenuhMostar. Kad ima kulture - ima je za izvoz, a kad nema - nema ni za πolde. UKosaËi je izvedena Shakespeareova tragedija o danskom kraljeviÊu - Ham-let redatelja Ivice KunËeviÊa u koprodukciji DubrovaËkih ljetnih igara i HNKZagreb. Predstava je premijerno izvedena na proπlogodiπnjim DubrovaËkimljetnim igrama na tvravi Lovrijenac. Kvalitetna glumaËka i autorska ekipaponudila je drugaËijeg Hamleta, spoj klasiËne tragedije i aktualnih dru-πtvenih referenci, πto je malo kojeg gledatelja ostavilo ravnoduπnim. Joπ bihspomenuo neπto iz kulture, ali mi izmiËe prostor, a Stjepan uvijek kori: „Neviπe od 5000 znakova”. Ali ovo moram zapisati! Medijska slika u Dolini mije-nja svoj izgled. U Ëapljinskom hotelu Mogorjelo predstavljen je prvi broj re-gionalnih novina HERC vjesnik, a nakladnik je Udruga FENIX. Glavni iodgovorni urednik je Frano MatiÊ, a zamjenik Zdravko Jakiπa. Kako kaæuurednici, cilj je povezati ovaj dio Hercegovine u kojem nikada nisu postoja-

76

le regionalne novine. Svoj sud za sada ne mogu izreÊi jer do zakljuËenja tek-sta nisam dobio Ëasopis. Veselje zbog spomenutog Ëasopisa mi splasnunakon glasa iz etera o ograniËenju sloboda hrvatskog Ëovjeka o pravu naglasovanje. Svakako nam je hamletovski Biti il’ ne biti!

(Hrvatsko slovo, 28 svibnja 2010.)

77

Oæivjeliπte slova i kamenaRijetke su prigode u vremenskoj prolaznosti, za æivota na zemlji, zaÊi u ono-strano. To su oni trenutci kada nas, u pokamenovanim prostorima, zametuvjetrovi i ponesu u proπlost, kada duπa æea povratiti se iskonu, ispod ovo-zemnog svjetla. Kad god zakoraËim na tlo Radimlje, zagledam se u kriæ do-brodoπlice, pozdravim se s kamenom braÊom, a umom mi zagospodari pri-vid putovanja. Ovaj put, susret me protrese iz petnih æila, najjaËe dosad.Bijah pjesnik - gost StolaËkog kulturnog proljeÊa. Kakva Ëast! Biti gostom bi-lo gdje i ovdje na izvoriπtu, na mjestu kojega su moje oËi uvijek gladne, nijeisto. Stupih hrabreno meu usnule ratnike, vitezove, konjanike, meu kostidjedova i pradjedova, uhvatih se u kolo boli zanebesan svibnjem, mjesecomhrvatskih svetkovina. Misleni stroj se zahukta kao nekada ∆iro uz Mlinskobrdo. U daljinu huka Vidoπtice nakvasale od izobilja proljetnih kiπa. Otkam-eniπe se topoti kopita, zazveËaπe πtitovi i koplja, napeti ilirski lukovi otpu-stiπe strjelice s obliænjeg Daorsona, obasjana svjetloπÊu baklji i zvijezda zvu-kovnica lijera poprati slovo do iskona, dalje od laæi i zla, na put povratka. Apovratka nema bez istine, netko je spozna prije, netko kasnije. Razigranaosjetila uhvatiπe se u kolo vidoπtaËkih koldæija. Lijer lijeËi, slovo ritam daje,a od pjesme zemlja podrhtava. Nikad dosad ne vidjeh posjetitelje tako smi-rene, tako tihe, gosposne, unatoË brojnosti. Razgoropadi se slovo, oslobodise odjeÊe, baπ kao πto restauratori oslobodiπe i ogoliπe steÊke nedavnom re-stauracijom. Neznano postade znano. Najpoznatiji lijeriËar u Humskoj zem-lji, Zlatko GlaviniÊ, veliËanstveno se uklopi u nekropolnu strukturu slova ikamena. Obruπiπe se stihovi kao stampedo na posjetitelje. PredsjednicaDHK HB, profesorica Marina Kljajo-RadiÊ i prof. dr. Antun LuËiÊ okrilatiπeslovo. Marana oæivi duh pok. prof. Pere MarijanoviÊa. Katarina, Maja i Mire-la, poput diva oko kamenih gromada natjecaπe se koja Êe bolje, koja vjeπtije.Humski glas prostrije beÊarac po Vidovu polju. Klapa “Signum” Lijepomnaπom udari peËat na Ibalo balo. Od prevelikog uzbuenja ne mogah doÊi k sebi nekoliko dana. No, trebapoÊi na godiπnju Skupπtinu DHK HB. Malo se raæalostih kad mi Nikola javikako se ne osjeÊa najbolje, te da ne moæe doÊi. Krenuh sam i susretoh mn-oge prijatelje. Vera i Andrija se zaputiπe iz Rijeke, Fabijan iz Knina, Marko sIlidæe... ne mogu shvatiti one koji su blizu, a nema ih?! I gle Ëuda, poËastiπe

78

nas dolaskom Julie i Zvonko BuπiÊ. Zvonko se obrati nazoËnima, a Juliepostade Ëlanicom druπtva! Prekrasno! Hrvatski! Nagradu “Antun Branko©imiÊ” ponese dr. ©imun Musa. Zasluæeno! Nakon zajedniËkog ruËka zap-oËetog molitvom, krenuh put Stoca. Na pola puta, toËnije u mjestu Potkosa,zaustavih se nazoËiti sveËanom otvorenju Galerije “Vjeko Boæo Jarak”. Nak-on otvorene Ëapljinske Zaklade kralja Tomislava prije Ëetiri godine, evonove umjetniËke oaze, novog umjetniËkog æariπta. Arhitekt Zlatko Ugljenprojektirao je Galeriju; o stalnoj postavci govorila je Biserka Rauter-PlanËiÊkoja je i potpisala prigodan tekst u popratnom katalogu; o profesoru Vjekigovorio je biskup Ratko PeriÊ, a o vaænosti rada i zalaganja Zaklade kraljaTomislava ni manje ni viπe nego predsjednik Hrvatskog sabora Luka BebiÊ.U samoj galeriji koju resi ime Vjeke Boæe Jaraka, izloæeni su eminentni hrvat-ski umjetnici, slikari: ©imunoviÊ, ©ulentiÊ, IvanËiÊ, DulËiÊ, MurtiÊ, ©ebalj, Ke-ser, Seder, ©ohaj, te kipari: KrπiniÊ, Boπnjak, Vulas, Marija UjeviÊ GaletoviÊ,LediÊ, Poljan i mnogi drugi. A sve dar Vjeke Boæe Jarka hrvatskom naroduDoline! Hvala svima koji su sudjelovali u ovom vrijednom projektu, a napo-se profesoru Vjeki, jer doista ovaj kraj je zablistao jednim novim sjajem,umjetniËkim. »ini nas odvaænijim, sigurnijim i ponosnijim.

Ponesen opisanim dojmovima produæih za Stolac na predstavljanje zbor-nika StolaËko kulturno proljeÊe 2010. Druæenje je zapoËelo minutomπutnje za pokojnog profesora Peru koji je bio glavni urednik od pokretan-ja zbornika 2003. Iznenadiπe me gosti iz udruge LiËana „Vila Velebita”, kojisu predstavili svoj rad, Ëasopis i projekcijom na videozidu izgradnju spo-menika ©imi StarËeviÊu u Karlobagu. Prekrasno! Joπ kad meu gostimaprepoznadoh dr. Vrkljana, radosti ne bi kraja. U ime Matice hrvatske Sto-lac, dr. Mladen BoπkoviÊ izrekao je slovo o pokojnom profesoru Peri Ma-rijanoviÊu i predstavio radove u ovogodiπnjem zborniku. Nastavili smodruæenje uz poznato stolaËko vino u restoranu Sam Pjer nad samom Vid-oπticom. Ili od huke vode u protjecanju ili od stolaËkog vina joπ mi zuji uuπima. To je ta umjetniËka praπina!

(Hrvatsko slovo, 4. lipnja 2010.)

79

Zemlja u kojoj æivi smrtTko im dopadne πaka, taj je kriv. Vlast kojoj oni sluæe pravedna je vlast, naj-pravednija na svijetu. Vlasti nema bez razaranja, uniπtavanja i ubijanja. Nijeprava, ako se ostvari dobrim djelima. Tko god ima svoje miπljenje i protiv jetakve vlasti, narodni je neprijatelj. A za narodne neprijatelje, zna se, nemajupravo ni na kakav zakonski postupak. Ljudi koji ubijaju zbog strasti i uæitkazovu se ljudske zvijeri, a postupaju po naredbi Gospodara zvijeri. Za razlikuod njih i πumske æivotinje ubijaju, ali zbog gladi. Mjesta gdje ljudske zvijeriodvode svezane ljude æicom i okrutno ubijaju, zovu se gubiliπta. VeÊinomsu to lijepi travnati πumarci jer, em je mjesto malo sakriveno, em je lakπepokriti mrtva tjelesa zemljom i πuπnjem. Ovih dana dobih poziv od prijatel-ja, fra Miljenka StojiÊa i Nike Koncula da posjetim jedan takav πumarak. Daje jedan! RijeË je o naselju Kneπpolje u opÊini ©iroki Brijeg. Toponim Dubra-va opravdava svoj naziv. Lijepa πumica krije masovne grobnice, koje su hr-vatskom narodu podarile ljudske zvijeri s jasnom naredbom Gospodara zvi-jeri: „Sve zarobljene pobiti bez milosti.” Kad dooh do mjesta iskapanja je-dna je masovna grobnica veÊ bila zatrpana, druga otvorena s kosturima „ur-edno” nabacanim jedan preko drugoga, a treÊa se tek otvara. Majko Boæja!- zavapio bi Nikola, siguran sam u to. Uvijek su me privlaËile srednjovjekov-ne utvrde, gomile, steÊci, ostatci starih gradina... Volio sam iskapanja, jersam se nadao i sanjao kako Êu pronaÊi neπto vrijedno, vaæno za povijestsvoga naroda koji se gubi u nametnutom globalizmu i kojega proædire ras-tvorena Ëeljust (eu)ropske danaπnjice. Pa i kad bih u rijetkim iskapanjimapronaπao djeliÊ keramike rimske ili ilirske, makar s jednom πarom, bio bihpresretan. A ovo ovdje! Ruke na leima svezane æicom, rupe na straænjemdijelu razbacanih lubanja, slomljene lubanje... OkreÊuÊi se oko sebe, imaosam osjeÊaj da gladne zvijeri vrebaju iz okolnih grmova. Moæda su to njiho-ve duπe, jer za njih sigurno nema smiraja. Sluπam kao kroz maglu, govoripostariji Ëovjek blizu mene, prepriËava poziv jednoga od svjedoka gubiliπta:„Mate! ‘ajmo jednu zagangati u sebi!” Kakav je to bio strah?! Kakva je to bilavlast?! Samo se daje naslutiti! U jednom kamenu pokraj gubiliπta, spazih ukle-san kriæ obrastao liπajevima i mahovinom. Usprkos strahu, obiljeæio je hrvat-ski Ëovjek za neka bolja vremena, neka se zna gdje je gubiliπte. I evo, dvade-set godina nakon dolaska na vlast svojih ljudi, prva iskapanja. Rijetki iz vlasti

80

znaju za njih, joπ rjei Êe obiÊi masovna grobiπta. A trebali bi svi! Ako niπta,vjerujem da bi bili sloæniji barem u jednom, a to je osuda poËinitelja.

Ali, tko i kako to objasniti prodanim duπama iz reda hrvatskog naroda kojiza ine naredbodavce, poput gladnih vukova napadaju, nasrÊu, pljuju na sveπto je hrvatsko. Svjedoci smo ovih dana bjesomuËnog napada, samozvanihintelektualnih zlogovornika (hijena), koji se svom silinom obruπiπe na pred-sjednicu DHK HB, kao i na samo Druπtvo. Meutim namjerili su se na tvrdorah. DHK HB ruπi sve prepreke. Upravo je iz tiska izaπao novi broj Osvita,Ëasopisa za knjiæevnost, kulturu i druπtvene teme, broj 1-2 za 2010. »asopisobiluje bogatim sadræajem, a moju pozornost najviπe je zaokupio reprintteksta Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku ili kad Êemo odgovoritiGrgi Gamulinu, poznato pismo sedmorice. Negdje u dubini vremena nazi-rem hrabrost sedmorice, njihovu æudnju za svojim jezikom, a to nije bilo jed-nostavno u onodobnim relacijama. Znali su dobro da Êe ih peÊi na tihojvatri. I pekli su ih. I danas ih pokuπavaju peÊi, a hrvatski Ëovjek miruje svedok ne doe voda do grla. Tu je negdje! Uz Osvit evo i joπ jednoga hrvatsk-og glasa koji vraÊa nadu. Dobih potpisanu knjigu od Ivana ©aroliÊa, Knjigaod sna i ljubavi. ProËitam svaku knjigu koju dobijem. Ovu Êu sa zadovoljst-vom. Dvije stotine i sedamnaest pjesama u prozi Ëini ovu opseænu zbirku.Pjesnik je kao putopisac opisao hrvatsku povijest tako vjeπto da se na tre-nutke Ëini kao da je sve to doæivio, te nam æeli ostaviti u naslijee, da se nezaboravi. Vrijedno djelo ispunjeno ljubavlju bistri obzor hrvatskog bitka. Ve-lika rijetkost u hrvatskom pjesniπtvu! »estitam kolegi Ivanu!

Nije Ëesta ni ovakva kiπovita godina u Dolini. Ne sjeÊaju se ni najstariji ova-kvog iskiπavanja u proπlosti. Kiπuca, kiπljavi, kiπari, nikako da iskiπi. Pravavodena godina. UËestala voda, sunca ni za lijeka, a veÊ kasno proljeÊe. Uzovakvo vrijeme uz tjeskobe, jedino raste trava. Kad se omakne sunca proviri osunËa Dolinu, Neretvani Êe u Boæju blizinu, uzeti od Boga popudbinu,novu snagu za æivot na vremenskom mlinu.


81

Jedne lipanjske zoreNapokon lipanj! Dolina uzmirisala. Izresale masline oslobaaju se viπka cvj-etova. ©ipci u punom cvatu. Ostat Êe oni πto su se tek zametnuli. Uzbujalaloza ogrozdila. ZameÊu se i smokve. Sve iπÊe sunca. Nebom se rasipa zabo-ravljena plavet. ZakoraËismo iz zime u ljeto. ProljeÊa kao da i ne bi. Prvi danivruÊina donose pospanost, fjaku. Ali nema spavanja! Stjepan odræi obeÊan-je o lipanjskom posjetu Dolini. Kad zaposjedne dvore u Podgradini svi zna-mo, boje hrvatske trobojnice viju li viju. Zatekoh prijatelja zabrinuta lica, ra-zoËaran je prevrtljivoπÊu hrvatskih politiËara. Sloæih se s njim o svemu izre-Ëenom, pa i o tome kako su pred nama dani koji donose neizvjesnost. RTVmediji i tiskovine (veÊinom u rukama stranaca) zavlaËe apatiju u hrvatski na-rod. To im je zadaÊa od inih naredbodavaca. ©to zbog grijanja na drva, πtozbog raznih politiËko-prevrtanjerskih pojavaka na televizijskom zaslonu,svake godine u ovo lipanjsko vrijeme odluËim obijeliti kuÊu. Treba malo zi-dove zanoviti, osvjeæiti. Svaπta se nagledaju, svakakvih grozota serviranih izraznih televizijskih kuhinja. Povjerih bjeljenje zidova prokuπanom prijateljuDariju, razvojaËenom hrvatskom branitelju, a nakon katarze u bijelom mojihzidova, prepustih ga Stjepanu. U ovo lipanjsko vrijeme liËioci imaju najviπeposla.

ToËno prije osamnaest godina i branitelji Doline imali su “pune ruke posla”.Stotine ostaviπe kosti pod naletom sotonistiËkih divljaka s istoka, koji zabil-jeæiπe joπ jedan propali pokuπaj osvajanja hrvatskih prostora. GolorukaDolina bi zasuta granatama, minama, projektilima raznih kalibara, te miπljahkako ne Êe ostati kamen na kamenu. Ali Bog Hrvate ne ostavlja. Osvijestiπese i prikupiπe snage te jedne lipanjske zore napraviπe protuudar. Oslobod-ismo teritorij koji je agresor zaposjeo. Za nekoliko dana bi slobodna cijelaDubravska visoravan i dio stolaËke opÊine. Agresor u paniËnom bijegu palisve πto stigne. SjeÊam se zlokobnih stupova dima koji su se izvijali put nebakao Sodoma i Gomora. Æao mi bi svakog doma, a najteæe kad ugledah dimiznad crkava na DomanoviÊima i AladiniÊima (u kojoj je postavljen najljepπiDulËiÊev mozaik koji sam vidio). Kolikom su brzinom bjeæali, ne mogoπe sesustiÊi, ti „hrabri” beli orlovi, arkanovci, VuËuroviÊevi momci i „slavni” Cr-nogorci, a svi buncahu o πestoj floti. Uz zagovor sv. Ante, Hrvati na sam bla-gdan oslobodiπe Stolac. Obiljeæavanje 18. obljetnice osloboenja Stoca, ove

82

godine uveliËano je otvaranjem Spomenika poginulim braniteljima Domo-vinskog rata. Arhitektonski izvrsno rijeπen, spomenik je postavljen nasrediπnjem gradskom trgu, na mjestu susreta. Osnovni element spomenikaje jedro ispod kojeg je jedan prekinuti kubus - kamen u vodi. Njim se æelidoËarati ljudski æivot od roenja, æivotnog puta stubu po stubu, do naglogprekida - smrti. Neizostavan detalj je i nenametljiv kriæ, a opet dostojanstvensimbol uzviπenosti hrvatskog naroda. Svaka Ëast stolaËkim Hrvatima na od-vaænosti izgradnje spomenika gdje su upisana imena za vjeËnost svih pogi-nulih stolaËkih sinova koji dadoπe najviπe πto Ëovjek moæe dati za slobodu,æivot. Briljantna akcija HVO-a kojom se oslobodiπe navedena mjesta, a ok-upator Êe je dugo pamtiti, obiljeæava se svake godine naziva Lipanjske zore.Ove 18. po redu Lipanjske zore hrvatske Hercegovine, obiljeæene su tjednimprogramom iz kojeg bih izdvojio uz prisjeÊanje na poginule branitelje i dvijesmotre folklora, onu u »eljevu i Ëapljinsku pod nazivom Lijera diple nadi-grala. Lijepo je gledati u slobodnoj Dolini nadigravanja ponosnih hrvatskihKUD-a pristiglih sa svih prostora gdje æive Hrvati.

I dok se na najjuænijem dijelu Doline slaæu plavi balvani u predizborne poli-tiËke svrhe (sreÊom bezuspjeπno) tako se na drugom dijelu Doline plavoumostiπe dva svijeta Slavonija i Hercegovina - Jelena i Trpimir. Naime, umostarskoj Galeriji “Virus” otvorena je zajedniËka izloæba slika ovo dvojemladih umjetnika. VinkovËanka Jelena –urkoviÊ je apsolventica na Akade-miji likovnih umjetnosti na ©irokom Brijegu u slikarskoj klasi prof. AntunaBorisa ©valjeka, a TrebiæaÊanin Trpimir GrgiÊ radi kao asistent na fakultetuPrirodoslovno matematiËkih i odgojnih znanosti u Mostaru. Plava hladnadominira u gotovo svim gornjim slojevima Trpimirovih slika, a neizostavanje detalj na Jeleninim portretima. Izloæbu Ëini tridesetak Jeleninih minijatura(malih portreta) uz jednu veÊu sliku, na kojima je predstavljen opÊenito Ëov-jek, ljudi, postojanje. I Trpimir se predstavio prvi put s minijaturama koje jenazvao One male. Rapsodija kolorita prosuta po zidovima mostarske Ga-lerije “Virus” mijeπa mi misli u iπËekivanju ljetne Ëarolije. »upajuÊi kupaÊe iznajdublje ladice prisjeÊam se proπlog ljeta kad je kultura otiπla na more „nacijelo ljeto”. O Ëemu pisati? Moæda o slanoj vodi koja u MetkoviÊu istjeËe izvodovoda (projekt Gornji horizonti), ili o Neretvanima koji se pripremaju zaveslanje do Italije, vidjet Êemo. Boæe zdravlja, neπto Êe se uvijek naÊi.


83

Kulturne hladilice maπu DolinomKultura je Ëudna biljka. Jedna je od najosjetljivijih te ne podnosi prevelikevruÊine. »im je sunce malo jaËe zapræi, odmah joj okovrlji cvjetove, pa naglopoËne opadati, venuti, nestajati. Za mene osobno, to je znak koji oznaËavapoËetak traganja za pisanjem neËeg smislenog. O Ëemu pisati a da to veÊnisam prije uradio, i da se to pisanje uklopi u ovo iznenadno ljetno æutilo?!Nagla nesmiljena vruÊina zapljusnula je Dolinu sa svih strana. Usanjana Ne-retva lijeno zmijulji. Æaropekom razdraæene zmije πiËu na svakom koraku.Od starina ostade uzreËica kako je sretan onaj tko vidi kako palucaju zmij-ski jezici, osobito u otrovnica. Kaæe se kako ne Êe biti lijen te godine. Svjets-ko nogometno prvenstvo ulijenilo je ljude u Dolini. Iako Hrvatska ne sudje-luje, mnogi su televizori poduprti oËima Neretvana. Jedna æuta vrsta oËiju,bolje kazati πprajc-oËi, posebno je poduprla televizore. To su oËi kladio-niËara. Za klaenje ima, a za ostalo-kako bude. OËi ovakve, oËi onakve, svesu uprte u Afriku. Afrika! Zemlja gladi! Kada netko izgovori ime ovoga kon-tinenta u bilo kojem kontekstu, moja prva pomisao je glad. Ta opsjednutosttraje joπ od djetinjstva. Koliko samo milijardi dolara utroπiπe na stadione? Agdje je sve drugo, prateÊe?! Ljudsko bezumlje jaËe je od umlja. JaËe je i odzaumlja, koje tako lijepo opisa Boæica Zoko u svom osvrtu na Humljanke iIbalo balo, πto ga dobih ovih dana. Boæice, hvala na slovu o (H)umini!

Iza umlja je i najava miniranja nepostavljenog spomenika papi Ivanu PavluII. u Sarajevu. Ne zaËudi me islamsko protivljenje koncertu Marka Perkovi-Êa, jer ni u svojoj „slobodnoj” Hrvatskoj za koju se borio ne moæe zapjevatigdje poæeli i gdje ga ljudi æele vidjeti, ali me zaprepastiπe javno izreËenerijeËi jednoga od sudionika javne rasprave o podizanju spomenika: „Evo javam kaæem, Ëim bude postavljen, ja Êu ga sruπiti!” I to sve bez poziva naodgovornost. Nitko se iz sluæbene sarajevske politike ne ogradi od ove izja-ve. Da zlo bude veÊe, po obiËaju i hrvatski politiËari mudro πute. Imaju pre-Ëega posla. Isticati kandidate. Ne Êe li predstavnici hrvatskih politiËkih stra-naka isticanjem svatko svoga izabrati KomπiÊa?! GlasaËka bitka bi unaprijedmogla biti izgubljena. Volio bih da grijeπim, ali... glavom se roje Ëudne mislikoje pokuπa osokoliti Petar MiliÊ dok smo razgovarali o predstavljanjuOtajstava slobode u Neumu. Sad je prava prigoda za to. Sezona je naËeta.Prijateljima u susret - Neum 2010., naziv je dvodnevne manifestacije kojom

84

je sluæbeno otvorena ljetna turistiËka sezona u ovom gradiÊu. SluËajno ili ne,na prvi dan manifestacije u neumski akvatorij uplovila su dva turska ratnabroda. Demonstracija sile ili πto? Neumljani su odavno kazali πto misle ouplovljavanju ratnih brodova u svoje vode. Ne znam kako mi je promaklo,ali zaËudo Otajstva slobode se joπ nisu upoznala s Neumljanima. Ne sum-njam kako Êe posjeÊenost biti dobra jer Neum æea za kulturnim dogaanji-ma. U ove sparne i vruÊe dane, uz kupanje, to bi moglo doÊi kao hladilica.

Jedno zanimljivo predstavljanje dogodi se u Kominu osvjeæivπi kulturni duhveÊ podobro pregrijane Doline. U Domu kulture predstavljena je zbirkapoezije Anelke VlahoviÊ Hvala ti, prijatelju moj! - u izdanju Danice hrvat-ske. Zbirku pjesama ilustrirao je ploËanski slikar Jure Jovica, urednica je InaÆderiÊ, lektorica Katarina JelaviÊ, a ocjenjivaËi su Luko Paljetak i Mato JeriniÊkoji je na predstavljanju naglasio: „Anelka je pjesnik zaviËaja, njezina jepoezija istinita, a pjesme su joj satkane od radosti, tuge i Ëeænje, dok bol unjenim pjesmama predstavlja stvaralaËku iskru. Anelki treba otvoriti srce isrcem priÊi njenoj poeziji.” Pred prepunom dvoranom stihove su Ëitali Do-ra Medak, Anela ParmaÊ, Silvija KrmiÊ, Ana Marija VukoviÊ i Tomislav Zu-pËiÊ. SveËanost predstavljanja uveliËali su klapa ©trijada, PuËki pivaËi sv.Ante, PuËke pivaËice Danice hrvatske i æenska skupina PodrujniËke. SveË-ano je bilo i na ispraÊaju Domagojevih laara koji se zaputiπe ispod metkov-aËkog LuËkog mosta do talijanskog Molisea - Tragovima pradjedova. U tojpokrajini na jugu Italije æivi hrvatska manjina koja se tu doselila oko 1500.bjeæeÊi pred Turcima. Vjeruje se da su izbjegli s podruËja izmeu Cetine iNeretve u plovilima u kakvima danas veslaju Domagojevi potomci. Ovimpothvatom Neretvanski laari obiljeæavaju jubilarnu desetogodiπnjicu os-nivanja i iskazuju poËast Moliπkim Hrvatima koji su uspjeli saËuvati oka-minu hrvatskog jezika veÊ pola milenija. Zaæelimo im mirno more i dobarvitar!


85

Lipanjski krjesoviJednom, kad ovo sadaπnje vrijeme bude proπlo, kad o njemu bude svjedo-Ëio samo zapis ljetopisaca, Ëitat Êe neki buduÊi Hrvati: „U lipnju 2010.odræa se u Hercegovini Glavna skupπtina Matice hrvatske, kojoj je nazo-Ëilo 187 zastupnika na Ëelu s Igorom ZidiÊem. Bijaπe to prvi put da se sku-pπtina odræa izvan Hrvatske. »lanovi Matice hrvatske boravili su u Herce-govini nekoliko dana, za kojih su obiπli vrijedne kulturno-povijesne zna-menitosti. Posjetili su FranjevaËki samostan i prvu javnu muzejsku zbirkuu BiH na Humcu, nazoËili su predavanju o zdanjima antiËke arhitekture uBiH koje je upriliËeno u novoj crkvi sv. Ante, a odræao ga je Radoslav Do-dig, predsjednik ogranka MH Ljubuπki. Nakon Ljubuπkog zaputili su se u»apljinu, toËnije Mogorjelo u kojem se nalazi arheoloπki spomenik kultu-re iz rimskog doba Villa rustica. Potom su obiπli stolaËku nekropolu steÊa-ka Radimlju, odakle se uputiπe put Mostara gdje su u samostanu Hercego-vaËke franjevaËke provincije razgledali knjiænicu i Malu kapelicu u sklopucrkve sv. Petra i Pavla; obiπli su Stari most i u Hrvatskom domu hercegaStjepana KosaËe pogledali izloæbu o radu Matice hrvatske Mostar. GlavnidomaÊin, predsjednik ËitluËkog ogranka MH prof. Andrija StojiÊ, s nes-krivenim zadovoljstvom pohvalio je ogranke Matice koji djeluju u BiH, Hr-vatskoj i treÊim zemljama, oko pomoÊi u organiziranju Glavne skupπtineMatice hrvatske. Jedini kandidat za predsjednika MH bio je Igor ZidiÊ kojije i izabran na tu funkciju jednoglasno. Ovim Ëinom Matica hrvatska odalaje priznanje Hrvatima u BiH, jednom te istom narodu kojega dijeli nepri-rodna granica od matice. Isti narod, isti obiËaji, ista vjera, isti geni, isto sla-vljenje svetaca, dokazi su duhovne povezanosti koja je neraskidiva, dalose naslutiti iz mnogobrojnih govora koji popratiπe Glavnu skupπtinu Mati-ce hrvatske. I sve se ovo zgodi uoËi sv. Ivana.”

Tradicija slavljenja sv. Ivana je u mnogim mjestima gdje obitavaju Hrvati.Jedno od takvih je i maleno mjesto srca mog - Hutovo, raskriæje izmeu»apljine, Stoca, Neuma i Ravnog. Viπe obiËaja vezivalo se uz ovu svetko-vinu. Djevojke bi na Ivanjdan, prije izlaska sunca, iznosile svoje ruho; mje-πtani bi, prije izlaska sunca, iπli na kupanje u Vrutak (poËetak Popovapolja), a meni najdraæi obiËaj, koji me je opËaravao od ranog djetinjstva,bio je i ostao paljenje ivanjskih krjesova i preskakanje vatre veËer uoËi sv.

86

Ivana. Premijerom dokumentarnog filma, poznatog bosanskohercegova-Ëkog redatelja Vlatka FilipoviÊa, inaËe roenog Hutovljanina, Hod okardinalskom putu mons. Vinka PuljiÊa, otpoËeli su Ivanjski krijesovi2010. Prije poËetka projekcije filma, u ZaviËajnoj kuÊi, koja je tu noÊ otvo-rena, predstavljene su posjetiteljima sve nagrade i filmovi Vlatka Filipo-viÊa, koje je on nesebiËno darovao svom rodnom mjestu. Nakon prikaza-nog filma, kao krijesnice, zabljesnuπe mnoga kulturno-umjetniËka druπtvasvojim nastupom. Kako me zadesi rad u noÊnoj smjeni, jer na HÆ-u nema„ni petka ni sveca”, namislio sam obitelj poËastiti za sv. Ivana u poznatojopuzenskoj Konobi. Smjeπtena na glasovitoj opuzenskoj Pjaci, doËeka naszatvorenih vrata, iako je natpis na vratima kazivao drukËije. RazoËaranugostiteljskim leima, jer se hvalih Marani i djeci o prokuπanim neretvan-skim specijalitetima i toplom doËeku osoblja, iskoristih prigodu pokazaticrkvu sv. Stipana, simbol duhovnosti Opuzena, kamenu Pjacu, kao i nas-lijeeno izloæeno naronsko bogatstvo, koje je kao uraslo u ovaj kamenitrg. Ali razgledanje nije razgledanje ako je praznog trbuha te stoga predlo-æih zamjensku konobu, Mate & –ua u Vidu. Nasmijeπeno lice domaÊina,izvrsna hrana, odliËno domaÊe vino, osvijetliπe neretvanski obraz i ostavi-πe prelijepo sjeÊanje na joπ jednu svetkovinu sv. Ivana koju nakraju zaËini-smo obilaskom Domagojeve lae, velebne skulpture profesora StjepanaSkoke, postavljene na breæuljku koji dominira nad okolinom, na mjestuakropole nekadaπnjeg grada Narone, uz crkvu Gospe Snjeæne, koju narodzove Gospa Ledena.

Ostaju profesorovi kiparski tragovi posvuda, od onih vidljivih, postavlje-nih na raznim lokalitetima, do onih nevidljivih koji se samo slute u prsti-ma nasljednika koje i ove 2010. iznjedri Akademija likovnih umjetnosti©iroki Brijeg. Na jubilarni dvadeseti roendan ispred FranjevaËke galerije©iroki Brijeg, sveËano je promovirano 19 studenata u akademske grafiËare,kipare i slikare. U klasi prof. Igora DragiËeviÊa diplomiralo je sedmero gra-fiËara, u klasi prof. Stjepana Skoke petero kipara, dok je u klasi prof.Antuna Borisa ©valjeka diplomiralo sedmero slikara. Otvorena je i 11.diplomska izloæba (214. u nizu), popraÊena prigodnim, prepoznatljivimkatalogom koji sadræi, osim podataka o svakom diplomantu, struËni osvrtlikovnog kritiËara Ivana Vukoje. Diplomantima, roditeljima i posjetiteljimaobratili su se: prorektor Ivo »olak, dekan Anto KajiniÊ, profesori matiËari

87

Stipe Sikirica i Vasilije Josip Jordan, te fra Jozo PejiÊ i fra Vendelin KaraËiÊ- srce Akademije. U svome obraÊanju fra Vendelin je naznaËio: „Izloæba jepostavljena, s razlogom, u sklopu godiπnje kulturno-umjetniËke manife-stacije Brijeπka zvona 2010. jer Êe se, Ëemu se utemeljeno nadamo, upra-vo ‘zvona’ ovih mladih akademski obrazovanih graana najdalje Ëuti.” Inama ostaje samo zaæeljeti sreÊu ovim mladcima i da svojim “zvonom”raznose glas o Hrvatima po cijelom svijetu.

(Hrvatsko slovo, 2. srpnja 2010.)

88

Gdje se trud ulaæe tu i Bog pomaæeNakon La Mancha pao je i Termoli. Za samo 36 sati Domagojevi potomci,harni Neretvani, krenuvπi od MetkoviÊa, preko Opuzena i PloËa doveslali sudo Termolia, u talijanskoj pokrajini Molise. Niæe se niska pothvata Neret-vana Ëije su lae srdaËno doËekane i s onu stranu Jadrana. Laari su simbo-liËno povezali hrvatsku i talijansku obalu rutom kojom su, po predaji, Ne-retvani izbjegli pred navalom Turaka. Iako ih je pratilo veliko nevrijeme,neretvanski laari ponovo su dokazali svoju odvaænost, nepokolebljivost,snagu i upornost. Sve te odlike krasile su i hrvatskog neretvanskog knezaDomagoja koji je upravljao Neretvom od 864. do 876. MletaËki kroniËar Ivan–akou nazvao ga je Sclavorum pessimus dux (najgori hrvatski knez), a papaIvan VIII. Domagoius dux gloriosus (slavni knez Domagoj). Domagojeviuspjesi u borbi protiv MleËana doveli su do osamostaljivanja Hrvatske odfranaËke vlasti. Ovaj svoj uspjeh ponosni laari poklonili su Dolini za Dandræavnosti okupivπi se u punom sastavu ispred crkve Kraljice neba i zemljeu PloËama gdje je prireena sveËanost njima u Ëast. Viπe tisuÊa ljudi iz cije-le Doline pozdravljalo je i pljeskalo junacima, a pjesmom ih je pozdravilaklapa Cambi. PoznavajuÊi neretvanski duh, samo je pitanje dana kada ÊeDomagojevi veslaËi krenuti u nova osvajanja.

A u Neumu trijumfirali su Rusi. Na jubilarnom 5. festivalu animiranog filmaNAFF 2010., Rusi su osvojili tri nagrade: za najbolju 2D animaciju, za najbol-ju 3D animaciju i nagradu publike, odnosno Grand Prix NAFF-a, koji jedodijeljen ruskom animiranom filmu Kako su se upoznali, autora DenisaChervyatsova. Ove godine na festival je pristiglo preko 400 filmova iz 42dræave. Odabrana su 52 filma koja su i prikazana tijekom festivalskog tjed-na. Filmovi su izmjenjivali jedan drugi kao slajdovi na terasi hotela Sunce naradost publike. Direktor festivala Jurinko RaiË nije ni sanjao da Êe festivaldoseÊi ovakve razmjere. Ove godine podræan je i od ameriËkog veleposlan-stva. Od ponuenih uistinu dobrih filmova jedna nagrada otiπla je i uHrvatsku. U kategoriji najbolje likovnosti u animiranom filmu, za raskoπnistvaralaËki dijapazon u vremenu i prostoru, kao i zbog visokog stupnja uskl-aenosti svih segmenata u animaciji, nagradu je zasluæeno dobio film MojnaËin autora Veljka PopoviÊa i Svjetlana JunakoviÊa. Ne da se ljetnoj letargi-ji ni kulturno druπtvo Napredak Mostar. Na sve naËine pokuπava vratiti

89

Mostaru urbanu sliku kakvu je grad nekada imao. Tako je organizirao uGaleriji kraljice Katarine koncert sakralnih i opernih arija, povodom prosla-ve blagdana sv. Petra i Pavla i 20 godina od obnove Napretkova rada.Nastupila su tri vrhunska operna solista iz Zagreba s kojima Napredak imadugogodiπnju suradnju: sopranistica Vedrana ©imiÊ, tenor Tvrtko StipiÊ ibariton Davor RadiÊ. Solisti su nastupili u pratnji gudaËkog kvarteta koji jeizveo i Tango in D, Isaaca Albeniza i Tango iz filma Miris æene Astora Pia-zzole. Na kraju su zajedno izveli Neka cijeli ovaj svijet iz Kabiljova mjuziklaJalta, Jalta.

Tek πto pomislih kako Êe mi Ëitav tekst mirisati na Neretvu, na kulturu u Do-lini, na slobodu misli noπenih na krilima galeba od uπÊa do Konjica, stisnu-tih u kandæe jastreba od Ravnog do Tomislavgrada, vratih se u surovu zbil-ju, koja takoer ne puπta Dolinu iz svojih sudbinom odreenih kandæa. Svaova kulturna dogaanja odiπu idilom, spokojem, i sve bi bilo dobro da nijeonoga drugoga - a to je stalna prijetnja miru i suæivotu u Dolini. Ovaj putNAFF je zasjenjen bugojanskim atentatom. Tek toliko da nas podsjeti gdjeæivimo i s kim æivimo. Ako je atentat imao zadaÊu posijati nemir i nesigu-rnost, onda je u tome uspio. ©to zaneseni kulturnim dogaanjima, πto za-grijani jadranskom vatrom, πto prepuπteni ljetnim skitalaËkim mislima, mo-radosmo tijela vratiti u prvobitna stanja - stanja grËa. Nije lako æivjeti u naj-nepismenijoj dræavi u Europi. Ako je stanje prije ovoga bilo zatiπje predburu, je li ovo sad bura pred oluju? Vatra u Dolini postaje sve nesnosnija.PolitiËka klima sve uæarenija. Tijelo traæi ugodu. A kako mu ugoditi ako neu kakvoj rijeËnoj ili morskoj dragi!? Od Nikole ni traga ni glasa. Trebao seveÊ pojaviti. Ovo je njegovo vrijeme. Bicikl, kupine, notes i olovka, laganavoænja do UπÊa sa slamkom u ustima. I Ëuenje. »uenje hrvatskoj politiËkojludosti, Ëuenje natpisima s kamena mudrosti, Ëuenje neretvanskoj, kaonigdje, svjetlosti!


90

I Klek i Trnovica likovna razglednica

Trnovicu i TrnoviËane upoznah u najranijem djetinjstvu. Otac me jednompoveo u to malo selo æeleÊi mi pokazati znamenitu πkolu (jedinstvenogagraditeljskog objekta koji je uraen po projektu Frana Suπila 1937. a gradi-li su je sami TrnoviËani) koju je pohaao zajedno sa svom drijenskom dje-com. I TrnoviËani su bili dragi gosti na drijenskom guvnu, gdje se balalopri svjetlosti mjeseËine. Lijera, diple i usna harmonika odzvanjali su drijen-skom valom dok bi momci uzbacivali djevojke u zrak, pa se Ëinilo kao dalete vile iznad guvna. Potom bi se zagrljeni uhvatili u obruË oko balaËa.Kruæno guvno, kruæno kolo, uz ritam balaËa iz sredine pojaËavali su dojamokretanja zemlje. Stiska, vika, cika, dreka, parale bi ljetne noÊi. Padale suna guvnu priËe od kojih se znoje dlanovi i oËi orose suzama, πto od era,πto od latina. A onda, pred zoru, svatko na svoju stranu. Pri branju pelina(kaduljinih vrhova) zalazili smo do u Banjevice, a stariji su nas plaπili snekakvim„ –urom Mrdalom ispod stijena”. Zamiπljao sam tog gorostasa imolio Boga da nas ne opuπi dok ne naberemo pune beraËe, jer u tuemje brdu uvijek bolji pelin, kao i sve ostalo. Kad sam odrastao i uvidio kakoje –uro obiËan i uz to jako dobar Ëovjek, smijao sam se sam sebi i svojimstrahovima. Ali, ali, strah je zadavalo ono „ispod stijena”.

Drijen - najjuænije selo u Hercegovini i Trnovica - selo DubrovaËkog pri-morja, uvijek su se dobro gledali. Svi ovi moji doæivljaji iz ranog djetinjstvastvorili su mnoπtvo slika u maπti koje se pretakaju u priËe, a jedna od njihje i Æute oËi - o prijateljstvu ova dva sela. I Drijen i Trnovica, dva omanjasela, dva grozdiÊa kuÊa s kamenom na leima, spojeni morem kamena,gdje se samo pokoja kamena gomila izdiæe kao otoËiÊ, a pokoji obradividoËiÊ podsjeti na riblje oËi, sela su na izdisaju. Pamtim vrijeme kada nisamsmio prijeÊi tui plot, zagaziti u tuu njivu, ubrati neËiju voÊku... zvonilasu zvona na ovnovima, mazgama i kravama sa svakog brda... odzvanjaliglasovi ljudi... sve je bilo æivo! Danas tek rijetki dogaaji oæive ova dva selaiz srca kamena. Jedan od takvih je Likovna kolonija Trnovica, koja se ovegodine odræa jedanaesti put za redom, zahvaljujuÊi vrijednim TrnoviËani-ma na Ëelu s Matom JeriniÊem. Lijep, sadræajan i koristan, jednodnevnikulturni dogaaj okupio je i ove godine slikare i kipare, akademski obra-zovane i one koji to nisu, kako bi svoje umijeÊe pokazali na platnima ili

91

skulpturama. Likovna kolonija Trnovica od prvoga dana proæeta je huma-nitarnim radom. Slike se uglavnom daruju humanitarnim æupanijskimudrugama kao npr. Udruzi za Downov sindrom, Zavodu Josipovac,Zajedno do zdravlja i DjeËjem domu Maslina. Ima tu i organiziranih izlo-æaba u Slanom, kao i prodajnih izloæba, i ostavljenih djela za fundus kolo-nije. Svake godine ovu koloniju posjeti pedesetak umjetnika, tako da je dosada Trnovicom prodefiliralo njih 550. Vrijedni TrnoviËani, ËlanoviIzvrπnog odbora udruge SreÊko Jarak, Nevenka, Pero i Nikola Groπeta spredsjednikom Matom, imaju joπ jedan naum, a to je saËuvati seosku πkoluu kojoj odavno nema nastave. Namisao im je pretvoriti je u galeriju u kojubi smjestili slike stalnog postava Likovne kolonije Trnovica. Zaæelimo imsreÊu u plemenitom naumu!

Joπ jedna mala-velika galerija u Dolini otvara svoja ljetna vrata, vrata odmora. Dakako, rijeË je o galeriji SteÊak u Kleku koju su davne 1980. na ini-cijativu Stjepana ©eπelja osnovali Zlatko Keser, Hrvoje ©ercar, VatroslavKuliπ, Antun Boris ©valjek, Josip TurkoviÊ, Branko »iliÊ i sam inicijator. Kr-oz ovu „plaænu” galeriju, koja je i na plaæi, i otvorena samo u mjesecimakupanja, provukla su se najveÊa imena hrvatske likovne umjetnosti, pa spunim pravom moæemo ustvrditi kako se doista radi o velikoj galeriji.Neizostavni su i mnogi glazbenici i knjiæevnici koji su rado kazivali verseu ovom, za umjetnike, prekrasnom ambijentu. Pomno birane izloæbe s du-πom i srcem, po dvije svako ljeto, na posjetitelje ostave dojam o veliËini hr-vatskog umjetniËkog bitka. Za prvu izloæbu ovoga ljeta, Stjepan se potru-dio predstaviti neretvanskog sina Branimira KljuËu (1927. - 1997.). ObiteljKljuËe na podruËje Neretve doseljava iz Popova pod obiteljskim prezime-nom DobroslaviÊ, a od 1798. u æupnim maticama se nahodi pod prezime-nom KljuËe. Branimir KljuËe likovni odgoj zavrπava na Viπoj pedagoπkojπkoli u Sarajevu, a radi kao likovni pedagog u Osnovnoj πkoli u Opuzenuod 1955. do umirovljenja 1985. Samostalno je izlagao u Podgradini, Opuz-enu, MetkoviÊu i PloËama. Na izloæbi u Galeriji SteÊak Klek zastupljen je utehnikama ulja i akvarela. Izloæbu je otvorila povjesniËarka umjetnosti Ma-ja Burger iz Zagreba, a pjesme klape Opuzen obradovale su nazoËne kaoi same izloæene slike. „Branimir KljuËe nije ostao imun na svoje podnebljei tako su neretvanski krajolici, opuzenski motivi, more, raslinje postali gla-vni i najbrojniji protagonisti njegova slikarskog opusa. Ponekad koristi

92

lokalne boje u predoËavanju tih motiva, ali Ëesto koristi boje koje u priro-di tamo ne Êemo naÊi, a sve kako bi postigao harmoniËne kompozicije”,zapisa Maja u predgovoru prepoznatljiva kataloga a pod naslovom Snagaboje. Bilo je viπe slikarskih snaga u ovom neretvanskom Ëovjeku πto jeprepoznatljivo iz predoËenih izloæaka. Vidljivo je slikarsko istraæivanje,kako motiva, tehnika rada, majstorskim portretima i inog, koje Êemo otkri-ti u Izloæbenom dvoru Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti ko-ju nam obeÊa Stjepan ©eπelj iz Podgradine. A do tada sjeÊajmo se ulja i ak-varela, pisme, sira iz mijeha, vina, i rakije koju mojom pogrjeπkom toËimoumjesto Jamnice (iste boce pa se prevarih, ali nisu se mnogo ni bunili).


93

Pletu se, pletu kulturne pletenice„U Dubrovniku æivi mnogo ljudi iz stolaËkog kraja i svi se osjeÊaju Dubro-vËanima. Mi smo doπli iz Dubrovnika u vaπe prekrasno mjesto i evo, za krat-ko vrijeme osjeÊamo se StoËanima”, rijeËi su akademika prof. dr. StjepanaKrasiÊa koje je izrekao u svom pozdravnom govoru okupljenim posjetitelji-ma ispred nijemog kamenja razbacanog po travnatoj Radimlji. ZapoËeta uRimu, njegova knjiga doπla je i do Stoca. Novi, dosad nepoznati podatci briæ-no vaeni iz praπnjavih i poæutjelih rimskih arhiva, objedinjeni u knjiziPoËelo je u Rimu, predstavljeni su ovom prigodom stolaËkoj publici. Ovdje,meu kamenim sanducima, ploËama, krstaËama, sljemenjacima, meu isk-lesanim kolima, likovima i simbolima, teæina knjige dobiva sasvim drugu di-menziju. Ovdje na Batnogah, a naglasi akademik KrasiÊ, gdje se govori naj-Ëistiji hrvatski jezik, neophodno je bilo predstaviti knjigu iz viπe razloga. Uzpodrπku predstavljaËa, kako bi saËuvali dostojanstvo jezika koje mora imatisvaki narod, jer nema naroda bez jezika, kao πto nema jezika bez naroda,valja istaÊi poznatu Ëinjenicu da svi Hrvati govore jednim jezikom i mnogi-ma nepoznatu koju smo Ëuli u izlaganju kako su mnogi drugi narodi govo-rili isim jezikom ilirskim - hrvatskim dok ga ne prisvojiπe. (Svjedoci smo od-skora stvaranju takozvanog boπnjaËkog jezika.) O trudu akademika KrasiÊakoji je trajao viπe od trideset godina i koji se najzad isplatio, rijeËi hvale izgo-vorili su prof. Ivana Burelez, predsjednica dubrovaËkog Ogranka MH, kaoi akademik Luko Paljetak. Za svoj trud Stjepan KrasiÊ nagraen je posebnomnagradom Ivan KukuljeviÊ Sakcinski koja mu je dodijeljena za najbolje djeloπto ga objavi Ogranak MH u 2008. i 2009. »estitamo prof. KrasiÊu! A valjalobi Ëestitati i dvjema djevojaËkim skupinama - VidoπtaËkim kraljicama i An-gelusu - StoËankama koje su glazbom uokvirile ovu stolaËku ljetnu sliku slepeze kulturnih dogaanja koje harno prireuje Matica hrvatska Stolac naËelu s dr. Mladenom BoπkoviÊem, a sve pod pokroviteljstvom naËelnika op-Êine Stolac, Stjepana BoπkoviÊa. U Stocu spoj mora i mramora, a u Kominuspoj Dunava i Neretve. Na prepunom platou ispred igraliπta „Gusara” odræ-an je zajedniËki koncert Hrvatskog puhaËkog orkestra grada Vukovara iHrvatske seljaËke glazbe Komin. Kominjani su goste doËekali s brodom uPloËama. Prezentirali su im ljepote svoga kraja, potom su ih ugostili ruËkomu hladovini borova na UπÊu gdje su se svi skupa osvjeæili u moru. Po dola-

94

sku u Komin, doËekale su ih maæoretkinje i kominski glazbari koji su zasvi-rali pred kuÊom Marina OrπuliÊa, jednog od najstarijih kominskih glazbara.Izmjenjivali su se darovi, a potom su svi zajedno zapuhali. OdliËan nastupimali su i domaÊini i gosti, a maestro Branko Meden, voditelj HrvatskogpuhaËkog orkestra iz Vukovara, darovao je note i novi aranæman pjesmeVoljeni Vukovar Kominjanima, koji su obeÊali kako Êe uvjeæbati pjesmu dosvog odlaska u Vukovar gdje su pozvani. Joπ je jedan dogaaj u Kominu vri-jedan za zabiljeæiti. Kominski

Preporod, udruga za zaπtitu spomenika kulture, sakralne, etnografske iknjiæevne baπtine donjoneretvanskog kraja, prikupila je sredstva za restauri-ranje slike sv. Barbare iz 18. stoljeÊa djelo firentinskog slikara Filippa Naldija.Restauracija je uraena u Atelijeru Boschi u Zagrebu. Od Komina uzvodno,u Mostaru, toËnije u Galeriji „Aluminij” otvorena je zajedniËka izloæba dvojeπirokobrijeπkih diplomanata 2008. Ovo je druga samostalna izloæba ak. sli-karice Jasne Zovko i prva ak. slikara Mire ©imunoviÊa, a prva zajedniËka izl-oæba umjetniËke skupine „E la de Arte”. Predgovor za izloæbeni katalog na-pisala je Marija MikuliÊ-TopiÊ, profesorica povijesti umjetnosti. Jasna Zovkopredstavila se djelima pod nazivom Harmonija borbe, a Miro je izloæenadjela nazvao S moje strane. „Ovo dvoje umjetnika kroz svoja umjetniËka dje-la zapravo æele prikazati sebe i djeliÊ svog srca, jer vaæno je imati ono neπtoiznutra, da bi znao nositi ono izvana...”, zapisala je izmeu ostalog MarijaMikuliÊ-TopiÊ. Ono neπto, siguran sam, ima i Neretvanska riznica umjetninai inih vrijednosti koja svoja vrata u Podgradini, vrata od Neretve otvori zadrugi dio retrospektivne izloæbe neretvanskog sina Branimira KljuËe. Iakosam zduπno pomagao Stjepanu u njegovoj namisli i pogledao sve izloπke joπza postavljanja, a izloæene su grafike i crteæi zavidne razine, viπa sila mi us-krati zadovoljstvo nazoËnosti pri otvorenju. Krumpir - lumbago, tako se zo-ve iznenadna bol koja me prikova za krevet, dok sam iz svog vrta pokuπa-vao izvuÊi plodove muke svoje.


95

IlinπtaËke sanje i zbiljeNesmiljena vatra zapluæila Dolinom. NoÊi postaju sve nesnosnije. Dodatnakap koja prelijeva Ëaπu su komarci. Sad joπ i ovi tigrasti! Kako li Êe tek ovekrvopije mutirati u buduÊnosti?! Ne bih se iznenadio kada bi se kriæali sa zvi-jezdom. Zabijali bi nam se u meso poput πurikena kao da su odaslani iz rukujapanskih nindæa. Ne daj Boæe da Ëuju crveni avoli ovo moje glasno razmi-πljanje. Eto ti vraga. Odmah bi u laboratorij ubacili petokraku i komarilose.Samo ne znam kako bi ih istrenirali da se zabadaju u samo oznaËene. Moralibi im ugraditi neki genski Ëip mrænje preuzet od pljuvaËa crvendaÊa. Nemojtese Ëuditi ovim mojim pikanterijama, vruÊina u Dolini je takva. Ne da raditi, neda hodati, ne da spavati, ali misliti! ©to sve Ëovjeku pada na pamet kad priti-sne nebeski oganj. Evo, neki dan mi doe na san kako se knjiæevnici proda-ju kao nogometaπi. I zamislite! Opet su domoljubi imali najniæu cijenu. Straniknjiæevni savezi pokupovali su sve ljevake. Kaæu, fali im lijevih krila, a kodnas ih napretek. Englezima su najzanimljiviji oni πto zabijaju autoæaoke. Svesu ih pokupovali, Ëak su platili kaparu i za one tek dolazeÊe. Trenirat Êe ih usvojim knjiæevnim savezima. (Podsjeti me ova engleπtina na utakmicu sTurskom kad su nam odvodili mlade i odgajali ih kako Êe se boriti protivroditelja, a nazvaπe ih janjiËarima.) Ove bi mogli nazvati jadniËari. Eto, oËemu ja sanjam usred Ilinπtaka. Svake godine uoËi sv. Ilije dvojim na koju Êubandu, MetkoviÊ ili Stolac. U Galeriji GKS u MetkoviÊu otvorena je izloæbaak. slikara Branimira BartuloviÊa. Organizator izloæbe je Ogranak MHMetkoviÊ. Umjetnika i njegov rad predstavio je tajnik Ogranka Ivo Nadilo aizloæbu je otvorio GradonaËelnik MetkoviÊa Stipo GabriÊ. MetkoviÊ je nada-leko poznat po sajmu na sv. Iliju, gdje je moguÊe kupiti sve poljoprivrednealatke kao i prateÊe stvari za domaÊinstvo, a najglasovitija je metkovaËka ilin-danska janjetina. ©tandovi se dan prije poredaju od mosta nizvodno, posjeti-telji se naguravaju cjenkajuÊi se s prodavaËima usprkos vruÊini. Ove godinepreureeni park dodatno je stisnuo ionako malen prostor za sve izlagaËe.OpÊina je lijepo uredila park. SasjeËena su stara stabla, ureeno πetaliπte sgranitnim kockama skinutih s prilaza obnovljenom æeljezniËkom kolodvoru,tako da prilazak kolodvoru podsjeÊa na glasovitu voænju camel-trophy, zbogrupetina koje su ostale iza odneπenog granita. Mislim da u cijeloj Hrvatskojne postoji ruæniji prilaz do æeljezniËkog kolodvora. Ali to smo mi! OliËi kuÊu

96

izvana modernim benneton bojama, a unutra, moæe se sjediti i na πtokrli.

Odoh ja daleko od sv. Ilije koji je zaπtitnik ova dva grada. Nasuprot Me-tkoviÊu, Stolac nekako malo zatajnije proslavlja sv. Iliju proroka, koji je ujed-no patron æupe, Dan grada i opÊine. Svake godine uoËi sv. Ilije odræava setradicionalni nogometni turnir (kamo sreÊe da je i knjiæevni), na sam Ilindanglavno slavlje je sveta misa koju je ove godine predvodio, uz sudjelovanjemnogobrojnih sveÊenika, mons. dr. Ivan ©aπko, pomoÊni biskup zagrebaËki,a poslije mise ispred crkve na trgu sv. Ilije neizostavna je smotra folklora kul-turno-umjetniËkih druπtava. Mnoπtvo naroda sa svih strana svijeta svakegodine doe proslaviti sv. Iliju. Meni su najzanimljiviji naπi gastarbajteri kojiodoπe trbuhom za kruhom u bijeli svijet. Neki dou u novim limuzinama -da se vidi da imaju, da su se snaπli; neki dou siromaπniji nego πto su otiπli(rijetki koji se ne snaoπe u tuem svijetu); a neki opet plemenitim gestamadaruju svoj kraj æeleÊi ga uzvisiti i kulturno i duhovno. Mato Njavro Barba iMarija Vranjeπ ro. Njavro iz Zagreba ne zaboravljaju rodne grude. Dokazalisu to nebrojeno puta kroz razna darivanja od Svetiπta Kraljice mira u Hrasnudo stolaËke crkve. Najnoviji dar sastoji se od 14 portreta poginulih biskupij-skih sveÊenika u Drugom svjetskom ratu i poraÊu. Æupna galerija bogatija jeza ovih 14 ulja na platnu koje je oslikao likovni umjetnik Nenad BoæiÊ izZagreba. Slike je blagoslovio biskup Ratko PeriÊ povodom podjele sakra-menta svete krizme. Na ovaj naËin oËuvan je trajan spomen na ubijenesveÊenike don Antu Bakulu, don Nikolu Boπnjaka, don Antu KreπimiraBuconjiÊa, don Stanka »otiÊa, don Lovru Konjevoda, don Martina KreπiÊa,don Andriju MajiÊa ml., don Jerku NuiÊa, don Vidu Puticu, don Iliju Tomasa,don Antu Zrnu, i trojica koja su roena u æupi Stolac: don Mitar Papac, donIvan Raguæ i don Marijan VujnoviÊ. InaËe, tijekom protekle SveÊeniËke godi-ne prireivana su okupljanja vjernika i slavljenje sv. mise u Ëast ovim sveÊeni-cima na svim æupama gdje su djelovali, a zahvaljujuÊi u prvom redu upo-rnom i neumornom Niki Konculu. UmjetniËka Galerija u Stocu, galerija unastajanju rekli bismo, s ovim i drugim vrijednim slikama moæe se posjetitisvakim danom, a posebno nedjeljama i blagdanima poslije misa. DoËekat ÊeVas nasmijano lice i raπirene ruke stolaËkog æupnika don Rajka MarkoviÊakoji uz lijepu rijeË uvijek ponudi i okrjepu. Dobrodoπlica je zajamËena!


97

Tako je to u Trebiæatu„PutniËe, kada doeπ u Trebiæat, u kraj gdje je nekada borba za kruh bilanaporna i teπka, gdje se mislilo napredno, a æivjelo posno i mukotrpno,ËuÊeπ zvuke muzike koju ovdje ljudi obiËni i radni, od davnina njeguju igaje. »uÊeπ da je ovdje joπ 1925. formirana limena glazba. Da je sve poËelood male tamburice i æelja da se muzikom i pjesmom nadmaπe tegobenekadaπnjeg æivljenja. »uÊeπ za ljude iz SeljaËke sloge, za njihove napore,plemenito borenje i kulturne rezultate. »uÊeπ glazbu koja je ovdje uvijekbila inspiracija i sastavni dio naprednog rada i stvaranja.” KroËite li nogomu najpoznatije Ëapljinsko prigradsko naselje, ovaj natpis doËekat Êe vas ipribliæit Êe vam donekle sliku o mjestu, o karakteru njegovih stanovnika.Ali samo djelomiËno! Tek tad poËinje otkrivanje ostalih dragocjenosti. Toje kao kad arheolog pronae lokaciju, pa tek onda slijede pomna iskopa-vanja. HKUD SeljaËka sloga danas u svom okrilju ima: puhaËki orkestar,folklornu sekciju, æensku klapu Lira, muπku klapu Trebiæat i karnevalskuskupinu. Osim navedenoga, Trebiæat ima i svoju likovnu koloniju, kojuveÊ viπe godina vodi likovni pedagog u mirovini Anelko MatiÊ-UËo, aka-demske slikare, kipare.... i svi su ukljuËeni u kulturu, i stari i mladi. Mnogiharni TrebiæaÊani zasluæni su za ovaj neobiËan uspjeh (osobito u danaπnjevrijeme), jer ukljuËiti skoro svaku osobu iz mjesta u neku od sekcija nijemala stvar. Rekli bi stari: „To je selom!” Ja bih dodao: „Tako je to uTrebiæatu!”

Od jednog zasluænika, mog dugogodiπnjeg prijatelja s kojim jedno prijerat-no vrijeme dijelih æeljezniËki kruh, Vlade VrankiÊa koji æivi u PloËama ukojima je ostavio duboki kulturni trag kao i u Trebiæatu gdje koristi svakislobodni trenutak svojih umirovljeniËkih dana kako bi mu se povratio,dobih na dar reprezentativnu monografiju Akordi Trebiæata - 80 godinaHKUD SeljaËka sloga Trebiæat 1925.-2005. Monografija je to kakve se ne bipostidjeli ni veliki hrvatski gradovi. Tako je to u Trebiæatu! Sve πto se radi,radi se smiπljeno, promiπljeno i kvalitetno. Na tristotinjak stranica bogatoopremljene knjige, svoje mjesto su naπli svi koji su prodefilirali krozHKUD SeljaËka sloga od osnivanja 1925. Malo se mjesta moæe pohvaliti sovakvom tradicijom, koja ne samo da se odræava, nego se πiri i raste u sva-kom pogledu. Najnovije iznenaenje koje su priredili iz HKUD SeljaËka

98

sloga graanima »apljine i cijele Doline je odræavanje Meunarodnogsusreta puhaËkih orkestara u Trebiæatu i »apljini 2010. pod nazivom Zvucis juga. „Ovo je samo jedan u nizu kulturnih dogaanja koji Êe biti prezen-tirani javnosti u godini vrijednog jubileja za HKUD SeljaËka sloga”, dozna-jem od predsjednika Mire BrajkoviÊa. Naime, iza ovoga druπtva osamde-set je pet godina kontinuiranog rada, po Ëemu je jedno od najstarijih uBiH. Druπtvo njeguje obiËaje i promiËe kulturu Hrvata ovog dijela Herce-govine.

Smotra puhaËkih orkestara odræana je na srediπnjem gradskom trgu u»apljini, a mnoπtvo posjetitelja uæivalo je u izvedbama PuhaËkog orkestraHKUD SeljaËka sloga Trebiæat, Hrvatske glazbe Mostar, Hrvatske seljaËkeglazbe Komin, HGD Biranj iz Kaπtel LukπiÊa, Gradske muzike Budva,Glazbeno-prosvjetnog druπtva Tivat, Narodne glazbe Blato-KorËula iHrvatske glazbe Potomje-Peljeπac. Nakon mimohoda Ëapljinskim ulicamagdje su ih pozdravljali oduπevljeni graani, povorka puhaËa zaustavila sena Trgu kralja Tomislava, gdje su pod ravnanjem kapelnika DraæenaLaskaËa upriliËili zajedniËki nastup svih sudionika ove manifestacije,odsviravπi Kroz splitske kale i Marjane, Marjane. Potom se na pozornicipredstavio svaki puhaËki orkestar posebno. Htjeli - ne htjeli, i oni najveÊioponenti Trebiæatu moraju skinuti kapu. Pored svih teænji i htjenja za kul-turnim identitetom Hrvata u proπlosti koji se oplodiπe i rodiπe u ovommalom hercegovaËkom selu, cilj je odræavanje i razvijanje u ovoj novona-staloj globalistiËkoj eri, jer samo Êe tako naπ æivot imati smisao i vrijednosto Ëijem Êe kulturnom radu ocjenu moÊi dati buduÊe generacije. Kada svenametnute nadrikulturalne tvorevine potkisnu (kojima smo bombardiranisa svih strana) i budu razgoliÊene u svojoj bijedi, toplo se nadam kako ÊebuduÊi trebiæatski naraπtaji pisati nove monografije o ovom jedinstvenomhrvatskom kulturnom hercegovaËkom cvijetu.

Zanimljiva izloæba u vrtu atelijera VuËkoviÊ, prepunom cvjetova, kakomirisnih - tako i umjetniËkih postavljena u ©irokom Brijegu, osmi put otva-ra svoje latice ljubiteljima likovne umjetnosti. Meunarodnu izloæbuPrivatno i javno tradicionalno organizira ULU En Face. Na jednoveËernjojlikovnoj manifestaciji, ove godine izloæilo je svoje radove 38 umjetnika izmnogih dræava. Umjetnici razliËitih generacija izloæili su slike, skulpture,

99

grafike i instalacije, a odabrani æiri tradicionalno je dodjelio nagrade Priv-atno i javno mladim umjetnicima za najuspjeπnije radove.

ZapleÊu nas ova kulturna zbivanja u svoje zavijutke. Tek πto izvirimo i po-mislimo na besposliËarenje, uhvati nas ljetni drijem i klimavica, eto novogkulturnog zavoja. Ulijetati nam je u okuke kulture, dok god imamo gdje,jer uvijek Êe biti vremena za spalo, a dotad Êemo u hodu ili naslonjeni naprozor vagona, snivati oËima na neretvanskoj povrπi!

(Hrvatsko slovo, 6. kolovoza 2010.)

100

„Sad nemam ni Marinka ni Hrvatske”Iz dana u dan nova dogaanja. Kultura se uvalila u Dolinu i πiri li se πiri. Ova-kvog lica podsjeÊa me na zrikavce. Tek πto jedan, odraujuÊi svoju glazbenudionicu, utihne odmah ga nadopunjuje drugi. Ne sjeÊam se ovakvog, ku-lturom bogatog ljeta u Dolini. Jest da ima svega, od folklora do knjiæevnosti,od glazbe do glume, ipak ruku na srce najgore je lamentirati nad praznim pja-tom. Na predstavljanju knjige Moja zanovijetanja Ëapljinskog pjesnika JozeJakiπe, pjati su bili prepuni - πto slova, πto pjesme, πto kruha i vina. Rijetki supjesnici koji za svoga æivota doËekaju tiskanje izabranih pjesama. Kao πto jesve svoje zbirke tiskao u samizdatu, tako je i izabrane pjesme pripremio uosobnoj nakladi. Veselio joj se kao djetetu. Za pjesnike zbirke i jesu kaodjeca. Ovaj »apljinac, neshvaÊen od onih koji i te kako shvaÊaju πto JozoporuËuje svojim stihovima, a shvaÊen od onih koji kao i on sam ne mogupromijeniti niπta nabolje, napravi prekrasnu promociju u Ëapljinskom resto-ranu Astoria, okruæen velikim brojem ovim potonjim. Program je vodiomladi Ëapljinski novinar Zdravko Jakiπa, stihove Ëitala mostarska glumicaMaja LasiÊ, a o Jozinom knjiæevnom stvaralaπtvu govorio je prof. Mate Gr-bavac. Sve je glazbom popratila mjeπovita klapa Signum iz »apljine. Jozinepjesme su i tuæne i vesele, bujaju ljubavlju i sjetom, ali najdojmljiviji retci suoni ispisani gorËinom, takvom kojom bi i kadulju zagorËale. Gorka iskustvas prvih crta bojiπnice, briga za obitelj, sanjanje Hrvatske, sluπanje stalnih obe-Êanja, a πto doËekasmo!? Moæda su najrjeËitiji stihovi Jozine pjesme Sanjaosam samo Hrvatsku koja odaje pjesnikov usud i usud svih Hrvata koji osta-doπe s ove strane neprirodne granice: „Sanjao sam samo Hrvatsku/i/Ëekao/-ko/zvijezdu/Danicu/a naπao/jedno straæarsko mjesto/uza samu/njenu grani-cu.” VeÊina ljudi misli kao Jozo, ali ne piπu stihove. Zato su doπli u velikombroju podræati Jozino slovo buntovno. Moja zanovijetanja je sedma Jozinaknjiga. Kapa dolje istinskom pjesniku iz naroda. A narod u Dolini financijskibi mogla pomoÊi plasteniËka proizvodnja i ubitaËna turistiËka stiska i vreva.Cijene otkupa voÊa i povrÊa na veletrænici su zadovoljavajuÊe (od rata naj-bolja godina). Biljeæim to stoga πto bez novca nema ni kulture. Guæve na sva-kom koraku. I sveci ne miruju. Tek πto Ilija Gromovnik spusti svoje æezlozabljesnu sv. Stjepan. Od mjesta u Dolini koji slave blagdan sv. Stjepana zaizdvojiti su Opuzen i Gabela. U Opuzenu je upriliËeno predstavljanje knjigeOpuzenski govor - Nacrt i graa za rjeËnik frazema dr. Vojislava Matage.

101

Program je vodio Zlatko Suπan, a o knjizi govorile Dijana VlatkoviÊ i IvankaUjdur. Ulomke je Ëitao Miro VidoviÊ, a sve je glazbom razgalila klapa LukaPloËe pod vodstvom I. Kaleba. „Knjigu autor nije definirao kao rjeËnik, negokao grau i nacrt za rjeËnik mada smo skloni u njoj prepoznati rjeËnik.Svojom je definicijom tako otvorio moguÊnost nekoga buduÊega rada naopuzenskim frazemima, a sami frazemi i primjeri uporabe upravo su poticajnekom buduÊem autoru ili skupini, kako za novi rad o frazemima tako i zaizradbu razlikovne gramatike opuzenskog govora, za πto u ovoj knjizi imaobilje podataka o fonoloπkoj, morfoloπkoj, tvorbenoj i sintaktiËkoj razini jezi-ka”, istakla je u svom osvrtu Ivanka Ujdur. TreÊi put za redom u povodu obil-jeæavanja blagdana sv. Stjepana, Gabeljani su organizirali kulturnu manifesta-ciju pod nazivom Je l’ Gabela gdje je prije bila u trajanju od tri dana. PrveveËeri nastupila su mnogobrojna kulturno-umjetniËka druπtva, drugudomaÊe klapske skupine s glavnim gostima iz Zadra Tomislavom BraliÊem iklapom Intrade, a na treÊoj, zavrπnoj veËeri, odræana je kazaliπna predstavazagrebaËkog kazaliπta SmjehotiÊi pod nazivom Genijalci u veËernjoj πkoli.Nasuprot Gabeli, preko Neretve, u motelu Karaotok nadomak Hutova blata,otvorila je πesti put svoja vrata Likovna kolonija »apljina u prekrasnom am-bijentu prirodnog rezervata. Ove godine na koloniji sudjeluje Ëak 56 umjet-nika iz BiH, Hrvatske, Boke kotorske, Srijema, Banata i BaËke. U opuπtenojatmosferi umjetnici su stvarali tri dana, a onda su novonastali radovi izloæeniu Galeriji Vjeko Boæo Jarak u Potkosi, Ëime je πesta likovna kolonija zatvori-la svoja vrata do novog susreta sljedeÊe godine. Kao i u veÊini gradova Hr-vatske, i u »apljini je premijerno prikazan novi film redatelja Jakova SedlaraHaag, EU ili Hrvatska, tugo moja. Iako je gradonaËelnik izdvojio izdaπan iz-nos novca kako bi se film kvalitetno i dostojno prezentirao »apljincima, sk-upi nas se jedva deset! Da, dobro ste proËitali deset »apljinaca danas zanimabuduÊnost Hrvatske, kako se osjeÊaju hrvatski branitelji, ima li nade zaoËuvanje dragocjene slobode πto je krvlju ispisasmo!

Dok zavrπavam ovaj tekst, zazvoni mi telefon. ©tefa! „Moj Ljubo! Morala samte nazvati. Gledam na televizoru ratnike kako se vraÊaju u Zagreb iz Oluje.I moj Màra bijaπe meu njima. Sad nemam ni Marinka ni Hrvatske! Jesi li,bolan, ti Ëuo da je Miπo Papac poletio s dubrovaËkog mosta dr. FranjeTumana?” Neπto me gorko sape u grlu. Zanijemih!!!


102

Rijek iz kamenaTaloæene vapnenaËke tvorevine iz svih geoloπkih razdoblja jednostavno nazi-vamo kamenom. Tvorevine su to nastale u dubokoj, ali i plitkoj morskoj sredi-ni. Najprije uoËimo one kamenove na kojima su preci ostavili polurazumljiveporuke, dok one obiËne zanemarujemo. Od ovih potonjih sazdani su mnogidomovi, mnoga naπa mjesta, naπ usud, naπ æivot. I svi se trudimo svoju æivot-nu prolaznost na neki naËin ugraditi u besmrtnost kamena. Cijela je Dolina pro-strta kamenom izuzev ono malo zemlje uz Neretvu i njezine pritoke. Zato se spravom mjesta u Dolini mogu zvati kamena sela ili kameni gradovi.

Od svih kamenih mjesta koja Dolinu veæu s morskim valovima na posebn-om mjestu je kameni Klek. Nekada, ne tako davno, Ëitav se kraj od dubrova-Ëke granice pa do Slivna zvao Klekom. Danas postoje dva Kleka. Hercegov-aËki, od granice sela ©tedrice pa do Jazine i sve do dna poluotoka Repa i dal-matinski Klek, malo turistiËko mjesto nad kojim je nekada dominirala Non-koviÊa kula. Danas je jedva vidljiva od apartmansko-hotelskih nastambi.Stoga Êu Ëitatelje podsjetiti koji je znaËaj imala u proπlosti. Naime, povijestNeretve nemoguÊe je opisati i prepriËati bez vitezova NonkoviÊa koje je uNeretvu doveo, kao predvodnik, Nikola NonkoviÊ serdar iz Zaæablja 1684.,a po preporuci M. Pietra Valiera, generalnog providura MletaËke Republike.NonkoviÊi su vladali Neretvom i okolinom, nekad veÊom - nekad manjom,prenoseÊi vlast s oca na sina 130 godina, a sjediπte njihove vlasti je bila upra-vo kula u Kleku, odakle su napadali Turke. Nije sluËajno Stjepan s nekolicin-om istomiπljenika odabrao ovaj gradiÊ za gradnju galerijskog prostora i pro-midæbu hrvatske kulture, to malo turistiËko mjesto koje oæivi u ljetnom raz-doblju, a zimi se uvuËe u sebe kao puæ u svoju kuÊicu. Nije sluËajno ni gale-rija nazvana SteÊak. Kamen! Uspravni kamen, kao πto je uspravno Ëelohrvatskog Ëovjeka koji svim nedaÊama usprkos ostaje svoj na svome. Nakonprve ovoljetne izloæbe, kojom je predstavljen sin Neretve Branimir KljuËe,na red doe i izloæba Ivana MarekoviÊa, ak. slikara iz Siska. Izloæeni Marek-oviÊevi pejzaæi jednostavno su plijenili oËi posjetitelja koje su se ogledale uslikama kao u zrcalu i da nas svojim prekrasno sroËenim govorom povje-sniËar umjetnosti prof. Stanko ©poljariÊ ne vrati u stvarnost, neke bi moædapogledima bile i odnesene. Izloæbu je popratio standardni katalog galerijeSteÊak Klek, Ëiji je predgovor takoer potpisao Stanko ©poljariÊ.

Mnogo prije gradnje kule u Kleku, prije no πto Turci porobiπe hrvatske zem-

103

lje Bosnu, Hercegovinu, dobar dio Dalmacije i dio Hrvatske, Hrvatski kraljTvrtko I. ozida tvru PoËitelj za obranu od Turaka. Iako su Turci osvojiliBosnu 1463., Hercegovina pade tek 1471. Meu zadnjima pade tvravaPoËitelj zahvaljujuÊi svesrdnoj pomoÊi ugarskog kralja Matijaπa Korvina iDubrovËana. Turski osvajaËi PoËitelja svojim dugogodiπnjim πirenjem i nad-ogradnjom tijekom vremena promijeniπe stvarni izgled utvrde i prilagodiπeje svojim potrebama. »itav jedan kameni svijet bio je zarastao i zaboravljensve do πezdesetih godina proπlog stoljeÊa kada se uza samu Neretvu izgra-di suvremeni put, a nekolicina kulturnjaka osnova Likovnu koloniju usamom srediπtu PoËitelja. Obnavljao se i cvao sve do zadnjega rata kada jeu vrtlogu ratnih zbivanja dobrano poruπen. UnatoË tomu, nakon rata je ob-novljen i evo, treÊu godinu zaredom opÊina »apljina organizira Ljetni festi-val PoËitelj, koji traje tri dana. Prva festivalska veËer obiljeæena je ZloËestompredstavom, druga izloæbom domaÊih umjetnika i koncertom, a treÊa, naj-dojmljivija, prvom pjesniËkom manifestacijom pod nazivom Rijek iz kame-na. To je ujedno i prva knjiæevna manifestacija na prostoru opÊine »apljinaposljednjih dvadesetak godina na kojoj je sudjelovalo viπe knjiæevnikameuregionalnog i meudræavnog znaËaja. Mnogobrojna publika imala jeprigodu Ëuti stihove trinaest pjesnikinja i pjesnika, kako onih veÊ afirmira-nih, tako i mladih koji su se prvi put predstavili javnosti. U prekrasnomambijentu Likovne kolonije stihove su kazivali sami autori i to: Stjepan©eπelj, Pero PavloviÊ, Miro PetroviÊ, Admiral MahiÊ, SreÊko MarjanoviÊ,Sonja JuriÊ, Jozo Jakiπa, Ruæica BoπkoviÊ, Mario KneæeviÊ, Martina JurkoviÊ,Ivana EriÊ, Danijela ViciÊ i moja malenkost. Nakon stihova koji oæivjeπepoËiteljski kamen uslijedilo je prikazivanje filma Mire PetroviÊa Kako je IlijaLadin predavao njemaËki. Iza obilja smijeha koji prouzroËi dobar film, druæ-enje bi nastavljno uz prπut, kajmak, uπtipke i vino, tako da ova veËer ostadeupamÊena po mnogo Ëemu dobrom.

Zauzet kulturnim dogaanjima makar Êu spomenuti, ako ne i komentirati,kako sam dobio od fra Miljenka StojiÊa novi 5. broj Stopama pobijenih, odMire PetroviÊa nova 53. Motriπta... Spomenuo bih joπ i ovo: u Ljubuπkom seodræala kulturna manifestacija Ljubuπko silo, u »apljini je odræan 12. meu-narodni ljetni karneval, u Posuπju je prohujalo Posuπko ljeto... eh da mi jenekoliko Ljuba pa na sve ovo stiÊi!


104

OËi u oËi s maslinama

Bilo jednom jedno Slivno. Ni premaleno, ni odveÊ veliko. Slilo se niz skliskubrdovitu strminu gdje ga æilje maslina zaustavi na sunËanu proplanku ponadRabe. Gdje ga masline zaustaviπe kliziti, tu je i danas. I imaπe slavno ime.Slovno slavno Slivno! Onda zapuhaπe neki novi vjetrovi i razliπe njegove sta-novnike po bijelom svijetu. Ljudi se raseliπe, ostadoπe kamene kuÊe æilamamasline zarobljene, granama zagrljene. Ali, ne dadoπe Slivanjci svojega im-ena. Najprije prozvaπe cijelu jednu oblast Slivnom, a potom utemeljiπe i istoi-menu opÊinu. Drugi pak ime Slivna pronesoπe po cijelom svijetu.

Jedna od onih, koja Slivno nosi u srcu i uvijek mu se vraÊa jest knjiæevnicaEnerika BijaË. Uz potporu OpÊinskog vijeÊa Slivna, utemeljila je proπle godi-ne pjesniËku manifestaciju znakovita imena Maslini u lice. Ove godine uoËiblagdana Velike Gospe, odræa se po drugi put pjesniËki susret gdje bijah poz-van Ëitati stihove uz Eneriku, Peru PavloviÊa, Stjepana ©eπelja i Hrvoja Barb-ira. Stihove smo kazivali u crkvi sv. Stjepana, nakon misnog slavlja u Ëast na-dolazeÊem blagdanu. Tiπinu i spokoj Boæjeg hrama moradoh prvi prekinu-ti jer Enerika baπ moje ime prvo kaza. Doslovno, okruæeni maslinama, za-maslinjani, osjeÊali smo se kao u Maslinskom vrtu, a Eneriku vidjeh kao gol-ubicu koja donese maslinovu granËicu u Noinu lau nakon straπnog poto-pa, kao znak mira i ljubavi. Nakon proËitanih stihova pozvani smo kao gostinazoËiti sjednici OpÊinskog vijeÊa Slivna u hotel Merlot. Strpljivo odsluπas-mo govore saborskih zastupnika, opÊinskih glavara a potom se premje-stismo za trpezu prepunu raznih delicija, πto rijeËnih, πto morskih. A tek vi-no, kakvo je bilo! I tek πto pomislih da bolje ne moæe ni biti, Enerika me raz-uvjeri poklonivπi mi svoju knjigu Odjek Neretve, prepunu njenog stihovlja,neretvanskih receptura, starih uporabnih predmeta bez kojih je nekadaæivot bio nezamisliv a danas se rijetko vide, neretvanskih pejsaæa, i neizbjeæ-nih Zavale i Slivna. Odavno ne imadoh u rukama ljepπe ureenu knjigu,kako grafiËki tako i sadræajno. Zasluæila je to Neretva, Podgradina, Zavala,Slivno i sva mala mjesta iz kojih potekosmo, odakle se slismo u Dolinu. Ihtio ne htio, ostade mi srce tu, u Slivnu, na uzvisini, gdje se s jedne stranepraÊaka mrmorno more, a s druge sipljivo dahÊe Neretva oslabljena æegomi suπom. Za neprepoznati je vodu uvuËenu u se!

105

Je li to ona Neretva koja jesenas potopi Dolinu, ona koja bijaπe strah i trepeti ljudima i æivotinjama?! Ali, tako je to odvajkada. Zimska ruæna æaba pretva-ra se u ljetnu ljepoticu i obratno. No, u Dolini ima jedan soj ljudi koji se neboji, ni ruæne æabe, ni velebne ljepotice. Dakako, to su Domagojevi veslaËi,laari! Nakon prvih laa, iskopanih iz mulja, koje se otisnuπe ispod metko-vaËkog mosta 1998., doæivjesmo i XIII. maraton laa na Neretvi. Od poËet-nih 18 ekipa, broj sudionika stalno raste, te se ove godine popeo na 35. Za-sigurno, laa je oæivjela. Neretvanska laa, u kojoj se i raalo i æenilo i umi-ralo i sve prevozilo, od ljudi, materijala za kuÊe, plodova sa zemlje. Ukratko,laa je Neretvanima bila sve. Zaokupljeni svakodnevnim poslovnim obve-zama kao i poljodjelskom djelatnoπÊu, vremena za trening Neretvanski la-ari nau tek u veËernjim satima. Posade »eljeva, MetkoviÊa, Norina, Opu-zena, Komina, Rogotina, Crne rijeke, BaÊinskih jezera..., poticani bezbroj-nim bubnjevima spremaju se za predstojeÊe nadmetanje, izmiπljaju se takti-ke, jaËa tijelo...

A onda, postrojeni ispod metkovaËkog mosta na zvuk himne Lijepa naπa,svih 35 posada podiglo je vesla u zrak, i s plotunom dubrovaËkih trombun-jera, koji oznaËiπe poËetak utrke, snaæno zaveslaπe. Start je bio silovit.NaËiËkan narod uz Neretvu bodri svatko svoga kandidata. I staro i mladonazoËi dogaaju godine. Zaustavljen je i cestovni promet. Svi gledaju u ve-slaËe, u vesla πto paraju vodu, u zategnute miπice, u æelju. Helikopter nad-lijeÊe cijelu utrku, brodovi prate veslaËe, stranci u Ëudu promatraju u πto suto upali, gleda se iz auta, vlakova, iz svakoga kuta odakle dopire pogled naNeretvu. Preletjeπe veslaËi tih dvadesetak kilometara. Nagrade za prvo mje-sto trinaestog po redu maratona laa na Neretvi, pobjedniËki veliki πtit „Kn-ez Domagoj” i mali zlatni πtit, zasluæeno su pripale Gusarima iz Komina. Niprvi, a vjerujem ni zadnji put. Mora se priznati, uz Rogotinjane i Kominjanisu stari iskusni neretvanski gusarskolisci.


106

Kulturno ljeto na izmakuIako se nazire kraj ljeta, ovi posljednji dani kolovoza vruÊi su i sparni te jeæivo na neumskim plaæama gdje svi hrle traæiti osvjeæenje. Nije zgoregauhvatiti joπ malo boje. Osim sunca i kupanja, Neumljani tradicionalno u ko-lovozu nude i brojna kulturno-zabavna dogaanja. Najprije je na plaæi hote-la Zenit odræana 3. veËer hrvatskog folklora koja je okupila HKUD-a iz He-rcegovine, Republike Hrvatske i BaËke. Brojna publika bila je oduπevljenapravim folklornim spektaklom na kojem su prikazani obiËaji i tradicija Hr-vata Hercegovine, Slavonije, Zagorja, Like, Dalmacije, BaËke... Organizatorove veËeri bilo je HKUD Humski glas iz Neuma, a pokrovitelj OpÊina Neum.Sudionike i publiku pozdravio je gradonaËelnik Æivko Matuπko rijeËima:„OsjeÊajte se u Neumu kao u svome domu. Ovo je najbolja veza Hrvata izsvih krajeva koji kao jedno biÊe promoviraju svoje obiËaje i kulturu...”.

Neum je proteklih dana bio i u znaku 15. hrvatskog glazbenog festivalaEtnofest Neum 2010. koji je kao i ranijih godina okupio brojna pjevaËka iskladateljska imena iz BiH i RH. Svu raskoπ glazbenih uradaka koju ponu-diπe izvoaËi zasjeni svirka u prazno - playback. Neshvatljiva mi je takvaodluka organizatora unatoË izravnom televizijskom prijenosu. Boæe, kolikobi se knjiga moglo tiskati za novac uloæen na festival - knjiga koje ostaju, afestivala veÊ sutradan kao da i ne bi. Joπ playback! Iako ne kanim daljekomentirati playback festivale, ne mogu ne spomenuti briljantnu Anu Ruc-ner koju je za vrijeme nastupa slikao svjetski poznati umjetnik CharlesBillich, koji se iz rodnog Lovrana prije viπe od 50 godina preselio u Australijuodakle desetljeÊima svojim slikama oduπevljava cijeli svijet. Pokazaπe vir-tuoznost i Ana i Charles! Svaka Ëast! Neumljani su uæivali i u klapskoj pjesmi,i to na 2. klapskim susretima koji se odræaπe u prelijepom ambijentu hotelaZenit. Organizator neumskih klapskih susreta i ove godine je klapa Neum.Pod okriljem stiha Samo moru virujen, koji je ujedno moto susreta, ove godi-ne zapjevale su Ëetiri klape. A u »apljini, toËnije u Trebiæatu, HKUD SeljaËkasloga organiziralo je 3. meunarodni susret klapa pod nazivom Trebiæat2010. Na susretu je nastupilo osam klapa iz BiH, Republike Hrvatske i Bokekotorske, a kao poseban gost nastupila je klapa Cambi. I sam sam zalju-bljenik u klapsko pjevanje, te mi stoga ne zamjerite na napomeni koju Êuzapisati. Naime, volio bih kada bi klape, koje su se formirale u Hercegovini,

107

uvrπtavale u svoje repertoare osim dalmatinskih skladbi i one domaÊe,izvorne. Mislim da bi to bio pun pogodak.

Pravi pogodak postigao je Slavo Antin Bago, priredivπi u posuπkoj kino dvo-rani predstavljanje svoje knjige Od vire do lire. Pred mnogobrojnom publi-kom o knjizi su govorili fra Miljenko StojiÊ i prof. Stjepan GaliÊ. U recenzijikoju je nazvao SijaËeva torba, fra Miljenko naglaπava: „Iako u njegovim pje-smama ima i lirskih zanosa, ipak oni nisu u prvom planu. Njega viπe zanimamisao, filozofiËnost i aforiËnost nego vanjska ljepota pojavnih stvari i njihovodslikaj u nama. Viπe nego i u jednoj knjizi do sada zagledan je u svoj pje-sniËki poziv.” Bagi je ovo petnaesti knjiæevni uradak, πto pjesama, πto pripo-vijedaka. Objavio je i sedam knjiga iz struËne literature s podruËja turizma iugostiteljstva. Povjerio mi je kako je i πesnaesta knjiga u pripremi. I to ne bilokakva! Roman!Æivi bili pa Ëitali! Slavo Antin Bago jedan je od plodnijih knjiæ-evnika u Hercegovini. Nadajmo se kako Êe u naËetim mirovinskim danima,uz obraivanje posuπkog vrta, nastaviti i obraivanje knjiæevne rijeËi.

A oni koji su se malo pritajili tijekom ljeta, kao npr. Matica hrvatska »itluk,poËeli su se razbuivati. Za njih i njihov rad se ne brinem. Znam, kako ÊuzahvaljujuÊi njima puniti stupce o kulturi u Dolini, akobogda. Nakon πiroko-brijeπkog predstavljanja knjige BareπiÊ u kinu Borak, i u organizacijiËitluËkog ogranka Matice hrvatske predstavljena je knjiga Vjekoslava LasiÊa.Predstavljanje je upriliËeno u Galeriji fra Didaka BuntiÊa u æupnom uredu»itluk. O knjizi su govorili Marija MatoπiÊ, dr. sc. fra Robert JoliÊ, dr. Ivica Ra-viÊ, Ivan LuËiÊ i sam autor. Knjiga BareπiÊ je nakon »itluka predstavljena i uGrudama u staroj crkvi sv. Stjepana PrvomuËenika, za kraj kulturnog ljeta.Ova knjiga donosi niz nepoznatih pojedinosti o prekaljenom borcu i legen-darnom junaku Miri BareπiÊu, Ëije je ime zlatnim slovima upisano na strani-ce naπe novije povijesti. Zbog svoje nepokolebljive i ustrajne borbe za sa-mostalnost vlastite dræave, Miro je proveo 12 godina u πvedskim i πpanjols-kim zatvorima, gdje je bio izloæen raznim oblicima maltretiranja i zlostavljan-ja, kako fiziËkih tako i psihiËkih.

Prevelika je cijena hrvatske slobode. PlaÊena je tisuÊama i tisuÊama æivota.Ne bismo li je trebali malo viπe poπtivati i Ëuvati?! Nedovoljno spominjemoone za koje znamo gdje su pokopani, πto je tek s onima koje su „drugovi”odvodili, prebijali, muËili, ubijali i tko zna gdje i kako zakapali. Stoga me

108

nemalo obradova obavijest kako je OpÊinsko vijeÊe Neum donijelo Odlukuo obiljeæavanju i ureivanju grobiπta II. svjetskog rata i poraÊa na podruËjuopÊine Neum! 2010.! Napokon! Povjerenstvo za obiljeæavanje i ureivanjegrobiπta na Ëelu s Nikom Konculom sada moæe nesmetano, dostojanstvenootkopati i pokopati kosti hrvatskih muËenika. UnatoË brojnim oponentimakoji i danas uæivaju u plodovima svoga bezduπja, te sklanjajuÊi kriæeve izsvojih domova omoguÊuju gostima obavljati njihove vjerske obrede, a sku-pljajuÊi Judine srebrnjake povjerenstvo nazivaju grobarima. Otuæno!!!

(Hrvatsko slovo, 3. rujna 2010.)

109

Rujanski svjetlaci zasjenjuju politiËku tamu

Moram priznati kako se odavno nisam ovako plaπio zime. Naravno, nemislim na hladnoÊu. Hrvatska politika je uzrokom mojemu nemiru. Bivajusve uËestaliji verbalni napadi Srba na muslimane, muslimana na Srbe i nara-vno, Hrvata na Hrvate. Prokletstvo kojemu nema kraja. U vremenu u kojemne postoji bilo kakav oblik ili znak hrvatske konstitutivnosti, umjesto dapokaæu sloæne zube, Hrvati sami proizvode nesigurnost koja produbljujepolitiËku agoniju Hrvata u BiH. VeÊ podulje vrijeme uskraÊeni smo gledan-ja programa HercegovaËke televizije Mostar. Razlog: djelatnici su u πtrajku,jer su zaboravili kada su primili posljednju plaÊu. NadajuÊi se ipak kako Êuvidjeti program na svom hrvatskom jeziku, mahinalno svaku veËer stisnemna daljinskom gumb br. 7 na kojem je memoriran kanal HercegovaËke tele-vizije Mostar ne bih li ugledao svjetlo. Ali svjetla nema. Na televizijskomzaslonu samo opomena: „Dragi biraËi, kako su se brinuli za naπa prava, takoÊe i za vaπa u naredne Ëetiri godine. 3. listopada 2010. RAZMISLITE!” I gleËuda! Odjednom, kao grom iz vedra neba, na raËun sindikalne organizacijeHercegovaËke televizije Mostar uplaÊeno je 100.000 KM! Uplatitelj: VladaHercegovaËko-neretvanske æupanije. Eto, pronaπla su se neka sredstva zapomoÊ siromasima, jer, bliæe se izbori, pa Êemo opet po starom. Sada trebaglasovati. „Za koga?!” pitam se i ne nalazim odgovora. Narod je jedna velikamaËka koja je prezasiÊena miπevima-politiËarima i izbjegava ih, zato πto usvakome vidi otrov za svoja crijeva. Ali zato, miπevi kolo vode! „Kad bi sebar odnekud pojavio Spasitelj!” Sanjarim.

Iz dubine duπe raa se sanjarenje. Iz sanjarenja nastaju pjesme. Ozbiljke.One Ëine ljude besmrtnim. Iz izvoriπta duπe, Sanijela MatkoviÊ otisnula jeknjigu Otisak srca. Roena je u ©irokom Brijegu, gdje je zavrπila puËku isrednju πkolu, a na Teoloπkom institutu u Mostaru diplomirala je Katehetiku.Predstavljanje knjige je upriliËeno u hotelu “–uliÊ”, a u organizaciji πiroko-brijeπkog ogranka Matice hrvatske. O knjizi su govorili prof. Jozo MariÊ,prof. Andrija Zeljko, fra Ante MariÊ i Ana Marija Prskalo. Otisak srca sadræisedam igrokaza i isto toliko pjesama napisanih u Ëast ljubavi, koja je krea-tivna, æivotna, sveprisutna, a iπËitavanjem moæe se uprisutniti pokretom, rje-Ëju i stihom. GoπÊe veËeri bile su mlade πirokobrijeπke glazbenice Lucija Zo-vko i Renata JeliÊ. ©iroki Brijeg je ovih dana domaÊin i najstarijeg festivala

110

dokumentarnog filma u regiji. SveËanim otvorenjem te projekcijama prvihfilmova u kinu “Borak”, poËeo je 11. mediteranski filmski festival. Ove je go-dine u konkurenciji 21 film iz deset dræava. Novost festivala je trodnevnipretprogram u kojem Êe se prikazivati svjetski kinohitovi. U okviru turistiË-kog dijela programa organizirani su obilasci najzanimljivijih mjesta u Herce-govini koja mogu posluæiti kao lokacije za snimanje filmova. Program Ho-mmage posveÊen je najveÊem dokumentaristu BiH Vlatku FilipoviÊu. Za vri-jeme festivala, u popratnom programu prikazana je retrospektiva ovoga Hu-tovljanina, koji je prethodnih godina redovit gost festivala. FilipoviÊ je sni-mio i Ëetiri zapaæena igrana filma, ali je upravo u dokumentarnom filmudosegao svoj umjetniËki vrhunac. Stoga i ne Ëudi πto je dobitnik mnogih na-grada u zemlji i inozemstvu. Na 11. MFF-u prikazano je πest njegovih doku-mentarnih filmova, zajedniËkog naziva Mediteranski krug Vlatka FilipoviÊa.U ovim oskudnim vremenima, u kojima su Ëovjekove kulturne potrebe gur-nute na samu marginu æivota, jer najprije treba preæivjeti, mora se priznatikako MFF utiskuje duboku brazdu u duhovnom habitusu Hrvata u BiH.

Duboko se zaoralo i u Bijelom Polju. Iz tiska je izaπao 2. broj Bjelopoljskezore, glasila ogranka Hrvatskog kulturnog druπtva Napredak - Bijelo Polje.Sadræajno bogat, estetski besprijekoran, Ëitav u koloru, jednostavno se na-meÊe Ëitatelju. Iako je πirinom pisanja ograniËen na Bijelo Polje i Bjelopolj-ce, tko god zaviri na stranice ovoga lista naÊi Êe neπto zanimljivo: od proπlo-sti, Domovinskog rata, umjetnosti, πporta do zgoda i nezgoda Bjelopoljaca.I sve to nastaje pod dirigentskom palicom glavne urednice prof. MarineKljajo-RadiÊ, predsjednice DHK HB. Uz Bjelopoljsku zoru, Marina mi potpi-sa i novi uradak, zbirku stihovlja S neba cvjetovi. Knjiga je tiskana u nakla-di DHK HB i nakladi K. Kreπimir, Mostar - Zagreb. Urednik je Kreπimir ©e-go, a recenzenti Nevenka NekiÊ i Boæidar PetraË. Ne mogu ne spomenutilikovnu opremu knjige, koju je i ovaj put maestralno oslikala akademska sli-karica Inga Kljajo-Budimir. Petu po redu zbirku stihovlja, autorica je posve-tila svojim roditeljima Marku i Danici RadiÊ, a mene osobno posebice je dir-nula pjesma naslovljena NeobiËan posjet. Prepoznah u njoj veËer predstav-ljanja mojih Humljanki i susret pjesnikinje s mojim pokojnim prijateljemMàrom. Kupi me ovom pjesmom. »estitam od srca i mojoj predsjednici.


111

U Hrvatskoj Republici nazire se spas Zastudenilo. Joπ juËer u kupaÊim odorama, a veÊ danas priprema se zim-nica. Cijepaju se i slaæu drva. Vadi se topla odjeÊa iz ormara. ZapoËela je iπkolska godina. Na ljeto me joπ samo podsjeti smokva tenica na koju seobruπim svakoga dana. Ali, sad joj treba viπe dana da uzri, pa nekad uza-ludno nasrnem i vratim se praznog æeludca. Ono πto je ostalo u vino-gradima nakon dugotrajne suπe, uskoro Êe se trgati. Od svih prijelaza izjednog godiπnjeg doba u drugi, ovaj mi je najteæi. Urani jesen. Stiæe, pre-stiæe. Dovalja mukle oblake. Donese loπe vijesti. Zaredali napadi naHrvate. Nije li to muslimanska izborna strategija!? Ne znam! Najprije napadna povratnicu Janju JoziÊ u selu Pokojiπte, potom kraa zvonika teπkogoko 100 kilograma u hrvatskom selu KrtiÊi. U ButuroviÊ Polju proπli tjedanzapaljena je hrvatska kuÊa nakon samo deset dana otkako je obnovljena.Najnoviji napad koji se zbio u zaseoku SoviÊima kod Jablanice, u kojem sumjeπtani muslimani nakon onemoguÊene provale u hrvatsku kuÊu, nasu-mice pucali po kuÊama Hrvata povratnika, ne donosi niπta dobroga. To jeprava slika sigurnosti hrvatskih povratnika na svoja ognjiπta. Petnaestgodina nakon prestanka rata, muslimanska politika πalje jasna upozoren-ja. A kako hrvatski politiËari odgovaraju na sve ove napade?! Nisu ih niprimjetili! Zabavili se o sebi. Jezik kojim se glasaju postaje sve poganiji. Nelibe se vrijeati ni jedni druge, i to sve, kako kaæu, u ovom povijesnom tre-nutku. I najveÊoj budali odavno je jasno kako ne moæemo pobijediti raz-jedinjeni. Prooπe i Velika i Mala Gospa, ali ti propovijedi ne sluπaju. Onisu najpametniji. Sve znaju. U crkvama se samo trebaju pojaviti. Da bar ure-duju tamo gdje trebaju. Ali ni to!

Nakon πto su u mjesecu svibnju Srbi i muslimani predstavili svoju tradici-ju i kulturu u dalekoj Kini, Hrvati su planirani s predstavljanjem svoje tra-dicije i kulture u mjesecu rujnu. Meutim, stiæe obavijest kako za Hrvate,toËnije tridesetak Ëlanova druπtva HKUD Brotnjo, nema novca za pre-dstavljanje u Kini. Hrvatski politiËari πtite hrvatske nacionalne interese itrebali bismo im ponovno ukazati povjerenje. Ma sjaπite viπe! Vrijeme je danarod poËne kaænjavati ugroæenost hrvatske kulture koja je sastavni dio ihrvatskog identiteta. Najeæim se pri pomisli kako Êe KomπiÊ ponovnozastupati hrvatske interese. I to pod budnim okom zloËinca Broza, bez

112

kojega je nezamisliv ured predstavnika Hrvata kojega biraju muslimani.Preruæno i za san, a kamoli za javu. Sve sliËi loπe reæiranom filmu u kojemsu jedini gubitnici Hrvati (a glavni glumci). Ionako u svom stolnom gradu(da je bar i on) Mostaru, Hrvati nemaju kino, a kako je krenulo, ne Êe gajoπ zadugo ni imati. »uo sam dobru πalu na tu temu: SkaËu Mostarac i»apljinac sa Starog mosta u Neretvu. Nakon πto je »apljinac skoËio,Mostarac ga zadirkiva govoreÊi: „Uuuu! Loπe! ∆aplina!” a na to Êe mu»apljinac: „Vi nemate kino! Vi nemate kino!” Nema Mostar kino, ali ima fil-mski festival zahvaljujuÊi, u prvom redu Slavenu KnezoviÊu. I ove godineSlaven je aktivan, te Êe podariti najveÊem gradu na Neretvi nekoliko fil-mskih dana, a kljuËevi grada zveckat Êe u rukama glumaca. SveËano suotvoreni 4. dani filma Mostar 2010. Moram priznati kako nerado gledamfilmove, tj. nisam neki filmaπ, ali mi upade jedan trun u oko. DodjelaStabla ljubavi ©erbedæiji, ManojloviÊu i Furlan! Moradoh se poËeπati. Akose ne varam i lani sam se isto Ëeπao zbog tog truna pri dodjeli nagrada.Morao bih ga detaljno isprati kamilicom. Ako se neπto i utruni, kamilica Êega zasigurno istjerati. OËi su Ëudo. Zamjete, pogledaju, memoriraju.

Kada moje oËi zamjetiπe, a uπi odsluπaπe opuzenski festival u onoj sveko-likoj navali kulturnih zbivanja, namjerno ga preπutjeh jer znam kako s lije-pim vremenom nastaje i kulturni rez. Melodije hrvatskog juga dogodiπe sesedamnaesti put na opuzenskoj pjaci, kojoj nadaleko nema ravne.Najstariji je to festival u Hrvatskoj koji je iznjedrio viπe uspjeπnica poput Dami nije moje dice klape Maslina, Dobro ti bilo more Tedija Spalata i dr.Ono πto je zajedniËko svim skladbama na ovom festivalu jest da odiπumediteranskim ugoajem. Ove je godine na natjeËaj stigao rekordan brojpjesama, a zahvaljujuÊi Croatia Recordsu izdan je dvostruki CD koji jepublika mogla presluπati i prije samog festivala. Moæda je baπ zato biloiznimno zanimanje publike za festival, koji su izravno prenosili radiopo-staje Dubrovnik, Split i Narona, a snimala je i televizija. Program su vodileglumica Ana Vilenica i Nevena Mataga. Pred prepunim trgom nastupilo jedvadeset i osam izvoaËa. InaËe, naglasio bih kako je ovaj festival uæivo,za razliku od nekih u Dolini... Prva nagrada dopala je klapu Friæi za pje-smu Kazna, a dodijelio ju je æiri u kojem su se nalazili maestro JoπkoBanov, Teo BrajËiÊ i Goran PelaiÊ. Prva nagrada publike, naravno, dodjel-jena je klapi Opuzen za pjesmu Tilo bi. Grand prix osvojila je Lidija BaËiÊ

113

koja je uz pratnju klape Ardura otpjevala pjesmu Nisam sritna ja uz njega.Festival Melodije hrvatskog juga odræan je pod pokroviteljstvomDubrovaËko-neretvanske æupanije.

ZavrπavajuÊi ovaj tekst, pozornost mi privuËe intervju Petra MiliÊa jednojdnevnoj tiskovini. Bez dlake na jeziku, kako to samo on zna, predsjednikGlavnog stana HSP-a BiH izrekao je rijeËi u kojima vidjeh spas za Hrvateu BiH: „Nepoπteno je prema hrvatskom narodu, osobito u ovo izborno vri-jeme ne iziÊi s cijelim planom rjeπenja hrvatskog nacionalnog pitanja,stoga Êe HSP iziÊi sa zemljovidom Hrvatske Republike!” Bog dao!


114

U slavu kriæa, groæa i mladoga vinaPlodnu hercegovaËku kraπku visoravan, koja se svojim najveÊim dijelompodudara s podruËjem opÊine »itluk, od davnina zovemo Brotnjom. No,nije se oduvijek tako nazivao ovaj misir usred krπne hrvatske zemlje.Najstariji zapis koji je saËuvan u jednom aktu dubrovaËkog kneza, svje-doËi o imenu BroÊno (1307.). Od tog prvog srednjovjekovnog spomenaoblik imena BroÊno zadræao se sve do XVII. osobito XVIII. stoljeÊa kadase javlja novi oblik imena Brotnjo. Po svemu sudeÊi, prvobitni nazivBroÊno je dobilo ime od posebnog proizvoda broÊa (rubia tinctorum).Samljeveni korijen broÊa sluæio je za pripremu veoma cijenjene i kvalitet-ne boje zvane broÊevo crvenilo. RijeË je o jednoj od najstarijih boja.Predaje kaæu kako je u naπe krajeve korijen ove biljke donesen s dalekogIstoka. E, u tom BroÊnu-Brotnju postoji joπ jedna jako crvena boja koja sedobiva od loze zvane Blatina. Dakako, rijeË je o vinu! I to ne bilo kakvomvinu, nego vrhunskom! Manifestacija 55. dani berbe groæa Brotnjo 2010.znaËi ujedno i poËetak 12. dana Matice hrvatske u Brotnju. Spojeno ugod-no s ugodnim, dani od trganja do kuπanja mladog vina s organiziranimkulturnim dogaanjima. SveËano, da sveËanije ne moæe biti, 12. dani Ma-tice hrvatske u Brotnju zapoËeli su svetom misom zahvalnicom koju je uæupnoj crkvi Krista Kralja predvodio ËitluËki æupnik fra Miro ©ego. IstuveËer je u Galeriji fra Didaka BuntiÊa predstavljena knjiga don JakovaJuriÊa Kliπanina Bogobojazni Ivan - hrvatski teæak. Mnogobrojnim posje-titeljima knjigu su predstavili dr. sc. fra Iko Skoko i prof. Andrija StojiÊ kojije naglasio: „Za ovo djelo don Jakova JuriÊa bismo mogli pojednostavlje-no reÊi da je to zbirka eseja utemeljena na sjeÊanjima, kada jedna slikavodi prema drugoj, odnosno jedna asocijacija upuÊuje na drugu.” Svakotakvo predstavljanje knjige za sobom povlaËi i glazbene uratke. Ovaj putje æenska klapa Brotnjo podarila posjetitelje s dvije pjesme, a glazbeniciJosip KvesiÊ i Adrijan MarinËiÊ oduπevili su nazoËne svojim izvedbama nagitari. InaËe, Bogobojazni Ivan - hrvatski teæak je 105. naslov u nakladiMatice hrvatske »itluk. Hvale vrijedno!

I Matica hrvatska Mostar ne miruje. U Hrvatskom domu hercega StjepanaKosaËe upriliËena je prva sveËana akademija Matice hrvatske Mostar, kaoËin zahvale za podrπku u proteklih jedanaest godina ovom ogranku

115

Matice, kao i festivalu koji organizira - Mostarsko proljeÊe. UruËene suzahvalnice svim institucijama, gradovima, poduzeÊima, organizacijama,medijima i pojedincima koji su nesebiËno podupirali rad ovog ogranka uproteklom razdoblju. Srediπnji dogaaj ove sveËane akademije bio jeotvorenje likovne izloæbe 11. generacije diplomanata Akademije likovnihumjetnosti ©iroki Brijeg, o kojoj sam veÊ prije pisao. Po jednu pjesmu pro-Ëitali su pjesnici Miro PetroviÊ i Dragan MarijanoviÊ, a u glazbenom dije-lu programa nastupila je æenska klapa DraËa i gitarist Mirko Golemac. AJakov Sedlar se ugnijezdio u Hercegovinu. U ©irokom Brijegu, toËnije ugradskoj πportskoj dvorani na Pecari prikazan je najnoviji dokumentarnifilm ovoga proslavljenog redatelja, pod nazivom Prijateljstvo nitima Bo-æjim proæeto - priËa o Ivanu PuljiÊu. Nakon Ëetrdesetminutnog filma gle-dateljima, kojih je bilo preko Ëetiri tisuÊe, obratili su se veleËasni ZlatkoSudac i sam Ivan PuljiÊ. Glasne ovacije popratile su svaku njihovu reËeni-cu. U stankama meditativnog izlaganja otpjevali su nekoliko duhovnihpjesama zajedno s posjetiteljima, a osobito je bila dojmljiva izvedba He-rcegovina kojom je ova iznimna veËer zavrπila.

Zavrπio je i Ëetvrti filmski festival u Mostaru filmom Danisa TanoviÊa Cir-kus Columbia. Nakon Mostara uslijedila je posebna projekcija na otvore-nom u »apljini, kao znak zahvalnosti ekipe filma na gostoprimstvu, jer jefilm sniman na podruËji opÊine »apljina. Pooh i sam odgledati uradakovjenËanog oskarovca. I ne naoh πto traæih. Ne prolistah. Pronaoh ne-mire. U predratnom vremenu vjeπto je imputirana krivnja Hrvata za rat sJNA, koja se veliËa do tih granica da vojnici iz vojarne izlaze braniti i oslo-baati hrvatske æene od hrvatske vojske. Nije Ëak zaboravljeno za hrvat-ske emigrante spomenuti da su gamad koju je trebalo pobiti davno pa sene bi vraÊali braniti domovinu. I sve to na Ëapljinskom Trgu kralja To-mislava. I sve to pred oËima tisuÊe gledatelja od kojih su dobra treÊina bi-la djeca. Nakon zavrπene projekcije filma glumci, na Ëelu s Danisom po-peli su se slavodobitno na improviziranu pozornicu i za naklon dobiπegolemi pljesak. E moja »apljino! Jesu li ono u tebi zarobljeni prvi tenkovigolorukim tijelima?! Je li ono tebe razarala srboËetniËka armada, i iz vojar-ne, i s ModriËa, i iz zraka... Sjetih se viπe od stotinu poginulih suboraca!Ne zapljeskah ovom cirkusu!


116

I slikom i rijeËju æivi hrvatska baπtinaI kalendarski zaosmo u jesen. Æao mi ljeta. Æao mi bezbriænosti. Tek jepoËelo, a vri na sve strane. U sudnicama, u Saboru, na πkveru, izboridovedeni do usijanja... pomalo cvrkne i u badnju. Jedino bih rekao da jebarba Ive bezbriæan. »im Ëuh kako je otvorija malo poduzeÊa izvanCroatie, crne se slutnje ispuniπe. Stari domoljub! Doπa, obvrha, otiπa,otvorija. Ali, sve πto se otvori i zatvori se. Prebirem po hodnicima svojasjeÊanja!? Uzalud se trudim intrati na predsjednika vlade neke zemlje kojije nakon ostavke otvorio poduzeÊe u nekoj drugoj zemlji, a ne u svojoj!Moæda nisam dovoljno educiran, moæda je to danas moderno, ali morampriznati - meni je gorko. Doduπe, mi smo na gorËine navikli. Malo nas ste-gne, malo nas rastegne, malo nas protegne, no, nikako da skoËimo.Mogao bi gorËinu razblaæiti slader mandarina koje su veÊ okitile Neretvucijelom Dolinom, ponajviπe od MetkoviÊa do PloËa. U PloËama se zapo-slih 1987. na æeljezniËkom kolodvoru. U to vrijeme taj grad nazivahuKardeljevom. Grozno! Nikada u sluæbene knjige ne zapisah taj omraæeninaziv, iako to bijaπe kaænjivo. ListajuÊi novi broj DubrovaËkog vjesnika,naletjeh na Kardeljevo (br. 3111., str. 8.). Na predoËenom zemljoviduHrvatske umjesto PloËa stoji Kardeljevo. Zamjetna je i zvijezda uz Zagreb.Grozomorno!!! Je li posrijedi neËija neslana πala ili nakana povratka umrak i tamu, ostavljam na razmiπljanje Ëitateljima. Meni bi neugodno. Ug-odnije mi je gledati zapoËetu berbu mandarina koja je krenula ranije zah-valjujuÊi bogatstvu plodova pa je zrenje uslijedilo neπto ranije negoprijaπnjih godina. I neretvanski poljoprivrednici su se opametili. Poslje-dnjih desetak godina sade samo rane sorte ovoga æutog zlata. Bolje seprodaju. Kao i veÊinu tekstova, i ovaj sumiram u noÊnoj smjeni. Veliki æel-jezniËki sat otkucava kasni noÊni sat, kloparaju vagoni, odjekne ponekipucanj na varkom namamljenu lisku, komarci i komarice iπarani rat-niËkim bojama izvode ratni ples oko mojega tijela, Narenta lijeno puzi -prikrada se kao lopov sve do sjedinjenja s morem. Starije kolege zavidemi zbog rada u noÊnoj smjeni jer, kako kaæu, to je najbolje vrijeme zapisanje, za stvaranje. Moæda iz njihova kuta gledanja da, ali iz svoga vidimsamo krevet i to oËima punim ËiËaka.

U Galeriji kluba Matice hrvatske »itluk otvorena je izloæba slika, grafika i

117

skulptura Udruge hrvatskih likovnih umjetnika »iËak. ZajedniËka je toizloæba πirokobrijeπkih diplomanata slikara, kipara i grafiËara Ane Deno-ne, Matea KaÊuniÊa, Dijane Valente i Stjepana Miloπa. O Bogatstvu ruko-pisa, te razliËitim pristupima umjetniËkih izraæavanja govorio je prof. Kre-πimir ©ego koji je i otvorio izloæbu. Istu je veËer, u okviru ovogodiπnjih 55.dana berbe groæa Brotnjo 2010. predstavljena knjiga Niæa realna gimna-zija »itluk. Knjiga je tiskana u nakladi Matice hrvatske »itluk, a urednik jeprof. Andrija StojiÊ. Autori tekstova su bivπi uËenici svih naraπtaja koji suse obrazovali u ovoj πkoli. Ideja je nastala u povodu obiljeæavanja πezde-sete obljetnice Niæe realne gimnazije u Brotnju i pedeset pete obljetniceosnutka opÊine i turistiËko-kulturno-gospodarske manifestacije Dani be-rbe groæa. Knjiga je svojevrsni spomen i zahvala za uËinjeno. Oni koji jebudu Ëitali, barem nakratko, osjetit Êe dah i duh proπlog vremena, koji Êeim pribliæiti i bogatstvo fotografija minulih vremena. Fotografije uistinuimaju povijesnu vrijednost. Uvjerili smo se u to na izloæbi fotografija nazi-va Gabela nekada i sada koja je upriliËena u prostorijama Hrvatskog sel-jaËkog doma u Gabeli. Na fotografijama su motivi Gabele kroz povijest.Prigodom sveËanog otvorenja posjetiteljima su se obratili Ruæica Prskalo,tajnica HKUD-a Drijeva Gabela u Ëijoj organizaciji se izloæba i dogodila,profesorica Marina ©utalo koja je nazoËne podsjetila na bogatu povijestGabele, i don Ivan TurudiÊ, koji je govorio o povijesno-crkvenim zbivan-jima i njihovu utjecaju na Gabelu. A koliko je znamenit, govori nam Ëin-jenica da se u tako malom mjestu nalazilo toliko sakralnih objekata kaonigdje u cijeloj Dolini i πire. Primjerice, posjetitelji su imali priliku vidjetivrijednu fotografiju crkve sv. Ane, koja je danas jedini vjerodostojan do-kaz da je ta crkva ikada i postojala. Svaka izloæba fotografija, predstavljalaona mjesta, ljude ili predmete, prilika je i obveza da se podsjetimo na vri-jednost kulturne baπtine, ali i poticaj kako bismo postali njenim Ëuvarima.Joπ se jedna zanimljiva izloæba dogodila u Galeriji Aluminij u Mostaru. Rij-eË je o dokumentarno-povijesnoj izloæbi Iz starog albuma Hrvatskog glaz-beno-pjevaËkog druπtva Hrvoje Mostar. U proπlosti je ovo druπtvo bilozaËetnikom mnogih druπtava, umjetniËkih aktivnosti, a danas mu je jedi-ni nasljednik klapa Hrvoje. Na izloæbi su predstavljeni, uz fotografije, idokumenti kao vrijedni svjedoci znaËaja, razvojnog puta i istrajnosti udru-ge koja je obiljeæila umjetniËki, nacionalni i prosvjetni napredak Hrvata iz

118

Hercegovine. Krivac koji je osmislio i vodio ovu sveËanost, Darko Jukazagazio je korak dalje. U suradnji Aluminija i DHK HB, u klubu Aluminijodræana je pjesniËka veËer, kao dar mnogim mostarskim ljubiteljima pje-sniπtva. Iako sam i sam bio pozvan iz DHK HB nazoËiti ovom prekrasnomdogaaju bijah sprijeËen radnim obvezama. Stihove su kazivali fra Milje-nko StojiÊ, Pero PavloviÊ, Dragan MarijanoviÊ, Marina Kljajo-RadiÊ, AntunLuËiÊ i Darko Juka. Po glasovima koje Ëuh, ne sumnjam kako je ova pje-sniËka veËer bila pravo osvjeæenje u ovo bablje ljeto.


119

Tragom slova StojanovaSudionici u bosanskohercegovaËkom trkaliπtu sve su bliæe cilju. Na krajusvakoga pretrËanog kruga, euforija samih natjecatelja. Svi bi se rado po-peli na pobjedniËki tron. A na njemu mjesta samo za jednoga. Boriliπte jedoista golemo. Igra je gruba. Pravila nema. Gladijatori u rimskim arena-ma bili su mila majka. Ovi se gubitnici godinama samoproglaπavaju pob-jednicima. A nama kako bude! Mi æivimo samo zato kako bi glasovali.Trebamo omoguÊiti gubitnicima nastaviti tamo gdje su stali. Vole li oniHrvatsku?! Naravno! Ali samo onakvu kada su oni na vlasti! Apatija ibeznae zavukli su se u hrvatske domove. Nije teπko glas dati, ali kad gaËovjek nema komu dati, svaki se naum sunovrati. Kao i svi drugi, i samsam ishod znao, za koga god od Tria fantastikus glasovao, san nam jepropao. Moj narod je malobrojan, stoga je teπko voditi unaprijed izgublje-nu bitku s mrænjom u ovitku. To je ta boljka koju politiËari ne znaju dija-gnosticirati. Ili su u pitanju debele kuverte. Oni koji ne primaju nikakve(ni one koje znaËe preæivljavanje), uposlenici su HercegovaËke televizijeMostar. Nebrigom politiËara, ne naroda, dovedeni na rub egzistencije ra-spisali su se dopisima na sve strane. Sve uzalud! Svi pilatovski peru ruke,a svi se kunu kako Êe se boriti za treÊi hrvatski kanal. Ugasimo onaj kojiimamo pa Êemo se boriti za novi. Pa tko je lud nekoga plaÊati, a da gaovaj zauzvrat kontrolira. PolitiËare moæemo vidjeti samo u novinama, aone su pomno cenzurirane. NeËastivi se toliko uvrijeæio u neke likove dase i sam poËinje Ëuditi svojim postupcima.

Podjela hrvatskog glasaËkog tijela na troje mogla bi ponijeti naziv premi-jerno izvedene predstave Romanca o tri ljubavi, koju je po tekstu Antuna©oljana reæirao poznati redatelj Joπko JuvanËiÊ. Nakon gotovo dvije godi-ne stanke, odigrana je u Hrvatskom narodnom kazaliπtu Mostar. U pred-stavi igraju glumci Velimir PπeniËnik NjiriÊ, Robert Pehar, Sanda Krgo-Soldo, Nikolina MariÊ i Igor Kunπtek. Scenografiju i kostimografiju potpi-suje Marin Gozze iz Dubrovnika, a glazbu Paola DraæiÊ, takoer Dubrov-Ëanka. Kako je ©oljan za Romancu o tri ljubavi napisao dva zavrπetka, Ju-vanËiÊ ih je odluËio pokazati oba, i tragiËni i ironiËni, da publika samaizabere onaj koji joj se viπe svidi. Tema je vjeËna - ljubav kao naËinpostojanja.

120

A da je slovo naËin opstojnosti, uvjerih se bezbroj puta. Neizmjerna je pri-vræenost i ljubav prema Hrvatskoj domovini koju je ostavio pjesnik StojanVuËiÊeviÊ u svom pisanom tragu. Tragom slova Stojana VuËiÊeviÊa, pri-kljuËismo se prof. Stjepan Skoko i ja pridoπlicama iz Zagreba, Stjepanu©eπelju, Tomislavu Krπnjavom i Robertu, na putu u TurkoviÊe, u Stojano-vo rodno mjesto. Tu smo skupa s Ravnjanima postavili odlivenu bronËa-nu ploËu s pjesnikovim likom i stihom. Rad je to ak. kipara TomislavaKrπnjavog. Vrstan rad vrsnog majstora. No, i ne Ëudi ako znamo da jepotomak proslavljenog Isidora Krπnjavog. Dobro doπao u Dolinu Tomi-slave! Potom smo predvoeni domaÊinima produæili u Ravno gdje nas jeugostio Andrija ©imunoviÊ naËelnik opÊine, a prof. Stjepan Skoko pono-sno je prezentirao Stojanovu bistu Ëiji Êe odljev u bronci krasiti ravanjskikraj. VeliËanstveno! To je onaj Stojan o kojemu sam prije pisao. Sve je sto-pljeno u jedan lik. I Popovo, i Trebiπnjica, i Neretva, i MetkoviÊ, i PloËe, iZadar, i Sv. Grgur, i Zagreb, cijelo hrvatsko ozemlje. Dar je to prof. SkokeStojanovu kraju. ObeÊan i ispunjen. Hvala Stjepanu Skoki!

Htjedoh iskoristiti prigodu boravka u Ravnom, mjestu na koje je najprijeizvedena srpsko-crnogorska agresija te predloæih razgledanje mjesta kaoi æupne crkve Roenja Blaæene Djevice Marije. Unutar crkvenih zidovaugraene su dvije kamene ploËe s natpisima. Starija ploËa ukraπena je bo-sanËicom, a tekst glasi: „GRADI BO©KKO / NIKKOLA. I NIKK/OLA. AN-DRIA©. NA / SLAVU. BOGA. I SV(E)TE GOSPE. I BLAG(O)SOVI BISKUP.NAKKON 1. / 5.7.9. GODINA PORODA / ISUSOVA. NA. ©E(STOGA) ÆU-NA. / PISA. FRA. BAZILIO RAVNANIN.” Druga ploËa je mlaa i pisana jelatinskim tekstom, a glasi: „Ovu æupnu crkvu posveÊenu Roenju Bla-æene Djevice Marije gotovo sruπenu dao je obnoviti Dominik SokoloviÊ,generalni apostolski vikar i apostolski delegat, godine 1825.” Ne zamjetihploËu s natpisom iza najnovije obnove, jer poznato je kako je ova crkvaizgledala nakon agresije 1991. Unutarnjost crkve krasi dvadesetak umjet-niËkih radova hrvatske moderne sakralne umjetnosti. I to sve odreda pre-stiæna imena: GrgiÊ, Poljan, ©ulentiÊ, UjeviÊ-GaletoviÊ, Biffel, IvanËiÊ, Le-diÊ, Skoko, MarinoviÊ, Salavarda, LonËar, Gudlin-Zanoπki i Lah. Nese-biËan je to i dragocjen dar profesora Vjeke Boæe Jaraka æiteljima Ravnog.Æupnik don Pero PavloviÊ ne zaboravi podbosti Stjepana: „©eπelju, ali neÊeπ malo svratiti u svojih!”, na πto se svi slatko nasmijasmo. Peti neretvan-

121

ski knjiæevni, znanstveni i kulturni susret posveÊen Stojanu VuËiÊeviÊu,knjiæevniku i ærtvi priveden je kraju. Ne krijuÊi zadovoljstvo, vesela druæi-na, dodatno nasmijana poπalicama prof. Skoke, naπla se u Ëapljinskomhotelu Mogorjelo. Pridruæi nam se general Nedjeljko ObradoviÊ koji svo-jim znanjem i iskustvom dopuni ionako prebogatu sliku jednog kasnogrujanskog nadnevka.


122

Navik æivi ime Nikole BuconjiÊaNapokon je osvanuo Ëetvrtak, jedan od onih toliko priæeljkivanih rijetkihdana kada se slavi slovo. Katkad je teπko tragati za djelima prethodnika, oso-bito za onima koji su u svojim djelima veliËali hrvatstvo. Jedno od takvihzasigurno je ime Nikole Nine BuconjiÊa, kojemu je posveÊen ovogodiπnjiπesti po redu Neretvanski knjiæevni, znanstveni i kulturni susret. S nakanomosvjetljavanja lika i djela ovoga neumskog velikana, uz organizatore Neret-vansku riznicu umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatsku kulturnu zajednicu teHrvatsko slovo, rame uz rame stade i Matica hrvatska Neum, na Ëelu s knjiæ-evnikom Perom PavloviÊem. Kolo se zakolalo, zaigralo, zavrtilo, razigralo.Kolo, kolo, naokolo. Dolina ustreptala, vrti kolo, vrtikolo.

Skup je zapoËeo okupljanjem hrvatskih knjiæevnika i znanstvenika u »ap-ljini na Trgu hrvatske slobode pokraj znamenitog djela Kuzme KovaËiÊa,djela prepuna simbolike stradanja, æivota, opstojnosti i nepokorenosti hr-vatskog naroda. DomaÊini iz Zaklade kralja Tomislava potrudiπe se sudioni-ke skupa upoznati s radom ove hrvatske kulturne institucije. O osnivanju iradu Zaklade govorio je predsjednik Skupπtine Zaklade kralja TomislavaStjepan ©utalo, dok je o izloæbenoj djelatnosti govorio Pero MarkoviÊ. Potomsmo se svi zajedno uputili u Potkosu, u novoizgraenu Galeriju “Vjeko BoæoJarak”. Skladno arhitektonsko zdanje, djelo akademika Zlatka Ugljena, do-Ëekalo nas je u svoj svojoj raskoπnosti. Nakon πto smo razgledali stalnipostav galerije, koji je pomno i znalaËki rasporedila Biserka Rauter-PlanËiÊ,skup je otvorio inicijator Stjepan ©eπelj, a ja proËitah nekoliko redaka o æivo-tu i djelu Nikole Nine BuconjiÊa. Najbolji lijeriËar u Dolini (a i πire), ZlatkoGlaviniÊ, zvukom toga umilnog instrumenta doËara neumski kraj i vrijemeu kojemu je æivio i stvarao knjiæevnik, etnograf, folklorist i historiograf Bu-conjiÊ. Zadovoljni vienim uputismo se u MetkoviÊ. Ravnatelj GimnazijeMetkoviÊ prof. Jozo JurkoviÊ, kako nas je srdaËno doËekao, tako je i otvo-rio skup pred mnogobrojnim posjetiteljima, profesorima i uËenicima. U imeGrada MetkoviÊa skupu se obratio prof. Mato MustapiÊ. Stjepan je predsta-vio netom tiskan zbornik s proπlogodiπnjeg skupa posveÊen knjiæevnikuStojanu VuËiÊeviÊu, a dr. Ivan JuriÊ se osvrnuo na svoj rad koji je tiskan uzborniku. Zatim su krenula izlaganja nazoËnih sudionika, dr. Vinka Grubiπ-iÊa, prof. Zdenke LeæeniÊ i prof. Deana SlaviÊa. Sve skupa glazbom je po-

123

pratio Zlatko GlaviniÊ. Nakon izvrsno obavljenog posla, zamjenik gradona-Ëelnika MetkoviÊa Mato MustapiÊ pozvao nas je na veËeru u metkovaËkirestoran Lanterna. Uz maestralan saË, domaÊe vino, pala je i razmjena slova.Nismo sijelili do kasnih sati jer je valjalo biti spreman za ploËanski uranak.

Ravnateljica srednje πkole „Fra A. K. MioπiÊ” prof. Ina ÆderiÊ pokazala se iz-nimno dobrom domaÊicom po tko zna koji put. Besprijekorna organizacijapratila nas je od samog prelaska πkolskog praga. Skup je otvorila æenska kla-pa Lira iz Trebiæata pod vodstvom prof. Ivice Kaleba, nakon koje se veÊuhodano posjetiteljima obratio Stjepan, nekoliko redaka ja, a potom dr. fraAndrija NikiÊ, novinar i publicist Mate KovaËeviÊ, prof. dr. Antun LuËiÊ i pr-of. Domagoj VidoviÊ. Ponovno je zasvirao i Zlatko, a djevojke iz klape Lirazapjevale su za kraj. Ravnateljica Ina ugostila nas je ruËkom u kuhinji kojukoristi srednja πkola „Fra A.K. MioπiÊ”. Poslije ruËka na poziv prof. AniteZmijareviÊ, obiπli smo i novoureenu Gradsku knjiænicu PloËe. Nakon raz-gledanja knjiænice, veÊi dio sudionika skupa poπao je do Vida u posjet Ar-heoloπkom muzeju Narona. Poslijepodne nastavismo s izlaganjem radova uGradskoj knjiænici Opuzen. Najprije se skupu obratio Stjepan, potom prof.dr. ©imun Musa, prof. Anela Mateljak, moja malenkost i prof. Dean SlaviÊ.Neizbjeæna bi i Zlatkova lijerica da upotpuni dojam. Nakon skupa poËaπÊenismo veËerom koju priredi gradonaËelnik Opuzena Ivo MihaljeviÊ u pozna-toj opuzenskoj Konobi. Ali, nema sijela. Proπetali smo opuzenskom rivom,pjacom, i na spavanje. »eka nas Nikolin Neum. A u Neumu ispred hotelaStella ruke dobrodoπlice πiri neumski knjiæevnik Pero PavloviÊ, predsjednikMatice hrvatske Neum. Nekako se najviπe sudionika susreta pridruæi u Neu-mu. Valjda tako i treba. Nakon pozdrava gradonaËelnika dr. Æivka Matuπkapo obiËaju prvo je zasvirao Zlatko, otvorio Stjepan, prozvao mene, ja seodazvao, a potom su uslijedila izlaganja, dr. don Ivice PuljiÊa, prof. ÆeljkaRaguæa, prof. Marine Kljajo-RadiÊ, prof. Zdenke LeæeniÊ i prof. DomagojaVidoviÊa. Prezadovoljni uËinjenim, naπli smo se u hotelskom restoranu, gdjese naosmo zateËeni bogatstvom ponuenih delicija. Napokon se moæeodahnuti. Eto, vremena se mijenjaju. Oni koji su Ëasno æivjeli, za hrvatstvoborili, ne umiru. Ostaju na svojoj, na plemenitoj. Tko zna koliko Êe starih duπ-mana izmisliti novih granica i novih tamnica, ali izbrisati ne Êe ime Nikole Bu-conjiÊa.


124

Poetska Ivanka, nebeski Gabrijel i zemni Stjepan

Kao sudionici VI. neretvanskoga knjiæevnog, znanstvenog i kulturnogsusreta, bili smo ugodno iznenaeni πirokogrudnoπÊu pojedinih sudioni-ka glede darivanja knjiga. Najprije mi je prof. Æeljko Raguæ ubacio u prt-ljaænik za svakoga sudionika i sve knjiænice u Ëijim smo πkolama gostov-ali, vrijednu knjigu Nikole Nine BuconjiÊa, Ustanak u Hercegovini i bojkod Stoca, a treÊi dan susreta sam je podijelio isto tako vrijedno djelo Ma-rtina GjureviÊa, Memoari s Balkana. Oba ova djela tiskao je u reprint iz-danju 2000. u nakladi Humske zemlje. Fra Andrija NikiÊ koristio je svakuprigodu kako bi nekom tutnuo, πuπnuo, pa i gurnuo, knjigu ili sliËice slikom svetaca. Fra Vendelin KaraËiÊ nesebiËno je dijelio izdanja Franjev-aËkog muzeja i Galerije ©iroki Brijeg. Bilo je tu svega, od kataloga diplo-mske izloæbe do prekrasno dizajnirana kataloga aktualne izloæbe crteæaGabrijela JurkiÊa. TreÊe je to izdanje, nakon livanjskoga i mostarskoga. Usamom katalogu smjeπteno je Ëetrnaest zasebnih reprodukcija zastuplje-nih na izloæbi, πto je novost u kataloπkom tiskanju koji pozdravljamo, jerna ovaj naËin svatko tko æeli uokviriti æeljenu Gabrijelovu majstoriju, tomoæe i uËiniti. Popratni tekst u katalogu potpisuje Æeljka Vrdoljak, a lik-ovni postav Æeljka Markov i fra Vendelin KaraËiÊ.

Kako nisam bio u moguÊnosti nazoËiti otvorenju izloæbe, na poziv fra Ve-ndelina, zaputih se u πirokobrijeπku kulturnu oazu. Nenavikao na samo-Êu, ovoga puta za vjernog suputnika imadoh kiπu. Vjerno me je pratilacijelim putem. Tek πto se zaustavih ispred πirokobrijeπke crkve, predamnom se stvori nasmijano lice Pere KraljeviÊa, kao da je samo mene Ëe-kao. Nakon pozdrava, zaputismo se prema galeriji. VeÊ od samog ulaza,sve je podreeno Gabrijelu. Plakati, katalozi, reprodukcije, fotografijeumjetnika, portret... A u galeriji se ima πto vidjeti. Preko tri stotine skica,akvarela, pastela i crteæa. U svim podastrtim izloπcima, zamjetna je slika-rova temeljitost, darovitost i osebujnost, koja se oËituje u πirokom spek-tru odabranih motiva. Zastupljeni su radovi od planinskih pejsaæa do pri-morskih krajolika, od portreta do skica domaÊeg blaga, srednjovjekovnogoruæja, aktova - kako æena tako i muπkaraca. Oko mi zabiljeæi i reproduk-ciju slike Pastirica (Malovan), Ëiji original bijaπe izloæen na zagrebaËkoj

125

izloæbi Gabrijel JurkiÊ od secesije do impresije 2. III. - 17. IV. 2005. uGaleriji KloviÊevi dvori. Ovaj Ëudesan sklad modro-ljubiËasto-zelene bojekupio je moj prijatelj Æeljko na jednoj aukciji u inozemstvu, a predstavlje-na zagrebaËkim oËima izazivala je trenutaËno umjetniËko sljepilo. Tkozna kakvih se joπ Gabrijelovih majstorija krije na nepoznatim adresama.No, i ovo πto smo dosad vidjeli i πto vidimo ovdje na πirokobrijeπkoj izloæ-bi, odaje nam respektabilnog slikara, koji s punim pravom zauzima viso-ko mjesto na hrvatskoj slikarskoj ljestvici. Upisah se u knjigu dojmova,zahvalih Peri na gostoprimstvu, te zametnut katalozima potraæih prijatel-ja prof. Stjepana Skoku na Akademiji likovnih umjetnosti.

Ako je Gabrijel ostavio neizbrisiv trag na hrvatskom slikarskom nebu,Stjepan je zasigurno nezaobilazan na hrvatskom kiparskom ozemlju. Up-ravo mu je u tijeku izloæba skulptura pod nazivom Porijeklo svijeta u sara-jevskom Collegium artisticumu. Nakon Mostara doe red i na Sarajevo.Bio sam svjedokom otvorenja ove izloæbe, kada posjetitelji ostadoπe bezdaha zanebesani Skokinim djelom i æenama juga. Ovom nevienom izlo-æbom, Stjepan je daπak Mediterana prenio u tamno, tmurno i maglovitoSarajevo, a sama koncepcija i postavka skulptura, kao i njihova podloga,nagovjestile su neobiËnost i veliki iskorak iz uËmalosti i uobiËajnosti.ZajedniËki nam prijatelj Milan Paæin, s kojim sam dijelio put i razgovor,kvalitetnim ozvuËenjem i odabranom glazbom, utisnuo je dodatnu notuuzviπenosti u ovo, prvo predstavljanje ak. kipara Stjepana Skoke sarajev-skoj publici. A reakcije publike, u prvom redu umjetnika, sarajevskih ga-lerista, kao i ljudi iz struke, samo su znaci divljenja i rijeËi hvale. Nakonπepurenja uz Neretvu u Dretelju, potom u Mostaru i Sarajevu, sad su naredu Dubrovnik, Zagreb, Pariz... Zaæelimo sreÊu Stjepanu s njegovih pe-deset æena!

Jedna osobita æena u Parizu pronese slavu Neretve! Pjesnikinja Ivanka Pa-ul, roena Kominjanka, uvrπtena je u antologiju 50 svjetskih pjesnika kojiæive u Parizu. Knjigu naslovljenu Niπta bez ljubavi tiskala joj je jedna odnajveÊih pariπkih izdavaËkih kuÊa. Na omotu knjige je slika Komina iKominjanke u trupi. Odvaæno! Svaka Ëast na dræanju do svoga! Tako tre-ba! Dobitnica je mnogih nagrada i knjiæevnih priznanja, a meu ostalimprvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman dodijelio joj je odlikovanje

126

Red Hrvatskoga pletera 1995. Prvo knjiæevno djelo Ivanke Paul je zbirkapjesama i pripovjetki Vaπe oËi, gospoo koju je na hrvatski jezik preveoLuko Paljetak. Dok Ivanka ponosno predstavlja svoj kraj u jednom Pari-zu, mnogi se srame sebe i svojega u Domovini. GledajuÊi prigrabiti zrnceviπe za sebe, dovedoπe Hrvate u BiH do praga istrjebljenja. UvlakaËi,dodvorice, pristalice, izdajice, ogledaju se u liku koji i sluæbeno predsta-vlja Hrvate u BiH. Ovakav scenarij potpisalo je viπe od trista tisuÊa musli-mana, od kojih nas mogu spasiti samo politiËari spremni na ærtvu, tj. sp-remni na osnivanje hrvatskog entiteta.


127

PolitiËke mrvice i kulturna zrncaNe tako davno, u godinama prije Domovinskog rata, »apljinu izrijekomhvaliπe kao jedan od ureenijih gradova u ex dræavi. Onda pokuca na vratanametnuti rat. Ue u Ëapljinske domove, trgovine, poduzeÊa, javne ustano-ve, kolodvore... Muslimani potvrdno podræaπe Alijinu: „Ovo nije naπ rat”, tese bræe-bolje skloniπe ispred srpsko-crnogorskog agresora. A Hrvati?! Po-zbiπe redove i u obranu domova (poneki promjeniπe imena i prezimena,veÊinom u Jadranko Mornar, ali takvih na sreÊu bi vrlo malo). I vrati se agre-sor, silom gonjen, otkud je i poπao. I dobro je proπao! Hrvati izboriπe slobo-du, na ponos i Ëast svome rodu. Prosanjahu o zajedniËkoj dræavi svih hrvat-skih zemalja. ÆiveÊi u nekadaπnjim hrvatskim zemljama Hercegovini i Bosni,koju im na silu oteπe doπle s istoka (bliæeg i daljeg, nasilnim pokrπtavanjemi islamiziranjem), uzdajuÊi se u svoj hrvatski grunt, ufajuÊi se u dragoga Bo-ga, proglasiπe dvije stare hrvatske zemlje Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom. No, voeni politiËarima nespremnim za ærtve i odricanje, nisuuspjeli saËuvati netom stvorenu Republiku. Potpisaπe njeno ukidanje, a sebipriskrbiπe znatna materijalna i novËana sredstva, ponoseÊi se za krilaticomBlago bogatima - njihovo je kraljevstvo zemaljsko. Osiguraπe sebe, svojudjecu i unuke, πto stanovima po Hrvatskoj - πto raznoraznim kupovinamadionica, vrijednih zemljiπta, poslovnih prostora, pa sve do osnivanja privat-nih poduzeÊa. A hrvatskom narodu?! Mrvice! Narod je takav, daπ mu malo -on pokorno i ponizno pogne glavu misleÊi kako su to izborili politiËari, tajdar s neba. Izmeu ostalih i Ëapljinski Hrvati dobiπe svoje mrvice. Kako jegrad dobrano bio razruπen, zapaljen, pokraden, izgubio je onaj sjaj uredno-sti koji je nekad imao. Ali zahvaljujuÊi dobrim politiËarima, koji ne htjedoπesve blago za sebe, krenulo se u izgradnju, popravke i rekonstrukcije. Naj-prije je izgraen novi most koji nosi naziv dr. Franje Tumana, potom Trgkralja Tomislava, Trg hrvatske slobode, Trg svetoga Franje, izgraeno je Hr-vatsko kulturno srediπte, obnoviπe se hotel Mogorjelo, poπta, æeljezniËki kol-odvor, sve do najnovije rekonstrukcije kolodvorskog trga, koji ponese nazivTrg bana Josipa JelaËiÊa. »apljini se vraÊa onaj stari sjaj koji bijaπe izgubljen,ali u tom sjaju manjka sunca! Entitetskog, republiËkog sunca! Sve su ovo pre-krasne graevine, lijepo i ponosno nazivlje, ali ako nemamo svoju, hrvatskuvlast, sve je upitno do kad Êe tako biti. Uvjerismo se prigodom posljednjeg

128

izlaska na biraliπta, kako smo s lakoÊom nadglasani. Iskustvo nam kazujekako moæebitni izabranici, za dan promijene nazive trgova, ulica, kulturnihsrediπta... Ostaje nam vidjeti u novoj utakmici (koju slutim, daj Boæe da seprevarim), hoÊe li politiËki igraËi stati skupa s narodom u obrambeni æivi zidili Êe s punim dæepovima zbrisati na priËuvne poloæaje steËene dok se mizadovoljavasmo mrvicama.

Razna kulturna dogaanja koja obiljeæiπe protekle dane ne bih nazvao kul-turnim mrvicama, radije Êu ih nazvati kulturnim zrncima. Uvijek Êu se divitifotografima u njihovim nakanama za fotografiranjem socijalnog stanja ljudi,uhvaÊenih u neverbalnom govoru tijela, iz kojega se jasno iπËitavaju emoci-je. Jedan od takvih je i mostarski fotograf Ivan Kelava, koji je u Galeriji kral-jice Katarine priredio prvu samostalnu izloæbu pod nazivom Ljudi oko meneu prostoru i vremenu. Izloæene fotografije su u crnobijeloj tehnici, a izloæbuje organizirala mostarska podruænica Napretka. Predgovor prateÊeg katalo-ga potpisala je prof. Suzana Budimir. Iako se Kelava veÊ desetak godinabavi fotografiranjem amaterski, neki izloπci prelaze amatersku razinu, te gasvrstavaju u bolje fotografe u BiH. Otvorena je joπ jedna izloæba fotografija©irokobrijeæanina Marka BuntiÊa, u prostorijama duhanske stanice u ©iro-kom Brijegu. Izloæbu je organizirala Mreæa udruga ©iroki Brijeg, koja veÊdulje vrijeme Ëisti prostor duhanske stanice, kako bi je uz spas od zaborava,iskoristila za potrebe mladih koji nemaju mjesto na kojem bi se okupljali iizraæavali. Postav izloæbe uredila je ak. sl. Kristina Kramer, a u programu susudjelovale πirokobrijeπke maæoretkinje, te glazbenik Igor DurakoviÊ. Pro-gram je vodio student ALU ©iroki Brijeg Drago StojakoviÊ, Ëlan MreæeUdruge. Da ne biste pomislili kako su se svi u Dolini poËeli baviti fotografi-jom, evo razuvjerenja. U Hrvatskom kulturnom domu, dvorani kina Borak,takoer u ©irokom Brijegu, odræano je predstavljanje knjige dr. sc. Marinke©ariÊ, Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine. O kulturnomi povijesnom znaËenju natpisa, o politiËkom i druπtvenom ureenju o kojemsvjedoËe, te o kulturnoj i graditeljskoj djelatnosti kraja u kojem su pronae-ni, govorili su prof. Æeljko Raguæ, fra Robert JoliÊ, Predrag Koæul i autorica.

Nekako, na ovoj mojoj kulturnoj vagi preteæe gornji, brdovitiji dio Doline pabih morao malo balansirati da nas jugo ne podigne visoko u zrak. U arheo-loπkom muzeju Narona u Vidu, otvorena je izloæba naziva Arheologija i turi-

129

zam u Hrvatskoj, organizirana u suradnji s Arheoloπkim muzejem Zagreb.Cilj ove izloæbe je promicanje hrvatske kulture i posjet arheoloπkim lokalite-tima, te drugim nalaziπtima i gradovima koji spadaju u kulturnu baπtinu RH.Izloæbu je otvorio ravnatelj muzeja Narona Hrvoje Manenica, a o izloπcimasu govorili gosti iz Arheoloπkog muzeja Zagreb, Sanjin MiheliÊ i Ivan Mirnik.U MetkoviÊu je gostovao i kanadski pisac Michael D. O’Brien. U Gradskomkulturnom srediπtu predstavljen je roman Otok svijeta, u organizaciji udru-ge Narenta i metkovskih æupnika. Roman prati sudbinu glavnog lika JosipaLaste i hrvatskog naroda u teπkim vremenima Drugog svjetskog rata, komu-nistiËkog totalitarizma, pa sve do Domovinskog rata. O knjizi je, izmeuostalih, govorio i prof. Ante BreËiÊ Fea, koji je kao zatvorenik Golog otokaproæivio sve o Ëemu Otok svijeta govori.


130

Bajkoviti humski dani Zahumilo! XI. humski dani poezije! Tradicionalna je to knjiæevna manifesta-cija u Hercegovini koju organizira Druπtvo hrvatskih knjiæevnika HercegBosne. I najveÊa! Uz knjiæevnike Marinu Kljajo-RadiÊ, Kreπimira ©egu,Marka BoπkoviÊa i Admirala MahiÊa, koji su odreeni za posjet KatoliËkomπkolskom centru „Sveti Josip” u Sarajevu, nae se i moje ime. Kako bijah naj-mlai (a oni pomisliπe i najizdræljiviji), predloæiπe me za vozaËa. Prihvatih,usprkos lenim poteπkoÊama. Povezao sam kiπu, moju stalnu pratiteljicu, ipolako. Svratih u Meugorje po Kreπu ©egu, pa put Mostara. Trebamo uDruπtvu ukrcati knjige za πkole koje smo nakanili posjetiti. Na Rondou ve-liki natpis: „Zatrubi ako KomπiÊ nije tvoj predsjednik!” Sviram kao da sam usvatovima. U jednoga mladiÊa natpis na majici: „Nasmijeπi se ako KomπiÊnije tvoj predsjednik!” Smijem se neznancu kao da se poznajemo Ëitav æivot.Mostarci imaju smisla za bunt kao nitko. Svaka Ëast! Bar trenutaËno rastere-Êenje od brige πto Bosnom i Hercegovinom se zove. Tajnica DHK HB MiraJezerËiÊ uz osmijeh i koji novËiÊ za gorivo, pomoæe nam ubaciti knjige uprtljaænik. Kiπa kaπljuca. Ne prestaje. Predsjednica Marina Kljajo-RadiÊ pri-druæi nam se u Bijelom Polju. Druπtvo je veselo. RaspriËali se u sve Ëetiri.KrajiËkom oka spazih kako Marina neπto biljeæi u notes. Kad je upitah je lito za Dnevnik u Hrvatskom slovu, Kreπo ©ego se trgnu: „Pa πto odmah nistekazali, moramo paziti πto govorimo?!” »ini mi se da bi kasno, vidjet Êemo.Uz stalnu kiπnu pratnju, stigosmo u Sarajevo.

Nismo se muËili, otprve na pravu adresu, te ne izostaπe i pohvale za mojuvoænju. Na ulazu nas doËekaπe Marko BoπkoviÊ i Admiral MahiÊ. Kako za-koraËismo preko πkolskog praga, doËeka nas vladavina reda. Naπe predsta-vljanje upriliËeno je u prelijepo ureenoj πkolskoj knjiænici. »itanje poezijepred mladima nezaboravan je uæitak, osobito kad ih se uspije uvuÊi u dija-log, kad se otvore i sami poËnu Ëitati svoju poeziju. I to nam poe zarukom. U pozadini viπe puta zaËuh πkolsko zvono, stalno oËekujuÊi sta-mpedo na kakav sam inaËe navikao u πkolama, meutim ovdje niπta! Muk!Niti tko galami, niti tko trËi! Ovdje osim reda, vladaju i rad i disciplina. Ne-vjerojatno! Nezamislivo! Kad smo zavrπili, prioπe nam Ëasne, nastavnici iprofesori, Ëestitaju na obostrano zadovoljstvo. I pozivaju nas ponovno. Na-ravno, samo zovite! Bit Êe nam Ëast! Ravnateljica Osnovne πkole, Kristina

131

MediÊ i tajnik Srednje medicinske πkole, Vatroslav »elar ponudiπe okrjepui pokazaπe nam cijeli centar. VeliËanstveno! Vrhunski uvjeti πkolovanja! Svebesprijekorno Ëisto i uredno, moderno opremljeno. KatoliËki πkolski centriu BiH zalog su trajnosti hrvatskog bitka na ovim prostorima. Joπ mi postajasnije koliko vaænu ulogu ima KatoliËka crkva u BiH. Njena snaga i moÊ,uvjet su opstanku hrvatskog naroda u BiH. Osjetih u isti tren zadivljenost izadovoljstvo. Na polasku nas i darivaπe. Dobismo po monografiju KatoliËkiπkolski centar Sv. Josip Sarajevo, tiskanu za 15. obljetnicu, jubilarni brojËasopisa Izvori, list katoliËkih πkolskih centara u BiH (a ima ih osam), tegodiπnjak K©C Sv. Josip, Korak dalje (izbor literarnih radova srednjoπkola-ca K©C u Sarajevu). ÆaleÊi napustiti Sarajevo, nastavismo druæenje u resto-ranu Lovac, gdje nasjedosmo na MahiÊeve klepe. Sva sreÊa pa prije naruËihbegovu Ëorbu te lakπe provarih klepe. Nakon objeda, pozdravismo se sasarajevskim knjiæevnicima.

Kiπa ne popuπta, bali bez prestanka. Kad se poËesmo spuπtati niz Ivan, za-osmo i u maglu. ZaËuh lagan potresajuÊi zvuk, rasporeen u pravilnim vre-menskim intervalima, koji me podsjeti na mobitel. Zapitah Marinu je li tonjen mobitel, na πto se ona slatko nasmija. Udobno zavaljen, s glavom ok-renutom u strop, Ëudne zvukove proizvodio je Kreπo. Moradosmo ga ome-sti iz sanjarenja jer poËeπe prvi πtandovi pokraj puta. Nudi se svega i svaËe-ga. Stajemo pokraj svakoga. Trpamo u prtljaænik sve po redu jabuke, kruπ-ke, kestenje, πarana, smua, slatko od dunja, Marina tovari i stolce. „Pa mijoπ jednom kaæite kako pjesnici loπe æive”, zadirkuje Kreπo koji i sam tovarigdje god zastanemo. Ostavljamo Marinu Kljajo-RadiÊ u Bijelom Polju i nasta-vljamo put Meugorja. Oprostih se i s Kreπom ©egom prijateljski odbijajuÊipoziv za svraÊanje, jer i sam æurih dragom domu i voljenim ukuÊanima. Nijeni njima lako, ja uvijek negdje, najmanje kuÊi. Razmiπljam i o sutraπnjempredstavljanju Marinine nove knjige. Trebalo bi otiÊi.

Kiπa, moja suputnica, ni ovaj put ne iznevjeri. Ovaj put pooπe sa mnomJozo Jakiπa i Mario KneæeviÊ. Tri Ëapljinska pjesnika i kiπa. Kao u bajkama,tri sina i jedna kÊi. Samo, u bajkama ta jedinica je prelijepa, πto se ne bimoglo kazati za ovu dosadnjakuπu. No, nije nas omela. Stigosmo na vrije-me. KosaËa puna ljudi. Pozdravljamo se na sve strane. Mostarska glumicaTina Laco maestralno vodi program. O Marininu pjesniπtvu prvi je govorio

132

fra Miljenko StojiÊ, potom S neba stihove a’capella Tina, a one uglazblje-ne, mostarski glazbenici Vesna Golemac i Dario ©unjiÊ. Kako opravdanonije mogao nazoËiti prof. dr. ©imun Musa, njegov rad proËitao je pjesnikIvan BakoviÊ.


133

Blagdan poezije uokviren Jesenjim salonom

Jesen je naglo zabljesnula svojim nebrojenim bogatstvom boja. Najfascinan-tniji je ruj liπÊa. Obilne kiπe natjeraπe πipke na pucanje. Kad ih gledam ovakoraspukle, Ëini mi se kako im viπe pristoji ime πipËine. Njihov zjev na svakomje koraku. Mamilica za slikare. Ruka se Ëesto omakne pa potegne prekotueg plota, ali kao po pravilu, iz ukradenka zapuhne vonj truleæi. I posko-ci su sad najopasniji. Poneki su joπ na drveÊu prevareni babljim ljetom. Kotemlade. ZapoËela je i berba maslina. Dolina je uvijek sama sebe prehranjiva-la, pa i onda kad su od nje otimali. Svim burama i olujama usprkos, ostadenepokolebljiva za vik vikova. Ikavica?! KljuË naπega postojanja! Korijen na-πega podrijetla i prohoda kroz vrijeme. Kroz ikavicu se oËituju jasni tragovinaπih predaka. Ta svi natpisi na kamenim svjedocima ispisani su ovim Ëude-snim govorom! Hrvatskim govorom!

I u okviru XI. humskih dana poezije zamrmori ikavska riË. Romon Ëetvrtogikavskog skupa, u suradnji DHK HB i Odjela za hrvatski jezik i knjiæevnostFilozofskog fakulteta u Mostaru, a sve pod dirigentskom palicom prof. dr.Antuna LuËiÊa, odræa se treÊeg dana ove velebne knjiæevne manifestacije.VeËer najhrvatskijeg govora podijeljena je u dva dijela: filoloπke poglede(nastupili su Antun LuËiÊ, Iva ©uvak-MartinoviÊ i Marija Vasilj) i literarne pri-nose (nastupili su Slavo Antin Bago, Jozo Jakiπa, Miljenko BuhaË, Anto Zird-um i Kristina Posavac). Ikavica je hrvatska putovnica. Odreknemo li se daranaslijeenog od prea u ovo zagluho i globalizmom pokoreno doba, nemanam spasa. »etvrte veËeri XI. humskih dana poezije predstavljena je Knjigaod sna i ljubavi splitskog autora Ivana ©aroliÊa. O opseænom poetskomdjelu, inspiriranom duhovnom i povijesnom tematikom, govorili su MarinaKljajo-RadiÊ i Kreπimir ©ego. Oni su ujedno i recenzenti ove zanimljive knji-ge uz Antuna LuËiÊa i Zvonimira PenoviÊa. Program je vodila i stihove Ëita-la mostarska glumica, prof. Tina Laco.

A onda bakanalije poezije. Zavrπna sveknjiæevna veËer okupi cijelu svitupjesnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Hrvatski dom her-cega Stjepana KosaËe bijaπe premalen za primiti sve ljubitelje poetskih reda-ka. Vrilo je kao u koπnici. Najprije se prof. Ivan SivriÊ prijateljskim slovomprisjetio Ferde KovaËa, a Marina Kljajo-RadiÊ takoer s duænim pijetetom,

134

Vesne Parun. Oboje su bili Ëlanovi DHK HB. Potom su predstavljeni poseb-ni gosti veËeri - Hrvatsko graansko druπtvo Crne Gore iz Kotora. O druπtvuje govorio Boπko GrgureviÊ, Ëlan upravnog odbora, o Ëasopisu Hrvatski gla-snik proslovila je glavna urednica Tamara PopoviÊ, a mladi pjesnik TripunGrgureviÊ predstavio se dvjema krasnim pjesmama. Poslije Hrvata iz CrneGore, na red dooπe Ëlanovi DHK HB i DHK: Marina Kljajo-RadiÊ, PeroPavloviÊ, Josip MiliÊ, Mijo TokiÊ, Fabijan LovriÊ, Ivan ©aroliÊ, SreÊko Marja-noviÊ, Dragan MarjanoviÊ, Mile Peπorda, Petar VuliÊ, Slavica LonËariÊ, Radi-ca Leko, Ivan BakoviÊ i moja malenkost. Vrijeme odmiËe, al’ stajanja nema.Na red dolaze pjesnici gosti iz Knjiæevnog kluba Mostar kao i mladi mostar-ski pjesnici. Slavilo se, pjesmilo se, a nakon uspjeπno okonËane manifesta-cije i pjanilo se. Ali veÊ sutradan, ponovno smo u akciji. ÆeleÊi gostima izKotora pokazati blagodati Doline, obreli smo se u srednjovjekovnom gra-diÊu PoËitelju. Na nagovor predsjednice Druπtva, bacio sam dvije-tri o povi-jesti ovog starog hrvatskog grada gostima, a zamijetih kako su i u prodavaËanaÊuljene uπi. Da pjesnici ne mogu bez pjesme, dokazasmo u glasovitomMutinom restoranu. Tu se poezija jednostavno dogodi. Najprije pastrva ivino, pa Tripun (najmlai je), onda ja, pa onda ostali redom... OpraπtajuÊi ses gostima, ukazah kako mi Krmeci jedini u Dolini (a i πire) slavimo blagdansv. Tripuna (10. studenoga), i da nam kapelica u groblju nosi naziv spom-enutog sveca. Potraæismo moje korijenje u Boki i to nas joπ viπe zbliæi. Pre-dsjednica DHK HB stavi toËku na i, jednim radom ak. kipara prof. StjepanaSkoke, koji darova dragim gostima. Tako je to u kamenu! Rastadosmo se isretni i sjetni.

InaËe, svi ovi dogaaji u KosaËinom domu bili su popraÊeni tradicionalnomizloæbom Druπtva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH. Na godiπnjoj, ovegodine 17. revijalnoj izloæbi Jesenji salon, radove je izloæilo 45 Ëlanova ovogdruπtva. Uh, to moje oko! Odmah mu se utruni izostanak Ëapljinskih slika-ra, a zagolicaπe ga neki iz Sarajeva i Trebinja, koje prvi put ugledah u ovomdruπtvu. No, ne imadoh vremena traæiti razloge, jer nastupi dan kada trebapohoditi mrtve po grobljima, dan koji nas podsjeti da svoje tijelo moramopredati zemlji. Dan pribliæavanja æivih s mrtvima. Na Màrinu grobu gori imiriπe prava voπtanica. Ista onakva kakvu je Màra nosao za ovozemnogaæivota. Duguljasta, tanka, æuta voπtanica. Slike mrtvih ukazuju se u naπimsjeÊanjima. Dok s njima nijemo razgovaram, uhvatih se u nekontroliranim

135

kretnjama. Trepere plamiËci u lampionima. Juæina mijeπa miris cvijeÊa srujem jeseni. Je li sluËajno blagdan Svih svetih u jesen?! Pitam se, ondje uDrijenu, gdje πtujemo sv. Tripuna, duboko na jugu Doline, gdje spavaju mojiroditelji.


136

»aπÊenje Studija i ogledauvertira u ©imiÊeve susrete

„»ovjeËe pazi/da ne ideπ malen/ispod zvijezda!... ... Na svom koncu/ mjes-to u prah/ prijei sav u zvijezde!” Ovim glasovitim stihovima, rektor mosta-rskog SveuËiliπta, prof. Vlado MajstoroviÊ, sveËano je otvorio 47. manifesta-ciju ©imiÊevi susreti.

Tradicionalna knjiæevna manifestacija koja zapoËe daleke 1967. i svake go-dine obogaÊuje i hrvatsku kulturu i hrvatsku knjiæevnost novim djelima, oveje godine zapoËela uruËenjem Nagrade “Antun Branko ©imiÊ” ovogodiπ-njem laureatu, prof. dr. sc. ©imunu Musi, koji je nagradu dobio za djeloStudije i ogledi. Knjiga je objavljena u nakladi ©kolske naklade Mostar iFilozofskog fakulteta SveuËiliπta u Mostaru. Urednik je knjiæevnik MilePeπorda, a recenzenti dr. Nikola Ivaniπin, prof. emeritus, prof. dr. VladimirPandæiÊ i prof. dr. Josip Lisac. U knjizi je izabrano 17 studija i eseja o starimhrvatskim knjiæevnicima, suvremenim hrvatskim knjiæevnicima, te o hrvat-skim klasicima kao πto su A. B. ©imiÊ, Ivo AndriÊ i dr. Pred prosudbeno pov-jerenstvo, koje Ëine Josip MiliÊ, Kreπimir ©ego i Marko TokiÊ, ove je godinepristiglo 26 djela kandidiranih na natjeËaju za godiπnju nagradu. Pre-dsjednik prosudbenog povjerenstva za dodjelu godiπnje nagrade, Josip MiliÊkazao je izmeu ostalog: „Kao vrstan knjiæevno-znanstveni rad kroz susta-van, domiπljat i studiozan znanstvenoistraæivaËki postupak po prvi put ot-kriva neke istine iz knjiæevne povijesti, daje nove spoznaje, postavlja bitnapitanja i usporedbe i, upuÊujuÊi Ëaroliju knjiæevne rijeËi na nove izazove,nove kuπnje i nove prosudbe, pokazuje iznimne rezultate i svjedoËi zna-nstvenu mjerodavnost, ukazuje na literarnu osjetljivost autora i stilsku do-tjeranost djela, pa je kao takvo istinski dobitak naπe knjiæevnosti i knjiæevneznanosti i nezaobilazan orjentir u kroatistici”. Uz Josipa MiliÊa, svoje su pro-sudbe iznijeli i Kreπimir ©ego i Marko TokiÊ. Program je vodio tomisla-vgradsko-mostarski pjesnik Ivan BakoviÊ, a u glazbenom dijelu programanastupile su mlade mostarske glazbenice Anica Iπtuk i Ana ∆uriÊ. NovËanidio nagrade laureatu je uruËila predsjednica DHK HB, Marina Kljajo-RadiÊ.InaËe, ©imun Musa je 13. dobitnik ove nagrade koju dodjeljuje DHK HB.

Pod dojmom ËaπÊenja Studija i ogleda, a na poziv prof. Andrije StojiÊa,zaputih se iz Mostara prema »itluku, toËnije ËitluËkom hotelu Brotnjo, gdje

137

je prireena sveËanost u slavu kriæa, groæa, moπta i mladog vina. SveËa-nost je zapoËela predstavljanjem knjige Tanje VuËiÊ, Identitet i imidæ Brot-nja. O knjizi su govorili Andrija StojiÊ, predsjednik MH »itluk, recenzenticaknjige Mirna BrkiÊ, lektor i urednik ovog izdanja Zdravko NikiÊ, te samaautorica. Knjiga je napisana kao znanstveno djelo, a podijeljena je u Ëetiridijela: Identitet i imidæ, Brotnjo - kraj u kojem se svi dobro osjeÊaju, Izradastrategije i kreiranja pozitivnog imidæa Brotnja i ZakljuËak. Na zavrπnoj ma-nifestaciji Dani Matice hrvatske u Brotnju svake je godine isto, πto znaËi -dobro da ne moæe bolje. I ove je godine guæva neviena. I po tko zna kojiput Ëudim se kako to uspijeva Andri okupiti toliki svijet. Matica hrvatska»itluk kao da posjeduje neki magiËni magnet za privlaËenje ljudi. Nakonpredstavljanja knjige upriliËena je sveËanost kuπanja mladog vina i zatva-ranja baËava, a cijeli prostor su ispunili zvuci lindæe, gange i beÊarca. BeÊa-rac mi se uËini nekako poznat. Potraæih izvoriπte i ne prevarih se. Humskiglas! To su moji Neumljani na Ëelu sa Zlatkom GlaviniÊem. SrdaËno se ru-kovasmo, oprobasmo zajedno mlado vino i sloæismo se s veleposlanikomRH u BiH Velimirom Pleπom, koji prvi iskuπa vino i zakljuËi da je vrhunsko.Vrijedne ruke Brotnjaka nagraene su, ako niπta, naπom hvalom i pje-smom. OstavljajuÊi iza sebe sudionike u ovoj prelijepoj ËitluËkoj veËeri dra-gosti, zaputih se nizbrdo, svomu domu.

Naletjeh na nekoj radiopostaji na vijesti. Doznajem kako je u Sarajevu pre-minuo slikar Ljubo Lah u 81. godini æivota. Poznatog hrvatskog bosansk-ohercegovaËkog umjetnika imadoh Ëast upoznati osobno, a malo boljekroz djela koja spadaju u sam vrh najistaknutijih hrvatskih umjetnika u BiH.Iza sebe je ostavio bogat i osebujan opus umjetniËkih ostvaraja, koja senalaze u posjedu raznih crkvenih institucija, uglednih galerija i privatnihkolekcija, ponajprije zahvaljujuÊi njegovom neumornom promicatelju i πiri-telju likovne ljubavi, prof. Vjeki Boæi Jaraku. Zagledan u njegove uratke, usvojem najbliæem okruæju, ne mogu, a da ne svjedoËim o jednoj kolosalnojslikarskoj veliËini, koja je nenadoknadiv gubitak za hrvatski narod u BiH.A moj hrvatski narod je i ovih dana na kuπnji! Napadnut je i kardinal VinkoPuljiÊ od sarajevskih crvenokoæaca! ©to od njih oËekivati prema nama, obi-Ënim ljudima, osim izgona, progona i pogroma! No, ne Êe to iÊi baπ takoglatko, kako su zamislili!


138

ÆeljezniËke tuge Kad god se sjetim meni najdraæeg sveÊenika, don Bariπe »arapine, na ummi padne jedna reËenica koju mi izgovori kad uvidje moje zapisivaËke sklo-nosti: „Mali, samo piπi! Jer, ako ne zapiπeπ, kao da nije ni bilo.” Ovih danane mogu umiriti svoj duh, onaj æeljezniËki, ljudski, hrvatski, pa Êu osjeÊajeistresti na papir. Kad se Ëovjek nekome pojada, bar malo oblakπa svoju nu-trinu. VeÊ dugi niz godina zajedno sa svojim prijateljima - braniteljima HVO-a, nosim na leima apsurdno stanje u koje nas smjestiπe takoer kolege -branitelji HV-a. Naime, mi koji æivimo u Hercegovini, a zaposleni smo u RH,nemamo pravo na dvostruki radni staæ za godine provedene u Domovins-kom ratu, jer smo bili pripadnici HVO-a. Isto tako nemamo pravo na Ëlan-stvo u Udruzi branitelja i invalida HÆ-a. ZnajuÊi kako branitelji i u RH, i uBiH imaju obraËunat dvostruki radni staæ, stoiËki nosimo teret nerazumije-vanja natovaren na sve neizdræljivija lea.

Da rad u noÊnoj smjeni na HÆ-u nije idiliËan, najbolje svjedoËi pogibija na-πega kolege i prijatelja Vale (Valentina) Vege, koji se vraÊao kuÊi u Gabeluiz noÊne smjene. Potreseni tragedijom, skupili smo se na posljednjem ispr-aÊaju u Gabeli. I zamislite, nikoga uime poslodavca (HÆ) tko bi progovorioo pokojniku! Nikoga uime sindikata, koji briæno paze svaki mjesec platneliste i odbijaju od dohodaka! Nikoga uime Udruge branitelja i invalida HÆ-a!A da, oprostite, mi smo bili u HVO-u! U zgradi æeljezniËkog kolodvora PloËe,toËnije u Ëekaonici, postavljena je ploËa s poginulim braniteljima HÆ-a. Svi napopisu iz HVO-a! Predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog ratasvake godine redovito upale svijeÊu ispod ploËe, cvijeÊe i jest plastiËno, us-likaju se i odu. A mi?! Mrtvi valjamo, a æivi?! Bar naËas Êu zamisliti kako bitrebao izgledati pokop naπega kolege. Prigodnim govorima opraπtaju seposlodavac od vjernog radnika, Ëelnik sindikata od vrijednog Ëlana, pred-sjednik Udruge od hrvatskog branitelja, πestorica uniformiranih kolegaspuπtaju lijes u grob, u neposrednoj blizini sa æeljezniËke pruge svira stroj zaposljednji pozdrav, a naπe su glave uzdignute, gorde, ponosne. Znamo,nismo sami. Neka ti je laka hrvatska zemlja u tvojoj Gabeli di Narente dragiprijatelju, uvijek nasmijani hrvatski branitelju, Vale Valentinu Vego, a πto nebi oproπtaja kakav si zasluæio, nek’ je na Ëast onima koji nas zaobilaze.

U okviru ©imiÊevih susreta 2010., na ©irokom Brijegu organizirana je izloæ-

139

ba Izbor slika iz likovne zbirke Gradskog muzeja Vinkovci. Iz bogate zbir-ke Muzeja grada Vinkovaca - Galerije “Slavko KopaË”, autor izloæbe IvanBelamariÊ, izdvojio je za ovu izloæbu 25 slika vrsnih majstora. InaËe, A. B.©imiÊ je i πirokobrijeπki i vinkovaËki uËenik, πto joπ jaËe veæe davnu i trajnupoveznicu ovih dviju sredina. Upravo se ove jeseni navrπilo 100 godinaotkako se pjesnik i kritiËar iz Drinovaca πkolovao u FranjevaËkoj gimnaziji©iroki Brijeg. Manifestacija ©imiÊevi susreti koja se ove godine odræava 47.put, odræava se u Ëast Stanislavu ©imiÊu za 50. obljetnicu njegove smrti. Ukinodvorani u Grudama predstavljen je novi roman Ivana Aralice, Æivotnastanjen sjenama. RijeË je o AraliËinu dosad najopseænijem djelu. Na goto-vo tisuÊu stranica teksta, autor je ispisao povijest svoje obitelji i zaviËaja. „ToËini ovu knjigu svojevrsnom Ilijadom i Odisejom Dalmatinske zagore, aliujedno i nacionalnom kronikom 20. stoljeÊa”, zapisao je urednik knjigeTomislav Zagoda. O knjizi su govorili prof. Jozo MariÊ i Mario BuπiÊ, minist-ar prosvjete, znanosti, kulture i sporta ZapadnohercegovaËke æupanije. Pre-dstavljanje je uveliËao mladi glazbenik Andrija NikiÊ. U svom obraÊanjumnogobrojnoj publici, Aralica se dotaknuo i dijelova knjige koji su vezani zasuradnju s predsjednikom Republike Hrvatske, Franjom Tumanom: „Posvom duhovnom ustroju Tuman je povjesniËar, a po djelatnom nagnuÊustrastven politiËar koji, uz æivu i kompetentnu asocijaciju na minula povije-sna dogaanja, gradi povijest i anticipira povijesna zbivanja”.

I u Ljubuπkom je predstavljena jedna nova knjiga. RijeË je o Ëetvrtoj knjizi,zbirci pjesama Duπana Muse naziva Hercegovina - æivot i obeÊanja. Ovazbirka tiskana je kao prva knjiga u nakladi Napretkove podruænice Ljubuπki,uz obljetnicu 20 godina obnove rada. Predstavljenje je odræano u gradskojvijeÊnici, a okupilo je veliki broj ljubitelja lijepih stihova. Urednik zbirke jeKrunoslav ©etka, Ëlan Srediπnjice u Napretku Sarajevo, a recenzenti Kreπimir©ego i Nura Bazdulj-Hubijar. Uz autora, o knjizi je govorio i njen redaktorNikola RaπiÊ, a mostarska glumica Tina Laco je osim stihova proËitala tekstrecenzenta Kreπimira ©ege. Duπan Musa po zanimanju je novinar, zaposlenna Radiopostaji »apljina. Eto, zbio sam svega u ove moje stupce. Ne znamπto Êe misliti netko tko me ne poznaje, a proËita uvodni dio teksta. ©to godpomislio, æelja mi je potaknuti odreene ljude, udruge, poslodavce, sin-dikate, na veÊe poπtivanje ljudske osobe. Okrznut æaloπÊu za izgubljenimprijateljem, doznajem kako se zbliæavaju predstavnici hrvatskih stranaka. Ta

140

vijest daje snagu, jer ako se doista udruæuju radi hrvatskih nacionalnih inte-resa, a ne radi udobnog pokuÊstva koje se koristi za sjedenje, hrvatski narodÊe to znati prepoznati. Jer narod je - zna se!


141

Izloæba vode, slika i mozaikaPuni, crni, munjokresni oblaci poklopili su Dolinu. Sastavlja se sijev sa sije-vom. Zagospodario vonj truleæi. Osjeti se mindaca u zraku na svakom kora-ku. Od onih tvrdih πipËina ostade samo smeÊkasta vodena masa. Kiπa, kiπa,kiπa! Neretva je sve viπa! Opet prijeti! Nije se zasitila ljudskog jada. A manda-rine rodile tridesetostruko, πezdesetostruko, stostruko. Kao u godinamadebelih krava. NemoÊ se zrcali u uËima Neretvana. Na berbu su pozvani ibrojni Hercegovci. Dobro i jednima i drugima. Sklapaju se prijateljstva nasvakom koraku. Veze se juæni hrvatski stolnjak. I sam zrnam πipke, solimmasline, piπem pjesme i otpremam vlakove. Ispred moje æeljezniËke proma-traËnice, tri zmijske koπuljice. Reklo bi se da su dame poπle spat. Ali vraga!Znanost objaπnjava kako se zmijsko presvlaËenje dogaa neposredno uoËiljubavnoga susreta. Mogu zamisliti, ispod mojih nogu, duboko u zemlji,zmijsko klupko u ljubavnom grËu. Sladostrasno jezivo! Po zakonima priro-de, poslije Êe utonuti u zimski san ako ih voda ne istjera van. A vodena izloæ-ba je u tijeku. Slatke, slane, opasne, brze, vjerne, nevjerne, potopne... izlo-æene su vode.

S voda slanih doplovi u Dolinu mladi, a radovima zreli, dubrovaËki aka-demski slikar, Ivan Perak. ©irokobrijeπki ak, veÊ utrtim putem, doplovio jeglasovitim dubrovaËkim Libertasom. Ni manje - ni viπe nego s flotom od 17jedrenjaka. Izloæbu slikarskom mladcu s obeÊavajuÊim umjetniËim rastom,priredio je Ogranak Matice hrvatske MetkoviÊ i Grad MetkoviÊ u Gradskomkulturnom srediπtu. Uvodno slovo o izloæbi proslovio je prof. Ante BreËiÊFea, o slikarskom umijeÊu autora govorio je dr. Antun Karaman, a samu iz-loæbu otvorio je Ratko KrstiËeviÊ. Mnogobrojnim posjetiteljima, meu koji-ma je bio i zavidan broj πirokobrijeπkih diplomanata, obratio se i autor, okojemu je u prateÊem katalogu zapisao Antun Karaman: „Ove slike, za razli-ku od nekih ranijih radova (krajolici, zaseoci u brdima, sakralne scene...) sli-kanih dinamiËnom gestom i gustim gotovo reljefno nanesenim raznobojnimpigmentom, drhture ritmovima neπto stiπanijih misli i rastu u manje naglaπ-enoj materiËnosti boje: tiho slaæuÊi sloj po sloj i mrlju po mrlju razliËitih vrs-no usklaenih boja Perak minuciozno domaπuje æeljene razine tvarnog i du-hovnog - materijalne, intuitivne, Ëuvstvene, emocionalne, racionalne, poet-ske i voljne odrednice - interaktivno ih prepliÊe i nadograuje, i u sinergiji s

142

tankoÊutnom strukturalnom obradom povrπine slike saæimlje u doæivljajekoji postaju otvorena mjesta dodira poznatog i nepoznatog”. Nakon izloæbe,pozvani smo u osobnu umjetniËku konobu Ivanova ujaka Danke. U ovoj artkonobi umjesto prπuta - doslovce vise Ivanovi srednjoπkolski radovi, umje-sto baËava - uredno su posloæene Dankove umjetniËke majstorije od kame-na i drveta, kolekcija starih budilica - sve bez kazaljki, upozorava posjetitel-je na vrijeme. Ovdje je stalo! Brzo se snaosmo, poput Ivanovih jedrenjakakoji brzim i ujednaËenim zaveslajima uploviπe u metkovaËku luku, æustro iveselo utonusmo u pjesmu i veselje. No, to je uvijek tako kad prateÊim bro-dovima zapovijeda kapetan duge umjetniËke plovidbe Tomislav ZupËiÊzvani Zupa.

Joπ jedno izloæbeno svjetlo zasja Donjom Neretvom! Iz antiËkog mraka spa-seni su mozaici Narone koji su ovih dana izloæeni u Vidu, jednom od najz-natnijih arheoloπkih lokaliteta u Hrvatskoj, a koji je meu najpoznatijim zaantiËku arheologiju opÊenito. U Arheoloπkom muzeju Narona otvorena jeizloæba pod nazivom Konzervatorsko-restauratorski radovi na mozaicima uNaroni. O vaænosti naronskih mozaika, govorio je ravnatelj muzeja HrvojeManenica, a izloæbu je otvorio autor Borko Vjeπnica, koji je uz ostale djelat-nike Arheoloπkog muzeja Split radio na otkrivanju, konzerviranju i restaura-ciji mozaika. Uz brojne mjeπtane Vida, koji su od samih zaËetaka arheolo-πkih istraæivanja na lokalitetu Narona pomagali i suraivali, otvorenju izloæ-be nazoËili su i Ëlanovi ekipe Arheoloπkog muzeja Split, koji su æeljeli svje-doËiti uspjeπnom okonËanju viπegodiπnjeg truda. InaËe, veliki broj mozaikajoπ uvijek se nalazi pod obiteljskim kuÊama mjesta Vid. Iz tog bisera Doline,optoËenog vodom i blatom, vraÊam se sretan, jer okrljci izvaeni iz mrakanebrojenih kamenih ulomaka, mozaika, opeka, novËiÊa... spajaju najveÊimozaik æivota u Dolini, Ëudesnog imena - Narona.


143

KovËeg od smolasta drveta U ovo jesenje vrijeme, kad putujem na posao (niz Neretvu) ili s posla (uzNeretvu), jednostavno sam opsjednut bojama. S poredanih πtandova uzJadransku magistralu samo me zapljusne raskoπ boja. NajjaËe su æuta, nar-anËasta i crvena. Mandarine, klementine, limun, grejp, kivi, πipci; nanizaniredovi staklenki s raznim sokovima i marmeladama; suhe smokve - sve toËini raskoπnu paletu boja koja, odvlaËeÊi pozornost s upravljaËa, trenutaËnodjeluje opuπtajuÊe na moj nervni sklop te me provocira do te mjere da zaæe-lim uzeti kist u ruke i s njim mrljati po platnu. Kada idem uz/niz Neretvu vla-kom, redovito se zagledam u njene bezbrojne nijanse zelene boje, u njenunutarnju mraËnost, u dubinsko crnilo. I baπ kad se poËnem diviti ljudskojpameti, Ëovjeku koji ju je ukrotio, ona se otimlje kao krdo divljih zaigranihkonja u stampedu. Ovih dana, kao i u svih Neretvana, i moje su oËi uprtesamo u Neretvu. OËima je potiskujemo, ali uzalud. Ona buja, raste, kao ni-kad. Pretvara se u vodenu neman kakvu oËi Neretvana joπ ne vidjeπe! I neÊe zadugo! Vijugalica sa stotinu lica. Ova joj je maska prava oholica. Ovakonadmena, podsjeÊa me na veliki balon koji potpomognut juæinom, puπeNeptun. Jao si ga nama ako pukne! GmileÊi vlakom uza sam njen rub, zabo-ravljam na jesenji kolorit zamijeπan na πtandovskoj paleti, zaboravljamudobnost kloparanja vagonskih kotaËa, posao mi doe kao izlet u nepoz-nato gdje je svaki iduÊi metar nepredvidiv. U proteklih 25 godina uz riku -niz riku, nikada ne doæivjeh ovakvo iskustvo. Voziti se prugom kao po sre-dini mora. Voda i s lijeve i s desne strane. Koliko god se Ëovjek trudio, nika-da ne Êe ovladati prirodom. Ona na to stalno upozorava, a mi ne vidimo. Bili vrijedilo zapisati da je danas Ëetvrtak, 2. prosinca 2010., i da nikada u svomæivotu ne vidjeh veÊu Neretvu?! »im se povuËe u svoje odaje, kao πto puæuvuËe svoje rogove, svi zaboravimo. Zato nek’ ostane zapisano. Moæda?!

Moæda je skupina mostarskih likovnih umjetnika, koji se tradicionalnookupljaju kod poznatog mostarskog ugostitelja Ivane u Cimu, bila inspiri-rana nekim sliËnim Ëetvrtkom, te je njihovo umjetniËko druæenje iznjedri-lo neformalnu umjetniËku skupinu »etvrtak. U Galeriji kraljice KatarineKosaËe priredili su izloæbu svoje skupine »etvrtak, Ëime su ovjekovjeËilisvoje druæenje. Iako poËetci druæenja ove skupine seæu sve do 1993., ovoim je tek druga izloæba, koju su posvetili svojim preminulim Ëlanovima

144

Jerku Bakuli (1934.-2009.) i Ferdi KovaËu (1949.-2010.), kako se navrπavagodiπnjica njihove smrti. Izloæbu je otvorio Boæo ∆oriÊ, naËelnik Odjeladruπtvenih djelatnosti Grada Mostara, a popratio ju je kvalitetan katalog,Ëiji je predgovor potpisala Inga Dragoje-MikuliÊ. Zanimljivo je druæenjeovih „Ëetvrtkaπa”. Okupljaju se svakoga Ëetvrtka, ne priËa se o onima kojihnema, nema razgovora o politici, problemima i bolesti, a o umjetnosti jedopuπteno raspredati nadugo i naπiroko. Malo je danas takvih druæenja,bez interesa, a oni godinama ustraju u svom naumu.

Mogli bismo kazati kako je ustrajao u svojoj nakani i Boæe VukuπiÊ, koji jesvoju knjigu Hrvatsko revolucionarno bratstvo - Rat prije rata, odluËio pre-dstaviti doslovce cijeloj Hercegovini. Uz potporu organizatora Kluba hr-vatskih povratnika iz iseljeniπtva u Bosni i Hercegovini, knjiga je predsta-vljena u ©irokom Brijegu, Grudama, Stocu, »apljini i Mostaru. O knjizi suuz autora govorili Ivan ButkoviÊ, bivπi tajnik Hrvatske mladeæi Uzdanica uAustraliji i suradnik voa skupine Fenix 72, Ivica MarijaËiÊ, glavni uredniktjednika Hrvatski list iz Zadra, Drago LjubiÊ, hrvatski emigrant i povratnik,Vice VukojeviÊ, Petar MajiÊ... Knjiga opisuje kako su pripadnici skupineFenix 72 HRB 20. lipnja 1972., uπli u nekadaπnju dræavu radi podizanja us-tanka i njezina ruπenja. Opπirno se opisuje priprema, ulazak skupine pre-ko granice, njihove aktivnosti i stradanje. Ivan ButkoviÊ usporedio je dis-kreditiranje akcije Fenix 72, koju je godinama Ëinila udbaπka propaganda,s danaπnjim pokuπajima diskreditiranja Domovinskog rata ili obrambenogna ovim povijesnim hrvatskim prostorima. Ipak, koliko god neki æeljeliumanjiti veliËanstvenu pobjedu hrvatskih vojnika na svim hrvatskim pro-storima, mene danaπnje stanje podsjeÊa na izlazak Noe iz kovËega odsmolasta drveta. Samo da joπ Bog s hrvatskim Noom naËini ugovor, da neÊe viπe potopom zatirati Dolinu, i da Êe nas duga iznad Doline podsjeÊatistalno na to Boæje obeÊanje.


145

©irokobrijeπki kulturni zamaπajDobro smo proπli! Barem zasad. Jer, uvijek od goreg ima gore. Nakon ovo-like vode koja preplavi Dolinu, ljuljnu samo triput. I to lagano, stidno. Valjdase i potres saæalio nad Neretvanima, pa ne moæe od sramote da nam sjedana muku. Joπ bi nam samo on nedostajao. Naro povlaËi svoje hobotniËarskepipke. „UvlaËi se u se”, kazali bi stari. I Neretvani se uvlaËe u se. Treba vida-ti rane, moliti Boga za vedrije dane. Nedjelja osvanu zaogrnuta suncem,burom izmivena, kao stvorena za noge æedne kulturnog terena. Ne mogohodoljeti. S prijateljem Mirom Puticom zaputih se do ©irokog Brijega. U Me-ugorju nam se pridruæi kamerman Mario i polako uz Ograenike (Donji,Gornji, Mali, Veliki), uzbrdo, dalje od vode. Kad stigosmo nadomak ©iro-kog, iznenadih se - cijelo polje pod vodom! Duboko Mokro! S obzirom nanadmorsku visinu, viπe bi mu pristajalo Visoko Mokro. Progmizasmo poto-pnim poljem kao jegulje i izmigoljismo na uzvisinu k crkvi i samostanu. Po-duzeÊe Mire Putice, Masters comerce, organizator je BoæiÊnog koncerta uπirokobrijeπkoj crkvi, koji Êe uæivo prenositi i dalekovidnica. I smjelo i odgo-vorno, nema πto. Meu morem automobila jedva pronaosmo parkiraliπte,jer stigosmo baπ na poËetak sv. mise. Sve je popunjeno, narod stoji ispredcrkve, unutra se ne moæe probiti. Odsluπasmo rijeË Boæju, a nakon miserukovasmo se s gvardijanom fra Sretenom ∆urËiÊem s kojim ostavih Puticu,a sam pokuπah pronaÊi fra Jozu i fra Vendelina. Ispred galerijskih ureda sre-toh fra Jozu s osmijehom dobrodoπlice. Rukovasmo se, neizostavne rijeË-dvije o Hrvatskom slovu, a onda nas sve fra Jozo darova kalendarima, 12-lisni, zidni, stolni, ove godine svi ukraπeni djelima Vasilija Josipa Jordana.Posebno me obradova Ëasopis za umjetnost i kulturu ALU ©iroki Brijeg,Akademija, br. 4, jedini Ëasopis u BiH posveÊen likovnoj umjetnosti. Velikoje to dostignuÊe za kulturni identitet Hrvata u BiH. Tko zna koji put, kapadolje πirokobrijeπkim kulturnjacima na Ëelu s fra Jozom i fra Vendelinom. Nasve strane niËu raskroπnjeni πirokobrijeπki zasadi, Ëiji su korijeni Ëvrsti i zdra-vi, odnjegovani upornim radom i samoodricanjima.

Jedan od onih izdanaka koji obeÊavaju je i Josip MijiÊ, magistar slikarstva ArsSacra ALU ©iroki Brijeg, koji je izloæio radove u Klubu galerije Aluminij uMostaru. Naziv izloæbe je Æivot u kutiji, a izloæeno je sedamnaest radova. Zapopratni katalog predgovor je napisao prof. Anto KajiniÊ, prodekan na ALU

146

©iroki Brijeg SveuËiliπta u Mostaru. U svom tekstu koji je nazvao Nadanja izkutije, KajiniÊ naglaπava: „Iz svake MijiÊeve kutije viri æiæak svjetlosti kaosimbol nade...”. InaËe, Josip MijiÊ je autor web stranice πirokobrijeπke ALU,kao i brojnih kataloga u izdanju FranjevaËke galerije ©iroki Brijeg, a u ured-niπtvu je i Akademije, Ëasopisa za umjetnost i kulturu o kojem sam pisao uuvodnom dijelu teksta.

U Mostaru su predstavljene dvije knjige, zbirka pripovjedaka Æeljka BariπiÊ-a pod nazivom Pasije poslijepodne u Jurskom parku, i knjiga doc. dr. IviceMusiÊa naziva Moæe li transcendentni Bog biti osoba. Moram priznati da mije BariπiÊ po naËinu pisanja puno bliæi, a poznajem ga i osobno.No, to nima-lo ne umanjuje vrijednost MusiÊeve zanimljive knjige, u kojoj autor predsta-vlja poglede onih filozofa koji tvrde kako je Ëovjek Bogu odavno podigaonadgrobni spomenik ili onih koji dræe da je Ëovjeku spoznajno nedostiænatranscendentna zbiljnost, ali i onih koji misle kako je Bog trajni Ëovjekovsuputnik, jer ga je stvorio iz ljubavi i uzvisio ga nad sva druga stvorenja. Knji-gu Ivice MusiÊa objavila je Matica hrvatska ©iroki Brijeg, a Æeljka BariπiÊa,rakitno-splitskog knjiæevnika, motorista, kick boksaËa i stomatologa objavi-la je naklada Mlinarec & PaviÊ d.o.o. Vrijeme teËe nezaustavljivo. Prije toËnogodinu dana pisao sam o Svetom Nikoli i moje dvije curice. I ove su godineokitile prozore naπega doma pletenim Ëizmicama, oËekujuÊi darove. I svra-ti Nidæo! Ne bi Krampusa. Ne zamjerite mi kad u obilju vode zaplovim maloi u one nostalgiËne. Kad sam veÊ tu, ne mogu, a da se ne naËudim sebi kakosam uspio ispunjati redovito moje stupce iz tjedna u tjedan u Hrvatskomslovu, veÊ viπe od godinu dana. Mnogi od ovih mojih opisanih dogaanjanekomu su se trajno pribiljeæili u sjeÊanje, a netko ih nije niti registrirao. Jaih zapisujem jednostavno da ih otmem zaboravu, a to je i moj pogled na kul-turni æivot Hrvata u Dolini.


147

Vrijeme od darovaDolina je okovana. Bura stjera juæinu u miπju rupu. Zaburi, buri, troburi, za-deveti, zadeseti, rastjera tamu, prodisaπe pluÊa, stisnu zemlju sjeverna kuÊa.Bura donese i led, a on potkova Dolinu k’o kovaË dobra konja. A kováËanema veÊ odavna. Izumiru stari zanati. Dobro se sjeÊam mlinara, kovaËa,kotlara, baËvara, putujuÊih obuÊara i valjara, koæara, planiπtara, kuÊebera...IπËezoπe stari zanati za tren, kao da ih nikada nije niti bilo. Joπ je ostao samorad na zemlji, a ako ovako nastavi led potkivati, mogle bi i voÊke stradati.Mandarine su veÊ platile. I to u vrijeme darivanja. I davanja i primanja. Un-atoË vodeno-ledenim neprilikama, Dolina je pripravna primiti najveÊi Boæjidar, dolazak Isusa Krista. Da bi iskusili blaæenstvo darivanja, svi se trudimobiti originalni. Ne znam je li obiËaj darivanja nastao po uzoru na Tri kralja,ali znam da mi se svia, jer prepoznajem radost u oËima darivanih. Svatkovoli primiti dar, zato ga treba znati i dati.

Galerija AZ u Zagrebu ustupila je svoje zidove neretvanskom sinu BranimiruKljuËi. Galerija portreta u Tuzli okitila se djelima »apljinca mr. sl. TrpimiraGrgiÊa. U organizaciji Matice hrvatske Mostar, Marin TopiÊ izlaæe u Podgo-rici. Umjetnici iz Doline podarili su izloæbu svojih radova ZagrepËanima izla-æuÊi u Galeriji “Sunce” (URIHO) u Zagrebu. Na velikoj zajedniËkoj izloæbinaziva Umjetnici iz »apljine i doline Neretve predstavilo ih se 19: Miπela Bo-ras, Mirela Borovac, Gratis Ferenc, Trpimir GrgiÊ, Ivan Kriæanac Caka, LjiljaMarkota Lola, Anelko MatiÊ UËo, Goran MilinkoviÊ, Kristina Obad, DaliborPehar Dado, Ante BrkiÊ, Ilija Bule, Franjo Primorac, Maja RubiniÊ, MiπelStojanoviÊ, Mario ©unjiÊ Mrva, Ljubomir Trtanj, Ivana VidoviÊ-BrkljaËa i Er-nesto Markota, koji je i glavni organizator izloæbe uz Stjepana KatiÊa, »aplji-nca koji æivi i radi u Zagrebu. Predgovor za popratni katalog napisao je na-Ëelnik opÊine »apljina dr. Smiljan VidiÊ, koji je i otvorio izloæbu u Galeriji“Sunce”. Moramo priznati, ne dogaa se tako Ëesto da gradonaËelnik putu-je sa svojim sugraanima kako bi otvorio njihovu izloæbu, osobito danas ka-da za kulturu ima sve manje razumijevanja. Lijepa gesta koja najavljuje nekenove vjetrove u kulturi. Da ovo nije samo prolazni povjetarac, uvjerili smose odmah nakon povratka s otvorenja zagrebaËke izloæbe.

U Mostaru, toËnije u hotelu Ero, odræana je VeËer zahvale, joπ jedna advent-ska izloæba u organizaciji politike, na kojoj je putem javne draæbe prodano

148

svih 15 ponuenih djela, kako bi se pomoglo najugroæenijim obiteljima uHercegovaËko-neretvanskoj æupaniji. Naime, ideja za organiziranje VeËerizahvale potekla je iz druæenja hrvatskih politiËara s Darijom KordiÊem, uzobeÊanje da Êe se prisjetiti deset-petnaest obitelji u svakom æupanijskomprostoru, koji ne mogu s veseljem i radoπÊu doËekati boæiÊne blagdane.Vrijedno je spomena da su se i Ëapljinski politiËari vratili kuÊi s umjetninomkao uspomenom na ovu plemenitu draæbu. Advent i jest vrijeme otkrivanjaljudskih duπa, vrijeme iskrenosti, praπtanja i okretanja ka boljem, ispravnijemputu. I dok jedni prikupljaju snagu za oproste, a drugi uæurbano kupuju da-rove, glazbenici su se razmahali na sve strane. Diljem Doline koncert do kon-certa u slavu BoæiÊu. No, jedan je poseban, ali ne samo po broju sudionika.Pogaate, to je onaj πirokobrijeπki, koji sam veÊ najavljivao.

Veliki glazbeni spektakl na kojem je nastupilo viπe od 200 sudionika, odr-æan je u crkvi Uznesenja Blaæene Djevice Marije u ©irokom Brijegu. U bo-gatom programu, koji je snimila i BH dalekovidnica, nastupili su poznati gla-zbenici, zborovi, klape, solisti i dirigenti, koji su izveli tradicionalne boæiÊneskladbe u prepunoj πirokobrijeπkoj crkvi. Vrijedno je istaknuti kako su svaimena s domaÊe estradne scene, Katedralni oratorijski zbor Mostar pod vo-dstvom maestra don Dragana FilipoviÊa, Zbor sv. Cecilije ©iroki Brijeg, æe-nska klapa DraËa, muπka klapa Krπ, Ivo JuriÊ, Leona SuπiÊ, Mario Zovko, Ni-kolina BrkiÊ, Karlo MiliÊeviÊ, a ono πto je dodatno razveselilo πirokobrijeæa-ne nastup je Hrvatske glazbe Mostar pod dirigentskom palicom maestra Jo-πka SliπkoviÊa. NajveÊi glazbeni dogaaj godine u Hercegovini, odræan je uprodukciji Masters Commerca iz »apljine. Voditelji koncerta kakav Hercego-vina ne pamti bili su Mirela Bunoza i Marinko KaraËiÊ. Oni koji nisu imalipriliku nazoËiti koncertu, moÊi Êe pogledati cjelovitu snimku na BHT1 u bo-æiÊnom programu na sam BoæiÊ. Ma πto mislili o malim mjestima u Dolini,hrvatski umjetniËki genij je ravan onome u najveÊim gradovima. Nije samou pitanju bijeg iz letargije, u nekim trenutcima pomislim kako je Dolina sre-diπte svijeta, i naravno, ne bih je mijenjao ni za πto.


149

BoæiÊno kulturno ozraËjeBolje da propadne selo nego obiËaj! U ovoj krilatici zrcali se ono sretno vri-jeme u kojem smo odnjihani. ObiËno ga se prisjetim za trajanja svetkovina,osobito u vrijeme doπaπÊa.

Mjesecima smo Ëekali BoæiÊ. VeÊ krajem ljeta pripremane su zublje od tuËenesmrekovine, koje su mogle gorjeti i osvjetljavati put, od kuÊe do crkve inatrag. Na Badnji dan kitila se blagoslovljenim brπljanom svaka prostorija ukuÊi, vrt, πtala, dvoriπte, svinjac, kokoπinjac, pËele tko je imao... πto se nazi-valo gobinjanje. Loæili su se okiÊeni badnjaci, mijeπao Êeπkek, pekla Ëesnicai boæiÊna zaoblica, kitila jelka, palile neizbjeæne prskalice, pekli kolaËi i raznajela, odlazilo na polnoÊku... Tko se ne sjeÊa boæiÊne raπtike po povratku spolnoÊke! Posvuda se Ëulo veselanje, svi se izmjenjuju u svaËijoj kuÊi, svatkose sa svakim mirboæi i ljubi. Ako bi BoæiÊ zapao u neki radni dan, niti se iπlou πkolu, niti na posao, unatoË komunistiËkim represalijama. Ta BoæiÊ je!!!

Danas se isto tako trudimo doæivjeti BoæiÊ kao nekada. I doista, mnogo jeviπe raznih kulturnih dogaanja. U »apljini su prireene dvije izloæbe u ovopredboæiÊno vrijeme. Izloæba Udruge likovnih umjetnika En Face upriliËenaje u obnovljenim prostorijama zgrade stare poπte - sada Akademije. (OAkademiji, novom Ëapljinskom kulturnom prostoru, pisat Êu na ovom mje-stu u jednom od buduÊih brojeva.) Na izloæbi naziva En Face i prijatelji, svojeslike, skulpture, crteæe i instalacije, izloæilo je sedam Ëlanova ULU En Face,ak. slikari i kipari Miπela Boras, Dragana NuiÊ-VuËkoviÊ, Vesna Vuga-Suπac,Andrijana MlinareviÊ-CvetkoviÊ, Ivana VidoviÊ-BrkljaËa, Svetislav CvetkoviÊ iDejan PranjkoviÊ, te gosti izlagaËi: ak. slikarice Ivana »avar i Maja RubiniÊ, teak. slikar Dario Pehar. Umjetnici su se predstavili s po dva ili viπe radova,Ëime su pridonijeli predblagdanskom kulturnom ozraËju u Dolini. Likovnipostav izloæbe u novoureenom galerijskom prostoru, postavila je ak. kipa-rica Miπela Boras, »apljinka, koja je i organizatorica izloæbe kao i popratnogglazbenog programa uz glazbenu skupinu Peπes bend iz ©irokog Brijega.Izloæbu je potpomoglo Gradsko poglavarstvo »apljine, kao i popratni kata-log koji je uredio Mario BrkljaËa. Iako je prostor nove izloæbene galerije maloskuËen, u njemu se dobije onaj dojam topline koji u veÊim prostorima nemoæemo dobiti. Zamijetih i zavidan broj posjetitelja prigodom otvorenja, gdjenabrojah preko dvadeset umjetnika iz cijele Doline.

150

Za razliku od ovog nevelikog prostora u zgradi Akademije, Galerija Zakladakralja Tomislava posjeduje reprezentativan prostor u Hrvatskom kulturnomsrediπtu »apljina. Otkako je ova ustanova otpoËela s radom, u boæiÊno vrije-me, kao i uoËi Uskrsa, prireuje izloæbe sakralne umjetnosti hrvatskog slikar-stva. Bi tako i uoËi ovog BoæiÊa, otvorena je izloæba slika i mozaika prof.Josipa Biffela, naziva Pohodilo nas je mlado sunce s visine. Utemeljitelji, aujedno i Ëlanovi Zaklade kralja Tomislava, visoko su podigli ljestvicu vrijed-nosti izloæenih djela i mora se priznati, ne spuπtaju je, unatoË slabojposjeÊenosti i za mene nerazumljivom bojkotu ove hrvatske kulturne institu-cije. Kako umjetnost volim, ne zanima me tko omoguÊi izloæbe najveÊihhrvatskih æivuÊih slikara i na koji naËin, te joπ manje u kojem Êe prostorurecentna djela biti izloæena, sa zahvalnoπÊu pogledam izloæbe. Kao i svakiput dosad, Ustanova Zaklada kralja Tomislava tiskala je i prigodni katalogizloæenih djela, koji takoer prati kvaliteta, a osim popratnog izloæbenogkataloga tiskani su i dvanaestlisni kalendari za 2011., zidni i stolni, koji suukraπeni djelima nedavno preminulog hrvatskog slikara Ljube Laha. PazakljuËite kako Dolina nije Ëudo! U Ljubuπkom, u Galeriji Kerametal (na ben-zinskoj crpki) ovih je dana prireena izloæba Ljudi otvorenog srca, izloæbaslika i fotografskih putopisa Vijetnama i Kambodæe autora, vlasnika crpkeAnte TomiÊa, koji je i pjesnik. Nevjerojatno je, ali i istinito. I na ovoj, kao i nasvakoj prireenoj izloæbi, okupilo se viπe od 300 posjetitelja. Kad usporedimvrijednosti izloæaka i izlagaËa, predanog akademskog rada i hobija, ne moguse oteti dojmu kako neπto ne πtima, iako znam, iza svega stoji politika, odkoje se grozim kada je u pitanju hrvatska kultura.

Kuha se bakalar, kite se skupocjene jele, one malo imuÊnije kuÊe svijetle kaoBetlehem. Ako bi netko i zaveselao - svi mu se Ëude (da nije jadan πen’o),rijetko se prelazi i u susjeda, ali ipak se ide na polnoÊku. KolaËa i mesa u izo-bilju, novaca za petarde napretek, ponetko zagobinja kuÊu, a Êeπkek, raπtika,zublje i Ëesnica su prava rijetkost. Sve u svemu - niti sjena nekadaπnjemBoæiÊu, iako se oslobodismo komunistiËke Ëizme. Ovoga BoæiÊa, dodatnokitimo jelu ukrasima prozvanih lopova, πto kalja ponos i ugled hrvatskogaËovjeka. Naæalost, propada i selo i obiËaji!


151

BoæiÊne Ëarolije Ako izuzmemo sva ruæna dogaanja koja nas pritiskoπe i dovedoπe u tjesko-bu, poËevπi od afere oko bivπeg predsjednika vlade RH - pa sve do sasta-vljanja islamske vlade u BiH, moramo priznati kako i ove, kao i svih ranijihgodina, nije nedostajalo boæiÊne Ëarolije. Naravno, ona se zrcali u nama sa-mima. Iz godine u godinu pokuπavamo sazreti, i kao pojedinci i kao zajedni-ca u molitvi, vjerovanju, svom krπÊanskom æivotu, te se trudimo sve dubljeuranjati u znaËenje otajstva koje slavimo. U boæiÊno vrijeme slavimo utje-lovljenje boæanskoga meu nama, traæeÊi novu nadu i snagu za prebroditisvu silu nemirnih voda koje nas okruæuju.

Joπ kao djeËaËiÊ, za Ëitanja stihovlja ili glumljenja u boæiÊnim igrokazima zapolnoÊku, poæeljeh napisati svoje slovo o BoæiÊu, poæeljeh biti pjesnikom inapisati pjesmu o Isusovu roenju. Pisah pjesme, no ne uspjeh ono iz dubi-ne duπe istresti na papir. Sve do proπlog BoæiÊa. Jednostavno, potekoπe slo-va nezaustavljiva, kao bujica πto jesenas poteËe Gradom. Napisah poduljupjesmu o naπoj pripravi za Isusov dolazak, U iπËekivanju Spasitelja, sebi zaduπu. Pok. prof. Pero MarijanoviÊ odmah je objavi na internetskoj straniciDonja Hercegovina, a za ovaj BoæiÊ imadoh je prigodu Ëitati na BoæiÊnomsajmu u Mostaru. Naime, Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne orga-niziralo je zanimljivo knjiæevno druæenje na kojem su nastupili Ëlanovi DHKHB Marina Kljajo-RadiÊ, Radica Leko, Pero PavloviÊ, Fabijan LovriÊ i mojamalenkost te pjesnikinje iz Knjiæevnog kluba Mostar Sonja JuriÊ, ©ima MajiÊi Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, koja je bila i voditeljica ove knjiæevne veËeri. Posje-titelji BoæiÊnog sajma uæivali su u brojnim pjesmama i priËama koje govoreo Isusovu roenju, BoæiÊu, boæiÊnim obiËajima, krπÊanskoj duhovnosti...Nakon πto smo kazivali svoje poetske i prozne uratke, u drugom dijelu pro-grama odgovarali smo na pitanja voditeljice, te je svatko kazao poneπto o se-bi i svome radu. Na kraju smo poæeljeli sretan BoæiÊ svima. Skupili smo seoko zajedniËkog stola æeleÊi podijeliti dojmove, ali nas Sonja i Fabijan pre-duhitriπe te nam podijeliπe prigodne darove: Sonja svoj najnoviji uradak, sli-kovnicu Usamljeni lav, a Fabijan Radost, ilustrirani knjiæevni list za djecu,koji veÊ πezdeset godina razveseljava najmlae πkolarce u Hrvatskoj. Razv-eselismo se kao mala djeca, a razveseliπe se i moje kÊeri. Uh, zamalo zabora-vih, Pero je nestao kao vjetar, u svom stilu. Moæda bi bolje bilo da sam i ja,

152

jer kad pooh, ukljuËivπi radioprijamnik, shvatih da sam ostao bez antene,otui mi je netko. KrËi li krËi! Prije nekoliko dana obijena roditeljska kuÊa,a sad i antena! Stalo na tom! Netko mi lijepo Ëestita BoæiÊ. Pade mi na pametposlovica: „Tko tebi obije kuÊu i hapne antenu, ti njega pjesmom!” Nadamse kako Êu jednoga dana napisati i pjesmu o kradljivcima, sada bi bila ne-primjerena.

A pjesmom je HKUD SeljaËka sloga iz Trebiæata poËastilo brojnu publikukoja se okupila u velikoj dvorani Hotela Mogorjelo. Tradicionalni je to bo-æiÊni koncert na kojem su nastupili (mogli bi komotno ustvrditi veÊi diosela) puhaËki orkestar, folklorna skupina, muπka klapa Trebiæat, i æenskaklapa Lira. Poseban gost ovoga koncerta bio je poznati hrvatski kantautorVinko Coce, koji je dvoranu digao na noge skladbom Vilo moja. Ovim kon-certom ujedno je obiljeæena 85-a obljetnica kontinuiranog rada Druπtva.Blagdanski duh nije zaobiπao ni Stolac. U samom srediπtu grada, kod æivihjaslica odræan je 12. boæiÊni koncert, koji je organizirao stolaËki æupnik donRajko MarkoviÊ. U programu su sudjelovali Ëlanovi hrvatskih kulturnoumjetniËkih druπtava s podruËja svih æupa stolaËkog dekanata. U crkvi sv.Ante na Humcu takoer je upriliËen tradicionalni boæiÊni koncert, na kojemsu nastupili veliki æupni zbor Sv. Ante - Humac, veliki æupni zbor Sv. Paπkal- Vitina, mali æupni zborovi Ljiljani sv. Ante - Humac te Sv. Paπkal - Vitina imali djeËji zbor Radost iz Ljubuπkog. Nekoliko prigodnih boæiÊnih pjesamaotpjevao je i pjevaË Ivan MikuliÊ, uz pratnju malih i velikih zborova.

Iako je uoËi samog BoæiÊa Neretva ponovno zaprijetila svojom vodurinom,to nije omelo Donjoneretvane da u slavu BoæiÊu zapjevaju i zasviraju. U ka-zaliπnoj dvorani GKS-a u MetkoviÊu odræan je tradicionalni Novogodiπnjikoncert Gradske glazbe MetkoviÊ pod ravnanjem prof. Zvonke KneæeviÊa.U Æupnoj crkvi Snjeæne Gospe u Vidu odræan je 2. boæiÊni koncert Æupnogzbora mladih pod vodstvom Vicka ©iljega. I u Opuzenu je odræan boæiÊnikoncert Gradske glazbe. U predvorju Osnovne πkole, Gradska glazba Opu-zen i mjeπovita klapa Opuzen odræali su prigodni boæiÊni koncert. U Plo-Ëama Ëak dva boæiÊna koncerta. U dvorani Doma kulture odræan je koncertHrvatske seljaËke glazbe Komin, a u crkvi Kraljice Neba i Zemlje prava glaz-bena poslastica za glazboljupce. Nastupili su PloËanski aneli, Irena Prskalo,crkveni puËki pjevaËi iz Rogotina, crkveni zborovi æupe Brist - Podaca, æu-

153

pe Gospe od zdravlja - Neum, mjeπoviti zbor æupe PloËe, te klape LukaPloËe, ©trijada iz Komina, Neum iz Neuma, Angelus iz DraËeva i Sveti Nikolaiz MetkoviÊa. MetkovËani su proslavili i jedan vrijedan jubilej - πezdeset go-dina folklora u MetkoviÊu. SveËani koncert odræan je u GKS-u. „Kontinuitetrada metkovskog folklora zapoËeo je pedesetih godina proπloga stoljeÊazahvaljujuÊi ondaπnjem uËitelju Anti SkokandiÊu”, naglasio je nedavno iza-brani predsjednik KUD-a MetkoviÊ Miπo GlaviniÊ. Slijedile su godine u koji-ma je s gimnazijalcima radio i vjeæbao prof. Vidoslav Bagur, a sve je nasta-vljeno do danas kroz naraπtaje zaljubljenika plesne i glazbene tradicije. I nesmije stati nikada!


154

To je vodom OpÊe je poznata vaænost vode za ljudski organizam. PriËajuÊi s drugimljudima, zapazio sam kako mnogi od njih ne obraÊaju pozornost na kak-voÊu vode koju piju. Nekima je sasvim svejedno piju li vodu s gradskogvodovoda, Ëatrnjsku ili onu s izvora. Meni ne! Oduvijek sam pod nepci-ma razlikovao dobru od one loπe. Na razne naËine i s raznih strana, nab-avljao sam vodu, samo da ne bih morao piti onu s gradskog vodovoda, tj.onu u koju se stavlja klor. Obilazio sam Ëatrnje, kupovao izvorsku flaπi-ranu iz raznih punionica, te je ponekad donosio s izvora »eveljuπe, smj-eπtenom izmeu PloËa i Rogotina. Sve dok se ne upoznah s pok. prof.Perom MarijanoviÊem koji mi skrenu pozornost na bogatstvo i kvalitetuvoda u rotimljanskom kraju.

Od davnina jedno selo u stolaËkom kraju nosi naziv Rotimlja, ali nakonπto mjesto postade srediπte katoliËke æupe, ime (toponim) Rotimlja dobi-va πire znaËenje od onoga koji obuhvaÊa samo selo. Od brojnih izvorakvalitetne vode koju nudi ovaj kraj, odabrao sam dva s kojih redovitomoja cijela obitelj i ja napajamo svoja tjelesa, a to su Rotim i DobroviÊ. Neznam koja je voda bolja! Jednom tjedno zaputim se na vodu, kupim mladisir u Ljucima, obiem Maraninu baku Stanu na BorojeviÊima, natoËimvina u CrniÊima, te se povratim domu s punim prtljaænikom dojmova.Kako je Maranino podrijetlo s Dubravske visoravni, a i mene kada pitajuodakle sam, odgovaram onom poznatom ‘’odakle mi je i æena’’, ispreple-li smo Ëitavu mreæu prijateljstava, kumstava, te rodbinske povezanosti.

Jedni od naπih kumova su VukanoviÊi iz sela Ljuca. Ovih dana je kumuAnti umrla baka Stoja, pa sam nazoËio pokopu koji je vodio don DamjanRaguæ. IspriËao je zanimljivu prispodobu o pokojnici, koju bih æelio po-dijeliti s Ëitateljima Hrvatskog slova. Stoja VukanoviÊ umrla je u 93. godi-ni ovozemaljskoga æivota. Muæa Tomu ubiπe joj Ëetnici 1942. u Blatu, dokje kosio travu. Nedugo nakon toga, po njenom πkrtom kazivanju, ukaæejoj se Gospa, koja joj reËe: „Oprosti krvnicima svojega muæa, kao πto je imoj sin oprostio svima! Rodit Êeπ sina s kojim Êeπ imat’ veliko potomstvo!”I doista, rodi sina i da mu ime po pokojnom muæu, Tomo. Iako je znalatko joj je ubio muæa, nije to nikomu govorila, niti je priËala o Gospinu uk-azanju na sva usta, sve dok don Damjan o tome javno ne progovori. A

155

kazao je i joπ neπto! U susjednoj Rotimlji, te iste godine Ëetnici pred maj-Ëinim oËima odsjekoπe djeËaku Kreπi ruku i ostaviπe ga æiva. Majka je pre-poznala razbojnike, ali nikada nikom nije odala tko su. Kad bi je najbliæiukuÊani molili da im oda imena, ona bi samo odgovorila: „Ima gore nanebu jedan koji sve vidi i sve zna!” Zamislite, kako je jaka vjera æena ov-oga kraja!? Kakvi to vjernici ovdje æive!? Ima li meu nama tako Ëvrste vje-re!?”; „To je selom!” kazali bi stari. „To je vodom!” zakljuËujem sam.

O snazi vode koja je pokretala mlinska kola od gornjih Potoka pa sve doutoka rjeËice u Neretvu u samom srediπtu Potoka, danas se moæemo sa-mo prisjeÊati. Mlinice su graene u ona vremena kada se govorilo: „Nekaima braπna, za ostalo Êemo lako!” Zanimljivo svjedoËenje o dvanaest mli-nica u Potocima, od kojih je Ëak njih jedanaest, bilo u vlasniπtvu Hrvata,uz pregrπt zanimljivih tekstova iz povijesti, arheologije, prometnih komu-nikacija, pa do zgoda i nezgoda Bjelopoljaca, proËitah u netom tiskanomglasilu HKD Napredak Bijelo Polje, Bjelopoljskoj zori, br. 3. Ovaj treÊi brojpotvruje kontinuitet rada i zagrijanost Bjelopoljaca za pisanom rijeËi,naravno, na Ëelu s glavnom urednicom Marinom Kljajo-RadiÊ. Ona je tako-er glavna urednica Osvita, br. 3-4, lista DHK HB, koji je upravo iziπao iztiska. Pozamaπan dvobroj, na oko 400 stranica nudi razne knjiæevne maj-storije, kako Ëlanova DHK HB, tako i onih koji to nisu. Viπe od pedesetautora zavuklo se izmeu korica Osvita sa svojim pjesmama, priËama, ogle-dima, kritikama, dramama, prijevodima, aforizmima, dokumentima, crtica-ma iz baπtine...

Dok ovo zapisujem, umom mi vijuga Neretva i njezin vodostaj. Toliko jeopala za ovih neprirodno toplih sijeËanjskih dana, da Ëovjek pomisli ka-ko je bolesna. ZnajuÊi za uzvodne branske pregrade, ne mogu se otetidojmu kako netko namjerno zadræava vodu i ispuπta je kad to njemu od-govara. Nije li i ovo jedan novi oblik napadanja na Dolinu?! Bojim se svo-jih slutnji na koje Êu dobiti odgovor s prvim kiπama. Æivi bili pa vidjeli!


156

Red politike, red knjiga, red slika„Ne ujedini, Alahu, Hrvate!” tako su se nekad molili Turci. Nije tajna, molese i danas. Sve Ëine kako bi onemoguÊili hrvatsko ujedinjenje. A naivËine,Ëim se ukaæe prilika, zgrabe mamac k’o svalovi. I tako ulovljeni lutaju koli-ko im politolovci dopuπtaju. »im malo slobodnije zaplivaju, zaborave dasu zakvaËeni na udicu, bivaju zategnuti, ili od Sarajeva, ili od Banje Luke.Ne Ëudi me nesloga u Hrvatskoj, koja je izborila kakvo-takvo mjesto podsuncem, ali u BiH - sloga je uvjet opstanka Hrvata. Ne zanosite se obeÊa-njima i lijepim rijeËima onih koji se skaËu i na spomen imena Hrvat, dragipolitikoulovljenici! U to mogu vjerovati samo izabranici bez politiËkogaiskustva, oni koji su preskoËili πkolu o politiËkoj perfidiji. Sve dok Hrvatine osnuju nacionalnu politiËku πkolu, te dok je svi politiËari ne zavrπe pro-laznom ocjenom, dogaat Êe nam se ruæne stvari. Baπ me zanima, kolikobi trenutaËnih hrvatskih politiËara bilo u politici, kada ne bi imali bogovskeplaÊe i sve povlastice za sebe i svoje obitelji?! Vrlo malo ili nimalo! Kada biËistaËi ulica imali takve plaÊe i takve povlastice, vjerujte mi, sadaπnji politiË-ari Ëistili bi ulice! Njih zanima novac i moÊ. Domovina?! To im je floskula zaiÊi dalje u svom sebiËnom naumu!

Grad u kojem æivim zadrijemao je zbog neuobiËajene topline sijeËanjskogsunca. Budi se s dnevnim brigama koje uglavnom prelaze u letargiju spadanjem mraka. Ne zamjerite mi na lamentiranju, jer sam i sam uninansunËevim zrakama. Zimska fjaka! Evo, toËno je godinu dana otkad je MàraJurkoviÊ zagrlio Neretvu. Mislio je kako je moæe Ëitavu obgrliti. Nedostajemi! Kako i ne bi, kad mi je navraÊao „triput na dan” kao propisan. Kako susamo kratki naπi æivoti. „Od juËer smo i niπta ne znamo, poput sjene su nazemlji dani naπi.” (Job 8,9) Stjecajem okolnosti trudim se pratiti kulturnazbivanja u Dolini koliko mi to æivotne obveze dopuπtaju. U »itluku je zav-rπena kulturna manifestacija BoæiÊni susret s Maticom u Brotnju. Od broj-nih kulturnih dogaanja koji su Ëinili ovu tradicionalnu manifestaciju izd-vojio bih neke. Otvorena je predstavljanjem knjige Boæe VukuπiÊa Rat prijerata, o kojoj sam veÊ pisao. Ogranak MH »itluk gostovao je i u Ljubuπkomgdje je predstavljena knjiga prof. Emila RaspudiÊa ©to je Ëvrknulo?, koja jetiskana u nakladi ovoga plodonosnog ogranka i Cvitka, lista za sretno dje-tinjstvo. Knjiga je takoer predstavljena i u ËitluËkom hotelu Brotnjo, gdje

157

je otvorena i izloæba slika Blaæenke RaspudiÊ, koja je napravila 100 ilustra-cija za RaspudiÊevu knjigu. U bogatom kulturnom programu ovogodiπnjemanifestacije predstavljena je i knjiga Mirne BrkiÊ, Mudraci iza maske smi-jeha, a predstavljanjem knjige aforizama Marina mrelica, autorice MareOæiÊ-Bebek iz Imotskog i otvorenjem izloæbe slika naslova Bojom i kistompjevati o Hercegovini, slikara Ivana Hercega iz Ljubuπkog, u hotelu Brot-njo, zavrπena je ova kulturna manifestacija. UnatoË krizi koja je evidentna,a neki se pozivaju na nju osobito gdje je kultura pala na niske grane, ovamanifestacija, koja traje od prve godine obnoviteljskoga rada MH u »itlu-ku, tj. od 1991., nikada nije bila bogatija i raznovrsnija. ©to kazati nego zaæ-eljeti prof. Andriji StojiÊu i vrijednim matiËarima uz puno zdravlja i sreÊe,joπ mnogo kulturnih organiziranja.

U drugim mjestima, meutim, stvari stoje posve drukËije. Nudi se, tu i ta-mo, tek poneπto iz kulturnog miljea. Kao Ëapljinski pjesniËki trojac (JozoJakiπa, Mario KneæeviÊ i ja) zaputismo se u Mostar na predstavljanje zbirkepjesama Nevidljivi prsten autorice Sonje JuriÊ. Knjiga je predstavljena uGaleriji kraljice Katarine, a o njoj su govorili prof. dr. Antun LuËiÊ i pjesni-kinja Vesna HlavaËek. Stihove je kazivala mostarska glumica Maja LasiÊ,voditeljica programa bila je Misijana BrkiÊ-MilinkoviÊ, dok je u glazbenomdijelu nekoliko skladba izvela æenska klapa Cantus. Nakon predstavljan-ja knjige uslijedilo je zagrijavanje za predstavljanje knjige U iπËekivanjusunca, Ëapljinskog pjesnika Marija KneæeviÊa, koje se dogodi iduÊeg danau Ëapljinskoj kinodvorani. Iznenadih se posjetom! Mora se priznati kako jeMario besprijekorno organizirao predstavljanje, koje je majstorski vodilaIva Jakiπa. O knjizi je govorio SreÊko MarijanoviÊ, dok je recenzijuKreπimira ©ege, koji je bio sprijeËen doÊi, proËitao Mate Grbavac.Voditeljica je proËitala recenziju Zorana JuriπiÊa, koji je takoer bio sp-rijeËen nazoËiti predstavljanju. Stihove je i opet Ëitala glumica Maja LasiÊuz gitarsku pratnju Josipa Pjevca, a po tko zna koji put, uvjerih se kako jeËapljinska mjeπovita klapa Signum bez premca. Iako se Mario potrudioosigurati i bogatu okrjepu, poziv vlasnika poznatog Ëapljinskog restoranaSan Marino, jednostavno nismo mogli odbiti. Drugu Marijevu zbirku pje-sama slavili smo do kasnih noÊnih sati. I to sve po redu: red stihova, redprπuta i sira, red vina, red stihova...


158

Era zaboravaNe znam otkada se toËno rabi kalendarsko vrijeme, ali sam siguran da su galjudi izmislili kako bi oznaËili mjeru izmeu raznih dogaanja radi lakπegsnalaæenja. Drevni narodi odreivali su vremena prema ponavljajuÊim mije-nama u prirodi i æivjeli su u skladu s tim prirodnim promjenama, koje su imoznaËavale i odreivale protok vremena od jednog dogaanja do drugog.Kalendar je skup pravila kojima se odreuje vremenski tijek i definiraju od-nosi vremenskih intervala (dan, tjedan, mjesec, godina), kao i raspored tihjedinica unutar jedne godine (prema opÊoj i nacionalnoj enciklopediji).VeÊa razdoblja (odreeni broj godina) nazivaju se erama. Najpoznatije suere krπÊanska, hidæretska, bizantska, æidovska, rimska, olimpijska, turska,idr. KrπÊansku eru uveo je Dionizije Exiguus (Mali) o. 533., i ona je prihva-Êena i u graanskim druπtvima nekrπÊanske provenijencije, te se moæe sma-trati najproπirenijom od svih navedenih, dok se hidæretska i æidovska uglav-nom koriste u religiozne svrhe. PovijesniËari i arheolozi tvrde da je najstari-ji kalendar pronaen u Dardogenu u Francuskoj. Urezan je na kostima i starje oko 30.000 godina. PoËetak raËunanja svake godine doveo nas je i doobiljeæavanja Nove godine. Kako vrijeme protjeËe, doËek Nove godine dov-eden je do savrπenstva, osobito u posljednjih pedesetak godina. Euforija po-Ëinje rasti uoËi BoæiÊa, a splasne tek nakon novogodiπnje noÊi. I svi se osvi-jestimo.

PoËinje zbrajanje: ne bi trebalo to i to, promijenit Êu ove godine to i to,dogodilo se to i to, nisam pisao o tom i tom!? Zaπto!? Jednostavno sam smet-nuo s uma jednu predboæiÊnu izloæbu koja se dogodila u Mostaru. NajveÊezlo koje donosi protjecanje vremena je zaborav. »injenica je kako potisku-jemo sve ono ruæno πto nam se dogodi, a za onim lijepim i sretnim trenutci-ma potajno uzdiπemo. No, ne bi trebalo baπ sve zaboraviti. Kako ljudski umnije u stanju upamtiti sve πto bi morao, Ëovjek je izmislio papir i zapisivan-je. Da bi sagledali neke (ne)svrπene Ëinove koji nam se nude, Ëesto mora-mo zaviriti u stare papire i utvrditi Ëinjenice onakvima kakve su doista. UMostaru je krajem proπlogodiπnje astronomske jedinice prireena izloæbapod nazivom Srce u rukama, na kojoj je prvi put u BiH, nakon BeËa, Parizai Ankare, predstavljena ostavπtina (ako se moæe nazvati ostavπtinom ono πtoje prodano za æivota) Safvet-bega BaπagiÊa-RedæepaπiÊa (6. V. 870. - 9. IV.

159

1934.), koja je u vlasniπtvu SveuËiliπne knjiænice u Bratislavi. Ovu iznimnukolekciju Ëine povijesne studije, kazaliπni tekstovi, poezija, publicistika, pri-jevodi s orijentalnih tekstova, originalni orijentalni rukopisi (njih Ëak 349 Ëijije popis objavljen u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1919.), idr., apod svoju zaπtitu stavio ju je UNESCO 1997., kao kolekciju od iznimne vri-jednosti svjetskog kulturnog naslijea. Izloæba je organizirana zahvaljujuÊimostarskom kolekcionaru SreÊku MustagrudiÊu, a postavljena je simboliËno(u obnovljenoj kuÊi na Bulevaru) na mjestu razgraniËenja krvavih sukoba,koje Êe umjesto razdvajanja postati mjesto spajanja.

Sve lijepo i krasno.

Ali nikakva spomena na izloæbi o stvarnom Safvet-begu BaπagiÊu-Redæepaπ-iÊu. O njegovu djelu Znameniti Hrvati: Boπnjaci i Hercegovci u Turskoj care-vini, Zagreb, izvanredno izdanje Matice hrvatske za god. MCMXXXI. O nje-govim stihovima kao npr.

„I hrvatskog moga jezika πum /

Moæe da spoji Istok i Zapad /

Moæe da goji pjesmu i um”,

koje je Ivan A. MiliÊeviÊ uzeo za zaglavlje naslovnice mostarskog Osvita(1898.). Nije dr. Safvet-beg BaπagiÊ-RedæepaπiÊ prvi musliman, koji je svojjezik nazvao hrvatskim, jer se ta oznaka pronalazi u mnogim turskim listina-ma i iz otomanskog vremena, ali je za nas znaËajno da ga je dr. BaπagiÊ jav-no tako nazvao u ono vrijeme, kada je bosanska vlada svim silama nastoja-la uguπiti svaku uspomenu na hrvatstvo i proglasila sluæbeni jezik „bosans-kim”. Ovaj Ëin me strahovito podsjeÊa na noviju povijest ovih prostora, aneizbjeæno je povlaËenje paralele s naslovom knjige Æeljka Raguæa, VeÊvieno. Dodao bih joπ samo izvadak iz poveÊeg teksta Dragutina Hofbaue-ra, iz zagrebaËkog Obzora, br. 81, od 11. travnja 1934., pisan povodom smrtidr. BaπagiÊa: „U dru BaπagiÊu gubi hrvatska knjiæevnost i znanost preteËu istvaraoca jedne vaæne teze i novih putova. Njegova je dugotrajna bolest i na-pokon smrt velik gubitak, jer je s njima zajedno sahranjena i mnoga istina,koju treba istom traæiti, ali je vrlo veliko pitanje hoÊe li se iznaÊi, jer njemuravna istraæioca istoËnih vrela nema. S njime je legao u grob, kako izvrsnoveli Alija Nametak, najveÊi Boπnjak poslije Gazi Husrevbega, najveÊi Hrvat

160

iz ovih krajeva nakon turske ere i zadnji beg.” UpuÊujem na ove retke pabir-cima iz starih zapisa jer moj hrvatski narod nikako ne uspijeva izaÊi iz erezaborava, te mu se svaπta provlaËi ËineÊi se na prvi pogled kako s tim nemaniπta. A ima, i te kako!


161

Hrvatsko srceVremenski tijek! To je ono πto me zaokuplja kako bivam stariji. Uvjerenismo kako Êe neke pojavnosti trajati vjeËno, al’ nestanu za tren. Sve zemnonestaje. Topi se. Trkaliπte je to s najviπe trkaËa, ali i bez pobjednika. A mnogise zanesu. Misle, moæda ipak ja... Joπ za æivota zaboravljamo i πto ne bismotrebali. Tek poneπto ostaje u naπoj memoriji, naravno, ako nas je to opatræi-lo. A nas je opatræio komunizam (za sada). Stoga, vrijeme dijelimo prije zla,vrijeme zla i vrijeme poslije zla. VeÊini Hrvata su to orijentiri i malo je onihkoji priæeljkuju povratak zlog vremena, ali ima i takvih. No, svako vrijemeima svoje zlo i dobro. U vrijeme zla nekima je bilo i dobro, doËim, u dana-πnjem vremenu poslije zla, zazivaËi povratka zlog vremena su naπe zlo.Kako im to izbiti iz glave, ako to oni jednostavno ne æele?! ImajuÊi na umupoznati hrvatski jal, biti je uporan, te podastirati istinu i Ëinjenice, ako nezbog tvrdoglavaca, onda svakako zbog onih koji dolaze.

BuduÊi hrvatski naraπtaji morali bi arheoloπki poznavati grobnicu hrvatskognaroda koja se zvala Jugoslavija. Na otkopavanju i rasvjetljavanju toga pre-vaænog zlog vremena, Ëini mi se kako su najharniji Hrvati iz crkvenih redo-va, dok glas struke „glasovito hrvatsko istraæivaËko novinarstvo” zaobilazitu temu kao maËak vruÊu kaπu, jer su mnogi naredbodavci zastupljeni i da-nas u svim sferama javnoga æivota. O vremenu zla, koje mnogi i danas spo-minju πaptom, neumorno piπe, istraæuje, traæi svjedoke, podsjeÊa, ponavlja,razgovara, biljeæi fra Miljenko StojiÊ, glavni i odgovorni urednik glasila Vice-postulature postupka muËeniπtva „Fra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe”, Stopamapobijenih. Ovih dana sam od autora dobio upravo tiskan 6. broj ovog hvalevrijednog glasila. VeÊ u samom proslovu, urednik upozorava na neprestanotapkanje u kaosu i besciljnu lutanju naπeg naroda, te podsjeÊa na zadaÊudruπtvenih vlasti u rasvjetljavanju komunistiËkih zloËina, koju oni ne Ëine, asrljaju u nove regionalne saveze. InaËe, Vicepostulatura postupka muËeniπ-tva „Fra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe” sluæbeno je preselila na ©iroki Brijeg.Otkrivanje masovnih grobiπta, tj. ratnih zloËina koji ne zastarjevaju, zahtjevazalaganje svih razina vlasti. Iako je vrijeme premreæilo grobiπta gustom mre-æom nemoguÊnosti, iako su iz zemlje iznikle biljke, uruπilo se zie, sve pre-draËio draË, sreÊa je πto postoje æivi svjedoci zvjerskih ubojstava, koji su namjesta zloËina dolazili upaliti svijeÊu i u komunistiËkom vremenu, riziku

162

unatoË. Ljubav prema svom narodu nosi se u grudima. To je patriotizam. Toje hrvatsko srce koje je nedjeljivo. Gdje god se zateklo ono isto kuca. Za Bo-ga, za obitelj, za Domovinu. Za Hrvatsku! A ona je jedna, ali vrijedna! Trebaraskrinkati jednom za svagda antihrvatsku promidæbu, pa makar morali izemlju jesti, kako to pokaza engleskom konzulu glasoviti MusiÊev ustanikMiho Ljuban iz Sjekosa za trajanja HercegovaËkog ustanka 1875.- 1878. Tose moæe samo vrijedno radeÊi i æiveÊi za svoj narod, kako to uzorno radedomoljubi okupljeni u glasilu Stopama pobijenih.Zaprimih ovih dana joπ jednu vrijednu tiskovinu. RijeË je o Ëasopisu Maticehrvatske ©iroki Brijeg, Vitko, godiπte VI., broj 12. Ono πto prvo napada oËije tisak na kvalitetnom masnom papiru i besprijekoran grafiËki dizajn kojipotpisuje mlada πirokobrijeπka grafiËka dizajnerica Antonia Zeljko. InaËe,ova je mlada umjetnica najzasluænija za oblikovanje monografije ©irokiBrijeg, kojoj je na 21. meunarodnom sajmu knjige u Sarajevu dodijeljenaprva nagrada za oblikotvorno ureenje knjige. Kad sam zavirio unutar kori-ca polugodiπnjaka Vitka, nemalo se iznenadih - sama intelektualna elita: Ivo»olak (glavni urednik), Z. Jurilj, A. Malenica, S. CvetkoviÊ, N. RaspudiÊ, M.IvkoπiÊ, I. Vukoja, M. LasiÊ (koji je obradio temu Dubrava u Kneπpolju idruge masovne grobnice Drugoga svjetskog rata i poraÊa na ©irokomBrijegu), I. SivriÊ, D. MarijanoviÊ... UsporeujuÊi prve brojeve Vitka s ovimadanaπnjim, ne mogu ne pohvaliti napredak na svakom polju, od grafiËkogdizajna do suradnika i tema, koji ga dovedoπe na sam vrh hrvatske izda-vaËke djelatnosti u BiH. Ima neπto u tom ©irokom Brijegu! Tako πiroko, a ta-ko naπe! Prkosno, a ponosno! Hrvatsko! „...»udno je / kad se buduÊnost izproπlosti raa! / Mnogi se zakoni izmijene. Tako: / stare kosti prohodaju i /slava se poniæenima vraÊa,” stihovljem bi kazivao fra Janko Bubalo!


163

„A Loco Ploca prope Narentum”U PloËama radim punih 25 godina, a prvi put sam ih posjetio onaj dan kadase uposlih na æeljezniËkom kolodvoru. PloËe su malen i mlad grad, nastaoiz luËkog i luËkoindustrijskog naselja, a nastajao je uz izgradnju infrastruktu-re za potrebe koriπtenja luke. UskotraËna æeljezniËka pruga MetkoviÊ - PloËepuπtena je u promet 1942., a 1966. izgraena je i puπtena u promet æeljezniË-ka pruga normalnog kolosjeka Sarajevo - PloËe. Ukidanjem uskotraËne æel-jezniËke pruge »apljina - Dubrovnik 1976., mnogi sluæbenici iz tih krajevaprebaËeni su na rad u PloËe. Kad i sam tamo dooh, susretoh mnoge æeljez-niËare koji su bili na sluæbi u Hutovu, mjestu u kojem sam proveo djetinjst-vo. To mi je uvelike pomoglo priviknuti se na posao i na grad, koji se na-oËigled razvijao. InaËe, najstariji pisani trag naziva PloËe pronalazimo u do-kumentima Povijesnog arhiva u Dubrovniku. Prvi put 6. studenog 1387. udokumentu „Diversa Cancellaria”, knjiga 26., str. 29., „...ad quedam locumdictum la Ploca que est in orticio fluminis Narenti”, i drugi put u seriji „ActaConsilii Rogatorum”, knjiga 3, str 288., iz 1426. godine, „ ... a loco PlocaPrope Narentum” (Ante KovaËeviÊ, Spomenici kulture u okolici grada PloËaod prapovijesti do danas, 1997., str. 21.). Velikosrpski hegemonisti nikadanisu krili svoje pretenzije naspram luke PloËe. Raznim perfidnim radnjama,kao πto je nametanje imena Aleksandrovo i Kardeljevo, kao i otvorenim rat-nim djelovanjima u Domovinskom ratu, æeljeli su se dokopati ovog vrijed-nog dijela hrvatske obale, ali na svu sreÊu ne uspjeπe u svom naumu. LukaPloËe, putniËko i trgovaËko prometno Ëvoriπte, æila kucavica hrvatskogajuga, konstantno je u godinama iza rata biljeæila porast pretovara tona raz-nih roba, a u protekloj 2010., stiæe i prestiæe luku Rijeku s brojem pretovare-nih tona. No, nije moj povod pisanje o luËkim tonama i æeljezniËkim traËni-cama, nego kulturni zamah koji zamjetih u PloËama.

U prostorijama ploËanskog PuËkog otvorenog uËiliπta odræana je 13. likov-na kolonija, na kojoj je sudjelovalo tridesetak slikara i kipara iz Dubrovnika,MetkoviÊa, Opuzena, »apljine, Mostara, Zagreba, Gradca, Podace i Imotsk-og. Nadahnuti ljepotama doline Neretve, slikari su napravili mnoπtvo rado-va koji su odmah i izloæeni na zidovima velike dvorane u PuËkom uËiliπtu.S ovim novonastalim radovima fundus slika likovne kolonije PloËe znatnoje uveÊan, te broji oko 750 djela. Kolonija je vrhunski organizirana zahvalj-

164

ujuÊi Ëlanovima Likovne radionice, a odræana je pod pokroviteljstvomGrada PloËa.

Joπ je jedna izloæba, nakon Sarajeva, odræana i u PuËkom otvorenom uËiliπ-tu, takoer pod pokroviteljstvom Grada PloËa, a ona je PloËanke ak. sl. Snje-æane –elmiÊ. Izloæbu naziva Dodir stvarnosti i imaginacije, otvorio je plo-Ëanski gradonaËelnik Kreπimir VejiÊ. U prigodnom programu sudjelovala jeklapa KaËiÊ iz Brista, uz glazbenu pratnju Domagoja MustapiÊa. U poets-kome dijelu stihove su Ëitali Jasna KriliÊ, Damir ©etka i Toni KriliÊ Skuπa. Naizloæbi je zastupljeno dvadesetak djela napravljenih od odbaËenih materija-la i smrvljenog stakla, poliesterske smole, gipsanih zavoja i sl. u predgovo-ru kataloga, koji potpisuje Dunja ArtukoviÊ, prof. knjiæevnosti i likovne kul-ture, izmeu ostalog stoji zapisano: „... karakteristiËnom tehnikom kojapredstavlja opipljivu i snaænu realnost koja, u skulpturi, kao fiziËkom objek-tu, doæivljava preobraæaj od velike vaænosti u postizanju tajanstvenog efek-ta za kojim teæi...” Snjeæana –elmiÊ do sad je imala nekoliko samostalnih iskupnih slikarskih i kiparskih izloæaba u RH i BiH (meni je ostala u sjeÊanjuona u KosaËinu domu, kada je jedva uspjela spasiti umjetnine od poæara kojije izazvan neispravnim elektro-instalacijama), dobitnica je priznanja TANAYi Ministarstva obrazovanja i πporta, Ëlanica je viπe likovnih udruga, te je vodi-teljica dviju likovnih radionica. Uposlena je kao nastavnica likovne kultureu Staπevici i OtriÊ Seocima. U PloËama je zapoËela s radom i preseljenaNarodna knjiænica, o kojoj je bilo rijeËi na ©estom neretvanskom knjiæev-nom, znanstvenom i kulturnom susretu posveÊenom Neumljaninu NikoliBuconjiÊu. Premjeπtena u novi prostor u samom gradskom srediπtu, Narod-na knjiænica biljeæi porast Ëlanstva. To ide uz tone, viπe tona - viπe knjiga.

Pisati o kulturi u PloËama, a ne spomenuti prof. Antu KovaËeviÊa, zasigur-no bi bio grijeh. Kako MetkoviÊ ima svoga prof. dr. Ivana JuriÊa, OpuzenNeretvansku riznicu umjetnina i inih vrijednosti, tako i PloËe imaju prof.Antu KovaËeviÊa, koji vjerno i vjeπto biljeæi na papir sve o svom gradu i oko-lici. Dao Bog pa svako hrvatsko mjesto imalo barem po jednoga ovakvogakulturnog pregaoca.


165

Hrvatski muËenik s MorinaMog pokojnog djeda, Grgu Krmeka, zarobili su partizani 1945. u Mostaru.Proæivio je svoj Kriæni put do Stoca, gdje su ga i ubili. Kako u ono vrijemebijaπe zabranjeno priËati o partizansko-komunistiËkim zloËinima, na pitanjakoja bih postavljao ocu: „Tata, zaπto ja nemam djeda? Gdje je moj djed!”,redovito bih dobivao odgovore: „Nestao u ratu! ©uti! Da viπe nisam Ëuo da topitaπ!” Vrijeme je prolazilo, proπli i partizani (doduπe kud su proπli tuda nidanas trava ne raste), pao komunizam, a ja doznah istinu... Pokopah i ro-ditelje... I kad nakon oËeve smrti htjedoh pokrenuti ostavinsku raspravu,Ëudo! „Vaπa je imovina na djedu Grgi, koji se joπ vodi æivim! Morate donijetineku njegovu ispravu kako bismo ga mogli proglasiti mrtvim kroz Narodnenovine, inaËe niπta od ostavine!”, tutnjale su ove rijeËi u mojoj glavi danima,uzaludno traæeÊi bilo kakav pisani trag o pokojnom djedu. Udbaπi su seharno potrudili, kao da nije ni postojao. Ali svaËijega ima Boga. Kako razgla-sih znanim i neznanim prijateljima πto traæim, sunce zraknu iz Mostara, toËni-je iz Biskupije. SveÊenik pred kojim se doæivotno vezah s Maranom, don Ivan©tironja, obradova me vijeπÊu kako je pronaπao trag o djedu Grgi. I stvarno,u ruke mi predade djedovu krπtenicu. Grgo Krmek (Marijana i Mare ro.MartiÊ), rodio se i krstio 1902. na Morinama. Morine!!!

Od toga dana poput magneta privukoπe me Morine. I doznah mnogo toga.»itav prostor iznad Stoca pa sve do Gackog i Nevesinja, naziva se Rudine.Cijeli planinski masiv nadovezan na Rudine (Treskavica, Krbine, Morine, So-mine, Lelija i Zelengora) bio je odrediπte humskih planiπtara. VeÊina njih jekupovala zemlju i na njoj pravila ljetnice za stanovanje za mjesece dok bistoka bila na planini, a neki su jednostavno plaÊali na razne naËine ispaπustoke u ljetnim mjesecima, netko æitom, netko stokom, netko novcem i dr.Krmeci su imali vrijedna imanja na Morinama koje su za ljetnih dana pravi rajna zemlji. I danas se priËa da su vrijedila viπe od svih imanja u Drijenu, Po-povu i Kleku. Imali su ih sve do 1947., kada su ih pravoslavaci iz Nevesinjaprotjerali i nasilno im oduzeli vlasniπtvo nad imanjima na Morinama. Nije tojedini zao glas o Morinama! Puno je ljudi tamo ostavilo kosti, te ih narodprozva “crne Morine” ili “uklete Morine”.

Nedavno je u Ëapljinskom hotelu Mogorjelo predstavljena zanimljiva knjigaMuËeniπtvo Marka MilanoviÊa, prireivaËa Pere MilanoviÊa, bliskog muËeni-kova potomka. Knjigu su uz njega predstavili mons. dr. Ratko PeriÊ, biskup

166

mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, harni sura-dnik Crkve na kamenu i studenaËki æupnik don Ivo ©utalo, te joπ jedan bli-ski roak muËenikov benediktinac Jozo MilanoviÊ, koji je na sluæbi na otokuPaπmanu kod Zadra. Na dvjestotinjak stranica ove knjige - zbornika (sudjelo-valo je desetak autora sa svojim radovima) opisana je muËeniËka smrt mla-diÊa Marka MilanoviÊa, rodom iz Kruπeva pokraj Stoca, koja se dogodila nanekadaπnjem planiπtarskom putu od Morina prema Sominama, dvadesetakkilometara od Nevesinja. Godina je 1859. Petorica planiπtara idu s juga premasvojim ljetnicama, dvojica pravoslavaca nepoznatih imena, dva katolika -Marko MilanoviÊ (Kruπevo kod Stoca) i Pero GlaviniÊ (MoπeviÊi kod Neuma),i musliman Mujo GutoπiÊ (Poplat kod Stoca). U zasjedi Ëekaju komiti pred-voeni BanaÊaninom Savom ∆eoviÊem i Banjaninom Stevanom Perdekljom.„TurËina su odma ubili, pak okrenuvπi se Krvoπa k’ostaliem, reËe: AkosteLatini, ubitÊu vas ako se ne prikaæete za RiπÊane; akoste pak RiπÊani, pustitÊuvas. GlaviniÊ pripanuvπi se, reËe: Ja sam Sinovac Tripka Brstine iz Rasna; aMilanoviÊ, reËe: Jasam pravi Katolik: tada isti Krvnik, svitogaje neka reËe daje RiπÊanin, i da bi mu prostio; ali Blazni MilanoviÊ, uzdisnu, rekavπi: Ja samkatolik, pak Ëinite πto hoÊete. I tako dobrovoglino daoje svoj æivot za pravuvjeru KatoliËansku; komu odsiekoπe glavu na brdu Takomist. Tako nam pri-kazivaπe GlaviniÊ; koji je bio puπÊen s’ RiπÊanima. To isto RiπÊani i Turcisunam glasili, koji suga zakopali potglie Ëetiri dana, i naπli sumu glavu dale-ko od tiela gotovo pet arπina. »udo! niesu naπli nina glavi nina tielu kap krvi.Usta mu se smiahu, a tielo vaskoliko æuto, i miriπno... Potlje Ëeteres danahjedan Katolik bioje otiπao za pohoditmu tielo, i naπogaje cielo i zdravot; svojeagline biele i Ëiste, kako dabiaπe æiv, i nikako mrtvaËi smrad izlazaπe, dolineki drugi miriπ Ëujaπese, kako bi gori reËeno....” (Iz pisma don Vidoja Ma-slaÊa iz Dubrava bogoslovu Lazaru LazareviÊu u Rim 29. VelijaËe, 1860.)

Iako je prohujalo 150 godina od ovoga okrutnoga ubojstva, o kojem se povre-meno u periodici moglo proËitati i muËeniËko ime Marka MilanoviÊa, ovaknjiga - zbornik radova, mogla bi biti pokretaË izglednom kanonskom proc-esu beatifikacije ovog muËenika. Nama ostaje molitva i zagovor Bogu za istin-skog hrvatskog muËenika i njegovu svetost, a osobno sam uvjeren kako jenjegova duπa veÊ odavna meu Svim Svetim, baπ kao i moga djeda Grge i sto-tina tisuÊa Hrvata koji dadoπe svoje æivote za pravdu Boæju i na pravdi Boga.


167

Bude li se to proljeÊa!?Stijeπnjen vremenskim razmacima od Slova do Slova, ponekad mi se uËinikako se ne dogaa niπta u Dolini na kulturnom planu πto bi se dalo izdvo-jiti. Zanijet sivilom kulturne zbilje, posvetim li pozornost nekom krupnom,opÊenacionalnom tkanju, kao po pravilu bivam zasut dogaanjima u Do-lini. Iz dana u dan zapljusnuti smo zbivanjima od kojih nam se muti u gla-vi. Tihomir Purda u zeniËkom zatvoru, haaπko sudiπte samo hrvatskomnarodu, odjavak iz BiH i prijavak u RH, Tereza u Beogradu... Taloæe se su-mnje u naπim glavama izazivajuÊi razna æalovanja. Æal za danim povjeren-jem nesposobnim politiËarima, æal zbognemoguÊnosti utjecaja na nepra-vedne haaπke osude, æal za izgubljenim vremenom na predizbornim sku-povima i troπenje dlanova za pljesak najglasnijim pjevaËi(ca)ma...

Ne imadoh namjeru komentirati Konavokin pjev u Beogradu, ta svatkoima pravo pjevati gdje hoÊe i komu god æeli, ali! Nakon πto je DubrovËaninagr(a)diπe polupraznom dvoranom na slavljeniËkom koncertu u Gos-pinu polju, ne mogavπi sakriti svoje razoËaranje u Grad gospara, izjavi uDubrovaËkom vjesniku: „Oprostite, gospodo, ali Dubrovnik, moj grad veÊsedamdeset i neπto godina, vazda je bio grad gospara. Gdje su sad njego-vi gospari? Tuæni i razoËarani nalaze mir u svojim saloËama i tek predve-Ëer, kad padne mrak, proπeÊu do Sv. Jakova sve zaljubljeno gledajuÊi Gr-ad u kojem gospara viπe nema. Zamijenili su ih neki drugi ‘gospari’, doni-jeli sa sobom neku ‘svoju kulturu’.” To me pecnu! Æivo me zanima, na ko-ga to misli Diva Konavoka!? Tko je to poslije Domovinskog rata doselio uGrad, a da u njemu nije æivio prije rata?! Misli li moæda na πaËicu branitel-ja iz zalea koji dooπe braniti Grad s malobrojnim dubrovaËkim branitel-jima, koji pukom sreÊom ostadoπe æivi pred stoput naoruæanijim neprija-teljem?! Ne znam, ali crv sumnje dobrano ruje po mojoj glavi, prisjeÊajuÊise Bogdana, Papca, VukoviÊa, RaiËa, Obada... koji ugradiπe svoje æivote uzidine, danas slobodna Dubrovnika grada. Ravnoduπni, kakvi smo postali,teπko Êe nas pokrenuti i nastavak svakidaπnjih pogubnih zbivanja. Previπesmo otupjeli. No, nije ni Ëudo nakon onakvog rata.

Na poneku vijest ne moæemo ne reagirati, a da nas ne protrese. Kad doz-nam da je netko umro, prvo πto pomislim je sumnja da je nestao, da ga viπenema, da ga viπe ne Êu sresti. Drugo πto mi padne na um je pogled u trag.

168

Ako je trag dubok, da se ne da izbrisati, moje ganuÊe prelazi u radost. Nijeumro! Æivjet Êe vjeËno! Ovih je dana Hercegovina izgubila velikog Ëovje-ka, umjetnika, majstora fotografije ∆irila ∆iru RaiËa (1936.-2011.). Lagano,kako je i æivio, ∆iro je napustio fotografiju, Ëiji je neizostavni dio. Ali, osta-de njegov duboki trag. Postoje jednostavno ljudi kojima novac ne predsta-vlja imperativ, koji se posvete onom πto rade do krajnjih granica svojihmoguÊnosti, a takav bijaπe i naπ ∆iro. Neumorno je, viπe od pola stoljeÊa,„πtrokao” svojim aparatima po cijeloj Hercegovini, saËuvavπi tako od zabo-rava cijeli ovaj kraj. Iako je rodom iz sela Strgonice, opÊina Konjic, veÊinusvog æivotnog vijeka proveo je u Mostaru, gdje je uËio i izuËio fotografskiobrt. Kako je imao fotografskog dara, veÊ u treÊoj godini obrta, vodio jejednu od fotografskih radnja toga Fotocentra. Zavrπivπi obrt 1955. postajefotograf u sluæbi Zavoda za zaπtitu spomenika kulture i prirode u Mostaru.Zvanje majstora umjetniËke fotografije stjeËe 1975. kada postaje i ËlanomUdruæenja primjenjenih umjetnika BiH i bivπe dræave. Svoje radove jeizlagao na oko 250 skupnih i 61 samostalnoj izloæbi. Priredio je 196 te-matskih samostalnih izloæbi u zemlji i inozemstvu. Poznata je i ∆irinapedantnost kad je u pitanju fotografija. U njegovu ateljeu je sloæena naj-veÊa fototeka u BiH i to po opÊinama, mjestima, vrsti, te se traæena foto-grafija moæe pronaÊi na brzinu. Nijemci, koji su o ∆iri snimali dokumen-tarni film, zadivljeno su ustvrdili kako je izmislio „raËunalo prije raËuna-la”. Osim πto je bio vlasnik najveÊe uπËuvane fototeke u BiH, tiskao je mn-ogo razglednica, prospekata, kataloga, kalendara... a ja sa sjetom i pono-som πto sam poznavao ovog istinskog umjetnika, listam fotomonografijuna kojoj bi mu pozavidjela i neka svjetska fotografska imena ∆iril ∆iroRaiË & Hercegovina, u kojoj je uobruËena cijela Hercegova zemlja, kakvaje nekad bila. Nekad bilo, sad se spominjalo! Razmiπljam o njenoj πirinidok potpisujem peticiju naziva Stop majorizaciji Hrvata, koja je izazvalagolemo zanimanje hrvatskog naroda. Ne samo hrvatskog, Ëini mi se! Pe-ticiju su organizirale udruge proistekle iz Domovinskog rata, ponukaneneravnopravnom poloæaju hrvatskog naroda u odnosu na muslimane iSrbe. Cilj je prikupiti veÊi broj potpisa, koji bi zatim uputili meunarod-nim Ëimbenicima i domaÊim politiËarima, kako bi ih podsjetili da su Hr-vati na referendumu za BiH bili prvi za nedjeljivost i upozorili kako stva-ri idu u krivom smjeru. Tek πto se peticija poËe potpisivati, u medijima se

169

oglasi, a tko drugi nego, Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, kom-entarom: „Hrvati imaju ista prava kao i drugi!” Dokaz je to, po tko zna kojiput, kako bosanskohercegovaËka riba smrdi i od glave i od repa!


170

Bit Êe πto budeHrvatska diplomacija! Otvorena rana na hrvatskom srcu! Najnoviji dokaz jenesposobnost obrane branitelja Tihomira Purde kojega su pritvorile bosa-nske vlasti. Iste one koje su zapomagale na sve strane kako bi oslobodileGaniÊa iz engleskog pritvora. U istim tim vlastima trebali bi participirati ibosanskohercegovaËki Hrvati. A gdje su? Gdje je hrvatski glas iz Bosne iHercegovine? Niti Ëuh da neki hrvatski politiËar iz BiH okrivljuje Purdu, nitiËuh da se neki ograuje od progona neduæna Ëovjeka, ni glasa o protivljen-ju za izruËenjem Srbiji. Zabavili se o sebi! Tko Êe gdje zasjesti! Ne bi se baπsad s nekim zamjerao, kad... Bit Êe πto bude... ©to li se tek nama kuha u bo-sanskom loncu, mora da Êe nam pokuπati dobro zapapriti?! Dok proæiv-ljavam ovu agoniju i hajku na hrvatskog branitelja i gledam nemoÊ hrvatskediplomacije, povlaËim paralelu izmeu dvije diplomacije, hrvatske i srpske.

Dr. Rudolf ©alek nalazio se 1936. na sluæbi u Ministarstvu inostranih (spol-jnih) poslova u Beogradu. Stjecajem okolnosti, koje je kasnije opisao, bio jesam u kabinetu, kada mu je na vrata pokucala Cena RaËiÊ (supruga krvnikaPuniπe RaiÊa, koji je ubio Stjepana RadiÊa) traæeÊi isplatu novËane pomoÊikoju je primala stalno iz povjerljivog fonda Predsjedniπtva Vlade. Dr. ©alekizvrπio je isplatu kako je traæeno, ali je od Cene zatraæio potpis na priznani-ci za uzeti novac. Fotografirao je priznanicu te je godinama nosio uza se, svedok je nije dao pohraniti u Vatikanski arhiv 1960. Uz ovaj vaæni dokumentdr. ©alek je priloæio i svojeruËnu pismenu ostavπtinu koja sadræava vrijednepodatke. Navest Êu neke: „U kolovozu 1936. je dr. Dragan ProtiÊ, πef kabi-neta Ministarstva vanjskih poslova, otiπao u pratnji Predsjednika Vlade draMilana StojadinoviÊa na odmor na kraljevsko loviπte u Han Pijesku. Takoerse i savjetnik na radu u kabinetu, Vukaπin ©eÊeroviÊ, nalazio na odmoru.Stoga je dr. ProtiÊ povjerio dru R. ©aleku, da on iz posebnog povjerljivogfonda isplati 3.000 dinara gdji Ceni RaËiÊ.” ili „Gospodja RaËiÊ mi je saopÊilada je upravo doπla s posjeta svom muæu Puniπi RaËiÊu u kaznioni u Poæare-vcu. Njen muæ πalje pozdrave Predsjedniku Vlade; hvala za pomoÊ, koju muje poslao u zatvor. NaroËito zahvaljuje, da mu je upuÊen profesor dr. LeonKoen, urolog, iz Beograda, da ga pregleda i lijeËi, dok je bio bolestan; zatimje traæio izvjesne pogodnosti od Predsjednika Vlade za svoju obitelj i ro-ake.” (Hrvatska revija, lipanj-juni 1961.) Iz toga prevaænoga dokumenta ja-

171

sno je, kako je Puniπa RaËiÊ bio samo krvnik, izvrπitelj smrtne osude, koja jebila pripremljena na najviπoj razini. Zato je Predsjedniπtvo plaÊalo krvarinu,tj. davalo nagrade za izvrπeni zloËin. Mogu zamisliti danas MladiÊa i HadæiÊakako negdje uæivaju u svojoj krvarini. To je srpska politiËko-diplomatska per-fidnost koja nastaje iz zle nakane. A mi, Hrvati? Nikada ne Êemo dostiÊi turazinu prepredenosti, jer brzo zaboravljamo, a joπ bræe opraπtamo. Ono πtome najviπe zbunjuje jest naπa nedosljednost. Naπa ponizno pognuta glava.Naπa neupitna pobjeda u borbi s mnogo jaËim i naπ politiËko-diplomatskiporaz u miru. Sve mi to sliËi na bezdanu prazninu od koje strahujem i u snu.

UnatoË obiljeæavanju 66. obljetnice pogubljenja franjevaca HercegovaËkefranjevaËke provincije tijekom i u poraÊu II. svjetskog rata, i molitvi na ©iro-kom Brijegu da se zlo ne ponovi viπe nikada, bosanski tjednik SlobodnaBosna dodaje sol na ranu dajuÊi veliki prostor hercegovaËkom partizanuJuri GaliÊu, koji iskoristi svaki redak kako bi oblatio hrvatsko ime. Dobristari sarajevski recept - oπini Hrvatom(?) po Hrvatima. IzreËene su takve pro-stote, kakve moje pero ne moæe ni komentirati. Sramotno i uvrjedljivo! Umeuvremenu Hrvati se pod islamskim pritiscima nastavljaju iseljavati izBosne (najnoviji je sluËaj obitelji PetroviÊ iz Kaknja), skrnave se katoliËkagroblja... na svakom koraku gazi se hrvatsko ime, ali o tom ni rijeËi od Ëuva-ra NOB-a. To je normalno, to su Hrvati zasluæili, jer kaæu da su Hrvati. No,ne ide sve kako mrzitelji zamisle. Ono πto veseli i oduπevljava jest neumor-ni hrvatski kulturni duh koji se opet, nekako najviπe, uzdiæe iz ©irokog Brije-ga. Na Danima obiljeæavanja pobijenih hercegovaËkih franjevaca predstavlj-ena je knjiga dr. sc. fra »astimira MajiÊa U nebo zagledani. Tiskana je u n-akladi Vicepostulature postupka muËeniπtva Fra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe iAlfe iz Zagreba, a o njoj je govorio dr. sc. fra Robert JoliÊ. UnatoË poodma-kloj æivotnoj dobi (fra »astimiru je 98 godina) knjiga je pisana svjeæinom misli,a u njoj se mogu pronaÊi podatci o svakom ubijenom i njegovo sjeÊanje nasvakog posebno, jer ih je i osobno poznavao.

Osim dostojanstvenog obiljeæavanja uspomene na πirokobrijeπki martirij, na©irokom Brijegu je odræana i jedna izloæba dostojna pozornosti. Svoje rado-ve, a na temu Brat Franjo, izloæio je u FranjevaËkoj galeriji ©iroki Brijeg ak.sl. i sveuËiliπni profesor Luka PetraË iz Zagreba. Izloæba je koncipirana udvije tematske cjeline, od kojih se prva sastoji od 22 rada - proæeta uradci-

172

ma s motivima Pjesme stvorova sv. Franje i nekim zgodama iz njegova æivo-ta, a drugu Ëine 23 crteæa - koji asociraju na sveËev æivot i na biblijske zgodeu kojima se pojavljuju ptice kao simboli. Kao i svaku πirokobrijeπku izloæbu,i ovu je popratio vrijedni katalog, Ëiji je predgovor potpisao likovni kritiËarMilan BeπliÊ.


173

Uspavana Ëapljinska ljepoticaLjudi, njihovi obiËaji, ostvaraji, navike, tradicija - ono su πto me uvijek izno-va impresionira i o Ëemu volim pisati. Ispuniti rubriku Zabiljeπke iz Neretvesvim onim ljudima koji Dolini znaËe, nije nimalo lagan posao. Oni slavuDoline odnose do najudaljenijih mjesta na planetu, a hrvatskom narodu otis-kuju neporecive tragove postojanja. Jedan od takvih zasigurno je istraæivaËi zapisivaË usmene i materijalne baπtine u juænoj Hercegovini Stanislav Vu-korep (s kojim osnovah i pokrenuh Ëasopis Vrutak - List druπtva prijateljastarina Hutovo), koji je ovih dana predstavio knjigu πala i anegdota Bacijednu i pro strane II.

Ova je druga knjiga πala i anegdota plod viπegodiπnjeg mukotrpnog rada,ovoga vrijednoga skupljaËa narodnog blaga. Tiskana je u nakladi Muzeja iGalerije Neum, a predstavljanje u Ëapljinskom kinu Mogorjelo upriliËila jeuspavana Ëapljinska ljepotica - Matica hrvatska »apljina. Njezin predsjednik,ak. kipar Ante BrkiÊ, najavio je ovom prigodom proljetno buenje MatiËinaogranka iz viπegodiπnjeg zimskog sna i ujedno zahvalio opÊinskom pogla-varstvu na obeÊanoj i pruæenoj potpori. Ova vijest razveseli sve Ëapljinskekulturnjake, a napose one od pera.

Baci jednu i pro strane II. pred mnogobrojnom publikom predstavio je prof.dr. Antun LuËiÊ s Filozofskog fakulteta u Mostaru, a o radu i djelu StanislavaVukorepa, govorio je njegov dugogodiπnji prijatelj i suradnik prof. ÆeljkoRaguæ. ©ale je Ëitao Ëapljinski glumac Boris MatiÊ, a u glazbenom dijelu pro-grama nastupila je tamburaπka sekcija HKUD-a „Zora” Struge-Gorica. Pre-dstavljanje je maestralno vodio Zdravko Jakiπa. Vukorep je u knjizi skupio246 πala i anegdota, veÊinom s prostora opÊina Ravno, Neum, Stolac i »aplji-na, a inspirirane su stvarnim æivotom hercegovaËkog Ëovjeka, koji je u borbiza æivotnu egzistenciju morao i u πali pokazivati svoju prilagodljivost i oπtro-umnost. ©aljive, kratke forme ovih priËa o stvarnim osobama i dogaanji-ma, oslikavaju i radost i bol, i tugu i veselje jednog prohujalog vremena. ©alesu to koje nastaju iz druæenja ljudi, a izviru iz ËovjeËje duπe, koja je opetnegdje skrivena iza ËovjeËjeg srca. Jer, tko ne pozna siromaπtvo i prosjaka,tko ne pozna susjeda i nema prijatelja, tko se ne zna razveseliti i nasmijati,taj duπe nema. »ovjek, obiËno, sve nedaÊe i probleme uzima k srcu, a kadse srce zasiti svih briga i problema, stisne se, ali zato dade polet duπi, koja

174

traæi æivot πale, sreÊe i veselja, makar i na svoj raËun. Takva narodna duπa st-vara jedan veseli æivot koji iπËitavamo iz skupljenih πala, koje ponekad znajuprijeÊi i u stihove.

PoznavajuÊi autora viπe desetljeÊa, svjedoËim o njegovu sakupljaËkomzanosu, neumornom druæenju sa starijim osobama od kojih je zapisivao dra-gocjene podatke, biljeæeÊi osim πala i obiËaje, pjesme, kriæne putove. Kaorezultat svoga rada do sada je objavio, osim dvije navedene knjige πala ianegdota, i knjigu Preæivjeli svjedoËe (ispovijesti sudionika Kriænog puta). Sdr. don Ivicom PuljiÊem i don –urom Benderom istraæivao je i sudbinuhrvatskih ærtava Drugoga svjetskog rata i poraÊa u istoËnoj Hercegovini, πtoje takoer rezultiralo vrijednom knjigom. Kao Ëlan, aktivno sudjeluje u edi-ciji Humski zbornik (do sada je izaπlo 12 knjiga) u kojima objavljuje svoje is-traæivaËke radove, te u novije vrijeme πiri Glas Hutova, za koji i sam stvaramknjiæevne prinose. Vrijedno je spomenuti i njegovo arheoloπko otkriÊe iz1990., kada je locirao urbanizirano prapovijesno naselje iz ranobronËanogdoba na Prisjeci kod Hutova, kao i sudjelovanje u otkrivanju vrijednog nala-za Neumski ratnik iz æeljeznog doba u Vranjevu Selu kod Neuma. SuosnivaËje i dugogodiπnji predsjednik „Druπtva prijatelja starina Hutovo”, a trenutnoje uposlen kao viπi struËni referent u Zavodu za zaπtitu kulturno-povijesnebaπtine HercegovaËko-neretvanske æupanije u Mostaru.

I u Ljubuπkom je Matica hrvatska glasna. U Caffe galeriji Kerametal, a u po-vodu proslave Dana opÊine, odræana je promocija kataloga (priruËnogvodiËa) 30 stoljeÊa Ljubuπkog. Sav materijal za ovaj izniman katalog, priku-pio je i kronoloπki posloæio, te opisao prof. Radoslav Dodig, predsjednikMatice hrvatske Ljubuπki, a Matica je ujedno i nakladnik. Za dizajn i oblikkataloga zasluæan je ak. kipar Robert AliloviÊ, koji je kreativno i modernouredio cijeli ambijent Caffe galerije Kerametal. Katalog se sastoji od dva dije-la. Prvi se bavi obraivanjem podataka iz pretpovijesnih metalnih nalaza,dok drugi istraæuje rimsko razdoblje s kamenim spomenicima, keramiËkim,metalnim i staklenim nalazima. InaËe, ljubuπki kraj je najbogatiji po rimskimmaterijalnim ostatcima u Hercegovini. VeÊina ovih spomenika nalazi se u Ar-heoloπkoj zbirci FranjevaËkog samostana Humac, iako ih ima i u drugim mu-zejima i zbirkama, od Splita i Mostara do Dubrovnika i BeËa. Zbirka od 75epigrafskih spomenika, na kojima se spominje oko stotinu osoba, od careva

175

i konzula do vojnih Ëasnika, trubaËa, poduzetnika, robova i osloboenika,zasigurno je zasluæila kataloπki predstaviti ovaj kraj jer, kao πto reËe vlasnikgalerije Ante TomiÊ: „Vrijednosti ne trebamo traæiti u drugim kulturama ituim gradovima, dok ih ne prepoznamo u svojim vlastitim!”


176

Biti u vremenuProljeÊe kucka na vrata. Zima pritiska, ne da. GrËevito se opire zadnjimsnagama. Kaænjava ranoranioce, krumpirove cimice. Kraju je i maËkastoi maπkarsko ludilo. Temperatura pravi πpagu izmeu noÊi i dana. Razlikaje i do dvadeset stupnjeva. Ni mjeraËi tlaka ne miruju. Tek πto dnevnosunce opusti krvne æile, hladne noÊi ih skupljaju kao kupus listove u gla-vicu. Ako ovako potraje, isklasati Êe i kupus. Ne’π ni glavice, iako ih je upolitiku podosta zaglavinjalo i od politike zaglavatilo. Jedna od takvihglava zatekla se i u »apljini, u liku Marka Krnjevala. Boπnjak Zlaja! ©to jestjest, dobro mu pristaje crvena maska, ali namah su ga svi prepoznali. Odaga zelena namjera. Svejedno, izgori kao i svi njegovi prethodnici. Gorjelisu i oni oko njega. „Poturica gori od TurËina”, spazih natpis iz plamena.Zamijetih kako se i u glavnom gradu svih Hrvata poËelo maπkarati. Dostasu agresivni za poËetak maπkarade, πto li Êe tek biti kad prijee u tradici-ju. Samo nek’ ne bude kao kod nas: „Ture bure valja, bure Ture gura.”Valja nam gledati naprijed, ako ne æelimo zapeti i pasti. Za dovoljno podi-gnut pogled, osim obiËaja i tradicije, potrebni su nam vjera i kultura.UnatoË trudu za ispunjenje kriæaljke, uvijek ostaje neko neispunjeno, pra-zno polje neznanja.

Jedan od onih koji harno i znalaËki popunjava hrvatske kockice, zasigur-no je akademik Veselko Koroman (RadiπiÊi, 1934.). U organizaciji HKDNapredak - podruænica Mostar, premijerno je prikazan dokumentarni filmo ovom knjiæevniku naslova Stariji od vremena, produkcijske kuÊeKoncept iz Mostara. Film je prikazan na Maloj sceni Hrvatskog narodnogkazaliπta. Scenarist filma, prof. dr. Miroslav Palameta, kazao je kako je pri-marni cilj ovoga dokumentarca skrenuti pozornost na jednog od najveÊihæivuÊih hrvatskih pjesnika. „Veselko Koroman svakako spada u instituci-je ovih prostora i æeljeli smo da mu se oda poπtovanje za æivota. Æelja namje markirati ono πto je za ovaj prostor bitno. Mi zapravo ne vidimo kolikevrijednosti imamo oko sebe, pogotovo u ljudskim resursima. Tek kad lju-di odu, nestanu, onda kaæemo - mi smo poznavali tog Ëovjeka i on je biosjajan”, naglasio je Palameta. U tridesetominutnom filmu redatelja Draga-na Komadine, o Koromanovu pjesniπtvu govore knjiæevnici i knjiæevnikritiËari Æeljko IvankoviÊ, Petar Gudelj, Ante StamaÊ, Slobodan Prosperov

177

Novak, Tonko MaroeviÊ i Enver Kazaz, a Koromanove pjesme interpreti-ra glumac Dragan Despot. Moramo priznati kako akademik Veselko Ko-roman rijetko istupa u javnost, ali svaki put kad se pojavi, bljesne, bilo dase radi o pjesmama ili povijesnim knjiæevnim uradcima. Ni ovaj put neizostade bljeska i svjetlosti, zahvaljujuÊi produkcijskoj kuÊi Koncept, kojasnimi treÊi dokumentarni film o Koromanovu radu.

Kulturna svjetlost neumorno sja i sa πirokobrijeπke pozornice. Ovaj put jeprireena sveËana obljetnica postojanja Hrvatskog glazbeno-pjevaËkogdruπtva „Hrvoje” iz Mostara. SveËanost povodom 120. godiπnjice, bila jepodijeljena u tri dijela: predstavljanje monografije, predstavljanje tekobjavljenog CD-a (drugog po redu), te otvorenje izloæbe naziva Iz starogalbuma. „I da niπta drugo Mostar ne posjeduje nego ovu kulturnu ustano-vu koja se rodila prije 120 godina, bio bi bogat. I u vremenu kad se mora-lo ‘πutjeti’, ova ustanova je pjevala u tiπini da bi naposljetku prije dvade-setak godina mogla slobodno nastaviti svoj tok. Kad æelim ljudima pred-staviti ©iroki Brijeg i ostaviti dojam, tada kaæem da je naπa FranjevaËkagimnazija veÊ 1938. imala osam glasovira, a kad kaæem Mostar, mislim na‘Hrvoje’ ili ‘Hrvoje’ jest jednako Mostar”, kazao je fra Vendelin KaraËiÊ,voditelj FranjevaËke galerije na ©irokom Brijegu. Na izloæbi su zastuplje-ni pisani dokumenti i fotografije koje se odnose na upravljanje i naËinfunkcioniranja druπtva, poput zapisnika sa sjednica, fotografija ËlanovaUpravnog odbora i pojedinih predsjednika, grba, znaËke i prekrasne tro-bojnice raene zlatovezom 1938. O izloæbi Iz starog albuma govorila jepovjesniËarka umjetnosti Inga Dragoje-MikuliÊ, a posebno je skrenulapozornost na saËuvani govor dr. Bariπe Smoljana o 50. godiπnjici druπtva:„Ja sam sretan da prigodom pregleda rada o 50. godiπnjici osnutka naπega‘Hrvoja’ mogu s ponosom ustvrditi da ni naraπtaji koji su doπli iza osniva-Ëa naπega druπtva nijesu ni za tren iziπli iz brazde koju naπi stari zaoraπe.Domovinska ljubav, Ëast i ponos hrvatskoga naroda jedina su naËela nakojima vodimo naπe druπtvo Hrvoje.” Eh, kad bi ovo svi proËitali, neπtobi i ostalo!


178

Od uπÊa do izvora Vijesti kojima smo zasuti svakoga dana, ili bolje kazati svakoga sata, zbun-juju. Planet Zemlja sve viπe podsjeÊa na kaotiËnu uzavrelu kuglu, iz kojese pomaljaju rupice (naËinjene, naravno, ljudskom pogrjeπkom), iz kojihπiklja uæarena lava prijeteÊi svim æivim biÊima. Razvijena iz ljudske glupo-sti, bujica lave nadvija se nad nama æeleÊi nas poklopiti. NemoguÊe ju jeizbjeÊi, sve je manje nade za spas. Na dalekovidnici zaredali sve sami krva-vi prizori. Izmjenjuju se slike potresa, potopa, ratova, plaËa... Zemlja se uz-vrpoljila, razgoropadila. I u Dolini se osjeÊa zbunjenost i nemir. Ponetkopokuπa upozoriti na sve veÊe zagaenje rijeke Neretve, oko koje smo sestisli kao dojenËad oko majke.

U prepunoj dvorani Doma kulture u PloËama, odræana je premijera kaza-liπne predstave Bitka za Neretvu. RijeË je o ekoloπkoj komediji koju izvo-di ploËansko kazaliπte „Mariani”. Tekst potpisuje pisac i novinar JasminBrajloviÊ, autor knjiga Koncert za violinu, Bile zvizde i Coccoball, kao i vi-πe kazaliπnih komedija i djeËjih predstava. Predstava je izvedena podpokroviteljstvom grada PloËa, a posveÊena je pokojnom Tomislavu Zup-ËiÊu, prvom „CipliÊu” iz Neretve, koji je glumio glavnu ulogu u istoimenojpredstavi. U ovoj komediji neretvanski ribar Ante CipliÊ na svoj osebujani temperamentan naËin reagira na sve veÊe zagaivanje rijeke Neretve.Cijela predstava odigrava se u sudnici u kojoj se „...na komiËan naËin raz-goliÊuje opÊe stanje ekologije, πalje vrlo snaæna poruka, ali i secira druπt-vena zbilja”, kazao je Davor MiloπeviÊ, predsjednik udruge i glumac upredstavi. Kazaliπte „Mariani” utemeljeno je 1992., a do danas je izvelo tri-naest predstava, od Ëega sedam premijera. Osim jedne drame, sve su bilekomedije i djeËje predstave. U Bitci za Neretvu igraju, uz veÊ spomenutogDavora MiloπeviÊa, Mate ÆderiÊ, Alen Koæo, Maja BrajloviÊ, Kristina KatiÊi Teo GranËiÊ. Vaæno je napomenuti da Êe „Mariani” svoju Bitku za Ne-retvu nastojati prikazati u svim mjestima i gradovima od uπÊa do izvorarijeke Neretve.

Uzvodno od uπÊa, u KosaËinu domu u Mostaru, odræana je takoer jednaneobiËna predstava. RijeË je o koncertu etno glazbe Simfonijskog orkestraMostar pod ravnanjem Damira Bunoze, prvog (i jedinog) poslijeratnogmostarskog dirigenta, na kojemu su izvedena djela iz svih krajeva svijeta.

179

Iako se u djelima proæimaju etno motivi, ona su aranæirana za simfonijskiorkestar. Mnogobrojna publika, uvijek æedna ovakvih kulturnih dogaa-nja, imala je priliku Ëuti i osjetiti narodne motive i ritmove u djelima:argentinski Libertango, rumunjski plesovi Bele Bartoka, madæarski »ardaπi ples od Brahmsa, ©panjolska serenada, AmeriËka rapsodija, bugarskaOdessa, ruski OËi Ëarnije, talijanski Saltarello, hrvatski Lino, makedonskaPoraËala i Albansku muziku. Kao solisti nastupili su Vasilij Buzmakov, vi-olina (Rusija), Vedran Tuce, klarinet (Sarajevo) i Tina KoraÊ, flauta (»it-luk). Posebnost koncerta bila je Albanska muzika, mladog skladatelja Ar-manda Broshke iz Tirane, koja je prvi put u svijetu izvedena u Galeriji kra-ljice Katarine, te je praizvedba zabiljeæena u Mostaru, a skladatelj Broshkaje napisao posvetu mostarskom Simfonijskom orkestru i dirigentu Bunozi.

Od kulturnih dogaanja u Dolini biljeæim i dvije izloæbe. Jednu Luke Pet-raËa Brat Franjo, koja je sa ©irokog Brijega premjeπtena u »itluk, a njezi-nim otvorenjem zapoËinje manifestacija Uskrs s Maticom u Brotnju, a dru-ga u Galeriji „Aluminij”, na kojoj se predstavio ak. kipar i pedagog DaliborNikoliÊ, jedan od najvaænijih predstavnika domaÊe suvremene umjetnosti.Ova zanimljiva izloæba umjetniËkih fotografija naziva Drugi plan, sadræi 27fotografija izraenih u crnobijeloj tehnici, kroz koje autor nudi svoj pogledna æivot, traæeÊi poveznicu izmeu povijesnog i suvremenog.„Neminovnost je da se danas umjetnik sluæi razliËitim alatima za izraæavan-je. ©to se tiËe ove izloæbe, to su fotografije koje sam izdvojio od njih ne-koliko tisuÊa, koja sam napravio za vrijeme moga boravka u BeËu. One za-pravo predstavljaju jasno sukobljavanje planova u fotografiji, a posebiceproπlosti i sadaπnjosti”, kazao je NikoliÊ, Ëija je ovo treÊa izloæba umjetni-Ëkih fotografija. InaËe, NikoliÊ je diplomirao kiparstvo na Akademiji liko-vnih umjetnosti u ©irokom Brijegu u klasi prof. Nikole VuËkoviÊa. »lan jeULUBiH-a, UHLUBiH-a, Meunarodne udruge umjetnika Whatisart-Wha-tissound USA Seattle, kao i ULUH-a Zagreb. Dobitnik je mnogih nagrada,meu kojima valja istaknuti nagrade za crteæ Grand prix Mostar i ULUBIH-a, te za kiparstvo - nagrada Udruæenja hrvatskih likovnih umjetnika BiH.


180

Veliki neretvanski recitalZaËinjao se dugo. Od prvih ideja i prijedloga do ostvarenja proteklo je ne-koliko mjeseci. ToËka na i stavljena je jednoga petka, nakon sjednice Up-ravnog odbora DHKHB. »lanovi Odbora: Marina Kljajo-RadiÊ, Mira Je-zerËiÊ, Miljenko StojiÊ, Josip MiliÊ, Fabijan LovriÊ i Marko MatiÊ, te voditeljprestiænog mostarskog restorana Rondo Dragan KreπiÊ uz nazoËnost i mojemalenkosti, dogovoriπe odræavanje prve (u nizu) knjiæevne veËeri u ovomkultnom ambijentu. Krstismo ga u Hrvatski knjiæevni kutak Rondo! Iako je umeuvremenu u istom vremenskom terminu zakazano predstavljanje m-onografije u KosaËinu domu, Kardinal od Vrhbosne, nismo mogli prolongi-rati ovaj knjiæevni skup za neki drugi dan zbog organizatora. No, poma-knuli smo vrijeme poËetka recitala.

Toga dana i te veËeri Ëinilo se kako svi putovi vode na Rondo. Vrijeme jebilo nekako tmurno, baπ kao i politiËka klima u cijeloj BiH. Crni, puni ob-laci jurili su sad s Huma, sad s Veleæi, doimajuÊi se kao da su poπli istre-sti svoj teret baπ na nas. VeÊ oko podneva okupili su se brojni Hrvati okoKosaËina doma u znak prosvjeda Stop majorizaciji Hrvata, te poslali jas-nu poruku svima koji niπta ne Ëine na izjednaËavanju hrvatskog naroda sdruga dva: Dosta je! Preπli ste svaku mjeru! Hrvatima je dozlogrdilo! I uveËernjim satima brojnost naroda ispred KosaËina doma ne jenjava. Raz-log tomu je veÊ spomenuto predstavljanje monografije Kardinal od Vrh-bosne, o vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku PuljiÊu, a u organi-zaciji mostarske podruænice Napretka. Monografija je objavljena u povo-du 65 godina æivota, 40 godina misniπtva i 20 godina biskupstva nadbi-skupa PuljiÊa, a predstavili su je: apostolski nuncij u BiH mons. Alessa-ndro D’ericco, provincijal HercegovaËke franjevaËke provincije dr. fraIvan Sesar, u ime nakladnika vlË. Ivan Tolj, te prof. dr. Miroslav Palame-ta. NazoËne je pozdravio i sam kardinal Vinko PuljiÊ. Ulomke iz knjigeËitao je glumac Robert Pehar, a u glazbenom dijelu predstavljanja nastu-pili su Napretkov trio “Pons”, i klape “Krπ” i “Hrvoje” iz Mostara.

Nakon predstavljanja u KosaËinu domu, uslijedila je ekspolozija pjesniË-ke rijeËi u Rondu. U πarenom vremenu, joπ πarenijoj politici, nije lako bitipjesnikom. Iz tog i takvog πarenila iznjedriπe se stihovi goli u svojoj bit-nosti, kritiËki, ljubavni, zaËuujuÊi, domoljubni, oËarani, zagonetni... kao

181

da su silazili iz onih oblaka πto se vijahu ponad Mostara, kao da je za nekesvaka dvorana mala, poezija sa svim onim moguÊim i nemoguÊim πtosamo pjesnici vide. Rekli bismo Ëista-bistra pjesniËka rijeË, koju je svatkointerpretirao na svoj naËin. Svi razliËiti, a svi isti. Dopustite mi zabiljeæitiimena onih koji su Ëitali svoju poeziju. Bili su to: Miljenko StojiÊ (Lju-buπki); Marina Kljajo-RadiÊ, Antun LuËiÊ, Miljenko BuhaË, Tina Laco,©ima MajiÊ, Marela JerkiÊ-JakovljeviÊ, Ivan BakoviÊ, Dragan MarijanoviÊ,Mirko BoæiÊ, Vesna HlavaËek, Sonja JuriÊ, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, DraganaVuËiÊ, Darko Juka, Silvestar Iπtuk, Dubravka BandiÊ (Mostar); Fabijan Lo-vriÊ (Knin); Hrvoje Barbir, Jelena TadijanoviÊ (PloËe); Damir ©etka (Ro-gotin); Toni KriliÊ (BaÊina); SreÊko MarijanoviÊ (Stolac); Ruæica BoπkoviÊ,Petra ©iljeg (Gabela Polje); Slavo Antin Bago (Posuπje); Mario KneæeviÊ,Martina Jur koviÊ, Jozo Jakiπa, Ivana EriÊ, te na kraju moja malenkost (»a-pljina). Program je vodila, kako to samo ona zna, Tina Laco, koja je skolegicom glumicom Majom LasiÊ Ëitala stihove preminulih pjesnika Ves-ne Parun, Vladimira PavloviÊa, Dragana ©imoviÊa, Vlade PuljiÊa i FerdeKovaËa. OzvuËenje je funkcioniralo besprijekorno zahvaljujuÊi MilanuPaæinu i potpori gradonaËelnika »apljine dr. Smiljana VidiÊa. Snimanje jetakoer sponzoriralo Ëapljinsko poduzeÊe Masters Comerce, a sve jeupotpunio vinar Ivan BuntiÊ (Struge, »apljina) Ëije smo vino anakreontskipijuckali te veËeri. Sve sami harni »apljinci. Uzdajmo se u buduÊa knjiæ-evna dogaanja i u druge gradove. Da ne bi sva zasluga pripala »apljin-cima, vrijedno je joπ jednom spomenuti ime gosp. Dragana KreπiÊa, odkojega je sve i poteklo i svima doteklo, jer dugo ne Êemo moÊi zaboravi-ti ovu gozbu pripremljenu u Ëast hrvatskih knjiæevnika. Bilo je to u vre-menu kada je kultura spala na dno ljestvice u organiziranom æivotu ljudiu Dolini, kada politika gura one dvije kulturne stranice u dnevnom tiskuprema samom kraju, prijeteÊi kako Êe ih skroz izgurati. Stoga, kad sjeveri jug Neretve diπu kao jedno, nemojte se iznenaditi ako opazite Ëitateljeda tisak Ëitaju straga. To potiËu pjesnici iz Hrvatskog knjiæevnog kutkaRondo!


182

HercegovaËko likovno gnijezdo Oproljetilo je. Iako je ove godine proljeÊe nekako u drugom planu, gurnu-to u zapeÊak svom silesijom ruænih zbivanja i vremenskih nepogoda, uπuljase neprimjetno kao sjena, sjenovito. Odaju ga tek procvjetali pupoljci i raz-beharale voÊke. Pa i cvjetiÊi iz zemlje stidno izviruju, kao da provjeravaju, jeli stiglo njihovo vrijeme! Kad bih mogao, rekao bih im da kasne. A tko Êe toreÊi zimi, staroj oholici?! Studen, oblaËine i kiπa zavaraπe sve ovoga proljeÊa,pa i kuke i πparoge. Iz bodljikavih vrijeæa proviruju πparoge, iz pitomih oËiπ-Êenih vrtova izvijaju se kuke pognute glave. One ne rastu svugdje, one ima-ju svoje gnijezdo. Ovi zvonarasti prvijenci djeluju tako slabaπno da mi ih jejednostavno æao ubrati. Ako ih otmem zemlji, hoÊe li doÊi ostali svatovi?! No,dok ja tako filozofiram, ruka iza mojih lea bere bez razmiπljanja. DoÊi Êe,doÊi Êe!

I umjetnost traæi gnijezdo. Mjesto gdje Êe se zaËinjati, mijesiti, mrijestiti, mje-sto gdje Êe æivjeti. I pronae ga, gdje drugdje nego na ©irokom Brijegu. Bezzastoja nastaje veÊ punih petnaest godina. Kako bi obiljeæili 15. godiπnjicuosnutka Akademije likovnih umjetnosti ©iroki Brijeg SveuËiliπta u Mostaru,u FranjevaËkoj galeriji otvorena je izloæba likovnih radova, na kojoj su sepredstavili svi profesori i asistenti πirokobrijeπke Akademije likovnih umjet-nosti. Na izloæbi naziva Profesori ALU ©iroki Brijeg, predstavili su se AntoKajiniÊ, Anton Boris ©valjek, Igor DragiËeviÊ, Miro Petric, Stjepan Skoko,Nikola VuËkoviÊ, Dragana NuiÊ-VuËkoviÊ, Ivana »avar, Branimir BartuloviÊ,Svetislav CvetkoviÊ, Josip MijiÊ, Silva RadiÊ-MarkotiÊ, Mladen IveπiÊ, DaliborNikoliÊ, Ilija Kegelj, Ilija SkoËibuπiÊ, Darko DugandæiÊ i Antonija Gudelj.Prigodom otvorenja izloæbe brojnim posjetiteljima obratili su se voditelj Fra-njevaËke galerije fra Vendelin KaraËiÊ, u ime rektora SveuËiliπta u Mostarudr. sc. Ivo »olak i dr. Antun Karaman koji je napisao predgovor popratnomkatalogu. Izloæbu je otvorio naËelnik opÊine ©iroki Brijeg, Miro KraljeviÊ.„Svaki od profesora afirmirano je umjetniËko ime, a i asistenti, sve nekadaπ-nji studenti πirokobrijeπke Akademije su tu, sasvim blizu - svaki od njih je,shvativπi da je umjetniËko potvrivanje na likovnom polju i svojevrsni uvjetza napredovanje u nastavniËkoj karijeri, hrabro i vrlo uspjeπno iskoraËio naizloæbenu (likovno-umjetniËku) scenu pokazujuÊi vrsnost koju je domaπio.Afiniteti i formalni pristupi koje oni u svladavanju likovnih problema i iza-

183

zova iskazuju, i na poetskoj i na izvedbenoj razini su razliËiti, a u mnogoËemu i dijametralno suprotni...”, zapisao je Antun. Karaman. Zaæeljeti jeovome likovnom gnijezdu joπ mnogo lijepih obljetnica, a i gnijezdo punoptiÊa, po moguÊnosti lastiÊa.

Po jednog knjiæevnog lastiÊa izleæe zamalo svake godine knjiæevnik PeroPavloviÊ iz Neuma. Godina Gospodnja 2011. iznjedri jubilarnu tridesetuzbirku ovoga plodnoga pjesmotvorca, humskog spjevalca, Plavog sviraËa.Zbirka pjesama Svjetlost sklada, tiskana je u nakladi DHK HB kao 77. poredu. Urednica je prof. Marina Kljajo-RadiÊ, a recenzenti prof. dr. sc. Miro-slav Palameta i prof. dr. sc. Dean SlaviÊ. Na 70 stranica neumski pjesnik nudinam 44 nove pjesme. Nastavak je to kontinuiranog uigranog poetskogostvarenja, koje se sa svojim rjeËnim bogatstvom popelo na vrh hrvatskogpjesniπtva i sad uËvrπÊuje bedeme od moæebitnih napadaja. Rijetkost je daneki knjiæevnik objavi trideset zbirki poezije. I deset je veliko! A jubilarnudesetu, naziva Ljubavni red voænje, autora Admirala MahiÊa, dokotrlja miNeretva. Admiral k’o Admiral! Na naslovnici virucka izmeu teretnih vago-na (zakvaËen, jer je trenutaËno bez putne isprave), a meu koricama dobrapoezija. Kao πto i sam naslov govori, poezija je to vjeËnoga zaljubljenika uæivot, u æenu, u sve πto je dobro i lijepo. Doduπe, nekad zariËe poput ranje-nog lava, kojega bi mogao smiriti samo topli obrok (u njegovu sluËaju dvijevrele juænjaËke, vino i rakija). Poeta od glave do pete, pohvali mi se kaomalo dijete, u Zagreb na predstavljanje ovi novi stihovi lete i rovare sve doBarbare. E pa, sretno ti bilo moj Admirale, debeli bumbaru, glasu vinskogutopljenika, zvijezde su veliËanstveno milosre za svetog osamljenika. I nakraju desert! Joπ jedna prijateljski darovana mi knjiga. RijeË je o novom urat-ku fra Miljenka StojiÊa, Mirkove priËe. Zbor priËa objavljenih u Cvitku, listuza sretno djetinjstvo, od rujna 2004. do lipnja 2008. Nakladnici su Cvitak iAlfa, urednik prof. Kreπimir ©ego, a recenzenti knjiæevnik Boæidar Prosenjaki prof. dr. ©imun Musa. ©to kazati o Ëovjeku koji piπe pjesme, oglede, aforiz-me, knjiæevnu kritiku, priËe za djecu, romane, struËne i novinarske Ëlanke,prevodi, vodi postulaturu... osim... svaka Ëast! A pravih lasta joπ nema. Vje-rojatno su zastale i Ëekaju Stipana da ga ponesu na krilima kao i proπlogaproljeÊa. Gnijezda u Dolini su pripravna!


184

Joπ jedan biskup iz DolineKakve li miline! Iz Doline, koja je stoljeÊima krvlju plaÊala svoju opstojnosti odræavala bitak u duhu vjeËne nade, evo nove nagrade! Dani u kojimaËinim ovu zabiljeπku obojeni su proljetnom plaveti. Pa i sam grad Mostar,ovih je dana obliven neobiËnom svjetloπÊu, na koju ni AndriÊ ne ostade rav-noduπan. Biti Hrvatom u svojoj Bosni i Hercegovini, nikada ne bijaπe lako,osobito danas. Neskrivena zabrinutost u hrvatskom æivlju zamjetna je nasvakom koraku. Kakva li nas tek Ëeka buduÊnost?! S obzirom na mlako isuzdræano dræanje hrvatske politike iz Zagreba (koja je supotpisnik Dayto-na, a samim tim i suodgovorna za hrvatsko pitanje u BiH kao konfederativ-na potpisnica) otuæno jest, ali Hrvati u BiH su prepuπteni sami sebi, tj. namilost i nemilost, juËer Srba, danas muslimana, sutra opet Srba... Viπe je ne-go oËito kako je Daytonski mirovni sporazum zapao u dosad najveÊu krizute je osovljen na klimave noge, πto su poËeli uoËavati i neki inozemni kru-govi. Iako Hrvati posjeduju neporecivo pravo na BiH, kao njezin najstarijinarod, to svjetske moÊnike ne zanima. Ne bismo se smjeli oslanjati samo napovijesne Ëinjenice. Trebalo bi zbiti redove i jasno svima dati do znanja dasmo svoji na svome, iako je uvijek bilo (pa i danas) onih koji radije birajustranputice, onih osokoljenih laænim obeÊanjima, æeljnih osobnih probitakai zemnih blagodati.

U ovom vremenu plaveti, posta, pokore i milosra, vremenu Ëetrdesetnice,kada molitvom pokuπavamo iskamËiti otetu osobnost pritisnutu raznimnedaÊama i prijetnjama, kada sve viπe postajemo bezliËni strojevi, dobrodoe pokora. Onaj koji se odluËi ispoπtivati je, osposobit Êe se i oraspoloæi-ti za vjeru, ljubav, nadu, bolji æivot i uskrsnuÊe. Pokora budi ono πto je u Ëov-jeku vrijedno, a to je Boæja stvaralaËka misao. Molitva Ëovjeka natjera da sezagleda u svoje srce, u svoju savjest. A toga nam danas i te kako nedostaje.S netom odræane biskupske konferencije u gradu svjetlosti, biskupi su pod-sjetili da su razloæno i Ëesto sve ove godine od Daytonskog sporazuma uka-zivali na neprihvatljivo ignoriranje jednakopravnosti hrvatskog naroda, kojeje kulminiralo posljednjih mjeseci nijekanjem i same izborne volje veÊinehrvatskog naroda. Biskupi su takoer poruËili, kako je danaπnja situacijavrlo osjetljiva za buduÊnost BiH kao dræave, koja bi morala πtititi interesekonstitutivnih naroda i svih graana, te da oËekuju od predstavnika me-

185

unarodne zajednice zalaganje za pravedno rjeπenje bosanskohercegovaË-ke drame. Ne svrstavajuÊi se ni u jednu politiËku stranku, naglasili su da jeBosna i Hercegovina dugoroËno moguÊa i hrvatskom narodu prihvatljivasamo ako se u njoj poπtuje naËelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda iπtite ljudska prava i slobode svih njezinih graana.

SluËajno ili ne, baπ u ovo pokorniËko korizmeno vrijeme, a na πestu godiπ-njicu smrti pape Ivana Pavla II., u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve,zareen je za biskupa mons. Tomo VukπiÊ. Roen u Studencima kod Ljub-uπkog, za sveÊenika je zareen 1980. Magistrirao je, a zatim i doktorirao napapinskom orijentalnom institutu u Rimu. Bio je proËelnik Teoloπkog insti-tuta u Mostaru, vicerektor Bogoslovije u Sarajevu, Ëlan Povjerenstva za prim-jenu Temeljnog ugovora izmeu Svete Stolice i BiH, te je obnaπao duænostgeneralnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije. S tog mjesta, za vojnogordinarija zaredili su ga vrhbosanski nadbiskup Vinko PuljiÊ, mostarsko-duvanjski biskup Ratko PeriÊ i banjaluËki biskup Franjo Komarica. SveËa-nosti reenja novoga biskupa u Mostaru nazoËili su desetci biskupa,sveÊenika, te trojica apostolskih nuncija: nadbiskup Alessandro D’errico,apostolski nuncij u BiH, mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij uRepublici Hrvatskoj i mons. Petar RajiË, apostolski nuncij u Kuvajtu. Apo-stolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’errico proËitao je na latinskomjeziku apostolsko pismo MAGNI AESTIMAMUS pape Benedikta XVI. ouspostavi Vojnog ordinarijata u BiH, te pokazao apostolsko pismo metropi-litu PuljiÊu i svima nazoËnima. Novoimenovani vojni biskup mons. TomoVukπiÊ, πesti biskup u BiH, zajedno Êe s osmoricom kapelana ravnati Vojnimordinarijatom i skrbiti za stotine katoliËkih vjernika, pripadnika Oruæanihsnaga BiH. Kao vojni biskup ima sva prava i duænosti kao i dijecezanskibiskup, a vojni ordinarijat izjednaËuje se s biskupijom. Za svoje biskupskogeslo uzeo je Isusove rijeËi: „Mir vam svoj dajem”. Kao πto Isus upozoravaapostole da se ne plaπe nevolja koje Êe ih stiÊi, jer trajna svrha njihova æivo-ta nije boravak na zemlji, nego spasenje duπa u postignuÊu vjeËnoga blaæ-enstva, tako i novoimenovani biskup mons. Tomo VukπiÊ svojim izdvoje-nim geslom iz Isusovih rijeËi: „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; nedajem vam ja, kao πto svijet daje”, upozorava Hrvate u BiH da se ne plaπenevolja koje ih stiπÊu i pritiπÊu, da se okrenu Bogu i molitvi, jer je to jediniput za istinsko spasenje, koji Êemo lakπe prebroditi sloæno i zajedno.

186

Ostaje nam strpljivo Ëekati hoÊe li stvari koje su odavno veÊ izmakle kontro-li u BiH, biti vraÊene u kakve-takve okvire zakona ili daytonskoj BiH prijetiraspad. U ovakvoj zemlji Hrvati ne mogu ostvariti ravnopravnost, tj. opstoj-nost, bez osnivanja hrvatskog entiteta. ©to se prije sloæe oni koji ih u tomeprijeËe, sve neizvjesnija BiH kao dræava, samo bi tako mogla egzistirati. Toje danas svakomu laiku jasno, jer Hrvati nisu ni birali Federaciju s muslima-nima. Ona nam je nametnuta. A sve πto se nameÊe, jednom mora okonËati.Tako kaæe i Sveto Pismo!


187

U ozraËju MukeTravanj zatravio. Sve se utravilo, zazelenilo, zaliπÊilo, zamladilo, zacurilo, za-nebesalo. Trnje bode, a koprive æare. Kako je boæanstveno promatrati zala-zak sunca s Male Neretve. Biti ogrnut u njegov purpur koji je prekrio dvoreNeretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti u Podgradini, Opuzenu.Prizor podsjeÊa na Ëaroliju. No, nije samo boæansko sunce to koje krasidvore Riznice pod gradinom. Svojim djelima zidove dvora uresio je i Ëovjek,i to ne bilo tko, neretvanski dragi gost - prof. Kruno Boπnjak. Izmamljeni izo-biljem travanjske svjetlosti susrete se mnoπtvo Neretvana na ovoj predivnoj,prigodnoj uskrsnoj izloæbi. Gosti su stizali sa svih strana, iz svih neretvanskihrukavaca, kutaka, zavijutaka od Mostaraca, ©irokobrijeæana, Ljubuπaka, Met-kovËana, PloËana, Opuzenaca do domaÊina Slivnjana. Ono πto me istinskiobradova, nekako bi ponajviπe mojih »apljinaca. Umjetnost se utoËila uneretvansku vodu, usisala u neretvanski zrak, zavukla u neretvansku ze-mlju, te se πiri kao epidemija, nezaustavljivo. Æamor i prijateljski stisak rukuzamro je kad se oglasi DjevojaËki zbor æupe sv. Stipana iz Opuzena pod rav-nanjem Ëasne sestre Marinele Delonga. Ugoda za uho! Uistinu pjevaju sklad-no, kao jedan glas, slavujski. Potom se nazoËnima obratio voditelj galerije,domaÊin Stjepan ©eπelj. Doæupanica Marija VuËkoviÊ, inaËe Podgradinka,biranim rijeËima pozdravi goste i zaæeli dobrodoπlicu umjetniku kao i nje-govim djelima. Mene dopade Ëast govoriti o izloπcima nesuenom kolegiæeljezniËaru, a na temu Pietà na kriænomu putu, kako je naslovljena i izloæ-ba. Opuzenski æupnik don Stipe JerkoviÊ otvori izloæbu. Ni Kruno ne ostaimun na Neretvu. Emocije progovoriπe i o podastrtim djelima i o izabranojtemi. Prava svetkovina i za oko, i za uho, i za srce. Ako bih trebao reÊi im-ena onih koji su nazoËili izloæbi, onda bih svakako spomenuo gosp. Miomi-ra Æuæula, uz fra Jozu PejiÊa s ALU ©iroki Brijeg, gosp. Peru MarkoviÊa, vodi-telja Zaklade kralja Tomislava u »apljini, dr. Ivana JuriÊa iz MetkoviÊa,supruænike Matildu i Antu KovaËeviÊa iz PloËa, prof. Stjepana Skoku, prof.Antu BrkiÊa predsjednika MH »apljina, obitelj knjiæevnice Enerike BijaË,crkvenoga pjevaËa Miru VidoviÊa iz Opuzena, pjesnika Maria KneæeviÊa,ak. sl. Ernesta Markotu, koji pripomognu u organiziranju, i mnoge druge.Dakle, Neretva je bila dostojno zastupljena iz svih mjesta. Prof. Kruno Boπ-njak izloæio je 14 crteæa koji su publicirani i u popratnom katalogu (urednik

188

Miroslav Klemm) gdje su uza svaki rad priljepljeni Krunini stihovi, koji sedoimaju kao πkoljka priljepak uz morski kamen podvodnik. Toliko su zbli-æeni s crteæima kao jedno tijelo, jedan duh. „Slikam pjesme”, Ëitam s crteæa.I stvarno, umjetnik slikajuÊi pjesmu dotiËe nebo. A u nebo su nam uperenipogledi ËekajuÊi osudu. I u Gradskom kulturnom srediπtu MetkoviÊ odræase jedno hvalevrijedno predstavljanje. U organizaciji Udruge Narenta pred-stavljena je knjiga Æao mi je naroda s podnaslovom Biskupovih deset godi-na na medijskom popriπtu, autora don Mile BogoviÊa, gospiÊko-senjskogabiskupa. O knjizi su govorili knjiæevnik Hrvoje Hitrec, prireivaË knjige AnteBeæen, glavni urednik nakladniËke kuÊe Alfa, Boæidar PetraË, te sam autorkoji je naglasio: „Narodu je loπe, a to dobro uoËavam kroz svoj rad. Narodse da voditi, ali se moæe i zavoditi. Narod traæi istinu u Ëemu mu neki poma-æu, no postoje i oni koji ga sustavno nastoje zavesti predoËujuÊi mu proπlosti sadaπnjost u drugaËijem svjetlu.”

Oni koji sigurno nemaju namjeru zavoditi narod stranputicama, a opet, svakina svoj naËin polako, ali sigurno zavode Neretvane u opuπtajuÊe vode, svaka-ko su umjetnici. U FranjevaËkoj galeriji u ©irokom Brijegu otvorena je izloæbaArs Sacra, na kojoj se predstavilo 26 sadaπnjih i diplomiranih polaznika posli-jediplomskog studija. Iako zbog radnih obveza ne mogoh nazoËiti otvorenju,ljubaznoπÊu Pere KraljeviÊa bez æurbe i u miru razgledah radove. Od 26 sli-kara koji su se predstavili svojim radovima, njih πestero joπ su polaznici posli-jediplomskog studija. Meu izloπcima zamjeÊujem radove prijatelja TrpimiraGrgiÊa i Ivana Peraka, kojima mogu izustiti samo „kapa dolje”. Ne bih mogaoizdvojiti nikoga kao posebnijega od ostalih. Svi su dobri i bolji. Svaki od njihprivlaËan je na svoj naËin i mogu samo ustvrditi, loπega nema. Kako Êe sekome svidjeti koji rad, ovisi o naravi i Êudi gledatelja, ja sam sugestivno spo-menuo dvojac, jer njihov rad pratim dulje vrijeme. Na kraju krajeva s njimaæivim, jer moj dom krase njihovi radovi. Izloæbu je popratio i kvalitetan kata-log, na kakav smo naviknuti u FranjevaËkoj galeriji. Predgovor katalogu pot-pisuje mentor (voditelj) poslijediplomskog studija Ars Sacra na slikarskomodjelu, Anto KajiniÊ. Dok zavraπavam tekst, doznajem kako su Srbi zakonitonapadali, a mi se nezakonito branili, kako su Srbi napadali po obiËajima rato-vanja, a mi se nismo branili po obiËajima ratovanja. Majko Boæja, kazao biNikola MartiÊ, pa kako danas ostati u zdravoj pameti?!


189

Tri izloæbe pred trodnevlje Svi neπto razgrÊu. ProljeÊe je razgrnulo svoju zelen suncu na uvid. EuroparazgrÊe svoju sramotu. Hrvati razgrÊu svoju neslogu, osobito u BiH πtrikukraja nema. Umjetnici razgrÊu svoj trud. Dolina je izrijekom ureπena novimcvjetovima, novim umjetniËkim uradcima. Sva je u cvatu, rascvatu, zaogrnu-ta bojama. No, najdojmljivija je ljubiËasta. Ona navjeπÊuje osudu, muku, smrti uskrsnuÊe. I ponovno Pilati osuuju. Nikad im dosta. Proljetni spektar boja,kojim dominira ljubiËasta, liËe beznadnim crnilom, koje urezuje dubokerane. Iako su kulturna dogaanja zaredala, radost nije lako povratiti. Svi sunavalili na ovu mrvu hrvatske slobode, πto je plaÊena tisuÊama hrvatskihæivota. Ne! Ne Êemo je lako dati!!! Svi oni kojima je Hrvatska u srcu, poistov-jetiπe svoj usud s usudom Spasitelja! I nismo daleko! Svoje „ja” su izrekli iumjetnici u Dolini. Nekadaπnji Dani Matice hrvatske Mostar prezvani uMostarsko proljeÊe, otvoriπe po 13. put svoja proljetna kulturna vrata. Otvoriih intendant DubrovaËkih ljetnih igara, Ivo Prlender. Osim opernog galakoncerta, naziva Sarajevo Mostaru, na kojem su uz pratnju Sarajevske filhar-monije nastupili solisti i dirigenti roeni u BiH, a koji su ostvarili zavidnekarijere u Republici Hrvatskoj, otvorena je i retrospektivna izloæba KreπimiraLediÊa, nazvana Radost susreta. Poπtovanje doajenu mostarskog slikarstvadoπli su iskazati brojni poklonici njegovog likovnog opusa, te je dvoranaGalerije kraljice Katarine bila prepuna posjetitelja, ljubitelja likovne umjet-nosti. O LediÊevu likovnom stvaralaπtvu, kao i bogatom pedagoπkom radu,govorio je v.d. dekana ALU ©iroki Brijeg SveuËiliπta u Mostaru, prof. AntoKajiniÊ. On je kao tri osnovne znaËajke LediÊeva umjetniËkog, ali i æivotnogputa, izdvojio skromnost, jednostavnost i spremnost pomaganja drugim, oso-bito mladim. Kreπimir LediÊ je trenutno profesor na Fakultetu prirodoslov-no-matematiËkih i odgojnih znanosti SveuËiliπta u Mostaru. Radio je na ALU©iroki Brijeg i Srednjoj likovnoj πkoli “Gabrijel JurkiÊ” u Mostaru. Koautor jeudæbenika likovne kulture za I. II. III. i IV. razred osnovne πkole. »lan je ne-formalne umjetniËke skupine “»etvrtak”, o kojoj sam veÊ pisao. Izloæbu jeotvorio Miljenko PuljiÊ, producent Mostarskog proljeÊa, ravnatelj ZagrebaË-ke filharmonije.

I Ëapljinska Zaklada kralja Tomislava priredila je prigodnu izloæbu nazivaUskrsu ususret, ©ime Vulas, skulpture i crteæi. U prvi tren podsjeti me naBlanku VlaπiÊ. Visoko dignuta ljestvica. Nema uzmaka. Zalet i preskok. Ru-

190

ke k nebu. Molimo se Bogu i slavimo hrvatski stvarateljski i natjecateljski umkojemu nema premca. Hrvatski je to genij, u koji svakako spadaju i Vulasoviostvaraji. U ime Zaklade kralja Tomislava, brojnim ljubiteljima i poπtova-teljima Vulasova djela obratio se Perica JurkoviÊ, Ëlan Upravnog odbora Za-klade. Osvrnuo se na uskrsno vrijeme, te podsjetio na svjeæe rane, sramot-ne haπke presude. O umjetniku i njegovu djelu govorila je povjesniËarkaumjetnosti, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, Biserka Rauter-PlanËiÊ,koja je izloæbu i otvorila. Predstavljeno je preko trideset Vulasovih djela, ra-enih razliËitim tehnikama, od crteæa, bronci i drveta, do mozaika. OsimZaklade kralja Tomislava, koja posjeduje zavidan broj Vulasovih djela, dioizloæaka posuen je od Galerije prijateljstva Mostarsko-duvanjske biskupije,dio iz privatnih zbirki, a jedan dio vlasniπtvo je samog autora. U glazbenomdijelu programa nastupili su mjeπovita klapa Signum i tenor Mirjan Bukmiruz klavirsku pratnju Lucije Zovko. Ovo je 16. po redu izloæba u Ëapljinskojgaleriji, koja je popraÊena prepoznatljivim katalogom kvalitetna tiska. Sve seodigrava strahovito brzo. Ne slijeæu se dojmovi od izloæaba koje su joπ ak-tualne, kad eto mi novog poziva. Stjepan Skoko, izloæba Put kriæa, galerijaKlub Matice hrvatske »itluk. Nekako sam pozbio radne obveze, kao i isho-enje privole u obitelji (kaæu mi kako me nikada nema), te zajedno s prija-teljima Zdenkom JelËiÊem, Antom BrkiÊem i Milanom Paæinom put »itluka.14 postaja, 14 izloæenih skulptura, plus reljef Posljednja veËera. Profesor Sk-oko stvarno zna iznenaditi. Nakon javnosti predstavljenih soËnih plaæa, neu-morne stvarateljske ruke pripremile su nam Put kriæa u svoj svojoj goloti. Toπto je Profesor izmjeπao postaje, jasna je poruka, bez prevelikog zano-vjetanja i prenemaganja. Stani! Pogledaj! Proberi! Pronai sebe u jednoj odponuenih postaja! Ali iznenadi i njega Zdenko JelËiÊ! Iako nije bio u sinop-sisu, voditelj prof. Andrija StojiÊ ga pozdravi i predade mu mikrofon. Stvarnodobro recitira poeziju, a kako nam reËe dok smo se vozili, osim glume zap-lovio je i u knjiæevne vode. „Ne bojte se kriænog puta”, poruËuje fra IkoSkoko naslovljenim kataloπkim predgovorom koji je i proËitao. Iako je svekazao svojim radovima, okupljenima se obratio i autor. Izloæbu je otvorio Ëit-luËki æupnik fra Miro ©ego. Iz predoËenih radova zamjetna je epska dramati-ka Ëinova od prije dvije tisuÊe godina, u kojima prednjaËi prepoznatljiv pilat-ski gen, utkan i u najnoviju hrvatsku dramu, bez oznaka nadnevka trajnosti.


191

Generale, Neretva je s Tobom!I u ratu i u miru. Sve dok njene vode u hrvatsko more uviru. Diljem Neretveiznikli su naslovni natpisi. Svako mjesto ureπeno je slikama generala. No,ima i onih preko Ëijih je lica napisano ‘’izdajnik’’. Proklete πkude! Pojedinciniπta ne nauËiπe na primjeru izdajnika Jude. Dok kormilarim Neretvom niz-vodno-uzvodno s neskrivenim i meni poznatim zadovoljstvom, iπËitavammisli s usana Neretvana, s netom izniklih natpisa. Sve se slaæe u jedno -nepravda! Iako potajice, zamjetno je strahovanje pred sudbinom jednogcijelog naroda. Kako bih na tren odahnuo od nametnuta nam tmurna vre-mena, osjetilima prebirem po Neretvi. KunjajuÊi u lokalnom vlakuMetkoviÊ-PloËe, uspijevam pronaÊi razlog. PrateÊi uhodani ritual protjecan-ja vode, zamjeÊujem kako su Hrvatske vode Ëvrsto nakanile urediti Neretvu.PoËiπÊena je bujna vegetacija s obje obale Opasnice. Ostvljaju se samo rijet-ke vrbe tik uz vodu. Prizor me podsjeÊa na glasovitog hrvatskog umjetnikaFerdu KovaËeviÊa i njegove slike vrba na Savi. Nagnute nad vodu i ljuljnutevjetrom kao da se progledaju, zelenkose Ëeπljaju pred vodenim zrcalom.PoistovjeÊujem ih s Neretvanima, s glavama i oËima uprtim u dubinu sebe.Je li to oËaj ili tiho æaljenje?! Legenda prepriËava zanimljive podatke o povi-jesti æalosne vrbe. Kaæu da je æalosni izgled poprimila kad se pred njenimoËima sruπilo veliko Babilonsko carstvo, kad nestade u ruπevinama prolaz-nosti i zaborava. Jesu li vrbe tuæne zbog nepravde koju Ëovjek Ëini?!GledajuÊi vrbike uz Neretvu, ne mogu ne spomenuti njihove tuæne poglede,iz kojih suzi æar protesta. Zapleten pletenicama od vrbina granja podiæempogled k nebu. Oblaci uæurbano nosaju svoje ponjave, sad tamo - sadovamo, sve dok ne zapnu u vrhovima Æabe i utonu u beπumni mir. Ljepotukrajolika nadgleda Norinska kula, a njen pojavak u mom vidokrugu, mislimi nosi u slavnu proπlost. Nikad se Neretvani ne dadoπe pokoriti!

Na poziv dr. Ivana JuriÊa i vijest o tiskanju dviju novih knjiga, ne odoljehznatiæelji. Svratih do prijatelja i nemalo se iznenadih vienim. Uvijek samæelio zaviriti u neËiju knjiænicu, pogledati kolekciju umjetnina, ali ono πtovidjeh u supruænika Nede i Ivana JuriÊa, velika je rijetkost u Dolini. NakonsrdaËne dobrodoπlice, prvo πto vam se isprijeËi u njihovu domu, πto je nem-oguÊe zaobiÊi, jest Etnografska zbirka delte Neretve. Vrijedna baπtina hrvat-skoga naroda skupljana viπe od Ëetrdeset godina. Zbirku izloæenih ekspona-

192

ta smjeπtenih u dvije prostorije, Ëini viπe od 200 predmeta koji su nekada biliu svakidaπnjoj uporabi Neretvana. Izloπci su razvrstani po skupinama od po-ljoprivrednih alatki, kuÊnog inventara, nakita, oruæja, tradicionalnog rukot-vorstva, do raznih uporabnih predmeta. Koliko mi je poznato, ovo je i prvaetnografska zbirka ovakve vrste nastala u Dolini. Poslije razgledanja ovogneretvanskog bogatstva hrvatskog naroda, koje je objedinjeno s obje straneneprirodne granice, naoh se u vrtu. Moram priznati kako ljepπi ne vidjeh.Razno mediteransko bilje, trava i kamen, s tri strane omeeni su gustim bo-riÊima. Sve ureπeno mnogobrojnim kamenim detaljima, koje, kao da su sku-pljale ruke Nikole NjiriÊa. Svaki kamen podsjeÊa na neπto, a ponajviπe ih jenalik pticama. Doosmo i do novih izdanja. Dr. Ivan JuriÊ je cijeli svoj radnivijek proveo u prosvjeti, sve do umirovljenja. Usporedo s tim bavio se istra-æivanjem proπlosti Donjeg Poneretavlja. Plod toga istraæivanja je trideset ob-javljenih knjiga i znanstveno-struËnih radova. Najnoviji uradci ovog osobi-tog Neretvanina su 40 godina djelovanja Ogranka Matice hrvatske u Metko-viÊu i Sarajevska tragedija Sofije i Ferdinanda. Obje su knjige tiskane u vla-stitoj nakladi, a uredio ih je prof. Mato MustapiÊ. Posebnost ove druge jestdvojeziËnost - tiskana je naime uz hrvatski i na njemaËkom jeziku. U knjizi40 godina djelovanja Ogranka Matice hrvatske u MetkoviÊu, Ivan JuriÊ opi-suje dogaaje kao neposredni sudionik, jer je obnaπao funkciju predsjedni-ka Ogranka u dva mandata, od 20. lipnja 1970. do 14. prosinca 1971. i od18. veljaËe 1990. do 8. lipnja 1991. Ovo je druga autorova knjiga o istoj temi,doduπe u proπirenom i popunjenom izdanju.

Meu knjigama koje mi dr. JuriÊ darova na polasku nae se i Kazaliπni æivotu MetkoviÊu 1875. - 2008. Bogat kazaliπni æivot u ovome gradu nije iznevje-rio MetkovËane ni ovih vazmenih dana. Glumci amateri iz æupe sv. Ilije izve-li su Muku Gospodina Naπega Isusa Krista, pasionsku igru u tri Ëina, u kaza-liπnoj dvorani GKS-a. Voeni fra Paviπom Norcem, tridesetak mladih pri-premalo se nekoliko mjeseci, a kolika je zaintersiranost metkovaËke publi-ke, govori Ëinjenica da se predstava igrala tri dana.

I u PloËama je odræan prigodni korizmeni koncert naziva Smiluj se meni oBoæe. U prepunoj Crkvi Kraljice neba i zemlje, PloËane je oduπevio GradskipuhaËki orkestar “Ljudevit BaËiÊ” iz Vrgorca, sa solistima Almom KarmeliÊ(sopran) i Stefanom Kokoπkovim (tenor), uz ravnanje maestra Ljubomira

193

MarkotiÊa. Niπta manji dojam nije ostavila ni æenska vokalna skupina Kolaj-na iz Vrgorca. I tako u Dolini protjeËe vrijeme. Poslije EUropskih πamarËina,dobro doe malo radosti. No, ne treba oËajavati, Uskrs je i nama donionadu.


194

Likovni, glazbeni i knjiæevni prinosiNajstarija krπÊanska poboænost jest procesija Kriænoga puta. Nakon IsusovauskrsnuÊa, prvi su krπÊani odmah poËeli dolaziti na mjesto Isusove muke,πtujuÊi ga i proæivljavajuÊi sve ono πto je podnio radi nas. Sve korizmene pa-sije, od Getsemanija do Kalvarije, umjetnici su, svatko na svoj naËin, pokuπ-ali pribliæiti vjerniËkom puku. NajËeπÊi oblik umjetniËkog izraæavanja Kriæn-oga puta, tj. Isusova hoda od Pilatova pranja ruku do umiranja na kriæu, svo-di se na 14 postaja raenih u razliËitim tehnikama. Tek su se krajem 17. stol-jeÊa crkve poËele ukraπavati postajama Kriænoga puta. To nije prestalo dodanaπnjeg dana, nego je naprotiv sve ljepπe i velebnije. U hrvatskom narod-nom biÊu Kriæni put ima posebnu vaænost, jer se njegov povijesni hod Ëestousporeuje s Isusovim hodom do brda Kalvarije. I zato, nije nam svejednojesu li crkve opremljene reprodukcijama Kriænoga puta nekoga nama nepo-znatog autora, ili su ukraπene suvremenim likovnim djelima, nastalim izruku hrvatskih umjetnika. Ako su se sveÊenici pobrinuli i pribavili postaje st-vorene nadarenoπÊu hrvatske likovne darovitosti, onda smo ponosniji i gor-diji, makar katkad i ne razumijemo naËine i tehnike rada pojedinih autora.

Æupljani crkve sv. Mateja na Rudniku u Mostaru, zasigurno mogu biti pono-sni, jer je poËetkom ove korizme æupnik don Ivan PeriÊ pribavio svih 14postaja Kriænoga puta, rad ak. sl. Ante Mamuπe. Mnoge su crkve bile ukra-πene umjetninama koje su u Domovinskom ratu okupirali i opljaËkali naπiistoËni susjedi, a takav je primjer crkva sv. Jeronima u Slanom. U toj crkvistajala je slika Uznesenja Blaæene Djevice Marije, koja je nestala za vrijemeokupacije Slanoga i do danas nije pronaena, iako se nalazi na popisuveoma vrijednih umjetnina za kojima se traga. Autor izvornika je nepoznat,ali se zna da djelo potjeËe iz 16. stoljeÊa. Toliko o obiËajima ratovanja naπihistoËnih susjeda, koje Europa i te kako odobrava. No, i unatoË bezobzirnimpljaËkama i ruπenjima crkvena zdanja zacjeljuju svoje rane, zahvaljujuÊi isveÊenicima i dobrotvorima. Arhitektica Nina BuhiÊ darovala je repliku istoi-mene ukradene slike, autora ak. sl. Mladena IveπiÊa, profesora na Likovnojakademiji u ©irokom Brijegu. Kriæni put istog autora, dar je arhitekta StipePaπaliÊa, takoer iz Dubrovnika. Dobrim ljudima na lijepim darovima, u ovokorizmeno vrijeme, zahvalio je gvardijan fra Ljudevit Lasta, Ëijim posred-stvom su i pristigli darovi crkvi. Da uskrsno vrijeme nije obiljeæeno samo sli-

195

kama Kriænoga puta, progona, osuda, zatvaranja, biËevanja, nego i pje-smom i radoπÊu zbog UzaπaπÊa, pokazaπe nam glazbeni umjetnici na mno-gim organiziranim uskrsnim koncertima. O nekima sam veÊ pisao, a vrijedizabiljeæiti i onaj mostarski, koji su priredili udruga Note, Hrvatsko kulturnodruπtvo “Napredak” - Glavna podruænica Mostar i Simfonijski orkestar Mo-star. Uz pratnju simfonijskog orkestra, a pod ravnanjem maestra DamiraBunoze, koji je i na ovom koncertu joπ jednom pokazao umijeÊe i ljepotudirigiranja, nastupili su solisti Katarina KikiÊ (sopran), Mario Zovko (bas) iKarlo MiliÊeviÊ (tenor). Troje mladih umjetnika izvelo je tradicionalneuskrsne pjesme koje su aranæmanima Damira Bunoze, te skladatelja i diri-genta Anelka Igreca, poprimile novi oblik, ali i nekoliko drugih, prigodnihsakralnih skladba. Na samom kraju ovoga uskrsnog koncerta svi su izvo-aËi, ali i posjetitelji, zapjevali Kraljice neba, raduj se. Neponovljiv osjeÊaj!

Ovaj Uskrsni koncert dokaz je kako uz odliËne domaÊe glazbene snage,dobru organizaciju i sa skromnim sredstvima Mostar moæe imati prvoklasnekulturne dogaaje, πto je Hrvatima u Dolini potrebito za oËuvanje samobit-nosti, pred najezdom raznih primitivizama, poput biblijskih skakavaca. Nijeovdje sve baπ tako pusto, kako ja znam Ëesto lamentirati, pa onda poseæemza imenima zasluænika koji spaπavaju moje zabiljeπke. No, ne mogu zaobiÊiimena koja svakako zasluæuju biti spomenuta. Jedno od takvih je ime prof.dr. Antuna LuËiÊa. Profesor, knjiæevnik, kritiËar, knjiæevni istraæivaË, radilica,matica, prijateljska ruka... Osim πto koristim svaku prigodu zahvaliti mu napotpori, ovaj put Ëestitao bih mu na najnovijem ostvaraju, troknjiæju za edi-ciju Hrvatska knjiæevnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. E pa, spome-nuta edicija odnedavno je bogatija za tri opseæne i vrijedne knjige izabranihdjela poznatog hrvatskog knjiæevnika iz BiH, Vitomira LukiÊa (Herceg Novi,1929. - Sarajevo, 1991.). Tri nove knjige naslovljene Romani, Pripovijetke inovele i Pjesme, druge proze, svaka na viπe stotina stranica, donose najboljaLukiÊeva samostalno tiskana djela, ali i neka dosad nepoznata, kao npr. skicaza roman Djetinjstvo u Donjem Vakufu i Putopisi iz Indije. Antun LuËiÊ, jedanje od ponajboljih poznavatelja LukiÊeva djela, πto je javnosti poznato iz veÊobjavljene knjige knjiæevno-znanstvenih rasprava Veze ljudi, æivotinja i stva-ri. Osobno mislim kako je ovaj pripovjedaË, romanopisac, pjesnik, esejist,knjiæevni i likovni kritiËar, filozof, estetiËar, scenarist, prevoditelj, istaknutikulturni radnik, televizijski autor, intelektualac, politiËar... bio nepravedno

196

zapostavljen. ZahvaljujuÊi Antunu LuËiÊu, a odnosi se na lik i djelo VitomiraLukiÊa, crno-bijelo danas je u boji.


197

Kraljici mira u pohodePamtim jednu zgodu, iz vremena moga sarajevskoga πkolovanja. Bilo nas jeiz svih krajeva, a kako bismo se bolje upoznali, vikendom smo iπli jedni udrugih. Jednog takvoga subotnjeg jutra, kad doe red na posjet mom selu,jedan πkolski kolega iz BradiÊa (selo izmeu Maglaja i ZavidoviÊa) i jaukrcaπmo se u autobus na liniji »apljina - Hutovo. Dok smo se uspinjali uzMlinsko brdo, Ëvrsto se dræeÊi za rukohvat, sav zajapuren od straha kolegame zapita: „Ljubo, hoÊemo li ovo na nebo?” Tako to doæivi putnik koji seprvi put uspinje na Hraπnjansku visoravan. Ali kad se uspne i izdigne ponadHutova blata, vrijedi se osvrnuti iza sebe. Pogled puca na plodne Dubrave ijoπ rodniju neretvansku prodolinu. No, iduÊi joπ nekoliko kilometara napri-jed, kroz zamrπena i jedino asfaltnim putem prohodna brda, ukazuje sesvetiπte Kraljice Mira u svoj svojoj kamenoj ljepoti. Ono πto je opsjedalomoje djeËaËke misli dok bih s don Bariπom »arapinom svraÊao kod donStjepana BatinoviÊa, ponajprije bijaπe ustakljen kip sv. Jure. (kip sv. Jure darje Njavra i MaslaÊa, ameriËkih Hraπnjana 1910.) GledajuÊi ga u naravnojveliËini kako s propetoga konja kopljem ubija zmaja, sotonu, zanio bih se idivio sve do don Bariπina poziva. „PolijeÊemo”, uzviknuo bi naπ hutovskisveÊenik verglajuÊi poljskog fiÊu. Drugo Ëega se sjeÊam jest slika Gospinauznesenja, takoer u naravnoj veliËini, umjetniËki rad iz 18. stoljeÊa, vene-cijanska πkola. Nejasno je kako je dospjela u Hrasno, ali je jasnije kako je turado ostala. To su dvije stvari koje mi nismo imali u hutovskoj crkvi, i kojesu u mojoj svijesti izazivale poπtovanje i divljenje.

Od tada do danas hraπanjska se crkva ne moæe prepoznati. Na Gradini,brdaπcu koje se uzdiæe pedesetak metara iznad crkve, zajedno sa æupljani-ma don Stjepan je utemeljio kip Kraljice Mira. Izradio ga je ak. kipar AnteStarËeviÊ iz Zagreba. Blagoslovljen je 8. svibnja 1977., i od tada svake godi-ne drugu nedjelju u mjesecu svibnju narod pohodi Gospino svetiπte KraljiceMira u Hrasnu. NajveÊe je to proπteniπte Trebinjske biskupije. Od utemelji-telja svetiπta, nezaboravljenog Dume don Stjepana BatinoviÊa, a potom i nje-govih vrijednih nasljednika, sve do danaπnjeg æupnika don Nedjeljka Kreπi-Êa, ovdje se neprestano radi, gradi, izgrauje, πiri i dopunjuje. Broj hodo-Ëasnika svake godine je sve veÊi i veÊi. To naravno zahtijeva i dobru orga-nizaciju, koja je i ove godine bila besprijekorna. HodoËasnici su pristizali iz

198

svih krajeva, bliæih i daljih, neki organizirano autobusima, neki osobnimvozilima, a bilo ih je koji su na zavjet doπli pjeπice. Misno je slavlje predvo-dio mons. Ratko PeriÊ, koji je zajedno s mnogobrojnim sveÊenicima pre-dvodio i procesiju Kraljici Mira na Gradinu. Bilo je veliËanstveno. U svojojpropovijedi, biskup Ratko je na samo sebi svojstven naËin govorio o DuhuSvetomu, usporeujuÊi nevidljive prirodne sile s nevidljivim, a ipaknazoËnim. Misno slavlje popratio je Mjeπoviti zbor æupe sv. Franje iz »aplji-ne. Kao i svake godine, u poslijepodnevnim satima, nastupili su razni zbo-rovi, klape, KUD-a... Orila se ganga i beÊarac, balala lindæa, trojao trojanac.Vratismo se na trenutak u minula vremena ispunjena radoπÊu æivota.

Iskoristih priliku te pogledah popratne objekte u svetiπtu. Knjiænica jeopremljena s viπe tisuÊa knjiga, a glavnina je ostavπtina don Stjepana.ZnaËajno mjesto pripada djelima nakladniËke djelatnosti pok. Dume, koji jezajedno sa zbornicima Dumo i njegov narod (28), objavio pedesetak naslo-va. PrateÊa am-bulanta je zaposjednuta deæurnim lijeËniËkim osobljem samoza vrijeme hodoËaπÊa. Uz onu hutovsku, i ovdje je smjeπtena jedinstvenaZaviËajna kuÊa u kojoj se nalaze razliËiti predmeti, koji su sluæili naπemnarodu u svakidaπnjem æivotu i radu, a danas su uglavnom nestali iz upora-be. Tu se bude sjeÊanja, naviru uspomene jednog izgubljenog i nikad ne-preæaljenog vremena. »ak dvije galerije krase Gospino svetiπte, Kulturno-sakralna galerija Kraljice Mira i Galerija opÊih i povijesnih slika. Nemalo seiznenadih kad ugledah slike poznatih i priznatih hrvatskih umjetnika,BlaæanoviÊa, ArtukoviÊa, Doleneca, GeneraliÊa, IvanËiÊa, Jordana, Kesera,Kuliπa, Kulmera, Labaπa, Mucka, Rabuzina, Richtera, ©uteja, ©iπka, Veæe,Koydla, LackoviÊa... Ispod brda Gradine, a nasuprot nabrojenim prateÊimobjektima, te u smjeru zapad-istok, kroz Ëetrnaest postaja penje se Kriæniput. Projektirao ga je 1978. Robert Kvasina, a odljeve u bronci izradio je ak.kipar Duπan StanojeviÊ. NemoguÊe je ne zamijetiti i Spomenik svim ærtvamaiz hrvatskoga naroda, koji je podignut i sveËano otkriven 4. kolovoza 1991.Djelo je to ak. kipara Nikole VuËkoviÊa iz MetkoviÊa.

Prepun dojmova, skidam kapu don Stjepanu BatinoviÊu i svim njegovimnasljednicima na zalaganju i povezanosti proπlosti i sadaπnjosti te brizi zabuduÊnost hrvatskoga naroda ovoga kraja. Nekada se iz ovih krajevahodoËastilo u sve krajeve svijeta, a sad se iz svih krajeva hodoËasti u Hrasno.

199

Na vrelo mira! Na blagoslov vozaËa i vozila! Na zagovor Kraljici Mira! Nek’nas nikakvo zlo viπe ne dira!


200

Proljetno kulturno izobilje OÊutili su kulturnjaci ljeto. Navalili k’o na solilo. Ispucati svoje, pa naodmor. Ispruæiti tijelo suncu na prebir. A πto Êe autor za suπnih dana bilje-æiti o kulturi, koga briga. Nema mi druge nego sve prikupljati pa razgodi-ti. U Grudama su predstavljene tri knjige Radice Leko iz Posuπja, Momeleptiru, Igrarije i Plameni. Organizator je Matica hrvatska ogranak Grude,a u sklopu manifestacije Uskrs s Maticom. Knjige su predstavili BrankoLeko i prof. Vlatko MiπetiÊ, predsjednik ogranka MH Posuπje. Doznajemkako su u pripremi dvije nove knjige vrijedne posuπke knjiæevnice. Samonaprijed kolegice Radice! Ovih svibanjskih, kiπom i oblacima iπaranihdana, dogodi se i jedno neobiËno pjesniËko predstavljanje. Zbirka pjesa-ma Ljubavni red voænje predstavljena je pred mnogobrojnom publikom,proπaranom kao i vrijeme, u privatnoj rezidenciji Tome ©imoviÊa, dvorimau Gabeli. Govor o njegovoj ljubavnoj poeziji dopade mene. Na slavljeni-kovo inzistiranje jednu svoju pjesmu proËitao je i pjesnik Mario KneæeviÊ.

Jedno osobito fotografsko svjedoËenje izloæeno je u prostorijama Franje-vaËke galerije u ©irokom Brijegu, fotografa, humanista, novinara, Edwar-da Serotte, nazvano Ratne fotografije, Sarajevo 1991. - 1995. Izloæba je otv-orena kao jedna u nizu dugogodiπnje prijateljske suradnje izmeu Franje-vaËkog muzeja/galerije ©iroki Brijeg i Galerije “Novi Hram” Sarajevo, kojadjeluje u sastavu æidovskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog druπtvaLa Benevolencija iz Sarajeva. Nakon viπe od 40 gradova i jedanaest dræa-va, dio fotografija iz bogatog Serottina opusa izloæen je i u ©irokom Brije-gu. Sve izloæbene fotografije su umjetniËko-dokumentarnog karaktera, tesvjedoËe o sarajevskom prijeratnom, ratnom i poslijeratnom vremenu. „Æi-dovi su mali narod koji je zahvaljujuÊi upravo svojoj unutarnjoj snazipostao neuniπtiv. To je narod koji gaji vjeËnu nadu i mi takoer trebamoslijediti taj primjer te ostati zbilja trijezni i πirom otvorenih oËiju. UËimo odnjih, prihvaÊajmo ono πto oni znaju, zatim sve to usmjerimo prema dob-rim nakanama”, istaknuo je fra Vendelin KaraËiÊ na otvorenju. I u Mostaruje otvorena jedna velika izloæba. RijeË je o djelima glasovitog madæarsko-francuskog umjetnika Victora Vasarelya (PeËuh 1906. - Pariz 1997.) koja suizloæena u Galeriji kraljice Katarine KosaËe, a u programu MostarskogproljeÊa, nekadaπnjih Dana Matice hrvatske zvanih Uskrs s Maticom.

201

Izloæba je organizirana zahvaljujuÊi Tiboru Csepeiju (jedan od najveÊihkolekcionara djela Victora Vasarelya), veleposlanstvima Madæarske iFrancuske u BiH, te Francuskom institutu u BiH. Na izloæbi je zastupljenoËak 110 djela. Otvorio ju je veleposlanik Madæarske u BiH László Tóth, kojije u govoru naznaËio: „Kad sam prvi put bio u Mostaru, stvari nisu ovakoizgledale. Bio sam ovdje 1995., 1997. i 2001., ali ovo je danas jedna sasvimdruga slika i velika mi je Ëast otvoriti ovdje ovu izloæbu.”

Iz ove potonje, nove slike sve ËeπÊe ispadaju Hrvati. Dokaz tomu je poli-tiËko nadglasavanje na svim dræavnim razinama. Meni je osobno zani-mljiva manifestacija nazvana Mostarsko knjiæevno proljeÊe koje se dogodina novopeËenom Mostarskom proljeÊu. Pa nek’ bude zabiljeæeno. Namaloj sceni HNK u Mostaru upriliËena je meunarodna pjesniËka veËerkoju je organizirala Matica hrvatska Mostar u suradnji sa Sarajevskim dani-ma poezije. Nastupili su pjesnici iz SAD-a, Sudana, Austrije, Rumunjske,Malte, ©vicarske, Rusije, Armenije, Srbije, Slovenije, Turske, Hrvatske iBosne i Hercegovine. Zemlju domaÊina zastupali su Ahmed BuriÊ i AlmirZalihiÊ, te Ëlanovi takoer novopeËenoga Knjiæevnog kluba Mostar AdnanÆetica i Anes OruËeviÊ. A Hrvati iz BiH!? Nikoga iz Druπtva hrvatskih knji-æevnika Herceg-Bosne! Nek’ je na Ëast Matici hrvatskoj Mostar. Pitam sesamo, ima li blagoslov iz srediπnjice za svoj beshrvatorad!


202

PolitiËkoj πutnji usprkos - knjiæevne i likovne javke

Koliko lica ima politika?! Sad se na sva usta hvali ono πto se nekad kudilo.Pa ti budi pametan! Kao da smo svi ludi! Kao da smo pali s Marsa, a ne sepokisli mrznuli po Ëukama za slobodu svoga naroda. Razgovaram s prijatel-jima koji su branili i obranili hrvatske prostore. Zgranuti su! Ne mogu vjero-vati da hrvatski politiËki genij nasjeda na perfidne stupice zapete od Sarajevado Banje Luke. Kao da su slijepi! Ili je u pitanju neπto drugo?! Ovih dana, doksu svi iz hrvatskog politiËkog miljea zabavljeni sobom, o biti ili ne biti, a sje-verne zlice trasiraju svoje unitarne putove k jedinom cilju - hrvatskim mor-skim valovima, istodobno na sudu BiH vodi se postupak, tj. razotkriva sebugojanska muslimanska skupina koja je odgovorna za premlaÊivanja iubojstva hrvatskih zatvorenika u objektima u Bugojnu. Iako se otkrivajunepoznati detalji o ubojstvima, kao i tajne masovne grobnice gdje su spalji-vana tijela ubijenih Hrvata (i to triput, πto Ëujem prvi put u æivotu) , sve seodvija tiho i bez pompe! Hrvatski politiËari podmuklo πute. Ne oglaπavajuse. Pa i kad se na meti nae spomenik hrvatskim braniteljima u Bugojnu(treÊi put u samo nekoliko mjeseci), opet niπta. Ni glasa! Neπto mislim, pagotovo da se nemaju gdje oglasiti. Na unitarnu dalekovidnicu idu samo kadih pozovu unitaristi. A ovi pomno biraju koga Êe pozvati, tko bolje pod svo-jim jamu kopa. Svoje nemamo na kojoj bi se jadali. A komu se i jadati?!Valentinu Inzku! Nakon sustavnog omalovaæavanja i poniæavanja hrvatskognaroda u BiH, sad upozorava na nuænost otvaranja hrvatskog pitanja u BiH.Kao da smo na tomboli. Najavljuje kako Êe uzeti stvari u svoje ruke, odno-sno kako Êe zadovoljenje ‘’nekih’’ æelja Hrvata biti njegov prioritet. Æivi bilipa vidjeli, osobno ne vjerujem!

I uza svu gorËinu koju prosuh u proπlom broju Hrvatskog slova na Maticuhrvatsku Mostar, povodom sramotnog odræavanja manifestacije Mostarskoknjiæevno proljeÊe, ne mogu ne spomenuti predstavljanje nove knjige SlaveAntina Bage, Dobar tek Bosno i Hercegovino. UpriliËeno je u restoranuSrednje turistiËko-ugostiteljske πkole u Mostaru, Didaktik. Jedinstvenu knjiguo kulturi hrane i piÊa, usudio bih se ustvrditi i jedinu takve vrste tiskanu u BiH,predstavili su prof. Marica BukviÊ, prof. Perkan Pervan i knjiæevnik DraganMarijanoviÊ. Slavo Antin Bago nas ne prestaje iznenaivati svojom sposo-

203

bnoπÊu, kako knjiæevnom - tako i profesionalnom. ©to li nam tek priprema ubuduÊnosti?! Bilo πto bilo, u jedno sam siguran, na pravom je putu. Taj ne skr-eÊe! Sve Ëestitke profesoru i kolegi knjiæevniku!

I u FranjevaËkoj galeriji ©iroki Brijeg nema stanke. Otvorena je samostalnaizloæba ak. slikarice Marijane Paæin-IveπiÊ. Slikarica se predstavila s 15 izlo-æaka na izloæbi naziva Tragovi, materija - duh - univerzum. RijeË je o jubilar-noj, desetoj samostalnoj izloæbi mlade slikarice, koja je do sada sudjelovalana viπe od 70 skupnih. Izradila je secco-fresku u bolnici na Bijelom brijeguu Mostaru, te oltarsku sliku u SlipËiÊima. Zanimljivost ove izloæbe njezinaje posveta. Slikarica je posvetila pokojnom profesoru dr. sc. Peri Marijano-viÊu, koji ju je „uvijek bodrio u njenim nastojanjima”. InaËe, kada bacitepogled na ove apstraktne uratke, prva asocijacija su nebeska tijela, mak-rokozmos, planetarij kakav je inaËe nevidljiv ljudskom oku. Dojmljiv je jakkolorit, a sklad boja je doveden do savrπenog presijavanja jedne u drugu.ZaËudni su i materijali koje slikarica upotrebljava koristeÊi se uglavnomkombiniranom tehnikom. Tu su konci, Ëavli, lak, ulje, fluorescentne bojei rastopljeni katran. O njenom slikarstvu govorili su povjesniËarka umjet-nosti Danijela UcoviÊ i fra Vendelin KaraËiÊ. Nepristojno bi bilo ne spome-nuti i Marijanina supruga mr. sl. Ars sacra, Mladena IveπiÊa koji radi naALU ©iroki Brijeg kao asistent, a ovih dana mu je otvorena izloæba uMuzeju Slavonije u Osijeku zvuËna naziva Duh u nebu i zemlji. »etrnaestaje to samostalna izloæba ovog darovitog umjetnika, roenog u Galovcu(Novi ©eher), a stalno nastanjenog u ©irokom Brijegu; postavljena je uokviru Tjedna krπÊanske kulture koji je u svibnju organiziran u Osijeku,Vinkovcima i Slavonskom Brodu. Mladen IveπiÊ je do sada izradio viπe oddvadeset javnih djela, a o nekima sam veÊ pisao.

Pisao sam i o novoj knjizi fra Miljenka StojiÊa, Mirkove priËe koja je zajed-no s knjigom Spomenik izdaji, Joπka »elana predstavljena u dvorani Kul-turno-informativnog centra u »itluku, a u okviru obiljeæavanja Dana op-Êine »itluk. O knjigama su govorili prof. Andrija StojiÊ, predsjednik ogran-ka Matice hrvatske »itluk i prof. Kreπimir ©ego. U Galeriji kluba MH, tak-oer u »itluku, upriliËeno je otvorenje izloæbe skulptura ak. kipara IlijeSkoËibuπiÊa iz Tomislavgrada. Izloæbu je otvorio generalni konzul Repu-blike Hrvatske u Mostaru, Velimir Pleπa. O izloæenim skulpturama govorioje fra Vendelin KaraËiÊ, voditelj Akademije likovnih umjetnosti u ©irokom

204

Brijegu. Ovim samo najavljujem joπ jednoga mladca πirokobrijeπke akade-mije o kojem Êe se joπ mnogo Ëuti i puno toga vidjeti.


205

Matematik i zvjezdar na oËinskoj grudi

Hrvatski znanstvenici se raaju, umuju i umiru oslavljeni, a Hrvatska nimakac. Uvijek nekomu podloæna. Istinita Ëinjenica je sa slobodom se nositine zna. Kad pogledam popis hrvatskih uËenjaka svjetskoga glasa, misao oHrvatskoj kao velesili znanja, sve druge u tren nadglasa. Morali bismo ih semakar dostojno prisjeÊati, o njima njegovati znanje, odavati im poËastikakve zasluæuju, jer kao πto vidimo, mnogi su pripravni kititi se tuim per-jem. Hrvatski narod opÊine Ravno dostojno se prisjetio jednoga svoga veli-kana. RijeË je o Rueru Josipu BoπkoviÊu, Ëiji se otac Nikola BoπkoviÊ izOrahova Dola (opÊina Ravno) preselio u Dubrovnik, kao uspjeπan trgovac.Bijaπe oæenjen s Pavlom Beterovom, kÊerkom Mare i Bartola Betere, imuÊnatrgovca i pjesnika. Ruer Josip rodio se u Dubrovniku 18. svibnja 1711. ©ko-lu je pohaao u Dubrovniku do svoje 14. godine, a 1725. roditelji ga poslaπeu Rim isusovcima, kod kojih bijaπe na πkolama i njegov brat Bartol. Kolikoje napredovao u uËenju, govori nam Ëinjenica da za kratko vrijeme natkriliu znanju sve rimske zemljomjere i matematike. Njegova slava naraste donesluÊenih visina. Glas se pronese o darovitom Hrvatu, te mu povjeriπe naj-zahtjevnije radove, kao πto je i veoma teπko popravljanje kupole sv. Petra uVatikanu, koja se bjeπe znatno nagnula, prijeteÊi uruπavanjem. Sv. Otacimpresioniran Hrvatom s golemim znanjem, naloæi mu geometrijski izmjeri-ti papinsku dræavu, te promjeriti meridijan izmeu Rima i Riminija. „Neukiseljaci nezdrave rimske Campagne, kad vidjevahu nepoznata uËenjaka sadu dolini, sad na najviπem brdu, sad opet medju moËvarami ili nad zvonici ivisokim zidinami i stienami, dræahu ga za vilenjaka. Viπe puta spremahu se,da Êe ga ubiti, i on im jedva uteËe”, zapisa u æivotopisu Ruerovu, Ivan Ku-kuljeviÊ Sakcinski.

Da, to je Ruer Josip BoπkoviÊ, kojemu Ravnjaci odaπe poËast obiljeæavajuÊi300. godiπnjicu njegova roenja. Program je zapoËet u Orahovu Dolu, gdjeje najprije otkrivena spomen-ploËa na kuÊi u kojoj se rodio i æivio NikolaBoπkoviÊ, Ruerov otac. PloËu je otkrio najstariji æitelj Orahova Dola i poto-mak obitelji BoπkoviÊ, Mato KristiÊ. Nakon tog sveËanog Ëina, pristupilo seotkrivenju Ruerova poprsja na trgu u samom srediπtu sela, a trg je poniovelikanovo ime. Nakon Orahova Dola, sve se slilo u Ravno. Ispred opÊin-

206

ske zgrade otkrivena je skulptura Ruera Josipa BoπkoviÊa odlivena u bron-cu. Ruer sjedi i u rukama dræi sjajnu kuglu. Sva nabrojena djela izradio jeak. kipar Ilija SkoËibuπiÊ iz Tomislavgrada. Pozdravne govore okupljenimaizrekli su Dragan VukiÊ, saborski zastupnik, u ime Sabora i Vlade RH,Andrija ©imunoviÊ, naËelnik opÊine Ravno, dr. don Ivica PuljiÊ, povjesniËari æupnik u Neumu, akademik Ivica MartinoviÊ, najveÊi poznavatelj lika idjela R. J. BoπkoviÊa, prof. dr. Krunoslav Pisk, dugogodiπnji ravnatelj institu-ta “Ruer BoπkoviÊ” u Zagrebu, dr. Mateo MilkoviÊ, rektor DubrovaËkogsveuËiliπta, te Nikola DobroslaviÊ, æupan DubrovaËko-neretvanske æupani-je. U kulturno-zabavnom dijelu programa sudjelovali su klapa “Atlantik” izDubrovnika i KUD “Lino” iz Neuma. ©to joπ kazati o ovoj hvalevrijednojobljetnici, osim da se i sam zauvijek vezah s plemenitim rodom BoπkoviÊa.

Iz Ravnog, kroz zaraslo Popovo put me vodi u Mostar. Tamo Êu nazoËitiredovitoj izbornoj Skupπtini DHK HB. Prosudbeno povjerenstvo za dodjelu©imiÊeve nagrade u sastavu prof. dr. ©imun Musa, Josip MiliÊ i prof. Kreπi-mir ©ego, jednoglasno je donijelo odluku da se ove godine nagrada A. B.©imiÊ dodijeli akademiku Anti StamaÊu za knjigu Sabrane pjesme. »estita-mo! Za predsjednicu Druπtva ponovno je izabrana prof. Marina Kljajo-RadiÊ,a dva nova dopredsjednika su Fabijan LovriÊ i Anto Zirdum. Sve lijepo i kr-asno. No, ima i jedna novina. Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg-Bosnenije viπe druπtvo samo HRVATSKIH knjiæevnika. Dan prije Skupπtine prim-ljen je u druπtvo Sabahudin HadæialiÊ, koji niti piπe hrvatskim jezikom, nitise izjaπnjava kao hrvatski knjiæevnik. ZnajuÊi kako svi Ëlanovi imaju ista pra-va, valja oËekivati u iduÊem razdoblju da novopeËeni Ëlan zauzme neku ododgovornih funkcija u Druπtvu, naravno dok se bura malo slegne. Kojabura? Pa nije je ni bilo! »etiri petine skupπtinara digli su ruke za novogaËlana! “Moja je savjest Ëista”, tjeπim sebe æureÊi u »apljinu na predstavljanjeknjiga Ante MatiÊa i Tomislava Grge AntiËiÊa. Dopade me govoriti o ovimvrijednim djelima. Danas Hrvati imaju sliku o sebi uglavnom nametnutu odraznih duπebriænika, te nas velika veÊina ne zna ni πto znaËi ime Hrvat, a napitanje otkud potjeËe taj naziv, veÊina bi nas samo slegnula ramenima. Ka-mena knjiga Ante MatiÊa svjedoËi o prastarim hrvatskim korijenima. Pjesmeispisane u toj knjizi su jeziËne korjenike hrvatskog bitka. Hrvatskom se naro-du stoljeÊima oduzima proπlost, kako bi mu mogli oduzeti i buduÊnost. Isami smo svjedoci uniπtavanja æivih ostataka hrvatske autohtone kulture,

207

kako u Domovinskom ratu, tako i vremenu komunizma, kada se nije smjeloizustiti hrvatsko ime, πto zorno svjedoËi knjiga Tomislava Grge AntiËiÊa,Kardinal frontova Alojzije Stepinac.


208

Svitac me mramorjem Pripreme su trajale dugo, zamalo godinu dana. DoËeka nas ureena Radi-mlja. Sva razbuena. Trava pokoπena. Osvijetljeni mramori bjelasaju sekao zvijezde na nebu, a veliki kriæ izmeu njih podsjeÊa me na Mjesecme zvijeæem. Sve je budno, spremno. KozmiËka zemnost. »aroliju stva-raju radimski nadzemnici. Svi se uskobeËili, uskopiπtili, naÊulili, uzigralakola na njihovim bokovima, konji u propnju povilenili, podignute rukeblagoslivljaju dobrodoπlicom, mramori su otvorili srce. O tome je Ëestopisao pok. prof. Pero MarijanoviÊ, kojemu je posveÊena zavrπna veËer Da-na Matice hrvatske Stolac, nazvanih StolaËko kulturno proljeÊe. Posljednjidan mjeseca svibnja nalikuje poodmaklim ljetnim veËerima. Muπice, ko-marci i svitci, privuËeni rasvjetom, s Vidova polja juriπaju na posjetiteljekoji su se smjestili polukruæno oko mramora. Vojska insekata, zateËenabrojem posjetitelja biva razbijena. NeodluËno se vrzmajuÊi od jednoga dodrugoga lica, zastaju zaujeni, te na kraju zavrπavaju ispod visokih svjetalareflektora.

Program je zapoËeo, a kako drugo nego Lijepom naπom u izvedbi a capel-la Zdenke SoËe-VladiÊ. Potom je voditeljica, pjesnikinja Tina Laco, poz-dravivπi sve nazoËne najavila Mladena BoπkoviÊa, predsjednika Maticehrvatske Stolac, koji se obratio okupljenoj obitelji, kolegama i prijateljimapok. Pere MarijanoviÊa. A onda SreÊko i don Bernard, dva MarijanoviÊevabratiÊa. Prvi pozdravi striku stihom, a drugi proslovi svojim sveÊeniËkimposlanjem o obiteljskom velikanu. Dojmljiv bi i govor dr. Ive »olaka, pro-rektora SveuËiliπta u Mostaru, koji u naslovljenom govoru Dobra kava, naj-bolje opisa odnos danaπnjeg Ëovjeka s izazovima (ne)vremena. Zdenkaponovno izmami pljesak skladbom Krist na æalu. Prof. Æeljko Raguæ, noviglavni i odgovorni urednik zbornika StolaËko kulturno proljeÊe, koji setiska veÊ devetu godinu zaredom, predstavio je Zbornik za 2011., koji je ucijelosti posveÊen prof. MarijanoviÊu. Nakon izdaπnog urednikova pred-stavljanja uslijedila je projekcija dokumentarnog filma o Profesoru koji jepripremila takoer Matica hrvatska Stolac. Zdenka je, izvodeÊi skladbuMilost, joπ jednom pokazala svoje pjevaËko umijeÊe. Ak. kipar prof AnteBrkiÊ, predsjednik Matice hrvatske »apljina, upoznao je nazoËne s postav-ljenom izloæbom portreta prof. Pere, te je govorio o tehnikama u kojima

209

su raeni. Samu izloæbu otvorio je naËelnik opÊine Stolac, Stjepan Boπk-oviÊ. Mladen BoπkoviÊ je u ime Matice hrvatske Stolac darivao dva portre-ta prof. Pere MarijanoviÊa. Prvi, rad mag. sl. Trpimira GrgiÊa, uruËio jesupruzi pok. prof. MarijanoviÊa., a drugi, rad ak. sl. Ernesta Markote, dodi-jeljen je Graevinskom fakultetu u Mostaru, a preuzeo ga je dr. MladenGlibiÊ. Osim navedene dvojice, umjetnici koji su izradili portrete prof.MarijanoviÊa su: Anelko MatiÊ, Ante BrkiÊ, Stjepan Skoko, Viπeslav LuËiÊ,Miπela Boras, Dalibor Pehar, Ante LjubiËiÊ, Ivan Kriæanac, Jelena –ur-koviÊ, Goran MilinkoviÊ, Stjepan ©imiÊ i Miπel StojanoviÊ (Ëiji se rad naπaona naslovnici Zbornika). Ukupno 14 umjetnika, izradili su dvadeset i Ëeti-ri portreta. Umjetnine ostaju u trajnom vlasniπtvu Matice hrvatske Stolac. Iovom prigodom zahvaliti je hrvatskim umjetnicima koji su nesebiËno pot-pomogli prvu obljetnicu smrti glavnog i odgovornog urednika godiπnjakaMatice hrvatske Stolac, koji nas je svojim radom i zalaganjem zauvijekzaduæio stvarajuÊi godiπnjak koji je ispunio duboku prazninu u duho-vnome prostoru hrvatskoga naroda Donje Hercegovine. Na Matici hrv-atskoj Stolac, kao i na novom uredniku Æeljku Raguæu, odgovornost jenastavka zacrtanog smjera, a to je otvorenost, komunikativnost, prohod-nost, jasnost i preglednost. Sve su to odlike zbornika StolaËko kulturnoproljeÊe. Nadajmo se da Êe tako ostati i u buduÊnosti.

Svjetla se pogasiπe. Muπice, komarci i svitci vratiπe se u Vidovo polje. Samojedan svitac vinu se visoko u nebo, ostavljajuÊi za sobom svijetli trag. Da-kako, svitac je to s Profesorovim imenom. Radimlja utonu u san. Mramoristegnuπe krletke srca. Kola se skameniπe, umorni konji zafrktaπe, samoruke ostadoπe podignute. Za nove susrete. Za nova StolaËka kulturna prol-jeÊa. Posve sam zateËen prizorom. Mramori diπu pritajeno na mjeseËini.Okupljeni oko njih, u noÊ se zarivaju Ëempresi. Po njima pada sjaj s nebaËineÊi ih dostojanstvenijima. Niπta ne moæe rasti uz mramore πto bi izgle-dalo tako dostojanstveno. »udesnost je njihova poslanja. U njihovim kroπ-njama ostalo je toliko topline na Radimlji te veËeri izreËene. Razmiπljam osvemu doæivljenom, vozeÊi se prema »apljini, a u mojoj nutrini odjekujuslova o Profesoru kao eho, podsjeÊajuÊi me na jedno iskreno prijateljstvo.


210

Neretvanske lipanjske kulturne bakljeZazorile zore lipanjske, zasvjetlile baklje ivanjske. Prigrijalo, pripeklo, pri-æarilo. Zaljetilo! Omakne se i koja kap iz kape nebeske stavrajuÊinesnoπljivu zaparu, zaduπljivu vruÊinu.U spomen na blistavu akciju hr-vatskih vojnika, od prije 19 godina kada je osloboen golemi prostor nalijevoj obali Neretve - od Mostara, »apljine, pa sve do Stoca, prireena sumnoga dogaanja u PoËitelju, »apljini, »eljevu, ViπiÊima, Stocu,Mostaru... PoveÊi bi prostor zahtijevalo nabrajanje svega onoga πto sezbilo u navedenim mjestima, te Êu se samo osvrnuti na dogaanje u »elje-vu, gdje se ove godine odræao Skup zahvale hrvatskim braniteljima, te 3.smotra folklora. Zaπto »eljevo? Stoga πto se baπ iz toga Ëapljinskoga nasel-ja pokrenula vojno-oslobodilaËka akcija zdruæenih hrvatskih snaga nazi-va Lipanjske zore. Manifestacija se odræala na platou ispred mjesne crk-ve, gdje se okupio veliki broj, ne samo mjeπtana, nego gostiju iz drugihËapljinskih naselja, sudionika oslobodilaËke akcije, obitelji poginulih bra-nitelja, te predstavnika crkvene i opÊinske vlasti. Uz prisjeÊanje na brani-telje Kaæimira, Vladu, Vedrana, Martina... koji dadoπe svoje æivote za na-πu slobodu, ove je godine prvi put organizirano Ëitanje stihova hrvatskihpjesnika. Pohvala organizatorima! Kao srediπnji dio programa prireenaje 3. smotra folklora. PrikazujuÊi svoje pjevaËko i plesaËko znanje, te obi-Ëaje i tradiciju svoga kraja, predstavilo se jedanaest kulturno-umjetniËkihdruπtava. Pjesmu, igru i ples nadopunio je vatromet, koji je osvijetlio neboiznad »eljeva, a toËka na i stavljena je dodjelom umjetniËkih slika svimKUD-ima, koje je izradio ak. sl. Ernesto Markota. On je takoer osmislioi izradio scenu. Skromna prigodna izloæba na kojoj je dominiralo devet-naest lastavica i jedna golubica. Prigodno i simboliËno. Ernestovski.

Uz Sv. Antu i Lipanjske zore, u Dolinu nam je doletio iz daleke Kanadejoπ jedan Ante. Nakon izloæaba u Kleku i Opuzenu, ovo je treÊa AntonaCetína u organizaciji Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti. Po-dgradina je radosno otvorila svoja izloæbena vrata hrvatskom velikanu.Umjetnik se predstavio s 22 djela raena u tehnici crteæa i kolaæa. Izloæbuje postavio Miroslav Klemm, koji je i potpisao tekst u prateÊem izloæbe-nom katalogu. Uz organizatora Stjepana ©eπelja i Miroslava Klemma i samprozborih nekoliko slova o ovoj neobiËnoj umjetnosti. Glazbeni zaËin ve-

211

Ëeri stigao je iz Mostara. Pod vodstvom prof. Æivka KljuËe, nekoliko skla-dba otpjevale su æenske Ëlanice klape Hrvoje. Izloæba u Neretvanskoj riz-nici ponovno je okupila veliki broj Neretvana iz svih mjesta, naravno lju-bitelje likovne umjetnosti. I nisu zaæalili πto se odazvaπe pozivu. Uæitak jeuæivo vidjeti Eve Antona Cetína u svim njihovim varijacijama. Ono πtofascinira je vjeπtina crtaËke ruke. To se mora roditi s Ëovjekom, ali i izgra-ivati tijekom cijeloga æivota. Anton Cetín je uspio! Stvorio je djelo pokojem je prepoznatljiv u cijelom svijetu. To je taj hrvatski gen! Naglasio bihi umjetnikovu nesebiËnost. OdluËio je darovati cijelu izloæbu, te joπ dva-desetak radova Hrvatskom slovu i Neretvanskoj riznici umjetnina i inih vri-jednosti. ©to kazati za ovu plemenitu gestu osim, svaka Ëast. I u FranjevaË-koj galeriji u ©irokom Brijegu otvorena je nova izloæba. RijeË je o izloæbifotografija Korak iza stvarnosti veleposlanika Hrvatske u Bosni i Herceg-ovini TonËija StaniËiÊa. O izloæenim fotografijama govorio je pjesnik JakπaFiamengo, koji je napisao i tekst u popratnom izloæbenom katalogu. Izlo-æbu je otvorio generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Velimir Ple-πe, a otvorenje je glazbeno obogatio muπki dio klape Hrvoje iz Mostara.

Sva ova dogaanja koja pobrajam u svojim stupcima satkana su s objestrane neprirodne izmiπljene granice izmeu jednoga naroda. Kao kaddjevojka veze, sad igla ovdje ue - sad ovdje izae, i obratno. Dakle, nepostoje dva hrvatska naroda - samo je jedan. Jedan je hrvatski narod, ma-kar nas uporno dijele na Hrvate iz Hrvatske i Hrvate iz Bosne i Hercego-vine. „Ne postoje dva rata, rat u Hrvatskoj i rat u BiH. To je bio jedan je-dinstveni rat, jer je sve istoËno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag treba-lo postati Velika Srbija”, rijeËi su admirala Davora Domazeta Loπe, koji jeu Ëapljinskom hotelu Mogorjelo predstavio svoju knjigu Domovinski rat1991. - 1995. Knjigu je posvetio hrvatskim generalima, koji su Ëvrsto i hra-bro podnosili i podnose nedaÊe i nalete zle sudbine samo zato πto su, on-da kada je trebalo, stali u obranu hrvatske domovine.


212

Tmora i πetkeKvasaju vruÊine. Zavatrilo. Kadulja se rascvala, mirom miri. ∆utim gorËinu,zlogoda se nadvija nad Dolinu. Tmòre (crne oblaËine) πikljaju sa sjevera. Ne-umorne hegemonijske zlice osokoljene politiËkim prijevarama nadiru nahrvatsko tlo jaËe no ikada, a sve pod krinkom kulture. Te StolaËkom dekla-racijom, te PoËiteljskim kulturnim ljetom, bosanski (ne)kulturnjaci opπivajukulturnu kapu hrvatskom jugu. Dokad Êe πutjeti Hrvati?! Dokad Êe trpjetiHrvati?! Moæe li se itko suprotstaviti (ne)kulturnoj agresiji na hrvatsko tlo?! Pai oni hrvatski kulturnjaci od kojih je oËekivati suprotstavljanje, kao πetke(lisice) prilaze zlicama. Vjeruju kako je sreÊa na njihovoj strani, a valjaju seu zemnom blatu. Æbice!!! Kako povratiti nadu i samopouzdanje koje se oz-biljno zaljuljalo?! Na izranjene hrvatske domove, u kojima se s pravom πiristrah porobljavanja izazvan sarajevskim vjetrenim valovima, pokucao jeSveti Ivan Krstitelj. Prorok! O kako smo samo potrebiti proroka koji Êe nasupozoravati na istine. Ovaj put na neugode, ali istine. No, svi se boje odru-bljivanja glave. Boje li se i oni koji istaknuπe tursku zastavu na srednjovje-kovnom PoËitelju za trajanja Lipanjskih zora?! Ne, kod njih strahova nema.Æelja za tuim ne poznaje strah. Vrijeme Êe uËiniti svoje. Vrijeme koje je rela-tivna kategorija, prekrit Êe naπe æivote, upamtit Êe samo pojavke koji zas-luæuju pozornost buduÊeg hrvatskog Ëovjeka.

Kao u inat sjevernim zlicama, neprestanim ujedalicama, prvi put u Mostaruizvedena je Deveta simfonija glazbenoga genija Ludwiga van Beethovena,poznata i kao Oda radosti, u prepunoj mostarskoj katedrali Marije MajkeCrkve. Simfonija br. 9 u d-molu, Op-125, istaknuta je po svom trajanju (72minute), Ëestim promjenama ritma, te po Ëinjenici da je po prvi put do tadau simfoniju dodana vokalna glazba. Koncertom je ravnao jedan od najpoz-natijih svjetskih dirigenata Noorman Widjaja. Simfoniju su izveli solistiZagrebaËke opere Adela Golac-RiloviÊ (sopran), Sonja Runj (alt), DomagojDorotiÊ (tenor), Matija MeiÊ (bas), zatim Akademski pjevaËki zbor SveuËil-iπta u Mostaru (zborovoa Katja Krolo-©arac), Katedralni oratorijski zbor(zborovoa don Dragan FilipoviÊ), Zbor Glazbene πkole Ivana pl. Zajca (zb-orovoa Josip Bendo) i DubrovaËki simfonijski orkestar. Na kraju koncertasvoje ushiÊenje nije krio i dirigent Widjaja, koji je oduπevljen grlio pjevaËe,zbor i soliste, te zborovou don Dragana FilipoviÊa, zahvaljujuÊi kojemu je

213

Beethovenova Deveta simfonija, nakon Dubrovnika izvedena i u Mostaru.Don Dragan FilipoviÊ nije samo zborovoa, nego entuzijast koji okupljamlade u zbor, te ih potiËe na rad i razvijanje. I MetkoviÊ je bio domaÊin dva-deset i sedme po redu smotre folklora Na Neretvu miseËina pala. Grad naNeretvi ugostio je viπe od dvije tisuÊe folkloraπa, koji su za trodnevnog tra-janja smotre prezentirali svoje tradicijsko kulturno blago. U sluæbenom dije-lu programa nastupile su Ëetrdeset i dvije folklorne skupine iz doline Neret-ve, cijele Hrvatske i BiH. Smotra je zapoËela prigodnom izloæbom u galerijiGradskog kulturnog srediπta naziva Homo u kolo, autorice Jagode LasiÊ, ko-ja se bavi plesnom tematikom Æupe, Konavala i Dubrovnika, a zavrπena jekoncertom marijanskih puËkih pjesama u crkvi sv. Ilije.

I dok su Mostar i MetkoviÊ raspjevani i razigrani, u »apljini, takoer graduna Neretvi, mjeseËnik Herc vjesnik slavi svoj prvi roendan. Iza skupinekoja je osmislila i pokrenula ovaj Ëasopis, a u kojem se mogu pronaÊi temeiz hercegovaËkih opÊina pa i πire, godina je dana napornog rada i odrican-ja. „Naπe æelje i naπi ciljevi ostaju isti kao i u samom poËetku ovoga projek-ta”, naglaπava glavni urednik Frano MatiÊ. »estitke uredniπtvu sa æeljom zaobiljeæavanje joπ mnogih godiπnjica. I ©irokobrijeæani ostavljaju pisane tra-gove. U organizaciji Matice hrvatske ©iroki Brijeg, u prostoriji mjesne zajed-nice u UzariÊima odræana je UzariÊka knjiæevna veËer. Ovoga puta predsta-vljene su Ëak tri knjige autora roenih ili su nastanjeni u ovome selu. KnjiguUzariÊi - zapisi i sjeÊanja, autora prof. dr. sc. Gojka Zovke predstavio je prof.dr. sc. Valentin Puæevski, predsjednik Hrvatskoga pedagoπko-knjiæevnogzbora. Fra Franjo MabiÊ predstavio je zbirku pjesama Ulice æivota autoriceMarije LovriÊ. A treÊu knjigu, tj. zbirku pjesama Odjek trenutka autora MileLasiÊa, Blagice Bevande i Ines LasiÊ predstavio je prof. Kreπimir ©ego.Zanimljiva zbirka koja nosi podnaslov Obiteljska zbirka pjesama satkana jeod stihovlja troje autora, Ëlanova jedne obitelji koji su osjetili potrebu obje-lodaniti svoje stvaralaπtvo. Zbirku pjesama autori posveÊuju „svim hrvatskimobiteljima u Domovini i izvan Domovine da ne zaborave da je obitelj sklad- sloga jedini temelj na kojemu poËiva naπe hrvatsko zajedniπtvo bez kojegakao narod ne moæemo opstati. Biti Ëovjek, biti krπÊanin, biti katolik, biti Hr-vat, znaËi biti ZAJEDNO.” Prekrasno sroËeno! Joπ samo kada bi hrvatskipolitiËari proËitali barem posvetu i zamislili se nad svojim rukama!


214

U dolini vrije kao u koπnici

Proteklih godina, u malo kasnijem ljetnom terminu, odræavala se jedna iz-nimno znaËajna kulturna manifestacija na prostoru opÊine »apljina, toË-nije u srednjovjekovnom gradiÊu PoËitelju. Dakako, rijeË je o jedinoj kul-turnoj manifestaciji koju je imala opÊina »apljina, naziva Ljetni festivalPoËitelj. Lukava namisao, zaklonjena od oËiju πiroke javnosti, odvojila jeovu manifestaciju od ingerencije opÊine »apljina (osim u sponzorskojpotpori). Za vrijeme trajanja Ljetnog festivala PoËitelj, Ëapljinski pjesnicisu pokrenuli pjesniËku veËer naziva Rijek iz kamena. No, ove su je godi-ne novi organizatori vjeπto zaobiπli, uvodeÊi knjiæevnu veËer posveÊenuNikoli ©opu. Naravno, nitko od Ëapljinskih pjesnika nije pozvan na sara-jevski pjesniËki skup. Ono s Ëim se ne moæemo pomiriti jest nasilno uki-danje pjesniËke veËeri Rijek iz kamena. Novi organizatori dadoπe ljetnomfestivalu i dodatnu rijeË - meunarodni (valjda stoga pometoπe doma-Êine), te najavljivaπe na sva zvona u sarajevskom ruhu i hrvatskoga pred-stavnika kojega izabraπe organizatori, Æeljka KomπiÊa. ZaËudo ne doe!Ali je zato doπa’ BandiÊ! Sve po JUS-u! Perfidija je pomno smiπljena u gla-vama podlaca. Nazovi hrvatskih imena na sve strane, doËim su hrvatskimkulturnjacima podignute brane. To Ëak viπe nije ni utopija o juænoslaven-skom zajedniπtvu! Moram priznati kako sam i sam πokantno iznenaen ipovrijeen. Toliko smo bili ushiÊeni stvaranjem pjesniËke veËeri Rijek izkamena, a sad nam prisjede. Rastu sijede! Poruka je jasna! Morali bismopotraæiti neki drugi prostor koji bi za naπe verse bio bajkovito lijep, a pro-stor srednjovjekovnog hrvatskog PoËitelja ostaviti zakulisnim spletkari-ma. Malo sutra! Rijek iz kamena Êe æivjeti! Ondje gdje se i rodio! Tvrdo-glavost je odlika koju trajno biljeæi sjeÊanje. Pjesnici na vijeÊanje!

Strepnje i nesanice rastu. Na ovom svetom hrvatskom tlu sve je lako pred-vidjeti, jer sve se ponavlja po tko zna koji put. Samo je vrijeme razdjelni-ca, na prije i poslije. I jedno i drugo surovog je obliËja. Ono πto nam dajesnagu i mami nas u zanos, svakako su kulturni pojavci kojih, Bogu hvala,ne manjka. Evo, DHK HB objavilo je Osvit 1-2, za 2011., koji veÊ sedam-naestu godinu izlazi bez zastoja. Dogodine je, akobogda, Ëasopis punol-jetan. U tristotinjak stranica zavuklo se pedesetak knjiæevnika raznih pro-venijencija. Osobno mi je zapeo za oko pretisak teksta hrvatskog knjiæev-

215

nika Nikole BuconjiÊa (Neumljanina) naziva Naseljenje Neuma, koji se podrugi put tiska u Osvitu (prvi put 1902.), zahvaljujuÊi harnoj prof. ZdenkiLeæeniÊ. Dirljiva priËa, jedna od mnogobrojnih kakve smo sluπali od naπihstarih, malo Êe koga ostaviti ravnoduπnim. Naπao se u Ëasopisu i izborpjesama posveÊenih Vesni Parun. Pohvalno! Potom mnoπtvo pjesama,kako starijih tako i mlaih pjesnika, drama, knjiæevnoznanstvenih teksto-va, prijevoda, promiπljanja, djeËje knjiæevnosti... DHK HB aktivno je i usvojoj nakladniËkoj djelatnosti. Iz tiska su izaπle tri knjige. PriËe za djecunaslovljene Zagrljaj, Ive NuiÊ, Korak, (poezija) Viktorije AniËiÊ i Odrica-telji duha, (poezija) Mirane RogiÊ.

Nije æivo samo u DHK HB, i na ALU ©iroki Brijeg vri kao u koπnici. Do-duπe i jest ljeto. Sve se rascvalo, te mami marljive na sakupljanje nektara.I Akademija je odgojila svoje mlade pËelice. Zvanje magistra grafike ste-kao je Odej AniÊ iz Mostara u klasi voditelja izvanrednog prof. Mire Pet-rica. Takoer na grafiËkom odsjeku diplomirao je Nikola ©koro iz Usko-plja, u klasi prof. Igora DragiËeviÊa. U magistre kiparstva promaknuti su:Mate Zovko (Mostar), Dijana Valenta (Travnik), Slavica Salak (Vinkovci)i Branko –aniÊ (Zagreb), svi u klasi prof. Nikole VuËkoviÊa. Zvanja aka-demskih slikara zasluæeno su dodjeljena Miπelu StojanoviÊu (»apljina),Tamari Grbavac (Ljubuπki), Vilimu PariÊu (»itluk), Aniti Dilber (Bugoj-no), Patrici MariÊ (Dubrovnik), Ivani Gliboti (Makarska) i Hani Marti JurË-eviÊ-BuliÊ (Zagreb). Svi diplomirali u klasi prof. Ante KajiniÊa. Magistrimai diplomantima obratili su se fra Jozo PejiÊ, dekan Anto KajiniÊ i fraVendelin KaraËiÊ, koji je i otvorio diplomsku izloæbu citirajuÊi autora tek-sta u popratnom izloæbenom katalogu Tomislava »avara, koji je zapisao:„...Pronaπli su vlastiti izraz, originalni naËin likovnog govora i ne Êe nika-ko ostaviti ravnoduπnim promatraËa. ZreloπÊu svojih djela pokazuju da sugeneracija koja se ne boji stati pred javnost, reÊi svoje miπljenje ne pop-uπtajuÊi kiËu, jeftinim trendovima i hiperprodukciji”. U to ne sumnjamo,gledajuÊi radove mladih umjetnika. Cvjetovi ih Ëekaju. Na njima je marljivi predan rad, a nagrada za to nikada nije izostala!


216

Sunce, sjeÊanja i nade

Zaplamtilo! Zaæeglo! Zabuktilo! Cijelom Dolinom oganj klije. Tijela traæehladovinu kako bi se zaπtitila od najezdi nesnosnih sunËevih uæarenihsnopova. Zemlja zijeva iπtuÊi kapi. Zategla suhovica. Teπko je zarobiti tre-nutak nadahnuÊa u neprestanom odlaganju za kasnije. Sve podsjeÊa naspaljenu zemlju. Trava saæegla, gore zarujile, zrak ponad Doline titra kaonad uæarenom ploËom peÊi na drva. Osupnut znojem koji titra iz svihpora koæe, domiπljam o temi koju bih razvezao. Od ponuenog izobiljaodabrao bih nekolicinu najvaænijih. Proπla je godina dana od preranesmrti kipara, slikara i pjesnika Ferde KovaËa (1949.-2010.). Njemu u Ëasti ove je godine odræan Drugi susret pjesnika i prijatelja u RodoËu (pokrajMostara), ispred obiteljske kuÊe. Nije i ne Êe biti zaboravljen Ëovjek odkista, pera i dlijeta, a posebice Ëovjek koji je zaduæio RodoËane, kao vodi-telj KUD-a RodoË. Zaglednika u naprijed, koji je znao okupiti oko sebe istaro i mlado, prisjetili su se Ëlanovi KUD-a RodoË, brojni pjesnici i mn-oπtvo prijatelja. Dvadesetak vrsnih umjetnika okupilo se u BroÊancu kodPosuπja gdje se odræala likovna kolonija u spomen na Ferdu KovaËa.Umjetnici su u prirodnom okruæenju i u ozraËju staroga sela stvarali svojadjela u spomen na svoga kolegu. Organizatori kolonije su fra MarioKnezoviÊ i novinar Ljubo KovaË. Ferdo KovaË je bio meu onim rijetkimπto su promicali istinu o svevremenskim vrijednostima, svjestan kako æi-vot neumitno prolazi, te kako niπta nije vjeËno. Neumorni luËonoπa πale,poezije, umjetnosti, darovao se nesebiËno drugima. Stoga je doista lijepovidjeti kako nije i ne Êe biti zaboravljen.

Nije zaboravila ni Galerija “SteÊak” u Kleku obradovati sve ljubitelje likov-nosti u Dolini, priredivπi prvu od dvije ljetne izloæbe. Neretvanska riznicaumjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada i Hrvatsko slovo,organizirali su izloæbu ak. sl. Ernesta Markote iz »eljeva pokraj »aplji-ne. ©irokobrijeπki diplomant predstavio se s dvadeset i pet radova,raenih u tehnikama akrilik i ulje na platnu i πperi. Izloæbu je popratiokatalog u kojem kritiËke osvrte potpisuju povjesniËarka umjetnosti MajaBurger i fra Vendelin KaraËiÊ, koji je i otvorio izloæbu. Nemalo me je izne-nadio zavidan broj posjetitelja koji su nazoËili otvorenju doπavπi iz svihmjesta u Neretvi. Srca æeljna ljepote, oËi prijemËive za ljepotu, susretoπe

217

se s podastrtim izloπcima na kamenim zidovima Galerije “SteÊak”. ErnestoMarkota je izraziti kolorist. Slikar juga, mediterana, duha i kamena. Iizloæba nosi naziv Sunca iz kamena, jer se slike pojavljuju u naπem vido-krugu baπ kao sunca iz kamena. Hutovski stari grad (meni osobno naju-spjeliji rad - valjda sam subjektivan), Apokalipso (mala Guernica), KuÊezagledane u sunce, Iz kamenjara, Sladuni... niæu se imena ostavljajuÊi tra-jan biljeg u sjeÊanju. GledajuÊi postupno, sliku po sliku, i mi kao proma-traËi sudjelujemo u svijetu boja kojima smo okruæeni, a da njihovog inten-ziteta nismo ni svjesni. IstiËuÊi motive jakim bojama na svojim djelima,Ernesto Markota gradi svoj likovni izraz u maniri vrsnog kolorista. Sve suboje usplamtjele, baπ kao i cijela Dolina zarobljena ljetom. Stjepan ©eπeljje znalaËki odabrao umjetnika. Klin se klinom izbija - vatra se koloritom ra-zbija! VruÊe na vruÊe! DruæeÊi se s autorom izloæbe imao sam privilegiju pro-matrati ga u stvaralaËkom zanosu. Zanimljivo! Platno je na podu, slikar na ko-ljenima, kistom πija desna ruka, prsti lijeve popravljaju poteze umoËeni uboje. Nema Ëekanja da se namaz osuπi. A la prima! (Mokro u mokro). Predovim mladim Ëovjekom zasigurno je lijepa slikarska buduÊnost. Potrebit jesamo ustrajan rad. Rad koji je stvorio Ëovjeka, stvorit Êe i veliko umjetniËkoime!

I Opuzenci stvaraju ime. U stvaranju je manifestacija Opuzensko lito2011. koja se proteæe preko cijeloga ljeta. Ideja je za pozdraviti i za prim-jer drugim opÊinama u Dolini. U sklopu Opuzenskog lita 2011. u tomgradu odigrana je kazaliπna predstava Bitka za Neretvu , u izvedbikazaliπta „Marijani” iz PloËa. O ovoj odliËnoj predstavi veÊ sam pisao. Uarheoloπkom muzeju “Narona” u Vidu otvorena je izloæba AntiËko stakloautora ©ime PeroviÊa. Autor je uz video prezentaciju odræao zanimljivopredavanje o metodama konzervacije i restauracije stakla od trenutkapronalaska na arheoloπkom lokalitetu pa do njegovog izlaganja u vitrina-ma muzeja. Eto, tako u Dolini protjeËe vrijeme. U MetkoviÊu gazi Me-tkovsko kulturno ljeto, Neumom je protutnjao NAFF 2011, »apljinci sepripremaju za Rijek iz kamena...


218

Uæiljeni pod poËiteljskom kulomU danima kada nesmiljena vatra sikÊe svojim uæarenim silnicama kao dasu nebo i zemlja u zavadi, kada se vrelina noÊi podnosi sve teæe i teæe,kada politiËari nude svoje mladenke skrivajuÊi im ruho, kada zakulisneigre izlaze na vidjelo dana, jedan nas je dogaaj protresao iz pakleno spa-rnog ljetnog drijemeæa. Sastadoπe se knjiæevnici pokraj neretvanske vode,πto nezaustavljivo juri u jadransku vatru. Dakako, najavljivana i oËekiva-na knjiæevna veËer Rijek iz kamena. Drugi put odræala se ova knjiæevnamanifestacija u srednjovjekovnom hrvatskom gradiÊu PoËitelju. Knjiæevn-ici su prispjevali sa svih strana. Prvi nas je razveselio svojim dolaskom –u-ro VidmaroviÊ. Potom knjiæevnici hercegovaËkih korijena Nikola MartiÊ,Zoran JuriπiÊ, Admiral MahiÊ, Mile Peπorda; donjoneretvani Enerika BijaË,Stjepan ©eπelj i Hrvoje Barbir; Bosanac iz Knina Fabijan LovriÊ; hercego-vaËke uzdanice Marina Kljajo-RadiÊ, Vesna HlavaËek, Josip i Petar MiliÊ,SreÊko MarijanoviÊ, uz njih i moja malenkost. Kad veÊ pomislih kako Êeizostati najavljena vaæna imena ovoga knjiæevnog skupa pojaviπe seVeselko Koroman i Antun LuËiÊ. Ne smijem izostaviti producenta veËeri,ujedno i vlasnika poduzeÊa „Masters Comerce” Miru Puticu koji je na sebisvojstven naËin rasvjetom, razglasom i kamerom krajnje profesionalnopodigao ovu manifestaciju na zavidnu razinu, kao ni poduzeÊa „MakartHoteli” i „Vinariju Zadro” koji su, svatko na svoj naËin, obiljeæili veËer.Hvala im joπ jednom!

VeËer je otvorio virtouz s gitarom, »apljinac Dragan GrgiÊ Godra. Maest-ralna voditeljica Tina Laco najavljivala je svojim osebujnim naËinom pje-snike koji su se izmjenjivali jedan za drugim, te zasipali stihovima oku-pljene posjetitelje. A stihova je bilo za svakoga. I repete! Uæitak bi Ëuti Ko-romanovu uglazbljenu pjesmu DoÊi Êe vrijeme blagog naroda u Godrinojizvedbi. PjesniËka rijeË zasjala je u svoj svojoj ljepoti. Vjetar s Neretve hla-dio je vrelinu versa izgovorenih toËno pod poËiteljskom kulom, toËnije usamim njenim æilama, koja je iz poznatih razloga obnovljena u orijental-nom stilu, iako takva bila nije. Rijek iz kamena potekao je kao zanosnival, nezadræivo. I javni mediji nisu mogli zaobiÊi knjiæevnu veËer koja jedignuta kvalitetom meu najjaËe u Bosni i Hercegovini, naravno, bez veli-ke pompe. Slike koje smo zabiljeæili naπim oËima i stihove koje primismo k

219

naπim srcima, zasigurno Êe biti urezani u pamÊenje, doæivotno. Dodijeljenaje i jedna nagrada, i to Prva nagrada Dubravko HorvatiÊ, za poeziju 2005.koju je Stjepan ©eπelj dodijelio dvostrukom akademiku Veselku Koromanu.U naπim analima dodjela Êe biti zabiljeæena na Rijeku iz kamena, a akade-mika Êe ‘’uvijek podsjeÊati na prijatelja’’, kako sam reËe.

Ovom veËeri, neretvanske lae koje bijahu opasno nagnute na jednustranu, dobrano se ispraviπe. Ispod kule, za koju sam i sam vezan nevi-dljivim nitima, oduπevih se nevienim zanosom, pjesniËkim poletom, pri-jateljskom potporom, razotkriπe se tajne koje veæu spone meu pjesnici-ma. Na trenutak mi se sve uËini kao otvorena knjiga koju predobro poz-najem, no veÊ u iduÊem trenu uæivjeh se u listanju novih neznanih strani-ca. I kao i uvijek nameÊe se pitanje, kako ovakva zbivanja mogu ostatizaklonjena od oËiju πiroke javnosti, unatoË obeÊanju i pojavljivanju poje-dinih medijskih kuÊa. Mi smo duæni braniti svoju kulturu i sve ono πto nasstavlja uz bok naroda s najviπim dosezima u svim civilizacijskim podruËji-ma. Stihovi nisu samo duπevna hrana, jer mogu biti i nepremostiva branapodlacima koji æele uniπtiti hrvatsku duπu. Makar imali politiËku potporu,makar se kleli u pravdu i demokraciju izmiπljajuÊi raznorazne platforme,makar pokuπavali lukavstvom oduzeti ono πto ne mogoπe ratom, naiÊi Êena otpor! Otpor slova! Otpor knjiæevnika! Jer netko odozgo o tomeodluËuje! Netko nevidljiv!

Ispisujem ove retke ispunjen radoπÊu, zbog prekrasne veËeri popraÊenezborovima zrikavaca, zbog potisnutih gorËina koje progutasmo tolikoputa, zbog ponovnog susreta s gorostasom - prijateljem Nikolom Marti-Êem koji mi je toliko nedostajao. A tek njegova gesta o potiskivanju odlu-ke o javnim istupima i Ëitanju pjesme na Rijeku iz kamena! Stoga kao maliznak zahvalnosti æelim ovaj osvrt zavrπiti upravo MartiÊevim stihovimaizreËenim u PoËitelju: „Moja je kuÊa na osami / Ako ueπ u nju Ti / Bit Êepuna svjetlosti” Pa nek’ nam æivi Rijek iz kamena!


220

Indijanci na Neretvi Præena! Spræena! Ispræena! Prepræena! Tako bi se mogla nazvati zemlja uDolini. No, tako je svake godine oko Ilinπtaka. Kad je veÊ toliko pricvrlji-lo da se ne mogosmo rashladiti nigdje osim u rijeci ili moru, sv. Ilija kre-snu svojim munjama, te darova Dolini toliko potrebite kapi. Iako bi se pa-daline mogle mjeriti kapima, dobro su doπle. MalËice je i osvjeæilo. Na-mah su i zmije izvirile iz dubine zemlje, gdje su se zavukle traæeÊi hlada.Kiπa, ako bi se dva-tri pljuska dnevno u trajanju od petnaest do dvadesetminuta mogli tako nazvati, nije omela mnoge vjernike i hodoËasnike izcijele Hercegovine i Hrvatske, ukljuËujuÊi i hrvatsku dijasporu, te jeIlindan u Stocu i MetkoviÊu dostojno proslavljen. Niz je vjerskih, kultur-nih, zabavnih, te πportskih dogaanja organizirano u ovim gradovimapovodom blagdana sv. Ilije. U sklopu stolaËkih dogaanja, uz svete misenaravno, organizirana je i Osma veËer folklora u dvoriπtu crkve sv. Ilije,polaganje vijenaca kod spomen obiljeæja poginulim braniteljima HVO-a,te predstavljanje knjige dr. sc. Marinke ©imiÊ, Jezik srednjovjekovnih ka-menih natpisa iz Hercegovine. Ovo vrijedno djelo, o kojemu sam i prijepisao, predstavili su dr. Jozo Sopta - zadarski franjevaËki provincijal, Æelj-ko Raguæ - ravnatelj radija Herceg-Bosne, Radoslav Dodig - predsjednikMatice hrvatske Ljubuπki, te Ivan DugandæiÊ - dopredsjednik Matice hr-vatske ©iroki Brijeg. Program sveËanog obiljeæavanja blagdana sv. Ilije iDana grada MetkoviÊa zapoËeo je otvorenjem izloæbe u Gradskom kul-turnom srediπtu, u kojem se svojim radovima predstavio Zvonimir AtletiÊ.Radi se o izloæbi fotografija naziva Sveti Ante Neretvanski, koje je autornaËinio prije tridesetak godina, kada je pokojnog o. Antu GabriÊa snimaona autentiËnim mjestima u Indiji. Izloæbom na kojoj je zastupljeno Ëetrde-setak crnobijelih fotografija, autor je ispriËao priËu o Ëovjeku koji je cijeliæivot posvetio Bogu, tako da se davao drugima.

I u Neumu je, nakon duge suπe, a u sklopu manifestacije Neumska ljetnanoÊ, kojom je najavljen poËetak kulturnih dogaanja u Neumu, predsta-vljen uradak dr. Ivice PuljiÊa naziva SteÊci Huma i Neuma, u kojemu supobrojane i prikazane nepoznate i nedovoljno poznate nekropole i poje-dinaËni steÊci u bliæoj neumskoj okolici. Seperat je tiskan na kvalitetnompapiru, u boji, znalaËkom grafiËkom pripremom, a nakladnik je OpÊina

221

Neum (tekst s fotografijama objavljen je u zborniku Hercegovina, br. 21.,godiπnjaku za kulturno i povijesno naslijee). Iako su struËnjaci, nekoli-ko godina uoËi Domovinskog rata, iz Zavoda za zaπtitu kulturno-istorijs-kog i prirodnog nasljea vrπili detaljno sveobuhvatno arheoloπko istraæi-vanje na podruËju opÊine Neum, promaknuo im je nemali broj vrijednihspomenika neumske okolice. Stoga, tisak ovoga kataloga, koji se takoermoæe iskoristiti i u turistiËkoj promidæbi, ima namjeru potaknuti istraæiva-Ëe razliËitih struka, da navedene i prikazane toponime sa steÊcima istra-æe i prezentiraju javnosti, a napose potaknuti odgovorne za njihovu sana-ciju i zaπtitu od propadanja koja im prijeti. O zastupljenim nekropolama ipojedinaËnim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima govorili suknjiæevnik Pero PavloviÊ (stoga je opravdano izostao na knjiæevnoj veËe-ri Rijek iz kamena) i autor dr. Ivica PuljiÊ.

Ne znam zaπto, ali uvijek kada razmiπljam o hrvatskoj sudbini, prisjetimse ameriËkih Indijanaca, i obratno. U vremenu kada naπa ravnoduπnostbiva sve oËitijom, Dragan DugandæiÊ Chabo dopustio je ideji na volju teje organizirao umjetniËku koloniju neobiËnog naziva, Indijanci na rijeciNeretvi. Zaπto Indijanci?! Kao simbol poπtenja i slobode duha zasigurnosu mnogima bili i ostali uzor. Viπe od dvadeset akademskih slikara i kipa-ra, te nekolicina samoukih umjetnika, sudjelovalo je na viπednevnoj um-jetniËkoj koloniji u ÆitomisliÊima, (sjeverno od »apljine prema Mostaru).InaËe, kolonija se odræava u sklopu Art Festa Brotnjo. Tijekom boravkana koloniji, umjetnici su dobili priliku i æivjeti i raditi kao pravi Indijanci,a samo za ovu prigodu napravljeno je pravo indijansko selo s podignutimπatorima (vigvamima). Neki umjetnici, nenavikli na ovakav naËin æivlje-nja, mogli bi ostati i gladni, jer se kuha iskljuËivo indijanska hrana, jedese bez pribora za jelo, a za one najhrabrije, na obali Neretve privezan jepravi pravcati kany (indijanski Ëamac). U ovaj, zasigurno zahtijevan pro-jekt, ukljuËeno je oko πezdeset ljudi, a Art Fest Brotnjo odræava se u org-anizaciji Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata lijeËenih od post-traumatskog stresnog poremeÊaja u HNÆ-u, Klub »itluk. Ni hrvatskojknjiæevnosti nije strana povezanost Hrvata s Indijancima, πto se izvrsnoiπËitava iz stihova priznatog pjesnika „...(O kako to umiju te Croate) / IveÊ kusahu laËni ukusne indijanske salate...”!!!


222

Trice i kuËineOkiπilo! PriliËno neuobiËajeno za ovo doba godine. Vlaæna siva zavjesaprekrila je Dolinu. Lagano se navlaËeÊi, kao mrena na oËi, umanjuje vidlji-vost. No, ponad kiπnog prekrivaËa opstoji ono πto ne vidimo, ali ga iteka-ko doseæemo slutnjom. U to neπto, πto god ono bilo, ubiljeæeni su i naπiovozemaljski æivoti. Vrijeme koje proæivimo dijelimo na juËer, danas isutra. Danas su nam otvorene oËi pa vidimo kakvu su nam to proπlost st-varali razni zlikovci. A ako se ne trgnemo, takva nas Ëeka i buduÊnost. Igora! Proπlost je predugo i preduboko pokapana, da bismo danas moglidobiti brze i sigurne odgovore na pitanja koja nas muËe. Sve vidljive tra-gove razbojnici su se potrudili izbrisati gusjenicama svojih tenkova. Je libaπ sve?! One u glavama æivuÊih sigurno ne!

Iz tiska je izaπao novi broj Glasila vicepostulature postupka muËeniπtvaFra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe, Stopama pobijenih. PrelistavajuÊi vrijednutiskovinu, prisjeÊam se ratnih strahota, iπËitavajuÊi imena onih koji nisudoËekali dugo sanjanu i æeljenu svjetlost. Slike otkopanih dogaanja niæuse i slaæu sa sivim izmaglicama, te ostaju lebdjeti ispred oËiju. Toliki brojpobijenih ljudi, samom svojom enormnoπÊu zavrjeuje odreeno poπt-ovanje (barem dostojnim pokopom), a gdje je tek nevinost ærtava koje jepolitika desetljeÊima minorizirala do krajnosti. Na trenutke me obuzimanajobiËniji ljudski stid, kad crven od nemoÊi udari u obraze. Ma kako bilazaklonjena ta mjesta, zemljom ili kamenom, raslinjem ili obroncima, za-boravom ili samoÊom, danas su vidljiva zahvaljujuÊi πirokobrijeπkim, lju-buπkim, neumskim, posuπkim, busovaËkim... povjerenstvima za obiljeæa-vanje i ureenje grobiπta Drugog svjetskog rata i poraÊa.

Glasilo Stopama pobijenih traæi istinu! Zakopanu s kostima! Ruje, kopa, otko-pava, prekopava, zahvaljujuÊi u prvom redu glavnom uredniku fra MiljenkuStojiÊu. Crni æalobni stijeg smrti moÊi Êe se skinuti s koplja samo osudomnaredbodavaca kao i izvrπitelja. Podræimo uporne u njihovim nastojanjima iodluËnosti, kako bi muËenike spasili od nevidjela i zaborava. To moæe samonarod, politika je odavno pokazala nespremnost (Ëast pojedincima).

Politiku samo zanimaju glasovi, a za zaokruæivanje imena na listama, do-statno je tek malo radosti u srcu. PouËeni starim Rimljanima, pomno bir-aju πto Êe priskrbiti puku kako bi bio zadovoljan. Malo kruha i igara, eto

223

radosti. U Dolini su to πportske (otvorenje igraliπta te razni turniri) i folklorne(selo-veselo) manifestacije, za koje politiËka elita ne æali novca. Tu se berubodovi. ©to Êe im isprazne izloæbe i knjiæevne veËeri, kad od toga nemajunikakve koristi?! Slijedom te i takve politike promiπljanja, godinama se uDolini odræavaju razne manifestacije: Zvona Dretelja, VeËeri klapske pisme,Jel’Gabela gdje je prije bila... Ono πto veseli na ovim manifestacijama jest sje-dinjenje jednoga hrvatskoga naroda iz svih krajeva gdje æive Hrvati. Ne moæese ne pohvaliti ni nagla zainteresiranost za klapsku pjesmu.

Dolina je preplavljena novoosnovanim KUD-ovima i klapama koje kao da senadmeÊu tko Êe viπe - tko Êe bolje. Uz njihove nastupe redovito se pozivajuproslavljene klape, kao πto su Maslina, Intrade, Iskon, i dr. No, jedan dogaajsvakako vrijedi zabiljeæiti. U programu Metkovskoga kulturnog ljeta, u Gra-dskom kulturnom srediπtu, nastupio je Folklorni ansambl Kralj Tomislav izAucklanda. U MetkoviÊ ih je doπlo tridesetak, na poziv predsjednika Udrugelaara Neretve Marka MaruπiÊa, uglavnom potomci hrvatskih iseljenika uNovi Zelandu. S njima su doπli i njihovi dobri prijatelji Maori iz skupine TheIhi Connection, koji njeguju tradicionalne maorske pjesme i plesove. VoditeljNovozelanana i bivπi voditelj orkestra u Ladu Goran KaËurov, za ovu je pri-godu pozvao i πest tamburaπa iz orkestra HRT-a, koji su bili zaduæeni za glaz-benu pratnju. InaËe, Hrvate u Novom Zelandu s Maorima veæe stogodiπnjeprijateljstvo, a koliko je iskreno i veliko, kazuje nam Ëinjenica kako u maor-skome jeziku postoji rijeË za Hrvate, Tarara. Niti jedan drugi narod na NovomZelandu nema svoje ime u maorskom jeziku. Nije li to velika Ëast?! Uz FAKralj Tomislav, koji su dobro uvjeæbani izvodili razne pjesme i plesove iz sta-roga kraja, pridruæili su se Samoanaci Christian Malietoa-Brown i Tuij Ke-nnar, koji su uz tamburaπku pratnju otpjevali dvije klapske pjesme, te su na-graeni velikim pljeskom. Poseban doæivljaj bili su nastupi maorske skupinekoju je publika burno pozdravljala. Oduæili su se svojom pjesmom i ratniËkimplesovima u kojima specifiËnim pokretima i grimasama sebe prikazuju kaostraπne ratnike. Ima toga joπ u Dolini! U Opuzenu se kuha Neretvanskabrudetijada, u Hutovu se igra nogometna utakmica izmeu Nevjesta iZaova, u Gabeli takoer nogometni ogled izmeu Æutki i Gara (plavuπe icrnke)... dok Hrvati izmiπljaju trice i kuËine zatomljujuÊi kulturne klice,dotle zlice pere, napinju i odapinju put juga otrovne strjelice!!!


224

Mirakul na skalinama u PodgradiniOpet je zavatrilo! U veÊ zakosatilom ljetu, svi putovi vode k vodama. Slat-kim ili slanim, svejedno. NemoguÊe je razdvojiti pretapanje prvih u druge,kako ni u zemljopisnom, tako ni u bioloπkom segmentu. Na uπÊu Neretve,mjestu gdje se stapaju slatke u slane vode, najintenzivnija je toËka susretarijeke i mora. Istinski biser Jadrana! Jedna od najljepπih u Europi, zasigurnoje delta rijeke Neretve. Njen dobar dio zadire dvadesetak kilometara dubljeu kontinent, pri tom tvoreÊi potpuno drugaËije krajobraze od onih morskih.Grana se kao stablo, premreæujuÊi zemlju plodnicu nebrojenim kanalima,jarugama i jendecima. NajveÊi i najljepπi krak vodene hobotnice jest MalaNeretva, koja rastaËe Podgradinu od Opuzena. Pod gradom Podgradina, sp-oj vode i kamena, molitve i znamena. Ovih su dana sve trupe i lae priveza-ne u Podgradini, toËnije pod Neretvanskom riznicom umjetnina i inih vrijed-nosti. Razlog tome je prvorazredni kulturni dogaaj koji je uzburkao, inaËemirne, neretvanske vode.

Na skalinima koji vode groblju sv. Roka (groblje i Opuzenaca i Podgradinja-na) otkrivena je Prva postaja Kriænoga puta Isusa osuuju na smrt, autora ak.kipara Kuzme KovaËiÊa. BronËani „list” visok dva metra i πirok 1,7 metara,odliven je u Ljevaonici umjetnina UjeviÊ u Zagrebu. Idejni pokretaË cijelogprojekta Kriænoga puta, organizator, te financijer prve postaje je Neret-vanska riznica umjetnina i inih vrijednosti. U prvom redu su to najodanijiËlanovi, knjiæevnik Stjepan ©eπelj, povjesniËar umjetnosti Miroslav Klemm iing. arh. Nikola PopiÊ, koji je uz Kuzmu KovaËiÊa uredio postavljanje skul-pture. Iako nije obiËaj blagoslivljati pojedinaËne postaje Kriænoga puta, kakoje kazao u svom obraÊanju don Stipe JerkoviÊ, æupnik Opuzena, napravio jeiznimku, te blagoslovio ovaj hvalevrijedan rad proslavljenog hrvatskogkipara. U programu otkrivanja Prve postaje, uz navedene, sudjelovali su joπi don Ante Bekavac - æupnik Slivna, Ivo MihaljeviÊ - gradonaËelnik Opuz-ena, Smiljan MustapiÊ - naËelnik Slivna, knjiæevnica Enerika BijaË, Crkvenizbor sv. Stjepana PrvomuËenika iz Opuzena pod ravnanjem Ëasne sestreMarinele Delonga, Neretvani i s jedne i s druge strane nametnute mitnice,kao i gosti iz udaljenijih krajeva (don Ante JeliÊ je potegao Ëak iz Sarajeva).U isto vrijeme u Izloæbenom dvoru Neretvanske riznice umjetniona i inihvrijednosti postavljena je izloæba skica, crteæa i fotografija nastalih u svimfazama izrade ovoga jedinstvenog djela. Izloæbu je popratio i uobiËajeni kata-

225

log Riznice, u kojemu su ispisani stihovi knjiæevnika Stjepana ©eπelja na temuPrve postaje, kao i drugi popratni tekst koji potpisuje uz autora Kuzmu Ko-vaËiÊa. Prva postaja postavljena na samom polaziπtu uspona od boli i plaËa,jednostavno se sjedinila s prostorom. Kao da je tu odvajkada. Prostor okruæ-en kamenim kuÊama, brdskim raslinjem, lozom i vodom, veÊ je nezamislivbez Kuzminog bronËanog ‘platna’, koje je namah pustilo æile. Uæililo se pri-kazanim reljefom osude Isusa Krista, urjeËilo se stihovima Stjepana ©eπelja, aproduhovljavat Êe sve one koji krenu ovim skalinima. „I pokop moæe bitilijep”, rijeËi su Antuna Borisa ©valjeka. Iako je joπ rano govoriti o planiranomjedinstvenom Kriænomu putu u Hrvata, nakon prvoga koraka, monumental-nost je zamisliva. Osim podgradinske I. postaje Kriænoga puta, kipar KuzmaKovaËiÊ potpisuje joπ dva uratka u Dolini, Spomenik hrvatskoj slobodi u»apljini (na Trgu hrvatske slobode), i bronËana vrata na crkvici-svjetionikuposveÊenoj Zvijezdi mora i sv. Nikoli Putniku, na otoËiÊu Klijeπtcu u Kleku.

Naspram znamenite crkvice-svjetionika u Galeriji “SteÊak” otvorena je drugaljetna izloæba. RijeË je izloæbi ak. sl. Siniπe »ulara iz Zagreba, naziva Slikars-ko istraæivanje. Naravno, i ovaj put je sve u organizaciji Hrvatske kulturne za-klade, Hrvatskog slova i Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti. Ni»ularu ovo nije prvi boravak u Dolini. Joπ za studentskih dana, dolazio je islikao u Kleku, a djela koja je ponudio na uvid, veÊ je izlagao u Galeriji “AZ”u Zagrebu. O radu ovog umjetnika govorio je povjesniËar umjetnosti Miros-lav Klemm, koji je, uz Maju Burger, i potpisnik teksta u popratnom katalogu.Ak. slikar i restaurator Siniπa »ular predstavio nam se sa πesnaest radova, ra-enih u apstraktnoj formi. Iako poredane jedna do druge, naliËe jedna dru-goj ipak slika ne ubija sliku. OdliËno se stapajuÊi s kamenom pozadinom,kao ramom, promatraËkom oku nude i radost i tugu i sjetu. Umjetnikovo JAvriπti iz svake slike, odajuÊi trenutno raspoloæenje stvaratelja. Neizostavne sui boje hrvatskoga sjevera, koje su osnovni element »ularova slikarskog ist-raæivanja. Svako desetljeÊe, a tek stoljeÊe, ima svoje obiljeæje koje se moraiskazivati i otkrivati u cjelokupnoj kulturi, pa tako i u umjetnosti. Kada bi sli-jedili samo jedan te isti slikarski pravac, onda u usporedbi sa slikama VlaheBukovca, Ivo DulËiÊ bi izgledao kao kakvo obiËno mazalo. No, na sreÊuznamo da to nije tako, stoga nam ostaje, uz Ëestitke naravno, zaæeljeti Siniπiustrajnost u slikarskom istraæivanju.


226

Budnostaj izmeu ljetnih pospanosti

VruÊe Ëapljinske ljetne dane zamijenio sam boravkom na poluotoku Kle-ku, koji narod joπ zove Rep Kleka. Zov djedovine bijaπe toliko jak da seupustih u gradnju obitavaliπta uz slaniπte. Poluotok, πto se pruæio uspore-do Peljeπcu s jedne i kopnu s druge strane, na samom svom dnu krije πa-Ëicu kuÊa s malim brojem stanovnika. Krmekova vala! To πto u sebi Êutimsvaki put kad joj se vraÊam, emotivna je veza koja nikada ne Êe presahnu-ti. Svaki djeliÊ vienoga, od obrisa brda do ugriza bura, valjanja tramunta-na, zaklopa lustura, uboda tetivika, drπlja i draËa, borbe s korjenjem Ëes-mine, planike, zelenike, smrdljike, straha koji viri iz zarobljenih ribljihoËiju u ©eπeljevim vrπvama, htio bih premaπtoviti u priËu sa sretnim zavr-πetkom. Ali, kako izmreæiti sretnu priËu iz praznog morskog obzora pre-mreæenog mitnicom?! Kako objasniti zateËenim mjeπtanima (Hrvatima) daviπe ne mogu svojim barkama posjeÊivati susjede u Kleku, Komarni, Dub-okoj, Peljeπcu...?! A mogli su otkad je Boga i svita! A svi jedan narod!Hrvatski narod! To je cijena koju plaÊa hrvatski narod! Isplati li se, prosu-dite sami?! I sam sam primoran umjesto preveslavanja u Klek, zaobilazitiosamkilometarskom ‘’bijelom makadamskom cestom’’ preko Neuma.

Ovaj put je odrediπte moja »apljina. Razlog izbivanju s poluotoka jest Li-kovna kolonija »apljina 2011., sedma po redu. Ove je godine kolonijaorganizirana u Karaotoku, Parku prirode Hutovo blato, za razliku od pro-teklih godina kada smo umjetnike susretali na rijeci Trebiæat, u antiËkomkompleksu Mogorjelo, kanjonu Bregave, te u starohrvatskom gradiÊu Po-Ëitelju. No, sve u opÊini »apljina. Na ovoj likovnoj koloniji, proteklih se-dam godina, boravili su umjetnici razliËitih likovnih rukopisa. Iza njih suostala nezaobilazna ljudska druæenja, kao i materijalni trag njihove prisut-nosti i æivotnosti. I ove je godine nastao znaËajan broj likovnih ostvaren-ja, naravno po osobnom stvaralaËkom opredjeljenju, koji su bili izloæeniu Galeriji “Vjeko Boæo Jarak” u Potkosi. Ako sam ih dobro prebrojao, biloih je preko sedamdeset. Impozantan broj djela od okupljenih pedesetakakademskih hrvatskih umjetnika iz Hrvatske, BiH i Srbije. U vremenu sve-opÊeg kulturnog zatiranja ova i sliËne kolonije plijene ljepotom stvaranjakao i radoπÊu æivljenja. Ako bismo htjeli biti zloËesto kritiËni, te potraæitinedostatke u organiziranju od otvorenja do zatvaranja, ostali bismo praz-

227

nih rukava. Organizator, Zaklada kralja Tomislava, mislio je na sve,te suse umjetnici osjeÊali kao na odmoriπtu. VeÊ sada, nakon sedmogodiπnjegdruæenja s umjetnicima, moæemo zakljuËiti, kako su organizatori na pra-vom tragu uozbiljenja osnovne koncepcije Likovne kolonije »apljina,kako po izboru autora, tako i po nekim moæebitnim novim idejama samihutemeljivaËa kolonije, kao i ljudi okupljenih oko ovog zahtijevnog proje-kta. Ostaje nam samo organizatorima zaæeljeti joπ mnogo plodnih godina,te da im æelja za umjetnoπÊu nikad ne presahne.

Joπ je jedan umjetniËki dogaaj obiljeæio dane ponosa i slave (proslavuvojno-policijske akcije Oluja). RijeË je o prvoj samostalnoj izloæbi akade-mske kiparice Mirele Borovac iz Trebiæata. Izloæba naziva Portreti bezlica, otvorena je u Galeriji Stara πkola u Trebiæatu. Predgovor za popratniizloæbeni katalog napisao je ak. sl. Josip MijiÊ, glazbeni prinos dala je æen-ska klapa Lira iz Trebiæata, a izloæbu je otvorio ak. kipar Stjepan Skoko.VeÊ treÊu godinu zaredom, uoËi blagdana Velike Gospe, u obnovljenojstaroj πkoli prireuju se izloæbe. Uz prvu izloæbu prof. Stjepana Skoke,prireena je knjiæevna veËer Vladimira PavloviÊa. Ne moæemo, a ne zapi-tati organizatora gdje je zapelo? Zaπto nije nastavljen kontinuitet knjiæev-nih dogaanja za knjiæevnika koji je to doista zasluæio? Bilo bi lijepo kadbi se uz izloæbe Ëitali i stihovi u ove dane oko Velike Gospe. Kad veÊ spo-menuh blagdan koji se slavi u najviπe æupa u Bosni i Hercegovini, ovihsmo dana zaprepaπteni vijeπÊu kako Êe u Trebiæatu za sam blagdan pje-vati „pevaljka” Neda Ukraden. ©to mi to Ëinimo od najveÊih svetinja! Je-smo li se to svi pretvorili u Mireline Portrete bez lica, za koje zapisa pisacpredgovora Josip MijiÊ: „Upozoravaju nas na nuænu grËevitu borbu pro-tiv struja vremena u kojemu æivimo te potragu za istinom koju Mirela Bor-ovac smatra jedinom lijepom. Stalna izloæenost drugima i raznovrsnim in-stant informacijama osiromaπuje naπu osobnost. TisuÊe vanjskih utjecajatrgaju nas na sve strane koje nas svakodnevno prisiljavaju na balansiran-je izmeu vlastitih æelja i prohtjeva okoline”. Dovoenje „srpske pevaljke”za blagdan Velike Gospe, siguran sam nije æelja hrvatskog naroda, negopojedinaca. Nek’ im je na Ëast!


228

Zaversilo na Smrdan gradu »etrnaesti maraton laa u Dolini! Trideset pet laa! »etiristo i dvadeset laa-ra! Miπice napete k’o struna! DubrovaËki trambunjeri pucnjem iz kuburaoznaËuju poËetak utrke! Zaveslaji! Bodrenja! Molitve! Neretva æedna znoja!Kominski gusari prvi! TreÊi put zaredom! Veliki πtit kneza Domagoja prela-zi u trajno vlasniπtvo Kominjana! Takvo je pravilo! To joπ jedino poe za ru-kom i veslima Rogotinjanima! VjeËnim rivalima! Komin i Rogotin! Kao dadrugi i ne postoje! Stotine i stotine sati mokrih treninga urodiπe plodom. Dru-go mjesto pripade BaÊini! TreÊi su Opuzenci! Iznenaenje utrke! KominjaniporuËuju kako ne Êe mirovati i spavati na lovorikama, nego Êe nastaviti tre-nirati, kao πto i nijihova laarska himna kaæe: „Kominsko veslo nikada se nesuπi”.

Tako je to u Dolini uoËi najveÊeg marijanskog blagdana. TisuÊe vjernika hrleu Gospina svetiπta. NajguπÊe je u Meugorju. HodoËasnici sa svih kontine-nata i gotovo svih dræava svijeta pristiæu u srce Hercegovine. Oni nas upo-zoravaju kako æivimo u mjestima Ëudesne ljepote, a da toga zapravo nismoniti svjesni. Kada nas zapljusne val ljudi, malo se zamislimo, a sutra ponovnoisto, najËeπÊe odlazimo. Odlaze mladi zbog nemoguÊnosti rada, zarade i os-nivanja obitelji. Evo, najnoviji podatak nam govori kako je samo iz stolaËkeopÊine u Dubrovniku i primorju uposleno preko osam stotina mladiÊa! Nijeli to porazno, ako se prisjetimo pretenzija na hrvatsku zemlju! Opet samsebe zatjeËem u lamentiranju nad neËim nepovratnim. NeËim πto uporno iz-miËe, neËim πto je neuhvatljivo. No, neki od nas su i te kako svjesni ozemljau kojem obitavamo. Kolone domaÊih i gostiju premreæuju puteve i puteljke,staze i bogaze, uliËice i skaline koje vode prema mjestima u kojima se πtujeblagdan Uznesenja Blaæene Djevice Marije na nebo. Jedno od takvih mjestaje i Slivno Ravno. U njemu se, veÊ treÊu godinu zaredom, odræava knjiæev-na manifestacija Maslini u lice. Ove je godine i proπirena, pa umjesto jedno-dnevnog druæenja, postade dvodnevno. Moram odmah istaÊi kako mi biËast nazoËiti jednoj ovakvoj manifestaciji. Prvi dan Ëitali smo poeziju nasveËanoj sjednici OpÊinskog vijeÊa Slivno. Za mene osobno, novina! »itanjepoezije pred politiËarima! Podijelih to iskustvo zajedno s kolegama –uromVidmaroviÊem i Tomislavom Marijanom BilosniÊem. Tko kaæe da poezija ipolitika ne idu skupa?!

229

U ranim jutarnjim satima, uputismo se uzvojitim puteljkom prema staromgradu ponad Kleka, Smrdan gradu. Rijetki, koji se zapitaju zaπto naziv Ma-slini u lice, penjuÊi se strminom prema Slivnu, Zavali, Smrdan gradu, okru-æeni bezbrojem maslina, shvatit Êe zaπto je Enerika BijaË odabrala baπ toime. Tek rijetko sredozemno raslinje pomalja se izmeu nasada maslina ko-ju su briæno obraene. Pravi uljni grad! Maslingrad! Putem susreÊemo hodo-Ëasnike koji hrle svojoj Gospi na Gradu, koju je ne samo puk nego i makar-ski biskup Fabijan BlaπkoviÊ godine 1779. nazvao Ëudotvornom. Neki, kaoi mi putniËkim automobilima, neki se uspinju strminom iz Kleka, a oni naj-jaËe vjere bosonogi. Kad smo se veÊ uspeli blizu neba, ugledasmo crkvu Ve-like Gospe na Gradu. Sagraena je poËetkom 18. stoljeÊa, nakon πto je krajosloboen od Turaka. Dodajmo i legendu koja se veæe za naziv Smrdan gr-ad. Kaæu da su Hrvati prilikom oslobaanja pobili toliko Turaka da je dugovremena vladao nesnosan smrad na gradu i oko njega, te odatle naziv Sm-rdan grad. Stariji dokumenti ovu crkvu nazivaju crkvom sv. Roka, a neπtomlai crkvom sv. Roka i Velike Gospe, dok je u novije vrijeme prevladaonaziv crkva Velike Gospe. Na proËelju je kameni zvonik za tri zvona. Kame-no otajstvo! Na oltaru, koji je 1907. nabavljen u Tirolu, nalazi se Gospinaslika bizantinskog stila, koja se πtuje od starine. Bijeli kameni uresi, mojavjeËita æudnja, opkolili su crkvu sa svih strana. Kad pregledasmo crkvu i gr-ad, poæeljesmo fotografijom ovjekovjeËiti trenutak. Pogledasmo odozgo ujadransku plavet i izgubismo dah. Pred oËima se rastvori prizor koji izazivauzdah. GledajuÊi u poluotok Klek, prostor u koji sam se promiπljeno vratio,bistrina slika koje opaæam utiskuje se u duπu. Rasplinuo se u plavet kaokakva lijena uljeπura. Zagonetna je njegova ljepota.

Ono πto ovdje fascinira jest veliki broj nejaËi. Znak je to da Êe hodoËaπÊeVelikoj Gospi æivjeti. Prije svete mise okupljenom puku ponudismo sluπanjestihovlja. Najprije je Ëitao Hrvoje Barbir, potom –uro VidmaroviÊ, pa To-mislav Marijan BilosniÊ. Odnekud se stvori i Ivanka Pool (roena OrπuliÊ izKomina), te malo zaversi i francuskim. Doe na red i moja malenkost, kole-ga Stjepan ©eπelj, a zakljuËi domaÊinski kolegica Enerika BijaË koja je sve tolijepo i organizirala. Sunce je nemilosrdno bacalo svoje slapove vruÊine, nosve izdræasmo. Nakon svete mise, naËelnik Slivna Smiljan MustapiÊ ugostionas je u hotelu Merlot. Pali smo za stolove kao teπka sidra, a kad se napuni-smo, joπ je teæe bilo diÊi jidra. Ne dogaa se tako Ëesto (barem u Dolini) da

230

naËelnici ovako ugoste knjiæevnike! Miπljenja sam kako bi gesta gosp.MustapiÊa trebala biti uzor inim vlastodrπcima u Dolini. Bio bi to vidljivo-ne-vidljiv spomenik rijeËi. A rijeË je trag! Ona obiljeæava vrijeme!


231

Hrvatska zastava - simbol slobodeO zastavi bi se moglo reÊi πtoπta. To je tkanina propisanog oblika ureπenaznakovima koji simboliËki predstavljaju neku zajednicu. U hrvatskom naro-du zastava je svetinja. Kako je dugo vremena bila zabranjena, ona je i stvar-ni simbol slobode. Ono πto je najvaænije, dræavna zastava je strogo propisa-na zakonom, a poruga, namjerno uniπtavanje zastave i sl. dræi se kaznenimdjelom. Ne bih rekao da se svi pridræavaju ovog naputka, makar se pravda-li kulturom (jadna je to kultura). U povodu 20. obljetnice poËetka agresije naHrvatsku, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Udruga Stari most izOpuzena odazvala se inicijativi Udruge branitelja Domovinskog rata “Podra-vka” kojom se æeli hrvatskom zastavom s kninske tvrave simboliËki pove-zati Knin s ostalim gradovima diljem Hrvatske. Tako se na Fortici okupilo tri-desetak Ëlanova spomenute udruge, te djelatnici DVD-a Opuzen koji su po-stavili stijeg i podigli repliku zastave s kninske tvrave. Zastava je dugadevet, a πiroka metar i pol, a sam stijeg visine je dvanaest metara, te je vidljiviz svih dijelova grada. Kupljena je u Kninskom muzeju, a izradili su je inva-lidi Udruge UHIRO iz Zagreba, pa je cijela akcija imala i humanitarni karak-ter. Nije trebalo dugo Ëekati! VeÊ sedmi dan zastava je ukradena. NepoznatipoËinitelji otuili su hrvatsku dræavnu zastavu. Pod stijegom je ostao samokonop, koji je jedini svjedok ovoga vandalskog Ëina protiv Hrvatske, hrvat-skih branitelja i svih graana RH. Je li u pitanju neslana πala ili ozbiljnija na-cionalna provokacija?! Komu smeta hrvatska zastava?! Pravim Opuzencimasigurno ne!

Oni su ove godine organizirali Opuzensko kulturno lito, koje doslovno imaπto ponuditi. Upravo su iznjedrili jedan kulturni dogaaj koji je obogatiokulturnu ponudu u Dolini. RijeË je o sjajnom filmu O ljudima i bogovimaXaviera Beauvoisa, kojim je otvoren Opuzenski filmski festival, manifestaci-ja posveÊena europskoj kinematografiji. Prva projekcija prvoga izdanja festi-vala, odræala se na glavnom opuzenskom trgu, Trgu kralja Tomislava, gdjeje napravljeno improvizirano kino. IznenaujuÊe velik broj posjetitelja po-kazao je kako zanimanje za festival i ‘’drukËiji’’ film i te kako postoji. Kao je-dan od glavnih razloga za pokretanje manifestacije, navodi se nedostatak ki-na, odnosno 77 kilometarsku udaljenost do prvog kina u Dubrovniku. Sto-ga je toËno 77 filmova zastupljeno na festivalu. Zanimljivo, no nije jedini

232

Opuzen u Dolini bez kina, sjetimo se samo muke Mostaraca. Opuzenskokulturno lito, osim filmova, nudi i drugih sadræaja. Od maioniËarskih pred-stava za djecu, koncerata raznih pjevaËa, do nastupa Ansambla “Lado”. Pre-dstavljena je i jedna knjiga. RijeË je o najnovijem uratku Vojislava Matage na-ziva Plamen i lug. Knjiga je predstavljena na Poljanici Mate PeËariÊa, a pred-stavili su je prof. Ivana MiliÊ i predsjednik Matice hrvatske Opuzen, prof.Zlatko Suπan, koji je bio i moderator veËeri. Iako su najavljeni kao gosti ve-Ëeri, klapa “Luka PloËe” je opravdano izostala, a dostojno su ih zamijenilimomci iz klape “Trebiæat”.

Joπ se jedna zanimljivost dogodila u Dolini. Prvi susret MustapiÊa 1694.-2011.! Nekako pred sam poËetak Domovinskog rata, dr. don Ivica PuljiÊdarovao mi je knjigu Konjevodi. Zbunjeno sam gledao u knjigu, prelistavaoje i divio se zamisli. »itava knjiga o jednom prezimenu. Vremenom je naz-vah plemenska knjiga. Nije proπlo dugo vremena dobih i knjigu Raguæi. Izanje ponovno je tiskana knjiga o Raguæima, ali ne bilo kakva. Usudio bih sekazati kako je to najbogatije opremljena knjiga o jednom rodu u Hrvata. Prv-otna zamisao naie na plodno tlo, pusti æile i poËeπe, do sada, neviena izanimljiva slavlja, slavlja rodova. Plemenska slavlja! Okupiπe se i MariÊi,Obadi, Raguæi (monumentalno jer ih je najviπe), a sada i MustapiÊi. Skup jeodræan u Hutovu na MustapiÊa Vinogradini pod zaseokom Zgrada, gdje idanas æive MustapiÊi. SveËanu svetu misu predvodio je dr. Ratko PeriÊ,biskup Mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj Trebinjsko-mrkanjski, uz kon-celebraciju desetak sveÊenika. Nakon misnog slavlja, predstavnici roda Mu-stapiÊa poloæili su cvijeÊe i upalili svijeÊe ispod ploËa s imenima poginulih inestalih u Drugom svjetskom ratu i poraÊu i Domovinskom ratu. »lanoviHKUD-a Hutovo odbalali su lindæu ispred crkve, a potom je druæenje nas-tavljeno pod podignutim πatorima, „na plemenitoj baπtini” kako reËe SreÊko,domaÊin skupa. RijeËi dobrodoπlice, podrπke i zahvale izrekli su mnogi, adovoljno je nabrojati naËelnike opÊina Neum, Ravno, Stolac, »apljina, Sli-vno Ravno, MetkoviÊ, veÊ spomenutog biskupa Ratka, don Rajka MarkoviÊa- æupnika stolaËkog... Poslije biskupova blagoslova nastavljen je ruËak uzbogat kulturno-zabavni program. Ugledni filmski redatelj i scenarist VlatkoFilipoviÊ potrudio se da ovu novu vrstu proslava trajno zabiljeæi i filmskakamera. InaËe, MustapiÊi potjeËu iz stare gradaËke æupe u kojoj se nalazenajstarije matice (uz popovske) u BiH, te na taj naËin mogu izraditi vlastita

233

rodoslovna stabla starija od 300 godina, Ëime se malo koji rod moæe pohva-liti. Kako bi to zahtijevalo mnogo truda i odricanja, za oËekivati je da Êenetko od podmlatka MustapiÊa krenuti i tim putem. A put je dobro utrt, akoje suditi po vienom!


234

O grabljivcima, filmu i slonovimaVruÊina nemilosrdno pritiπÊe Dolinu! Suπa na suπu! Gazi teæaËku duπu! Dabar malo vjetrovi zapuπu! Da se ne potpomogoh godiπnjim odmorom, neznam πto bih. Sve viπe se zatjeËem u gluvarenju i besposliËarenju. Drincatine da æega. U rijetkim spavuckavim minutama pred naletima pospanostiosluπkujem karanja galebova, πkripu brodske katarke i glase πto dopiru izbrbljive kutije. Opet Turska! Opet Ahmet Davutoglu! Veliko hrvatskomore, πto se mreπka i ljuljuπka ispred mojih oËiju, zanjihava tjeskobu umom srcu. Ono je stvarni cilj! A najranjivije je baπ ovdje pred mojim oËima!Nikada ne Êe prestati æelja grabljivaca za dominacijom nad slaniπtem. Kadase oglasi hrvatski predsjednik i spomene æelju za ravnopravnoπÊu hrvat-skog naroda u BiH, muslimani su ogorËeni na njegovo mijeπanje u ‘’unu-traπnje stvari svoje dræave’’. A kada u istu pompozno doputuje ministarvanjskih poslova Turske, Ahmet Davutoglu (po tko zna koji put, malomalo pa je tu), on “posreduje za uspostavu vlasti u ovoj napaÊenoj zem-lji”. Boæe nas saËuvaj njegova posredovanja! Posljednji put kada je turskaadministracija posredovala (s njim na Ëelu) uspostavljanju vlasti, stvorenaje antihrvatska vlast u Federaciji BiH, iz koje su iskljuËene kljuËne hrvat-ske politiËke stranke za koje je glasovalo viπe od 90 posto Hrvata, koji suizaπli na izbore. Ne treba zaboraviti kako je upravo Davutoglu proteklogproljeÊa grlio muslimanske lidere Zlatka Lagumdæiju i Sulejmana TihiÊa,predstavljajuÊi ih favoritima Ankare. ZloÊudna je to kampanja koja nipoπtonije naivna, kako se to Ëini na prvi dojam. Ona je usmjerena na Hrvate uBiH u namjeri da ih diskreditira u dræavotvornom, moralnom, duhovnomi svakom drugom smislu. Mijesi se perfidno u kuhinjama koje za sastojkebiraju samo hrvatsku zemlju i hrvatsku imovinu. Hrvatski narod im je tekusputni zaËin kojega ubiru zahvaljujuÊi raznoraznim smutljivcima kojirade o glavi svom narodnom biÊu. A hrvatski narod se ne da. Organizirase koliko je to u njegovoj moÊi, da se ispuni pismo.

Nesan grozniËavih iπËekivanja kulturnih pojavaka, kratim Ëitanjem dnev-nih i tjednih tiskovina. I uvijek negdje zapne oko. Ovoga puta zaiskri napodvezici jedne pjevaËice koja je nastupila na 16. hrvatskom glazbenomfestivalu Etno fest Neum 2011. Sama Ëinjenica kako se ovaj jedini etnofestival u cijelom okruæju odræava u gradiÊu Neumu veÊ πesnaest godina,

235

dostatna je za pohvalu. Ali, isto je tako vaæna Ëinjenica da je sve manjeetno glazbe na repertoaru. Pod pojmom etno glazbe ljudi danas obuhva-Êaju puno toga i kada se ne zna gdje svrstati i kategorizirati odreene vrsteglazbe (a koje nemaju nikakve veze s etno glazbom), trpaju je u koπ etnoglazbe. Tako smo ove godine mogli Ëuti razne skladbe, od zabavnih dofolk obrada u izvedbi zvuËnih imena. Produkcijsku razinu ne bih nikomentirao. UËinio sam to proπle godine. Ono πto je pohvalno i vrijedizabiljeæiti svakako je upornost organizatora, lijepo druæenje i pozitivna at-mosfera. InaËe, ovo je festival na kojem se ne dijele nagrade, pa jenadmetanje zaobieno. No, u ©irokom Brijegu nije tako. Tamo su se dodi-jeljivale nagrade! Najprije na 9. West Herzegowina Festu, a potom i na 12.Mediteran fim festivalu. Prvi festival okupio je 14 bendova, prikazao 27amaterskih filmova, a u festivalskom Fanzinu objavljena je 31 kratka priËa.UpriliËen je i likovni performans ArTest gdje je, za vrijeme trajanja festiva-la, πestero mladih umjetnika s Akademije likovnih umjetnosti u ©irokomBrijegu oslikavalo neuobiËajeno velika platna. Interakcija s publikom iizloæenost pogledima od zaËetka do zavrπetka stvaranja, dali su nastalimumjetniËkim djelima posebnu teæinu i jedinstvenost. Dvanaesto izdanjeMediteranskog filmskog festivala privuklo je viπe od 300 filmova, od kojihje strogom selekcijom Damira »uËiÊa izabran 21 najbolji iz 11 dræava.Grand prix Jack Daniel’s osvojio je izraelski film Revolucija 101, dok sudrugu nagradu ravnopravno podijelili filmovi Pustara, Ivana Faktora izHrvatske i Selo bez æena, Srana ©arenca iz BiH.

Ono πto me je oduvijek privlaËilo (a nije film) su arheoloπka kopanja, pre-kopavanja i iskopavanja. U rijetkim prilikama kada bih pustio maπti navolju i zabijao πpicasti vrh ËekiÊa u zemlju sanjajuÊi hladne ostatke nevi-dljivih biÊa, koja me kao magnetom vuku k sebi, zamiπljao sam se arheo-logom. Ali sve ostade na pustim æeljama. Æelje su jedno, æivot drugo.Znam samo da sam uvijek pomalo zavidio arheolozima na njihovim pro-nalascima. Ovih je dana Goran Glamuzina, dipl. inæ. geologije, hodajuÊiizmeu naslaga zemlje i ugljena pronaπao zub praslona! Lokalitet pronala-ska je selo GradniÊi pokraj »itluka. Zub je dosta male dimenzije, duæineoko 3,5 cm. Potvrda je stigla i iz Zagreba od eminentnog hrvatskog pale-ontologa Jakova RadovËiÊa. PovezujuÊi nedavno senzacionalno otkriÊevelikih zuba praslona iz Tomislavgrada, zatim sliËna otkriÊa velikih zuba

236

viπe vrsta praslonova davne 1906. u okolici Rame i Konjica, te ovo kod»itluka, moæe se izvesti zakljuËak kako su se kroz Hercegovinu nekadadavno kretala veÊa ili manja krda razliËitih vrsta slonova. A gdje su slono-vi, tamo je i sreÊa! Zar ne?!


237

Igrometi i kamendani Uæarilo! Gori zemlja, gori kamen! Gori i raslinje! Piromani se ponovnohvataju u vatreno kolo. Na povratku s „bare”, kresni i baci. Zapoæari! Op-oæari! Stari recept za spaljenu zemlju. I zrak se u Dolini pretvorio u zapa-ru. Na svakom koraku zaduπljiva sparina. Svakim sunoÊanjem vlada omo-rina. »ovjek sve viπe postaje nespina. Masline okuvijale. Groæem haraplamenjaËa. Sasuπio se list, suπe se grozdovi, suπit Êe se i grla. Snivkaju sepotopi u osluπkivanju glasa pijetlova, prvih trubljaËa zore. U samo raa-nje danika sve su oËi uprte u nebo. A ono sve plavlje i plavlje. Kao da jeukralo boju moru, pa inati. A sunce kumuje. Svo raspomamljeno od rado-sti, plamsa, bukti. Ognjeni jezici kao svatovi plaminjaju Dolinom. Strpljivoje Ëekati Boæji πkropac i zagasivati poæare, kao nekada klaËine. Tko joπzna πto su klaËine?! A tek kalËine?! Potrudit’ Êu se bar objasniti svojoj djeci.Iako rujan poodmiËe, ljetne fjake ne nedostaje. I πkola je u Dolini odgo-ena za tjedan, zbog vruÊina.

Nije zamjeriti ni kulturnjacima πto se tek sporadiËno oglase, jer sunËanesilnice i te kako utjeËu na naπe æivote. Nekada nas omame pe ne znamokud bi sa sobom, a nekada nam dou kao ulje na vatru pa se zaobada-mo. Kao u inat! Tako je bilo i na nedavno odræanoj tradicionalnoj VeËerihrvatskog folklora u Neumu. Pravi igromet pjesme i plesa. Povorka razi-granih folkloraπa prodefilirala je ulicama ovoga grada, te se slila na plaæuhotela Zenit. Hrvatske zastave uzbibane smorcem leprπale su iznad glavamnogobrojnih izvoaËa. Svoje obiËaje, kulturu, tradiciju i plesove, poka-zala su hrvatska kulturno-umjetniËka druπtva: „KupineËki Kraljevec”, Ku-pinaËki Kraljevec, „Kolo”, Vukovar, „Bokolj”, Dobropoljana (otok Paπ-man), „Branimir”, Benkovac, „Naπi korijeni”, Bistrica (ÆepËe), „Napre-dak”, Uskoplje, „Sloga”, GuËa Gora, „Hrvatski gajdaπki orkestar”, Zagreb,te domaÊin HKUD „Humski glas” iz Neuma, koji je i organizator ove ma-nifestacije. VeÊina ovih druπtava veÊ se toliko iskalila, da je suviπno govo-riti o kvaliteti pjesama i plesova. Program je bio raskoπan, kako u odabi-ru napjeva, tako i u izboru kostima, koreografiji... Nedostajao je joπ samokorak dalje. No, ne Êu tvrditi da ga Neumljani ne Êe zakoraËiti (imajuÊi naumu kako im je don Ivica PuljiÊ za petama). Nedostajao je jedan pratitelj,kojega Ljubuπaci tiskaju veÊ sedmu godinu uz, sad veÊ poznatu i prizna-

238

tu, folklornu manifestaciju Ljubuπko silo. Dakle, tiskan je sedmi PuËki go-diπnjak, koji uz podatke o sudionicima folklorne manifestacije, donosisadræajne i zanimljive podatke o ljubuπkom kraju i Hercegovini. Urednikje, naravno, mr. Radoslav Dodig te stoga, poznavajuÊi upornost i zalaga-nje ovoga zasluænika, ne dvojimo o vrijednosti publikacije. No, nisu Lju-buπaci vrijedni samo na silu, ima ih kojima vrelina otvara moædane viju-ge, te stvaraju likovna djela trajnih vrijednosti. Ak. kipar Stjepan Skoko iz-radio je FranjevaËki kriæ (Pax et bonum) koji je postavljen na proËelje cr-kve sv. Petra i Pavla u Mostaru. Napravljen je od inoksa, visine i πirine 3,5m, a debljine 70 cm. Izveden je u radionici Pro-Crom-Crni Ljubuπki, a po-stavljen pomoÊu dizalice poduzeÊa MuciÊ&Co, takoer iz Ljubuπkog. Cr-kva sv. Petra i Pavla u Mostaru izgraena je 1866. Za vrijeme Domovinsk-og rata je poruπena, te je izgraena nova monumentalna graevina Ëiji zv-onik dominira Mostarom.

Posuπjem ovih dana dominira jedna manifestacija zanimljiva naziva Po-suπki kamendani 2011. Posjetitelji su mogli pogledati izloæbu djela i sud-jelovati u praktiËnoj radionici kiparske kolonije Visoka glavica 2011.,pogledati izloæbu slika i fotografija naziva Kamen u slici, izloæbu maleklesarske kolonije Kamen GraËine Ljubuπki, te izloæbu minerala, stijena,fosila, dragog i poludragog kamenja, koju su postavili Ëlanovi udrugeKreπevski citrin. Razastro se kamen u kamenu. Posuπko kamenslavlje! Aπlag, kako i priliËi, dolazi na kraju. Iz tiska je upravo izaπla zbirka pjesa-ma Pod kupolama sunca II., autora Marka BoπkoviÊa iz Sarajeva, ËlanaDHK HB. Nakladnik je Matica hrvatska Stolac, a recenzenti su Antun Lu-ËiÊ i Fabijan LovriÊ. Produhovljeni versi, od prve pa sve do zadnje pjesme,odaju nam pjesnika koji crpi nadahnuÊe u svojim korijenima. InaËe,Marko BoπkoviÊ roen je u CrniÊima kod Stoca, te je glasnik iz Doline.Valja nam Ëestitati knjiæevniku i preporuËiti Ëitateljstvu ovu vrijednu zbir-ku pjesama jednim Markovim upozorenjem: „Da ne bi doπlo/ beæitno vri-jeme,/vrati se, ËovjeËe,/ na oranice svoje!...”


239

Za Miovilova lita Kolajna od prevrelih dana je uobruËena. VruÊine ne jenjavaju, dan krati,jesen kucuka na vrata, liπÊe se zlati. Trga se na veliko, tko ima πto. PoluuË-ahreni grozdovi navjeπÊuju polupraznu burad u podrumima. No, ono πto seotoËi, bit Êe dobro. Valjalo bi bar na tren izaÊi iz vruÊine koja ne vodi nika-mo, oÊutjeti πum slova iz duhovne provincijske pustoπi, probuditi se iz letar-gije, ali gdje?! Kao naruËen, doe poziv prof. Ante BrkiÊa, predsjednika Ma-tice hrvatske »apljina, za sudjelovanje na pjesniËkom druæenju. ObjeruËkeprihvatih ponueni poziv, te se zaputih na dogovoreno mjesto. Odrediπteje ljetna konoba Lukas u Trebiæatu, uz istoimenu rijeku. Spustio sam se laga-no niz praπnjavo Trebiæatsko polje, potraæio i pronaπao ljetnu konobu pok.Luke PavloviÊa. »arobno je to mjesto u dolini misirskoj na troimenoj rijeci,gdje su se nekim divnim Ëudom susreli voda i sunce, nebo i zemlja, mali, netako davno, kamenom optoËeni mostiÊ πto se zrcali i narcisoidno promatrana vodenom povrπju, i jedna velika smokva. Ona mi je uvijek podsjetnik nasunce i jug. Uæiljila se duboko ispod vode, granama je natkrilila rijeku i sveuokvirila u jedinstven prizor. ZateËen vienim, smjestih se u gusti smokvinhlad, te se poËeh navoditi na razmiπljanje. Kada bi nekom slikaru (a bilo ihje viπe) zadali temu idiliËnog pejzaæa, ni trunke ne bi promaπio temu, kadabi ovaj, lako pamtljivi sklop, doslovce preslikao na svoje platno. No, æubori grgoljanje lijene puzavice odvuËe me od namisli i nagovaranja prijatelja sli-kara, jer mi kao magnetom privuËe oËi u svoje korito. Trebiæat je Neretvindesni pritok. Izvire ispod planine Jagodnice, koja se uzdiæe od rubaImotskog polja. Od Imotskog pa do Klobuka teËe pod imenom Tihaljina.Zatim se praÊaka u plitku koritu kroz Ljubuπko polje gdje se naziva Mlade.Iz pliÊine survava se u duboko korito, usijeca u stijenje, okrupnjava i jaËa, tepreuzima ime Trebiæat (jer triba ispred nje biæat) koje nosi na svojim vodnimleima sve do uπÊa u Neretvu, u selu Struge kod »apljine. U ovom beskiπ-nom vremenu viπe je cijednica nego tekuÊica. Ali veÊ s prvim kiπama, kadzaobilati s vodom, pohrlit Êe Neretvi u zagrljaj pjeneÊi, grmoreÊi i noseÊi svepred sobom.

Iz razmiπljanja me prenu ruka na ramenu, Zoran JuriπiÊ! Dobro doπli prijatel-ji pjesnici iz Podstrane! Naime, prof. Ante BrkiÊ je s tamoπnjim predsjedni-kom Matice hrvatske dr. Darijom RadoviÊem dogovorio pjesniËko druæenje.

240

Osim Darija i Zorana, tu su i poetese Danica BartuloviÊ i Nevenka KovaËe-viÊ. Od Ëapljinskih pjesnika pristiæu prof. Milica Pehar (ujedno i voditeljicaprograma), Ruæica BoπkoviÊ, Ivana EriÊ, Jozo Jakiπa i Mario KneæeviÊ. NemaNikole MartiÊa! Nije uspio doÊi jer je izgubio papir koji nam uz pokaz osi-gurava prijelaz na mitnici koja dijeli Hrvate od Hrvata. Boæe, hoÊemo lidoËekati ugradnju Ëipova u naπa tjelesa, koji Êe zamijeniti lakogubne papi-re?! Sve ima svoje prednosti i mane, pa tako i ljudsko umreæavanje. Nadajmose kako je to vrijeme joπ uvijek daleko. Program je zapoËela Nevenka,Zoran, pa Danica. Potom je slijedila glazba koja se s poezijom skladno slju-bila. Izvrsnim izvedbama poËastila nas je muπka klapa „Sveti Paπkal” iz Viti-ne i Ëapljinski kantautor Josip Pjevac. A onda slovnorafalna paljba doma-Êina, Milica, Ivana, Ruæica, Jozo, Mario i ja. »itali smo poeziju okupljenimljubiteljima stiha, kojih je zaËudo bio veliki broj, premda je bilo i onih tvr-ega uha i pliÊega duha. Otom-potom! Ana Pehar, uËenica osnovne πkole,stavila je toËku na i, takoer PavloviÊevim stihovima.

Osvrnuo bih se na nepravedno zapostavljen lik i djelo velikog hrvatskogknjiæevnika kako i priliËi mjestu pjesniËenja stihovima Vladimira PavloviÊa,koje je kazivala Laura SoËe, uËenica Osnovne πkole u »apljini, koja nosi imeovog velikog knjiæevnika. Da posjetim, Trebiæat je rodno mjesto VladimiraPavloviÊa roenog u rujnu 1935., a ujedno i njegovo posljednje prebivaliπte.Ovaj rano preminuli pjesnik umro je u Zagrebu, prosinca 1996. Mislim, kaoi veÊina, kako Vladimir PavloviÊ zasluæuje, ako ne dane, a onda svakakodan posveÊen njegovu radu i æivotu. Istina, djelatnici osnovne πkole u»apljini koja s ponosom nosi ime velikog pjesnika Ëine to uspjeπno svakegodine na πkolskoj priredbi povodom Dana πkole i pjesnikova roendana,ali dræim da sve treba pomaknuti i izvan πkolskih zidova. Sve oko Pavlo-viÊeva imena dogaa se nekako stidno, tromo. Najprije je 2000. prireenaveËer u njegovu Ëast u Ëapljinskoj kino dvorani. Pa niπta! Zatim je 2009. uobnovljenoj staroj πkoli u Trebiæatu odræana pjesniËka veËer, za koju smo svipomislili kako Êe prijeÊi u tradiciju. Pa opet niπta! Evo i ovo rujansko pje-sniËenje, za Miovilova lita, u kojemu se ponovno prisjetismo naπeg knjiæev-nog velikana, valjda Êe probuditi odgovorne ne bi li zaæivjeli Vladimirovidani. Bila bi to velika stvar, i za »apljinu i za Ëapljinske pjesnike. A pjesnicivide sve. Niπta im ne promiËe. Pa ni ova cijednica πto migolji niz sadrenaskakala, Ëija srebrenkasta pjenuπavost vode, osobito ispod brojnih vodopa-

241

da, sjedinjuje ljepotu nedirnute prirode sa sigama i bistrinom vode, tako dase prizor doima kao privid. HoÊe li nadolazeÊe kiπe uspjeti sprati naπe pje-sniËke tragove, vidjet Êemo?! Osobno dajem prednost pjesniËkom tragupred vodama!


242

Humski slovopis Rueru u Ëast I zgodi se kiπa! Baπ kad Dolina bi na izdisaju. Da samo bi kiπa! Osu i led!Gradobitina! Kruparina izrani masline! Spusti se nebo na zemlju. Dolinaposta trkaliπte za vjetrove. Sjeverci s planina i juænjaci iz morskih daljina sta-doπe se nadmetati. Sudar je neizbjeæan. A kad se susretnu oËi u oËi, zemljapodrhtava, svijetli, jekti. I Neretva se uzmutila. Mutna i premutna. ObjaËala,sva brenËi od radosti. Zlokobnim πumovima klokotanja, πikljanja, brzanja,upozorava: „Dolazi moje vrijeme!” Dovoljna bijahu dva kiπovita dana, a izDoline se zaËuπe vapaji: „Sveta Kate, rastiraj nam oblake! Sveta Luce, ukaæinam sunce!” Joπ se nije rodio, tko bi Neretvanu ugodio (i ne Êe)! Uz prirod-ne mijene, koje u mnogo Ëemu utjeËu na naπe æivote, ono Ëemu se najviπeradujem su zbivanja duhovne provenijencije.

Od svih opÊina u Dolini, o kojima biljeæim kulturne pojavke, Ravno je tak-vim dogaanjima najsiromaπnije. No, nije oduvijek bilo tako. Joπ davne1904. u Ravnome je osnovana Hrvatska puËka Ëitaonica, koja 1925. dobivai vlastite prostorije i novo ime »itaonica, Kralja Tomislava dom. Osnivaju serazne kulturne udruge, muπki zbor, glumaËka grupa, tamburaπki orkestar...A nakon Prvoga svjetskog rata, osniva se i Napretkova podruænica, koja pri-donosi kulturnom i socijalnom boljitku hrvatskoga Ëovjeka. Nasilno je uki-nuta 1949., kada se ukidaju sva druπtva s nacionalnim obiljeæjem. Ipak, vri-jedni su Ravnjani ubrzo osnovali kulturno-umjetniËko druπtvo Novi æivot.Prireuju se razne kulturne priredbe, od kojih su poseban trag ostaviledramske izvedbe. Sredinom sedamdesetih, kada je doπlo do ukidanja uza-ne pruge »apljina - Dubrovnik i Druπtvo se poËelo gasiti. Stanovniπtvo sepoËelo masovno iseljavati s ovoga podruËja. A onda je doπla 1991. Svakioblik æivota prestao je 1. listopada kada je Ravno doæivjelo ubilaËko-ruπi-laËku katastrofu. Niti jedna graevina u cijelom mjestu nije ostala Ëitava.Nakon osloboenja sve se postupno obnavlja, crkva, πkola, »itaonica, πpi-lja Vjetrenica, elektrifikacija, vodovod, prometnice... ali povratak stanoviπt-va teËe sporo. U takvim uvjetima teπko je obnoviti kulturni æivot. Ako seupriliËi kakva kulturna priredba, onda je to za sve prava svetkovina. Ovihje dana u Ravnom organiziran jedan prvorazredni kulturni dogaaj, koje-mu bijah sprijeËen nazoËiti zbog rada u noÊnoj smjeni (ah, ta æeljeznica).RijeË je o predstavljanju Humskog zbornika XIII. naziva Od Dubrave do

243

Dubrovnika, uz 300-godiπnjicu roenja Ruera BoπkoviÊa. Zbornik je pri-redio dr. sc. Ivica PuljiÊ, u nakladi Muzeja i galerije Neum, te Hrvatskog kul-turnog druπtva Napredak - Dubrovnik. Ovaj zbornik radova s podruËja isto-Ëne, a osobito donje Hercegovine, ne bavi se BoπkoviÊevim doprinosomznanosti, nego je postavio sebi zadatak (i ispunio), skinuti naslage zabora-va s podrijetla ovog znanstvenika na temelju izvorne grae, te kompeten-tno progovoriti o dubljem korijenu hrvatskog velikana, kojim se ponose sviHrvati Hercegovine. Zbornik je na petstotinjak stranica podijeljen u petdijelova: BoπkoviÊi iz Orahova Dola u Dubravi, Orahov Do u Dubravi,Zavala u Dubravi, BoπkoviÊi i naπe doba i U pjesmi i prozi. Eto, s obnovomRavnoga, obnavlja se i kulturni æivot ovoga kraja. Othravamo veliËine svo-ga nasljedstva, ponajprije zahvaljujuÊi uredniπtvu Humskoga zbornika (anije ih malo), koji u ovoj obijesnoj i suludoj æivotnoj trci ne zaboravljajuhrvatsku duπu. Valjda Êe doÊi na red i obnova Napretkove podruænice uRavnom!

»apljinska podruænica HKD-a Napredak obnovila je nedavno svoj rad. Naobnoviteljskoj skupπtini ovoga druπtva, koja je organizirana u dvorani mo-tela Park nadomak Hutova blata, za predsjednicu Ëapljinske podruæniceizabrana je Mirjana IvankoviÊ, vjerouËiteljica u Srednjoj πkoli »apljina. Ka-kvi god politiËki prijepori potresali moj grad, on ipak ponudi i poneku kul-turnu priredbu. Katkad je to samo obiËan komad æeljeza premazan pleme-nitom kovinom, a katkad u kulturnoj tami zasvijetli pravi dragi kamen. Iznevelike ponude razliËitih dogaanja, nije teπko izdvojiti prave vrijedno-sti. Ovih je dana u galeriji Zaklade kralja Tomislava otvorena izloæba Tiho-mira LonËara, naziva Od pastoralnog prema sakralnom. Na zidovima gale-rije se naπlo 37 ulja na platnu, πto veÊih, πto manjih dimenzija. O izloæbi jegovorio Stanko ©poljariÊ, koji je potpisao i tekst u popratnom katalogu.Ovo je 17. kontinuirana izloæba koju organizira Zaklada kralja Tomislava, adosegla je profesionalnost koju nemaju ni mnogo starije galerije. To je usvom obraÊanju istaknuo i autor LonËar. Lijepo je to Ëuti, isto kao i æenskuklapu Angelus koja je svojim izvedbama uveliËala sveËani Ëin otvorenjaizloæbe umjetnika koji ne izlaæe baπ Ëesto u Hercegovini. Stoga ne mogurazumjeti (po tko zna koji put) sve one koji negiraju rad ove ustanove, aiskazuju to bojkotom posjeta. Osobito hrvatskih umjetnika iz Doline! Na-brojih samo dvojicu, Maria ©unjiÊa Mrvu i Miπela StojanoviÊa, koji je pomo-

244

gao posloæiti postavku. Ostali drijemaju! Koncepcija rada Zaklade kraljaTomislava planira se “na duge staze”, odabirom viπih umjetniËkih vrijedno-sti, te pomno odabranih likovnih djela (moja osobna prosudba). Stoga jeteπko stvoriti naviku o posjeÊivanju izloæaba, osobito kod onih koji i ne æelerazumjeti. A razlog Êe se svakako pronaÊi!!!


245

PjevaËi i Ëuvari glazbene baπtineU ovim rujanskim vruÊicama dogodila se jedna znaËajna kulturna obljetnica uDolini koju bih svakako s duænim pijetetom æelio zabiljeæiti. VeliËanstvenimkoncertom pokraj ploËanske crkve Kraljice neba i zemlje, Klapa „Luka PloËe”obiljeæila je 30 godina uspjeπnog djelovanja Kulturno-umjetniËkog druπtva„PloËe” iz PloËa. U samom poËetku svoga rada 1981. bijaπe to RadniËko luËko-æeljezniËko kulturno-umjetniËko druπtvo „Jadran”, sve do 1993., kada mu seime mijenja u sadaπnji naziv. Tijekom trideset godina rada u KUD-u evidenti-rano je viπe od 400 Ëlanova. Poseban uspjeh u KUD-u ostvarila je Klapa „LukaPloËe”, koja se u poËetku zvala Klapa „Leut”, dosegnuvπi vrhunsku razinuklapskog pjevanja i stalno je meu najboljima u cijeloj Hrvatskoj. Spomenuobih svoje prve dojmove vezane uz ovu klapu. Nedugo nakon moga uposlen-ja na æeljeznicu 1987., sprijateljih se s dvojicom »apljinaca, toËnije dvojicomTrebiæaÊana, koji su radili takoer na æeljeznici u PloËama. Bili su to, tragiËnopreminuli Kaæimir Suπac, Ëlan spomenute klape, i utemeljitelj i dugogodiπnjitajnik te Ëlan uprave KUD-a „PloËe” Vlado VrankiÊ, sadaπnji umirovljenik HÆ-a (za 25. obljetnicu Druπtva proglaπen je poËasnim Ëlanom). Pokojni KaæimirSuπac probudio je u meni ljubav prema klapskoj pjesmi, a stariji kolega i pri-jatelj Vlado VrankiÊ, podrobno me je svih ovih godina izvjeπtavao o raduKUD-a, osobito klape. Briæljivo mi je darivao svaki novi glazbeni zapis koji biostvarili momci iz klape, od snimanja novih numera, obrada, do snimki s cr-kvenih misa. Osobito me se dojmila Misa koju su pjevali i snimili u Meugor-ju.

PloËanska klapa prepoznatljiva je po njegovanju razliËitih vrsta glazbenogklapskog izriËaja, a svoje zvjezdane trenutke dosegla je pod umjetniËkim vod-stvom prof. Ivice Kaleba, koji je obradio najveÊi dio skladbi, a za kojega glaz-beni kritiËari pohvalno istiËu da je s „Lukom PloËe” donio osvjeæenje, bjeæeÊiod stereotipa i konvencionalnosti, iduÊi u pravcu suvremenosti i koketiranjus dæezom, pa je tako nastala suradnja s Matijim DediÊem i drugim vrsnim glaz-benicima. Klapa je nastupala diljem Domovine ali i u inozemstvu u Italiji,Francuskoj, Poljskoj, ©panjolskoj, Australiji, BiH, Crnoj Gori, Sloveniji iMakedoniji, uspjeπno pokazavπi nedovoljno poznatu ljepotu i umjetniËkidoseg hrvatske klapske pjesme. Do sada su objavili pet nosaËa zvuka, a u pri-premi je i πesti. Klapa „Luka PloËe” viπe je puta proglaπena pobjednicom naraznim natjecanjima. Dva puta pobjedila je na Festivalu dalmatinskih klapa u

246

Omiπu, a pobijedila je i na Festivalu dalmatinske klapske pisme u Kaπtel Kam-belovcu. S Matkom JelaviÊem osvaja nagradu i na Splitskom festivalu, zatim izlatno odliËje na XI. svjetskom festivalu pjevanja u Veroni. Mnogi glazbeni kri-tiËari za ploËansku klapu imali su samo rijeËi hvale. Tako je Jakπa Fiamengozapisao: „Rasporeeni u dobro ugoenoj fuziji, u kojoj do punog izraæajadolaze svjetlosti i sjene Dalmacije, pjevaËi klape Luka PloËe veÊ dugi niz godi-na ukljuËeni su u klapski lanac koji vezuje naπe naravi i sudbine. OboruæanimoÊnim glasovima, elementarnom snagom i izbruπenim senzibilitetom, klap-ski propovjednici s uπÊa Neretve, najveÊe rijeke jadranskog sliva, odavno sushvatili da klapa kao neprijeporni duhovni spomenik podneblja nije samopuko umijeÊe pjevanja, ponajmanje ne sluËajni linearni prenositelj glasova izdavnine, veÊ je to i puna odgovornost za sudbinu baπtinjenog i suvremenogklapskog pjevanja danas i ubuduÊe. U njihovim glasnicama sabrano je isku-stvo podneblja, iz njihova glazbenog korpusa progovara, i kad su u pitanjunajintimnije pjesme, skupni glas iskonskog ozraËja u kojeme je klapa najtoËni-ji iskaz ljepote, zbirna imenica kolektivne glazbene autentike. I sve je u tompjevu: postojanost i mijene, blagdani i gorËine, zanosi i klonuÊa, signali i od-razi, spontanost æivota koji je potrebno i pjesmom posvjedoËiti. PjesmomuπÊa, pjesmom koja je poput vode: svuda prodire, u sve ulazi, sve oblaæe, sveoplemenjuje, sve napaja bogatstvom, sve dodiruje svojim vitkim prstima.”

Na ploËanskom koncertu klapa je nastupila u sastavu: Bariπa OrπuliÊ, Toni Ze-kuliÊ, Katarino ©unjiÊ, Igor JuraËiÊ, Ivica Kaleb, Joπko KrstiËeviÊ, Alen MaruπiÊ,Josip JurkoviÊ i Leo RakuπiÊ. Na oduπevljenje publike, s klapom je zapjevao iploËanski æupnik don Petar MikiÊ. GradonaËelnik PloËa Kreπimir VejiÊ uruËioje prigodne darove Zdenku JelaviÊu (predsjedniku Druπtva punih petnaestgodina) i profesorici Heleni Decovski, voditeljici Klape „PloËanke” koja jeuveliËala sveËanost. InaËe, Klapa „PloËanke” osnovana je 2004. i prva je æen-ska klapa u PloËama. Nastupale su u mnogim hrvatskim mjestima te u Madæa-rskoj na Folklor festu. U pripremi je i njihov prvi nosaË zvuka. Ovu vrijednuobljetnicu joπ su uveliËali Nevenka Ereπ-GnjeË, Miroslav Barbir i Mjeπoviticrkveni zbor Kraljice neba i zemlje. Program je vodila Marija GrgurinoviÊ. Eto,i u kulturnoj Dolini uvijek se neπto dogaa, unatoË nehajnosti politiËkih zane-senjaka koji kulture samo o osobnim probitcima. Dokaz da se ustrajnost iupornost uvijek isplate jest i ova obljetnica.


247

Jesenje vedrineJesenji ruj sve je poklopio. Cakli se nebo. Vedrina nadopunjuje vedrinu. Lis-topad. Laste putuju. Pakiraju se i ædralovi. Jesen u veliko, a more puno ku-paËa. Nezabiljeæeno u Dolini. Stigao je i jedan od onih, toliko priæeljkivanihsusreta kada je Neretva jedno. Sedmi po redu. Sedmica mi bijaπe najdraæibroj i prije no πto doznadoh da je broj savrπenstva. Nije sluËajnost ni da se-dmi Neretvanski knjiæevni, znanstveni i kulturni susret bude posveÊen ne-retvanskom sinu dr. fra Stanku Petrovu. Moram biti iskren, o fra Stanku samznao malo. Jedino πto su moje oËi zapazile bijaπe pretisak teksta o razotkri-vanju Matavuljeva Bakonje fra Brne, koji je objavio kolega Ivan SivriÊ, gla-vni urednik Ëasopisa Suvremena pitanja. No, to mi bi dovoljno za stvaranjeslike Ëovjeka koji je u ta i takva vremena smogao hrabrosti za javnu polemi-ku. TapkajuÊi po bibliografskim pabircima njegovih objavljenih jedinica, pro-naoh podatak kako je ovaj tekst prvi put objavljen u Hrvatskoj straæi (12/-1940., 226, 4) pod naslovom U romanu Sime Matavulja iznesen je manastir Kr-upa, a ne samostan Visovac, Bakonja fra Brne prikazuje pravoslavne kalue-re, a ne franjevce, naæalost kao ulomak. Nitko ga nije htio, jer se nije smioobjaviti sve do 1951. kada je obznanjen u Dobrom pastiru. Bijaπe to vrijemevelike hajke na KatoliËku crkvu, osobito franjevce, a u to vrijeme snimljen je ifilm po Matavuljevu romanu. Danas moæemo samo pokuπati zamisliti kakvuje hrabrost posjedovao fra Stanko, kada se usudio javno suprotstaviti napadi-ma i laæima komunistiËke tiranije.

Tko je zapravo bio dr. fra Stanko Petrov?! Otkrih na ovom susretu! Cijela Ne-retvanska krajina, koja se prostire od Konjica do Peljeπca, kroz svoju dugu iteπku povijest, dala je toliko glasovitih imena zasluænih ljudi da ih je nem-oguÊe nabrojati. Jedan od njih je svakako i fra Stanko. Rodio se 8. sijeËnja1877. u MetkoviÊu. VeÊinu svoga æivota proveo je u samostanu »udotvorneGospe Sinjske, gdje je i umro 13. oæujka 1963. PuËku πkolu zavrπio je u VelojLuci na KorËuli 1898. FranjevaËku klasiËnu gimnaziju zavrπio je u Sinju, anovicijat je imao na Visovcu 1905. Filozofski i bogoslovni studij pohaao jeu Zaostrogu, ©ibeniku i Makarskoj, a Mladu Misu slavi u Vepricu, svetiπtublizu Makarske - na Malu Gospu 1910. U ©vicarskoj je zavrπio studij klasiËnefilologije i slavistike 1917., te se vraÊa u Sinj s doktorskom titulom gdje po-Ëinje predavati na spomenutoj gimnaziji. PokreÊe glasnik Gospa Sinjska

248

(1922.), kojemu biva glavnim urednikom devet godina. Postaje Ëlan upraveProvincije kao definitor, a 1934. izabran je za provincijala. Pred Drugi svjet-ski rat General reda imenovao ga je Generalnim vizitatorom franjevaca uSlovaËkoj. Pisao je prozu, poeziju i knjiæevnu kritiku, te je svoje uratke obja-vljivao u raznim glasilima. Opisao je æivote preko stotinu svetaca. Bavio se ifilologijom. Prevodio je s grËkog, latinskog, engleskog, francuskog, njema-Ëkog, talijanskog, slovenskog, a poznavao je dobro πpanjolski i ruski. Pre-veo je pedeset himana iz brevijara. Objavio je viπe stotina bibliografskih jedi-nica, te oko dvadeset knjiga i broπura. Bio je profesor, duhovnik, redovnik,sveÊenik, znanstvenik..., koji je svojim dostignuÊima zaduæio hrvatski narod.„Njegovo djelo nam πalje poruku, ne da ne smijemo zaboraviti, nego mora-mo nastaviti njegov rad”, kazivao je fra Gabrijel Hrvatin JuriπiÊ u MetkoviÊu,PloËama, Opuzenu i Ljubuπkom, koji je uvodnim izlaganjem o fra Stankovuæivotu i djelu otvorio znanstveni skup u svakome mjestu. Uz fra Gabrijela,svoje su dojmove, promiπljanja, istraæivanja i izvorne radove kazivali: prof. dr.sc. Stipe Botica, fra Blaæ Toplak, prof. dr. sc. fra Bruno Pezo, prof. dr. sc. fraAndrija NikiÊ, Anela VidoviÊ, prof. dr. sc. Domagoj VidoviÊ... Sve skupovevodio je knjiæevnik Stjepan ©eπelj u ime organizatora Neretvanske rizniceumjetnina i inih vrijednosti, Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova. Naprvom susretu u MetkoviÊu, knjiæevnik Pero PavloviÊ predstavio je netomtiskani zbornik Nikola BuconjiÊ, hrvatski knjiæevnik, etnograf, folklorist, his-toriograf, u Ëiju je slavu odræan proπlogodiπnji susret, πesti po redu. Nakonskupa u MetkoviÊu, u crkvi sv. Ilije prikazana je sveta misa za plemenitu duπudr. fra Stanka Petrova.

Zadnjega dana druæenja u Opuzenu i Podgradini otvorena je izloæba slikaProtiv ËovjeËnosti suglasno, autora prof. Zdravka Tiπljara, ak. slikara i grafiË-ara iz Zagreba. Izloæbu Ëine plakati, dvadeset plus jedan, od kojih je jedandio postavljen u izlozima na opuzenskoj pjaci, a drugi dio u izloæbenom dv-oru Neretvanske riznice. U okviru samog otvorenja izloæbe, zajedno sudrugom Stari most, organizirano je i ponovno podizanje hrvatske zastavena Brπtaniku (stari grad) - Fortici (brdo) ponad Podgradine, koje dominiranad cijelom deltom Neretve. Uz zvuke Lijepe naπe, zastava je dostojanstve-no podignuta. Nakon ovoga sveËanog Ëina, spustili smo se svi u Riznicu,gdje imadoh Ëast progovoriti o ovim jedinstvenim uradcima u hrvatskom sli-karstvu. Tiπljarovi znakovi smrti, kako naslovih tekst, jesu i upozorenja na

249

jedno suludo vrijeme obiljeæeno apsurdom, na jednu ideologiju koja je zati-rala i hrvatski puk. Stoga, nije zgoreg mlae hrvatske naraπtaje upozoriti naporatno vrijeme ideoloπkog ludila kada nam je obeÊavana sloboda, a dari-vane krvave drame na cijelom hrvatskom tlu. Sve u ime slobode, dakako!


250

NaranËasta neretvanska utopija Skeptik! Eto πto sam ovih iznenada zastudjelih dana. Skepsa je ono πto mise zavuklo u duh, protiv moje volje. Kako i ne bi kad... kao da se nismonimalo odmakli od ex dræave, kao da nismo odrasli, ojaËali, shvatili! Sje-Êam se osobne preobrazbe kad se od djeËaka, nakon prisilno odsluæenevojske, preobrazih u ozbiljna mladiÊa. Za samo dvanaest mjeseci! A da-nas?! Nakon dvadeset godina i krvavih posezanja srpskih osvajaËa, naoËi-gled i s blagoslovom stare Gospoe, zakulisni spletkari podastiru svojeplanove, na Ëijem se zemljovidu po Hrvate niπta dobra ne piπe. Tek πtoobznani predsjednica vlade kako ne Êe Hrvati viπe pitati Beograd ni za πto(makar bila izborna retorika), svi skoËiπe na noge. Beograd odape jednuod pripremljenih progoniteljskih lista (tko zna koliko ih Ëeka spremno),na πto Hrvatski dræavni sabor diæe odluËan glas, ali eto ti mede! Bruxells!Nije li sve u dosluhu protu Hrvatom?! „Vaπa kuÊa i jest vaπa i nije! U svo-joj kuÊi vi moæete odluËivati, ali bit Êe kako mi kaæemo! Tako i tako vimislite, draga moja novopeËena zvjezdice! Ili...?!” »ovjek viπe jednostav-no ne moæe povjerovati u ono πto vidi i Ëuje. Kreature koje odluËuju o na-πim sudbinama samo podsjeÊaju na ljudska biÊa. No, u njima zasigurnone kucaju ljudska srca. Da, to su roboti bez trunke osjeÊaja, mislimo. Aliotkud onda u njima zlo?! Dokaz je to kako je sve perfidno smiπljeno.Opsjenari i podlaci privode kraju svoju zadaÊu, a ona je: sruπiti svaku vrij-ednost mladog hrvatskog stabla, potkopati mu korijenje i ubaciti u njegæilogriz, sasjeÊi pupoljke, oguliti koru, izbrisati godove, lomiti mu kultur-ne grane i kalemiti inim kulturama rane. Ako bi neka grana i ostala zdra-va, na njoj Êe raati smiπljeni plodovi hrvatske nesreÊe! Da, taj i takav us-ud viπestoljetni je pratitelj hrvatskog naroda.

U Dolini ima i plodova koji svojim prispjeÊem podsjeÊaju na politiËkuzbilju. S obje strane Neretve, izmeu jendeka, sve do uπÊa, poredane suplantaæe mandarina, koje podsjeÊaju na mitsko mjesto obilja. Putnik nemoæe odoljeti pitoresknom prizoru koji se ukaæe pred njegovim oËima,zastane, slika, upamti i ponese neπto s najduæe hrvatske trænice, koja sekao zmija izvijugala uz Neretvu. Dok vlakom putujem na posao, proma-tram bezbrojne nasade neretvanske mandarine. ZamjeÊujem glave beraËakoje vire iz zgusnutih kroπanja nezrela voÊa. ParmaÊanke, mandarine,

251

ponekad nazivane i æuto zlato, ove se godine beru zelene! Jesu li se toNeretvani prepali proπlogodiπnjeg potopa, pa æure?! I koliko je to dobroza nas, krajnje konzumente?! PromatrajuÊi objeπene vreÊice zelenih man-darina, proπarane po kojom zarudjelom koja je zaπla u vreÊicu kao i Pilatu Vjerovanje, imenujem tekst naranËastom neretvanskom utopijom.Doista, o æutim, zrelim, soËnim mandarinama moæemo samo sanjati. Novije to moment u neretvanskoj poljoprivredi.

No, nije samo poljoprivreda satkana novinama, i u rasvjetljavanju povije-snih tragova povremeno zasvijetle svitci. Knjiga mr. Ante IviÊa, PuËanstvoduvanjske æupe 1469.-1800., novi je pogled na podruËje od Neretve doImotskog koji nam se otvara na obzorju proπlosti. Tiskana je u nakladiNaπih ognjiπta iz Tomislavgrada, a sunakladnici su Biskupijski ordinarijatu Mostaru i FranjevaËki samostan Fojnica. Ova vrijedna knjiga predsta-vljena je u Mostaru u organizaciji Hrvatskog kulturnog druπtva Napredak- Glavna podruænica Mostar. „Vrijednost ove knjige je velika iz nekolikorazloga. Svakako jedan od najvaænijih leæi u tome πto je Ante objavio pre-sliku matice æupe Duvno koju je vodio don Anto LjubosoviÊ, rodom izRoπkog Polja, od 1750.-1758., ali i prijepis matice, koja je u originalu napi-sana bosanËicom! A dobro nam je poznato kako je LjubosoviÊeva maticanajstarija matica na podruËju zapadne Hercegovine”, istaknuo je dr. fraRobert JoliÊ, recenzent i predstavljaË knjige. Predstavljanje je uveliËao iGudaËki kvartet Simfonijskog orkestra Mostar, izvoenjem dviju skladbi,©ostakoviËa i Bizeta.

»ini se kako su se Napretkovci u Dolini razmahali. Jedan dio zasluænikakoji strpljivim radom otkopavaju vlastitu proπlost, kulturu, tradiciju, obi-Ëaje... okupljen je oko glasila Bjelopoljska zora, o kojem sam pisao neko-liko puta. Naπa harna predsjednica DHK HB, ujedno i glavna i odgovor-na urednica spomenute tiskovine, uredno mi dostavi svaki novi broj, patako i ovaj Ëetvrti. Bjelopoljska zora doista obiluje zanimljivim temama.Za svakoga se tu nae poneπto. Od povijesti, arheologije, knjiæevnosti, doπala i kupaËa na Neretvi. U ovom broju objavljen je i tekst u spomen nablagopokojnog sveÊenika i biskupa, don Marka PeriÊa, Bjelopoljca. Nekaje na Ëast i hvalu svim Bjelopoljcima!


252

Morska slikarska poπta„Na more silazi/ Moj Neum grad/ K’o rijeke blistave/ vodopad/ Dugo je æiv-jela/ U planinama/ »eænja za morem/ U svima nama/ Sa stijena surovih/ Niztvrde hridi/ Silazi polako/ K’o da se stidi/ Tako je lijep/ Tako je mlad/ Odnaπih æelja/ Nikao grad...” Evo, ovako je izgledala pjesma koju su hrvatskomnarodu u opÊini Neum servirali (uz sve ostalo Ëak i pjesmu) komunisti! Na-pisao ju je Duπko TrifunoviÊ, a otpjevala Jadranka StojakoviÊ, svi svakodn-evno sluπali s radiopostaje »apljina, a ja zapamtio. Ne osjeÊa li se gorπtaËkaËeænja u pjesmi za plavilom vode, za slaniπtem, za hrvatskim tlom?! Itekako!Juæni teritorij BiH na kojem obitava hrvatski narod, veÊ punih trinaest stolje-Êa, ima takav poloæaj da su veÊ od davnina za njeg raznorazni pohlepnicipokazivali zanimanje. I sami smo svjedoci kako se nisu i ne biraju sredstvaza prisvajanje cilja, ugovorima, dogovorima, komunistiËkim metodama na-seljavanja drugih naroda u Ëisti hrvatski etnikum, napadaËkim i specijalnimratovima... DubrovaËka Republika je pogrijeπila prva 1718., uz Sutorinu us-tupila je i prostor Neuma Turcima. Nakon Drugog svjetskog rata, FNR Jugo-slavija stvorila je Republiku Bosnu i Hercegovinu, kojoj je velikoduπno dodi-jeljen izlaz na more u Neumu, a Sutorina je pripojena Crnoj Gori. Tako je,podijeljenom Hrvatskom na dva dijela, u startu nove dræave Hrvatima danodo znanja πto ih Ëeka. Tako i bi! Srbi i muslimani sustavno su i planski name-tali svoj utjecaj ondje gdje ih nikada nije bilo. Na sva odgovornija mjestapostavljali su svoje kadrove, tako da su kontrolirali cijeli sustav. I pored togaπto je prostor danaπnje opÊine Neum odvojen od »apljine 1978., u njega seplanski naseljavaju Srbi i muslimani, koji koriste svaku priliku za svojatanjeviπestoljetnih hrvatskih prostora. Plan o presijecanju Hrvatske na dva dijela,izjalovio se poËetkom devedesetih. Sudjelovanjem u Domovinskom ratu,Neumljani su branili i obranili svoj hrvatski prostor koji, unatoË mreænimmitnicama, duhovno spaja, a ne razdvaja Hrvatsku Dræavu, kako su to inizamislili. Ostat Êe upamÊena Alijina izjava kada su Hrvati Ravnog, a potomi Neuma ginuli braneÊi domove: „Ovo nije naπ rat!” Na takvu dodvoravajuÊupolitiku Beograd je odgovorio kako je odgovorio. No, to nije omelo musli-mane u posezanju za hrvatskom zemljom. Sastavljaju se razni projekti, odplana pravljenja luke u Neumu, do ucrtavanja na zemljopisnoj karti lokalite-ta s naseljavanjem muslimanskog stanovniπtva, a sve pod nazivom „EtniËkopopunjavanje prostora prema moru”. Ovo strahovito podsjeÊa na predratnu

253

beogradsku ideju o izgradnji turistiËke infrastukture duboko u zaleu mora,gdje bi se uposlilo 10 000 djelatnika, s neobiËnim uvjetom: da potjeËu izpartizanske obitelji, te da su im roditelji nositelji partizanske spomenice(projekt NEUMOS). Sjaπi Kurta da uzjaπi Murta! U tom i takvom, Bogu hvalaobranjenom, hrvatskom Neumu, odræana je UmjetniËka kolonija Neum2011. Tragom vijesti o odræavanju kolonije potegao sam do hotela Suncegdje su bili smjeπteni gosti slikari. U predvorju hotela doËekali su me prija-telji Zoran MilinkoviÊ iz Mostara i Josip ©kerlj iz Dubrovnika. Obiπli smozajedno morske slikarske poπte, a uspjeli smo zaviriti i u ©eπeljeve vrπve uKrmekovoj vali. Neka ostane tajna πto smo i koliko istresli u Ëamac. Orga-nizatori kolonije Muzej i Galerija Neum, te OpÊina Neum, svojski su se po-trudili oko organizacije (smjeπtaj, ishrana, program...), te ostadoπe bez zam-jerke. Svoje radove, nastale u Ëetverodnevnom druæenju, u trajno vlasniπtvoMuzeja i Galerije “Neum” ostaviπe: Iris Dvornik, Nedeljko Tintor, DubravkoMokroviÊ, Ante BrkiÊ, Josip ©kerlj, Kristina Kramer, Frano Primorac, GoranMilinkoviÊ, Jagoda LasiÊ, Luce –uraπ, Nikola DubËiÊ, Mirica DubËiÊ i IvicaMarekoviÊ. InaËe, Likovna kolonija Neum utemeljena je 1998., a utemeljiπeje don Blaæ Ivanda, Stjepan KatiÊ i Stanko ©poljariÊ, te je ovo trinaesta poredu. Moram priznati kako se skupio veÊ pozamaπan broj umjetnina u ne-umskoj galeriji, a kako i ne bi kad je don Ivica PuljiÊ kustos.

Naπi ljudi iz neumskog zalea, kad dosele u grad, najprije se poËnu stidjetisvojih narodnih obiËaja. ObiËaji tako poËnu propadati i zaboravljati se. Po-gotovo oni koji steknu malo viπe imetka, osim obiËaja, poËinju se stidjeti isvoga podrijetla. PoËinju teæiti tomu kako bi se svidjeli nekim stranim ljudi-ma - tuinima i poËinju te iste oponaπati. Tonjenje je to u prazno, tonjenje ublato. Gubljenje je to naπega pravog hrvatskog identiteta s kojim se moramoponositi. Kako pjevati pjesmu s poËetka teksta o svojoj, o plemenitoj, ako tajkoji ju je pisao nikad je ni upoznao nije niti Êe?! Kako pjevati iËiju pjesmupored Pere PavloviÊa koji je opjevao svaki kamen, svaku stopu, svaki grm,svaku travku, svaku javku... „...Ljubav oznaËena ranom/ Traæi stih/ Um isti-nu i ruke/ Da te brane od svih/ ©to bi krali zemlju zrak/ I more/ U duπi/Propjevu i zamolbi/ UtjeËemo se Kristu/ Spasi naπa polja brda stada/ Neum/Zemlju Hrvata/ Put naπ zagledamo/ HodeÊ uspravno.../ »uvati prag i ime/Dom/ Kolijevku i djetinjstvo/ Dogotoviti priËu/ O ljubavi i roenju...”


254

„Dobro doπli u Herceg Bosnu”Jesen je. Vrijeme donosi tjeskobu, zebnju, bojazan. Plaπnja i strepnja zam-jetne su na licima ljudi. Povijest se ponavlja. Sve su glasniji oni koji prizi-vlju novi rat, novo krvoproliÊe. Posljedica je to strmoglavog kompliciran-ja politiËko-sigurnosne situacije u BiH. Napeto politiËko stanje na Kosovumuslimanske i srpske politiËke elite æele, svatko na svoj naËin, iskoristitiza ostvarivanje politiËkih ciljeva. No, i Hrvati ne sjede prekriæenih ruku.„Dobro doπli u Herceg Bosnu”, osvanuli su plakati naljepljeni na promet-nim znakovima po gradovima u Hercegovini, ali i na podruËju BrËkog, teu Posavskoj i Srednjobosanskoj æupaniji. Na plavoj podlozi, osim natpisa,stoji i veÊ gotovo zaboravljeni grb Herceg Bosne. OËigledno je da sve tristrane razliËito gledaju na buduÊnost mlade bosansko-hercegovaËke tvo-revine. Ne sjeÊam se vedrije jeseni od rata do danas, a ipak je zbiljski najt-murnija. Neizvjesnost postaje prijeteÊa sjena. NemoÊ i jad k’o najcrnjamòra pritiska narod. I sam sam zbunjen medijskim izvjeπÊima koji zastra-πuju. Iz pomrËine koja je puna sivila i namrgoenosti sloviti je o kultur-nim pojavcima, bar malo ublaæiti tjeskobu meu ljudima. Ali!!! Prije samokoji dan bio sam na sjednici Upravnog odbora DHK HB. I πto prenijetiosim tuge! Druπtvo diπe na πkrge! I posljednju kap vode, sunca su davnoisparila. Sad smo na suhom. Uzalud poznavanje stilova i plivaËkih vjeπti-na kad vode nema. A Ëini se da skoraπnjica ne Êe joπ dugo zabrziti! Po-litika nema novca za hrvatski identitet! Za temelj!!! Pa na kakvim Êemo toklimavim nogama graditi hrvatsku kuÊu?! Jesu li dostatne vile i velebnazdanja, bijesne autine, privatne firme, stanovi po Hrvatskoj, πkolovanjedjece po prestiænim koledæima... za opstojnost?! Ne, draga gospodo! Akone pronaete naËina za pomoÊ DHK HB, sve je uzalud πto gradite, osimosobnih stolica! Druπtvo je u nezavidnoj situaciji. Nije u stanju niti tiskatiOsvit, Ëasopis koji Druπtvo Ëini Druπtvom. A toliko novca se razbacuje nasve strane. Dovoljno je nazoËiti samo jednoj sveËanoj sjednici u nekojopÊini, pa da na silno nabrajanje za ovo ovoliko-za ono onoliko, ostane-te otvorenih usta. Evo πto kulturu i ne spominju, ali DHK HB bi moralipomoÊi svi zajedno. ONO JE MI!!! Ili nekom DHK HB i ne treba?! Mislimda bismo se svi trebali izjasniti o ulozi i vrijednosti Druπtva za hrvatskibitak. Piπem ovaj tekst stoga jer mi se Ëini vaænim spomenuti ono πto sam

255

vidio i Ëuo, ali apel je upuÊen i politiËarima (ako do njih ova tiskovina uo-pÊe dolazi). Strah me je i pomisli o kraju Druπtva! Onda bi doista sve bilouzalud. Ne ostaviti za sobom pisanog traga... ne Êemo valjda!

Nada je ono zbog Ëega ujutro otvaramo oËi iako smo svjesni, s odmakomgodina, da nam se ne Êe ispuniti sve ono za Ëim srce æudi. Stoga Êu se na-Ëas udaljiti od sumornih slova i skoknuti do Ljubuπkog, toËnije do Radiπi-Êa. Ondje je predstavljena jedna zanimljiva knjiga u restoranu “Bakus”.RijeË je o monografiji RadiπiÊa, uratku dvojca Petra ©arca i Stanka ©arcanaziva RadiπiÊi u rijeËi i slici. Nakladnik je Matica hrvatska »itluk a orga-nizatori predstavljanja su OpÊina Ljubuπki i Hrvatsko kulturno druπtvo“Napredak” podruænica Ljubuπki. O djelu su govorili prof. Marijana ©arac,prof. Mate Grbavac i Stanko ©arac, jedan od autora. CjeloveËernji prog-ram uljepπali su Ëlanovi HKUD-a “RadiπiÊi”, Ëija fotografija krasi naslovni-cu ove knjige, te uËenice Gimnazije Ljubuπki ËitajuÊi pjesme i ulomke izknjige. A ona vrvi zanimljivostima. Nastala je iz velike ljubavi autora pre-ma zaviËaju. Rezultat je traganja za podatcima o mjestu, æivotu mjeπtana,njihovu doseljavanju, potom raseljavanju po svijetu. Posebna je pozor-nost posveÊena stradanju RadiπÊana u Drugom svjetskom ratu. Da bi slikabila potpunija, autori su izaπli izvan okvira samoga naselja, pa je stradan-je mjeπtana prikazano u kontekstu zbivanja u Ljubuπkom kotaru i Herceg-ovini za vrijeme i neposredno nakon rata u vrijeme staljinistiËke, komu-nistiËke i titoistiËke diktature. Mnografija je podijeljena na πest dijelova,koji su razdijeljeni na 47 poglavlja, rijeËi autora i dodatka. Ilustrirana je sa137 fotografija, Ëetiri zemljovida i deset preslika koji prate tekst. Izmeumnoπtva zanimljivosti kojim obiluje knjiga, izdvojio bih fotografiju na koj-oj je prikazan jedan RadiπÊanin okruæen dvjema djevojkama u narodnimnoπnjama. Djevojke su bez glave, jer ih je njegova ljubomorna supruga is-kidala. PriËa je tu i o RadiπÊanima koji nisu priznali srpskoga kralja, ni Ju-goslaviju, ni mnoge druge...


256

Na jeseniπtu u Podravini Izbivao sam iz Doline. Bil sam na GaloviÊevim jesenima u Podravini. VeÊ upolasku u susret mi pohita magla noseÊi u naruËju kiπu. Prekriæih se, zazvahime Gospodnje, i polako autocestom kralja Tomislava. Cijelo vrijeme miπ-ljah kako Êu s prijateljem Stjepanom ©eπeljem nastaviti put od Zagreba doKoprivnice. No meutim, Stjepanu obveze ne dopustiπe uron u podravskuknjiæevnu avanturu. Nastavih sam sa svojim mislima zagledanim u krajolike,koji su se nizali jedan za drugim, podsjeÊajuÊi me na pejsaæe hrvatskih nai-vaca. ©ume, ravnice, polja, livade, kuÊice, blago... razasuto po mojem vido-krugu, prouzroËiπe uzbuenje od kojeg mi srce zakuca jaËe. Proæivljavanjei upijanje dosad nevienih predjela, uvijek doæivljavam drugaËije. Æitorodnapolja i zeleni brijezi ugnijezdiπe mi se u kutak srca, koji kao da je samo zanjih Ëuvan. ProtumaËih da je to zbog moje ljubavi za podravskom naivom.Tumarah k’o zalutali putnik u magli, ali se dokopah odrediπta. Hotel Pod-ravina udomio je pristigle kolege knjiæevnike, gdje na porti upisaπe i mojeime. Raskomotismo se po hotelskim sobama i osvjeæismo umorna tijela.

Predsjednica organizacijskog odbora GaloviÊevih jeseni 2011., kolegicaknjiæevnica Enerika BijaË, doËeka nas u dogovoreno vrijeme. Uslijediπe pita-nja, upoznavanja, uzimanje brojnog stanja... Tu su: Silvija BenkoviÊ Perato-va, Hrvoje Barbir, Stanislav MarijanoviÊ, Tomislav DomoviÊ, Jakπa Fiamen-go, Maja Gjerek, Pajo Kaniæaj, Boæidar Prosenjak, Ana ©oretiÊ (Austrija),Tomislav Æigmanov (BaËka), ©imo EπiÊ (NjemaËka) i moja malenkost (BiH).Punojesenska, osamnaestogodiπnja GaloviÊeva jesen, najznaËajnija je knjiæ-evna manifestacija Koprivnice i Podravine. OtpoËela je predprogramomZagrijavanje za GaloviÊa, a nastavljena postprogramom Ja tebe dajem ovepesme moje. PrikljuËismo se veÊ zahuktalom stroju u Galeriji “Koprivnica”gdje uslijedi otvorenje festivala knjiæevnosti GaloviÊeva jesen 2011. Uz pre-krasnu izvedbu GaloviÊevih stihova, koje je kazivao Kreπo Blaæek, a uglaz-bljene duo Bemijan, Enerika predstavi i nas pjesnike, sudionike manifesta-cije. Poslije smo se naπli u Pivnici Kraluπ. Ugodna, topla, domaÊinska atmo-sfera, razgali knjiæevna srca, te se prepustismo ponuenom izobilju jela i pi-Êa. Sve je savrπeno, vrhunski organizirano. VeÊ sutradan, nakon doruËka,uslijedila je pjesniËka matineja u, po mojoj procjeni, najljepπoj πkoli u Hrvat-skoj. Kao u svemirski brod, uπetasmo se u Gimnaziju “Fran GaloviÊ” i osta-

257

dosmo bez daha! Da ne bi vodiËa, poneki bi i zalutali. Svaki susret pjesnikai uËenika, zavrπi poezijom, smijehom i radoπÊu, pa tako i ovaj. Svi smo ka-zivali stihove, a proËitani su i uËeniËki radovi koji su se okitili MalimGaloviÊem.

Nakon ruËka i popodnevnog odmora, ponovno smo u Galeriji “Koprivnica”gdje je uslijedila SveËana pjesniËka veËer. Voditelji Æeljka LovrenËiÊ iMladen Levak najavljivali su pjesnike Ëitanjem kratkih biografija, a mi jedvadoËekasmo, te navalismo slovnom paljbom po sveprisutnima. I Ëini se,zadovoljismo stihovlja æednu podravsku publiku, jer nakon pjesniËenja usli-jediπe prave bakanalije. Odrediπte - Podravska klet! Naviknut na juænjaËku,mediteransku kuhinju, bijah zateËen ponuenom paænjom, biranim kulinar-skim specijalitetima i probranim vinom. Iako nazoËih mnogim knjiæevnimmanifestacijama, ovako nigdje ne bijah ugoπÊen. To mogu i znaju samoPodravci! Na ovu moju opasku, Pajo je podigao zdravicu, a Jakπa i izgovo-rio: „Podiæem ovu Ëaπu s jednom jedinom æeljom - da je ispijem!” I kolikogod ispijali, ujutro smo u dogovoreno vrijeme na okupu. Uputismo se u Pet-eranec, gdje poloæismo vijenac na GaloviÊevu bistu, rad ak. kipara IvanaSaboliÊa. Napravismo zajedniËku fotografiju, te obiosmo i knjiæevnikovurodnu kuÊu, gdje nam je o knjiæevnikovu æivotu govorio Draæen ErneËiÊ,predsjednik ogranka Matice hrvatske Koprivnica. A onda joπ jedno iznena-enje - izlet u Hlebine! Na vrutak hrvatske naive. Kolikogod obilazili Podra-vkinu sobu pijetlova, stalnu hlebinsku postavku, lapidarnu izloæbu naive udrvetu, ateljea Ivana i Josipa GeneraliÊa... bi malo. ZakiÊeni suvenirima zanajmilije, sa srcima prepunim dojmova o hrvatskoj originalnosti i autohtono-sti, za Ëas se odmorismo prije sveËane dodjele Nagrade “Fran GaloviÊ”2011., koja se dodijeli u koprivniËkom Domoljubu. Najprije je Darko PeroPernjak dobro proreπetao nominirane pisce (Ljiljana MatkoviÊ, Silvija Ben-koviÊ Peratova, Helena SabliÊ-TomiÊ, Miroslav Slavko Maer, Ludvig Bauer,Miro Gavran, Jure DiviÊ), a onda, izmeu jake konkurencije za najbolju knji-gu zaviËajne tematike, Maja Gjerek i Marko Gregur proËitaπe ime LudvigaBauera, kojeg povjerenstvo (Zdravko Seleπ-predsjednik, Enerika BijaË-Ëlani Maja Gjerek-Ëlan) za knjigu naslova ZaviËaj, zaborav ovjenËa nagradom.Lovorike ponesoπe i troje mladaca, za najbolju kratku priËu. Prva nagradadopade SunËicu OreπiÊ, druga Petra BabiÊa i treÊa Davora Vargu.

258

Joπ se sjeÊam da smo se ponovno gostili u Podravskoj kleti, da smo Ëitali poe-ziju, proslavljali, pjevali, vinili, veselili, pozdravljali, rastajali... SjeÊam se i Arse-novog stiha kojeg prevalih preko usana na izlazu iz tunela Sveti Rok: „‘ko ovomore platit”, misleÊi na sunce, GaloviÊa, Koprivnicu, Podravinu, prijatelje...


259

Godiπnja poetska smotraNema odmora! Iz Podravine ravno na XII. humske dane poezije, najveÊuhercegovaËku pjesniËku manifestaciju. VeÊ prvoga dana posjetismo dvijeneumske πkole, O© Kardinala Stepinca i S© »apljina - PO Neum. Uz PeruPavloviÊa - domaÊina, Marinu Kljajo-RadiÊ, Maru Cicu ©akotiÊ, Kreπimira©egu, i sam Ëitah stihove neumskim uËenicima. Svi sluπatelji i oboæavateljistihova na jednu stranu, ali uËenici na drugu, osobito oni najmlai. Doæiv-ljaj je potpun i nezaboravan. DHK HB, osim stihovlja, darova πkolama i pojedan naramak knjiga iz vlastite naklade. A u toj nakladi tiskana je novaknjiga Fabijana LovriÊa i Josipa Palade, Poziv iz zemlje, koja je veÊ sutradanpredstavljena u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe u Mostaru. Oknjizi je nadahnuto govorila Marina Kljajo-RadiÊ, a o 30. godiπnjici knjiæev-noga djelovanja Fabijana LovriÊa, proslovio je prof. dr. Antun LuËiÊ. Narav-no, i autor se predstavio svojim iznimnim stihovima, a glazbenim uradcimaveËer je oplemenila klapa Koporan iz PoliËnika kod Zadra. Koliko se svid-jeπe mostarskoj publici, moradoπe nastupiti i iduÊega dana na Sveknjiæev-noj veËeri, koja je i centralni dogaaj ove tradicionalne knjiæevne manife-stacije. Srediπnji dogaaj je zapoËeo programskom cjelinom Spomenimo seprijatelja, u kojoj je Fabijan LovriÊ govorio o pokojnom knjiæevniku Anti∆orlukiÊu, prisjetivπi se njegova æivotnog i knjiæevnog puta. U drugom dije-lu programa stihove su govorili: Ëlanovi DHK HB - Miljenko StojiÊ, SlavoAntin Bago, Pero PavloviÊ, Ruæica Soldo, Marina Kljajo-RadiÊ, Fabijan Lov-riÊ, Mara Cica ©akotiÊ, SreÊko MarijanoviÊ i moja malenkost; gostujuÊi pje-snici - Nikola MarinoviÊ, Hrvoje Barbir, Jelena TadijanoviÊ, Toni KriliÊ, Da-mir ©etka, Darko Juka, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, Grgo MikuliÊ, Zijada ZekiÊ,Branko AntunoviÊ, Jozefina PranjiÊ, Vera StaniÊ; mladi pjesnici - ©ima MajiÊ,Mirana RogiÊ i Viktorija AniËiÊ. Poezije bi za sve i svakoga.

Nakon Sveknjiæevne veËeri uslijedio je joπ jedan program u sklopu Hums-kih dana poezije. RijeË je o 5. ikavskom skupu, koji harno vodi prof. dr. An-tun LuËiÊ u suradnji s Odjelom za knjiæevnost Filozofskog fakulteta u Mo-staru. „Knjiæevna ostvarenja nastala na ikavici mogu biti knjiæevnost u πiremsmislu. Ikavski govor ima svojstva koja se ne mogu iskazati u drugom iska-zu. Valja se okrenuti svojstvima toga govora koji obiluje okretnoπÊu i jez-grovitoπÊu. Veseli me da su najnovije Ëitanke osvjeæene ikavicom”, kazaoje LuËiÊ otvarajuÊi 5. ikavski skup, koji je odræan takoer u Hrvatskom do-

260

mu hercega Stjepana KosaËe, ali u maloj dvorani. Osvrnuo se na studijuIvone Lokud, koja govori o ulozi i znaËenju pjesme u kraju od Ljubuπe doKupresa. A onda redom, najprije je Josip Grubeπa govorio o rjeËnikuLatino-Italico-Illirycum fra Ludovika LaliÊa, nastalog oko 1700., koji obilujeikavicom i nudi dosta informacija o povijesti hrvatskog jezika. Potom jeKreπimir Tabak proËitao rad Bjonde ViskoviÊ o nekadaπnjem æivotu i ikavi-ci dijela Bosne. Nikolina Pandæa govorila je o tome kako su njemaËke rijeËikod naπih ljudi na radu u NjemaËkoj poprimile neka svojstva jezika ovoganaroda na primjeru teksta Legenda o rodijaku ∆ipi, Petra Miloπa. Poeziju naikavici Ëitali su Miljenko StojiÊ, Maja Tomas, kojima se i sam pridruæih, a snajnovijom ikavskom prozom „ispod ËekiÊa” predstavili su se Slavo AntinBago i Frano Vukoja. Na kraju ove prekrasne veËeri Ëlanovi HKUD-a Didakiz GradniÊa kod »itluka, izveli su ulomak iz predstave Godine gladi, fraAnte MariÊa, koji je reæirala prof. Tina Laco. Ono πto zamijetih jest nedosta-tak publike, unatoË raznovrsnoj i bogatoj ponudi ove knjiæevne manifesta-cije. Razlog tomu je svakako gornji kat u KosaËinom domu, na kojem su seodræavali 5. dani filma u Mostaru. Golemo zanimanje posjetitelja bi za se-dmu umjetnost, jer su njeni poklonici zakinuti (Mostar joπ uvijek nemakino), a samo je kod rijetkih prevagnulo zanimanje za poeziju. Ne volim ka-da se poklope dvije manifestacije, ali πto je tu je. Joπ bih dodao da se knjiæ-evna manifestacija odræavala optoËena Jesenjim likovnim salonom, godiπ-njom revijalnom izloæbom DHLU u FBiH. Tradicionalna revijalna izloæbaredovito se otvara uoËi roendana zadnje bosanske kraljice Katarine Kosa-Ëe, a ove godine predstavljeni su radovi 43 autora iz Mostara, »apljine,»itluka, Livna i Dubrovnika. „Druπtvo hrvatskih likovnih umjetnika jedan jerespektabilan Ëimbenik u kulturnom æivotu Mostara i mnogo je doprinijeloda ovaj grad i dalje æivi kao prepoznatljiva likovna sredina. Na ovoj izloæbisusreÊemo se s djelima eminentnih stvaratelja, zrelog likovnog izraza, kaoi onima koji tek traæe svoj put i kojima puno znaËi dodir s publikom”, kazaoje Boæo ∆oriÊ, naËelnik Odjela druπtvenih djelatnosti, koji je otvorio izloæ-bu u ime mostarskog gradonaËelnika. Izloæbu je popratio i standardno kva-litetan katalog, a pjesnikinja Marela JerkiÊ-JakovljeviÊ je u Ëast i spomen533. godiπnjice smrti kraljice Katarine recitirala autorsku pjesmu KraljicaKatarina. Kad se spoje likovnost i poezija, dobro doe, za razliku od filma...


261

Kultura uobruËena tropletomOdjednom je, kao grom iz vedra neba, najavljena nova kulturna manifesta-cija u Dolini, Tropletovi dani kulture! Nakon sveËanog otvorenja sedmod-nevne kulturne manifestacije u prepunoj dvorani kraljice Katarine KosaËe ipozdravnih rijeËi predsjednika HKZ-a Troplet don Kreπe PuljiÊa, program jezapoËeo predavanjem msgr. don Ivana MikleniÊa o temi KatoliËki i nacio-nalni identitet u eri globalizacije. Predavanje glavnog i odgovornog uredni-ka Glasa koncila privuklo je veliku pozornost javnosti, a u svom obraÊanjuMikleniÊ se osvrnuo i na skori ulazak Hrvatske u (EU)ropsku uniju, te pos-ljedice koje Êe iz toga proizaÊi na kulturnu, nacionalnu i vjersku osobnostHrvata: „Ako Hrvati u suvremenoj Europi ne budu znali oËuvati svoj kultur-ni, nacionalni i veÊinski katoliËki identitet, prijeti im doslovno nestanak spovijesne scene u skoroj buduÊnosti.” InaËe, za trajanja sedmodnevnogprograma, publika je mogla vidjeti i Ëuti filmske projekcije, koncerte duhov-ne glazbe, likovnu izloæbu, predstavljanje knjige, javnu tribinu, rasprave...Pa krenimo redom.

Prvi tropletovi dani odræani su pod nazivom Vjera, baπtina, identitet, a gra-dovi koji su ukljuËeni u ovu manifestaciju su Mostar, »apljina i ©iroki Brijeg.Ova hvalevrijedna manifestacija tiskala je i svoj prvi godiπnjak, koji je pred-stavljen takoer u Galeriji Katarine KosaËe. Tropletov godiπnjak predstavioje Miroslav NikoliÊ, urednik ovog vrijednog djela, koje je nastalo kao rezul-tat viπegodiπnjeg briænog i marljivog prikupljanja i obrade podataka o svimvaænijim crkvenim i svjetovnim datumima kroz godinu. Nakon predstavljan-ja godiπnjaka uslijedilo je otvorenje izloæbe umjetnina iz zbirke Mostarskebiskupije. RijeË je o djelima koja uglavnom nisu prije izlagana (osim nekoli-cine u Zakladi kralja Tomislava u »apljini), a od kojih su mnoga pravi rari-teti i ubrajaju se meu vrhunska djela hrvatske moderne sakralne umjetn-osti. Na izloæbi je zastupljeno 13 autora s 26 radova: Kruno Boπnjak, JosipBiffel, Ivo DulËiÊ, Iris Bondora Dvornik, Zdenko GrgiÊ, Ljubo IvanËiÊ, LjuboLah, Tihomir LonËar, –uro Seder, Slavko ©ohaj, Vasilije Josip Jordan, Frano©imunoviÊ i Katarina ÆaniÊ-Michieli. Izloæbu je otvorio Mario NaletiliÊ, akad.grafiËar. Predstavljena je i knjiga MuËeniπtvo Marka MilanoviÊa, o kojoj samveÊ pisao. Prikazani su i dokumentarni filmovi HRT-a Moja je savjest Ëista -o bl. Alojziju Stepincu i Film o bl. Ivanu Merzu, u æupnim crkvama sv. Ivanai sv. Mateja u Mostaru. Predstava U godinama gladi, za koju je scenarij napi-

262

sao fra Ante MariÊ, a govori o æivotu u Hercegovini za vrijeme I. svjetskograta, odræana je u sva tri grada obuhvaÊena manifestacijom. Glumci amateriHKUD-a Didak iz GradniÊa su pod redateljskom palicom prof. Tine Lacoglumili poput pravih profesionalaca. Sedmodnevna manifestacija okonËanaje u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve sveËanom svetom misom.Lijepo, prelijepo! Hvala Bogu da se netko dosjeti razdrmati uspavanu ljepo-ticu - kulturu, makar ovih dana i nije nedostajalo kulturnih zbivanja.

Tako je to kod nas u Dolini. Kad neπto navali, onda ne silazi s vrata, a kadga nema - kao po pravilu zasuπi. U ovoj svekolikoj kulturnoj navali u Dolinise zgodiπe i dvije izloæbe nevezane za spomenutu manifestaciju. Hrvatski li-kovni umjetnici iz BiH i RH darovaπe 14 djela, postaja Kriænoga puta za cr-kvu sv. Franje u IliÊima. Inicijator ove akcije je mostarska Galerija Michelan-gelo i njen vlasnik Goran MilinkoviÊ, koji je sve umjetnine i opremio. Svojeradove darovali su: Davorin Briπevac, Ante BrkiÊ, Aleksandar MarkoviÊ, Miπ-el StojanoviÊ, Josip ©kerlj, Ante LjubiËiÊ Car, Neven JakovljeviÊ, Ernesto Mar-kota, Trpimir GrgiÊ, Anto Mamuπa, Ivica VlaπiÊ, Marin TopiÊ, Miπo BariËeviÊ iSaπa ©antiÊ. Izloæba je najprije postavljena u Galeriju Michelangelo, a potom ucrkvu sv. Franje Asiπkog u IliÊima. PopraÊena je kvalitetnim katalogom kojegje rijeËju obogatio i potpisao fra Vendelin KaraËiÊ. Impresivno! Sve od ideje dorealizacije. Vrijedno je pripomenuti i to da je to za novu crkvu sagraenu natemeljima crkvice sv. Ruæe Viterbijske koja se nalazi na vrelu Babun, a kojusu svojevremeno spalili Turci i tu izgradili svoje vjersko zdanje. Druga izloæ-ba jest ona Ëapljinskih umjetnika. Organizirana povodom Dana opÊine »ap-ljina, a postavljena u Galeriji Akademija. Na izloæbu se odazvalo 12 autorakoji su podrijetlom iz opÊine »apljina: Æeljko BlaÊe, Miπela Boras, Mirela Bo-rovac, Ante BrkiÊ, Ilija Bule, Gratis Ferenc, Stjepan KatiÊ, Trpimir GrgiÊ, Lji-ljana Markota Lola, Ernesto Markota, Kristina Obad i Ljubomir Trtanj. I ovaje izloæba popraÊena katalogom u kojem uvodni tekst potpisuje Ante BrkiÊ.Izloæba je satkana raznolikoπÊu motiva i tehnika, te bi bilo predugo razgla-bati o pojedinim radovima. Umjetnici su se predstavili s po 2-3 rada, a na zi-dovima i podovima se naπlo svega, od grafika, ulja, akrilika, crteæa, komb. te-hnika do skulptura. U svakom sluËaju, ovo je vrijedan doprinos mrvica Ëa-pljinskih umjetnika bogaÊenju kulturnog æivota grada, koji se ne moæe baπ po-diËiti kulturnim dogaanjima, kao ni posjeÊenoπÊu onih koji se veÊ dogode.


263

Dani obiljeæeni ©imiÊevim susretima Zapuhalo je jugo. Kiπne kapi pomaæu mu goliti drveÊe. LiπÊa na sve strane.Dolinu polako obuzima zimska nijemost. Sveta Kata uprtila vrata, peci kognju gnjata! Uslijed poplave kuturnih zbivanja, gotovo ostah nijem o jed-noj vaænoj i vrijednoj kuturnoj manifestaciji. RijeË je o 48. ©imiÊevim susreti-ma. Glazbeno-poetskom veËeri naziva Grad, posveÊenoj Gradu heroju - Vu-kovaru i njegovom najpoznatijem ratnom reporteru Siniπi GlavaπeviÊu, u ki-nodvorani u Grudama otvoreni su 48. ©imiÊevi susreti. Nastupili su popular-ni hrvatski glumac Rene Medveπek i kantautor »edo AntoliÊ. Susrete je otvo-rio naËelnik opÊine Grude Viktor MariÊ. U okviru programa ove manifesta-cije odræane su vrijedne promocije, izloæbe, dodjela nagrada... Najprije jepredstavljena nakladniËka djelatnost izdavaËke kuÊe Synopsis Sarajevo-Za-greb, s posebnim naglaskom na ljetopise franjevaËkih samostana, odnosnopet knjiga objavljenih u prvom kolu edicije Iz Bosne Srebrene. Svih pet knji-ga su ljetopisno-povijesnog karaktera. Tri su ljetopisa iz 18. stoljeÊa: NikolaLaπvanin - Ljetopis, Bono BeniÊ - Ljetopis sutjeπkog samostana, i MarijanBogdanoviÊ - Ljetopis kreπevskog samostana; jedan iz 19. stoljeÊa: JakoBaltiÊ - Godiπnjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni 1754.-1882.; teprvo bosanskohercegovaËko historiografsko djelo: Filip LastriÊ - Pregled sta-rina Bosanske provincije. Sve navedene knjige su dokumenti svoga vreme-na, te nam se listajuÊi otkrivaju kao knjiæevnojeziËni radovi prvoga reda.

Ovogodiπnju knjiæevnu Nagradu Antun Branko ©imiÊ, koju tradicionalnododjeljuje Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne, dobio je hrvatskiknjiæevnik i akademik Ante StamaÊ. Na sveËanosti u Hrvatskom domu her-cega Stjepana KosaËe u Mostaru, uruËena mu je nagrada za objavljene Sa-brane pjesme. VeÊ sutradan, nakon πto je upriliËeno misno slavlje u Ëast An-tuna Branka i Stanislava ©imiÊa u Drinovcima, u dvorani Osnovne πkole usli-jedila je sveËana Akademija, gdje je upriliËena i dodjela nagrada uËenicimaza najbolje osnovne i srednjoπkolske literarne radove, a koje je dodijelio Sre-Êko MikuliÊ, Ëlan Organizacijskog odbora ©imiÊevih susreta. Na razini os-novnih πkola treÊu je nagradu osvojila uËenica petog razreda Katarina Biπko,drugu uËenica sedmog razreda Klara VukojeviÊ, dok je prvo mjesto pripalouËenici osmog razreda Katarini GrgiÊ. Na razini srednjih πkola treÊe nagra-ena je Anamarija RadiÊ, drugonagraeni Zvonimir MagdiÊ, a prvu nagradu

264

ponijela je uËenica Ëetvrtog razreda Magdalena Grizelj. Nakon dodjelenagrada, pozvani knjiæevnici (Iva NuiÊ, Marina Kljajo-RadiÊ, Maja Tomas,Miro PetroviÊ) predstavili su se svojom poezijom, a poËasni gost AnteStamaÊ umjesto Ëitanja svojih pjesama, Ëitao je poeziju Jure Kaπtelana. ©imi-Êevi susreti zavrπeni su u ©irokom Brijegu otvorenjem izloæbe simboliËkognaziva Korijeni, ak. kipara Branka MariÊa iz Osijeka, te predsta-vljanjemdviju zbirki pjesama autorica Sanijele MatkoviÊ - Partiture sna i Zorice –in-kiÊ - To nisam ja. O izloæbi Branka MariÊa govorio je voditelj FranjevaËkegalerije ©iroki Brijeg fra Vendelin KaraËiÊ, koji je istaknuo veÊ ustaljeno raz-vijanje i druæenje krπevite Hercegovine i ravne Slavonije. Izrazio je zahvalui poπtovanje preminulom Stjepanu JoziÊu (ravnatelju Gradske galerije Vin-kovci) koji je bio prijatelj FranjevaËke galerije, kao i dobrodoπlicu DanijeluPetkoviÊu, novom ravnatelju Galerije Slavko KopaË u Vinkovcima, u kojojje najavio skoru izloæbu πirokobrijeπkih profesora. Izloæba Branka MariÊaovjekovjeËena je katalogom za koji je tekst napisao Ivica BelamariÊ.

Nije teπko iziÊi iz svagdanjega zagrljaja dnevnih besposlica kada se nudeovakva kulturna zbivanja. Doæivljavam ih kao ukrcavanje u brzi vlak koji nestoji na lokalnim stajaliπtima, i koji nas bar za trenutak izdigne iznad æalosnoniske kulturne razine na kojoj plutamo kao beskulturnici. VeÊ odavna tajmoj zamiπljeni brzi vlak zaustavlja se u ©irokom Brijegu. I ne samo da se zau-stavlja, nego tu ima bavljenje s razlogom, puni baterije za daljnju voænju. Unjemu je ovih dana, za jednog takvog bavljenja, predstavljena knjiga fra AnteMariÊa FranjevaËka klasiËna gimnazija na ©irokom Brijegu. Nije bio nimalaolagan posao piscu ove knjige. FranjevaËka gimnazija æivjela je stotinu godi-na sve do 7. veljaËe 1945. kada je ubiπe partizani kao i veÊinu njenih pro-fesora. One koji ostadoπe æivi muËili su po jugoslovenskim kazamatima. Po-tom su 1947. uniπtili cijeli arhiv i knjiænicu Gimnazije. Zbog te Ëinjenice sma-trano je da je teπko, gotovo nemoguÊe, napisati neπto ozbiljnije o Gimnaziji.No, ne misle svi isto. Fra Ante MariÊ je slagao kockicu po kockicu viπe oddesetljeÊa, te je sloæio mozaik iz nemoguÊe misije. O knjizi su uz autora go-vorili fra Sreten »urËiÊ - gvardijan πirokobrijeπki, fra Ivan Sesar - provincijalHercegovaËke franjevaËke provincije, te dr. fra Robert JoliÊ. Lijepo i vrijed-no, a brzi vlak nakon napunjenih baterija nastavlja voænju...


265

Vrutci i gejziriVrijeme je doπaπÊa, adventa. Vrijeme obitelji i zajedniπtva. Dolina je okiÊena.No, ako ste pomislili na svijeÊe i adventske vjenËiÊe, prevarili ste se! Izbornoπarenilo je to koje je zapljusnulo sve po redu, drveÊe, oglasne ploËe, fasade,izloge... Sa svih strana vire nasmijeπene face, obeÊavaju brda i doline, kao iuvijek. Nije teπko prepoznati usiljene osmijehe, raËunalnu πminku i prozir-ce od laæi. Kad ovaj tekst bude objelodanjen, veÊ Êemo znati slijedi li kuk-njava ili nadostava, treÊega nema. Ukras od borovih iglica i svijeÊa mijenja-mo s glasaËkim listiÊima, a toplinu blagdana hladimo izbornim rezultatom.Onda se poniæeni i potiπteni vraÊamo svojoj obitelji. Ako jednom kulturazavlada (Ëemu se potajno nadam), adventsko vrijeme bit Êe okiÊeno boro-vim iglicama i svjeÊicama. Sijati Êe se pπenica bjelica. DjeËje oËi svakodnev-no Êe isklijavati zrnca put neba. Obitelj Êe se bez natruha pripremati zaboæiÊnu Ëaroliju. Pripremu za radost ne Êe kvariti politika.

Kulturnjaci u Dolini kao da su joj zaπli za lea. »ini se da im viπe niπta nemoæe pomrsiti konce. Kulturni vrutci izbijaju na sve strane. Kadπto su topravi izvori iz kojih πiklja nemilice, kadπto topli gejziri. Pokuπat Êu ih pobro-jat prije no πto presuπe. U Mostaru u zgradi Hrvatskog kulturnog druπtvaNapredak predstavljena je knjiga Hrvatsku mi moju... autora Josipa JoviÊa,novinara i publicista. Osim autora, o knjizi su govorili dr. fra Andrija NikiÊ iprof. SreÊko ÆupiÊ. Naslov izdvojen iz Matoπeva stiha (Jer Hrvatsku mi mojuobjesiπe) nije uËinjen bezrazloæno. Knjiga govori o najbolnijim, najaktualni-jim i najspornijim temama: o novim integracijama i (samo) negacijama kojesu pred Hrvatskom nakon samostalnosti, o jednom razornom stilu vladanjai upravljanja zemljom - koji je sav u znaku zadovoljavanja osobnih pohle-pnih nagona i prohtjeva, sluæenju stranim interesima i robovanju tuim vi-zijama i planovima - a protiv interesa, æelja i povijesnih iskustava samog na-roda, o meunarodnom sudu i suenju cijeloj Hrvatskoj dræavi..., o surovojrealnosti i trenutnom duhovnom stanju hrvatskoga naroda. Autor je napisaoknjigu iz æelje da racionalnim argumentima prikaæe stanje u kojem se zate-kla Hrvatska nakon pobjedniËkog rata i ostvarene nesalomljive volje za slo-bodom i neovisnoπÊu, koja svakim danom sve viπe izmiËe.

Vrijedan je spomena i meunarodni znanstveni simpozij o nobelovcu IviAndriÊu, koji je upriliËen u povodu 50. obljetnice dodjele Nobelove nagra-

266

de, na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Mostaru. U radu skupa sudjelova-lo je pedesetak znanstvenika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a o neupit-nosti pripadnosti AndriÊa hrvatskoj knjiæevnosti govorio je prof. dr. ©imunMusa, koji je naglasio da AndriÊeva djela treba jaËe integrirati u hrvatsku kul-turu jer „AndriÊ je pisac za Ëovjeka!” ZacvrËao je gejzir i u »itluku! Tamo jetiskan novi djeËji Ëasopis CvrËak, zahvaljujuÊi zauzimanju nekolicine uËitel-ja osnovnih πkola »itluka, »erina i BijakoviÊa. Doznajemo da je profesorPero PetruπiÊ zaËetnik ideje o pokretanju tog zajedniËkog Ëasopisa za svetri osnovne πkole, te da uredniπtvo CvrËka Ëine profesori i nastavnici tih πk-ola: Matija Macan, Jasna JerkiÊ, Marija KolobariÊ, Anela KoraÊ, Æeljko BuπiÊi Ivica Selak. InaËe, list ureuju iskljuËivo djeca u suradnji sa svojim nastav-nicima. Poslije Cvitka i ©kolarca, evo nam i CvrËka! Pa nazdravlje! Samo nek’se stvara, kad se ima dara! SljedeÊi vrutkograd je Ljubuπki u kojem je pred-stavljen prvi roman pisca i novinara Duπana Muse, Snovi i tama. U okviruNapretkovih ljubuπkih dana koje organizira HKD Napredak Ljubuπki, pred-stavljen je ovaj zanimljivi roman. Radnja se odvija kroz priËu o ljudima u jed-nom gradu koji zajedniËki nastoje ostvariti svoje snove, a zatim ulaze u zaje-dniËku tamu. „Jedni su æudjeli za oruæjem, drugi bjeæali glavom bez obzira, atreÊi su se nastojali snaÊi u svemu tome. Ovo je roman o istini i malim ljudimau vremenu rata”, kaæe nam Duπan Musa. Nakon Ëetiri knjige, tri zbirke pje-sama i jedne kratkih priËa, ovo je peta Musina knjiga. Uz autora, o knjizi sugovorili Nikola RaπiÊ, redaktor, Goran MikuliÊ, direktor izdavaËke kuÊe RabicSarajevo (koja je i izdavaË), te Dragan MarijanoviÊ, novinar i pisac.

Kao iza potresa, kljuËa pod Mostarom. Kaæu kako ispod brda Hum spavavulkan!? Hladi ga Neretva, te dok god teËe ne moæe se probuditi. Ipak pone-kad zakipi. Kulturna magma mora van. U prepunom grotlu Galerije kraljiceKatarine otvorene je 3. izloæba »etvrtkaπa. Uzavreli vrtlog umjetnosti zavrtioje naËelnik Odjela druπtvenih djelatnosti Grada Mostara, Boæo ∆oriÊ. Ob-raÊajuÊi se mnoπtvu koje je zakolalo ispred izloæaka, naglasio je kako je »e-tvrtak neformalna skupina Ëije Ëlanove najjaËe povezuje umjetnost, ali i sli-Ëni pogledi na æivot i sve ono πto æivot Ëini. O ovoj neformalnoj skupini i nji-hovu druæenju Kod Ivane veÊ sam pisao. Svoje je radove izloæilo 15 autora,a predgovor za popratni katalog napisala je povjesniËarka umjetnosti IngaDragoje-MikuliÊ, koja je inaËe voditeljica Sluæbe za kulturu Grada Mostara.A kada splasne izborna groznica pamtit Êemo samo kulturne pojavke, vrut-

267

ke i gejzire, te æudjeti za zajedniπtvom u nadolazeÊim danima. Uvijek se radoprisjetim naziva jedne gostionice na ulazu u Grude, koja je odavno zatvore-na: Svoj svome! Danas bi mogli komotno dodati: Jamu kopa!


268

Od sjeÊanja do novih knjiga Nakon gotovo jednomjeseËnog apstiniranja od susreta s Mostarom imostarskim kulturnjacima, opet sam u sedlu. Razlog - treÊa obljetnica sm-rti mostarske legende Vlade PuljiÊa - slikara, knjiæevnika, vrsnog pjevaËa,vjeπtog majstora liskaluka, vinopije, ribara... Ëovjeka veseljaka sklonogdosjetki i πali. Bio je omiljen u svakom druπtvu, znao je nasmijati, razveseli-ti. Brzo se prilagoavao i nama, mlaim kolegama. Umjetnik po nadahnu-Êu, i rijeËju i kistom maπtovito je doËaravao ljepote i divote Hercegovine.»esto sam imao priliku osluπkivati πum njegova slova, koji me je znaoosupnuti πirinom umjetniËkog uma. Nimalo manje nisu se sjajile i moje oËi,od bljeska koji je dopirao s njegovih likovnih uradaka. JednoÊ umalo neoslijepih kad ugledah Ljuti krπ, po mojoj prosudbi najuspjelije djelo VladePuljiÊa. Stoga je za svaku pohvalu naum i realizacija DHK HB i vodstvaHrvatskog doma hercega Stjepana KosaËe, za organiziranjem knjiæevneveËeri u sjeÊanje na hrvatskog umjetnika univerzalne vrijednosti. U prepu-noj Galeriji kraljice Katarine program je zapoËeo Ëitanjem PuljiÊeve poezi-je u interpretaciji glumice i voditeljice Maje LasiÊ. Potom su se okupljeni-ma obratili predsjednica DHK HB Marina Kljajo-RadiÊ i knjiæevnik Zdrav-ko KordiÊ, istaknuvπi veliËinu PuljiÊeva knjiæevnog i slikarskog opusa.Predstavljena je i inicijativa za dodjelu nagrada koje Êe nositi ime VladePuljiÊa, knjiæevna i likovna. ProËitali su i svoje pjesmotvore posveÊene po-kojnom kolegi, a nakon izvrsnih glazbenih izvedbi Josipa i Marka Pala-mete (Vladinih unuka) uslijedila je prava kanonada stihovlja u Ëast kolegekojega se svi rado sjeÊaju. Osim veÊ navedenih, svoje su stihove Ëitali:Vesna HlavaËek, Fabijan LovriÊ, Jozefina PranjiÊ, SreÊko MarijanoviÊ,Sonja JuriÊ, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, te moja malenkost. ProËitane su pjesmei onih koji nisu mogli doÊi, Ruæice Soldo i Marka BoπkoviÊa. SluπajuÊi pje-sme posveÊene Ëovjeku s kojim sam prijateljevao, osjetih kako oæivljavanjegov lik i djelo. Ispred mene su iskakale proæivljene slike iz nevidjelicezaborava dok bi mi govorio: „Mali, ove tvoje pjesme kao da sam ja napi-sao! Kad Êemo opet u Rep loviti ribu, proπli put umalo jednu ne ulovih?!Narednu zbirku pjesama, ja Êu ti ilustrirati!” Ne Êu nikad preæaliti πto gasmrt preteËe u namisli. Ulaz u knjiæevni svijet nepozvanom je glasniku zat-voren. Premreæen je raznim branama. Vlado ih je ruπio kad su u pitanjumladci i podupirao je upornike.

269

No, ima i onih koji tiskaju prvu zbirku pjesama, a nisu niti mladci - niti nez-nanci?! »ak πtoviπe, predobro su nam poznati iz svijeta umjetnosti. Ovih jedana u ©irokom Brijegu predstavljena prva zbirka pjesama fra VendelinaKaraËiÊa, Odjeci. Zbirka je predstavljena u FranjevaËkoj galeriji, Ëiji je fraVendelin i voditelj, a uz fra Jozu PeiÊa, jedan je i od osnivaËa πirokobrijeπ-ke Akademije likovnih umjetnosti. Tiskana je u nakladi Matice hrvatske©iroki Brijeg kao sedma u nizu domaÊih autora za 2011. godinu. O poezi-ji ovoga darovitog sveÊenika, profesora, likovnog umjetnika, duhovnika,a od sada i pjesnika, govorili su Dragan MarijanoviÊ, Milan BeπliÊ i JozoMariÊ. Dizajn omota knjige potpisuje, a tko drugi do ak. sl. Josip MijiÊ.

Hercegovina kao da se probudila iz nekog apatiËnog sna. Postaje spozna-tljiva bez kulturnih pukotina. Samo kad bi potrajalo, da ne ureknem! Slo-vo je odjednom zavatrilo i iz Posuπja. Tamo je Radica Leko predstavila Ëakdvije nove knjige. Zbirku pjesama Nova svitanja i roman U NjemaËkubrale. Ovu nesvakidaπnju predstavu slova, svojom nazoËnoπÊu podræao jeveliki broj Posuπaka. O knjigama su govorili prof. Vlatko MiπetiÊ, don IlijaDrmiÊ i knjiæevnik Kreπimir ©ego. Nakladnik ovih knjiga je DHK HB, asunakladnici Matica hrvatska Posuπje i HKD Napredak Posuπje. Obje knji-ge ilustrirao je Jakov BioËiÊ. Eto, tako to biva kad se u nastavnici hrvatskogjezika taloæe misli godinama i onada se odjedanput poËnu prosipati napapir. ImajuÊi na umu veÊ objavljene pjesme i dramske tekstove, kolegicaRadica Leko nadarena je za pisanje svih knjiæevnih vrsta, πto je uistinuprava rijetkost.

Ima i onoga πto bih najradije ignorirao i preπutio, ali ne mogu! Zapaljenejaslice u centru Stoca (jedan od trojice uhiÊenih brat je predsjednika Isla-mske zajednice Stolac i imama dæamije u mjestu Pjeπivac), kamenovanautobus na liniji Mostar - Stolac u mjestu Buna, zapaljena vjerska zastavaIslamske zajednice u Stocu, demoliran auto ispred ugostiteljskog objektakoji je odjavljen, a radi - opet u Stocu... „VeÊ vieno!”, πto bi rekao StoËa-nin Æeljko Raguæ.


270

Zimska suπaZaËudo, i ne pomislih na kulturne pojavke pri odabiru naslova. Zaokup-ljuju me ine suπe. NeuobiËajena suhovica, koja se rastegnu poput harmo-nike u rukama dobrog harmonikaπa, uzrokova spuπtanje razine rijeËnihtokova i podzemnih voda. Presuπuju izvori, prazne se Ëatrnje, niski vodo-staj otkriva blatiju koju tek rijetki naraπtaji imaju priliku vidjeti. No, nijesamo voda ta koja me je inspirirala za pisanje teksta. Kao πto sam nebro-jeno puta biljeæio, voænja vlakom od MetkoviÊa do PloËa uz Neretvu, zamene je bila i ostala prava mala turistiËka atrakcija. Sa sjetom se prisjetimprijeratnih putovanja vlakom, kada bi viπe puta prestajao u hodniku,nego se do odrediπta dovezao sjedeÊi. I ne samo prestajao, nego stajao najednoj nozi kao pijetao ÊuteÊi kiπu. Te i takve guæve odoπe u zaborav. Ne-sta putnika, nestaju i vlakovi!

Ovih me dana protrese iz temelja vijest o ukidanju veËernjeg vlaka nalokalnoj liniji od PloËa do MetkoviÊa i obratno! Tim vlakom putovao sams posla dvadeset i pet godina. Ne samo da sam tim Ëinom uskraÊen bez-briænoπÊu putovanja na posao i natrag, nego sam primoran (kao i ostaliuposlenici) osobnim prijevoznim sredstvom putovati na posao u dnevnojsmjeni. A gdje je tek svakidaπnje progledanje iza vagonskog stakla u ne-retvanskom zrcalu?! Gdje je Ëetrdesetominutno razgledanje svih kutakaDelte, koje nikakav pogled iz automoboila ne moæe nadomjestiti?! No, nitu nije kraj! Doπavπi na posao, doËeka me naredba o izmjeni radnog vre-mena.

Nakon dvadesetpetogodiπnjeg rada od 6 do 18 sati, novo radno vrijemeje od 7 do 19! Zaπto sve ovo biljeæim? Pa stoga πto su nam lokalni vlako-vi bili prilagoeni za dolazak i odlazak s posla. Sad viπe ne moæemo kori-stiti tu pogodnost, ni u dnevnoj, ni u noÊnoj smjeni. Slijedi li novo uki-danje vlakova u iduÊem voznom redu?! HoÊe li Dolina uskoro ostati bezlokalnih vlakova?! HoÊemo li uskoro svi pjevati, onu veÊ gotovo zabora-vljenu: „Vozila se goæena maπina?!” Ne smijem niti pomisliti na proπlo-godiπnje poplave i voænju na posao, kada sam se u vlaku osjeÊao poputspaπenika u Noinoj arci, ljuljuπkajuÊi se u vagonu, na jedinom nepo-plavljenom, traËniËkom putu! Moæda ovo moje slovno prosipanje na bje-linu papira naliËi nekrologu, ali ja se doista æalno osjeÊam, jer Êutim da u

271

tamu i zaborav odlaze vrijednosti za kojima æudim. To nije ni biljni, niæivotinjski, ni ljudski æivot. To je, uz Boæju pomoÊ, stvorio Ëovjek i to Ëiniljudski æivot lakπim, boljim i ljepπim, i uz malo volje (koje oËito ne-dostaje)...

Meutim, stvarnost je oËito drugaËija i na nju se moramo, htjeli-ne htjeli,navikavati. Ali, kako se suoËiti s Ëinjenicom o nemoguÊnosti nazoËnostina veÊini kulturnih dogaanja?! MoÊi Êu motriti iz prikrajka kao kulturniæbir. Moæda i to ima svoje Ëari, pa Êu progovoriti o kolegici knjiæevnici skojom druæenje obogaÊuje ljudske spoznaje. Iako je knjiæevnica Iva NuiÊu zasluæenoj uËiteljskoj mirovini, njeno pero ne miruje. Rasplesalo se kaonikad. U okviru manifestacije Dani Matice hrvatske Grude, organiziranoje predstavljanje knjige Zagrljaj, pete knjige ove darovite knjiæevnice. Na-ravno da je kinodvorana u Grudama bila prepuna, da su uËenice Ëitaleulomke iz knjige, da su knjiæevnik Kreπimir ©ego, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ iprof. Stjepan Glavaπ pohvalili zbirku djeËjih priËa. S razlogom! KolegicaIva NuiÊ nastavlja svoje uËiteljsko poslanje na najbolji moguÊi naËin. Svojaiskustva, svoje istine i svoje sanje udjeËuje pretaËuÊi na papir, te ostavlja utrajno nasljedstvo svim buduÊim generacijama. Uz duæno poπtivanje svjet-skih, bajkovitih klasika, osobno sam zagovornik i domaÊe priËe, jer imamoπto zapisati i pokazati. Naπe su bake, tete i majke pune slova od miline, samoih treba uprisutniti i vrjednovati. Poæelio bih kolegici Ivi puno maπte i vese-lica za hrvatsku mladost, a nama na zadovoljstvo i radost.

I dok zakljuËujem tekst, zamjeÊujem kako tihano sipi kiπa, koju na trenut-ke smjeni po koja sunËeva zraka osvjetljavajuÊi nebeska vrata. Bit Êe vo-de! Samo, nikad viπe veËernjeg vlaka! Odnese ga globalizacija i (eu)rops-ko usklaivanje radnog sata!


272

Neretvanski uspor ne uspori kulturuLipsa juæina k’o pretovareno magare. Zaoputile se kiπe. Uspori i Neretva.Osjetno zahladi. Prolelujaπe i prve pahulje Dolinom, no kiπa im pomrsi raË-une. UnatoË velikoj bezvodici, morska se utroba nadu do nevienih razm-jera. Gotovo metar i pol od uobiËajene plimske razine. Ni najstariji æitelji nepamte takav rast mora. Ne dolazi tako Ëesto opasnost od Ëuvara hrvatskihlea, ako na tren zanemarimo mletaËke galije i brodove JNA s kojih πikljahuubojite strjelice. Mare nostrum, mare Croaticum! Plavetni beskraj! Samo jebeskraj kraj, zapisa Neretvanka Enerika BijaË. Nije li to mjesto gdje zemljazemlju priteæe?! Ako jest, onda smo na izvoriπtu svjetlosti. Na izvoriπtu vidje-la. A na vidjelo su postavljene slike akademika –ure Sedera. BoæiÊni je todar ljubiteljima likovnosti u Dolini koji (sad veÊ tradicionalno) prireuje Za-klada kralja Tomislava u »apljini. Na izloæbi naziva Zagledani u beskrajponueno je 26 likovnih uradaka iz raznih razdoblja umjetnikovog stvara-laπtva. Prava mala retrospektiva. Neke od ovih izloæenih radova imadosmopriliku vidjeti na izloæbi u Ljubuπkom 1999., dok je joπ uvijek æivjela Umj-etniËka galerija TMT, koju je revno vodio prof. Stjepan Skoko. –uro Sederizlagao je u istoj galeriji i 2002., tako da mu je ovo treÊa izloæba u Dolini.Dvije od ponuenih slika raene su u tehnici tempere na papiru, a sve osta-le su ulja na platnu. Odabir izloæaka, likovni postav, kao i predgovor upopratnom katalogu potpisuje vrstan „sederolog” Mirko JoziÊ. Zamjetno je iznakovito da je ime Mirka JoziÊa zastupljeno i u uredniπtvu UmjetniËke gale-rije Hrvatskog kulturnog srediπta. VeÊinu izloæaka Ëine likovi, koji ne da nisuumilno pastozni, nego su naprotiv dramatiËni do te mjere da njihovo vie-nje uzbuuje oko i ustreptaje osjetilo. Umjetnik majstorski proniËe u istinskobiÊe Ëovjeka, nudeÊi oku duhovnost sa svim odliËjima skrivenim u pukompovrπinskom gledanju. Slike su raene teπkim bojama (naglasak bih dao naplavu boje indiga koju malo umjetnika moæe ukomponirati u paletu, a da pritom ne strπi van), ljudi su ogoljeni do ruænoÊe (koji put s neskrivenim grË-em) ali æivahnih pogleda uprtih prema nebu, prema svjetlosti, prema Spasit-elju. Osvjeæena snaænim, jarkim, tonskim kontrastima, tamna pozadina bivapotisnuta u drugi plan, gdje se jednostavno rastopljena razlijeva u rukavceslike pobijeena od æivog tkiva. –uro Seder slikar je ljudske duhovnosti. Onljudske muke, patnje, teπkoÊe propuπta kroz filter vidjela, te vidnim potezi-ma kista pretvara u Ëudesan svijet duhovnosti krcat krπÊanskom simboli-

273

kom, koji u suπtini obiljeæava naπ æivot, krπÊanski produhovljen, a umjetni-Ëki preobraæen. Stoga se s njegovim slikama moæe priËati pogledom, bez iz-govorene i jedne jedine rijeËi.

PredboæiÊnu likovnu scenu u Dolini obiljeæila je i jedna neobiËna likovnapriËa. Na Maloj sceni HNK u Mostaru odræana je draæba Hrvatske likovneproze Hrvatina TomaπeviÊa. Slikarsku draæbu vodio je glumac Velimir Pπe-niËnik NjiriÊ, a likovni osvrt na podastrta djela dao je predsjednik Druπtvahrvatskih likovnih umjetnika u FBiH, ak. kipar Florijan MiÊkoviÊ. O izloæe-nim grafiËkim listovima, te koliko uspjeπno djeluju u prostoru za koji su na-mijenjena, govorio je Æeljko ©natinger. Producent i organizator ovog doga-aja je Darko Dodig, koji je ujedno i posrednik izmeu umjetnika i njegovadjela i publike. Ono πto jest neobiËno i zaËuujuÊe, sam umjetnik HrvatinTomaπeviÊ posjetiteljima se obratio preko audiozapisa. Osobno poznavajuÊiposrednika, slutim pseudonim ispod potisanih uradaka! Svaki posebno izlo-æeni grafiËki list jest priËa za sebe, a u biti svi zajedno imaju dodirne idejnesmjernice. Iako se u pojedinim segmentima Ëinile karikaturalnim, one pos-tavljaju pregrπt pitanja koja su samo naizgled razliËita, a sva se svode na je-dno - pitanje i opstanak hrvatstva. Umjetnik je postigao cilj spojivπi idejno uvizualno, samo pitanje nameÊe i odgovor, te se on raa u oËima promatraËa,a samim tim i doæivljaj slike postaje svarljiv.

I »itluËani Êe imati godinu dana za gledanje i varenje slika slikara jednog Ne-retvanina. U programu 12. kulturne manifestacije BoæiÊni susret s Maticomu Brotnju, u hotelu Brotnjo predstavljena je zbirka pjesama Ptica u krletki,otvorena izloæba slika, te je podijeljen prigodni katalog s kalendarom kojikrase izloæene slike pjesnika i slikara Velimira KljuËe iz Opuzena. O knjizije proslovio prof. Andrija StojiÊ, recenziju Mate JeriniÊa proËitala je NikolinaMiletiÊ, a o izloæenim djelima govorio je ak. slikar Franjo Primorac. Trideset-ak izloæenih slika, ulja i akrila na platnu, raenih impresivno-ekspresivnimpristupom, predstavljaju dalmatinsko-hercegovaËki spoj pejzaæa. Ima tu isakralnih motiva, πto ovu izloæbu Ëini zanimljivijom u predblagdanskom oz-raËju. Osvrnuh se na tri kulturna pojavka, a i u BoæiÊa su tri noæiÊa: prvi si-Ëe kobasicu, drugi siËe divenicu, treÊi siËe pogaËicu! Oj, BoæiÊu lipi brate,lipo li je gledat na te, i tri dana po te!


274

BoæiÊni Êeπkek BoæiÊ ide uz polje, svitle mu se postole! MagiËni dani u Dolini! RoenjeIsusa Krista! Silazak neba na zemlju! Dolazak Spasitelja! A mir!!! NezapamÊenu mom okruæju. Pucnjava smanjena na minimum. Jesmo li se to dozvali svi-jesti ili je ponestalo novca za petarde?! Bit Êe da je ovo potonje. UpuÊuje nato i nedostatna okiÊenost izloga, trgovina, pa i domova, na kakvu smo navi-kli proteklih godina. Prvobitni zanos nakon uspostave slobode, osjetno jesplasnuo. Jer nekad se trebalo nekomu ukazivati i dokazivati da je BoæiÊ. Ineka je! Danas za takvo πto nema potrebe, naravno mislim na pucnjavu.BoæiÊ u Dolini proteËe onako kako i priliËi. NajveÊi Boæji dar, Isusov dola-zak proslavismo u obiteljskom ozraËju. Slavljenje svete mise, susret s naj-bliæim, veselanje, darivanje, ljubav i poπtivanje, ne poremetiπe nikakve inenatruhe. Tek jedan zabiljeæeni incident, toËnije upozorenje (a zna se i odkoga) zbio se u Bijelom Polju, gdje je s nekolicine hrvatskih kuÊa skinutnakit. Tiskovine uredno biljeæe i πto treba i πto ne treba s oËiglednim nedo-statkom istinske ljubavi i Ëistih namjera meu narodima. Jedva doËekajukakvu ruænu vijest na koju se obruπe poput vukova. Pa i na mojoj Radiopo-staji »apljina boæiÊnim danima neukusna i neprimjerena glazba. Stoga valj-da i sluπam HKR.

No, unatoË manjkavosti treperavih svjetlica, blagdanski stolovi bili su prepu-ni. Ono πto dodatno podiæe radost blagdana raznorazna su tradicijska pri-premanja boæiÊnih slanica i slastica. Na jelovniku u Dolini su stara tradicinal-na prokuπana jela poput bakalara, raπtike, kalje, lonca i Êeπkeka. Svaki dioDoline ima svoj naËin i obiËaj spremanja boæiÊnih jela. Iako se ne libim svekuπati, boæiÊni Êeπkek mi je na prvom mjestu. Tradicionalno hrvatsko jelood starine, koje mnogi prave i danas, ali u raznim i izmjenjenim oblicima,tako da mu prijeti nestanak s boæiÊne trpeze. Iz toga razloga odluËih zapisa-ti kako su ga pravili naπi stari. U kotlu i mlakoj vodi se ugrije jarik (jari je-Ëam), pa se u drvenoj stupi ostupa a potom se osuπi. Veliki kotao stavi se natronoæac pod kojim gori vatra. Na dno kotla stavi se janjetina, potom pileti-na, na to jarik i nalije se voda. Tako stavljeno kuha se od jutra do kasno unoÊ na blagoj vatri, punih 12 sati, dok voda potpuno ne uvre i jeËam ne na-raste i ispuni cijeli kotao. Poslije toga kotao se skida s vatre, uzima se puraËi s njim se mijeπa sve dotle dok se dobro ne uvije da se rasteæe kad se izdi-

275

gne (otprilike 1 sat mijeπanja). Nakon mijeπanja i postignute rastezljivostiostavi se na hlaenje. Ovako pripremljeno jelo trajalo bi petnaestak danabez hladnjaka i ne bi se pokvarilo. Danas samo rijetki prave Êeπkek na ovajnaËin. Tek ponetko stupa pπenicu umjesto jarika, veÊinom se stavlja gerπlo(jer se bræe skuha), a netko priprema jelo samo s kokoπjim mesom. Uz vese-lanje i Ëestitanje BoæiÊa u susjeda Jure Suπca oprobah pravi Êeπkek, i nesamo oprobah nego se nademetih da mu obeÊah dogodine i mijeπati. Juredræi do tradicije i svaka mu Ëast na tomu! A kulturna proslava BoæiÊa?!

Uh, umalo zaboravih zanesen delicijama. I kulturnjaci su diljem Doline dalisvoj obol uzveliËavπi blagdansko slavlje. U kripti zavoda Svete obitelji u ©i-rokom Brijegu odræan je humanitarni boæiÊni koncert velikog muπkog zboraBrodosplit iz Splita, a u KosaËinom domu Ëestitari su se smjenjivali kao nafilmskoj vrpci. Najprije su pjesmom i plesom Ëlanovi HKUD-a „Sv. Ante „Cim 19. put doËarali blagdansko ozraËje predaka boæiÊnim koncertom Gra-du s ljubavlju. Potom su Hrvatsko glazbeno-pjevaËko druπtvo „Hrvoje” izMostara i HD „Herceg Stjepan KosaËa” upriliËili 7. boæiÊni koncert klapa na-ziva Hercegovini s ljubavlju, gdje je nastupilo 13 klapa. Hrvatska glazba Mo-star odræala je boæiÊno-novogodiπnji koncert pod dirigentskom palicom Joπ-ka SliπkoviÊa. Na koncertu su gostovali pjevaËi solisti iz Mostara, Josip BilaÊ,Nebojπa GvozdenoviÊ, te mladi talentirani pjevaËi Karlo Zeljko, Anela Ze-lenika i Helena IvankoviÊ. A πlag dolazi na kraju s velikim boæiÊnim konce-rtom Na dobro vam doπao BoæiÊ i sveto poroenje Isusovo, na kojem susudjelovale redom domaÊe snage: Simfonijski orkestar Mostar, Katedralnioratorijski zbor, æenska klapa DraËa, muπka klapa Krπ, solisti Nikolina BrkiÊ,Anela LjubiÊ, Anita LjubiÊ, Mia TadiÊ, Josipa Vukoja, Ivo JuriÊ, Karlo Mili-ÊeviÊ, Josip Prskalo, Ivan Suπac i Mario Zovko, a cijelim boæiÊnim spekta-klom dirigirali su Damir Bunoza i Dragan FilipoviÊ. Za Ëapljinsku boæiÊnuglazbenu trpezu pobrinuli su se Ëlanovi folklorne sekcije HKUD-a „SeljaËkasloga” iz Trebiæata, æenska klapa Lira, muπka klapa “Trebiæat”, mladi Ëlano-vi, puhaËi... amateri kojima bi zavidjeli i profesionalci. I u MetkoviÊu su veÊtradicionalne ProsinaËke sveËanosti zavrπene boæiÊno-novogodiπnjim kon-certom Gradske glazbe MetkoviÊ pod ravnanjem Draæena LaskaËa. U Op-uzenu u crkvi sv. Stjepana prvomuËenika odræan je boæiÊni koncert crkve-nih zborova pod ravnanjem Ëasne sestre Marinele Delonga. I Gradska glaz-ba “Opuzen” je s DjeËjim crkvenim zborom odræala prigodni boæiÊni kon-

276

cert u prdvorju osnovne πkole. A u ploËanskoj crkvi pravi glazbomet. VeliËa-nstveni koncert boæiÊnih pjesama u izvedbi 22 pjevaËke skupine, orkestar ipojedinci, s oko 200 sudionika. Veselo, veselo!


277

Mlado litoVremenski kotaËi neumoljivo satiru sve pred sobom. Melju nas minute,dani, godine... steæu kao mengelama i ne puπtaju. Iz minute u minutu sve jemanje vremena za naπe nade, snove, strahove, nemire, mirne dane...ZakoraËismo u novu 2012. Novo mlado lito. Kad bi znali πto nas sve u njemËeka?! HoÊe li biti sito?! Nije lako æivjeti u dræavi gdje je viπe nezaposlenih odzaposlenih, od kojih veÊina i ne dobiva plaÊu. Novogodiπnji politiËki dar jeVlada (s riËinom u uhu). Nakon 451 dana od opÊih izbora, BiH je sastavilavladu! I sad bi trebali oËekivati neko poboljπanje, neke bolje dane, koje Êenam omoguÊiti zgubidani! Naravno, niπta! Isto nam je, i s Vladom i bez Vla-de. Samo njima nije isto! Da se ne dogovoriπe, mogli su ostati bez plaÊa (kojenisu male). Stoga se valjda, za razliku od boæiÊnih dana, puno viπe pucalo.Eksplozije obiljeæiπe novogodiπnju noÊ, a onda sve umuknu. PriliËno ranoveseljaci se otrijezniπe. Laæno bljeπtavilo splasnu naglo kako i doe. Neznam za druge, ali nakon proæivljenih ratnih straviËnih smrtonosnih detona-cija i najobiËnija petarda u tijelo mi zavlaËi nemir. Sretna Nova 2012.! HoÊeli nam uistinu biti sretna?! Prosto sumnjam, jer toliko puta pokazasmo da sre-Êu ne znamo kovati! Volio bih da sam u krivu!Sve je opet isto. Upravo onako kako je i bilo prije novogodiπnje noÊi. ©to je,tu je. Iz ove se koæe ne moæe. Moje novo (eu)ropsko radno vrijeme veÊ uzi-ma svoj danak. Ne mogoh nazoËiti dvadesetoj obljetnici struËnog skupapovjesniËara koji se dogodio u sam osvit stvaranja hrvatske dræave u PloËa-ma, na koji me je pozvao inicijator i skupa i obljetnice, prof. Ante KovaËeviÊ.Nakon πutnje od pedeset godina, prvi je to skup povjesniËara, koji je odræ-an u Gradcu (opÊina PloËe) od 1. do 3. veljaËe 1991. nazvan Razvoj hrvat-ske dræavnosti. Bio je to zasigurno jedan od vrlo znaËajnih datuma u povi-jesti mlade hrvatske dræave. Izostah i s BoæiÊne veËeri knjige i knjiæevnerijeËi, koju tradicionalno veÊ petu godinu DHK HB obiljeæava na sebi svoj-stven naËin u KosaËinum domu. No, to me ne prijeËi zabiljeæiti kolege kojisu tamo bili. Uz izloæene knjige iz naklade DHK HB, poeziju su Ëitali PeroPavloviÊ, Marina Kljajo-RadiÊ, Mate Grbavac, Vesna HlavaËek, Slavo AntinBago, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, Jagoda MustapiÊ, Dubravka BandiÊ, RadicaLeko, Mara Cica ©akotiÊ, Jozefina PranjiÊ i Miljenka Koπtro. Program je vodiopjesnik Ivan BakoviÊ.

278

Koji dan prije, u istom prostoru zbila su se dva kulturna dogaaja. Najprijese mostarskoj publici predstavio Grgo MikuliÊ sa skulpturama izraenim odkamena i drveta, te s novom knjigom poezije PlamiËci i iskrice. U dosadaπ-njem knjiæevnom radu Grgo je objavio turistiËki vodiË Hercegovina, zbirkupriËa PriËe i legende iz Hercegovine, priredio je dva zbornika, tako da je ovazbirka pjesama njegova treÊa samostalna knjiga. NeobiËnost ove zbirke pje-sama, kako kaæe autor, njeno je zrenje, koje je trajalo tridesetak godina.Nesvakidaπnje poetsko-likovno predstavljanje privuklo je velik broj posjeti-telja. O zbirci pjesama govorila je predsjednica DHK HB Marina Kljajo-RadiÊ, a o kiparskim izloπcima svoj osvrt dao je prof. Stjepan Skoko, koji jepotpisao i tekst u popratnom katalogu. Izloæbu je otvorio predsjednikMatice hrvatske Mostar Josip MuselimoviÊ, a program je vodila MisijanaBrkiÊ-MilinkoviÊ. Takoer se prvi put predstavio mostarskoj publici i ak. sli-kar Robert AliloviÊ iz Ljubuπkog, koji je priredio izloæbu naziva iCiklusCik-lus. Posjetitelje su na dolasku doËekala ugaπena svjetla u galeriji, a onda jeu svojevrsnom plesno-scenskom nastupu Petar DugandæiÊ, mladi umjetnikiz Ljubuπkog, pokazao sve umjetnikove dvojbe, teænje i poteπkoÊe koje senekad Ëine nepremostivima. Tijekom cijele sveËanosti otvorenja, svjetla senisu palila, pa posjetitelji djela nisu mogli ni razgledati. Evo i zaπto: AliloviÊje, kako kaæe, donio jedno malo blagdansko svjetlo, a to su mladi iz Ljubu-πkog, koji su i otvorili izloæbu govoreÊi iskreno bez fraza koje mogu razum-jeti samo rijetki, oni koji se umjetnoπÊu bave profesionalno. Slobodan To-miÊ, Boris ©ego i Sandra MiπetiÊ govorili su o AliloviÊu onako kako ga onipoznaju. InaËe, ovo je 13. samostalna izloæba Roberta AliloviÊa.

I Matica hrvatska Grude ne miruje. U grudskoj kinodvorani predstavljena jetrilogija akademika Radoslava KatiËiÊa naziva Tragom svetih pjesama naπepretkrπÊanske starine. RijeË je o troknjiæju s naslovima Boæanski boj, Zelenilug i Gazdarica pred vratima. Uz autora o knjigama su govorili gosti iz Za-greba - profesori Tomo VinπÊak i Vitomir Belaj s Filozofskog fakulteta uZagrebu; Kreπimir KrniÊ, urednik trilogije, te Vinko ZoriÊ, gospodarski tajnikMatice hrvatske. Nakladnik trilogije je Ibis grafika, a sunakladnici Matica hr-vatska i Katedra Ëakavskog sabora opÊine MoπÊeniËka Draga. Iz Gruda uStaπevicu! Tamo je fra Andrija NikiÊ predstavio knjigu Sakralna baπtina æupeStaπevica, autora Ivana JukiÊa i fra Vinka PrliÊa. Knjiga je to u kojoj je pred-stavljeno „duhovno i kulturno bogatstvo koje su æupnici i æupljani stoljeÊima

279

nabavljali”, istakao je glavni urednik fra Hrvatin Gabrijel JuriπiÊ. Predgovorpotpisuje Milan IvkoπiÊ, a don Æivko KustiÊ napisao je kako u æupi sv. Staπaima petnaest kapelica, od kojih je veÊina posveÊena Blaæenoj Djevici Mariji,πto je dokaz æive vjere stanovnika ovoga kraja. A za, joπ uvijek, sitih boæiÊnihdana u Neretvi bi se reklo VodokrπÊe kako kome doe!


280

„G”, „M” I „B” 2012.Zavremenismo i u 2012. ObiËaj bi bio rezimirati πto smo u protekloj godi-ni provremenili. Koliko smo napravili dobra, a koliko uzalud protratilivremena?! Jesmo li na neπto posebno ponosni ili je vrijeme, koje nam jedarovano, proteklo zalud?! Ono πto plaπi i zbunjuje u isto vrijeme jest Ëin-jenica da smo katkad posve nemoÊni. Ali, nemoÊno izgledaπe i dvojemladih ljudi s djetetom na slamici, pa im se ipak dooπe pokloniti mudra-ci s istoka. U prvi tren kad vidjeπe siromaπtvo zapitaπe se, zaπto se zvijez-da vodilja zaustavi baπ tu?! No, vrlo brzo prepoznadoπe Boæju nazoËnost,prepoznadoπe i mladoga kralja te ga darivahu otajnim sjajem koji osvjetliπtalicu, te svijetli do dana danaπnjeg u naπim domovima i srcima. Gaπpar,Melkior i Baltazar! Tamjan, zlato i smirna! „G”, „M” i „B”! VraÊam se u dje-tinjstvo. Dok bi sveÊenik blagoslivljao ku-Êe, moje su djeËaËke oËi æeljnoiπËekivale svete slike i naljepnicu, koju bi lijepili ponad vrata obiteljskogdoma. Jedno vrijeme bijah sretnikom, pa s don Bariπom »arapinom i samdijelih drugoj djeci i svete slike i naljepnice. Moram priznati i to da samse osjeÊao povlaπtenim kada bih vrπnjacima objaπnjavao znaËenje inicija-la na naljepnici, koji su osim imena kraljeva, oznaËavali i akronim blago-slovne formule: Christus mansionem benedicat, πto na hrvatskom znaËi -Neka Krist prebivaliπte blagoslivlja. I danas sveÊenici dijele kalendare,svete sliËice i naljepnice. Ali djeca nisu kao nekad, njima su sad vaænijifejs i igrice. Eto, ta Ëinjenica me nagna na odmotavanje zlatnog klupka us-pomena, πto je (iako bijasmo mnogo siromaπniji nego oni danas) sjajilostoput jaËe od laænog internetskog bljeπtavila! A tek narodni obiËaji, staraglazbala, napjevi, kola..., danaπnjoj su mladeæi (nafilanoj svim i svaËim sraznih portala) smijeπna i zaostala!

Na naπu sreÊu, ima i onih koji prebiru stare zapise s praπnjavih tavana, is-traæujuÊi povijest i kulturu svoga naroda. Ovih je dana u πirokobrijeπkomkinu Borak predstavljena jedna zanimljiva monografija, plod takvih istra-æivanja. RijeË je o knjizi Glazbena baπtina zapadne Hercegovine, autoricaAnite MiliÊeviÊ, Katarine Kature i TonÊike KolobariÊ. Doslovce, s dikta-fonom u ruci, od kuÊe do kuÊe, od druπtva do druπtva, istraæivale su i bi-ljeæile narodne obiËaje, glazbala, napjeve i kola kojima je stoljeÊima hrva-tski narod ovoga kraja proslavljao godiπnjice i blagdane, posebice nakon

281

misa koje su se za turske okupacije slavile u vrtaËama. Monografija je po-dijeljena u tri poglavlja koja su autorice zasebno obradile. Tako je AnitaMiliÊeviÊ obradila temu Narodni obiËaji, glazbala, napjevi i kola u zapad-noj Hercegovini; prof. Katarina Katura, Kulturno-umjetniËka druπtva u za-padnoj Hercegovini i prof. TonÊika KolobariÊ, Glazbena πkola ©iroki Brij-eg. Zanimljivost je i to da su zadane teme njihovi diplomski radovi, kojesu odradile s velikim trudom i zalaganjem, te sve pretoËile u zajedniËkumonografiju. Da su radovi ostali neukoriËeni danas ne bismo imali osno-vu za daljnji rad i istraæivanje, jer su ovakve knjige na naπem prostoruprava rijetkost.

No, u Podstrani je posve drugaËije! Jedino je narod isti, hrvatski. Iz Pod-strane dobih pozdrav od kolege Zorana JuriπiÊa, novi broj polugodiπnjakaza kulturna i druπtvena pitanja Podstranska revija. IzdavaË je OgranakMatice hrvatske Podstrana. Ovaj 22. broj, tematski je obraen u spomenna dragog maestra Ljubu StipiπiÊa Delmatu. Krasna zamisao sprovedenau djelo. Osobito me dojmi In memoriam posveÊen velikom umjetniku,koji je predobro znao da je kulturna baπtina najveÊe bogatstvo jednoganaroda, kako zapisa knjiæevnica Danica BartuloviÊ. A onda se iznenadih!Za proπlogodiπnji pjesniËki susret, kad pjesniËismo uz Trebiæat i vezasmostihove na isti pjesniËki stolnjak, Danica navede da se zbio u Ljubuπkom?!Boæe moj, pa oni i ne znaju da su bili u Trebiæatu, u »apljini! ©to bi tekzapisao pok. Vladimir PavloviÊ kojemu posvetismo onu prelijepu veËer?!Imali bi ga πto Ëuti! Sve ove retke zapisujem zasanjen, pa se nadam kakomi Danica ne Êe zamjeriti, ali ovo ne mogoh preπutjeti, iako nisam nekoËangrizalo. Podstranska revija je polugodiπnjak za svaku pohvalu. Kapadolje podstranskim MatiËarima! I bjelopoljskim Napretkovcima! Upravo jetiskan novi, 5. broj Bjelopoljske zore, glasila HKD Napredak Bijelo Polje.Ovaj polugodiπnjak polako, ali sigurno stasava u nezaobilazan Ëasopis uDolini. I po izboru tema i po kvaliteti tiska, zasigurno je jedan od kvalitet-nijih. Kao i svi prethodni, i ovaj broj obiluje podatcima od arheologije donarodnih obiËaja, od pjesniπtva, sveÊenstva do nezaobilazne kulturne ba-πtine ovih prostora. InaËe, dolinom je prohujao vjetar! Uniπteni automo-bili, iπËupani prometni znakovi, polomljena stabla, raskrivene kuÊe,pobranani plastenici, epilog su orkanske bure, o kojoj ja Ëesto priËam...


282

Anika, zatoË(e)nica kamena Ono πto osjeÊam svaki put kad se vraÊam svojem spokojiπtu, mjestu izkojega potekoh kao nemirna voda, teπko mi je iskazati. Mogao bih jedno-stavno reÊi - kamen! Onima iz brda ne trebam viπe niπta objaπnjavati,meutim onima iz ravnice mogao bih pokuπati. E pa evo: tu kamen nijekamen, on mi je rodbina, moæda brat; zrak ne mogu dovoljno dubokoudahnuti, on udahnjuje mene; vedrina nije samo vedar odraz na nebu,vedrina mi Ëisti um i duπu; gora nije samo gora, ona se sa mnom doπa-ptava. A vjetrovi?! E to je veÊ za priËu! Kad pomolim s Prijevora i poËnemse spuπtati niz Pogorac, oni se smotavaju oko mene kao razmaæen maËakgurajuÊi mi stalno glavu u krilo. Uzimaju me za ruke æeleÊi da ih stalnogladim po glavi, uπima, leima. Kad to nehotice uËinim, iz zahvalnostipoËinju presti. Iz njihova prenja doznajem sve od kad izbivah: tko serodio, tko je preselio u omeenik, tko s kim viπe ne priËa, tko je komuljubav najveÊa, tko je ostao bez gaÊa, tko ih u selu najbolje plaÊa...

Viju, viju - kao vukovi; previjaju, zavijaju - kao psi; motaju, uvijaju - kaolije, sve dok mi njihova ledenica ne stegne klijetke srca. PoËinjem drhtu-riti od radoznalosti pred nadirom vijesti. Studan ulazim u selo. CokoÊem,boboÊem, zub o zub, od zategnuta vjetra πto sunu na mene k’o mladjunac. Tek πto zaoh meu prve kuÊe naoh se na pravom vjetrometu.Pribi mi oËi na desnu stranu puta, trasu kojom je nekada huktao staridobri ∆iro. I gle Ëuda! Nasta zatiπje, prava zavjetrina! Ne mogu vjerovatiprizoru koji se ukaza pred mojim oËima! Medo, vuk, magarac, maca, ho-botnica, raæa, dupin, koka, zec, sve vrste i podvrste ptica... i sve od kame-na! Prava kamena fauna, na kojoj bi pozavidio i George Orwell, izloæenaje tek onako, pokraj puta! Lapidarno! Zapiljih se zablenut! Naoh se u nij-emom stoglasju. Na sve strane mekeÊe, æevka, buËe, reve, njaËe, reæi,skviËi, prede, krijeπti, guguÊe, Êirika, Êiruka, cvrkuÊe, puÊpuriËe... kamenpoje! Skakutao sam od jednog do drugog izloπka ne vjerujuÊi svojim daro-vidima. Tek kad iza svojih lea zaËuh smijeh, vratih se u stvarnost. AnikaObradoviÊ! Hutovska ljepotica! Vedra i nasmijana crnka zelenih oËiju!Vila! Kamena vila! Da, baπ su takve kamene vile! Zaposlenica Doma zdra-vlja u Neumu, veÊ neko vrijeme obilazi okolna brda u potrazi za skulptu-rama. Ova je lapidarna izloæba pokraj puta rezultat njenih prikupina. Tek

283

probuene iz tisuÊljetnog sna, neke s malim zahvatima, kao da su dobileæivot. Anika im je utisnula duπu. Ne bi joj ih teπko donijeti s okolnih brda,pobrdica, glavica, strmaca, strmenica...

Dok mi je pokazivala jednu po jednu skulpturu, iz njenih zelenica izbijaoje onaj kameni bljesak, isti kakav zamijetih u pokojnog kipara Nikole Nji-riÊa dok mi je pokazivao svoje kamene ptice. ZaËudo, u tom pogledu nevidjeh ni traga sebeljublju. Svoje prikupine æeli podijeliti s drugima, stogaih je i izloæila pokraj puta i nitko ih i ne Ëuva. Anika je zatoË(e)nica kame-na! Poznajem je od djetinjstva. Uvijek je bila posebna. Roeni smo i rasliu ovom krπu πto se izdaπno nudi odmah preko samog prekoraËaja kuÊ-nog praga. Ovdje Ëim se rodiπ na lea ti natovare kamenu popudbinu -brdo kamena po glavi stanovnika! ©to se to u njoj probudilo nakonzatomljavanja tolikih godina?! Brat joj Milenko, moj nerazdvojan prijateljiz djetinjstva, s podsmijehom gleda na moje divljenje. On tu ne vidi niπta,sve dok ona ne pokaæe! Objaπnjavam mu da je tu razlika, izmeu umjet-nosti i obiËnosti. Ili vidiπ - ili ne vidiπ, treÊega nema! To je to πto puni srce.Postadoh ponosan na ovu moju Hutovku. Njezina otkriÊa odmrsuju zape-tljanije hutovskih brda. Po Ëemu smo to gazili cijelo djetinjstvo?! Po skul-pturama koje je Gospodin odlio i razbacao uokolo! I samo je rijetkima da-rovao dar prepoznavanja. Ostaje Aniki joπ samo put, asimilirati prona-eno u svoj vlastiti izraz, obogaÊivati svoj od Boga dar. A taj put je bes-krajno dug, treba duπu umjetniËki oblikovati. Malo se provrtjeh po rodi-teljskoj kuÊi, tek toliko kako bih zamijenio ustajali zrak u zatvorenomprostoru, s novim, Ëistim, πto ga dareæljivo nudi obliænja Gradina okupa-na kiπom, izmivena burom, pusta...

Dok sam se vraÊao kuÊi, bijah zadivljen obiljem umjetnosti koje mi otkrivjetar pred oËima ne mogavπi, a ne odgonetati gosposnost u ptici koju midarova Anika govoreÊi: „Pronaπla sam je tu, u Gradini, malo poviπe tvojekuÊe!” A ja se tu vjeËito igrao...


284

SumisleniciOvih dana u ruke mi dospije knjiga Trnovita desetljeÊa korjenitog domolju-ba Boæe JeliÊa, pripremio Ivica KaramatiÊ. Moram priznati da sam ime ovogaposuπkog pjesnika, pripovjedaËa, domoljuba, prvi put zamijetio prije 7-8godina u Hrvatskom slovu. Koliko se sjeÊam, uglavnom se osvrtao na nepri-mjerene programe na dalekovidnicama, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. Odtada pa do danas njegovo ime Ëesto naËujem uz posuπka kulturna doga-anja. Osobito je vrijedan u organiziranju povijesno-dokumentarnih preda-vanja. Svoje pisane radove objavljuje u mnogim glasilima, a u PolitiËkomzatvoreniku viπe je puta pisao o spomenutom gorljivom domoljubu BoæiJeliÊu. Sad je to pretoËeno u dvadeset i prvu knjigu Ivice KaramatiÊa, Ëovje-ka kojemu je Domovina vjeËiti ideal, ono πto bi nam trebala svima biti. Uknjizi je opisan teπki æivotni i ratni put ©irokobrijeæanina Boæe JeliÊa, natemelju njegovih rukopisa, koje je harno obradio Ivica. Tako se po tko znakoji put podsjeÊamo o prilikama i slomu NDH, neizostavnoj bleiburπkoj tra-gediji, patnjama na Kriænomu putu, uhidbama nakon rata, proganjanju, od-laska u emigraciju te povratka u Domovinu. Osobito su potresna svjedoËen-ja s Kriænoga puta, u kojima nabraja poimenice suredaπe, kao fra Branka ©u-πka, fra Bonu JelaviÊa (ostavi mu prekrivaË pred Samoborom) koji neopaæe-no sakriven u pπenicu uteËe iz kolone... naæalost samo nakratko...

NemoguÊe je suzdræati emocije kad se Ëitaju ovi redci. Sva bleiburπka i kriæ-noputska tragika skrivana, preπuÊivana i zatomljivana je sve do svanutkaslobodne i suverene Hrvatske. Od tada se poËinje priËati, pisati i svjedoËiti.»ini se, sve zalud! Oni koji su trali - i dalje taru, oni koji su trani - i dalje setaru! Zaπto Hrvati ne mogu progledati?! Stoga πto ne æele! Nije dovoljan samopogled onih koji ostadoπe iza pogubljenika po bespuÊima, po dubinkama,po stratiπtima... Morali bi progledati i oni koji su umireni aspirinima koristi,oni koji i (ne)hotijuÊ πkilje na jedno oko, oni koji su se popeli do Boga viso-ko... Tko ne Êe brata za brata, taj Êe tuina za gospodara! A takvih je Hrvat-ska vavijek imala! U takvom ozraËju prava je sreÊa da ima ‘tiÊa poput Kara-matiÊa, onih koji i kad polete ne Êe ostaviti svoje gnijezdo, ne ostavljaju svo-ga kamena. To su hrvatski svojitljivci! Hrvatski kuÊnici! Svoje zemaljsko po-slanje obavljaju savjesno, odgovorno, domoljubno i πto je najvaænije, s ljuba-vlju. Zaπto je to danas posebice potrebito i zaπto sve treba neprekidno po-

285

navljati?! Jer hrvatska mladeæ o tome premalo zna ili niπta ne zna! Osobito jeto vaæno danas u vremenu glorificiranja nevaænosti kojom smo medijskizatrpani. Svjedoci smo i najnovijih krvoæednosti u Novome Sadu! Vuk mijen-ja dlaku, ali Êud nikada!

No, na sreÊu ima i medija koji promiËu ono za πto se domoljubi zalaæu. Pris-tigla mi poπta od fra Miljenka StojiÊa. Novi broj Glasila Vicepostulature pos-tupka muËeniπtva Stopama pobijenih „Fra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe”! Izlazikontinuirano veÊ petu godinu, postao je prepoznatljiv u svojim nakanama,a zauzeo je i svoje mjesto meu Hrvatima diljem svijeta. Iako su rane svjeæe- nezarasle, istina znana, nije lako kazniti komunistiËke zloËince koji su us-pinjali hrvatski narod na Golgotu. Za progon i zatiranje cijelog jednog na-roda danas nema krivca! Nitko ne odgovara! Nitko nije javno osuen! Blije-di pokuπaji privoenja pravdi postaju predmeti ismijavanja! Ali, glasila po-put Stopama pobijenih ne Êe im dati mira! Neka im bar potomci Ëitaju “sla-vnu” proπlost! Iz proslova glavnog i odgovornog urednika doznajem da dru-πtvene vlasti s obiju strana granice ne sudjeluju u pomoÊi sustavnog istraæi-vanja komunistiËkih zloËina?! Otuæno! A puna su im usta raπËiπÊavanja sproπloπÊu u æelji za okretanjem k buduÊnosti. Pa raπËistite veÊ jednom,gospodo! Ili Ëekate da pomru naredbodavci?!

Od fra Miljenka dobih i novu knjigu. On kao da ima stotinu ruku! Stiæe nasve strane! RijeË je o ukoriËenim promiπljanjima koja su objavljivana u me-ugorskom Glasniku mira, od studenog 2007. do studenog 2010. Trideset iπest pouËnih promiπljanja objedinjenih u jednu knjigu nazvao je S drugestrane, (p)ogledi iz suvremenosti. Nakladnici su K. Kreπimir i Matica hrvat-ska »itluk. Kad proËitah darovane knjige, zakljuËih da sam i s Ivicom i s fraMiljenkom sumislenik. A onaj koji ne misli kao mi, neka se dobru ne nada,jer ‘ko nada se pljuje - na obraz mu pada!


286

ApokaliptiËni dani u DoliniNeπto ne valja! Neπto nije dobro! Sve zlice navalile na Dolinu! Uz zloËesteljudske nakane i proπlogodiπnji povodanj, sad udarilo i iz neba! Sotonskaposla! Sve Ëini protiv Ëovjeka! Snijeg, krupa, ledena kiπa, bura, jedno zadrugim pritiskaju nemilice! Prava apokalipsa! U svojoj tri na Ëetrdesetoj nevidjeh niπta sliËno. Pa ni na dalekovidnici, ni na filmovima, ni u romanima...„Kakvi mi, takvo i vrijeme!” „Nije dobro, nije dobro!” „Ledeno doba!” „Sibirs-ka zima!” Stariji Neretvani ne prestaju s Ëuenjem. Led je okovao doslovcesve. Snjegopad je sve prekrio. Prosipio, potrunio, poprπao, kijao, ukijao, za-vijao sve putove, zameo cijelu Dolinu. Plastaπ, mornjak, lopatar, suπac, cije-lac, ponovac, kitina... upoznasmo sve vrste za nekoliko dana. Vijavica, po-met, meÊava, studen, i da sv. Luka u ruke huka, ne bi ih ugrijao. Svakakvihprizora se nagledah, doslovno se probijajuÊi iz »apljine na posao u PloËe inatrag. »ini mi se da je ipak najgore proπao MetkoviÊ. Sablasne slike po-lomljenog drveÊa okovanog ledom slike su za trajno pamÊenje. Kad po-plavi Dolina proπle zime, pomislismo nema gore. Ima, ima, i te kako! Nedoæivjeh u dvadeseti pet godina rada na æeljeznici ni da su vlakovi stalizbog snijega. Otkazuju se teretni, brzi, meunarodni... Sve je stalo. Dani-ma ne prolazi ni jedan vlak iz Bosne k jugu! Kao u ratu! OsjeÊam se kaosmrzlutak!

Naravno, o kulturi je teπko i misliti. Dani su mrzli i prepuni tuge. Dugo Êese zbrajati πtete πto ih prouzroËi zlo vrijeme. Viπe od sedamdeset posto pl-astenika je leglo, da ne spominjem dr-ugo... Ipak, lacne me i po koja kul-turna svjetlica, koja obiËno, kao æiga, brzo gasne. ProËitah u jednoj jedva-probitaËnoj sarajevskoj dnevnoj tiskovini tekst naslovljen Mimoze,maπkare i likovno stvaralaπtvo, ‘naπi’ umjetnici na Hercegnovskom zim-skom salonu, Nela HasanbegoviÊ, Miodrag ManojloviÊ i Iva SimËiÊ. U pra-vilu u svojim zabiljeπkama ne navodim pripadnike drugih konfesija i nji-hov kulturni rad (uz duæno poπtovanje, ali ne æelim ga mijeπati s kulturomsvoga naroda - evo, upravo je u ©irokom Brijegu u FranjevaËkoj galeriji ot-vorena izloæba Ritual Ëina - Zajedno, koju Êu preskoËiti) jer sam stajaliπtada se svaki narod brine o svojoj kulturi. I stari su znali kazati: „ZajedniËkojje kobili vrag odnio kosti!”, a ja volim sluπati starije. No, da se vratim He-rcegnovskom zimskom salonu. „Nela HasanbegoviÊ izlaæe video rad P. S.

287

(Postscriptum). To je djelo inspirisano analizom autoportreta i historiciz-ma porodice HasanbegoviÊ. Tijelo autorice implicira stablo, a crvena bojakojom ispisuje imena predaka i najbliæe porodice, predstavlja krv, genet-ski zapis kroz vrijeme. Mnogobrojnost imena obrazuje Ëitav niz crteæa, kojitvore neËit-kost, stvarajuÊi likovni fenomen. Autorica ispisuje imena, nekoristeÊi univerzalno pismo naroda danaπnjice, nego pismo (bosanËicu) izvremena njenih predaka.” Ulomak je ovo iz spomenute sarajevske tiskovi-ne. Ne bih se kritiËki osvrtao na ispisivanje slova po goloj koæi, ali nemogu a ne zapitati spomenutu umjetnicu: „Tko su to njeni pretci?! »ije jepismo bosanËica i kojemu narodu pripada?! Je li namjerno ili iz neznanjaispustila ‘hrvatskih’ predaka?!” Ima li kraja ljudskoj pohlepi za tuim?!Dokad Êe se ini kititi tuim perjem?! Znaju li, da u svojim nepoπtenimnakanama samo poveÊavaju hrvatsku perjanicu?!

Razmiπljam, poklopljen sivim zavjesama iz kojih lipti bjelina na sve strane.A tamo iznad opstoji nama nevidljivo. Vidija je Blaæ! Kalendora zima fora!Reka’ Blaæ da je laæ! Rekla Justina da je istina! Pokuπajmo i mi makar slut-njom doseÊi: „Umoljavamo Vas Studeni, Grade, Suhi vjetre, Snjeæna bjeli-no, Ledu, Ledena kiπo i sve sile nebeske, da ne prihodite na naπu Dolinu!Ovdje ste veÊ tolike nevolje obruπili, da Êemo se iz njih teπko iskobeljati!A kada hotimo pojti u nebo, neke od nas uzmognite doËekati!” Rovaπimove svoje zabiljeπke pod svjetlom svijeÊe na radnom stolu, jer veÊ nekoli-ko dana nema ni elektriËne energije, popadali su dalekovodi, pucajuvodene cijevi, novopridoπli putnici se Ëude πto nema ni lokalnih vlakova(nisu ni zamjetili njihovo ukidanje)... I zima velika ishojaπe ot vsih stvarikako ne mogaπe se trpiti. I pozrih i vidih propast veliku i gluboku vele. Ipozrih i vidih sini ËloviËaskije da v niËtoæe pogibajut. I vidih vas svit predamnoju i biπe v nitoæe iπÊezajuÊe. I visdih druge miste, i ondi bihu razliËnemuke. I vzreh i vidih oblak prevelik, bil, prostrt nad vsom Dolinom...


288

Suhotna Boπkova ulja Koliko vrijeme utjeËe na ljude dovoljno se zrcali u upitu: „Kakav si?” Naj-ËeπÊi je odgovor: „A, k’o i vrijeme!” A vremena su huda i oskudna! Hla-dnoÊa bjesni zemljom! Staklasta ogledalna povrπ obuhvatila je svojim pip-cima prve dane veljaËe! Sabljasti mosurovi (ledeni stalaktiti) vise doslov-ce sa svakoga krova, auta, elektriËnih vodova, drveÊa... Pri svakom izvi-ru iz topline doma prijeti nam pogibao! Na zlo pada gore, a na gore joπgore! Eto, tako bi trebao opisati kroniËar svu silesiju zala πto se obruπiπena Dolinu! Uz sve prijetnje, veÊ pet dana uskraÊeni smo i Ëitanja dnevnihtiskovina. Meutim, gdje je nesreÊa tu i sreÊe ima. Izmeu staklastih bo-dljikavih draËa nae se i po koji cvijetak. Prava toplina za napaÊene hlad-ne oËi.

U »apljini je u zgradi Akademije otvorena izloæba slika pokojnog Ëaplji-nskog slikara Boπka LakiÊa (Velja Mea, 1. studenoga 1930. - »apljina, 20.listopada 2003.), πto je uvod u manifestaciju Dani sjeÊanja, kojom se naposeban naËin prisjeÊamo stradanja »apljinaca u veljaËi 1945. Po ulaskuu »apljinu partizanske su snage 2. veljaËe 1945. poËinile straviËan zloËin,u kojem je zvjerski ubijeno (osloboeno æivota) viπe od 150 »apljinaca.Stoga je ovaj “bijeli” tjedan u znaku spomenute manifestacije. S pokojnimBoπkom, slikarom naivcem, sam prijateljevao. »esto sam mu znao pred-baciti da su mu slike prazne kao vilina peÊina, na πto bi se zagonetnobrecnuo. Govorio sam to iz prijateljskih namjera, jer bijasmo krvni srod-nici, a obojica znadosmo da manjak boje na slikama nastaje zbog siro-maπtva i nemoguÊnosti prodaje. Jedno vrijeme plasirah njegove slike dal-jnjim kupcima. Kada bih neku prodao, pozvao bih ga na kavu. »im bi meugledao, zavrtio bi rukom lijevo-desno πto je znaËilo: „Je li otiπla koja?”Najprije bih mu slagao kako me kupci pitaju: „Tko slika ova suhotna ulja?”To bi ga i ljutilo i raspoloæilo istodobno. Znao je da je „koja” otiπla. Ondabi zapoËinjao priËe o svom slikarstvu, o VeËenaju, o Zagrebu, o PloËama,o Rogotinu, o Popovu... πteta πto to ne zabiljeæih. S Boπkom je poËelo imoje dublje zanimanje za slikarstvo. Ilustrirao mi je prvu zbirku pjesama,naslikao portret majke, ∆iru...

I danas Ëesto zastanem ispred slika ovog samouka, popovskog vrijedni-ka, kako ga nazvah, traæeÊi stanovitu podudarnost svojih emocija s moti-

289

vima na njegovim slikama. I nalazim svoje djetinjstvo na guvnima punimsijena i pljeve, na korubanju kukuruza, u Ëanjku prepunom pure i masla,u mirisu jorgovana, u prepunim popovskim saladæima, u raspuklim zrna-tim πipËinama, uz ognjiπta prepuna crnila i Ëae... PoistovjeÊujuÊi se s nje-govim slikama, bivam onaj proπli, vraÊam se na vrutak svog æivota i shva-Êam da sam ovremenjen. GledajuÊi u „Boπkovog ∆iru”, priËinja mi se dajoπ uvijek Ëujem njegov piπtaj ispred obiteljske kuÊe, njegovu odlazeÊuhuku prema signalu i Vaktarnici. A nosnicama se πiri lipov cvat, hutovski,nadaleko poznat! Æuta boja koja je okruæila najdraæi vlak, simbolizirasunce, æivot, radost. Moæda baπ ta æivotnost odredi i moj æivotni put, te spraga stadoh kusati kruh. A i jesam se cijelo djetinjstvo vrzmao po hutov-skom kolodvoru, kao maËe oko klupka pree, naslutih da me Ëekaju æe-ljezniËke vjee. I Boπko je bio æeljezniËar. SluæbujuÊi u Zagrebu, upoznaose sa Stjepanom VeËenajom od kojega je dobio prve upute o slikanjunaive. Dobivπi premjeπtaj sluæbe u PloËe, nastanio se u Rogotinu, a kasni-je je preselio u »apljinu. Za vrijeme sluæbovanja u PloËama imao je neko-liko izloæbi u Ëekaonici æeljezniËkog kolodvora, koje su u pravilu bileodmah rasprodane. Kako i ne bi, kad je na osamdeset posto zastupljenihslika dominirao ∆iro. A u PloËama je veÊina tadaπnjih radnika doπla s uki-nute uzane pruge »apljina - Dubrovnik kojom je ∆iro prometovao. Iz to-ga vremena vidljivo je da je najviπe slikao na staklu, a kasnije je sve viπeslikao uljanim bojama na platnu. Zadræavπi nauËene naivne slikarske nitikoje pretoËi u hercegovaËke motive, paleta Boπka LakiÊa postade prepo-znatljivom u πirem okruæju. Naæalost, slike koje je naslikao za æivota nedoæivjeπe visoku prodajnu cijenu, uza sva moja uvjeravanja veÊinom ihkupovaπe ljudi koji osjeÊaπe sjetu za proπlim vremenima.

A snijeg?! Ne pada snijeg da pobije svijet, nego da svaka æivinica pokaæesvoj trag! (Bog stavlja Ëovjeka na svakakva iskuπenja, a Ëovjek pokazujekakav je, dobar ili zao.)


290

Tvrdi od zimeNebo sivo i joπ sivlje. Namrgoeno. Hladni kiπopadi, ledeni i mrazni vjetrimetu Dolinom. Bura ciniËno kesi zube. HladnoÊa ne jenjava. Borba se sledenom beπtijom nastavlja. Ispodnulio minus, a ja s prijateljem na put.Naime, veÊ prije mjesec dana Milan SuËiÊ, povratnik u zasluæenoj mirovi-ni, i ja dogovorismo posjet Osijeku. Kako ni on, a ni ja ne pravimo uzma-ke, posjedosmo troπiva ljudska mesa na Ëetiri kotaËa i polako uzgoricom.Iz Bijele (Crvene) u Bijelu Hrvatsku (kamo sreÊe da ovakva ostane). Bura,naπ vjerni pratitelj isprati nas sve do Maslenice, gdje nam stegnu ruku zat-vorenim mostom. E, Jure, Jure! ©to je, tu je, nerado Êemo preko Obrovca.SreÊa pa je Milan iskusan vozaË, na kotaËima je obiπao cijelu zemaljskukuglu. PrepriËava mi dogodovπtine iz burnog æivota. Jednom, kad se s pri-jateljem vraÊao iz NjemaËke, ovdje u Obrovcu imao je prave nezgode. Kadsu zastali u krajputnoj kavani na okrjepu, dovoljno bi izustiti da su ImoÊa-ni, te da iz NjemaËke putuju kuÊi, eto problema. Lokalni nadobudni Ëuva-ri ex dræave namah su ih zabravili. SluπajuÊi sugovornika razmiπljam oproπlim vremenima, nikad se ne vratila. OstavljajuÊi buru iza lea dobivamdojam kao da nestaje u nekoj dubokoj jametini. Zaustavljamo se Ëesto napoËivalima, kriænoputski, krijepeÊi se vruÊim Ëajevima. PreliËismo Likudvostrukim crnim trakom koji je ostajao iza naπeg automobila i iza podne-va padosmo pred ‘beli Zagreb grad’. Sve je u bijelom. Hrvatska me pod-sjeÊa na mladenku.

Kako zakotaËismo u Slavoniju ravnu, bijelu, bajnu, u susret nam pohitasnijeg. Obasipao nas je poljupcima kao da nas ne vidje sto godina. Uzaludga uvjeravasmo kako smo mu u Dolini ostavili roditelje koji nam nenadnodooπe u posjet, njegovu veselju ne bijaπe kraja. Prosnijeæismo u Osijek ukasnim popodnevnim satima. Gospodarski, politiËki i kulturni centar Sla-vonije i Baranje. Glavaπevina! Iako je u proteklom ratu bio okruæen ËeliË-nim cijevima i nemilosrdno razaran, neprijatelj nikada nije uspio uÊi u gr-ad. Odsjedosmo u hotelu Mursa koji je naËiËkan snijegom izgledao poputboæiÊne jelke. Od toliko osjeËkih hotela, mi pravo pa u æeljezniËki. A kadupoznah voditelja hotela Antu KataviÊa, bivπeg æeljezniËara, i joπ k tomeljubitelja umjetnosti... shvatih kako niπta nije sluËajno. Iznenadi me topli-na hotelske sobe kao i gostoljubljivost domaÊina. Cijeli bi Jadran trebao

291

ovdje doÊi na praksu! Pristigoπe i prijatelji iz NjemaËke, Harald i Johan. Na-kon odmora odluËismo zajedno protegnuti kotaËe automobila osjeËkimulicama. Zaustavismo se ispred jednog lokala. Prije nego πto uoh, zapa-zih bronËanu bistu pokrivenu snijegom. Pribliæih se i proËitah, Milan (Pa-jo) Boras 1961.-2000. Milan mi objaπnjava da je s pokojnikom bio prijatelj,te stoga uvijek tu svrati na piÊe. Nakon zanimanja lokalnih posjetitelja kojeizazvasmo „πprehanjem” naπih prijatelja, odluËismo ostaviti auto i daljeobilaziti grad pjeπice. Disao sam grad punim pluÊima usprkos nadzoru bu-dnog snjeænog oka. Ono πto me zaprepastilo i razveseljelo jest ËistoÊa uli-ca i nogostupa. Ovo bi trebalo pokazati Neretvanima. Koliko god snijegpadao, lijepio, trunio, prπao, sve je Ëisto i prohodno. Svatko se trudi isp-red svojih kuÊa i ulaza oËistiti povrπine. A ne kao mi u Dolini! »im poËnepadati snijeg, svi se zabijemo u kuÊe i nitko ni nosa ne promoli vani svedok snijeg ne prestane padati. Haralda i Johana policija upozori da mora-ju oËistiti snijeg s krova automobila, inaËe Êe im naplatiti kaznu!

Naiosmo i na gostionicu Dalmacija, smjeπtenu u centralnom nervnomsustavu Osijeka. Vlasnik ©eput iz Mihalja kod Opuzena. Zemljaci, te zali-jevaj! Upoznah u Dalmaciji i osjeËkog branitelja, slikara Igora VrandeËiÊazvanog Sokol, koji nas pozva u atelje pogledati umjetnine. Pregledasmoradove i slikara Branka –uriÊa, kojemu ono ak. ispred nije ni potrebito. St-otine i stotine radova u svim tehnikama krase njegov dom. U jednom odmnogobrojnih osjeËkih trgovaËkih centara naletjesmo na izloæbu kiparaVedrana JakπiÊa. Domiπljato! Uz jedno raskriæje fiÊo nasrnuo na tenk! Us-pomena na nezaboravne ratne dane i barbarske nasrtaje. Teπko je danaπ-nje emocije usuglasiti s ratnim grubostima. U slavu hrvatskog oslobodila-Ëkog epa biljeæim i susret s Ruæom i Perom Periπom u njihovom obiteljs-kom domu u »epinu. Pero je jedan od onih obiËnih ljudi πto braniπe Do-movinu, a danas se zalud bori kako bi zaposlio bar jednoga sina. Opetsumislenici! Otvaramo duπu, priËamo iste priËe, isto mislima, a dogaanam se ono πto ne æelimo!

Sve u svemu, ponesoh iz Osijeka mnoπtvo uspomena i lijepih sjeÊanja un-atoË snjeæilu. Dok se viπe skijamo nego vozimo prema Dolini, Milan stal-no ponavlja kako se mi Hrvati moramo ovako viπe vezati, druæiti, prijatel-jevati... U Zagrebu oknjiæismo automobil Grudinom. Proπavπi kroz tunel

292

Sveti Rok, iza bijelih prijeteÊih oblaka na tren proviri sunce kao da se igraskrivaËa. Koliko li Êe njegovih zubatih pogleda biti potrebito da se istopesnjeænoledene gromade koje su prekrile Dolinu...


293

Na pragu odricanjaNaglo odstudi! Bjelina kopni. I jest bila odugoteæila. Pojavak sunca doæivlja-vam kao povratak brata iz emigracijskog sivila. »itava Dolina je jedna veli-ka rana od snjeæno-ledenih dana. Polomljeno drveÊe, rascvjetani æljebovi,pokleknuli plastenici, izrovani putovi... sve su to izazovi, kuπnje na koje smostavljeni u predkorizmenom vremenu. Iz Ëistosrijednog posta i nemrsa za-koraËismo u pokorniËko vrijeme, vrijeme odricanja. ZapoËinje pepeljanjemkoje nas podsjeÊa na zemnu prolaznost. SveÊenik posipa pepelom (pepel-ja) po glavi svakoga vjernika znakom kriæa i pri tom izgovara: „Sjeti se, Ëov-jeËe, prah si i u prah Êeπ se vratiti.” »etrdesetnica (40 dana korizme) je biblij-ski broj koji oznaËava savrπenstvo, ispunjenje, postizanje odreenog ciljakoji sami sebi zadajemo. OdluËih i sam neugodno spojiti s korisnim, te sepokuπah odreÊi vaæne æivotne namirnice. Valjda Êu izdræati duæe od MarkaKrnjevala, kojega spaliπe u Trebiæatu zbog opaËina koje mu natovariπe nalea. Uzalud se MarkiÊ pravdao, narod nema milosti. Iako je zbog vremen-skih neuvjeta nedostajalo mase, ipak bi dovoljno onih s obrazinama da gaosude i spale. Neki iskoristiπe maπkarsko vrijeme, te pod krabuljama opko-liπe domove i uhitiπe osumnjiËenike za ratni zloËin poËinjen nad Srbima u»apljini. Od 59 osumnjiËenih za sada su uhitili Ëetvero. Kako donose dnev-ne tiskovine, loptica se iz sarajevske DobrovoljaËke prebacuje u Hercego-vinu. Ne Ëuh da je itko uhiÊen u Sarajevu za navedeni zloËin u Dobro-voljaËkoj, ali Sarajevo je to koje diktira, kad i koga uhititi. Kako je krenulo,oËekivati je i nove krabuljne plesove oko naπih domova. A mi Êemo se poobiËaju posvetiti obitelji i vjeri, praviti se kao da se niπta ne dogaa, te oËeki-vati da Êe se dogoditi ono πto se dogoditi ne Êe.

I sam pretresam popis obveza, trebalo bi ovo, trebalo bi ono... odluËujem,najprije Êu po vodu. Ona je izvor æivota. Viπednevne snjeæne padaline otan-jile su zalihe pitke vode. Moram na DobroviÊ! U Hodovu me Ëeka prijateljpjesnik SreÊko MarijanoviÊ, stari hrvatskoslovac. Pozdravljamo se i po usta-ljenom redu zajedno na toËila. Komentiramo tekstove iz Hrvatskog slova,omakne se i po koja pjesma, a neizostavno je i polemiziranje aktualnog hr-vatskog stanja u BiH. Do izvora DobroviÊa vodi uski put koji je dodatnostijeπnjen snjeænim razgrtima. Smjeπten je na jednom proplanku poviπe selaLjubljenica, iz koje su Hrvati bili prognani i pobijeni, a njihovi domovi

294

popaljeni i sruπeni. ZamjeÊujem da je veÊina obnovila kuÊe, ali ih se vrlomalo vratilo. Na samom izvoru voda navrla svom snagom, stvarajuÊi bljuz-gavicu oko toËila. SreÊko govori da je to voda snjeæanica (od istopljenog sni-jega). Krajnjim naporom uspjesmo natoËiti boce i strmenicom na hodovskuravninu. Divim se svim Hrvatima u ovom kraju koji unatoË svemu ostajusvoji na svome. Svaki susret sa SreÊkom ostavlja u mojoj svijesti neizbrisivtrag. I ovaj put, osim standardno dobrih pjesama, uspijeva me iznenaditi.Dariva mi dva broja godiπnjaka BIOS, list æupe Rotimlja, kojoj pripada. BIOS- Biti i ostati svoj! „U nacionalnom pogledu, biti i ostati svoj znaËi kod mla-dih hrvatskih naraπtaja izgraivati nacionalnu svijest i kulturni identitet, kakobi se mogli oduprijeti asimilaciji i iseljavanju”, iπËitavam iz proslova glavnogurednika don Damjana Raguæa, æupnika æupne zajednice sv. Petra i Pavla uRotimlji. Dok je bio na sluæbi u Studencima, takoer je pokrenuo æupni listPovezanost koji kontinuirano izlazi i danas. Na stotinjak stranica ponuenoje za svakoga po neπto. Od informacija o æupi, novih saznanja, za æivot vri-jednih stvari, povijesnih crtica, anegdota, πala, æupne kronike, do knjiæevnihpoticaja. Moram priznati da je list ukusno sloæen, skladan, bogato opremljen(u boji na finom masnom papiru), ali je sve to nebitno u odnosu na ono πtoËitatelj doæivljava dok ga lista. On odiπe ljubavlju! Zajedniπtvom! Poveza-noπÊu! Vijesti su tu i iz æupe Stjepan Kriæ, iz koje su takoer Hrvati progna-ni, a crkva i njihovi domovi poruπeni. Iz sadræaja BIOS-a, izdvajam vijest odugo Ëuvanoj boËici misnog vina koju je don Slavko MaslaÊ (æupnik æupeStjepan Kriæ) pri povlaËenju predao æupljanima Ivanu i Anici Raguæ na Ëu-vanje. Anica je Ëuvala i saËuvala misno vino i s muæem ga predala don Da-mjanu. Iπlo je na analizu i potpuno ispravno posluæilo za sv. misu u novoi-zgraenoj crkvi, nakon dvadeset godina! Zahvaljujem SreÊi na druæenju i da-rovima, te se uputih vijugavom cestom kroz Dubrave ravne svome domu. Uuπima jeka prijateljevih stihova: „Ovdje su ptice prepune neba/i lica æenajasnija od zlata/i djeËja grla glasna i grlata...”


295

Pobratimi od slova Nebo nad Dolinom je prokiπilo. Kiπom πkropilicom. Svejedno, dovoljno danakisne zaostale snjeæne tvrdine koje bez bijele uzajamne povezanosti dje-luju kao porazbacana strana tijela koja nikako ne pripadaju krajolicima ukojima se zatekoπe. I sunce se okuraæilo, pa potpomognuto burom provir-kuje izmeu razmaknutih oblaËiÊa. Sije, a ne grije! Zubata! Neretvani seuskomeπali kao ribe istresene iz mreæe. Sklanjaju gomile neuporabnog æel-jeza s njiva, vidaju rane na kuÊama, odbacuju slomljenice s drveÊa, popra-vljaju πto se popraviti da. Ovih su dana u Dolinu pohrlili i Neretvani zagre-baËkih adresa, domoljubni osjeÊajnici. Oni bi da se uvjere, ne vjeruju mojimslovima, ne vjeruju dok prst u ranu ne stave. Obradovah se susretu i Ëaπicirazgovora s Kaæimirom VrankiÊem, a joπ i viπe kad mu zamijetih ime ispodniza tekstova o Morinoj gostionici i jegulji, objavljenih u Hrvatskom nere-tvanskom zborniku 4. Onaj kojega nema je dr. Domagoj VidoviÊ! Iako je za-stupljen u spomenutom zborniku, od lekture do istraæivaËkih radova, nemaga u Dolini! Ili se prepao leda (u mojoj zabiljeπci koja viπe sliËi nekrologu) ilinas pohodi kriomice?! Bude li ovo potonje, bit Êemo primorani postaviti mustupicu za proljudikati (zapet sajlu, goæa, ploËu... uz grumen sira i domaÊulozu)! Na tristotinjak stranica zdruæeno je Ëetrdesetak tekstova Neretvana. Ne Êunabrajati tko je πto zapisao, ali moram ustvrditi da je i u ovom, kao i u svimdosad objavljenim brojevima, zastupljena neretvanska cjelovitost, neretvan-ska duhovnost. Ista zajedniËka pripadnost, bez primjesa razdvojenostineprirodnim razdvajaliπtima, stopljena je u jednu Duhovnu Neretvu. To namulijeva pouzdanje u sretniju buduÊnost. Moglo bi nam to saËuvati trag ipomrsiti konce perfidnim krojaËima razdvajajuÊeg platna koje πiju izmeunaπih hrvatsko-neretvanskih domova. Eto, to je to πto je tako vaæno oHrvatskom neretvanskom zborniku koji se zalaæe za hrvatsko nacionalno iduhovno jedinstvo svih Neretvana, kako onih iz donjeg tako i iz gornjegNeretvinog toka. Ako ste i pomislili da je to sve πto je urednik Stjepan ©eπeljdovezao, gadno ste se prevarili. Naime, svakom svojom posjetom DoliniprouzroËi da Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednost dodatno oteæa,πto umjetninama - πto knjigama. Tako bi i ovoga puta. Meni joπ donese poz-drav fra Vinka PrliÊa, i rijeËni i knjiæni. Dobih na dar monografiju Sakralna

296

baπtina æupe Staπevica (koju je uredio s Ivanom JukiÊem) o kojoj sam veÊpisao iako je nisam posjedovao, te æupni list sv. Staπa u Staπevici, Staπevica. Iako sam poklonik umjetnosti i svake pisane rijeËi od poezije i proze dozbornika i monografskih izdanja, najjaËe mi srce zakuca kad ugledam pokr-enutu tiskovinu iz kamenjara. To na mene djeluje tako kao da je u tom mje-stu (okruæju) pokrenut æivot. Kontinuirano izlaæenje lista i jest æivot, unatoËraËunalnoj tehnici i internetskim dostupima. Ako s takvom pretpostavkompriemo listu Staπevica, onda je ovdje æivot iznimno raznovrstan i bogat.Glavni i odgovorni urednik fra Vinko PrliÊ, harno se potrudio te pripraviovrijednu tiskovinu. Lijep i bogato opremljen, kao malo koji æupni list, nastotinjak stranica biljeæi na trajan spomen kako æupne dogaaje, tako i crti-ce iz hrvatske povijesti. Moæemo tu pronaÊi i Ëitavi niz æivotopisa, poezije,hodoËaπÊa, mudrih izreka, susreta, obljetnica, te sve to zaËinjeno mnoπtvomprekrasnih fotografija. Mene se osobito dojmio izvjeπtaj fra Ante RadiÊa(Baπka Voda, 1. VII. 1896. - Split, 20. I. 1964.), kojeg je napisao kad se vratioiz PasiËine u Zaostrog i poslao FranjevaËkom provincijalatu u Split, iz kojegabih izdvojio dio teksta u kojem se moæemo i danas naÊi: „Upitam Joku, gdjeje narod, i hoÊe li doÊi k misi. Joko sleæe ramenima, i reËe, da mu se Ëini, daÊe danas malo tko doÊi sv. misi, jer da je danas narod na radu u polju. Takoje stvarno i bilo... Sporazumjevπi se s Jokom da zapoËnem tihu svetu misu,jer o ‘kantanoj’ nije moglo biti niti govora. Dok sam se oblaËio, mogao samnabrojiti oko 15 æenskadije i Ëetiri muπkarca. Iza ispjevanog evanelja, izre-kao sam prisutnima par besida o znaËenju Duhova, te upleo i to: kako je æalo-sno i Bogu uvridno, kada se narod ne odaziva Bogu na ovaj veliki i znaËajnidan Duhova. Svak se je eto, dao na svoje privatne posle i interese, a Bog, duπa,vjera, sv. misa i ostale krπÊanske duænosti, kao da su im sporedna i malo vaæe-Êa stvar, duænost i pitanje. Neka se ne Ëude, rekao sam im dalje, ne okrivljujuBoga i providnost, kada im krupa, æega, led, vjetar, povodanj, æivinice i drugisliËni biËi Boæji uniπte ljetinu, blago, zdravlje i druga ovozemna dobra...”


297

Mi smo vrijeme Viπe ne mrkne nego sviÊe. Zima se lagano pretaËe u proljeÊe. Kao vino naburi. Kako je velja izveljala, nadati se lijepim danima. Pa i orkestar ranojutar-njih ptiËjih cvrkuta najavljuje odlazak zime. Al’ ona je stara lija, zna i repomoπinuti. Tko se joπ po dobrom sjeÊa snijega, osim djece. Kad ga spominju, iznjihovih oËiju sijeva priËin, i nikako ne mogu razumjeti zaπto ga stariji mrze.Neki i mene kore zbog vremenskog uvodnika, ali u veÊini tekstova on jeneizbjeæan. Prostor po kojem hodimo jest vrijeme. Ni mi nismo niπta drugodo vrijeme. Kratke dionice vremena. Stoga uvremenjujem svoje tekstove sasvim Ëujnim i neËujnim glasovima. Jedan koji se Ëuje, veÊ gotovo tri godine,jest Glas Hutova. Intiman mjeseËni glas mjesta. Mjestoglas! Ureuje ga Ja,piπe Ti, odgovara On, lektorira ©olovsko podbadalo, a cijena mu je DvadomaÊa bajama. Kako i stoji u impresumu, svrha izlaæenja lista jest πala i raz-bibriga. No, ovdje se moæe pronaÊi i ozbiljnih tema. Posljednjih nekolikomjeseci glavna tema je πkolstvo. Iz ovoga istraæivaËkog rada doznajemo pu-no vrijednih i korisnih informacija. Od imena i prezimena uËitelja i nastav-nika koji su prodefilirali hutovskom osnovnom πkolom, koja nosi ime Vladi-mira Nazora, do broja aka koji se od nekadaπnjih vrtoglavih 900 sveo nasvega desetak. Nisu li ovo porazne i upozoravajuÊe Ëinjenice, ako uzmemou obzir da je πkola jedina osnovna πkola izmeu Stoca i Neuma (prostorkojega æeaju njihove oËi)?! Hutovska “nova πkola” izgraena je 1976. (istegodine kada ukinuπe ∆iru) i bila je jedna od najljepπih u Bosni i Hercegovi-ni. Malo iseljenja koja nastadoπe nakon ukidanja ∆ire, malo viπe novoizgra-ena πkola u Neumu, a najviπe rat, uËiniπe svoje. Hutovska πkola poprimizlokoban izgled. NaËeta sa svih strana, ljepotica kopni kao ureknuta. Je li tomoralo baπ tako biti?! Jesu li Hutovo i sva sela oko njega osueni na propa-danje i smrt?! Moæemo li iπta uËiniti za spas svojih rodiliπta, osim pukog zapi-sivanja poraznih Ëinjenica?! Da je cesta bar malo bolja, da se izgradi nekatvornica, da poneki zanesenjak zamijeni selo za grad, moæda... ostaje namse nadati...

A nada je ono πto Ëini sastavnicu buduÊnosti. Tko je nekad mogao i pomi-sliti da Êe se u »itluku predstavljati monografija Stotinu i deset godina πkol-stva u BijakoviÊima i Meugorju. Pa ipak do toga doe. U Æutoj dvorani æup-noga ureda sv. Jakova u Meugorju knjigu su predstavili lektor i korektorZdravko NikiÊ, predsjednik ogranka Matice hrvatske »itluk prof. Andrija

298

StojiÊ, autori Pero PetruπiÊ i Emil RaspudiÊ, a prof. Jasna JerkiÊ proËitala jerecenziju dr. sc. Æarka DugandæiÊa. Hvalevrijedan trud autorskog dvojcaukoriËen je i otrgnut od zaborava. Na dvjestotinjak stranica tekstova moguse pronaÊi sva znaËajna dogaanja u proteklom razdoblju, kao i bivπi i sa-daπnji uËenici i uËitelji. Knjiga je tiskana u zajedniËkoj nakladi Matice hr-vatske »itluk i Osnovne πkole BijakoviÊi. I u Ljubuπkom je objavljena zani-mljiva knjiga. Zapravo, rijeË je o zborniku radova skupine autora nazvanimIseljeniπtvo opÊine Ljubuπki. U nizu podataka i imena koje knjiga donosirazvidno je da je od 1902. do 1914. samo u Ameriku uπlo 2240 æitelja iz oveopÊine. Takvom iseljeniËkom valu, vjerojatno, nema pandana u cijeloj Bosnii Hercegovini. Rijetki saËuvani nadgrobni spomenici po cijeloj Americi, svje-doËe da su zbog teπkog rada i loπih uvjeta umirali mladi, nerijetko veÊ s trid-esetak godina. „Premda su puno od sebe dali, u Americi se rijetko o njimapiπe. Zaboravljeni su. U puno sluËajeva Ëak njihova unuËad i praunuËadznaju malo ili niπta o njima”, naglasio je na predstavljanju autor jednog odpoglavlja dr. Ante »uvalo.

Doznajem da je u Ljubuπkom upriliËeno i predstavljanje idejnog urbani-stiËko-likovnog rjeπenja spomenika majkama udovicama iz II. svjetskog ratai poraÊa iz ove opÊine. Autor idejnog rjeπenja spomenika je ak. kipar StjepanSkoko. Spomenik koji Ëine majka i troje djece bit Êe visok 240 cm. Planiranoje da se postavi u srediπtu grada ispred zgrade opÊine, a postavljanje i otkri-vanje bi se trebalo dogoditi u svibnju 2013. InaËe, po statistici u Ljubuπkomje poslije II. svjetskog rata navedeno 716 udovica i 2227 djece. Naravno danisu smjele niti æalovati niti od koga traæiti pomoÊ. Kako im je bilo, to samoone znaju!!! „Majka je umorno vukla noge po praπnoj, beskrajnoj cesti. Dvojestarije djece, djeËaka i djevojËicu, vodila je za ruke. Najmlaega, sina, prti-la je u torbi na leima. Sunce joj svom æestinom præi potiljak. I mozak kaoda joj je uzavrio na vatri sunËanih zraka. Gologlavu glavu nema Ëimepokriti, jer je svojim rupcem zaπtitila djeËaËiÊa na leima. VruÊina je iscije-dila svu tekuÊinu iz njezina tijela. Gori kao suharak u raspirenu ognju.Ono malo vode saËuvane u tikvici Ëuva za djecu. Neprijateljska vojskaotjerala ih je s rodnih ognjiπta. Muæ joj je poginuo na pragu vlastite koli-be...” (Mato MarËinko, Majka)


299

Slovne slamke spasaIako smo mu πirom otvorili vrata, proljeÊe se libi. Neva se. Sve k’o bi - k’one bi, k’o nakadaπnja mlada nevjesta. Sve se mijenja, nestaje srama kod mla-dosti, vremena se izopaËila do ludosti, samo stan Horvatov vavijek u tmici.Hrvatskom obalom bjesne poæari; Ëasna sestra KÊeri Boæje ljubavi, odgaja-teljica u K©C-u sv. Josip u Sarajevu, pretuËena i opljaËkana; muslimani raz-noraznim (ne)kulturnim izvedbama svojataju hrvatske srednjovjekovnespomenike; o srpskim pretenzijama i potiskivanjima jasno je veÊ i Aboridæi-nima... no sve to skupa kumuje da je Hrvata svakim danom sve manje uBiH. NemoguÊe je izbjeÊi rasplamsavanje unutarnje bure u svakom Ëovjekudiljem Doline. Pa kad se zapusi sjedine s ovim πto fijuËe oko naπih domova,eto tjeskobe. Jedino πto razlikuje danaπnje vrijeme od onog proπlog je slobo-da rijeËi. Dræimo se za nju kao utopljenik za slamËicu. A slovnih slamki spa-sa bilo je ovih pretproljetnih dana.

U Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe u Mostaru, u organizaciji Gl-avne podruænice HKD Napredak i prostorijama Skupπtine Zapadnoherce-govaËke æupanije, u organizaciji MH ©iroki Brijeg, predstavljen je zbornik sodræanog meunarodnog znanstvenog skupa u Mostaru Hum i Hercegovi-na kroz povijest. Predstavili su ga dr. sc. Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatsk-og instituta za povijest; dr. sc. Robert SkenderoviÊ, predsjednik znanstvenogvijeÊa Hrvatskog instituta za povijest; dr. sc. fra Robert JoliÊ, prof. dr. Mirosl-av Palameta i dr. sc. Ivo LuËiÊ, glavni urednik zbornika. U dvije knjige uk-oriËeno je 46 vrhunskih znanstvenih radova na oko 1600 stranica. Sve je tozaËinjeno bogatim ilustracijama, od rijetkih i nikada objavljenih fotografijahercegovaËkih gradova i ljudi, do kulturnih i povijesnih spomenika i mapa.Naime, nezabiljeæeno je u svjetskoj povijesti da prvi dan - u osvit zajedniËkedræave, jedan narod koji je juËer pronaπao svoje ja (i to je jako upitno, jer imekoje su odabrali takoer je hrvatskih korijena) odcijepivπi se od matice, veÊjoj danas æeli nametnuti svoju vlast, te πto bi rekao pokojni prof. Pero Ma-rijanoviÊ: „...skida Bibliju s praπnjavih hrvatskih polica i zamjenjuje je Kuran-om!” Stoga je zbornik ovakve vrste dobrodoπao meu hrvatski narod Bosnei Hercegovine, ako ne zavrπi poput mnogih do sad objavljenih - umjesto uhrvatskim domovima, u sobama Ëija se vrata ne otvaraju. A na uvid narodupredana je joπ jedna knjiga. RijeË je o zapisu koji je naËinjen i donesen Ëak

300

s drugog kontinenta, Naπ Ëo’ek u Africi, rad novinarskog braËnog para Majei Æeljka Garmaza. Ova nam knjiga donosi niz zanimljivih i dirljivih priËa oafriËkom narodu, te najzornije svjedoËi o poærtvovnosti, nesebiËnosti i ple-menitosti fra Ivice PeriÊa, hrvatskog misionara u Ruandi, koji veÊ 21 godinuneumorno pomaæe tamoπnjem stanovniπtvu. Predstavljanje je odræano uËitluËkom hotelu Kaktus, a okupljenim posjetiteljima o knjizi su govorili dr.sc. fra Robert JoliÊ, fra Drago VujeviÊ - bivπi misionar u JAR-u, te autori knji-ge. Izdavanje ove knjige poklopilo se s akcijom koju vodi Nacionalna misijs-ka uprava za BiH, gdje je dogovoreno da tekuÊa godina bude posveÊenapomoÊi za misiju u Kivumu. Stoga je sav prihod prikupljen od prodaje knji-ge namijenjen za potrebe izgradnje srednje πkole za tisuÊu djece iz selaKivumu u Ruandi. Hvalevrijedno!

U »itluku je pokrenut joπ jedan projekt u koji bi se trebale ugledati i ostaleopÊine. Osnovano je povjerenstvo o izradbi i provedbi projekta SteÊci u Br-otnju, Ëime Êe se omoguÊiti da se znaËajni hrvatski srednjovjekovni kultur-no-povijesni nadgrobni spomenici na primjeran naËin obiljeæe, zaπtite i kaobogato povijesno naslijee saËuvaju za sve buduÊe naraπtaje. Problemi skojim se suËeljava povjerenstvo su zastarjelost i nepotvrenost podataka olokacijama, broju, obliku i stanju steÊaka, nedovoljna educiranost stanovniπ-tva o steÊcima, zapuπtenost lokacija, nerijeπen status katastarskih Ëestica nakojima se steÊci nalaze, Ëinjenica da neke lokacije uopÊe nisu obiljeæene...πto ih ne prijeËi u naumu o izradbi primjerena kataloga, broπure, pa moædai monografije o biseru hrvatske srednjovjekovne kulture. Joπ prije stotinjakgodina u pjesmi Kraj biljega zapisao je Tugomir AlaupoviÊ: „Mi sjedimo obanijemi pokraj nijema kraj kamena, / Mi sjedimo i πutimo. Mio vjetriÊ na um-oru / Blag i mekan prikrada se ostavljajuÊ list i goru / I spuπta se na livadulaganiji nego pjena. / To su duπe naπih starih vitezova i junaka, / Na zbor idubiljezima i s duπama naπim zbore... / Sve je gluho i nijemo kraj znamena ikraj znaka, / Samo trava πto miriπe i makovi divlji gore... / ...Gdje li osta po-nos stari? Kud se djede vjere tvrda? / Kroz πaptanje lakog vjetra ponosnenam duπe zbore. / ©uti ravan i biljezi, nijemo stoje modra brda, / Samo travaπto miriπe i makovi divlji gore.”


301

Sirotinjsko proljeÊeZimsku obamrlost ostavljamo za leima. Pojavak mrava na kuhinjskomprozoru jasan je znak, zima je proπlost. SunËana mamilica izvlaËi Neret-vane iz domova. Sve propupalo, ucvjetalo, zatravilo, ali kiπe nema. Pravosirotinjsko proljeÊe! No, ako je siroto vodom, nije slovom. Ovih dana obo-gatih svoju knjiænicu s dvije nove knjige. Prva je od biskupa Ratka PeriÊaIsusovi sugovornici. Nakladnik je Crkva na kamenu. Knjiga se sastoji oddvadeset duhovnih vjeæbi, namijenjenih u prvom redu sveÊenicima, bisku-povim suradnicima u vodstvu biskupije i u duπobriæniπtvu, ali i Ëitateljimaæeljnih duhovne rijeËi. A rijeËi su sredstvo koje pokuπavaju izraziti ono du-hovno πto ih nadilazi. Ono πto nam danas nedostaje, πto nam progutamodernizam, napredak, globalizacija, pomodnost, svakako je prijateljskapomoÊ, razumijevanje, bliskost, povjerenje, oslonac u nevolji... lako ti jenaÊi pjevidruga - nai plaËidruga! U trci za materijalnim probitcima i kari-jerama, zapustili smo sve ljudske i moralne vrjednote, stoga je svaka novaknjiga biskupa Ratka k’o melem na ranu. InaËe, prije ove knjige biskupje, izmeu ostalih, objavio joπ osam knjiga duhovnih vjeæbi, a sve su obja-vljene u Biblioteci Crkve na kamenu: Marijinim stopama, Da nisam ja, Go-spodine?, Ti si taj Ëovjek, Savle, brate, progledaj!, Mojsije! Mojsije!, Zname-nita imena iz apostolskih vremena, Abrahame! Abrahame! i Isusove sugo-vornice. Knjiga Isusovi sugovornici temelji se na razmiπljanju o evaneoskimulomcima ili reËenicama koje prikazuju istaknute muπke likove u susretuili razgovoru s Isusom Kristom, tako da svatko moæe sebe naÊi zateËenogu svojoj grjeπnosti pred Isusom, osobito oni æeljni izgradnje duha i svije-sti. Koliko su nam puta bili prsti opræeni i glava pognuta kada smo poku-πali planirati buduÊnost po osobnom nagnuÊu?! Koliko smo puta bili pri-morani priznati poraz u natjecanju s nepoznatim silama koje nam obliku-ju æivot mimo naπe volje?! O ovim dvojbama najËeπÊe πutimo jer treba pri-kriti svoje slabosti. Biskup Ratko u ovim razmatranjima razotkriva te i tak-ve slabosti. Odtrpava ljudsku bezdanu prazninu i pribliæava Ëovjeka daslobodno i odgovorno stane pred Gospodina, priznavπi pri tom sve svojeslabosti, mane i grjeπnosti. Kako je upravo protekla svetkovina sv. Josipa,zaπtitnika cijele crkve, kojemu je posveÊena Mostarska biskupija, kate-

302

dralna kripta, katedralni pastoralni centar, te Ëetiri æupe (DomanoviÊi, Gr-ljeviÊi, IzbiËno i Vinjani), spomenuo bih da je u knjizi prvo promiπljanjeupravo naslovljeno Isus i Josip iz Nazareta. O sv. Josipu se moæe govori-ti, priËati, pisati, jer bijaπe Ëisti zaruËnik Blaæene Djevice Marije, skrbnik,pooËim, prognanik, patnik, tesar... Meutim, biskup Ratko je u zakljuËkunaveo nekoliko savrπenih karakteristika koje su krasila sv. Josipa, a kojesu i te kako potrebne danaπnjem vjerniku, kako sveÊeniku - tako i laiku:pamet, poπtenje, plemenitost, poboænost, poniznost, posluπnost, pre-danost i molitvu. Pred nama je martirij! Muka, smrt i uskrsnuÊe! Idealnovrijeme za preispitivanje svoje savjesti, a savjest je tumaË Boæjeg zakonau nama, kojega je u naπu duπu utisnuo sam Bog.

Druga knjiga koju dobih uradak je dragog mi prijatelja, prof. Ivana Bako-viÊa. RijeË je o zbirci pjesama Zatomljenja. Iako je ovo pjesnikov prvije-nac, on je dugo nazoËan na hrvatskoj knjiæevnoj sceni u BiH. Nakladnicisu DHK HB i Gral ©iroki Brijeg - Zagreb. Zbirka je podijeljena u pet solid-nih tematskih blokova, od kojih je za mene najdojmljiviji prvi Nemiri iTraæenja. To je Ivan BakoviÊ kakvoga do sada nisam poznavao. Kao i ve-Êina pravih pjesnika i Ivan se ogolio. Otkrio je svoje nade, pobjede, molit-ve, poraze, traæenja, æudnje, sjeÊanja, samoÊe, povratke, tiπine, trajanja, nes-pokoje i zatomljenja.

Ako je Ëovjek stvoren da æivi u slobodi, u dobroti, u ljubavi, zaπto se iznadnjega svija tamna aura neslobode?! Pjesnik bjeæi od stjeniËavih zidovaropske tamnice i zalazi u prostore slobode, pri tom upozoravajuÊi da joπuvijek okovi nisu spali, samo su presjeËeni lanci koji su nas vezali za tam-niËke zidove. Neupitno je da nade ima u njegovu stihovlju, ali je nemjer-ljivo kivan na osobne probitke koji su nas, poput magneta, privezali zazemlju, pa smo u tom transu na nebo potpuno zaboravili. Zavrπio bih ovezabiljeπke njegovom pjesmom Okovi: „budim se / iz sna / oteæana tugomciganske pjesme / u javu bolnu / poput umiranja leptira / na dnevnom svj-etlu / Êutim / teæinu muka / i πutnje nebesa / prokletstvo sudbine / i ok-ova ËovjeËjih”.


303

Intelektualna izdaja je dvostruka izdaja

»esto se dogodi da u posljednji tren doznam kako Êe se dogoditi neka kul-turna priredba u gradu gdje æivim. No, nema u tome niπta Ëudnoga, jer or-ganizatori se vremenom zamore od zivkanja svakoga osobno, πto je i razu-mljivo. Pogotovo kad uvide da je tiskanje i slanje golemog broja pozivnicapromaπaj, jer na kulturne priredbe dolaze uvijek jedni te isti, zvani ili nez-vani. Stoga se rae odluËuju smanjiti broj pozivnica, telefonska zimparanjasvesti na minimum, a prilagoditi se modernizaciji slanjem e-mail-a, te ne-izostavne obavijesti preko lokalne radio postaje i dnevnih tiskovina (narav-no, onih kojima su skloni). Kako sam i sam podanik listanja dnevnog æu-tila, tek toliko da se uvjerim da nema niπta novoga, krajiËkom oka spazihnajavak predstavljanja knjige zanimljiva naslova u Ëapljinskoj (da je Bogd’o) prijestolnici kulture Zakladi kralja Tomislava.

S novinskim pozivom pod pazuhom zaputih se mjestu trvenja ËapljinskihpolitiËara. Predstavljanje je na katu u Ëitaonici. Iznenadih se brojem posje-titelja, te zauzeh jedino slobodno mjesto u kutu. Nisam ni sumnjao da bimoglo biti drugaËije, jer ipak je rijeË o predstavljanju knjige Joπka »elana,novinara iz Splita, Ëije je ime nazoËno u javnosti dugi niz godina (dovoljnoje navesti njegov Ëetrdesetogodiπnji staæ u splitskom i hrvatskom novinar-stvu). Ne samo da je nazoËan tolike godine u πirokom dijapazonu, od kul-ture do politike, nego piπe izvrsno. Njegov trud okrunjen je najnovijomknjigom naziva Spomenik izdaji. VeÊ pri ulasku u Ëitaonicu, spazio sam iJosipa JoviÊa, novinara i kolumnista, koji Êe predstaviti spomenuto djelo. OËemu govori ova knjiga provokativna naslova? Podnaslov najavljuje zanim-ljivo πtivo, Nova Orjuna - prilozi za æivotopis Miljenka Smoje! Opa! KadaËujemo ime Miljenka Smoje i pogledamo opseg djela koje je napisao, predoËima nam zaigra lik intelektualca. Meutim, kad se intelektualac preobra-zi u kukavicu, izgubivπi intelektualnu hrabrost, bez obzira na kvalitetu svo-jih djela, postaje izdajica. Tko se to joπ ne sjeÊa Slobodana MiloπeviÊa?! Tkoje mogao i kako Êe ikada moÊi zaboraviti njegovo otvoreno isticanje mræn-je prema hrvatskom narodu?! A Miljenko Smoje je podupirao lik, djelo, na-um i poteze ovog hrvatomrsca!!! Je li potrebno bilo πto drugo reÊi?! U uvo-dnom predstavljanju ovog bestselera, preπuÊenog u svim domaÊostranim

304

medijima, Josip JoviÊ kazao je puno viπe! Moram priznati da i sam ostadohzateËen, te uhvatih sebe u samookrivljivanju i korenju πto kupih Smojineknjige objavljene u nakladi Slobodne Damacije koje su se izdaπno nudilepo kioscima diljem Lijepe Naπe. Poneπto od ovoga sam znao, ali da je ova-ko duboko zabrazdio protiv svoga hrvatskoga naroda, ni u snu. Izdvojen izstada i sam je pred smrt priznao svoje pogrjeπne prosudbe i pristranosti be-ogradskom krvoloku, psujuÊi pri tomu samome sebi. Ali povijest ne praπta!Ona biljeæi! Kad jednom stado odbaci nekoga, povratka mu nema. Ostajetihi osamljenik - u narodu zvan izdajica, kojemu je sudbina namijenila bri-sanje imena. Zato postoji vremenska gumica koja je neumoljiva.

Evo, tek πto je protutnjao proπlogodiπnji sajam, veÊ zakoraËismo u novi. IDruπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne aktivno sudjeluje svake godi-ne u promicanju pisane rijeËi na ovom proljetnom πarenilu raznoraznihponuda. Lijepo je Ëuti izmeu natjecateljskog æamora nagovaraËa za kup-njom baπ njihovog proizvoda i po koji stih. U tri dana predstavljeno je jeda-naest knjiæevnika: Slavo Antin Bago, ©ima MajiÊ, Grgo MikuliÊ, MarinaKljajo-RadiÊ, Antun LuËiÊ, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, Ivan BakoviÊ, ZdravkoKordiÊ, SreÊko MarijanoviÊ, Mirjana RogiÊ i moja malenkost. Za program jebio zaduæen prof. Ivan BakoviÊ, koji se potrudio ne biti ni dosadan ni jed-noliËan. U opuπtenoj i prijateljskoj atmosferi Ëitali smo poeziju i priËali oknjiæevnosti. Pale su i razmjene knjiga meu sudionicima. Najπire ruke bioje Zdravko KordiÊ, jer ima πto za ponuditi, Ëak dvadeset dva izdanja iza svo-jih lea, ukljuËujuÊi i najnoviju zbirku pjesama netom tiskanu u osobnojnakladi i nakladi DHK HB. Ono πto uvijek razveseli jest novo izdanjeOsvita, Ëasopisa DHK HB. PopriliËno odebelio (gotovo Ëetiri stotine strani-ca) nudi raznovrsnost na kakvu smo se navikli. Od proze, pjesniπtva, dra-me, knjiæevno-znanstvenih tekstova, prijevoda do knjiæevnih kritika.

Evo, na ovaj naËin provodimo preduskrsne dane u Dolini, koji su sve drugosamo ne isprazni. Pribiljeæio bih joπ da ne mogoh odoljeti pozivu jednogaglasovitog hercegovaËkog vinara, koji je nudio svoje proizvode za degusta-ciju svim posjetiteljima sajma. Uzalud sam se branio da je korizma, da nekuπam vino veÊ viπe mjeseci, da moram upravljati vozilom do svoga do-ma... njegove sklopljene ruke i rijeËi nagovaranja pobijediπe milostivomtvrdnjom: „Ali, prijatelju, ovo je kameno...”


305

Duhovno ozraËje potaknuto likovnoπÊu

Dugo priæeljkivane proljetne kapi napokon poπkropiπe Dolinu. Kako i pri-liËi Velikom tjednu, navunji se nebo - strese se zemlja! Sjevalice i munjaliceih sjediniπe. „Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima”, zapisa pjesnik Stojan VuËi-ÊeviÊ, koji u pjesmi Zemlja dokuËi njezinu tajnu, njezinu dubinu, njezin prai-skon. StojeÊi Ëvrsto na svojoj zemlji, s pogledom uprtim u nebo, postajemosvjesni svoje domovine, pripadnosti svome narodu i jedinome Bogu, baπkao i spomenuti pjesnik. Jednostavno, ali veÊini ljudi neshvatljivo. Isto kaoπto im je nepojmljiv prazan grob, iz kojega progovori glas: „Zaπto traæite æi-voga meu mrtvima, nije ovdje, uskrsnuo je!” Ta pobjeda nad grijehom ismrti temelj je i naπega uskrsnuÊa. „Vi ste loze, a ja sam Ëokot!” Je li potreb-no naglaπavati ove Kristove rijeËi o Uskrsu, u proljeÊe?! Kad nam je ponu-eno na tom trsu oæivjeti, propupati, prozelenjeti! Naravno, ne kao Krist, alii mi nosimo svoje kriæeve, petkujemo Velike petke, trpimo (ne)ljudske trp-nje, bivamo svjedoci svakojakih izdaja... πto nije razlog za zanemarivanjeBoga. Isusovo uzaπaπÊe na nebo otvara nam moguÊnosti duhovnog boga-Êenja. Na nama je odgovoriti moæemo li, hoÊemo li, æelimo li ustremiti svojemisli k Bogu. Moæemo to uËiniti na razne naËine, molitvom, ispovijedi siskrenim pokajanjem za uËinjene grijehe, ËineÊi dobra djela... ali i potaknu-ti ljudima iz svoga okruæja. Jedno od tih poticatelja svakako su umjetniËkeizloæbe moderne sakralne tematike, u Ëemu je hrvatski umjetniËki korpusvelesila.

SlijedeÊi uhodanu tradiciju, organizatori likovnih izloæaba u Dolini i u ovo(pred)uskrsno vrijeme, ne ostaviπe na cjedilu oËi æeljne likovnosti. U tri odËetiri glavna likovna gnijezda u Dolini zacvrkutaπe likovni ptiÊi. Najprije je uFranjevaËkoj galeriji u ©irokom Brijegu otvorena izloæba slikara Stipe Zoro-ja naziva Likovni grafem tajanstva majËinstva. Naviknut na Zorojine snovitepejsaæe, moram priznati kako bijah ugodno iznenaen ponuenom realiza-cijom namisli majËinstva. BuduÊi da vidjeh samo dio izloæenih djela na no-vinskim fotografijama, mogu izreÊi samo rijeËi hvale kako to uËiniπe i likov-ni kritiËari, te zaæeljeti umjetniku nastavak dobrih djela u buduÊnosnom ra-du. Druga izloæbena meka je Zaklada kralja Tomislava u mojoj »apljini.Kroz ovu galeriju, koja je smjeπtena u Hrvatskom kulturnom srediπtu, pro-

306

defilirala je Ëitava plejada hrvatskih modernih likovnjaka. U najnovijoj Usk-rsnoj izloæbi naziva Uprisutnjena slutnja transcedentalnog omuguÊen nam jeuvid u skupno stvarateljstvo obitelji Michieli, supruænika Katarine ÆaniÊ-Michieli i Valerija Michielia, te njihove kÊeri Leile Michieli Vojvoda. Zaistaimpresivna izloæba srodnih paleta, zajedniËkih tema, od obiteljskih portretado sakralnog stvaralaπtva, naravno uz izdvojenost Valerijevih iznimnih kip-arskih dostignuÊa. Iako u popratnom reprezentativnom katalogu stoji broj19, ova izloæba Ëini jedan mali jubilej, jer je zapravo dvadeseta (prva nijenumerirana). Usudio bih se kazati, bez prenemaganja i ispraznih zanovijeta-nja, koliko god se politiËari sporili oko ovoga zdanja, koliko god bilo po-grjeπke u nazivlju ove ustanove, koliko god imao netko i materijalnih i inihkoristi od njenog postojanja, velika je πteta za hrvatski narod »apljine (a imnogo πire) πto se ne sljubi s ponuenim likovnim bogatstvom. ©to bræi po-litiËki kompromis (naravno izmeu Hrvata) urodit Êe duhovnim bogaÊen-jem Hrvata u Dolini, πto smatram i svrhom organiziranja ovako velikih i lije-pih izloæaba. U protivnom, sav bi trud mogao biti ‘zalud. Nadajmo se da dotoga ne Êe doÊi, te da Êemo biti svjedocima mnogim vrijednim izloæbama unadolazeÊim danima.

ReÊi Êu nekoliko rijeËi i o treÊoj izloæbi, u povodu koje se skupilo onolikoNeretvana. TreÊe likovno gnjezdaπce svinuto u Podgradini, tik uz Neretvu,bijaπe premalo za sve koji pohrliπe pogledati izloæbu crteæa Danijela ÆabËiÊanazvanu U Neretvi s Kristom. I ovoga puta je Stjepan ©eπelj postigao pogo-dak u izboru i djelu autora, ispunivπi zidove Neretvanske riznice umjetninai inih vrijednosti radovima nadahnutim Kristovom mukom i UskrsnuÊem.Slikarska poetika Danijela ÆabËiÊa predstavljena je s trinaest sakralnih prika-za i jednim autoportretom. Sve i da nije izloæen autoportret, u cjelini izloæa-ka je i te kako vidljiv. Ono Ëemu se uvijek iznova ne mogu naËuditi jest hr-vatski stvarateljski dar. Evo, slike gospodina ÆabËiÊa gledamo prvi put u Do-lini. Ni sam ne imadoh prilike prije ih susresti, mada se veÊ dugi niz godinamotam oko umjetnosti. Neshvatljivo mi je da Ëovjek s takvim darom nije viπemedijski eksponiran. Ne znam je li u pitanju samozatajnost ili preπuÊivanjemecena, ali sam vienim uvjeren u najveÊe likovne domete, a Ëujnim (zadjela koja je poklonio Neretvi) i u rijetku ljudsku velikoduπnost. U ime Ne-retvana maestru ÆabËiÊu velika HVALA!!!


307

Gloria, gloriaProcesije zaredale Velikim danima, baπ kao nekad. Potaknuti Kristovim us-krsnuÊem, Neretvani su u skruπenoj molitvi. Crkvama odjekuje Gospin plaË,a ispred njih pale se uskrsni krjesovi. SveÊenici ih blagoslivljaju, vjernici palesvijeÊe koje odnose svojim domovima, kao znak Boæje prisutnosti. Gloria,gloria - zvone zvona! SveÊenici takoer blagoslivljaju i koπarice prepunehrane, kojima dominiraju pisanice. Ona su simbol Uskrsa i oznaËavaju prij-elaz u novi obnovljeni æivot Ëovjeka i ljudske zajednice. Blagoslovljena hra-na blaguje se na obiteljskom uskrsnom doruËku, koji zapoËinje neizbjeænimtucanjem, πto je najmlaima nezaboravan doæivljaj. Iako se u cijeloj Doliniboje jaja, malo je onih koji njeguju staru tradiciju i obiËaj. NajËeπÊe se bojen-je obavlja industrijskim bojama i lijepe se strojno otisnute naljepnice. Rijet-kost je bojenje s prirodnim bojama poput korijena koprive, broÊa, πpinata,poriluka, cikle, crvenog radiËa... tek ponetko upotrijebi ljupinu od luka i vo-sak za ukraπavanje. Ipak, u ove proljetne dane kad se sve obnavlja, duhov-nost se osjeti kroz svako mjesto u Dolini. Obiljeæi se i dvadesetogodiπnjicapostojanja hrvatskih oruæanih snaga na prostoru BiH - Hrvatskog vijeÊaobrane. Samoorganiziranje hrvatskog naroda sprijeËilo je agresiju srpskih iislamskih ekstremista, koji naumiπe raseliti i uniπtiti najstarije stanovnikedanaπnje BiH. Na sreÊu, nisu uspjeli u svom naumu zahvaljujuÊi ponajprijeHVO-u i Republici Hrvatskoj, te sam ponosan, ma kako bilo malo, i na svojesudjelovanje u spomenutim hrvatskim snagama. Uz rijeËju i slikom doËara-ne prizore patnje, muke i smrti, koja postaje Ëitljiva i gledljiva i najneupuÊe-nijima, nije se zgorega prisjetiti i onih iz hrvatskih redova koje su srpski mit-omani muËili i umorili. A njihov broj je doista velik! Ne bismo ih smjeli nika-da zaboraviti!

Ovih je dana u mostarskom samostanu sv. Petra i Pavla, toËnije u ËitaoniciFranjevaËke knjiænice, postavljen reljef u kamenu s portretima ubijenih her-cegovaËkih franjevaca iz istog samostana. Izradio ga je ak. kipar Toni MariÊBaziÊ. Reljef je uraen u kamenu miljevini, dimenzija 115x214x10. U srediπ-njem dijelu plohe je glava Isusa Krista, a oko njega su glave sedmorice ubi-jenih fratara (dr. fra Lea PetroviÊa, fra Grge Vasilja, fra Joze Bencuna, fra Ber-nardina Smoljana, fra Rafe Prusine, fra Kaæimira Bebeka i fra Nenada Peha-ra). Kako je Ëitaonica FranjevaËke knjiænice u prostoru bivπe samostanskerazgovornice, reljef je postavljen na mjestu ondaπnjih vrata razgovornice. I

308

djelo i kamen (kamenolom je vlasniπtvo Jure KrtaliÊa) dar su Provinciji i Fra-njevaËkom samostanu Mostar. Iz tiska je izaπla i jedna vrijedna knjiga. RijeËje o uratku vjerodostojnog svjedoka Drugog svjetskog rata i poraÊa, franjev-ca koji je vremena muËeniπtva proæivio sa svojom subraÊom i pukom o koje-mu je duπebriæniËki skrbio, fra Jerke KaraËiÊa, naziva Uspomene iz dobamuËeniπtva. Knjigu je uredio fra Vendelin KaraËiÊ, a nakladnici su Vicep-ostulatura postupka muËeniπtva „Fra Leo PetroviÊ i 65 subraÊe” - ©irokiBrijeg i Nova stvarnost - Zagreb. Vrijedno je zabiljeæiti i to da je Godiπnja na-grada OpÊine Ljubuπki za iznimna postignuÊa, priznanje koje se dodjeljuje upovodu Dana opÊine, uruËena baπ Vicepostulaturi, koja potiËe i sudjeluje utraæenju posmrtnih ostataka ubijenih iz zloga vremena. U ime Vicepostulaturenagradu je primio vicepostulator fra Miljenko StojiÊ.

Gradsko kulturno srediπte u MetkoviÊu bilo je domaÊinom uskrsnog kon-certa naziva Odmaraj se sine. Nastupili su mezzosopranistica Nada SumiÊ iAleksandar SrziÊ na orguljama i engleskom rogu. SrziÊ je za tu prigodu pri-premio program od trinaest skladbi, meu kojima se naπla i skladbaOdmaraj se sine, prema kojoj je naslovljen koncert. RijeË je o pjesmi koju jeautor posvetio svom neÊaku Mariju Jadreπku, metkovskom branitelju pogi-nulom u Domovinskom ratu. I Rogotinjani su obiljeæili Velike dane tradicio-nalnim noÊnim Putem kriæa na brdo Trovro ponad sela. Iako su sudionicinosili upaljene svijeÊe, ovogodiπnja poboænost odræala se po prvi put predosvijetljenim postajama-kriæevima. Put kriæa predvodio je rogotinski æupnikdon Tihomir JurËiÊ, a uz domaÊe Ëuvare Kristova groba - tzv. Æudije, su-djelovali su gosti æudije iz æupe Slivno Ravno, te domaÊi crkveni puËki piva-Ëi. PivaËi su u konkatedrali sv. Petra u Splitu predstavili pasionsku baπtinudoline Neretve. Nastupili su puËki crkveni pjevaËi æupa sv. Ilije i sv. Nikoleiz MetkoviÊa, æupe Gospe Karmelske s BagaloviÊa, æupe sv. Jure iz Desana,æupe sv. Ante Padovanskog iz Komina, æupe Presvetoga Trojstva iz Rogoti-na, æupe sv. Stjepana PrvomuËenika Slivno Ravno-Vlaka, æupe Snjeæne Gos-pe iz Vida i æupe Srca Isusova i Marijina iz Vidonja. Za koncerta naziva ProstiGospodine, puku tvome prosti, milosre tvoje Veliko je dosti, otpjevana jePuËka (korizmena) misa doline Neretve, Obred za mrtve i napjevi Velikogpetka, dok su æudije prikazale Ëin „padanja” uz pjesmu Slava Bogu na visi-ni. A mi dodajemo: „I na zemlji mir Neretvanima dobre volje...”


309

S istoËne na istoËnu TvruMalo, malo, ja u Slavoniju. Ovoga puta prijatelj Milan SuËiÊ i ja dogovorismoodlazak u Osijek preko Banje Luke. Bliæe je, a i nema snjeæne bjeline.Ometani sitnom rosuljom grabismo vidno oskudnim krajolicima. Proosmopokraj zloglasne ManjaËe, Titova blaga (krntija od starog vlaka koji je neu-porabljiv i za staro æeljezo)... svuda neurednost, zapuπtenost, pa i siromaπt-vo. No, to ne utjeËe na æitelje Republike Srpske i njihovo jedinstveno staj-aliπte. Hrvatsko ime ovdje je zatrto! NemoguÊe je proÊi ovim krajevima, a barne pomisliti: „Boæe moj, pa ovo je sve nekada bilo hrvatsko!” Sa svakim no-vim ratom sve viπe otkidaju! Dokad Êe to tako biti?! Kad se dokopasmo rav-nice, kao da izronismo iz tame. Zaogrnuto izmaglicom, sakri nam se plavet-nilo neba, te slika ne bi potpuna. Izmeu tmastih oblaka na tren proviri tre-perava sunËana zraka pomiËuÊi vidni dio obzora. Zazelenjela plodna poljazemlje hraniteljice i propupale πume hrasta luænjaka optrkivaju se oko skla-dnih slavonskih naselja, koja kao da su zidana “pod konac”. Imamo takvobogatstvo, a toliko smo zaduæeni!? Mogli bismo hraniti dvije Hrvatske, a nejednu! Politika!!! Ta vjeËna hrvatska bremza! Nakon srdaËnog doËeka naπegdomaÊina Ante KataviÊa, voditelja jednog osjeËkog hotela, najprije odlu-Ëismo posjetiti Vukovar, srediπte Vukovarsko-srijemske æupanije, najveÊuhrvatsku luku na Dunavu, najveÊu ranu na hrvatskom tijelu...

OvËara!!! Ovdje je vrijeme doista stalo! Ravnica nepokretna! Zaustavljena ubolnu grËu! I ptice su nijeme! I sunce koje izviri na tren Ëini se da je objeπenoo nebo! Nosnice Êute miris nagorjelih svijeÊa izmeu jedva Ëujnih posjetitel-jskih koraka koji se smjenjuju na stratiπtu. Ovdje se πuti! Progovara se samomolitvom za pokoj duπa ærtava razularenih ËetniËkih hordi! Beskrajna, ne-izmjerljiva tuga zavlaËi se u kosti, tim viπe πto su ærtve uglavnom ranjenici imedicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Jezovito, ali istinito! Ne smijem nipomisliti πto bi Haag i Gospoa uËinili Hrvatima da ovakav zloËin napravenegdje u Srbiji?! Osudili bi nam i praunuke! Opustjele duπe zamolih prijateljada me fotografira i uz reljef Ante SardeliÊa, remek-djela hrvatskog umjetniËkogveliËja. Iz Grada Heroja prapornim ravnjakom zaputismo se k najudaljenijojistoËnoj tvri, gradu Iloku. DomaÊini, fra Marko MaloviÊ i Kreπo VrljiÊ uËiniπesve da nam dan ostane nezaboravan. I bi tako. Ilok je smjeπten na zapadnimobroncima Fruπke gore, ugnijezden na desnoj obali Dunava kao stvoren je zauzgoj vinove loze, po Ëemu je i poznat. Ime Ilok se prvi put spominje 1267.

310

kao Vjlok ili Wylok. Godine 1349. spominje se kao graditelj franjevaËke crkvevojvoda Ugrin, a 1365. Ilok u posjed dobiva obitelj Konth, koja rabi nazivIloËki. Najpoznatiji iz te obitelji je Nikola IloËki (1410.-1477.) koji je bio tri putaban Slavonije, Hrvatske i MaËve, a od 1471.-1477. i kralj Bosne.

Turci zauzimaju Ilok 1526. a osloboen je tek 1688. Nakon osloboenja uIlok dolaze franjevci s narodom iz Olova u Bosni i zapoËinju obnovu crkvei samostana. Godine 1700. odluËeno je da zaπtitnik crkve bude sv. Ivan Ka-pistran (1386.-1456.), a danas je to poznato istoimeno svetiπte. InaËe, sv.Ivan Kapistran poznat je kao propovjednik vojne protiv Turaka. U samosta-nu je smjeπtena i galerija naziva Sveti Ivan Kapistran na Dunavu. Jedan Ëitavciklus slika na temu borbe protiv Turaka krasi zidove samostanskog hodni-ka, a rad su ak. sl. Stanka ZuboviÊa. Ovdje se doista ima πto vidjeti, od ori-ginalnih grbova vojvode Ugrina iz 1349., Nikole IloËkog iz 1468., oltarnihslika J. Kesslera iz 1862., I. Bauera iz 1900.-tih, vrata blagovaonice (intarzija18. stoljeÊe), do grba grada Iloka kojeg je izradio najpoznatiji renesanski mi-nijaturist Julije KloviÊ, bogate samostanske knjiænice iz 18. stoljeÊa... Nakonrazgledavanja hrvatskog kulturnog blaga, obreli smo se na obali Dunava uprelijepom ambijentu poznatog ugostiteljskog kompleksa. GledajuÊi samo-stan optoËen kulom s ovoga mjesta, dobivam jasniju sliku posebne iloËkeprepoznatljivosti. Nimalo ne zaostajuÊi za kulturnom ponudom, i kulinarskedelicije (fiπ, Ëobanac, keËiga, som, smu...) i vinske sorte (traminac, graπevi-na...) izazivaju na dvojbe do iznemoglosti. Na povratku svratismo do prijatel-ja Turkalja u And-rijaπevce, Ruæe, Pere i Pepsija u »epin... te prepuni dojmo-va stigosmo domu.

Dok s obitelji dijelih radost vienog, zateËe me tvrdnja mojih djevojËica:„Tata, opet je sinoÊ bio partizanski film na HRT-u!” Nisam se ni snaπao, veÊdoznajem kako je Matica hrvatska Mostar otvorila svoja proljetna vrata (ne-kadaπnji Uskrs s Maticom) na pravoslavni blagdan, da su mladi SDP-a iz Du-brovaËko-neretvanske æupanije potpisali memorandum o suradnji s istimaiz Herceg Novog i Trebinja, da starijoj kÊeri moram platiti sakrament krizmestotinu konvertibilnih maraka (50 KM za biskupiju, 50 KM za uspomene nakrizmu - katekizam, DVD..., a na don Petra MikiÊa PloËani digoπe bunu zb-og stotinjak)... Boæe, koliko to bijah odsutan iz Doline???


311

Juæna slovna trokukaZmije polizuju, ptice pognizduju, slova draπkaju. Iako travanj viπe nalikujeveljaËi, polako dolazi sve na svoje mjesto. Ove godine laste doletjeπe dostakasno. UËini mi se zanimljivim spomenuti da sam ih uoËio Ëak dvadesetakdana prije u PloËama i Rogotinu nego u »apljini! Valjda je i njihov kontinui-rani dolazak omelo (ne)vrijeme. Doe i sv. Jure i gorica zelena. Zemlja pro-govori, propriËa, zazeleni, zabuja. Ono πto se u Dolini doæivi u proljeÊe nit’se moæe kupit’, nit’ platit’. Kad uveËer lijeæemo, uvodimo se u san s kreket-om æaba, a kad se ujutro budimo, otvaramo oËi s cvrkutom ptica. Kako on-da ne pisati pjesme?!

Pa i oni koji dosele u Dolinu nau se pred ovom dvojbom. Na nju je sprem-no odgovorila prim. dr. Jasenka Poæega-Sremac, roena u Novoj Gradiπki uHrvatskoj. Æivjela je u Sarajevu, a danas je harna Neumljanka. Objavila je2010. zbirku pjesama Tragom svjetlosti, a ovih dana i drugu naziva Otajstvoduπe. IzdavaËi su Muzej i Galerija Neum, te Matica hrvatska Neum. Zbirkuje ilustrirao SreÊko Kriste, o pjesmama su progovorili mr. sc. Pero PavloviÊ iprof. Filip BoæiÊ. Otajstvo duπe sadræi πest ciklusa pjesama, tematski Ëvrstopovezanih. Pjesme su izrazno vrlo jednostavne, ali samo prividno. U njimaæivi jedno unutarnje lirsko bogatstvo, jedna nesvakidaπnja pjesniËka i ljud-ska duhovnost. Iako su pisane jasno i razumljivo, uhu ugodno, Ëini se kaoda dolaze sa samog izvora æivota. VraÊaju nam vjeru u smisao i neizbjeænostzemaljskog poslanja, a kreÊu se samom granicom izmeu zbilje i sna. Na tojzamiπljenoj crti razgraniËenja, ispremijeπale su se uspomene, opomene, πut-nje, oprosti, ljubavi, vedrine, svitanja, raanja, umiranja, vjera... s povreme-nim prelascima iz jednog u drugo. Kad proËitamo zbirku, shvatimo da ispredsebe imamo intimu danaπnjeg Ëovjeka raspetu izmeu biti i ne biti, ali dubo-ko svjesnog da je ljudska prolaznost zemljom najsigurnija vremenska znaËaj-ka. Naslovnu cvjetnu stranicu autorica je izradila sama, jer se bavi i zanimlji-vim naËinom slikarskog iskazivanja „uspavanim cvijeÊem”. Dosad je imala trisamostalne izloæbe slika i fotografija, a za svoj rad je dobila pozitivnu ocjenukritike, kako za kreativnost, tako i za novi likovni pristup. Otajstvo duπe je sva-kako nova svjeæina u hrvatskom pjesniπtvu Bosne i Hercegovine.

No, nije to jedina pjesniËka novina u Dolini. Prvo ovogodiπnje izdanje Dru-πtva dubrovaËkih pisaca je zbirka pjesama Zrak poprskan naranËom, auto-

312

ra Stanka KrnjiÊa. I njemu je takoer ovo druga zbirka pjesama. Prvu, Ko-rijeni, objavio je 2001. Roen je 1969. u Stocu, a æivi u Æupi dubrovaËkoj.Ako o pjesniku uËimo kroz njegove pjesme, onda Êemo u poeziji StankaKrnjiÊa shvatiti da æeli sve podrediti vlastitom umu. Moæe nas zavarati smaskom od dvije-tri pjesme, ali ne viπe. ∆udljiva je pjesniËka Êud! Kako i nebi bila kada su se izmeu Stoca i Dubrovnika isprijeËili Sarajevo i Zagreb(πkolovanje), te spretno zapaæaËko oko ne propuπta niπta. Iz svog bogatog(ljubavnog) æivota saæima æivotna iskustva, pritom ogolivπi svoje pjesniπtvodo najsitnije kosti. Njegove pjesme su intimistiËko-misaoni zapisci mladogËovjeka koji tvrdoglavo ide svojim zacrtanim putem. I s njega lako ne silazi!»esto se zatjeËe u slijepoj ulici, slijepom kolosijeku, ali ne i kao slijepi put-nik. Ako su neki i oËekivali nakon prvotnih Korijena, jaËeg i zagonetnijegStanka, osobito se ne brinem. Ima tu i dobrih ideja, lijepih izriËaja, a Ëestadosegnutost spoznaje koja zraËi pesimizmom odlika je suvremene poetskeprodukcije. Raznolikost pjesniπtvo i Ëini onim πto jest.

I na kraju nekoliko rijeËi o jednom dvojnom prvijencu. Dvije srednjoπkolkeiz Gabela Polja, Ruæica BoπkoviÊ i Petra ©iljeg, uËenice IV. razreda Gimnazi-je u MetkoviÊu, objavile su roman naziva Izgubljeno - naeno. IzdavaË jeMatica hrvatska Stolac, a recenzenti su prof. dr. Antun LuËiÊ i prof. FabijanLovriÊ. Naslovnicu je izradio ak. slikar Miπel StojanoviÊ, a lekturu potpisujeprof. Zdenka LeæeniÊ. Urednik knjige je dr. Mladen BoπkoviÊ. Ove naizgledmlade spisateljice veÊ su dobitnicama mnogih nagrada, od kojih svakakotreba istaknuti treÊe mjesto u VeËernjakovu natjeËaju za esej (BoπkoviÊ) iprvo mjesto za kratku priËu u omladinskom Ëasopisu OK (©iljeg). Neprest-ano se smjenjujuÊi, dvoje blizanaca Tarja i Kurt doËaravaju nam ratne daneprovedene u podrumskim prostorijama. Stranice su prepune tjeskobe, osa-mljenosti, ljubavi, nade... na koje Êete se, uz prethodne dvije zbirke pjesa-ma, morati zakvaËiti...


313

Nova stara crkvaNajËeπÊe u toponimima, koji se mogu Ëuti joπ samo iz usta najstarijih æitelja,odgonetamo znaËenje nekog mjesta, tj. njegovu ulogu u proπlosti. Rasuti ioku nevidljivi kameni svjedoci kriju svoje tajne pod zemljom, sve dok isku-sno arheoloπko uho ne registrira poneku rijeË iz puËke tradicije. Stanovi,Kriæevac, Kriæine, Crkvina... samo su neki koji se ËeπÊe susreÊu. Zapisivanjestarih naziva pojedinih lokaliteta od iznimnog je znaËenja za povijestodreenog prostora, kako proπlu, tako i buduÊu. Stoga smo u Dolini neizm-jerno sretni πto se nae i jedan doktor toponimistike (imenjak slavnog neret-vanskog kneza), uza svu hvalu i onima koji su revno biljeæili toponime prijenjega. Gotovo da nema sela u Dolini u kojem se bar jedan toponim ne nazi-va Crkvine. Prva predodæba koja nam se nameÊe uz taj toponim svakako jeo nekadaπnjoj crkvi. Takva zemna pohraniπta kriju, ili mjesta gdje se u pro-πlosti slavila sveta misa, ili prave arheoloπke dragulje. No, πto ne uniπti vrije-me, uniπtava Ëovjek. Ipak, neki tragovi i ostanu. Tako smo svjedocima isko-pavanja ili obiljeæavanja Ëak sedam kasnoantiËkih starokrπÊanskih bazilikana relaciji »apljina - Bijelo Polje (Cim, ÆitomisliÊi, Mogorjelo, Sutina, HumiLiπani...). Otkrivene bazilike svjedoci su koji govore kako je ovdje joπ odpoËetka IV. stoljeÊa intenzivno æivjelo i πirilo se krπÊanstvo koje su rano pri-mili i Hrvati, te zahvaljujuÊi tomu danas pripadaju zapadnoeuropskoj civili-zaciji i kulturnom krugu.

Ovih je dana Dolinu prodrmala vijest o senzacionalnom arheoloπkom otkri-Êu starokrπÊanskog kompleksa na lokalitetu Crkvine - ∆emalovina kod Sto-ca. U iskopavanju sudjeluju profesori i studenti svih godina s Odjela za ar-heologiju Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Mostaru. Zamislite, terenskanastava tijekom koje otkrivate pravi dragulj! „Ne æelimo niπta predviati, aliposve je jasno da je ovo jedan od prvih objekata takve vrste otkriven u cije-lom okruæju, a πto Êe naravno znatno utjecati na tijek povijesnog istraæivan-ja poËetaka krπÊanstva na ovom podruËju. Joπ slaæemo kockice ovog mozai-ka, a prema onome πto smo pronaπli, daje nam za pravo vjerovati kako suovdje bili crkva i samostan iz V. ili poËetka VI. stoljeÊa”, rijeËi su dr. Brunis-lava MarijanoviÊa, profesora na odjelima za arheologiju SveuËiliπta u Zadrui Mostaru. Valja istaknuti da je OpÊina Stolac sufinancijaπ svih radova. Ra-zmiπljajuÊi o spomenutom, s pravom moæemo kazati kako je Hercegovina

314

zemlja starokrπÊanskih bazilika. Ovo ozemlje zaista predstavlja pravi izazovza arheologe, premda je tijekom minulih stoljeÊa toliko toga propalo. Nes-talo pod kopitima konja i Ëizmama brojnih nasrtljivaca. Ne bi bilo zgoregpodsjetiti se i na sudbinu nalaza s ranije otkrivenih bazilika! Svi pronalascibili su smjeπteni u Muzeju Hercegovine u Mostaru. Oni sitniji (novac, kera-mika, nauπnice, fibule, prstenovi...) nestali su za sva vremena. Kameni ulo-mci koji su bili smjeπteni u arheoloπkom spremiπtu kod Starog mosta, doæiv-jeli su teπku devastaciju jer su preæivjeli rat prekriveni ruπevinama krovaspremiπta. Sva je sreÊa da su iskopine publicirane u Glasniku zemaljskogmuzeja u Sarajevu, te su bar podatci o njima dostupni.

Zbog svega navedenog, miπljenja sam kako ne bismo smjeli olako svojepronalaske prepuπtati drugima na „Ëuvanje i njegu”. Stoga su i izgraeni mu-zeji u Neumu i na Humcu. Ne zamjerite πto i u mojoj duπi ponekad zablje-ska sjaj æuenih otkopina. Pa zbog Ëega onda prekapamo prastare grobni-ce i uznemiravamo spokojne mrtvace?! Zar da im kosti raznose vuËji Ëopo-ri?! TragaËi i kopaËi imaju pravo na naeno. Dok traæimo i æivimo, rekli bizanesenjaci. Pravi Ëovjek uvijek neπto traæi. SlijedeÊi teænju svoga biÊa stal-no je u potrazi za neËim. Netko ore duboko istraæujuÊi podrijetlo i povijestnaroda, a ponetko kopa motiËicom pliÊe, ne bi li neπto doznao o svom vla-stitom podrijetlu.

Kreπo RaspudiÊ zasukao je rukave, kopao po arhivima i matiËnim knjigama,proËitao tisuÊe i tisuÊe stranica i strpljivim zapisivanjem doπao do knjige Ro-doslovlje RaspudiÊa. Iako mu je uslijed ratnih dogaanja zapaljena kuÊa, avatrena stihija progutala sve ono πto je godinama briæno prikupljao, nije sepredao. Krenuo je ispoËetka, sad joπ upornije. Napisao je knjigu, kako kaæe:„s najboljim namjerama, kako sadaπnja, a i buduÊa pokoljenja RaspudiÊa nebi osjeÊala nelagodu kada ih netko upita tko su i odakle su!” Koliko nas joπima koji pri takvim pitanjima osjeÊamo nelagodu? »ini mi se i previπe!


315

Svibanjska peludna lebdarijaKoraËamo humskim vrtovima, peludom ometani, Vlatko FilipoviÊ i ja... To-liko ih je puta on snimao... ja urjeËio... a opet, opet, opet... Uvijek postojidrugi, ljepπi kut... drugo, ljepπe slovo... Podne je, zaklikta i zvono... EteriËnemirisne glave zanebesale... matiËnjak, majËina duπica, Gospina trava, vrije-sak... komoraË zamami Vlatkove nosnice... zaboravio, kaæe, ime (komora-Ëa)... ali nikad bezime (miris)... Krotko promiËemo izmeu ruπevnih zidinaomamljeni svjeæinom i sjajem svibnjevine i Ëudimo se... nebriga i nemaruvukli su se u Mogorjelo, u drivsku tvru, u klepaËki stari most, u kamenesvjedoke... kao da nikoga nemaju svog... A u njima æive misteriji... puni suotajstva... ruine vape za uskrsnuÊem... Sagibam se i podiæem otpali komadkamena s dobrano naËetog rimskog reljefa... to je onaj toliko puta osliËenizaliπÊeni grozdovnjak... spominjem æal, vlast, glasovanje, osipanje, nestajan-je... Vlatkovo ciljniËko oko isprobava kutove loveÊi vrhove Ëempresa... isto-vremeno usporeujuÊi tvrdinu kami s magareÊom tvrdoglavoπÊu... ipak Êejednom popustiti... Dok se vozimo prema Gabeli, skreÊem mu pozornost nakameno zdanje... BuntiÊevina... arhitektonska rijetkost u danaπnjem vreme-nu... divimo se odvaænosti Ivana BuntiÊa...

Gabela se nekad nazivala Neretva, Driva... Penjemo se k tvri... Neugodnaobojenost avkavog laveæa iz pasjeg ædrijela zaæeli nam dobrodoπlicu... javi-smo se i pasji pjev umuknu... Pokuπavam se prisjetiti priËe o fra Blaæu iz Gra-ca koji je misionario u Gabeli 1589... podigao je crkvicu za neretvanske ka-tolike unutar razruπene velike crkve sv. Stjepana... StojeÊi na njenim temelji-ma divimo se veÊim zidinama koje su je omeile stojeÊi joπ nauzgor... Pre-priËavam i zateknuto proπlogodiπnje turistiËko iskustvo æenskog fundamen-talistiËkog oka, koje gdje god pogleda zamjeÊuje “amiju”... pa i ovdje ukrilu sv. Stjepana... Hrvati su nekad bili velik narod, mrmljam viπe za sebe...Dobar naziv za knjigu o proπlom vremenu, uzvraÊa Vlatko, diveÊi se zidina-ma unutar zidina... crkvi unutar crkve... povlaËi paralele, izmeu crkve sv.Stjepana na susjednom breæuljku i ove na kojoj stojimo... izmeu gabeoskogGornjeg i Donjeg Opuzena i onoga juænijeg... izmeu Troje i Trojanaca,Gabele i Gabeljaca... izmeu biti i ne biti... izmeu znati i ne znati... mudrozakljuËujuÊi, bolje je znati nego imati... Evo, Bog nam je dao... imamo... a neznamo... Njegove rijeËi zatvaraju oko mene krug... po tko zna koji put...

316

ukruæen sam... uotoËen... mogu pokuπati bjeæati... ali pobjeÊi od sebe nemogu... Proljetna ugoda raspiruje osjetila... Teπko je sresti istomiπljenika naviπe polja... na viπe frontova... vjetrom navjetrena zanesenjaka... neglad-nika... Nas saselnike, ako ne propunta put, proguta grad... zatre nam svakitrag... grad, dalek i tu... Cesta mu je krivudava, izrupana, prepuna stupica...Stoga je malo onih koji se vrate selu... ne mogu od stida... πto od uspjeha...πto od neuspjeha... vrate se samo oni πto æele stariti mirno i neupadljivo... πtoæele usniti snom bez buenja na zemlji... a na svojoj... na plemenitoj... do-maji... To su dobri ljudi... dobro... od dobrog... za dobrog... Oni koji πtujusvoje obiËaje, svoj moral, svoja etiËka naËela... i po njima æive... Malo, alipoπteno... Stoga zavrjeuju naπe poπtovanje u svakom pogledu... I priËakoja se zaËinje s usana takovih ljudi dobiva jedan sasvim drugi smisao...jednu neobiËnu dimenziju... pogotovo ako je rijeË o ljubavi...

Imao, tako, neki momak iz sela pokraj Popovskog polja, lijepu djevojku...obeÊala mu se... obeÊao joj se... poπao u svijet zaraditi koricu kruha, pa Êese onda æenit’... upodstanario se kod neke pravoslavke... bez obzira πto nebi lijepa, uvuËe mu se u krevet... osta noseÊa... trbuh do zuba... πto Êe svomejadu nego je æeni... A iz Popova stiæe kletva... Dabogda ti iz sjemena sjemene niknulo!... kletvenica ugrizom æivota osta usidjelicom... a njegovi sinovine imadoπe djece... Nije li ta istinita zgoda skica za lijepu priËu... s naslovom,Kletva odaslata s kamena... VozeÊi se novim putem prema Karaotoku, najvaæ-nijoj oazi Hutova blata, zamjeÊujemo kako se od πevara ne vidi voda... razli-stalo zelenilo podsjeÊa na slavonske plodnice... svibanjska jara trepti ponadkopljastih vrπaka... zelen koja odasijeva s najljepπe moËvare priËinja se kaofatamorgana... ugoni u nesvjesticu... Pa i naloæena vatra... miris saËa... okusblatine... dolazak prijatelja Ivana Konjevoda... ne poljulja viene slike...

Rastadoh se s prijateljima koji jurnuπe putom svoga Neuma... istog onog hrvat-skog Neuma kojega nadobudni Boπnjak i Zagorac olako podijeli na dva dije-la... i ne pitajuÊi nikoga iz neumske vlasti... potpuno zatvoren koridor... bezmoguÊnosti odvajanja... ograen æicom... senzori... video nadzor... Da mi Bogkaæe, nemaju dobre namjere prema hrvatskom narodu... a bosanskohercego-vaËki hrvatski politiËari πute... ni javke... A moj susret s Vlatkom... ispunio meje... otvorio nove moguÊnosti... uspio... A namjere... neka joπ uvijek ostanu taj-nom...


317

Knjige, knjige, knjigeSvjedoci smo kako iz dana u dan zanimanje za knjigu rapidno opada. Una-toË tomu, moja vatra za ukoriËenim slovima joπ uvijek plamti, ne jenjava. Ia-ko bih svoju sakupljaËku strast mogao oπiriti kao knjige, knjige, knjige, ipaksu mi najdraæe one iz okruæja u koje omeih Dolinu. U pravilu ne pravimrazliku meu napisanijama, skupljam sve od povijesti, knjiæevnosti do poli-tike. Svaka nova knjiga koja preuzima zrak u mom domu, prolazi razne faze,od radnog stola, poda, uzglavlja, do kartonskih kutija, drvenih πkrinja i poli-ca. I sve me Ëine sretnim. Ako bi se ta knjigofilska (bibliofilska) strast moglaizmjeriti nekim knjigometrom, mislim da bi u mojem sluËaju slovoæiva dose-gnula dosta visoko, sve do zvuËnog alarma. No, nisam samo knjigopriku-pljaË, strastveni sam knjigoprebiraË, knjigoËitaË, knjigopazitelj, mogao bihkomotno kazati knjigoroditelj. Za mene je knjiga nezamjenjiva unatoË mo-dernoj tehnici koja nudi goleme koliËine knjiga zipovane na digitalnomformatu. Naravno, i to ima svoje prednosti, ali opip rukama, zalijep oËinj-eg vida, prebir stranica prstima, svojim osjetilima, nikad i niπta ne Êe uspje-ti nadiÊi.

Knjiga je moj uron u mistiku poistovjeÊivanja sa stvarnim tvorcem. To nik-ako nije moguÊe doæivjeti uz raËunalni ekran. Pa i najmanji πum raËunalnogstroja ometa mir, blizinu, tiπine, koji su mi prijeko potrebne za svako iπËita-vanje, jer je Ëitanje za mene ritual. Bez obzira koliko ih posjedovao, svakusvoju knjigu volim i od nje se teπko ras-tajem. Najugodnije se osjeÊam kadu svakom trenutku znam gdje mi je koja knjiga, bez obzira na njihovu Ëet-verocifrenu brojnost. Iako skupljaËka opojnost vremenom prelazi u ovi-snost, mukotrpan je put od prvih knjiπkih uselnika do knjigograda u nekomdomu. I sam sam proπao taj put, kupovanja, razmjena, poklona, gubitaka,(ne)vraÊenih pozajmica, raskupusanih dragica, iπaranica, podvuËenica...Stoga odluËih one, meni najdraæe, zakljuËati u radnu sobu, tj. ljubomornoskriti od raznih knjigopoglednika i moæebitnih knjigoposudnika. Posebnomjesto u mom domu zauzimaju pjesnici. Smjeπteni su u blagovaoni, tik uzstol za objedovanje. Naravno da su na najgornjoj polici jer moraju imati uvidu sve, πto je na stolu, tko je za stolom, kakvo je vino, kad je dosta...

Ovih dana na gornje police stari stanari donesoπe i novih stvari. Mate Grba-vac uz poetsko breme nazvano Nemir tiπine, upoliËi i svu silesiju djeËjihpriËa naslovljenih Pepine Ëudesne zgode. Obje knjige tiskane su u nakladi

318

Druπtva hrvatskih knjiæevnika Herceg-Bosne. Urednica im je Marina Kljajo-RadiÊ, a recenzenti Zdravko KordiÊ (za poeziju) i Viπnja KovaË (za prozu).Poezija Mate Grbavca zaokupljena je uglavnom posljedicama kojima je uz-rok Ëovjek, æena, tj. ljudsko biÊe. Spoznajna æivotna istina vrije iz njegovihstihova, te pjesma kao takva postiæe zadani cilj i svoju svrhu. Tako pred so-bom imamo refleksiju vanjskoga svijeta koji se prelomio preko Matina unu-tarnjeg zrcala, a iskazan je u osjeÊajima i mislima. Drugi koji se upolicio me’gornjoredce je moj suhrvatoslovnik Anto MarinËiÊ. U proπlom broju Hrvat-skoga slova, kada se naosmo i kao sustraniËari, dotakao se teme koja i me-ne opsjeda (Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH), te Êu je preπut-jeti, iako kao i on uredno briπem internetske napadine. Dodao bih samo uznjegov tekst kako je to jedan novi oblik slovnog terora koji sve viπe uzimamaha. No, vratimo se mi Anti i njegovu najnovijem uratku, koji nikoga nemoæe ostaviti ravnoduπnim ako se odluËi na Ëitanje. RijeË je o romanuRafaelo, inaËe devetoj knjizi ovoga plodnog ÆepËaka. U Hrvatskom domuhercega Stjepana KosaËe upriliËeno je i predstavljanje navedenog djela,kojemu sam naæalost bio sprijeËen nazoËiti zbog rada u noÊnoj smjeni. No,to me ne prijeËi barem Ëujno zabiljeæiti. Uz autora o knjizi su govorili prof.Æeljko Grahovac, knjiæevnik Tvrtko Gavran i prof. Ivan BakoviÊ. Roman jepisan neobiËnom knjiæevnom formom (autobiografska dvojnost, podjelje-nost jedne na dvije osobe) u kojoj autor pokuπava uvjerljivo opisati druπtv-eni æivot i probleme obiËnih ljudi u postkomunistiËkoj Bosni i Hercegovini.PriËa je to o sukobu i nesnalaæenju intelektualca u druπtvenim okolnostimau danaπnjoj poslijeratnoj BiH, o Ëitanju i neËitanju, znanju i neznanju...Intelektualci koji bi trebali biti predvodnici svakoga normalnog druπtva,ovdje su izgubljeni... ostaje im samo pisati... ako tko uzmogne proËitati....

Ili kako to upjesniËi Mate Grbavac u pjesmi Knjiga: „Imaπ je pravo kupiti,posuditi / ne vratiti, poderati, otuiti!? / Imaπ je pravo proËitati, / ne proËitati,/ zaboraviti, / proËitati kraj, / tri stranice iz sredine. / Imaπ pravo zaklopiti je /i ne otvoriti viπe. / odbaciti je, zaboraviti je. / Imaπ pravo preporuËiti je drug-om, / pohvaliti je, / oπtro napasti, ogovarati, / baciti u koπ, / potpaliti vatru njo-me, / staviti je pod jastuk, / druæiti se s njom, / voljeti je, / citirati je, / prigrlitikao najmiliju! / Imaπ pravo, / imaπ pravo / ne biti u pravu! / A bolno je, / naj-bolnije, / ne sresti se sa njom / nikada!


319

Knjiæevno sijelo pod murvomSvitava! Brdsko mjesto uz vodu, uz jezero, uz Hutovo blato. Selo je raπtrka-no, od kuÊa novograenica primaknutih vodi, pa do onih koji vodi ne vje-rovaπe te izgradiπe svoja domiπta gotovo do u po’ Budisavine, najviπeg vrhaponad sela. Ako bi Budisavinu zamislio kao zavaljena sita gurmana, onda binekolike kuÊe bile navrh njegova trbuha, tj. ispod samog vrha uz izvor Do.Ovdje na svakom koraku nahodimo tragove æivota. Mnogobrojne gomilekoje su uokolile selo po samom vijencu okolnih brda djeluju kao mrtva stra-æa. Na toponimu Dvoriπta pronaeni su na viπe mjesta Ëvrsti kameni zidovi,ostatci korËulanskog kamena, kameni oluci, crkvena kamenica za blagoslo-vljenu vodu, ostatci opeke... Znatan je i broj hrvatskih srednjovjekovnih ka-menih spomenika oko kojih je formirano i danaπnje seosko groblje. Uvijeksu me opËinjala mala mjesta. Na kolikojgod nadmorskoj visini bila smjeπte-na, ona æive prizemno. U Svitavu sam pozvan na Knjiæevno sijelo! U domobitelji Udæenija! Povod sijeljenju je stogodiπnjica roenja Svitavca JozeUdæenije, koji je cijelog svog æivota biljeæio i pohranjivao podatke o æivotumjesta, okoline, obiËaja... Pisao je Jozo i pjesme, aforizme, πale, zgode, crti-ce... a uspio je napisati i Kroniku Svitave, Ëime se oduæio rodnom selu. Zaæivota je objavio osam knjiga i to sve koncem 80-ih i poËetkom 90-ih, nasamom zalasku svog æivota. Ipak, nije uspio objaviti sve zapisano, te iz moraneobjavljenih zabiljeπki potomci izdvojiπe najbitnije i potrudiπe se da i tougleda svjetlo dana. Za svaku pohvalu!

»im zakoraËih preko praga obiteljskog doma Udæenija, doËekaπe me nasmi-jana lica domaÊina, Jozinih sinova Mate i Danijela. SrdaËan doËek i prijateljskistisak ruke u trenu odbaci donesenu gradsku tjeskobu. Sve je spremno, klupe,stolice, program, predstavljaË, ËitaËi... Smjestih se izmeu Ëapljinskih pjesni-ka Joze Jakiπe i Maria KneæeviÊa, u obilje hladovine πto nam ponudi polu-stoljetna murva. Ne samo da sam zaboravio kad sam jeo murve, nego se nesjeÊam da sam ikada ovakvu debelicu vidio. ZamjeÊujem u njoj i podstana-re. Primila je dvije smokve koje su se uæilile visoko u njenom mesu, ispodsamog vrata. Drvo u drvetu... æivot u æivotu... ime u imenu... znamen u ka-menu... Mr. sc. Miro GrubiÊ, ravnatelj Znanstvene knjiænice Zadar, predsta-vio je Stogodiπnjicu, Jozin dnevnik koji mi viπe sliËi na zbornik. Tiskan je uZadru u nakladi obitelji Udæenija, a podijeljen je na πest dijelova: Uvodni

320

dio, o æivotu u Svitavi, o sebi - zgode i nezgode, o Ëudnovatim Ëinjenicama,o vjerskom æivotu, i na kraju desert - neobjavljene pjesme. Iako je Jozo ustihu viπe epik nego lirik, te njegovo pjesniπtvo nema veÊu knjiæevnu vrijed-nost, ono πto je zabiljeæio o obiËajima, dogaanjima i svjedoËenjima prevri-jedno je. Njegova zapamÊenja, bilo da je u njima sudjelovao ili ih je Ëuo odkazivaËa, jedan su i jedini zapisani trajni spomen na ljude i dogaaje, odHutova do Svitave i πire. I ova deveta, kao i neke prethodne knjige, nastalaje iz æelje da se ne zaborave ljudi i dogaanja u ovom kraju. Svitava i Svitavcidobili su bez sumnje joπ jednu potvrdu da je u njihovu selu æivio vrijedanËovjek, u Ëijim Êe zabiljeπkama pronaÊi i rasvjetljavati i svoju proπlost. Jozinijunaci iz priËa nisu izmiπljeni likovi, nego stvarni ljudi koji su æivjeli, a ni priËenisu izmiπljene. Stoga je i za oËekivati da se svaki tekst ne moæe svakome svid-jeti, ovisno od situacije i konteksta napisanog. Kroz cijelu knjigu evidentno jeda su se Hrvati u proteklom stoljeÊu i najadovali jada i nagorËili gorËina,zakljuËujem dobro poznatu Ëinjenicu.

»ari ovom neobiËnom predstavljanju dosipaju i rasporeeni cvrkuti iz okol-nih πipaka, smokava, bajama, kostjela... svibanj je zacvao i ocvao... Dok id-em prema automobilu, krajiËkom oka spazih u zaπtitniËkom πipraæju ËanËa-ru... imam neku loπu osobinu da svaku koju ugledam ponesem kuÊi... una-toË tomu πto mi ubrzo pobjegne... GledajuÊi smeotinu na njenom oklopuisprekidanu crnkastim kruæiÊima, zamiπljam nakit koji su Svitavci pronaπli usluËajno otkrivenim grobnicama, a ja u Jozinoj zabiljeπki: „U unutraπnjosti tihgrobova bio je viπi broj raznoraznog nevrijednog nakita: prstenja, nauπnica,narukvica, erdana i dr. Sve to bijaπe vrlo loπe uraeno od vrlo tanka bakrakao i neki sedefasti erdani koji su bili vrlo sitni, ne zna se na πto su bili niza-ni, jer je ono πto ih je skupa dræalo istrulo. Po nakitu se da vidjeti da se radio narodu koji je bio na niskom stupnju civilizacije, da datiraju iz rane epohe,na poËetku bronzanog doba. Predmeti su dosta primitivno oblikovani, siro-maπni. Za sve nas predmeti nisu predstavljali bogatstvo pa smo sve to stavi-li u temelj naπe πkole...” Tko zna, moæda netko nekad...


321

Tu volim zboritIma jedna Matica. Nije kao ostale. OdluËila je u svoje koπnice prizvati ipËelice pjevice. I ne samo pjevice, najbolje medarice - slova skupljaËicepostat Êe nagraenice. Radimlja mi je doslovno izgledala kao uliπtnjak.Organizatori, pjesnici, pjevaËi, posjetitelji, vrtjeli su se oko stajeÊaka kaorojevi pËela. Mnogobrojni djeËji æamori podsjeÊali su me na zuku radilica.A tek stihovna drobilica! Dopade me Ëast pomoÊi Matici hrvatskoj Stolac unjihovoj nakani oko organiziranja prve pjesniËke manifestacije nazvaneVidoπka pjesniËka noÊ. ObjeruËke prihvatih ponueno, te uspostavih ko-ntakte s kolegama knjiæevnicima. NasluÊivao sam da to mora ispasti do-bro, jer Matica hrvatska Stolac radi polako, ali znalaËki i profesionalno. IzKanade je pristigao Vinko GrubiπiÊ, iz Zagreba Stjepan ©eπelj i –uro Vid-maroviÊ, iz OrebiÊa Frano VlatkoviÊ, iz PloËa Jelena ∆eliÊ i Hrvoje Barbir,iz Sarajeva Marko BoπkoviÊ, iz Mostara Marina Kljajo-RadiÊ, Vesna Hlava-Ëek, Marela JerkiÊ-JakovljeviÊ, Sonja JuriÊ, Zdravko KordiÊ i Ivan BakoviÊ,iz ©irokog Brijega Miljenko StojiÊ i Grgo MikuliÊ, iz Neuma Pero PavloviÊ,te uz domaÊina SreÊka MarijanoviÊa i moja malenkost. U pjesniËku veËeruvela nas je æenska klapa “Ar’ja” (koja djeluje pri PjevaËkom druπtvu“Hrvoje” iz Mostara) pod vodstvom maestra Æivka KljuËe, izvedbom Lijepanaπa. Voditeljica Tina Laco najavljivala nas je u skupinama. PredsjednicaDruπtva hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne Marina Kljajo-RadiÊ biranimje rijeËima zahvalila vodstvu Matice hrvatske Stolac na pozivu, organizi-ranju i pokretanju pjesniËke manifestacije, jer je to ono πto danas trebamo,a MH Stolac je to prepoznala. Stihovi su se razigrali kao konji bjelci izmeusta-jeÊaka, galopirajuÊi sad tamo - sad ovamo kao divlji mustanzi puπtenis lasa, neukrotivi. Pogostiπe se stihovima i oni najnepjesmeniji. Kolega Zd-ravko KordiÊ uz kazivanje stihovlja izreËe i potporu HHO-a stolaËkim hr-vatskim πkolama, povodom nedavne sramotne - nepijovoduÊe presudemostarske sutkinje Hadæihaifizinice o zajedniËkim πkolama pod jednimkrovom i jednim jezikom. –uro VidmaroviÊ, kolega iz Zagreba pozdraviodræavanje pjesniËke manifestacije, prenoseÊi pozdrave iz zagrebaËke sre-diπnjice. Ali iznenaenje tek uslijedi!

Naime, voditeljica obznani kako je MH Stolac odluËila svake godine na-graditi po jednoga knjiæevnog zasluænika za njegov sveukupni doprinos

322

hrvatskom jeziku, te proËita ime ovogodiπnjeg nagraenika prof. dr. Vin-ka GrubiπiÊa. Prekrasno, Vinko GrubiπiÊ je to doista zasluæio! Cijeli svojæivot posvetio je hrvatskom jeziku i knjiæevnosti, kako istraæivanjem - takoi osobnim prinosima. Nagrada se sastoji od skulpture Hrvatski steÊak, kojije izradio ak. sl. Ernesto Markota, te prigodne plakete. Nagraeniku ju jeuruËio dr. Mladen BoπkoviÊ predsjednik ogranka Matice hrvatske Stolac,koji je uz naËelnika Stoca Stjepana BoπkoviÊa, pozdravio i zaæelio dobro-doπlicu svim sudionicima. Osvijetljenom, blistavom Radimljom stihovi suodzvanjali, jektili, dubili, budili, zaËuivali, sve ali ne i dosaivali. A Radi-mlja je groblje! Pa mi na groblju Ëitamo poeziju, pjevamo, veselimo se! Ali,ja tu jednostavno volim zborit!

Zahvalno pogledam u nebo. Iz mrËevine probija se mjesec udarajuÊi peËatna pjesniËku svetkovinu. Za mnoge od nas dogaaj dosad nedoæivljen.Matica hrvatska Stolac uËinila je veliki korak i nakon ove veËeri niπta viπene Êe biti isto u hrvatskom pjesniπtvu Bosne i Hercegovine. Pjesnici suudomljeni u jednoj novoj oazi gdje su dobrodoπli, a sudeÊi po zadovoljnimlicima mojih kolegica i kolega, rado Êe se ovdje vraÊati. Spomenuo bih idarove koje je MH Stolac pripremila za sve sudionike manifestacije (uok-virena zahvalnica, godiπnjak, glasovito stolaËko vino), tako da je u samompoËetku pokazala odluËnost i æelju da Vidoπka pjesniËka noÊ zaæivi. Naistom mjestu dva dana kasnije predstavljeno je i StolaËko kulturno prol-jeÊe, godiπnjak za povijest i kulturu Matice hrvatske Stolac. Program jezapoËeo takoer izvoenjem Lijepe naπe, ali ovoga puta u izvedbi sto-laËke djevojaËke skupine VidoπtaËke kraljice. Potom je prikazan doku-mentarni film Stolac 1992., koji je napravljen od prikupljenog niza televi-zijskih priloga iz istoimene godine. Moram priznati da mi nije bilo svejed-no prisjeÊati se nekih scena, ali to se jednostavno mora prikazivati i upoz-navati mlae generacije da stalno budu na oprezu, jer ovdje se povijeststalno ponavlja. Nakon prikazivanja filma, zbornik radova StolaËko kultur-no proljeÊe predstavio je glavni i odgovorni urednik prof. Æeljko Raguæ.VeÊina zbornika posveÊena je ratnoj 1992. godini i prilikama kakve su tadabile u stolaËkom kraju. »elniπtvo Matice hrvatske Stolac ove je godine na-pravilo veliki pomak u svome radu i zasluæuju sve Ëestitke za svoj rad. Na-πe je pisati i Ëitati poeziju! Njihovo pozvati! A obeÊali su da hoÊe!


323

SjeÊanje na lipanj A. D. 1992.U mjesecu travnju 1992. »apljina je bila u vrlo teπkoj poziciji. JNA zajedno sËetnicima, belim orlovima i domaÊim pravoslavnim æivljem iz istoËne He-rcegovine okupirali su lijevu obalu Neretve od Bune do »eljeva. Iz TasovËi-Êa, okupiranog prigradskog naselja i okolnih uzviπenja, osobito ModriËa,»apljina i »eljevo su svakodnevno razarani topniπtvom. Osobito je bio teæakdan 23. travnja, kada su jedinice JNA izvele topniËki i zraËni napad na grad.Zrakoplovi, helikopteri, VBR-ovi i topniπtvo svih kalibara uspjeli su zapalitii razoriti »apljinu, izvodeÊi desantnu akciju spaπavanja oko 170 osoba, civi-la i vojnika iz opkoljene Ëapljinske vojarne. Grad je uslijed razaranja iz svihmoguÊih cijevi, sa zemlje i iz zraka, doæivio pravu kataklizmu. Svi vitalni or-gani u gradu su, ako ne razoreni, onda bar viπe puta pogoeni. Joπ su mi usjeÊanju slike hotela u plamenu, æeljezniËkog kolodvora, pogoene æupnecrkve, vatrogasnog doma, zgrada, privatnih kuÊa, poπte, a posebna slikaspaljene cijele putniËke garniture (vlaka) zauvijek je memorirana u mommozgu. »apljinska vojarna je prva iz koje je potisnuta okupacijska vojska nacijelom teritoriju BiH, a oslobodile su je snage HVO-a. Ubrzo iza toga uslije-dila je akcija Lipanjske zore. Akcija je trajala od 7. do 26. lipnja 1992. i iznje-drila je toplo sunce lipanjske slobode. To je ujedno i prva pobjeda nad ve-likosrpskim agresorom u Domovinskom ratu u BiH. Operacijom Lipanjskezore osloboena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima hrvatske sna-ge su izbile na danaπnju crtu razgraniËenja izmeu bosanskohercegovaËkihentiteta. Bila je to prekretnica i prva velika hrvatska pobjeda. U njoj je oslo-boeno oko 1800 km2 teritorija. Otada je proπlo dvadeset godina. Hrvatskinarod svake godine obiljeæava oslobaanje Ëapljinskog tla od srboËetniËkogokupatora manifestacijom Lipanjske zore. Ove godine mjeπtani MZ »eljevozakoraËili su i korak dalje, organizirajuÊi likovnu koloniju i pjesniËku veËernaziva Zorama ususret. Sudionici likovne kolonije: Franjo Primorac, IvaBradvica, Goran MilinkoviÊ, Æeljko Koren, Dalibor Dado Pehar, Ivan Kriæ-anac Caka, izloæili su svoje uratke na platou ispred æupne crkve PresvetogSrca Isusova, gdje se odræala i pjesniËka veËer. Uz goste iz Splita: DanicuBartuloviÊ, Nevenku KovaËeviÊ i Zorana JuriπiÊa; iz Zagreba Stjepana ©eπe-lja, iz Mostara Sonju JuriÊ, iz Stoca SreÊka MarijanoviÊa, iz Ljubuπkog MatuGrbavca, nastupili su i domaÊi pjesnici Jozo Jakiπa, Mario KneæeviÊ i LjuboKrmek. Mostarska glumica Maja LasiÊ Ëitala je GunduliÊeve stihove o slobo-

324

di, kao i jednu pjesmu pokojnog Ëapljinskog knjiæevnika Vladimira Pavlo-viÊa. Iako se u izloæenim likovnim djelima nije dala Ëak ni naslutiti 1992.,pjesnici su kazivali stihove o Domovini, o æivotu i nadi hrvatskoga Ëovjeka,ponekad se dotiËuÊi i same ratne zbilje, kao i imena i zasluga poginulih hr-vatskih branitelja. Nakon zavrπene pjesniËke veËeri i dodjela zahvalnica, cvi-jeÊa i prigodnih darova, uhvatih tvrdnju Stjepana ©eπelja upuÊenu organiza-torskom dvojcu ak. sl. Ernestu Markoti i pjesniku Mariu KneæeviÊu: „Ova seveËer mogla dogoditi i u Splitu, i u Dubrovniku, Mostaru, ili u Zagrebu i usvakom veÊem hrvatskom gradu!” „Ono πto ne moæe napraviti grad »aplji-na, moæe MZ »eljevo”, pomislih u sebi. Ja Êu skromno reÊi da je bilo lijepoi veliËanstveno. A to se nije moglo postiÊi bez rada i zalaganja, bez uloæe-nog napora. Stoga bi od srca trebalo podræati ovu manifestaciju da postanetradicionalana. Nema razloga da ne zaæivi jer u brojnoj publici zamijetih isve opÊinske duænosnike, kako iz podruËja politike, tako i kulture. A pro-stor obiluje mirom i spokojem. Takav se za navedeno moæe samo poæeljeti.Netko se harno potrudio i umnoæio fotografiju nekadaπnje crkve u Kle-pcima. Ima i ona svoju priËu. Danaπnje podruËje æupe »eljevo nekad je bilou sastavu æupa Dubrave i Gabela. Nakon izbijanja HercegovaËkog ustankaprotiv Turaka 1875., æupnik se iz Gabele preselio u »eljevo, pa je æupa uzime Gabela dobila i »eljevo. No, ni to nije trajalo dugo jer je sjediπte æupepreπlo u Klepce, pa se i æupa tako nazvala. Prvo je podignuta æupna kuÊa,a potom je æupnik don Ilija Tomas od 1931. do 1938. izgradio æupnu crkvuImena Marijina. U Drugome svjetskom ratu Ëetnici su zvjerski muËili i ubilidon Iliju, a crkvu spalili. Time je oznaËen kraj æupe Klepci, a njezino jepodruËje pripojeno æupi DraËevo. I tako bi sve do 1974. kada je ponovnoosnovana æupa »eljevo. Prvi æupnik bio je don Jozo AnËiÊ, koji je zajedno svjernicima izgradio æupnu kuÊu, a 1979. i æupnu crkvu. Kada je bivπa vlastgradila cestu prema moru, iskoristila je to te je do temelja poruπila starucrkvu u Klepcima koju je gradio don Ilija Tomas. ‘SluËajno’ se baπ na tommjestu mlio kamen za gradnju ceste. Prije desetak godina pronaeni su nje-zini temelji, sve je oËiπÊeno i trajno su zaπtiÊeni. Sad se netko dosjetio panjen prvobitni izgled dijeli na letcima. Samo Êe rijetki biti imuni na vieno,na monumentalnost, na kamenu gradnju, na ljepotu... Mene je oËarala, baπkao i prva slikarsko-pjesniËka priredba Zorama ususret...


325

Oko kruha i igara Na pragu smo ljeta, a bujanje zelenila ne jenjava. Sve se razgoropadilo.Iskiπljavina je uËinila svoje. Dolina je okiÊena zrelinama. Krumpira k’odrva, marelice ponijele i donijele k’o nikad dosad, viπnje, treπnje... sve sepresumitilo od roda. No, kako god vlaænost pogoduje voÊkama, joπ boljepotiËe divljorast. Sve je zatravilo, zaraslo, zagustilo, pa i æeljezniËka pru-ga πto vijuga uz Neretvin vodotok. Iako je prije nekoliko godina naprav-ljena kompletna rekonstrukcija pruge (mijenjani tuËenac, pragovi, traËni-ce...) sva je zabradatila. Izmeu tuËenih kamiËaka strπi travina nadostavi-na visoka i preko pola metra. Kaæu: „Nije postavljena folija ispod tuËen-ca, netko je oprao...!” „Ta tko Êe foliju prati?” pitaju se Neretvani. Prisjetihse visokorangiranih æeljezniËkih okrivljenika kojima bi preËi osobni inte-res od tamo nekog æeljezniËkoga. Koliko li je tek osiguranih spavaËa?! Akad im nije stalo do æeljezniËkoga lica, kako bi im tek stalo do boje kojaÊe krasiti izgled æeljezniËkih razglednica. Naravno da su te „boje” putnicii robe koji koriste æeljezniËki prijevoz. Robe joπ uvijek i nekako plentaju,a putnici su davno otjerani sa æeljeznice u Dolini. I ne samo putnici, i æe-ljezniËari su otjerani sa æeljeznice. Odbijeni k’o dijete od sise! ÆeljezniËkiobraz (lice) sve viπe crni.

RazoËara me i poruka iz Zagreba koju nam za vrijeme jednoga πkolovan-ja prenese predstavnik poslodavca: „©to prije zaboravite æeljeznicu kojuste poznavali, bolje za vas!” Pogodiπe me te rijeËi kao grom iz vedra neba.Komu je stalo da mi zaboravimo æeljeznicu na kojoj smo krvavo zarai-vali svoj kruh. Ta i malo dijete zna koliko Luka PloËe pretovara tona. Ko-liko smo se puta iz noÊne smjene, naslonjeni na prozor u sjedeÊem polo-æaju, probudili u nekom mjestu daleko od svoga doma?! Koliko smo putamokri do gole koæe nazebli, zatemperaturili i bolovali?! Koliko smo putaponosni bili πto moæemo pomoÊi i putnicima i prijevoznicima... Kako sveto zaboraviti?! Komu se jednom zavuËe u uho tandaranje kotaËa s traË-niËke spajalice, zauvijek Êe ga memorirati u svoj sluh. To se, gospodo, za-boraviti ne moæe! ©to nam to Ëine?! Joπ za trajanja Domovinskoga rata lo-kalni vlakovi vozili su do ÆitomisliÊa. Neretva je disala k’o jedno! Potomsmanjiπe vozni put do »apljine. Smanji se i broj putnika. Jedno vrijeme, aonda uvedoπe lokalne vlakove samo do MetkoviÊa. Putnici se prepolo-

326

viπe! Doe na red i ukidanje voznih trasa. Najprije ukinuπe kasni veËernjivlak PloËe-MetkoviÊ-PloËe. Proπle godine i popodnevni na istoj relaciji. Uve-doπe nam i novo radno vrijeme tako da na posao æeljezniËari idu cestom uzprugu. Nestade i putnika i æeljezniËara. Vlakovi kloparaju prazni.

UnatoË svakogodiπnjim pismenim primjedbama Sluæbi za vozni red odvoditelja i πefova kolodvora o neusklaenosti trasa vlakova s radnim vre-menom uposlenika u ploËanskim poduzeÊima (πto nije zanemariva broj-ka, oko 3000) i acima, odgovornici ostaju gluhi. Njih se to ne tiËe i toËka!Vlakovi Êe u Neretvi voziti kad oni kaæu, i dok oni budu htjeli! Potomslijedi otkriÊe. Pojavljuje se agencija INFO PULS koja u cilju zaπtite hrvat-skog gospodarstva predlaæe ukidanje kolodvora i smanjenje broja upo-slenika (otjeranika). Ni rijeËi o sigurnosti u æeljezniËkom prometu. Zastu-dilo oko srca! Tko Êe πtititi putnike?! Tko Êe odgovarati za moæebitne nes-reÊe?! Malo ih zatekosmo s pitanjima, ali se brzo snaoπe. Odgovor stiæeiz Sluæbe za vozni red u Prijedlogu za vozni red 2012. - 2013. UKINUTISVE LOKALNE VLAKOVE! Ukinuti i meunarodni vlak Zagreb - PloËe!Ako nema ni putnika ni vlakova, ne Êe ni oni imati problema! Jednosta-vna raËunica! Komu treba Dolina bez putniËkih vlakova?! Tko to æeliDolinu obezvlakoviti?! Ima li ta vijest veze s dogovorom o prolasku brzeceste kroz neumsko zalee ili najmu Luke PloËe?! Uz æitelje cijele Neret-ve pitac je i Sindikat prometnika vlakova Hrvatske koji organizira okruglistol u PloËama na koji Êe pozvati sve relevantne Ëimbenike (od ministrapomorstva, prometa i infrastrukture, predsjednika HÆ-ovih uprava, æupa-na DubrovaËko-neretvanske æupanije, naËelnika neretvanskih opÊina,predstavnika TuristiËkih zajednica, do gradskih vijeÊnika), kako bi mogliraspravljati o ovoj temi. U kojem pravcu ide vlak nestanka? PrisjeÊajuÊi sei sad neprebolne 1975. i ukidanja æeljezniËke pruge »apljina - Dubrovnik,meni opet miriπe na zator hrvatskoga naroda!!! ©to reËe Domagoj VidoviÊ- tu, tu, tu, tu...


327

Bog se smilovao„Krvavo nebo nad Prisojem/ Veselim se/ Sutra je lijep dan/ Sutra je Ivan-dan/ U moje selo/Polako/ Useljava blagdan/ A onda smjena/ Crvenila pola-ko nestaje/ Zamjenjuje ga modrina/Pa tmina/PoËinje veËer/ Visoko/ Visokogore/ Na samim vrhovima/ Pale se/ Prvo polako poËnu svjetlucati/ A zatimse veliËanstveno/ PoËnu izvijati put neba/ Radosni val osjeÊaja nahrupi/ Pra-snu narodna/ Bolje da propadne selo nego obiËaj!” Eto, tako sam vidio dola-zak sv. Ivana u moje mjesto prije nekih petnaestak godina. A danas?! Punose toga promijenilo. Iako smo usred ognja o vatri sanjamo. O krjesima. Ovisokim plamiËcima πto s hutovskih brdskih okolnika zalizuju nebo. To seeto dogodi svakoga lipnja uoËi svetog Ivana. Hutovo se preporodi. VeÊ upozivu organizatora osjetio sam da se sprema prava feπta. Pa i veËer prije,ispred Ëapljinskog hotela Mogorjelo, dok sam sjedio s prijateljima Stanisla-vom Vukorepom i Alfom Njavrom, a na nas intrao Domagoj VidoviÊ s dje-vojkom, tema je bila nezaobilazna - Ivanjski krjesovi u Hutovu. Sama naja-va jedanaest KUD-ova i klapa nasluti ugodu i oku i uhu. Zaputih se maloranije kako bih mogao barem na trenutak provjetriti roditeljski dom. Nasamom pragu doËeka me blavor bezopasac. Nisam od onih koji se pretjera-no boje zmija, ali sam s njima oprezan. U zmiji uvijek vidim zmiju. S njimase nikad ne poigravam. No, kako kaæu stari, blavor napada otrovnice te jestoga poæeljan i u ljudskoj blizini. Pustio sam ga da mirno odvijuga do vrta.Otvorio sam vrata roditeljskog doma i za trenutak mi duπa odluta tako dale-ko da u Gradini zaËuh mukanje krava i bleku ovaca. „Rja onumo, jadna nebila!” kotrljaju se glasovi kao kamenje prema meni, moæda Anelka, Kraljiceili IviπiÊa, PeriπiÊa, MustapiÊa... Glasovi iz djetinjstva nisu varke. Proπla jemladost, ali glasovi ostaju tamo u visovima. Po kamenju, grabu, draËi, edo-vaËi... svili su se poput brπljana i zauvijek ih stegli. Zauvijek! Ja sam ih tamosmjestio i zadevetio i zadesetio. Ne æelim ih niti otkukuljiti niti odmumuljiti.Neka vjeËno rjaju ponad moga doma!!!

Pred æupnu crkvu Krista Kralja doπao sam malo ranije kako bih mogao umiru razgledati stalnu postavku izloæbe u Ëast Vlatku FilipoviÊu Hutovljani-nu. Filmovi, priznanja, nagrade... iz cijelog svijeta. Ne dam se uplesti u vrtlognjegova doista zanimljivog æivota, Ivanjski su krjesovi. Jednom Êu se drug-om zgodom zakolutati u njegov vir, a za to mi je potreban mir. Je li ih ikada

328

Vlatko snimio?! Ako jest, je li i nas djecu dok smo ih preskakali?! Ili smo mumoæda promakli?! Jer, i mi bijasmo “Ëitelije”! SveËanost je zapoËela oda-vanjem poËasti poginulim braniteljima minutom πutnje te polaganjem cvi-jeÊa na spomen-ploËu pred ZaviËajnom kuÊom. CvijeÊe je poloæio i svijeÊuupalio dr. Æivko Matuπko, naËelnik opÊine Neum. U svakoj prilici lijepo sesjetiti onih koji poloæiπe æivot na oltar domovine. Neka im je vjeËna slavai hvala! Zato smo i danas svoji na svome. Zato smo tu, pjevamo, igramo iveselimo se. Slavimo roenje sv. Ivana Krstitelja. RijeË Ivan znaËi Bog sesmilovao. Sv. Ivan Krstitelj je poveznica. Povezuje Stari i Novi zavjet. Pro-povijeda obraÊenje od zloga i poziva narod krπtenjem na pokoru i æivot poBoæjim zapovijedima. A Ëini se da nam je danas to i najpotrebnije. Iz raz-miπljanja me prenu zvuk lijerice. Dobri stari hrvatski zvuk.

Hutovska mladeæ zabala lindæu otvarajuÊi pravi igromet koji uslijedi na-kon njih. Nastupili su: Folklorni ansambl „Lisinski” Vinkovci, klapa „Zvij-ezda mora” Neum, HKUD-ovi „Luke” ViπiÊi, „Napredak” Bijelo Polje, „Pr-enj” Prenj, „Fra Mijo »uiÊ” Tomislavgrad, „Stolac” Stolac, klapa „Neum” Ne-um, HKUD „Dubrave” AladiniÊi i kulturna udruga „Æutopas” Smokovljani-VisoËani. Negdje oko sredine programa u Gradini, toËno ondje gdje zaro-bih glasove, ukazaπe se krjesovi. ProËitah vatrom ispisan natpis Sveti Ivan.VeliËanstveno! Za kraj su joπ jedanput izaπli gosti iz Slavonije koji su is-praÊeni nevienim pljeskom. No, ne zavrπi sve s njima. Voditelji Janja Ko-njevod i Ante Bender pozvaπe na pozornicu hutovske balaËe koji odbalaπeprvu lindæu u »apljini sad veÊ davne 1961. O njima je pisao i Glas Hutova,a mene kao suradnika spomenutog glasnika dopade Ëast uruËiti im pojedan primjerak lista, u kojemu je tekst o njihovu nastupu te zajedniËkafotografija iz 1961. Zadovoljstvo mi bi veÊe kad meu njima prepoznadohi svoju krπtenu kumu Ilinku Dæono, s kojom se srdaËno pozdravih. Potomsmo pristupili “krπtenju”. Najmanje bi onih koji su se “krstili” vodom isokovima, veÊinom se “jordanilo” u vinu i pivu. Sve ËeπÊe bivamo sudio-nicima i posjetiteljima javnih manifestacija s dobrim sadræajima, a koje nesluæe lokalnim politiËarima za osobne probitke. I to je dobro. Svaka Ëastorganizatoru. Osobito mi je drago da je i naπ ‘Hutovski Ivandan’ jedan odtakvih. Sveti Ivan je to doista zasluæio. Ta ne prozva ga Isus zalud najveÊimroenim od æene!!!


329

Naronska siesta Uægane su baklje ivanjske. Treperava vrela tama ovija Dolinu. Sunce seobruπilo svojim æarnjacima na ljudska tjemena. Od velike topline æile seπire omoguÊujuÊi bræi protok krvi po tijelu. Padaju tlakovi. Znak je to po-Ëetka ljetne fjake. Lakπe bi je podnijeli da su noÊi bar malo hladnije. Spatije ugodno jedino na dvoru, ali komu nije krvca slatka. Krilati tigrasto-zebrati siÊuπci s uperenim rilicama nemilosrdno nasrÊu i zabadaju svojakoplja u ljudskotinu. Stoga je ipak (ne)-udobnije zavruÊen u domu pliva-ti u znoju tijela svoga. Ognjica je sve prekrila svojim vatrenim pipcima ipo svemu sudeÊi pred nama je dugo toplo ljeto. MetkovËani su ga predu-hitrili i odræali niz prigodnih kulturnih manifestacija. Otvorenjem izloæbenaziva KomadiÊ ©olte na Neretvi, πoltanskog slikara Vicka Buktenice uGradskom kulturnom srediπtu MetkoviÊ, zapoËeo je program 28. smotrefolklora Na Neretvu miseËina pala. O izloπcima je govorio prof. MatoMustapiÊ, a nazoËnima se obratio i naËelnik opÊine ©olta, Nikola CeciÊKaruziÊ. Slikar se predstavio neretvanskoj publici s Ëetrdesetak uljanihradova jakog, æivog kolorita, veÊinom obraujuÊi neiscrpnu temu pejsa-æa. Ove je godine na Smotri nastupilo 36 folklornih skupina iz cijeleHrvatske i BiH. Program je otvorila doæupanica Marija VuËkoviÊ, a Smotraje zavrπena tradicionalnim koncertom Marijanskih puËkih napjeva u crkvisv. Ilije u MetkoviÊu. Svoje tradicijsko pjevanje predstavilo je deset skupi-na, koji su, kao i dosadaπnjih godina, na samome kraju zajedno otpjevalinajpoznatiju hrvatsku marijansku pjesmu Zdravo djevo.Potom se u MetkoviÊu zbilo jedno nesvakidaπnje predstavljanje. U atrijuGimnazije MetkoviÊ predstavljen je zajedniËki roman Izgubljeno-naeno,autorica Ruæice BoπkoviÊ i Petre ©iljeg. O mladim maturanticama i njiho-vu radu govorile su njihove profesorice Lidija Puljan i Anka KraljeviÊ.StruËnu rijeË o knjizi izrekli su recenzenti prof. dr. Antun LuËiÊ i prof. Fa-bijan LovriÊ. I mene osobno dopade Ëast progovoriti dvije-tri o ovom pr-ojektu jer, ne dogaa se tako Ëesto da se u Neretvi objavi roman, pogo-tovo da to uËine dvije srednjoπkolke. Prekrasno predstavljanje u metkov-skoj Gimnaziji glazbeno je oplemenila Zdenka SoËe-VladiÊ. I u Matici hr-vatskoj MetkoviÊ ne sjede prekriæenih ruku. Organizirali su i otvorili izlo-æbu slika Antona Cetina. Umjetnik je ovoga puta izloæio πezdesetak impo-

330

zantnih radova raenih u tehnici kolaæa, sada veÊ svima prepoznatljiveEve i njene neizbjeæne prijateljice-pratiteljice golubice Mirice. O umjetni-ku je govorio dopredsjednik ogranka Matice hrvatske MetkoviÊ RatkoKrstiËeviÊ, a o njegovu slikarstvu dao je znalaËku prosudbu fra VendelinKaraËiÊ. Anton Cetin nije zaboravio darivati i Maticu hrvatsku MetkoviÊ.Na sebi svojstven naËin darovao je ogranku deset svojih djela, te takoobogatio i fundus MH i dolinu Neretve. U MetkoviÊu je odræana i Drugahumanitarna likovna kolonija posveÊena pok. prof. Tomislavu ZubËiÊuZupi, na kojoj je sudjelovalo Ëetrdesetak umjetnika. Likovna kolonija jeodræana u organizaciji Udruge osoba s invaliditetom Prijatelj. Sudionicikolonije okupili su se u prostorijama istoimene udruge, u ime koje jepredsjednik Antiπa PuljeviÊ u znak zahvalnosti supruzi pok. Tomislavadarovao sliku s proπlogodiπnje likovne kolonije. Na njoj je jedan odumjetnika ovjekovjeËio svima dragoga Zupu. InaËe, sav prihod od proda-je darivanih slika ove Êe godine biti namijenjen za kupnju aparata kojimse provodi neurofeedback metoda (aparat je namijenjen za pomoÊ onimakod kojih je dijagnosticiran autizam). Sudionici kolonije obiπli su i grobTomislava ZubËiÊa na koji su poloæili cvijeÊe i upalili svijeÊe, a potom suslikarsko druæenje nastavili u Kleku.I u Vidu je otvorena jedna izloæba. RijeË je o izloæbi akvarela Ive Donelija,koji su izloæeni u galeriji Ave Arte Atelijer. Cijelu izloæbu autor je posve-tio pticama Neretve, tj. njihovim perima, te je izloæba i nazvana Pera.Izloæbu je otvorio Marko MaruπiÊ. Ivo Doneli je roen u MetkoviÊu, gdjeje proveo i rano djetinjstvo, a potom se preselio u PloËe. Uz Vid je i profe-sionalno vezan, jer je bio jedan od konzervatora kolosalnih statua prona-enih u ovom naronskom mjestu. A da Êe u Neretvi æivjeti i pjesniËka rijeËuvjeri nas i najnovija obavijest! Na pjesniËkom natjeËaju koji je organizi-rala Naklada „Ljevak”, pjesma Jutro uz Neretvu, uËenice 8a razreda O©don Mihovila PavlinoviÊa Karmen Mateljak, odabrana je kao najbolja me-u pristiglim iz DubrovaËko-neretvanske æupanije: „Sunce s dlana pro-sipa crvenilo svitanja,/ Predolac se proteæe i u Neretvi umiva lice./ Nebou prozirne dubine umaËe svoje prste,/ πapat vjetra budi trsku i πaπ uzobalu./ Vrapci se Ëeπljaju u granama vrba,/ Neretva se budi umivena ru-menilom jutra.” Svaka Ëast mladoj poetesi!


331

Bitka za NeretvuDa! U pravom smislu rijeËi predstoji nam bitka za Neretvu. Za hrvatskuNeretvu. Jedno im se mora priznati, izabrali su zgodno vrijeme za vojnu.Uzavrela zemlja, ali i uzbuËao narod. Navaljuju vrane na naπe proso.Mutljavina zavaljala Dolinu. Davna nakana hegemonijskih zlica otvorenaje i jasna: Zbiti Dolinu poda se! Ono πto nisu uspjeli ratom, æele dokrajËitiu miru. Stalno se smiπljaju i izmiπljaju nove peripetije i zakulisnice. Podli,pohotni nasrtljivci traæe i pronalaze oslonce meu onima koji ne ljubesvoju zemlju. A takvih je, naæalost, preveÊ. Pa smo tako, ostavπi bez hr-vatskog TV kanala, ostali i bez HercegovaËke televizije, toliko potrebite.Tiskovine koje su nam dostupne donose uglavnom profilirane vijesti kojenam nude samo informacije o pojedinom dogaaju. O istraæivaËkom no-vinarstvu da i ne govorimo. Obasuti smo i Ëitamo samo ono πto nam seplasira. Za prave uzroke koji prethode pojedinom dogaaju, ostajemouskraÊeni. Moæemo ih samo slutiti. Iako po prirodi ne pripadam pesimi-stima, ono πto se muti ne sluti na dobro. Po svemu sudeÊi, skretanjemizvoriπnih voda Neretve na Trebiπnjicu (projekt Gornji horizonti RS-a)predstoji uniπtenje doline Neretve nizvodno od Mostara do uπÊa, tj. zas-lanjivanja delte uslijed nedostatka slatke vode. Skrenu li se pritoke Ne-retve u drugom pravcu, Neretva bi ostala bez znatne koliËine vode bitneza odræavanje poljoprivrede u Dolini. Projekt Gornji horizonti, kojim je planirana gradnja sedam hidroelektranai pet akumulacijskih bazena, osim delte prijetnja je i Hutovu blatu, te dije-lu Malostonskog zaljeva gdje se veÊ biljeæe smanjenja prinosa πkoljki zb-og smanjenog dotoka slatke vode. VeÊ nekoliko godina cipli su se udo-maÊili u Hutovu blatu... Ukratko, ovim projektom æeli se nanijeti zlo svomnarodu koji æivi u Dolini, i s jedne i s druge strane neprirodne granice.Naravno da je u pitanju hrvatski narod. Okretanjem vode na mlin zlicanije jedino πto me muËi, i vlak je taj koji iz mene huËi. Kako sam i naja-vio, u PloËama je odræan Okrugli stol na temu ÆeljezniËki javni prijevozna pruzi PloËe - MetkoviÊ - (Mostar), ne bi li se spasilo πto se spasiti neda! Naravno, pozvani ministar nije doπao, niti je poslao nekog u zamjenu,niti se ispriËao zbog nedolaska. Od pozvanih, ni iz Uprave HÆ-a nije do-πao nitko. Vlasti ignoriraju Neretvu i Neretvane. Kao da nisu na foteljama

332

zbog sluæenja narodu... Nekoliko sati bijasmo mlatci. Mlatiπmo praznuslamu. Unaprijed pripremljena pitanja i zaËudnosti vratismo svojim do-movima, jer ih ne imadosmo komu uputiti. »ude se i muslimani! „Hrvat-ska im prodala voz, a ne dozvoljava mu prolazak do mora”, strπe natpisiiz njihovih glasila. RijeË je o suvremeno opremljenom niskopodnom elek-tromotornom vlaku, koji ima kapacitet od 186 putnika i moæe dostiÊi brzi-nu od 160 kilometara na sat. No, i oni su odgovorili u svom stilu. Uvedenje u promet samo do Mostara, ne i do »apljine jer u njoj æive Hrvati! Paneka mi netko kaæe da je »apljina u Bosni i Hercegovini! Da je navedenivlak vlasniπtvo svih naroda u Bosni i Hercegovini! Prozirasta pauËina rasplela se ponad Doline. Vide je i oni koji ne vide.Stoga Êu spomenuti i ono po Ëemu su Ëitljivi naπi tragovi, i po Ëemu senikada ne Êe dati izbrisati naπa pro-πlost. A to je zajedniËka duhovnost ikultura od izvora do utoka. U PloËama su otvorene dvije izloæbe. U izloæ-benom prostoru Narodne knjiænice, otvorena je samostalna izloæba slikaIve VukiËeviÊa iz Stona. Do sada je izlagao i samostalno i skupno, asudionik je i brojnih likovnih kolonija. Na Ëetvrtoj meunarodnoj izloæbiminijatura u Delbello Gallery u Torontu u Kanadi 1989. postigao je zapa-æen uspjeh sa svojih osam minijatura. Otvorenje ove izloæbe glazbeno jepoduprla klapa Mindel. Druga je retrospektivna izloæba Ivice Gradca,postavljena u dvorani UËiliπta, a u organizaciji PuËkog otvorenog uËiliπtai ploËanske Likovne radionice. PloËanski umjetnik se predstavio javnostis 45 uradaka u raznim tehnikama (ulja, akvarela, akrilika i pastela) nasta-lih tijekom dugogodiπnjeg likovnog djelovanja. Ivica Gradac je i jedan odpokretaËa i osnivaËa ploËanske Likovne radionice. Izloæbu je otvorioploËanski do-gradonaËelnik Goran KovaË, a nekolike skladbe otpjevalaje i klapa PloËanke. Dok privodim tekst kraju Ëitam tek prispjelu brzojavku koja me ruπi kaokulu od karata: umanjen godiπnji odmor za dva dana, nema isplate regre-sa, nema boæiÊnice, nema dopunskog zdravstvenog osiguranja... a rat Ëinisvoje!


333

Aktovina u Klekovini Pricvrljilo. Osrpnjilo. Æeæe li æeæe. Bogu duπu, Bog je ne Êe. Na jedan putsvenuπe vrtovi. Usnuπe vinogradi rastaljeni sunËevinom. Zemlja zijeva.ZjapeÊa usta æeaju kapi. Sve πto se kreÊe primiËe se plitarama. VeÊim ilimanjim. Tamo je gozba. Napoj, okrjepa i rashlada. Voda je izvor æivota.Voda je spas od toplinskih strahota. U Dolini je imamo na izbor, voljanam slane, volja nam slatke. I Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijed-nosti oprla se na dvije vode, slatkicu u Podgradini i slanicu u Kleku. Takosu i kulturna dogaanja koja organizira Riznica podijeljena na ljetna i zim-ska. Naravno da su ljetna dopala slanicu. Ovih je dana zaslanjeni podgalerije SteÊak u Kleku prekrio svojim radovima ak. kipar Stjepan Skoko,novoizabrani dekan πirokobrijeπke Akademije likovnih umjetnosti. Na-kon prvog performansa, onoga u »apljini kada je u naselju Dretelj izloæiosvoje uratke-aktove na neretvanskoj plaæi, potom izloæaba u Mostaru i Sa-rajevu, evo ga i u Kleku! Umjetnik nam se predstavio s petnaest radova,πto je jedan manji dio izdvojen iz veÊe cjeline. Iako su ove skulpture veÊviene, veÊ progovorene, veÊ publicirane, uvijek iznova potiËu radozna-lost, Ëu-enje i divljenje na autorsku smjelost i odvaænost... kako forme iizgleda, tako usudnosti u koriπtenju materijala od kojih su ova djela sat-kana (æica, karton, gips...). Njegove skulpture zauzimaju prostor i obli-kom i plastiËnim tijelom, bilo da su izloæene u zatvorenom ili otvorenomprostoru. One su æive i otvorene i zatvorene, u izravnoj su komunikacijis promatraËkim okom, iako na prvi pogled djeluju zatvoreno i tajnovito.Svaki izloæeni akt predstavlja prave dragocjenosti, od intimizma, æenstve-ne krhkosti do zarobljenosti trenutka, poze ili koraka. Sloæenom formomsvakog pojedinaËnog uratka teæi postiÊi, i uspijeva, maksimalno znaËen-je egzistencijalnih pitanja u kontekstu i æenskog tijela i æene kao osobe.Njegove su „æene” svjedokinje ljudskog postojanja, od raanja i ljubavi,mladosti i starosti, do bola i prolaznosti. Kao i dosad, i ovom izloæbomSkoko je potvrdio svoj osebujni umjetniËki izraz. O izloæbi je nadahnutogovorio povjesniËar umjetnosti Ivan Vukoja, o umjetniku prijateljski Stje-pan ©eπelj, voditelj galerije SteÊak, a izloæbu je otvorio autor osobno.

InaËe, izloæbe koje organizira Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijed-nosti, postale su i mjesto susreta ljudi iz svih umjetniËkih pravaca, te bih

334

bio nepravedan ako ne bih spomenuo knjiæevne darove kojima sam oba-sut. Najprije me je darivao maestro Æivko KljuËe svojim uratkom Mojaispovid, knjiga s trinaest pjesama koje je skladao na stihove od HanibalaLuciÊa, iz Ranjinine biljeænice, pa sve do File Miπur, Mije DujmoviÊa,Miljenka FraniËeviÊa Rokca, Tine KljuËe, Vlaste VrandeËiÊ-LebariÊ i Stje-pana ©eπelja. Vrijedno je napomenuti i to da su sve pjesme otpjevaleklapa MetkoviÊ, klapa Omiπ, klapa Crikvenica, klapa Omiπ-Blato, klapaDalmatinke-Filip DeviÊ, klapa Neverin, i klapa Puntari. Mnoge su i nagra-ene. „Pjev je temeljna ponesenost naπeg Skladatelja, i to s posebnim razlo-zima jer je prosudba o posebnosti autorstva: pjev je njemu praiskonski, Ëaki viπestrana glazba uvijek mu je sveta, onostrana, glazba: ne tek duhovnavjeπtina, nego duhovni kljuË da bi i spiritualne æei poklonikâ baπtinile odnjegova dohvaÊenog iskona, nasljeivali preu zvukovne ostavπtine, pos-pjeπivali tjeskobna zemna osloboenja u dahu stvorenog, a potom su-djelovali svakodnevnim dahovima pivaocâ. Skladatelj Æivko KljuËe ne skla-da da bi zabavio publiku, nego da vrhovima duπevnosti dodirne ono pro-æeto i skrito, a nasluÊeno, u nebosklonu bliænjih; da bi obgrlio onu tihoÊuomudrenog zaziva, razbuivao svijest o svezi sluπatelja i kozmiËkog moli-telja; da bi glazba postala ovozemno oslobaanje, doticanje skritih Ëovje-kovih istina, ne aplauz, ne klanjanje - nego Put!”, zapisao je u proslovu po-kojni Ljubo StipiπiÊ Delmata.

Potom sam dobio najnoviju knjigu kolegice knjiæevnice Enerike BijaË,Knjiæevne refleksije, gdje je ukoriËeno pedesetak umjetniËko-knjiæevnihkritiËkih prosudbi. Moæda je knjigu i ponajbolje pri kraju svog pogovoraopisala dr. sc. Æeljka LovrenËiÊ kazavπi: „...Knjiæevne refleksije Êe biti svo-jevrsni vodiË kroz podravsku suvremenu knjiæevnost svima onima koji jeæele pobliæe upoznati zbog znanstvenih ili drugih interesa.” A onda nas jeneizostavni πirokobrijeπki dvojac, koji postade i duhovni zaπtitni znakizloæaba u Neretvi, fra Jozo PejiÊ i fra Vendelin KaraËiÊ, zasuo katalozimai knjigama. Izdvojio bih novi pjesniËki naslov fra Vendelinov Slikopisi ukamenu, o kojemu Êe se tek Ëuti. Za sada Êu samo spomenuti svojuopËinjenost izgledom (grafiËkim dizajnom), a o stihovlju, kad iπËitam...


335

Ilijino vrijeme Dolina u ognju! Vatrene stihije danima bukte pretvarajuÊi sve u zgariπta.Æedna grla Neretvana gutaju tekuÊinu poput ponora. VruÊe tropske noÊiobiljeæene mekoÊom sna raaju bezsnovnice. Sunce premazuje svojimæutilom sve πto se miËe i ne miËe. »ak πtoviπe, sve ËeπÊe dovodi do usija-nja. U tren sve zaplamti. Tako je svakoga ljeta oko Ilinπtaka. Sv. Ilija vatre-nim æezlom æeæe, u snopove plamene jezike veæe. Uh, da je sad bar jedanonaj proπlozimski ledac. Ali, Ilijino je vrijeme! Stoga i oganj klije. Gorinebo, gori zemlja, gori kamen... sve plamsa, plamti, bukti... zavatrilo paeto ti! StoËani umjesto gaπenja, joπ viπe potiËu. Odvaæili se i pred crkvomsv. Ilije zavatrinjali. Postaviπe monumentalnu skulpturu plamenog sveca.Plemenitog plamenika. Zasja bronËani sv. Ilija u svoj svojoj vatrenoj moÊi.Stamen, s isukanim plamenim maËem. Starozavjetni prorok, borac protividolopoklonstva, isposnik, pustinjak, Ëudotvorac, jedan od rijetkih staro-zavjetnih pravednika koje istoËna i zapadna Crkva slave kao svoje svece.Stara tradicija smatra ga utemeljiteljem reda karmeliÊana, koji su mu πirilikult i u svojim crkvama razvili velike ikonografske cikluse iz njegovaæivota. NajËeπÊe je prikazan kao mrπav, Êelav s velikom bradom, odjevenu kostrijet. Simboli su mu: gavran, plameni maË, plameni kotaË i kola. ZastolaËku skulpturu umjetnik je odabrao plameni maË. I opet je pogodio!Jedan je to od ljepπih umjetniËkih radova koji je oplemenio hrvatskodonjohercegovaËko tlo. Kako i ne bi bio kad ga je naËinio kipar KuzmaKovaËiÊ. Ognjenik! Skulptura sazdana od ognja! Nevieno do sad! Velikikipar nastavlja æiliti svoje ime u Dolini. Na nama je da te æile zalijevamo,kako bi hrvatsko kulturno stablo raslo do sluÊenih visina. Ali ne kao dosada suzama plakanicama, nego suzama radosnicama. Njima bi htjeli zali-jevati rodnu grudinu. InaËe, æupa Stolac je nastala od æupe Prenj i D. Hra-sno. Æupnu kuÊu u Stocu su sagradili dubrovaËki i domaÊi majstori daro-vima Lyonskog druπtva iz Francuske 1865. Biskup dubrovaËki je poslaonovac æupniku LazareviÊu da se kupi zemljiπte i zgrada u kojoj je osnova-na katoliËka πkola 15. prosinca 1872., a trajala je do 18. rujna 1885. Teme-lji crkve sv. Ilije proroka blagoslovljeni su 4. svibnja 1902., a prvu sv. Misuslavio je æupnik don Vide Putica 30. studenoga iste godine. Portal i zvonikizraeni su 1912., a tri zvona sv. Ilije, sv. Marije i sv. Josipa postavljeni su

336

1937. Glavni oltar sv. Ilije izradio je klesar Marin ©ain od korËulanskogkamena. Srpska vojska je 10. travnja 1992. protjerala sve stolaËke Hrvate,a crkvu teπko oπtetila. Mjeπtani su se vratili tek kada su se, zahvaljujuÊi hr-vatskim snagama, oslobodili ovi krajevi u lipnju 1992. Uz pomoÊ darova-telja crkva je obnovljena u cijelosti.

OpÊina Stolac i Matica hrvatska Stolac, zajedniËkim snagama organiziralisu niz kulturno-πportskih dogaanja za dan svoga grada. Uz otkrivanje iblagoslov spomenika sv. Iliji, izdvojio bih i predstavljanje dviju knjiga: Iz-gubljeno-naeno, Ruæice BoπkoviÊ i Petre ©iljeg, te moje Grudine. Romanmladog dvojca BoπkoviÊ&©iljeg predstavio je Fabijan LovriÊ, a o Grudinisu govorili knjiæevnici Stjepan ©eπelj i SreÊko MarijanoviÊ. Program jemaestralno vodila prof. Tina Laco, a brojna publika uæivala je i u prelije-pom pjevanju stolaËke djevojaËke skupine VidoπtaËke kraljice. StolaËkapublika je posebna. Tu pjesnik jednostavno osjeti blizinu, toplinu, dobro-doπlicu, te Êe i ova veËer biti urezana u moje srce kao draga uspomena. Itek πto Ilija proe sa svojom ognjevinom, odnekuda se javiπe i kiπne kapi.Ilijina suπa i Ilijina kiπa. Kralju Ahabu kao kaznu za njegovu nevjeru (jer seoæenio pogankom Jezabelom) prorekao je Ilija dugotrajnu suπu u kraljev-stvu. Tek nakon tri godine i nakon istrebljenja Baalovih sveÊenika pala je,na Ilijinu molitvu, kiπa (1 Kr 17,1 i 18,41-46). PoËesmo odmah uzdisati zanjim i njegovim plamenim kolima.

I opet se javi Ile Gromovnik. Zamijetih kako iz godine u godinu za sv. Ilijusve viπe i viπe se okreÊem Stocu. A nekada sam za sv. Iliju redovito poho-dio MetkoviÊ. Bio je to glasoviti sveËanik, sajam kojemu se hrlilo iz svihhrvatskih krajeva. Danas su poneπto drugaËije prilike. Koliko god mi nehtjeli, ne æeljeli, ne razumjeli, neprirodnu nametnutu granicu izmeuistog naroda, izmeu iste zemlje, ona raste. A i mitniËari su sve oπtriji i ljuÊi.Znaju li oni πto nam Ëine?! Jesu li svjesni svoje nemoÊi?! Mi smo jedno tijelo!Ako nam zastru jedno oko, mi vidimo na drugo! Ako nam zaËepe jednouho, mi Ëujemo na drugo! Ako nam stisnu jednu nozdrvu, mi diπemo nadrugu! Ako nam spute jednu ruku, jednu nogu, mi se opiremo na drugu...Mi imamo jedno srce koje stotine mitnica ne Êe raspoloviti, a dok je srca bitÊe i Kroacije, jednom je rekao pjesnik, a ja ponavljam kao papiga...


337

Privatno i javno lapidarno U srediπtu smo ljeta. Oganj i dalje traje. Srdæba sv. Ilije ne jenjava. Toplotnivalovi, koje πalje na naπa tjelesa, paraliziraju nam misli. A toliko smo Ëekaliljeto i njegove kulturnice-priredbice. UnatoË plamenicima, vatrenom aureo-lom ponad naπih glava, æivo je na kulturnom polju. Kako su krenuli KUD-ovi u Dolini, nakon organiziranja po mjesnim zajednicama i selima, sad suna redu obiteljske organizacije. Malo, malo pa smotra. ©to je preveÊ, preveÊje. Tek tu i tamo dogodi se neπto vrijedno spomena. Nije lako iz poplaverazliËitih sijela i derneka, koji ne oznaËavaju ni bogatstvo ni siromaπtvo, izd-vojiti vrijednosti. Neka su dogaanja oglaπena buËno a ne bih rekao kakoimaju neke posebne vrijednosti; dok neka ostaju sasvim neopaæena samozbog nepaænje ili nenaklonosti moguÊnika (sredstava javnog informiranja).Odnos medija prema dogaanjima je nekorektan i nepravedan. Izdiæu seneke vrijednosti koje to ne zasluæuju, a one stvarne vrjednote πutke se igno-riraju i preskaËu. Tako nigdje u medijima nismo mogli proËitati (naravno,mislim na Bosnu i Hercegovinu) vijest o podizanju spomenika sv. Iliji uStocu (rad akademika ak. kipara Kuzme KovaËiÊa).

Ni druga vrijedna dogaanja ne prolaze bolje. Tako je u »apljini u organiza-ciji ULU En Face odræana deseta meunarodna izloæba Privatno i javno2012., o kojoj ne zamjetih niti spomena. E pa da ne proe to baπ tako, ja Êuzabiljeæiti koji redak. Ono πto je obiljeæilo ovaj kulturni dogaaj, osim Ëinje-nice kako su izloæili svoje radove umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Hrvats-ke i NjemaËke, jest i dodjela dviju nagrada Privatno i javno, rad ak. kiparaNikole VuËkoviÊa. Izloæba je upriliËena ispred zgrade-galerije Akademija, usamom srediπtu »apljine. Naime, zbog nesnosnih vruÊina autorica postavkeak. kiparica Miπela Boras odluËila se na izloæbu pod otvorenim nebom, paje privatno u pravom smislu rijeËi postalo i javno. Uz navedenu kiparicu sv-oje su radove izloæili: ak. kipari Vlatko ∆avar (©iroki Brijeg), Mate Zovko(©iroki Brijeg), Mirela Borovac (»apljina), Mateja GaliÊ (©iroki Brijeg), NinaPetroviÊ (Ljubuπki), i Irena ©krinjar (ZapreπiÊ); ak. slikari Svetislav CvetkoviÊ(Livno-©iroki Brijeg), Ivana BrkljaËa (Mostar), Ivana ∆avar (©iroki Brijeg), Ta-mara Grbavac (Ljubuπki), Ines IπtokoviÊ (Vinkovci), Mladen IveπiÊ (©iroki Brij-eg), Æeljko Koren (Mostar), Andrijana MlinareviÊ-CvetkoviÊ (Grude-©irokiBrijeg), Dragana NuiÊ-VuËkoviÊ (MetkoviÊ-©iroki Brijeg), Marijana Paæin Ive-

338

πiÊ (Mostar-©iroki Brijeg), Dario Pehar (Mostar), Silva RadiÊ MarkotiÊ (Makar-ska), Mirna Siπul (Rijeka), Miπel StojanoviÊ (»apljina), i Tomislav Zovko (©irokiBrijeg); ak. grafiËari Darko DugandæiÊ (»itluk), Antonija Gudelj (Imotski),Andrej Gvozden (Mostar), Tina Obad (»apljina), Dalibor Pehar (»itluk-Mostar), i Boris Veronika (Split); te visual artist Tebi Kunstbar (Baienfurt) i sli-karica dizajnerica Gabrijela Rukelj (ZapreπiÊ). TroËlani æiri u sastavu IngaDragoje-MikuliÊ - povjesniËarka umjetnosti iz Mostara, Ivan Vukoja - sociologi likovni kritiËar takoer iz Mostara i Tomislav ∆avar - povjesniËar umjetnostiiz ©irokog Brijega, dodijelili su dvije jednako vrijedne nagrade Privatno i javnoTamari Grbavac ak. slikarici iz Ljubuπkog i Æeljku Korenu, ak. slikaru iz Mo-stara.

Dok zavrπavam ovaj zapisak, obuzima me radost πto se »apljina polako alisigurno izdvaja po broju i kvaliteti likovnih dogaanja od drugih mjesta, tese svrstava uza sam bok onih mjesta u Dolini gdje umjetnost cvjeta, kakomoderna tako i suvremena. ©to joπ kazati o ovoj izloæbi, a ne izdvojiti neko-ga osobno (osim nagraenika, naravno)?! Mogao bih jednostavno zakljuËitikako je izloæba uspjela, kako je posjeta bila viπe nego dobra, kako sam urazgledanju izloæaka uoËio neke prviputne pogledaËe, kako je sve proteklou jednoj opuπtenosti i prisnosti (mislim na odnos umjetnika i posjetitelja),kako su umjetnici bili zastupljeni s ponajboljim svojim djelima... Zamjetiosam i mnoπtvo slikara jasne osjetljivosti za sjajem boja (jakog koloristiËkognaboja), poneke s bogatim povijesnim iskustvom - jakih spoznaja, vrsnecrtaËe koji nesputano i rasplesano razrauju svoje misli i ideje. Iako suveÊinom mlaeg naraπtaja - πirokobrijeπki studenti, Ëinjenica jest kako sunedvojbeno njihovi radovi zreli. Izloæbu je popratio i bogat katalog koji sugrafiËki oblikovale i dizajnirale Andrijana MlinareviÊ-CvetkoviÊ i DraganaNuiÊ-VuËkoviÊ. Ostaje mi joπ spomenuti jedan detalj po kojemu Êu pamtitiovu izloæbu. U razgledanju izloæaka spazih Ëapljinski dvojac BuluËki & ∆o-ba kako s interesom promatraju ponueno. Nakon πto se pozdravismo,zapitaπe me: „Brato, πta je ovo ovde?!”


339

Likovna tramontánaTramontána! Tko je ijednom bio u barci kad sjevernjak zanjiπe more,znat Êe o Ëem zborim. O orahovoj ljusci, o iznenadnoj vodenoj gibljivo-sti, o podizanju i spuπtanju, o strahu koji πiri zjenice... No, ne donosi sje-vernjak baπ svaki put tramontánu od koje strahujemo. Ponekad nam jed-nostavno dovalja vodom i izbaci gemulu. A ona, kao rijetkost, podjedna-ko je zanimljiva svima. I tragaËima, i sluËajnicima, i pozvanicima... Ovihæarnih dana iznenadna tramontána izbacila je pred Galeriju SteÊak u Kle-ku Ëak pet gemula. Golemi staklasti prozirci ustajaÊili su se uz kamenegalerijske zidove kao da su tu odvajkada. Prolaznici, pozovnici, dozo-vnici, znatiæeljno su oblijetali oko pridoπlica, trodimenzionalnih staklena-ca koje je umjetnik zaËepio-zapeËatio æicom. Mnogi se potrudiπe ne bi liiz pritvrdnika proËitali napisanu poruku, ali malo nas je uspjelo. Pisana jena nepoznatom jeziku, jeziku buduÊnosti. Ta tko Êe poznavati slovabuduÊnosti, slova kakva joπ nisu niti izmiπljena?! Znamo samo da se jezikkojim su pisana naziva pamÊenje. S.O.S. Ne! Ove poruke ne traæe pomoÊ!One su vjeπta majstorska igrarija, koju je znalaËka ruka ciljano gurnula uvodenu solnicu poznavajuÊi morske struje, imajuÊi namjeru podsjetitinalaznike na zemnost, na lomnost, na providnost, na prolaznost... U pot-pisu jasno i razgovjetno - Kaæimir Hraste. Pa on nije brodolomac koji πa-lje poruke za spas tijela, on je stakloslovac koji πalje poruke za spas du-ha! OtoËanin koji baca srcolike gemule iz unutarnjeg poriva, iz nezadræi-ve æelje za izrazom, za slobodom duha. Ne baca vrπe. Ne vadi srebrucalaiz staklasto-slanog prozirca, nego naprotiv ustakljava ih za trajan spomen.Podastire nam novu osjeÊajnost kakvu ne Êute naπa osjetila. Tramontánase ne moæe poigravati s njegovim pamÊenjima. Ona su Ëvrsta, stamena.U njima je ukroÊena surovost prirode. Viπe je no oËito da izloπci nisusamo plod intelektualne igre, nego su to djela nastala iz duhovne povije-sno-mitske ritualne igre.

Kada se dobro ustoliËio u slanici - Galeriji SteÊak u Kleku, pohitao je i kslatkici - Neretvanskoj riznici umjetnina i inih vrijednosti u Podgradini.Tamo se uzboËio sa svojim Kristom tik uz Kuzmu KovaËiÊa i njegovu sk-ulpturu od zraka. Pokraj skalina k sv. Roku niËu postaje. Prve dvije - dvaakademika! Gradinjani, Opuzenci, Slivnjani, Neretvani, niËe li to u Neret-

340

vi pravo hrvatsko umjetniËko Ëudo?! Otkrivanje druge postaje Isus primana se kriæ bilo je sveËano. Smjenjivali su se govori, molitve i pjesma. Pr-ogram je vodio Stjepan ©eπelj, a okupljenicima su se obratili don Stipe Jer-koviÊ, opuzenski æupnik, Ivo MihaljeviÊ, naËelnik Opuzena, dipl. ing.arh. Nikola PopiÊ, povjesniËar umjetnosti Miroslav Klemm, knjiæevnicaEnerika BijaË, te akademik ak. kipar Kaæimir Hraste, autor II. postaje. Ot-vorenje je pjesmom uzveliËao zbor crkve sv. Stjepana PrvomuËenika izOpuzena pod vodstvom Ëasne sestre Marinele Delonga. Vaæno je na-pomenuti i to da je donator II. postaje Ivo ©iljeg Mrka s obitelji, Opuze-nac koji æivi u Umagu. Skulptura je odlivena u Ljevaonici umjetnina “Uj-eviÊ” u Zagrebu. „ISUS prihvaÊa kriæ/ to drvo predano mu/ iz OËeve izBoæje ruke./ Sinovski primi ga posluπno/ privivπi ga uza se/ kao kad veslaslaæu se pomno/ u zoru u lau u trupu/ da u tiπini zaveze/kroz jaruge krozboture/ u moËvaru/ u lepuve/ rijekom u more./ Zaplovi sabrano/ tiho/ kriæurezujuÊ svoj/ u sebi/ moleÊi:/ OËe naπ...”, tekst je Stjepana ©eπelja zapisanna drugoj postaji uz skaline k sv. Roku.

VeÊ sad se nazire prizor koji Êe mamiti molitvu puteljkom k vjeËnom po-Ëivaliπtu. Kolovoz u Dolini je u znaku Kaæimira Hraste. I u izloæbenomdvoru Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti postavljena je nje-gova izloæba crteæa, skica, pregornica (djela kojih viπe nema kao πto jedrveno raspeÊe Kristovo svojedobno postavljeno u kninskoj crkvi sv.Ante, koje su uniπtili Srbi u Domovinskom ratu). U Opuzenu je prireenajoπ jedna izloæba u Ëast Dana grada. Postavljena je u Likovnom salonuOpuzen (tik do Gradske knjiænice), gdje je svoje radove izloæilo dvadeseti osam autora, Ëlanova Udruge likovnih stvaratelja Opuzena. I ova jeizloæba lijepo posjeÊena. PopraÊena je katalogom u kojem je svoje opaæ-anje o izloπcima zapisala povjesniËarka umjetnosti prof. Katarina BariπiÊ.

I u mojoj »apljini je æivo. Sve su ulice i glavni Trg kralja Tomislava prekri-li zakrabuljeni maskirnici. Meunarodni ljetni karneval Ëetrnaestu godinuza redom nikoga ne ostavlja ravnoduπnim. Sva se svjetska elita sjatila u»apljinu. Nema koga nema. No, oni koji su mi najzanimljiviji su vukovi ujanjeÊim odorama. Iako su se dobro poodmakli od Ëapljinskog srediπta,njihov ujedajuÊi pogled je prepoznatljiv. Da vam samo bi vidjeti politiËarepreruπene u ljubitelje umjetnosti, zaboravili biste sve druge krinke...


341

U b(r)oj, u b(r)ojIz b(r)oja u b(r)oj svakoga tjedna dooh do broja 150! Kada sam prije nek-oliko godina poËeo pisati za Hrvatsko slovo svoje Zabiljeπke iz Neretve, nislutio nisam koliko Êu broditi. Nekoliko puta sam se zatekao u dvoumljen-ju pisati ili ne, ali uvijek bi prevagnula potreba za izjaπnjavanjem kada pisan-je postaje pitanje Ëasti, kao i duænosti prema mom hrvatskom narodu. Danaskada iza svojih lea imam 150 tekstova objavljenih u Zabiljeπkama, a kojenazvah Neretvanski dobnik, ne da mi je æao, nego sam ponosan na svojezrno, ma kako ono bilo malo. Iako bi moja æudnja htjela zrno poveÊati, onoje toliko-koliko je. Ono πto bismo æeljeli nikada ne Êemo moÊi obuhvatiti, niæudnjom ni okom. No, ponekad se jednostavno dogodi da s uzvisine imamoveÊi i πiri pogled i pregled. PoËitelj! Pogled s najveÊe kule koja dominira nadokolinom donosi radost. ToËno ispod kamene litice na kojoj ugnijezdenakula podsjeÊa na orlovski dom, sastali se pjesnici, vremenski kradljivci, slov-nici. Razlog je okupljanju, ni manje ni viπe, nego treÊa po redu knjiæevnamanifestacija Rijek iz kamena. U ugodnom ispodkulnom prostoru restaura-cije Staklo (πto je svojevrstan nastavak na izloæbe Kaæimira Hraste) svojim sustihovljem oduπevljavali posjetitelje: Tomislav Marijan BilosniÊ, Pajo Kaniæaj,Enerika BijaË, Stjepan ©eπelj, Boæidar BreæinπËak Bagola, Ruæica Soldo, AnteNadomir TadiÊ ©utra, Tina KljuËe, Fabijan LovriÊ, Jasenka Poæega Sremac,Miljenko StojiÊ, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, Pero PavloviÊ, Stipan GrciÊ, Tina Laco,SreÊko MarijanoviÊ, Vladimir ©enjug, te troje domaÊih pjesnika Jozo Jakiπa,Duπan Musa i moja malenkost.

Izmeu ponuenih raznolikih pjesniËkih glasova (a bilo ih je od onih nastandardnom hrvatskom jeziku, kajkavskom, pa sve do MaruliÊeve staro-hrvatske Ëakavπtine) znalaËki se provlaËila voditeljica Tina Laco. Dobro senosila sve do samoga kraja, sve dok i sebe ne uhvati u Ëitanju stihova. Cijeliprogram bi popraÊen i klapskom pjesmom. Krivac za to je Ëapljinskamjeπovita klapa Signum, koja je burno pozdravljana viπe puta, kako zbogsjajnih izvedbi, tako i zbog osvojenih priznanja na ovogodiπnjim festivalimaklapske pjesme u Opuzenu, Omiπu i Perastu. Ono πto bih posebno nagla-sio jest da su se opÊinske vlasti zauzele za manifestaciju i pokroviteljstvo nadnjom. Tako je knjiæevnike, pjesnike i sve nazoËne, u ime opÊinskog naËelni-ka dr. Smiljana VidiÊa, pozdravio Æeljko BoniÊ, proËelnik Odjela za druπtv-

342

ene djelatnosti OpÊine »apljina. Vaæno je to πto politika podupire knjiæevniprojekt, jer nam daje dodatno jamstvo da Êe æivjeti i u buduÊnosti. Moramnaglasiti i to da je i ove godine manifestacija uspjeπno realizirana, te da su seodazvali svi pozvani bez iznimke. Mogao bih nabrajati zgode koje su obilje-æile dvodnevno druæenje, ali bih otiπao predaleko. Trebalo bi mi malo viπeprostora, a taman sam se navikao na ©eπeljevih Ëetiri tisuÊe i petsto znako-va. No, ja ne bi bio ja kad ne bih naveo bar jednu. Ujutro nakon pjesniËenjasastadosmo se u prelijepom vrtu hotela Mogorjelo, tik uz Neretvu na pje-sniËkoj kavici. Iznose se dojmovi, kazivaju se stihovi (opet), prepriËavajuzgode i nezgode... a Pajo Kaniæaj proli kavu pravdajuÊi se kako mu je to prviput! Ante Nadomir TadiÊ ©utra doËeka stihom kao zapetom puπkom: „PajoNeretvu zamijenio za Savu/pa ispred Mogorjela/prvi put prolio kavu.” Svismo se slatko i od srca nasmijali. Valja se pozdraviti i svatko na svoju stranu.

Ono πto je sigurno u dugom toplom ljetu u Dolini, nije nam manjkalo kul-turnih zbivanja. Malo nas πto moæe pomaknuti usred nesnosne æege kaoovakvo pjesniËko druæenje, za koje osobno mislim da bi bila neprocjenjivaπteta ako se s projektom ne nastavi. »im ispratih sve sudionike, zaputih se kjugu, svome poluotoËiÊu Kleku koji je i ovih dana bezrazloæno izvrgnut pita-njima Ëiji jest, Ëiji nije! Poluotok Klek jest hrvatski! Vlas-nici su mu Hrvati! Vrhpoluotoka u duæini od tri stotine i sedamdeset metara, kao i dva πkoja, nes-porno je vlasniπtvo Hrvatske dræave! Tako je oduvijek bilo, a ne vidim razlo-ga da tako i ne bude u buduÊnosti. Valjda to znamo mi koji ondje imamoimanja. No, nije iskljuËena i izdaja i prodaja o kojoj sam veÊ prije pisao spo-minjuÊi luku PloËe i moæebitni koridor kroz neumsko zalee. Prodajomvrha poluotoka Kleka, kao i dva πkoja koji joj pripadaju, Hrvatska gubi i diomora Ëime sjeËe granu na kojoj sjedi. Tada postaje upitna gradnja Peljeπkogmosta i u daljoj buduÊnosti, jer se sadaπnje bosanskohercegovaËko moresvodi na Neumski zaljev. A onda, nek nam je Bog na pomoÊi...


343

Zamaslinjani o Velikoj GospiPonestaje maslinke! Ni riba s gradela nije riba bez ove dragocjene tekuÊine.Nezamisliva je i salata bez dragog mirisa. Kamenice prazne, maslina neobra-na, a vruÊine ne jenjavaju. Nije moguÊe zatvoriti uljni krug. Iako su dobroponijele i od roda svile grane, vruÊina bi im mogla doÊi glave. Okuvijalostviri iz grudina, iz kamenjara, iz sivila krπa. Æeaju maslinske oËi plaËa... licaim izborana kao u stogodiπnjih starica... kad bi barem osvanula kap rose...gle, gle, pjesnici im stihove nose... Ako bi hrvatsko priobalje trebali po ne-Ëemu razaznavati, onda je to svakako drvo masline. I krπÊanstvo je obiljeæe-no maslinama. Onima iz Getsemanskog vrta, koje bijahu najvjerniji sluπaËiIsusovih propovijedi. A kako tek pozorno sluπahu molitve one na Maslin-skoj gori...

VeÊ Ëetvrtu godinu zaredom masline u Slivnu rado sluπaju stihove pjesnikana knjiæevnoj manifestaciji Maslini u lice. Ideja zaËetnice ove manifestacije,knjiæevnice Enerike BijaË (roene Zavalke), da se knjiæevni susret proπiri nacijelu Donju Neretvu, za sada nije urodila plodom. Okuvijali naËelnici neret-vanskih opÊina nemaju maslinskog sluha. Oni se slijepo dræe agruma(Ëujem da je u Opuzenu utemeljena nagrada s imenom Stanka ParmaÊa),dinja, kupusnjaËa... No, ima i onih koji veÊ Ëetvrtu godinu zaredom, ne sa-mo da daju potporu, nego strpljivo poput maslina sluπaju pjesniËku rijeË.Naravno, to je OpÊina Slivno na Ëelu s naËelnikom Smiljanom MustapiÊem!Kao i proπlih godina, dan uoËi Velike Gospe, Ëitasmo stihove na sveËanojsjednici opÊinskog vijeÊa. Mene dopade Ëast nastupiti prvi, potom su svojestihove kazivali kolege Hrvoje Barbir, Pero PavloviÊ, Stjepan ©eπelj i naπadomaÊica Enerika BijaË. Nije samo naπ nastup obiljeæio sveËanu sjednicuopÊinskog vije-Êa Slivno, pred mnogobrojnim posjetiteljima predstavljena jei jedna nova knjiga prof. Radoslava DragobratoviÊa, naslovljena Æivot izkamena i moËvare, Raba 1689. - 2012. O knjizi su govorili Enerika BijaË iStjepan ©eπelj - koji je i urednik izdanja, te sam autor. Ovu hvalevrijednumonografiju tiskala je Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti. Mo-nografija je nastala kao potreba autora o biljeæenju dolaska i æivota Dragob-ratoviÊa iz Zaæablja na prostor danaπnje Rabe. Autor je jednim posebnim, re-kao bih ljubavnim jezikom, utkao slova u ovu knjigu o razvoju i æivotu narubnim podruËjima, kako krπa i moËvare, tako krπa i mora. Tako smo dobi-

344

li jedno novo zapisano svjedoËenje od jendeËenja do melioracije, te tijek pret-vorbe makije u vinograde i maslinike. Valja posebno istaÊi sustavno obraenasva imena obitelji DragobratoviÊa, od osamdesetih godina devetnaestog stol-jeÊa pa sve do danaπnjih dana.

I u Opuzenu je predstavljena jedna vrijedna knjiga. Na Poljanici Mate PeËi-Êa u organizaciji Matice hrvatske Opuzen i Grada Opuzena, predstavljena jeknjiga Fra Luka VladimiroviÊ, Neretvanski pregalac (1718.-1788.), Izabranadjela. O knjizi su govorili akademici Nikπa StanËiÊ i Franjo ©anjek, prof. fraHrvatin Gabrijel JuriπiÊ, prof. dr. Pavao KnezoviÊ i prof. dr. Jozo MareviÊ. Uprogramu su joπ sudjelovali ak. glazbenik Hrvoje MatiÊ i Zbor mladih æupesv. Stjepana PrvomuËenika Opuzen. Iako su dobro zagrijani kulturnimdogaanjima, ekipa laara Opuzena nije uspjela ponoviti proπlogodiπnji us-pjeh. Ove su godine osvojili deveto mjesto. Prvi Kominjani! Opet ti komin-ski Gusari! Jedno im se mora priznati, pravi su Domagojevi potomci! Naovogodiπnjem jubilarnom petnaestom maratonu laa sudjelovalo je viπe od450 laara rasporeenih u 38 posada.

Ovaj jedinstveni spektakl koji udruæi sve neretvanske gradove i opÊine, oveje godine nastavljen i nekoliko dana kasnije. U organizaciji Udruge laaraNeum i Udruge Baπtina Neretve iz Opuzena, odræana je prva Meunarodnaregata Klek - Neum. Naravno da su prvi Gusari iz Komina, naravno da su svisudionici Hrvati, naravno da se moram zaËuditi rijeËi meunarodni... a jedannarod?! Jedinstveno u cijelom svijetu, zar ne?!


345

Sedma umjetnost zapluæila DolinomJe li film doista umjetnost ili je to samo industrija?! Jesu li moguÊi veliki fil-mski ostvaraji bez knjiæevnika?! Moæe li se neπto zvati sedmom umjetnoπÊuako je sastavljeno od viπe vrsta umjetnosti: glume, glazbe, teksta, koreo-grafije, scenografije, fotografije, raËunalne animacije...?! Zaπto osobno nevolim film?! Pa ne volim ga ponajprije iz razloga πto smatram da je nemar-noπÊu redatelja upropastio mnoga klasiËna djela svjetske knjiæevnosti.Naime, veÊi sam pristaπa Ëitanja od gledanja, jer majstor koji je napisao od-reeno djelo, veÊ se dokazao, πto se ne bi moglo reÊi i za redatelja koje-mu je tek zadaÊa ponoviti majstoriju. Od raznih filmskih uradaka (igranogfilma, drama, serija...) izdvojio bih dokumentarni film u kojem se stvarnoogleda redateljska umjeπnost. No, nisu sve ovce bijele, ima i crnih. Tu spa-daju opet oni koji æele plasirati zlu nakanu kroz filmske uratke, vjeπto pro-vlaËeÊi politiku onih za koje rade, onih koji ih plaÊaju. I ne samo plaÊaju,nego izdaπno grabe iz dræavnih kasa koje svi punimo. Svojedobno sampisao o igranom filmu Cirkus Columbia koji se snimao u mom gradu i nje-govim zlim nakanama, a sad je tu najnoviji dokumentarni uradak Neo odLjubuπkog, titove unuke Svetlane Broz, koji je izazvao u cijeloj Herceg-ovini neviene polemike i podigao tenzije do usijanja kakve ne pamtimdo sada. Razne hrvatske udruge, braniteljske i civilne, u nekoliko su nav-rata organizirali prosvjede, jer nam je svima dobro poznato koliko je mu-slimana ubijeno u Ljubuπkom tijekom Domovinskog rata, ali film je snim-ljen i on ostaje. Ne Êu nabrajati sve one Uzdole (Bugojno, Grabovica, Jabl-anica, Travnik, Gornji Vakuf, Mostar...) koje je general Slobodan Praljakzauvijek dokumentirao, ali Êu se zaËuditi kako nisu ponukali dotiËnutitovku za filmski uradak. Eto, stoga ne volim film, jer moæe svatko snima-ti kako hoÊe i πto god hoÊe! U veÊini sluËajeva teænja je ista: natovariti ko-lektivnu odgovornost hrvatskom narodu!

S ovakvim razmiπljanjima zaputih se na drugi OFF - Opuzen film festival.Iako su se organizatori harno potrudili oko svega, iako je njihova ekipnapoletna mladost na zavidnoj razini, nisam bio impresioniran NoÊnim bro-dovima, redatelja Igora MirkoviÊa. Razlog tomu pronaπao sam u prikaziva-nju na otvorenom gdje buka ne dopuπta usredotoËenost, vrlo loπem ozvu-Ëenju koje je svedeno na tri monitora (Ëetvrti skinut jer je neispravan) bez

346

basa, πto sve skupa nije omelo Opuzence pri ispunjenju mjesta na popu-larnoj pjaci. No, neka moja zanovijetanja ne pokolebaju Opuzence koji suovoga ljeta za svaku pohvalu. Cijelo ljeto, iz veËeri u veËer, kod njih seneπto dogaa tako da je ljeto zavidno ispunjeno, Ëime se ne mogu poh-valiti druga mjesta u Dolini. Iako spomenuh razloge zaπto ne volim film, auz film i dalekovidnicu s koje se plasirane smiπljene strjelice πalju robin-hudski na naπe glavice i u njima mozgalice, moram spomenuti i Mostarkoji je nakon mnogo godina dobio kino! I to ne bilo kakvo! Na Ëetvrtomkatu tek izgraenog trgovaËkog centra Mepas Mall otvoren je jedanaestimultipleks CineStar. Sastoji se od pet izvrsno opremljenih dvorana, koje suubrzo poËeli popunjati do sad uskraÊeni filmoljupci. Naravno, oni kojenije uspio odvuÊi MMF - Mediteran film festival na ©iroki Brijeg. Ovaj fil-mski festival za nekoliko je stuba kvalitetniji od onoga opuzenskog, πto jei razvidno jer se odvija trinaestu godinu zaredom. »ak πtoviπe, ovo je jedanod najprestiænijih festivala dokumentarnog filma u πirem okruæju. Naravnoda nije prikazan Neo od Ljubuπkog, ali bi iz mnoπtva vrhunskih dokume-ntaraca idvojio Kralja, Dejana AÊimoviÊa (sluËajno »apljinca). Film govorio Darki Kralju, paraolimpijcu, koji je 1991. izgubio lijevu nogu. Ono πto fa-scinira jest da je danas jedini πportaπ u povijesti koji je na Paraolimpijskimigrama u jednom danu ruπio svjetski rekord Ëak pet puta zaredom.

Na kraju bih joπ dodao kako sam bio pozvan na rijeku Trebiæat, hercego-vaËku ljepoticu, toËnije na Maticu, gdje je odræana jubilarna deseta Liko-vna kolonija Trebiæat 2012., koju pripremaju i organiziraju otac i sin: An-elko MatiÊ UËo (likovni pedagog u mirovini) i Boris MatiÊ (glumac). Me-u zelenilom vrba i topola, koje svoje æile napajaju iz rijetko viene ËistoÊevode, susreo sam mnoge prijatelje, slikare koji se rado odazivaju na pozivdomaÊina. Ove godine tamo su bili: Miπel StojanoviÊ, Ernesto Markota, Tr-pimir GrgiÊ, Miπela Boras, Tamara Grbavac, Dario Pehar, Ivica KraljeviÊ,Toni SliπkoviÊ, Jure Jovica, Teo Bilas, Mirsada i Æivko MustapiÊ, te AnelkoMatiÊ UËo. Uz duæno (ne)poπtovanje filmskoj industriji, ipak sam se ugod-nije osjeÊao pokraj srebrnaste pjenuπavosti, siganske ispranosti, paletnerasplesanosti, prave umjetniËke zanosnosti...


347

Dimni signaliDimovi, dimovi, dimovi! Ruæni dimovi! Zavukoπe se u sve kutke naπihdomova i tinjaju. Sve vonja na gorjelinu. Gareæina je prekrila tjemena kuÊa.Vatreni jezici liæu brda u Dolini. ApokaliptiËan prizor! Miris izgorjeline zavu-kao se i u naπe nozdrve. Ne volim taj miris, te dimove, nisu πopovski. Dimnazavjesa prekriva i vrijeme. GledajuÊi vatreni ples oko svojih domova, nesnaosmo se, a veÊ kliznusmo u rujan. S rujnom idu i tjeskobe. UnatoË tomuπto vruÊine ne popuπtaju, miriπe kraj ljeta, Êutim jesen. U kostima! Zavrπa-vaju odmori, poËinje πkola, treba ubaciti u prvu i polako. Iz izobilja dimovarazabirem dimne signale s ljubuπke strane. Tamo je otvorena likovna izloæ-ba mlade ljubuπke ak. sl. Tamare Grbavac. U ZaviËajnom domu mjesta Ha-rdomilje, Ëapljinska nagraenica (privatno i javno), predstavila se s dva cik-lusa radova, odnosno dva vienja stvarnosti: realniji i moderniji. Stoga je iizloæba ponijela neobiËan naziv Ane, by the way, di su ti ovce. Ne znamzaπto, ali prva asocijacija koja mi pade na um kad Ëuh naziv ove izloæbe,bijaπe lice Angeline Jolie. Moæda mlada slikarica nije imala namjeru, moædaje to samo moja maπta, ali ipak zamislih Angelinu i Brada kao pastire negd-je u hercegovaËkim brdima... a vatre... a dimovi... razletiπe se traæeÊi ovce?! Ra-stuæih se! Jadni oni, πto Êe im reÊi doma?! HoÊe li ih izgrditi?!

No, razveseliπe me dvije novopronaene prapovijesne gomile u samom sre-diπtu Ljubuπkog. Tek otkrivene gomile, po rijeËima povjesniËara RadoslavaDodiga, pomiËu korijene grada daleko dublje od srednjega vijeka. To doka-zuje kontinuitet æivljenja na ovom prostoru od prapovijesti do danas. DodigistiËe kako je naselje Ljubuπki staro tri i pol tisuÊe godina! ZaËudno je da nit-ko od arheologa i povijesniËara do danas nije spominjao, a tek istraæivaootkriveno. Veseli nas da Êe se naÊi u novom prostornom planu opÊine Lju-buπki, koji je u fazi izradbe, kao zaπtiÊeni kulturno-povijesni spomenici. IzLjubuπkog mi takoer stiæe i jedan pozdrav, koji ne da nije bio lak kao dim,nego mi ga donositelj jedva uruËi. Naravno, rijeË je o knjizi koja teæi neko-liko kilograma. Naziva je Iseljeniπtvo opÊine Ljubuπki, poπiljatelj Jure RupËiÊ,Ivanov. VeÊ sam se jednom dotakao navedene knjige kada je bila predstav-ljena, no nije s gorega ponekad zatraæiti i malo repete. U impresumu ovogavrijednoga izdanja sve sami vrijednici: Jure RupËiÊ Ivanov, Ante »uvalo, Ma-te Grbavac, Boæo Skoko, Rudi TomiÊ i Drago ©aravanja. Niπta manje zvuËna

348

nisu ni recenzentska imena - Vinko GrubiπiÊ i Antun LuËiÊ. ImajuÊi na svo-jim policama knjige Hardomilje, proπlost, ljudi i obiËaji i Ljubuπki kraj, ljudii vrijeme, svjestan sam truda i odricanja sudionika ovoga projekta. Knjigaobjedinjuje na jednom mjestu razasute ljubuπke iseljenike diljem kuglezemaljske. Govori o svoj teæini æivljenja, o tome kao se selilo da bi se pre-æivjelo. Sva je sreÊa pa je danas doπlo vrijeme da se iseljeni mogu vratiti u sv-oja mjesta. Kako i priliËi, ovo impozantno djelo podijeljeno je na viπe dijelo-va: prvi dio donosi opÊi pregled ljubuπkog kraja, a ostali se bave temom isel-jeniπtva. Brojni podatci, Ëinjenice, istine, svakako Êe doprinijeti buduÊno-snom radu svih moæebitnih istraæivaËa krvave hrvatske borbe za opstojnost.

Boæe, kako su bili zli ljudi u vremenima kada smo uspjeli opstati! Slijede linam takvi u buduÊnosti ili moæda joπ i gori?! Kako Ëitam sve πto mi dopad-ne πaka, naletjeh na tekst u sarajevskom tjedniku Dani Luku bi trebalo gra-diti u zalivu Mali Ston! VeÊ prva reËenica podiæe mi kosu na glavi: „Morskaobala Bosne i Hercegovine ima 2 zaliva: zaliv Klek-Neum i zaliv Mali Ston.”U tekstu je doneseno toliko nebuloznih planova o gradnji luke kao da je tomuslimanska zemlja, kao da nije hrvatsko privatno vlasniπtvo, kao da jetamo pustoπ i da nema nikoga... Ëovjek bi se najrae dobro nasmijao. No,nije sve za smijeh namijenjeno! U tekstu se napominje da je „veoma vaænone dozvoliti izgradnju Peljeπkog mosta koji bi trajno limitirao veliËinu bro-dova prema bh. luci... Osim ovoga bitno je napomenuti da rjeπavanje pitan-ja morskog razgraniËenja mora biti iskljuËivo na meunarodnom sudu u Ha-mburgu gdje Êe u neretvanskom i korËulanskom kanalu do otvorenog mo-ra, dræava Hrvatska izgubiti pravo na unutraπnje morske vode, u duæini odoko 112 kilometara od bh. granice mjereno od rta Rep Kleka shodno odred-bama meunarodnog pomorskog prava...” Opa, pitac nije pitac, pitac jeznalac, a znalac potpisnik redaka je Bakir TanoviÊ, predsjednik Pomorskogdruπtva u BiH! E pa, moj Bakire, zalivaj ti ono πto si i navikao, mi Êemo upra-vljati svojom zemljom onako kako mi mislimo da je najbolje. A naπa parolase zna: „Jedan je hrvatski narod!”


349

Duhovne skice za Joæinin portretRujevina miriπe u zraku. Zalud i rodna godina kad ne bi kiπa. Plodovi seuvukli u se. Ove godine rano zapoËe i berba groæa. Oni nestrpljiviji ne mo-gaπe izdræati daljnje sunËevine te potekoπe u vinograde. Daj πta daπ! InaËe,jeseni su u Dolini lijepe. Vjetrovi se ovdje sastaju kao na kakvom sajmiπtu.Zavire u svaki kutak traæeÊi sebi πtokrlu, a kad se zgodno namjeste i prolju-dikaju, zavale se i πaputaju sve do proljeÊa. Uranio jedan takav Svodac izasjeo pred Neretvansku riznicu umjetnina i inih vrijednosti u Podgradini -Opuzenu. Kad dooh na izloæbu postavljenu u Riznici, zatekoh ga u polu-snu. Udobno zavaljen ljuljuπka se i promatra, tko to dolazi, komu dolazi, πtose priËa...

PraÊen njegovim sumnjiËavim okom uoh i sam pogledati postavu nazvanuIzvan vremena. Ovoga puta zidove su ukrasile slike Josipa TurkoviÊa, kojije uz Zlatka Kesera, Hrvoja ©ercara, Vatroslava Kuliπa, Branka »iliÊa, A. B.©valjeka i Stjepana ©eπelja utemeljio Galeriju “SteÊak” u Kleku, sad veÊ dale-ke 1980. Izloæba je organizirana povodom 30. obljetnice umjetnikove smrti.SluËajnost je htjela (a sluËajnost ima svoje ime - S. ©.) da ja govorim o veli-kom slikaru, pa Êu zapisati i koju rijeË o doæivljenom. Sam program, kojemuje uz okupljene mnogobrojne Neretvane nazoËio i Svodac, otpoËeo je pjes-mom koju je izveo zbor crkve sv. Stjepana PrvomuËenika iz Opuzena podvodstvom Ëasne sestre Marinele Delonga. Vjernim pratiteljicama kulturnihdogaanja pridruæio se svojim glasom i Miroslav VidoviÊ. Potom je Stjepan©eπelj podsjetio na umjetnikove zasluge, Miro je proËitao tekst Eveline Tur-koviÊ iz popratnog kataloga, ja svoje slovo o izloπcima, a na samom krajuokupljenima se obratila supruga pok. Josipa, gospoa Ivanka. Svodac staoispred vrata, ukopao se i s magareÊom upornoπÊu ni makac. Ne Êe unutra igotovo. Iako smo ga svi molili i predlagali da samo malo proviri, sve bijaπeuzalud. Znoj je kiptio iz naπih tijela kao da je sredina ljeta. Izloæba je naËin-jena od osamnaest izloæaka i to tuπeva, kombiniranih tehnika, crteæa i jed-nog ulja na lesonitu (Autoportret). Imao sam dojam da svi postavljeni izloπciËine skice za ovo jedino ulje. Vidan odmak od tradicionalnog, osobito u vre-menu TurkoviÊeva stvaranja kada je zabiljeæena najveÊa ekspanzija naivneumjetnosti, vidljiv je u svakom radu. Tim viπe, kapa dolje Ëovjeku koji je htioi uspio biti drukËiji, a opet viπe nego dobar. Svoja slikarska rjeπenja i zamisli

350

temeljio je na povijesti, a pronalazio u podravskoj puËkoj ornamentici, te ustarim predmetima koje je skupljao i izuËavao. To nije bilo nimalo lako.Posjetitelji izloæbe mogli su se uvjeriti u visoki slikarski domet postavljenimizloπcima iz raznih razdoblja slikareva stvaranja. Tako smo pred sobom imaliJoæine majstorije od Legende o picokima, GoriËke sudbine, pa sve do crte-æa steÊaka s nama bliske Radimlje. Slikarski jezik kojim priËaju slike JosipaTurkoviÊa, Ëvrsto je utkan u zaviËaj, u Podravinu, u Domovinu. One jedno-stavno priËaju o slobodi, o stvaranju Domovine. One su preteËa onoga πtoÊe se dogoditi nakon njegove smrti. Stoga nikada ne bismo smjeli zaboravi-ti one ljude koji su imali i uπËuvali hrvatski duh, te branili i obranili dostoja-nstvo hrvatskog Ëovjeka u vremenima dobro nam znanim. Nemjerljiva je ra-zlika danas i onda, iako i danas mnogi paze πto Êe kazati, jer πto ako sevrati...! Osim u Podravini, djelima Josipa TurkoviÊa mjesto je osigurano ucijeloj Hrvatskoj, osobito u Neretvi. Nakon izloæbe, druæenje smo nastavilina opuzenskoj Pjaci, najljepπoj u Neretvi. Svodac nas je pratio cijelo vrijemea kad se rukovasmo priπapnu mi kako æuri u Komarnu. „Doi i povezikakvu god imaπ brodicu!”, dobaci u odlasku.

I gle Ëuda! U organizaciji Udruge branitelja “Zavjet” s Peljeπca i Udruge la-ara Neretve, stotine plovila povezali su se i stvorili simboliËan most izmeuKomarne i Peljeπca na mjestu napuπtenog gradiliπta. Moto koji je vodio dvijenavedene udruge Bilo naroda - gradimo most, okupio je golemi broj ljudi ipostigao senzacionalan uspjeh. Tko bi mogao ostati imun kad Ëuje kakomore pjeva! Nakon πto je Goran Komazin preko zvuËnika objavio: „Imamomost!”, svi su mirno stajali i pjevali hrvatsku himnu Lijepa naπa Domovino.Desetci radosnih raketa su letjeli u nebo, a potom je proËitan proglas kojimse izraæava æelja hrvatskog naroda za potrebom gradnje mosta. Cijelo ovodogaanje pratilo je mnogo TV kuÊa, desetci novinara, a jedan je helikopterstalno nadlijetao i snimao. Ono πto raduje jest sloænost hrvatskog juga, atakoer je za pohvaliti kako unatoË velikom broju ljudi i plovila nije zabilje-æen niti jedan izgred. ZamjeÊeni su i neki politiËari koji su se prilijepili uznarod, a sami, dok su mogli, niπta ne uËiniπe oko gradnje. Na kraju bihdodao joπ i vijest koju sam tek primio. Preminuo je Bakir TanoviÊ, predsjed-nik Pomorskog druπtva Bosne i Hercegovine o kojemu sam pisao u proπlomtekstu! Valjda ne „od srca”!


351

Papava skapavaNedavno sam iz razgovora sa slikarom SreÊkom Kristom, inaËe djelatnikomopÊine Ravno, doznao kako se za Dan opÊine priprema i jedno predstavlja-nje, na koje me i pozvao. ObjeruËke prihvatih poziv, jer o Ravnom najman-je piπem u svojim zabiljeπkama. Dan uoËi Male Gospe zaputih se u prostor-no najveÊu donjohercegovaËku opÊinu, s najmanjim brojem stanovnika. Pobroju stanovnika i veliËini teritorija koji obuhvaÊa nazvao bih je Nerazmjer-nicom, a po strateπkoj konfiguraciji terena Izduænicom, jer se proteæe napreko 80 kilometara, sve do Konavala. Zaπto se uvijek veselim putu u Rav-no?! Stoga jer uska cesta, prepuna zavoja, zavijutaka i okuka, vodi staromæeljezniËkom trasom kojom je prometovao popularni ∆iro. Zagledan u putispred sebe, brzo sam se zapleo u sjeÊanja iz djetinjstva. Kao da je juËer bilo,put iz Drijena u Popovsko po-lje prelazio sam preko brda udobno zavaljenu sepetu koji je stoiËki nosio MarkiÊev (Marko Krmek) Putko. „Dija Putko,budalooo!”, i sad odjekuje u mojim uπima MarkiÊev glas koji se stapao s huk-tanjem parnjaËe u daljini. Kako zaboraviti slike nepreglednih redova kuku-ruza i duhana, more ËiËaka i krvave ruke, slanutak, bob, soËivicu, poljak...rijeku Opasnicu πto se izuvijala poljem kao kakva golema zmijurina... kono-pljiku, saladæe... Danas su to samo uspomene! Niæu se sela jedno za drugim:Zelenikovac, Dobri Do, TurkoviÊi, PeÊina, TrnËina, Velja Mea... a moje oËine Êe s polja. Svo je zapuπteno... zatravilo... zanijemilo... vapi teæaËke ruke...a njih niotkud... Saladæi nakostrjeπeni, nahereni... kao starci bez kapa... oti-mali bi se... ali... Iz polja bljeπti bjelina crkve sv. Ane... PrisjeÊam se derne-ka... ljudi, æena, djece... jaπmaka, mica, raπe, bakanæa, kaloπa, opanaka, co-kula... haljina s volanima, kotula... lindæe, trojanca, beÊarca... molitve... æi-vota... Ljudi, pa ovo je strahota!!! Nema niËega! Ovdje je hrvatski narod pede-setkovan! Ukidanje pruge i srpsko-crnogorska agresija uzeli su svoj danak! Ravno je prava mala oaza u Popovskoj vali. Iako je u Domovinskom ratu ra-zruπeno do temelja, harni Ravnjani obnovili su svoje domove. Pa i oni kojiæive u obliænjem Dubrovniku, ne propuπtaju vikenda kako bi se vratili svo-me iskonu. Nevolje, kojih u ovome kraju nikada nije nedostajalo, ujedinilisu narod tako da me mjesto podsjeÊa na jednu veliku obitelj. Jesu li i drugeopÊine trebale proÊi Sodomu i Gomoru Ravnog, pa da zajedniËki poËnudisati?! Predstavljanje Êe se odræati u »itaonici kralja Tomislava. Istoj onoj u

352

kojoj smo se sastajali nekoliko godina prije Domoviskoga rata i kenËijali.PrisjeÊam se prijatelja: Pere, Marka, Ive, Vlahe, Spase... te euforije koja je unama buktila dok smo pjevali Ruæu hrvatsku, Ustani bane... Kud se to dje-nulo?! Kako je naglo splasnulo?! Ne sjeÊam se da sam ikada poslije Domo-vin-skoga rata Ëuo pjesmu Ustani bane! Dok razmiπljam o zabranama i slo-bodi, pristiæu prijatelji: Stanislav Vukorep, Æeljko Raguæ, Marinko MariÊ...nema Domagoja (asli ga je olistala hanuma crvenom listicom u »apljini, æelj.- kad vagon ostaje u mjestu). »itaonica je za neprepoznati. Moderno uree-na, ulaπtena, bez mjesta za plesove kakvih se sjeÊam, Ëini se kako dobivasvoju prvobitnu namjenu. Odaju to i prazne police koje su se protegle duæcijele jedne strane. Naæalost, veÊim dijelom prazne. Treba ih napuniti knji-gama! Dvije je veÊ napunio –uro Kriste, knjigama Æupa Trebinja i Moraπnic-a, slike jednog vremena, a od ove veËeri i treÊu sa zbirkom pjesama Oduπak.Ono πto me je posebno oduπevilo i zaintrigiralo jest to da mu je ovo prvazbirka pjesama, i to u osamdeset i Ëetvrtoj godini. Nije li to jedinstveno u hrvat-skoj knjiæevnosti?! Knjigu su predstavili dr. sc. Marijan SivriÊ, dr. Jure BuriÊ iprof. Kreπimir ©ego. Program je vodila Jelena Senta, a glazbeni duo HelenaBrajkoviÊ i Nikπa VuletiÊ uistinu nas je poËastio lijepim skladbama.

Nakon predstavljanja i ugodne Ëaπice razgovora zaËinjenom hrvatskom no-gometnom pobjedom, zaputismo se Stanislav i ja k domu svomu. I ponov-no se iznenadih vienim! Mladeæ se okupila na guvnu usred mjesta i parti-jaju. To je danaπnji moderni ples... i bi mi drago u srcu... i prisjetih se svojihstihova... „...Papava skapava/ Drevni usud humskog vrta/ VjeËito hrvaliπte/Sjetve i kletve”... Tako zapisah ja, kojemu su noge upadale u rupe ispucalezemlje, koji je gledao kako voda odnosi ljetinu, koji je konopljiku koristiokao gunjinu, Ëije oËi nisu navikle na ledinu... Moæda ovi ravanjski mladci sguvna ne Êe pisati o sjetvama, kletvama i zakletvama, moæda Êe se neki odnjih rado prisjetiti spomenutog predstavljanja zbirke pjesama, moæda ne Êeimati kao i mi gomilu nesana... ali svejedno... dovoljno mi bi i jedan pogledna guvno gdje spazih onaj æar u oËima... a od njega sve poËinje...


353

Od Janka do Miljenka„Stoga, dobro bi bilo/ da sva gnijezda obaeπ/ da vidiπ gdje ptice miruju/gdje li je imela gnijezdo proæela/ ko krv tvoje srce. Nikada/ ovo raslinstvone Êe biti/ kakvo je bilo dok je mirisalo/ tvojim znojem. Jer: trebalo bi zna-ti/πto je joπ tvoje/ a πto tuin veÊ svojim naziva. / Zato, pritegni pojas,/ jersunce kad izae/ bit Êe te moæda stid:/bit Êe ti moæda nejasno/πto bî tvoje,a πto stranac/ kao svoje obrauje. / I, zovi krv! Neka poteËe,/ nek se zaru-meni zemlja, jer/ svi drugi svjedoci bit Êe suviπni./ Tek krv obiljeæava svoje/za sva vremena”, eto, tako je pjevao fra Janko Bubalo, Ëovjek koji je osjeÊaj-no ljubio svoju hrvatsku zemlju i svoj hrvatski narod! Bio je to pjesnik iz Ëijihse pjesama Êutila duboka proæivljenost s Domovinom, kao i duhovna πiro-kogrudnost, ponekad strastvena, a ponekad bolna, ali uvijek pretvorena ukrπÊansku predanost i ljubav prema svome. Njemu u Ëast, 2004. okupila senekolicina pjesnika u »erinu, æupi u kojoj je desetljeÊima djelovao, te suËitali svoje stihove i govorili o pjesnicima koji su roeni u »erinu ili su unjem djelovali (fra Janko Bubalo, fra Stanko Vasilj, fra Umberto LonËar, fraRatimir KordiÊ i Boæidar KaÊunko). Odræanu knjiæevnu veËer nazvaπeSusreti pod hrastom. Od tada pa do 2012. nasta zatiπje, mir, baπ kako i pri-liËi hrastovima. „...otkud toliko tiπine u njihovim kroπnjama...”, pitao se i Vla-dimir PavloviÊ u Traktatu o hrastovima. Udomljenu tiπinu odluËiπe prekinuti æupa sv. Stjepana »erin, DHK HB i Ma-tica hrvatska »itluk, organiziravπi i drugu knjiæevnu veËer znakovita nazivaSusreti pod hrastom. Ove godine veËer je posveÊena fra Miljenku StojiÊukoji obiljeæava 25 godina sveÊeniËkog rada, a ujedno je i najaktivniji ËlanDHK HB. Za ovakva i sliËna dogaanja, siguran sam kako postoje mo-guÊnosti, pa i ljudi koji su sposobni pokrenuti i potegnuti dosta toga. Ne Êuviπe ni spominjati gdje zapinje! Dobro nam je znano! Stoga kad Ëujem da senegdje organizira knjiæevno dogaanje, za mene je to prvorazredna novostkoju od srca pozdravljam. Joπ ako ima namjeru prerasti u tradicionalnu ma-nifestaciju, kao ova, mojemu veselju nema kraja, jer kultura je ono πto nampodiæe dostojanstvo i osigurava dignitet na vlastitoj hrvatskoj zemlji. I takose naoh pod hrastom ispred crkve sv. Stjepana. U blizini crkvenih ulaznihvrata stoji sv. Stjepan, bronËani odljev ak. kipara Stjepana Skoke. U ruci mumolitvenik i maslinova granËica. ToËno prekoputa crkve poredani kameni

354

svjedoci. NajuoËljiviji je rimski sarkofag (kamen koji jede, troπi meso) spoklopcem na dvije vode i rogovima na uglovima. Malo zaklonjeniji je rim-ski nadgrobni spomenik s latinskim pismom, djelomice oπteÊen, ali dobrovidljivom liku pokojnika u rimskoj haljini (togi). Joπ se tu vide konjanici utrku, naga tijela æene i muπkarca... Jesu li to Andromeda i Perzej?! Meu ka-mene svjedoke privukla se i neobiËna (valjda isto rimska) okrugla kamenacjediljka za cijeenje vina (ili moæda maslina). Pod Ëerinski hrast valja doÊi ibez zova slova, ima se πto vidjeti!

Na samom ulasku u dvoranu susreÊem prijatelja Ivana BakoviÊa, pjesnikakoji ne propuπta prigodu doÊi na kulturna dogaanja (iako nije pristaπadugih govorancija). I tu smo! Na Jankovini! Na Miljenkovini! Susretosmo sepod hrastom! Kako god bi bilo nepravedno preπutjeti sve one koji su svojimdolaskom uzveliËali ovu knjiæevnu veËer, tako bi isto bilo nemoguÊe (zbog©eπeljeve znakovne ograniËenosti) sve ih nabrojati. Stoga Êu spomenuti sa-mo one koji su sudjelovali u ovom prelijepo organiziranom knjiæevnom dru-æenju. Ali prije toga, tko je zapravo fra Miljenko StojiÊ?! Sve i sve, rekao bih.»ut Êete o njemu kao sveÊeniku, knjiæevniku, novinaru, kolumnisti, radij-skom voditelju, knjiæevnom kritiËaru, vicepostulatoru, æupnom vikaru, od-gojitelju bogoslova i sjemeniπtaraca, voditelju mladih... bio je vojni duπobriæ-nik u Domovinskom ratu, osnivaË radio postaje Mir - Meugorje, pokretaËviπe portala... i πto sve ne. Opet, ako se osvrnemo na njegov knjiæevni rad,uoËit Êemo dobrog pjesnika, prozaista, djeËjeg pisca, aforistiËara, prevodite-lja, urednika, knjiæevnog kritiËara... Zaista impresivna biografija koja zas-luæuje pozornost! No, najprije je Ëerinski æupnik fra Dario Dodig govorio oknjiæevnicima koji su æivjeli u »erinu (nabrojeni u uvodnom dijelu teksta), apotom smo s ushitom i divljenjem sluπali izlaganja o djelu fra Miljenka St-ojiÊa. Potom je govorio ©imun Musa, pa Marina Kljajo-RadiÊ, Zdravko Kor-diÊ, Ivan Zlopaπa i na kraju Kreπimir ©ego. Ovom prigodom predstavljenaje i nova fra Miljenkova knjiga, Halo, ovdje Herceg Bosna, (p)ogledi o stan-ju oko nas, u kojoj su skupljene kolumne objavljene na portalu www.hrsvi-jet.net, od listopada 2010. do listopada 2011. Program je vodila pjesnikinja iglumica Tina Laco, a u glazbenom dijelu sudjelovali su i uËenici Glazbeneπkole Brotnjo. Kad sam polazio, noseÊi ispod ruke novu prijateljevu knjigu,joπ sam se jednom osvrnuo na kamene svjedoke. Svjetlo je udaralo toËno uplastiËni kriæ i kolut na jednom od njih, tako da se Ëinilo kao da sja sunce.

355

Pogledah u nebo, u sjaj zvijeæa, nigdje nije tako barπunasto nebo kao ovdjeponad krπa. Splasnule su vruÊine, kiπa je natopila æednu zemlju, osjetih laga-nu drhtavicu. Posumnjah na hladnoÊu, prije Êe biti od prijateljevih stihovakoje je Ëitala Tina: „...svrati Boæe veËeras i u moj rov / ne Êu te imati ËimepoËastiti/razumjet Êeπ me/ svakog trena oni mogu zapucati/ prijateljskiÊemo sagledati moju sadaπnjost/dogovoriti se da u buduÊnosti/ ne idemojedan bez drugoga / svrati Boæe veËeras i u moj rov...”


356

Hutovsko pismoDopisnice, razglednice i pisma u mojem æivotu imaju posebno mjesto. Oso-bito su mi draga bila pisma. Presavijen komad ispisanog papira stavljen uomotnicu prenosio je stoljeÊima ljudske emocije. Kako su samo bili divnitrenutci kad se u iπËekivanju pojavi pismo napravljeno svojeruËno. Po obli-ku i trudu, a tek slikama na pojedinim, uoËavali smo tko se oko koga koli-ko trudi i tko koga viπe voli. Da, po pismima! SjeÊam se i svoga ljubomorn-og Ëuvanja svih pisama s odsluæenja vojnog roËiπta. I danas imam neke. Me-u njima ima podosta onih s peËatom PDK (posebna dodatna kontrola), πtoje znaËilo da su ih oficiri proËitali prije mene. Nikada nisam doznao kolikoih me je zaobiπlo. Iz razgovora s rodbinom i prijateljima doznao sam da je itakvih bilo. Joπ za πkolovanja u Sarajevu u meni se probudila strast skupljan-ja poπtanskih markica s pisama i razglednica. Markasto πarenilo, osobito onona zrakoplovnoj poπti, zavelo me je do te mjere da ih skupljam i danas sevremenom sam postao pravi majstor u skidanju markica s pisama i razgledni-ca. Imam ih iz svih krajeva svijeta. Naæalost, sve je manje filatelista. Moæda sto-ga πto pismo zamire u meuljudskoj komunikaciji. ©teta, prava πteta! NijeuopÊe moguÊe usporediti osjeÊaj otvaranja e-poπte s otvaranjem pisma. U pis-mu je slana i duπa koja se iπËitavala izmeu grafema, a i duπe je danas svemanje, osobito u zamjenskim tehniËkim pomagalima.

Zaπto ovo sve piπem?! Stoga, dok sam intenzivnije skupljao markice, znaosam preletjeti oËima i preko ispisanih redaka. »esto bih proËitao neËijuradost, bol, tugu, ljubav, odanost... Prije nekoliko dana dobio sam jednopismo od prijatelja Stanislava Vukorepa. Naiπao je na njega sasvim sluËajnotragajuÊi za æeljezniËkim podatcima po privatnim arhivima bivπih æeljez-niËkih uposlenika. Naime, Stanislav priprema vrijednu knjigu naziva Prugekoje su æivot znaËile. Pismo je pronaπao u obiteljskom arhivu Anice Konje-vod (IviπiÊ) u Hutovu zvane Kraljica. Kako sam proËitanim bio zateËen, pre-nijet Êu ga u cijelosti: „Pomoz Boæe i negjeljo Sveta Ëoek daleko. Sonu StranuSvjeta!!! Los Angeles 6 = 28 = 1915. Dragi OËe mogu ti javit dasam fala BoguSasma dobro i zdravo kao i vama Svima æelim na isti naËin Sada dragi OËemoguti javit dasam dobijo Pismo od Stjepana i svesam taËno razumijo ©tomiPiπe πta pitate djese nalazim jase nalazim na istom mjestu gjesam i Prvo bijo.Dakle dragi OËe jasam mislijo poÊi ali se tamo nemore proÊi ja dragi OËe

357

nebi æalio prolijevati Svoju Hrvatsku krv za Svoju milu austro ugarsku i Hr-vatsku milu Domovinu i moju Rogjenu grudu to ne sam ja nego na hiljadenas BraÊe. Hrvata πtose nahodimo amo za naπu austro ugarsku milu domo-vinu sada dragi OËe ©tomi nepiπeπ djeje brat Jozo i Rogjaka gjesu i gje opsto-je na kom mjestu akosu na Bojnoj liniji javimi dragi OËe sada Prelazi na dru-gu stranu Sada dragi OËe molimte dami javiπ kakoje godina Ponijela prvokako ljetina i krtola duhan i u polju i sva ostala povrÊa asada dragi OËe akojemoguÊe za ovo sve vremena πtoti nijesam puno Pisao dase ne naljutiπ jedanput sam ti piso pismo na 27 februara pa jesiliga Primijo neznam Sada dragiOËe moguti javit daje Slabo amo rabote a za dalje neznamo πtaÊe biti a jamislim daÊe dobro biti ako Bog da Sada dragi OËe primi SrdaËni pozdrav odvaπeg sina ti i majka i Miπka BraÊu i Rogjake ja vaπ sin Ivan Konjevod molimbrzi odgovor atres isti Mr. Ivan Konjevod 420 Ord. St. Los Angeles Callt.”

PreskoËio bih one dijelove pisma koji imaju naglaπen osobni ton, poπtovan-je prema ocu s kojim zapoËinje svaku reËenicu, brigu za braÊu, majku,roake... a zadræao bih se na onom dijelu gdje Ivan u svojim redcima poka-zuje zavidnu nacinalnu svjesnost u ona tavna vremena. Eto, baπ ovo pismootkriva veliËinu hrvatskog Ëovjeka iz mjesta Hutova u neumskom zaleu,πto bi moglo posluæiti mnogim Hrvatima za primjer danas. A kako bi tek tre-balo upozoriti one kojima je Hutovo na putu u njihovu posezanju za hrvat-skim morem. Zar bismo trebali zaboraviti Ivana Konjevoda?! Zar bismo tre-bali zaboraviti kako je poslao ocu novac za gradnju kuÊe, trgovine i opremeza trgovinu?! Zar bismo trebali zaboraviti da se Ivan nije nikada vratio izAmerike, kao i mnogi drugi Hrvati koje i on spominje?! Zar bismo se trebaliprepustiti EU(ropskoj) beπÊutnosti, sarajevskoj perfidiji i hrvatskojbezduπnosti koja vlada?! Zar bismo trebali zaboraviti i pismo, koje naæalostpropada...


358

Na grudini Ante BegovaKonac je rujna, nebeski oganj se ne stiπava, u Dolini besanica vlada. Uzro-Ënika nemiru je preveÊ: projekt Gornji horizonti, mitnica na moru, luka uMalostonskom zaljevu, najava ukidanja putniËkog prometa... O nekima sampisao opπirnije, a neke tek usputno spomenem. Sa svim ovim nemirima umislima okupismo se na osmom Neretvanskom knjiæevnom, znanstvenomi kulturnom susretu, koji je ove godine posveÊen hrvatskom bardu fra Luc-ijanu KordiÊu. Susret je poËeo u Neumu. I bi mi drago. Ne samo drago, negobijah i ponosan. Neumljani su shvatili vaænost odræavanja neretvanskih knji-æevnih susreta, te se pokazaπe pravim domaÊinima. Sama nazoËnost naËel-nika opÊine Neum dr. Æivka Matuπka, neumskog æupnika don Ivice PuljiÊa,knjiæevnika Pere PavloviÊa, ravnateljice πkole kardinala Alojzija Stepinca,Vere Konjevod, podupiratelja svekolikih hrvatskih kulturnih projekata gosp.Grge TapaloviÊa, gosp. Vicka Jogunice, mnoπtva prosvjetnih djelatnika, uËe-nika... dovoljna je potkrjepa mojoj tvrdnji.

Najprije je u predvorju πkole otkrivena spomen-ploËa neumskom knjiæevni-ku Nikoli BuconjiÊu, koju je izradio ak. kipar Petar UjeviÊ, a blagoslovio donIvica PuljiÊ. Od fra ©imuna ©ite ∆oriÊa doznali smo mnogo nepoznatih detal-ja iz æivota fra Lucijana KordiÊa, hrvatskoga knjiæevnika, franjevca, sveÊeni-ka i emigranta. UËenike se posebno dojmio æivot mladog Ante Begova, kojije fra ©ito vjerno doËarao. Za druæenja u Neumu dotaknusmo se i vruÊihpitanja koja nam je pobliæe razjasnio neumski naËelnik Æivko Matuπko.Naravno, rasprava se vodila za okruglim stolom u hotelu Adria uz neizbjeæ-ni neumski brand - orade i lubine. Na poziv kolege Pere PavloviÊa, zajed-no s Grgom TapaloviÊem posjetih i dom prijatelja. Zadovoljstvo je Ëuti Grgi-ne zgode na koje nitko ne moæe ostati ravnoduπan, a eto, ote se i koji stih...Poslijepodne istoga dana druæenje je nastavljeno u metkovskoj gimnaziji. PoobiËaju, knjiæevnik i glavni zupËanik Stjepan ©eπelj predstavio je svjeæetiskan novi zbornik posveÊen fra Stanku Petrovu, u kojemu su se uglaviliradovi nastali na proπlogodiπnjem susretu. O fra Stankovu æivotu i radugovorio je fra Hrvatin Gabrijel JuriπiÊ. Nakon njegova uvijek zanimljivog izla-ganja smjenjivali su se izlagaËi koji su pripremili svoje radove o fra LucijanuKordiÊu. I u gimnaziji smo naiπli na srdaËan doËek, kako to uvijek biva, zakoji je zasluæan ravnatelj Jozo JurkoviÊ. Probale su se i prve mandarine.

359

NaËelnik MetkoviÊa poËastio nas je veËerom u hotelu Narona, gdje smo uugodnom razgovoru ostali do kasnih sati.

IduÊe jutro, zbog radnih obveza, ne uspjeh nazoËiti skupu u ploËanskoj sre-dnjoj πkoli fra Andrije KaËiÊa MioπiÊa. No, ipak sam popodne uspio stiÊi naotvorenje izloæbe Predavanja o dimovima, Draæena TrogrliÊa, o kojoj medopade Ëast i govoriti. Nakon otvorenja i razgledanja, premjestismo se u op-uzensku Gradsku knjiænicu, mjesto gdje se redovito odræavaju Neretvanskiknjiæevni susreti. Ponovno je o fra Lucijanu govorio fra ©ito, tek pristiglipredsjednik Druπtva hrvatskih knjiæevnika Boæidar PetraË, Slavko Harni, tedopredsjednik DHK Boris Domagoj BiletiÊ. Podsjetili smo se i na ukusneretvanskog brodeta u Vili Neretva, vlasnika Pave JerkoviÊa. Nismo duljilijer smo se sljedeÊe jutro trebali rano naÊi u »itluku. Tako i bi, skupismo seu hotelu Brotnjo gdje nas je doËekao vrijedni predsjednik ËitluËkog ogran-ka Matice hrvatske, prof. Andrija StojiÊ. Nakon kave zaputismo se svi skupau GrljeviÊe. Na grudinu Ante Begova! ToËno pred kuÊu u kojoj se rodio.Moram iskreno priznati da nisam odavno bio tako dirnut. Skupilo se cijelomjesto, i staro i mlado. GrljeviÊki æupnik don Tomislav MajiÊ priredio namje veliËanstven doËek.

Dok su dvije djevojËice u narodnim noπnjama govorile fra Lucijanove stiho-ve, suze su bile nezaustavljive. Malo je koji obraz ostao, a da nije zaigrao.Nekako mi se uËinilo da se smekπalo i kamenje nadvijeno ponad kuÊnihkrovova. Bilo je govora i o pokretanju pjesniËke manifestacije na ovom mje-stu koja bi bila posveÊena fra Lucijanu. Volio bih, ali nikako ne bih bio zaruπenje suhozidina koje neki predlaæu, izmeu kojih kao da su se sakrilekuÊe. Grubo nabacani sloæenci Ëine ovo mjesto mistiËnim, Ëine ga onim πtoono jest. Bez toga, bojim se da bismo izgubili ono vaæno... Dobro protrese-ni vratismo se natrag u ËitluËki hotel Brotnjo. Ondje je odræan zavrπni skupna kojemu se izmijenilo mnogo govornika. OtpoËeo je glavni zupËanik, pazaredali Domagoj VidoviÊ, Boæidar PetraË, Marina Kljajo-RadiÊ, Antun LuËiÊ,©imun ©ito ∆oriÊ... pa u podrum Andrija, pa svatko na svoju stranu...


360

PostizbornicaDolina u cvatu. Padaline, sunce i visoke temperature izmamili su i cvjetove,te je obilje cvjetnog πarenila. I drveÊe koje je Ëumijalo cijelo ljeto ozelenilo.Sve podsjeÊa na proljeÊe. Pa i zavrπetak izbornog ludila nekako donese mir.Zbrajaju se dobitci i gubitci. Nekomu lovorike, a nekomu i sankcije. U He-rcegovini je apsolutni pobjednik HDZ. No, u srednjoj Bosni izgubila je hrvat-ska podijeljenost. Viπe hrvatskih kandidata omoguÊiπe isplivavanje Musli-mana na Ëelna naËelniËka mjesta. Pojedini muslimanski novinari iskoristiπehrvatsku glupost, ili jal svejedno, te obznaniπe kako HDZ svjesno napuπtasrednju Bosnu i uËvrπÊuje svoje pozicije u Hercegovini, πto je naravno laæ.UnatoË tomu πto su naËelniËke pozicije preuzeli Muslimani, ipak su dobrirezultati u opÊinskim vijeÊima, gdje Hrvati imaju veÊinu. NaËelniËka kota jepala, ali bitka nije izgubljena. Ono πto je iznenadilo, mislim na Hercegovinu,predizborna kampanja bila je s najmanje pompe i prljavπtine dosad. Narav-no, iznimku Ëine pojedina mjesta koja su zanemariva za sveukupnu sliku. Iodaziv na izbore bijaπe slab, te su u nekim opÊinama pojedinci na vlasti zah-valjujuÊi jednoj treÊini biraËa, πto daje apatiËnu sliku stanja na terenu. Ali πtoje tu je! Demokracija je takva. Volja biraËa mora se poπtivati. Zabiljeæio bih ijednu novinu koju zamijetih u kampanji. RijeË je o uratku neovisne liste SOSi Dalibora RaviÊa, kandidata za naËelnika opÊine ©iroki Brijeg, koji su kam-panju zakljuËili doista na neobiËan i zanimljiv naËin. Tiskali su vlastite pri-godne novine na πesnaest stranica, u nakladi od deset tisuÊa primjeraka.Obilje tema, od ozbiljnosti do humora, uËinile su svoje, te su se novine nabrzinu razgrabile. Biljeæim to zato πto nisam zamijetio da je i jedna stranka uBosni i Hercegovini napravila neπto sliËno.

U ©irokom Brijegu su se dogodila i predstavljanja nekoliko knjiga, pa kreni-mo redom. Za one koji su bili sprijeËeni nazoËiti Ëapljinskom predstavljanjuknjige Rasizam svjetskih moÊnika, akademika Josipa PeËariÊa, koje je odræa-no u hotelu Mogorjelo, a u organizaciji drugih Tropletovih dana kulture, ikoje se uistovremenilo s osmim Neretvanskim knjiæevnim, znanstvenim ikulturnim susretom, prilika u ©irokom Brijegu nije bila za propustiti. U orga-nizaciji Matice hrvatske ©iroki Brijeg i Hrvatskog intelektualnog zbora Bosnei Hercegovine, u dvorani Skupπtine æupanije Zapadno-hercegovaËke, knji-gu su predstavili prof. Ivan BakoviÊ, tajnik HIZ-a BiH, Zdenko ∆osiÊ, pred-sjednik Vlade ÆZH, te sam autor. Moderator predstavljanja bio je Mile LasiÊ,

361

predsjednik Hrvatskog intelektualnog zbora Bosne i Hercegovine. Predstav-ljene su i dvije knjige knjiæevnice Radice Leko, koje je takoer organiziralaMatica hrvatska ogranak ©iroki Brijeg u dvorani Skupπtine ÆZH, U Njema-Ëku brale (roman) i Nova svitanja (pjesme). O knjigama su govorili Kreπimir©ego, Stanko BaπiÊ i Branko Leko, a voditeljica je bila Æeljka ©aravanja. Ok-upljanjem ak. slikara i kipara iz skupine „Didak” ispred obnovljene starecrkve u GradniÊima, otpoËeli su deveti „Didakovi dani”, koji Êe u cijelostibiti posveÊeni æivotu, liku i djelu istaknutog franjevca fra Didaka BuntiÊa,roenog u PaoËi u æupi GradniÊi. Deveti “Didakovi dani” donose sa sobomi bogat program, od odræavanja okruglog stola O problemima i moguÊno-stima glazbenih πkola u Bosni i Hercegovini, tradicionalnog Koncerta oda-branih, svete mise zahvalnice, pa do VeËeri klapske pjesme. I u mojemu gradu dogodilo se jedno tajno predstavljanje. RijeË je o velebn-om pothvatu Marinka Dalmatina i OpÊine »apljina koji su zajedno tiskalifotomonografiju »apljina - Srce Hercegovine. Predstavljanje je odræano uhotelu Mogorjelo, a kako se takvi dogaaji odræavaju u mom gradu, veÊ samprije pisao. BuduÊi da me nitko nije pozvao, nije bilo plakata o odræavanju,nisam niti znao za predstavljanje. Tek sam s radiopostaje »apljina doznao zaodræavanje. Uzgred budi reËeno, zavirio sam u knjigu na brzinu kod prija-telja, i nemalo se iznenadio uloæenim novcem i sjajem. Tvrdi uvez u bogatojkutiji popraÊen s dva DVD-a i ploËicom na koj je grb »apljine i ime naËelni-ka dr. Smiljana VidiÊa, koju je izradio ak. slikar Ernesto Markota, vrhunskefotografije... Ali, naletjeh na kulturu!? Pod odjeljkom kultura smjeπteno jedesetak HKUD-ova koji djeluju u opÊini »apljina i to je sve?! To me zapre-pasti! Kultura spala na HKUD-ove! Da mi zaËini dan s iste radiopostaje vijest:osnovano Hrvatsko kulturno-umjetniËko druπtvo ViπiÊi. Kako sam znao dana tom prostoru djeluje HKUD Luke ViπiÊi, odluËih vijest posluπati dokraja.Iz HKUD-a Luke, druπtva koje je bilo sastavljeno od viπe mjesnih zajednica:Svitava, »eljevo, DraËevo-Sjekose, ViπiÊi, TasovËiÊi, Klepci, Gnjiliπta i Dolja-ni, izdvaja se novo druπtvo pod imenom HKUD ViπiÊi s Ëlanovima samo izmjesne zajednice ViπiÊi. Ako i ostale mjesne zajednice budu slijedile istiprimjer, eto nam materijala za novu fotomonografiju i u njoj odjeljak kultu-ra. A likovnjaci, pjesnici, glumci... πto bi politiËari rekli spadala... oni u kul-turu i ne spadaju!!!


362

PleÊa magareÊaBlagi jesenji dani niæu se jedan za drugim. Sve su ËeπÊa Mi’ovilova lita uDolini. A narod bi kazao: Jesen bogata - zima rogata! Neki predviaju igoru zimu od proπlogodiπnje. Kud Êe gore, mislim u sebi. Iako noÊi po-malo stude, dani okupani suncem pravi su mamac za izbivanje iz doma.Smislim sebi neki razlog, te se zaletim do Mostara. U njem uvijek sretnemmnoπtvo prijatelja. Ti su susreti za mene vaæni jer iz njih doznajem mnogotoga. Tko je izdao novu knjigu, tko i gdje ima izloæbu... ukratko, sve πtose dogaa na kulturnom polju, a da nije zabiljeæeno kroz oskudne kultur-ne medijske stupce. Ovoga puta zabiljeæio bih dva zanimljiva susreta.

U prvom mi je jedan prijatelj (ak. slikar) uruËio knjigu, toËnije zbirku iza-branih pjesama jednoga Mostarca (Hrvata) koji æivi u nekoj skandinav-skoj zemlji u izbjegliπtvu, kako to on sam za sebe kaæe. Prijatelj me jezamolio kad proËitam zbirku da mu kaæem svoje miπljenje. Nemam ga!©to kazati za Ëovjeka Hrvata koji svoj materinski jezik i danas zove srps-kohrvatskim?! ©to kazati za njegov rad kad on sam kaæe: „Jednog dana jemoj moÊni materinski postao jedan stari, faliËni, nepovezani jezik bezko-πuljaπa. Moje rijeËi ne mogoπe viπe moju duπu lijeËiti, one postadoπe su-hoparno sredstvo komuniciranja... Ja nemam iluzija da Êe neko ikadauËiti srpsko-hrvatski da bi moje stihove shvatio.” ©to kazati o ovoj zbircipjesama osim Ëuenja! Ostadoh zateËen proËitanom jugonostalgijom kojavrvi titoizmima. No, na sreÊu me obradova drugi susret. Umirovljeni pro-fesor pedagogije za ugostiteljstvo i turizam, kolega knjiæevnik Slavo AntinBago darivao me je svojom najnovijom knjigom RaËvaste staze. Nakonπesnaest objavljenih knjiæevnih uradaka (zbirke pjesama i pripovijetke) ipet struËnih udæbenika, ovaj plodni Ëlan Druπtva hrvatskih knjiæevnikaHerceg Bosne objavio je roman. RijeË je o svojevrsnoj puËkoj kronici ko-ja opisuje godine nakon Drugog svjetskog rata i kolektivnu katastrofu hr-vatskog naroda. Cijeli roman pisan je ikavicom, a podijeljen je u trideseti pet poglavlja od kojih svako moæe biti zasebna cjelina. PriËe u romanusu istinite, samo su, naravno, izmjenjena imena. U pojedinim cjelinamaima i autobiografskih zapisa. Bez ustruËavanja, Slavo Antin Bago priËa otemama koje su godinama bile preπuÊivane, a za neke se znalo platiti iglavom. Na kraju romana smjeπtene su Ëak tri recenzije koje potpisuju

363

Stjepan GaliÊ, Mate KovaËeviÊ i Miljen-ko StojiÊ. Knjiga je tiskana u nakla-di DHK HB. Od kolege knjiæevnika doznah i to da je roman RaËvaste sta-ze uπao u finale za “GaloviÊa”, te da se sprema u Koprivnicu, koja se lije-po smjesti i ugnijezdi i u mojemu srcu. Ponosan na prijateljev uspjeh, ste-gnuh mu desnicu i poæeljeh sreÊu u Podravini. Joπ mi na kraju πapnu dasu RaËvaste staze prvi dio trilogije koju priprema. Krasno!

No, nije Slavo Antin Bago jedini hrvatski knjiæevnik u Dolini koji je ovegodine objavio roman prvjenac. Nakon tri objavljene knjige, knjiæevnikFrano Vukoja objavio je Jesenje liπÊe, roman koji takoer opisuje æivot uHercegovini πezdesetih godina proπloga stoljeÊa. Knjiga je predstavljenau dvorani hotela Park u ©irokom Brijegu, a o njoj su govorili prof. dr. An-tun LuËiÊ, Mladen VukoviÊ, knjiæevnik, novinar i urednik Radio Splita, iPredrag Koæul, predsjednik Matice hrvatske ©iroki Brijeg. Program je vo-dila Æeljka ©aravanja. Kao i Bagin, i ovaj roman je pisan ikavicom, a nakraju se nalazi i RiËnik manje poznatih riËi, koji je Ëak na osamnaest stra-nica priredio jezikoslovac Ante KraljeviÊ. Ulomke iz romana nadahnutosu i dramaturπki lijepo prezentirali glumac Andrija Zeljko i dramska um-jetnica i profesorica hrvatske knjiæevnosti Maja LasiÊ. Htjeli-ne htjeli mo-ramo priznati kako se i u Hercegovini raaju novi romanopisci, a ako jesuditi po ocjenama knjiæevnih kritiËara - predstavljaËa, i iznadprosjeËni.Dobro je to i za popravljanje prozne krvne slike koju su razvodnili pjesni-ci, pa mnogi s pravom kaæu kako je Bosna prozna, a Hercegovina pjesni-Ëka zemlja. Sve Ëestitke i kolegi Vukoji koji stiæe napisati i roman poredsvakodnevnih novinskih napisa koje rado Ëitamo.

Na kraju bih se ponovno osvrnuo na moju »apljinu. Moram priznati dasam dobio mail u kojemu je smjeπtena pozivnica za jednu kulturnu prire-dbu. Kada svratih na uobiËajenu dnevnu kavicu, tamo me je Ëekala omot-nica i u njoj pozivnica za istu priredbu. Neπto ne valja! Dva poziva na istumanifestaciju! Iz kudilice zovilica! Kada me pozivaju oni koji me kudeosjeÊam se kao magarac. A magarca obiËno zovu na pir kad nema drva ilivode. A meni ujadilo nositi pleÊa magareÊa!!!


364

Tajnoviti znaci zagrobnoga æivotaSmrknulo se nebo nad Dolinom. OteπËali oblaci navaliπe se svom snagom.Najprije im se lice zacrni, a onda se rasplakaπe u sve Ëetiri. Kiπi i vodi dani-ma. Jesen se pokaza u svoj svojoj zrelini. A meni dani ispunjeni æaloπÊu. Æalza mrtvim roakom je nemjerljiva. Iz minute u minutu redaju se slike. Osno-vnu πkolu u Hutovu pohaali smo skupa svih osam razreda. Zajedno se ve-selili, igrali, pogledali djevojËice, podapinjali ploËe, peli æice, pravili πvange-re, praÊke, piske od jasenovine... Potom se razdvojili, on na jednu - ja nadrugu stranu... Oæenili, dobili djecu, ponekad se i viali... I Æeljko ode... Ka-æu zaspao... i nije se probudio... Blago je usnuo u Gospodinu! Vrijeme je st-alo onoga trena kada su spuπtali njegov lijes na groblju u Prapatnici, rodnomselu moje majke Janje. Gledao sam u vis, prema najveÊem vrhu Æabe, i joπviπe, i dalje, i niπta nisam vidio. OsjeÊao sam se izgubljen u moru plaËa. Svudoko mene bolna lica, suzne oËi s bolnim grËevima na usnama. Tuga!!! Pa ikada pooh svome domu kao da sam koraËao na drvenim nogama premaautomobilu, nije popuπtalo. ZakoËilo u grlu i stoji. Vozio sam s odsutnoπÊukao rijetko kada. Duboko svjestan da svi idemo tamo, i da svi jednom mora-mo umrijeti, nikako ne mogoh potisnuti misao zaπto je Æeljko morao otiÊibaπ sada?! Tako neoËekivano, kada je najviπe trebao svojoj supruzi i trojicisinova! Otkud mi odjednom pada na pamet moje djetinjstvo?! Kada mojesestre i ja ostadosmo bez majke! U istim godinama kao i Æeljkovi sinovi! Tomi najeæuri koæu! Sve ono πto sam proæivio, a priËam o A. D. 1981., sad Ëekanjegove sinove. Znam samo da im ne Êe biti lako! Svi Êe se raziÊi a oni Êeostati sami sa svojom patnjom i svojim sumnjama. Ako je Bog pozvao ÆeljkaObada, komu Êe se onda oni potuæiti?!

Evo, reÊi Êu neπto i o kulturnim zbivanjima i o danima koji bi bili odveÊ tuænii isprazni da nije kulture. U organizaciji Hrvatskog kulturnog druπtva “Na-predak” - Glavna podruænica Mostar, u Maloj galeriji kraljice Katarine, pred-stavljeno je jedno vrijedno nakladniËko izdanje, katalog-monografija TajnaBoljuni autora: prof. dr. Miroslava Palamete, Mire Raguæa i Marinka ©utala.Knjiga je netom tiskana u nakladi agencije SMART, Raguæ&BarbariÊ design,uz potporu OpÊine Stolac i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. RijeË jeo iznimno zanimljivoj i bogato ilustriranoj knjizi, koja na hrvatskom i engle-skom jeziku, na znanstveni a ujedno i popularan naËin, prikazuje jednu od

365

najveÊih nekropola steÊaka, onu boljunsku kod Stoca. O knjizi i nekropoliu Boljunima, koja broji 273 kasnosrednjovjekovna spomenika, od kojih jedobar dio ukraπen likovnim predstavama i natpisima, a koja je kandidiranana listu svjetske baπtine UNESCO-a, govorili su Dragan MarjanoviÊ, BorislavPuljiÊ i Ivan Vukoja. Zanimljivo je i to da je uz predstavljanje otvorena i izloæ-ba fotografija koje krase ovu monografiju. Prof. dr. Miroslav Palameta napi-sao je u knjizi esej o steÊcima u kojemu piπe kako je kultura steÊaka, sred-njovjekovnih nadgrobnih spomenika, najcjelovitiji i najizvorniji dio spome-niËke baπtine saËuvan do danas. Upravo steÊci svojom rasprostranjenoπÊu,oblicima, natpisima i umjetniËkom izradom najjasnije govore o bogatomkulturnom kontekstu, iz kojega su uspjeli preæivjeti do danaπnjih dana. Uokolici Stoca saËuvane su najbrojnije nekropole s tim spomenicima, svaka-ko - piπe Palameta - i najzanimljivije po raznovrsnosti oblika, kvaliteti reljef-nih ukrasa i koncetraciji bosaniËkih nadgrobnih natpisa. „Posebno mjestomeu tim aglomeracijama zauzima nekropola Boljuni na rubu malog poljau istoimenom zaseoku na 12. kilometru asfaltnog puta od Stoca prema Hu-tovu blatu. Sa steÊcima u Meugorju kod Glumine, u Toplici i Vodnom doluu Hrasnu, s Radimljom i Nekukom kod Stoca, takoer s onima iz Kruπeva,OpliËiÊa, Hodova i Bitunje, boljunska nekropola predstavlja samo srce kul-ture steÊaka, njezin srediπnji dio. Sa svoja 273 spomenika, ako je to uopÊekonaËan broj, nekropola u blizini ©utalovih kuÊa u Boljunima, jedna je odnajveÊih uopÊe.”

Ako se podsjetimo na ljepotu i veliËje nekropole Radimlja kod Stoca sa 133srednjovjekovna kamena spomenika, onda nam je savrπeno jasno o kakvoj semonumentalnosti radi u Boljunima. Dodajmo i to da je na Radimlji pet steÊ-aka s natpisom, dok je u Boljunima Ëak osamnaest. Stoga je s punim pravompovjesniËar umjetnosti Ivan Vukoja stavio naglasak na svjetsku vrijednost oveknjige i uopÊe fenomena „steÊak”.


366

S’isveti„Ase legoh ja/Ase ti Êeπ leÊi/I vsi ki Êe se roditi!” Sve dok nas ‘nosi’ æivot, osmrti mislimo manje nego bismo trebali. Stoga nas vijest o neËijoj smrti, oso-bito bliænjih, jednostavno posijeËe. Predvidivo ili nepredvidivo napuste nas,nestanu, sve do ponovnog susreta u vjeËnom domu. Mi koji ostajemo joπneko vrijeme, teπko se navikavamo na æivot bez dragih ljudi. Iako smo svje-sni da je grobno mjesto samo odlagaliπte za smrtne ljudske kosti, jer se be-smrtna ljudska duπa preselila u VjeËiπte, hodoËastimo do njega, ure-ujemoga, kitimo cvijeÊem, palimo svijeÊe i molimo se za duπe pokojnika. Ono πtome je u mladosti muËilo, izmeu ostalog, jest pojam svetosti. Kroz æivotnouËenje, Ëitanje, sluπanje propovijedi, uoËio sam kako se svecima proglaπav-aju veÊinom oni koji sluæe Bogu kao crkveni poglavari. PoznavajuÊi mnogeljude, koji su æivjeli kao krotki Boæji mravi, u narodu zvani “æivi sveci”, Ëudiobih se πto nakon njihove smrti o njima viπe ne bi bilo ni glasa ni spomena. Ipriznajem, to mi je smetalo. Koliko æivih svetaca ode s ovoga svijeta, a danitko i ne spomene njihov svetaËki æivot?! Kasnije sam tek otkrio blagdanSvih svetih, koji su stariji za moga djetinjstva zvali S’isveti, i nisam dokuËivaonjegovo znaËenje. Na taj dan prisjeÊamo se svih onih spomenutih, kojenikakve æivotne poteπkoÊe nisu mogle skrenuti s Kristova puta, koji su iza-brali najteæi put do blaæenstva u vjeËitom domu.

Iz svega navedenog odabiram dan Svih svetih za komunikaciju s posljed-njim zemnim prebivaliπtem svojih roditelja. Mreæa tugaljivih niti plete mi seoko srca dok prolazim kroz poznate predjele. Niæu se mjesta koja su zauvi-jek utisnuta u moje srce: Hutovo, Prapratnica, Praovice, BroÊanac, Gradac,Hotanj, Æukovice, RadetiÊi, Drijen... A Drijen se sastoji od Gornjeg i Donjeg.Negdje izmeu, otprilike na polovici puta smjeπteno je novo groblje. U bli-zini je i staro, te veÊa skupina kamenih gomila koje su dobro skrivene razg-oropaenim raslinjem. Iako su i u Gornjem i u Donjem Drijenu sve kuÊe zat-vorene i nemaju stalnih stanovnika, svaki put kad doem zamijetim nekunovinu u groblju i na kapelici sv. Tripuna. Harni Krmeci briæno njeguju mje-sto susreta s onostranim. Tko nije boravio u ovim, danas, zabaËenim mjesti-ma, i tko nije vidio kako se tamni teπki oblaci odguruju rukama i nogama iz-meu Voljevca, ToËionika, KiËina..., kako se rastegnu po Banjevicama, nemoæe ni zamisliti sliku i teatralnost koja se doæivi za posjeta drijenskom gro-

367

blju za loπa vremena. Ma koliko bilo lijepo i rascvalo ponueno zasaenocvijeÊe u loncima, njegova jednobojnost me podsjeÊa na truleæ, te se ove go-dine Maranom potaknut, odluËih na raznobojnu ikebanu prijateljice cvje-Êarice. I ne pogrijeπih. Savrπeno je pristala uz blistavi mramor. Jednom samu prolazu uhvatio misao ©Êepe Mrvalja, Ëapljinskog vagabunda: „Ako neznaπ ‘ko je kakav, dovoljno ti je otiÊi na groblje! Tamo Êeπ odmah vidjeti ‘koje koliko hap’o!” Zanimljiva je ova njegova misao, iako se s njom ne bih upotpunosti sloæio. Meni se Ëini da ljudi gradeÊi vjeËni dom za svoje kosti, vi-πe dokazuju moÊ na zemlji, gradeÊi na kredit ili hapali - svejedno je. Drije-nski grobovi su veÊinom nalik jedan drugomu. S njihovih uzglavlja izvijajuse svjetla svijeÊa, a mirise cvijeÊa poloæene po njedrima posve nadjaËavajueteriËne trave kojima je groblje optoËeno.

Karla uoËava da su svakomu groblju pratitelji Ëempresi, borovi kako onakaæe. I Ëudi se zaπto?! Oni jednostavno pristaju i uspokojavaju mrtve svojimsjenama, zborim viπe za sebe. Pokuπavam joj objasniti i razliku Duπnog danai Dana mrtvih. Na Duπni dan spominjemo se svih onih patnika i pravednikakoji nisu æivjeli bezduπno. Posjetom i molitvom na njihovim grobovima us-postavljamo zajedniπtvo s neumrlim duπama, s usnulim u Gospodinu, jer zanas krπÊane nema mrtvih, svi su æivi. Ali za nevjernike koji dolaze pohoditigrobove, bez nade, e za njih je to Mrtvi dan ili Dan mrtvih. Za njih æivot zav-rπava na groblju spuπtanjem tijela u grob, jer nemaju vjere u UskrsnuÊe. Onistoga prilaze grobu bez nade, dok mi obnavljamo sjeÊanja s najmilijima hti-juÊi uskrisiti duπu naπe duπe. Karla je ponijela fotografski aparat te redom fo-tografira zanimljivosti. »udi se kamenoj πkoli bez krova u Æukovicama, ka-menoj kuÊi u istoimenom mjestu - Ëudom graditeljskog naslijea, krajput-nim zavjetiπtima, panorami Graca s Hotanjske okuËi... I sam se Ëudim vijestio odlasku kipara Ljupka AntunoviÊa... Mostarska umjetniËka scena ostala jebez dobrog Ëovjeka, vrsnog poznavatelja umjetnosti i velikog umjetnika, in-telektualca, Ëetvrtkaπa...


368

S koridora opasnih namjera„Vrijeme gradi - vrijeme razgrauje!” nabaci mi sluËajni putnik na ploËan-skom peronu, komentirajuÊi danaπnji izgled kolodvora i besputniËkuËekaonicu. Uhvatih se za baËenu udicu, te smo malo razgovarali o danaπ-njem æeljezniËkom stanju, tko je kriv, zaπto je to tako... Po dva i viπe vo-zila ispred svake obiteljske kuÊe, sporost i zadræavanje na mitnici, neus-klaenost reda voænje, nedovoljan broj vlakova... sve je krivo pomalo,sloæismo se. No, prije no πto ode dobaci mi joπ jednu zanimljivu uz smij-eπak: „Tko vam je kriv πto se nalazite na koridoru opasnih namjera!” Uprvi tren se i ja nasmijah, no kad je Ëovjek zamakao, osmijeh mi ostadezaleen na licu. PoËeh razmiπljati o neznanËevim rijeËima. Je li to uistinutako?! Uskoro stupa na snagu novi vozni red, i tad Êe nam biti sve jasno.Valjda ne Êe potvrditi njegove rijeËi, iako znam da nam predstoji hrvanjeza preæivljavanje! Joπ je samo poezija ta koja se opire i vremenu i ljudima. UnatoË oskudicikoja se bespravno uselila u DHK HB i povela sa sobom brata Nemam i ses-tru Nedam, odræana je tradicionalna kulturna manifestacija 13. humski danipoezije. Nakon πto je nekolicina pjesnika-Ëlanova DHK HB uobiËajeno po-sjetila πkole, a ove su godine to bile osnovna πkola u IliÊima i privatna gim-nazija u Mostaru, u Galeriji kraljice Katarine KosaËe odræano je predstavljan-je dvije zbirke pjesama. RijeË je o prvijencu Ivana BakoviÊa nazvanom Zat-omljenja i dvadeset i drugoj knjizi Zdravka KordiÊa naslovljenoj Uviranja.Kako sam obe zbirke ranije spominjao, reÊi Êu samo da su Uviranja pred-stavili Miljenko StojiÊ, Marina Kljajo-RadiÊ i Sonja JuriÊ, a o stihozbirci Zato-mljenja, uz Marka TokiÊa i Marinu Kljajo-RadiÊ, govorio sam i sam. PoezijaZdravka KordiÊa je veÊ odavno prepoznata i vrjednovana u hrvatskoj knjiæ-evnosti, dok je Ivan BakoviÊ tek poËeo s objavljivanjem (ne i pisanjem), tekrËi svoj pjesniËko-patniËki put. U sastavu Humskih dana poezije veÊ πestugodinu zaredom odræava se i Ikavski skup, koji uz Druπtvo organizira iOdsjek za hrvatski jezik i knjiæevnost Filozofskog fakulteta u Mostaru, poddirigentskom palicom prof. dr. Antuna LuËiÊa. Skup je ove godine odræan uNarodnoj knjiænici HNÆ-a u Mostaru. Podijeljen je na tri djela: prvi dio suFiloloπki pogledi, u kojemu su sudjelovali uz Antuna LuËiÊa, Ilija Protuer iAna-Marija TadiÊ-JakovljeviÊ; drugi dio Knjiæevni prinosi, u kojem su govo-rili Martina AntiÊ, Vendelin KaraËiÊ, Miro PetroviÊ, Krunoslav ©etka i Joso

369

ÆivkoviÊ; te treÊi dio Etnoloπki prizor, u kojem je odigrana igra Prstena. Vaæ-nost odræavanja Ikavskog skupa je nedvojbena, upravo radi oËuvanja i njeg-ovanja dijalektalnoga govora u hrvatskom jeziku. Antun LuËiÊ nam je obz-nanio i jednu malu tajnu! Naime, veÊ je pripremljen 7. ikavski skup, te je pla-nirano objavljivanje dva zbornika u kojima bi se trebali naÊi radovi sa svihπest dosadaπnjih skupova. „Cilj nam je da se zbor tih dobrih uËinaka objedi-ni i otiska i na taj naËin da se da slika onoga πto je bilo i knjiæevno i znan-stveno i struËno. Tko doe do takve publikacije sigurno moæe biti zadovol-jan da se navratio malo u proπlosno, da je oæivio i uπao u jedan tijek zbivan-ja biÊa jezika kakav jest”, kaæe nam profesor. Poæelimo profesoru vrijednikujoπ mnogo Ikavskih skupova kako bi mogao opresti Ikavski gunjac kakav jezamislio, a naπim uπima trajno sluπanje romona ikavske riËi.

Sveknjiæevna veËer u Humskim danima poezije jest toËka na i. Iako sam napoËetku spominjao provalnike u prostorije DHK HB, koje ne uspjesmo is-tjerati niti uz policijsku pomoÊ, niti uz predoËenje sudskog naloga, brojnimpjesnicima pristiglim u Galeriju kraljice Katarine ne preostade niπta drugonego pokuπati stihom udobrovoljiti barem NeÊu i Nedam. Najprije se AntunLuËiÊ prigodnim govorom prisjetio preminulih Ëlanova DHK HB StojanaVrljiÊa i Rajka Glibe. Potom nas je voditeljica Maja LasiÊ pozivala u skupina-ma po Ëetvero, zauzimali smo pozicije za dva stola i pjesniËili. Nastupili smo:Joso ÆivkoviÊ, Pero PavloviÊ, Alma Fazil-Obad, SreÊko MarijanoviÊ, LidijaGlavaπ, Zdravko KordiÊ, Miljenko StojiÊ, Ruæica Soldo, Marina Kljajo-RadiÊ,Mara Cica-©akotiÊ, Lidija PavloviÊ-GrgiÊ, Zijada ZekiÊ, Viktorija AniËiÊ, ©imaMajiÊ, Mirana RogiÊ, Ivan BakoviÊ i moja malenkost. Upravo raznolikostpoetskih govora i Ëine Humske dane poezije onim πto oni jesu. Bilo je tuvrhunskih pjesniËkih ostvarenja, zelenih klica koje obeÊavaju rod veÊ slje-deÊe godine, vodopija, æalovanja, ljubovanja, slikanja, posveta-osveta... No,ipak je predsjednica, da Oskudica ne vidi, uspjela nekako pronijeti malo vi-na i meze, te smo se svi ubrzo prepucavali oko trpeze. Neka se ne naljuteoni koje ne spomenuh, ali moram joπ dvojicu: Marka BoπkoviÊa i Franu Vu-koju. Prvog zbog æala za neproËitanu pjesmu, a drugog πto mi izmami toli-ko smijeha, da zamijenih stranu lijevu za desnu...


370

Probuenice i poigranke

U tijeku je jedna iznimno znaËajna kulturna manifestacija, mogao bih mir-ne duπe kazati jedna od onih koje imaju i kulturnu i povijesnu vaænost zasvekoliki hrvatski nacionalni korpus. Dakako, rijeË je o ©imiÊevim susre-tima koji se ove godine odræavaju 49. put. Imao sam Ëast sudjelovati u od-boru za odræavanje ove najveÊe, najvaænije i najvrjednije kulturne mani-festacije koju ima hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, te sam se ranijeupoznao s programom koji se evo ovih dana realizira. Niæu se stalno kul-turna dogaanja, kako i priliËi ©imiÊevim susretima. U dvorani osnovneπkole u Drinovcima sveËano su otvoreni 49. ©imiÊevi susreti predstavljan-jem knjiga Maskenbal pod tuom maskom, Dani od pijeska i Krevet odkamena, autora doc. dr. sc. Ivana AleriÊa. Potom su u grudskoj kinodvo-rani glumci Hrvatskog narodnog kazaliπta Mostar: Tina Laco, Robert Pe-har i Velimir PπeniËnik NjiriÊ premijerno izveli glazbeno-scensko-poetskikolaæ Hercegovina, prvi od sedam planiranih dijelova. Uz glazbenu pod-logu te iznimno zanimljivu video prezentaciju spomenuti glumci kazivalisu stihove pjesnika koji su pjevali o ljepotama Hercegovine. Izvedenepjesme odabrao je Robert Pehar, a cijeli ciklus je zamiπljen tako da se usedam dijelova predstavi stvaralaπtvo hrvatskih pjesnika od davnih vre-mena pa sve do danas. „Mi izvoaËi smo prezadovoljni postignutim odje-kom kod gledateljstva. RijeË je o tekstovima od 1500. godine na ovamo,koje je jako teπko govoriti, a koje i danas rijetko tko, gotovo nitko, i negovori. Stihovi su u izvoaËkom smislu vrlo zahtjevni, ali smo mi izvoaËizadovoljni”, rijeËi su Velimira PπeniËnika NjiriÊa. Rekli bismo kako se po-ezija, iako stidno, ipak vraÊa na scenu, i to s pjesmama probuenicama izdubokog pjesmosna.

U istoj kinodvorani predstavljen je i knjiæevni rad akademika Veselka Ko-romana. Prikazan je dokumentarac autora Ivana Vukoje, koji govori o æiv-otu i djelu ovog knjiæevnog barda, o njegovim najznaËajnijim djelima, kaoi miπljenja ljudi od pera o Koromanovu knjiæevnom stvaralaπtvu. StruËnisuradnik na filmu, prof. dr. Miroslav Palameta govorio je o Koromanu kaojednom od najveÊih æivuÊih hrvatskih knjiæevnika. VeËer je okonËanaknjiæevnikovom pjesmom DoÊi Êe vrijeme blagog naroda u interpretaciji»apljinca Dragana GrgiÊa Godre. Ostaje joπ zavrπna pjesniËka veËer, koja

371

je tek pred nama. Nadam se samo, a na to sam i podsjetio organizatore,da Êe pjesnika biti viπe, jer ova manifestacija to uistinu zavrjeuje. A πtose nas pjesnika tiËe, mi Êemo i dalje upinjati da pjesmama kaæemo ono πt-o nas Ëini ËovjeËnim. Zanesenjaka nikad u Dolini nije nedostajalo.

Evo, u pet do dvanaest, kako je glasio poziv na predstavljanje knjiga iotvorenje izloæbe, poklopiπe mi se kazaljke te se uspjeh organizirati.Predloæih prijatelju Ivanu BuntiÊu zajedniËki odlazak do metkovskogGradskog kulturnog srediπta. Tamo je izloæba slika Preobraæaji opuzen-skog slikara Velimira KljuËe. Nemalo se iznenadih kad na stolu ugledah idvije knjige koje su stajale na prstima ËekajuÊi predstavljanje. Iako smosusreli nekoliko Ëasnih ljudi i dragih prijatelja, razoËarah se brojem po-sjetitelja u spomenutoj ustanovi. Jednostavno mi je nepojmljiva nezain-teresiranost Metkovaca za ovakav kulturni dogaaj. Zbirku pjesama Pticau krletki i zbirku dramskih tekstova naziva Drame, predstavio je MatoJeriniÊ. Poeziju Velimira KljuËe Ëitali su Ëlanovi Amaterskog kazaliπta“Opuzen”. Izloæbu je otvorio Mato JeriniÊ koji nije bio rjeËit o izloπcima,kao πto je to zapisao Igor Breπan u popratnom izloæbenom katalogu. Kadgod idem na na neku KljuËinu izloæbu, pripravljen sam na pravu juæn-jaËku (mogao bih kazati dubrovaËku) paletu jakog kolorita, meutimovoga puta je i mene iznenadio. Slikar se vriπteÊim bojama proπetao djet-injstvom kroz Neretvu, djeËjom razigranoπÊu proskakutao je kroza sveono πto Ëini æivot u Dolini. Nebrojeni znakovi, krinke i krabulje, dijeloviintime... srËano su pulsirali sa svakoga zida metkovskog Doma kulture. IzKljuËine igraonice boja iznjedrene su rijetko viene slike, poigranke.Motivima na njima slikar se poigrao prolaznoπÊu æivota uz rijeku, teovjekovjeËio sve ono πto mu je draπkalo maπtu, udaljujuÊi se na dovoljnuudaljenost od vienih starih πablona. Uputivπi umjetniku iskrene Ëestitke,Ivan BuntiÊ i ja zadovoljno napustismo MetkoviÊ. Krenusmo prema »ap-ljini, gdje su nas veÊ Ëekali na veËernjem brifingu Profesor, Vojni, Pitar,Zapadnjak, Zuja, Babura, ... iako smo najslabije karike Ëapljinske ogr-lice...


372

NoÊ Afrike u Mostaru

Sloboda!!! Napokon! Iako mi se Ëinilo kako smo baËeni u vrtlog balkanst-va i jugoslavenstva iz kojega nismo u moguÊnosti isplivati, sudac Meronpovrati nadu u pravednost. No, civilizirani svijet koji bi trebao s oduπevl-jenjem pozdraviti odluku mjerodavnog suda, pokazuje kako ima i svojezvjerinjake iz kojih povremeno zareæe, zabjelasaju i zaπkljocaju (sad veÊdobro istupljeni) zubi braneÊi krvnika od ærtve. StajuÊi bezoËno na stranukrvnika, beπËasno nastavljaju obezvrjeivati krvlju obranjenu hrvatskuslobodu. I tu ne staju! Kad Haaπki sud viπe ne igra kako oni sviraju, krivje i On. Ta gdje Êe hrvatske generale pustiti na slobodu?! Jedan oπtrozubiglas stare vuËice izdvojen iz zvjerinjaka kuËkasto zavija: „Morat Êu proËi-tati presudu kako bih uvidjela gdje je to krivo krenulo!” Ona Êe vidjetigdje je to krivo krenulo!!! Sloboda pravednog hrvatskog Ëovjeka je njojkrivo krenulo! Doduπe, stara vuËica ima zadaÊu Ëuvati leglo kojemu sulovci ozbiljno ugrozili brlog. A i iz brloæine iskeπeni zubi vire i opominju:„Mi - vukovi dlaku mijenjamo, ali Êud - nikada!” Naæalost, pojedinci izhrvatskog naroda ne spoznaπe nikad brloænu posloviËnu poruku. No,unatoË njihovom podaniπtvu, Hrvatska moæe i mora razviti jedra, istaknu-ti zastavu (istu onu koju u zvjerinjaku spaljuju) i zaploviti ne obaziruÊi sena vuËja zavijanja!

I jesenji dani znaju πkrtariti kulturom, meutim ove jeseni je nekako sveoæivjelo, rekao bih raskulturilo se. Inicijativu DHK HB o utemeljenju na-grade koja Êe nositi ime Vlade PuljiÊa, knjiæevnika i ak. slikara, poduproje i grad Mostar, te je utemeljena kao pjesniËko-likovna, a dodjeljivat Êese naizmjenice, jedne godine za poeziju - druge za likovnost. Ove godine,toËno na Ëetvrtu godiπnjicu sjeÊanja na preminulog kolegu i Ëlana, DHKHB dodijelilo je prvu nagradu koja se sastoji od priznanja i novËanogiznosa. Kao i u veÊini sluËajeva (kada to moja æeljeznica dopuπta) odaz-vao sam se pozivu iz Druπtva, te (a koga bih drugoga) vrbovao prijateljaIvana BuntiÊa Koku na zajedniËko druæenje u KosaËinu domu. VeÊ priulasku, izmeu mnogo poznatih lica, zamijetih dragi lik kako pridræavaπank: Tomislav Marijan BilosniÊ! U prvi tren se iznenadih, otkud?! Kako?!Zaπto?! Mozak je munjevito reagirao, te sam u trenu shvatio razlog prijatel-jeva posjeta Mostaru. Potvrda mojim mislima bi i njegova pohvala pravoj

373

domaÊoj hercegovaËkoj lozi Ëokaljuπi. „Razbija tremu”, pomislih u sebi.Smjestismo se udobno u prepunoj Galeriji kraljice Katarine, i kako je pro-gram odmicao bijah sve zadovoljniji koreografijom i scenskim nastupomglumaca i pjevaËa. Neπto drugaËije od istosti bezliËnih predstavljanja ipukih govorancija. U programu su sudjelovali unuci, glazbenici pokojnogVlade PuljiÊa, glumci koji su Ëitali Vladine stihove, Kvartet simfonijskogorkestra Mostar s izvedbom Hercegovine u srcu, a nakon πto je AlmaFazil-Obad proËitala jednu pjesmu iz nagraene knjige Afrika i proglasilaTomislava Marijana BilosniÊa prvim laueratom Nagrade “Vlado PuljiÊ”,predsjednica DHK HB Marina Kljajo-RadiÊ dobitniku je nagradu i uruËila.

Nagraenik nije skrivao oduπevljenje primajuÊi nagradu s imenomprijatelja, s kojim je i jeo i pio i pjesniËio. „Ako je nagrada Vlado PuljiÊ Ëastknjiæevnosti (a zasigurno je), ako je Ëast umjetnosti, i Ëast djelu samog Vl-ade PuljiÊa, Ëast ljepoti, dobroti, rijeËi i humanosti, onda moja malenkosttu Ëast ponizno prihvaÊa, kao jedan od mnogih koji su je zasluæili ili Êe jetek zasluæiti”, istakao je meu ostalim Tomislav Marijan BilosniÊ, autorbrojnih djela i dobitnik mnogih uglednih nagrada. Govorio je joπ i opotrebi nagraivanja mladih pjesnika jer dokazanim to i viπe nije vjetar ulea, o Vladinim liskalucima, o mostarskim noÊima... Kad se veselje sleg-lo i brojni posjetitelji raziπli, natuknuh nagraeniku πto bi mu pokojni Vl-ado predloæio: „Ajmo to negdje potroπit!” I tako se naosmo u poznatomrestoranu tik uz Neretvu, gdje njen huk uzjogunjuje grla. Ona se naro-guπe, prokljuËaju rijeËima, pjene, izvrtloæe i πto bi i ne bi trebalo... zaæe-aju vinca blatinca... omakne se i koja pjesmica... te uz priËe i stihovlje joπviπe bistre prijateljstvo... I kad smo se sljedeÊeg dana rastajali u »apljini -na BuntiÊevini u kamenom dvorcu, joπ nas je nosio eho Vladinih pjesa-ma... Brdo Gubavica... ©ipci... Herceg Stjepan KosaËa... KrËag... Vinskamuπica... a kad nam se prijatelj uputio prema Zadru u glavi su nam bub-njali afriËki bubnjevi... osjeÊali smo se kao tigrovi... i slobodni...


374

Poezija u glavnoj ulozi

Nakon πto je premijerno izveden na ©imiÊevim susretima u Grudama, us-lijedila je i mostarska premijera glazbeno-petsko-scenskog kolaæa Herce-govina (1.dio). Odazvah se na pristiglu pozivnicu iz HNK Mostar, te se sprijateljem Ivanom BuntiÊem zaputih hercegovaËkoj prijestolnici kul-turnih zbivanja. Premijera je upriliËena na Maloj sceni Hrvatskog naro-dnog kazaliπta. Iskoristih prigodu te s uposlenicima porazgovarah o tre-nutaËnom stanju, o problemima, o boljkama... Znano je kako danas nig-dje nije sjajno, ali da su u gradski proraËun uvrπtene maæoretkinje (uz du-æno poπtovanje) a u istom nema ni na mapi Hrvatskog narodnog kazaliπ-ta, Druπtva hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne, dalekovidnica se i jestugasila.... nije dobro! Svi se kunu u nekakvo hrvatstvo, u nekakvo domo-ljublje, a najveÊe kulturne vertikale (koje naciju Ëine onim πto jest, a tim injih same) poniæavaju, od nepoznavanja i neuvaæavanja, pa sve do laænihobeÊanja.

U predvorju sretosmo i prof. Stjepana GaliÊa koji nam obznani kako je upripremi veÊ drugi dio glazbeno-poetsko-scenskog kolaæa. InaËe, prof.GaliÊ je struËni suradnik u ovom projektu. Ono πto vidjesmo na Malojsceni HNK razlikuje se od dosadaπnjih prezentacija poetskog stvaralaπtvau uæem i πirem kazaliπnom kontekstu. Poezija je dobila glavnu kazaliπnuulogu. U ovom prvom kolaæu, glumci Velimir PπeniËnik NjiriÊ, Tina Lacoi Robert Pehar, kazivali su 24 pjesme. Tako smo uæivali u majstorskoj in-terpretaciji stihova Marina DræiÊa, Ivana Tomka MrnaviÊa, Ivana Gund-uliÊa, Andrije KaËiÊa MioπiÊa, Mehmed-age PruπËanina, Ivana Maæura-niÊa, Petra Bakule, Grge MartiÊa, Luke BotiÊa, Augusta ©enoe, AugustaHarambaπiÊa, Ivana Zovke Mostarca, Stjepana MiletiÊa, Ivana A.MiliÊeviÊa, Safvet-bega BaπagiÊa, Frana BiniËkog, Dragutina DomjaniÊa,Milana BegoviÊa, Pere JakovljeviÊa Ljubuπaka, Vladimira Nazora, Muse∆azima ∆atiÊa i Antuna Branka ©imiÊa. Doznadoh i to kako Êe svakogaposljednjeg Ëetvrtka u mjesecu biti upriliËena kazaliπna veËer posveÊenapjesniπtvu Hercegovine, koja bi trebala zaæivjeti u pet dijelova. Nakana jeda se iduÊih sezona tematski fokus s Hercegovine proπiri na cijelu zemlju,a potom i na Hrvatsku. ©to kazati nego zahvaliti vrijednim glumcima kojipriskaËu poeziji u pomoÊ, iako se i sami bore za goli opstanak. Joπ su

375

naglasili kako imaju namjeru posjeÊivati πkole, kako bi uËenici mogli, nesamo uæivati u znalaËki izgovorenim stihovima, nego produbiti i dopuni-ti spoznaju o pjesnicima koji su svojim stihovljem ovjekovjeËili Hercego-vinu. Prijatelj Ivan i ja odluËismo poduprijeti mostarske glumce u njihovojplemenitoj namjeri (povratak poezije u kazaliπte) barem svojom nazoËno-πÊu, kao i πirenju ove hvalevrijedne ideje.

U Mostaru je takoer odræan i niz zapaæenih izloæaba. Godiπnja izloæbaDruπtva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH poznatija kao Jesenji likovnisalon, okupila je 47 umjetnika koji su izloæili svoje radove u Galeriji kra-ljice Katarine u Hrvatskom domu hercega Stjepana KosaËe. Jesenji likovnisalon je dobra prilika za susret iskustva starijih umjetnika s poletom i za-nosom novih generacija. Raznovrsnost likovnih izraza, stilskih varijacija,simbola i preokupacija, bogatstvo i snovitost motiva, uistinu su ispunilizidove KosaËina doma. Izloæba je doista impresivno zasvjedoËila o pos-tignutom bogatstvu likovnih dostignuÊa stasalih u Hercegovini. I GalerijaAluminij nastavlja nizanku svojih izloæbenih uspjeπnica. Nakon respekta-bilnih imena koja su izlagala u ovoj galeriji, kao πto su ©utej, Sikirica, Pri-ca, Lipovac, TrebotiÊ, Jordan, VejzoviÊ, KoæariÊ, Kuliπ, DiminiÊ, Botteri,Reiser..., ovoga puta njene zidove ukrsio je akademski slikar Hrvoje Pu-πkariÊ iz Zagreba, izloæbom nazvanom I kad priËam priËu, Habana, arte ypasion. Motivi Kube, izraæeni jakim koloritom, nabrijanom i leæernomatmosferom, fascinantno su pribliæili daleku zemlju mostarskoj publici. Sasvake slike jednostavno pulsira æivot, bilo da se radi o detaljima s raznihkarnevala, bilo da su u prvom planu dosjajeni oldtimeri. HiperrealistiËnapreciznost pojaËava dozu strasti i erotiËnosti kada su u prvom planu pl-esaËi, dok slikajuÊi proËelja zgrada, ulice i trgove, u gledatelju izaziva i to-plinu i prisnost prema vienom. PuπkariÊ svojom raskoπnom paletompredstavlja Havanu kao nadrealistiËnu i mitsku, te nam je dovodi u Mos-tar kao obeÊanu zemlju, a upitno je koliko je to doista tako...


376

Tko to uporno ubija Neretvu?!

Vlak! Zviæduk! Polazak! Odlazak! Dolazak! To je adrenalin! To je ono πtoæeljezniËara jednom kupi zasvagda! Vlakovi su æeljezniËka braÊa!Æeljezna ljudska braÊa! Goæena braÊa! Goæeni ljudi! I jedni i drugiæeljoljudi! Sjedinjeni u jedno! Neodvojivo! Nerazdvojivo! Neraskidivo! Tkojednom okusi æeljezniËki kruh... skoËi na traËniËki prag... zviædaljkomoznaËi polazak... promatra vlak u odlasku... i kad ode ostaje dugo na mje-stu... zuri za njim... gleda u æeljeznog brata kako se udaljuje... sve dok sene pretvori u toËkicu i potpuno nestane s obzorja... sigurno je punog sr-ca... ispunjene duπe... sretan je Ëovjek... jer zna, taj vlak opet Êe se vratiti...dovesti nova sretna lica... Eto, to je æeljezniËka æivotna klica! Tako je biloi u Neretvi! Sve do prije nekoliko godina, kad Netko odluËi ubiti Neretvu!Pisao sam veÊ nekoliko puta o nakaznom voznom redu, koji ne uspjes-mo vratiti u normalu, unatoË trudu svih uposlenika od PloËa do Metko-viÊa. Netko je ostao neumoljiv! Ovih dana stupi na snagu novi Vozni redza 2012.-2013. godinu. Nekako se poklopi da moja malenkost otpremiposljednji vlak na relaciji PloËe - Sarajevo - Zagreb, jer ga u novom voz-nom redu nema.

Vlak! Zviæduk! Polazak! Odlazak! Nestanak!!! Srce mi se rascijepi! Nestademe pola! Nestade ono æeljezni... ostade samo Ëar... Ëar nekadaπnjeg æiv-ota koji je strujao traËniËkim krvotokom kroz Neretvu... koji joj je svakod-nevno ubrizgavao kisik... koji je jednostavno bio oËekivan i doËekivan...a sad ga viπe nema... Nema ga zahvaljujuÊi Nekom... Nekom bez imena iprezimena... Ili ga vjeπto krije?! Ali tu mukama nije kraj! Najava ukidanjasvih lokalnih putniËkih vlakova na relaciji PloËe - MetkoviÊ ipak se nijerealizirala. Ali ne lezi vraæe! Naime, u novom voznom redu, koji je sas-tavio Netko (valjda iz HÆ - PutniËkog prijevoza) lokalni putniËki vlakovisu tako vjeπto uvedeni u promet da jednostavno nikomu ne odgovarajunjihovi odlasci i dolasci! Niti æeljezniËarima, niti radnicima Luke PloËe, nitiπkolarcima, πpediterima, policiji... dolaze u PloËe nakon poËetka radnogvremena, a polaze iz PloËa prije kraja radnog vremena! Sad doËekujem iotpravljam tuæna srca prazne vlakove, znajuÊi da Êe Netko nakon neko-liko mjeseci zadati posljednji smrtni udarac Neretvi govoreÊi: „Eto, vidite,nema putnika! Vlakovi u Neretvi nisu ni potrebni!” Iz razgovora s

377

ogorËenim kolegama doznajem i neke nove potraænje: te da bi mogli elk-tro strojevi iz PloËa otiÊi za Rijeku, te da bi Bosanci mogli voziti do PloËa,te da bi se neki kolodvori u Neretvi mogli zatvoriti, te da bi neki radili sprekidom radnog vremena, te da bi nas veÊina mogla biti upuÊena svo-jim kuÊama... Iako je joπ uvijek sve u govorkanju, viπe me niπta ne bi izne-nadilo, jer politika je ta koja plete neretvansku kapu, a mi smo u krugu izkojega se moæe pokuπati bjeæati, ali se pobjeÊi ne moæe!

U Neretvu je doburila i kasnojesenska bura. Primih je kao dæelata koji jedoπao izvrπiti smrtnu presudu. S maskom na licu navjetrava me kako smoupali u stupicu iz koje se ne moæemo izvuÊi. Zaburen promatram kolod-vorsku pustinju... osluπkujem kloparanje kotaËa kojega je sve manje imanje... opipavam lisnicu u kojoj je sve tanje i tanje... pitam se... Komu seobnavljala pruga na koridoru 5c?! Zaπto su potroπeni milijuni i milijunikuna?! Zar zato da kroz Neretvu voze industrijski vlakovi?! Zar zato damjesta s desne obale ostanu bez putniËkih vlakova koji æivot znaËe?!Komu se obnavljala i mijenjala kontaktna mreæa?! Zar zato da nam izNeretve odvuku i elektro strojeve i da se vratimo na dizel vuËu?! Zar Ne-retvani nemaju pravo na dostojanstven æivot kao i æitelji drugih hrvatskihkrajeva?! Je li hrvatska Neretva doista slijepo crijevo na hrvatskom tijelu?!Je li Netko odluËio prepustiti Neretvu muslimanima iz BiH na upravljan-je, jer Hrvati iz BiH to nisu i nikada ne Êe poæeljeti?! HoÊemo li u skorojbuduÊnosti ponovno gledati strane ljude i strane vlakove kako iz Neretveodvoze kruh naπ svagdanji?!

PoËeh sanjati jureÊe vlakove... kolodvorske vreve... upinjem svu snagu uzviædaljku... nitko me ne Ëuje... kad poËnu bjeæati od mene kolodvorskezgrade ostajem bez glasa... nestajem bez traga... budim se sav u znoju...skoËim se pred zrcalo... pogledam... kad tamo na mom odijelu i na mojojkapi blista se hrvatski znak koji joπ uvijek æivot znaËi!!!


378

Uzemljeno Miπelino skloniπte

NeËujno, tiho kako to samo on zna, ubijelio je Dolinu prvi snijeg. Uranio!Po svemu sudeÊi, Ëeka nas snjegopadna zima. Drvariti nam se! ©ÊuÊuritipokraj peÊi i Ëekati proljeÊe. Uvinilo se, masline su izuljene i usoljene,otet je sok iz πipkovog zrna, kobasice i πvargle se njiπu ponad ognjiπta,mandarine obrane, raπtika nikad bolja... svi nabrojeni pokazatelji trebalibi pozitivno utjecati na Neretvane, ali ne, Dolinom vlada grË! Svakogadana netko ostaje bez posla, svakoga sata sve je teæe i teæe! Jedino bijegiz sebe odræava ravnoteæe! Kad se poæelim udaljiti od sebe, od sumornihmisli, od slika natopljenih nemoÊi, pokucam na vrata prijatelja. NajËeπÊesu to umjetnici iza Ëijih je vrata veÊinom veselo. Oni ne mjere vrijednostikao drugi ljudi. Iza tih vrata ili jesi - ili nisi.

Jedna od tih vrata nalaze se u podrumu Ëapljinske Akademije (zgradakoju sam veÊ spominjao). Kad god se naem ispred ovih vrata, prva aso-cijacija koja mi prostruji moædanim vijugama jest „atomsko skloniπte”. Da,mogao bih nazvati atelijer ak. kiparice Miπele Boras, UmjetniËko skloniπ-te. Prvi susret s Miπelinim skulpturama dojmio me je upravo zbog sklo-niπta koje ugledaπe moje oËi. Bijaπe to na πirokobrijeπkoj Diplomskojizloæbi 2007. SuoËih se najprije s Emanacijom (rad koji me podsjeti nasuvremeni mravinjak), potom Kakofonijom, pa Svjetionikom... Nekako seu to vrijeme i upoznasmo. Pozajmih joj neke knjige za Diplomski rad, akad mi ih vrati natrag moj dom osvijetli crveni Svjetionik. I dok sam seprivikavao na njegovu svjetlost, veÊ se Tuæna vrba razmahala svojim op-uπtenicama po Krmekovini. Vjetrile bi je Ëesto i moje oËi obasjane svjet-loπÊu crvenog svjetionika, koji je na moju adresu naveo i usidrio Brod zareciklaæu, nevien dosad u naπem akvatoriju.

Miπela je stalno prireivala iznenaenja naπim oËima, a ja sam ih biljeæiou svoju memoriju, jedno po jedno. Najprije spazih boæiÊnu jelku od kar-tona u Ëapljinskoj poπti, potom boæiÊna jelka od papirnih vreÊa u Osno-vnoj πkoli Vladimira PavloviÊa, radovi zapaæenci na izloæbama ULU „ENFACE”, Ëiji je i Ëlan, nagrada za idejno rjeπenje spomenika A. B. ©imiÊa2005., nagrada na bienalu portreta u Tuzli 2007., organiziranje izloæbi...Miπelino umjetniËko iskazivanje je magiËna proæivljenost sna. Katkad iz-gledali kao kutijasto mraËiliπte, osamljeni svjetionik, uvrnuti portret ili iz-

379

drljani crteæ, njeni su ostvaraji u suπtini stvarnosni prividi zbiljskoga. Uovome novome - modernom svijetu, od kojega i kad bi htjeli pobjeÊi nemoæemo, Miπeline skulpture pronalaze svoje mjesto. A ono je u tamnomkutku prostorije, gdje se kupe kaplje mraka, gdje se ukaæe potreba za od-tamnjivanjem tiπine: krikom, jecajem ili bolnim grËem. Iako su i crteæi iskulpture Miπele Boras od prvih izloæaba bili prepoznati, ipak je vladalastanovita utiha glede njenih radova. Tek bi tu i tamo s nekim prokomen-tirao o vrsnoj umjetnici.

A onda je otvorena Ëapljinska galerija Tau, kojoj je Miπela voditeljica... ot-vorena je njenom izloæbom... potom zaredaπe izloæbe... Galerija Aluminiju Mostaru, gdje se predstavila s tridesetak crteæa veÊih formata... slijedeizloæbe u MetkoviÊu, Ljubuπkom, »itluku... Zbog nemoguÊnosti skladiπt-enja svojih umjetnina, odluËila je po prihvatljivim cijenama rasprodatidjela ljubiteljima umjetnosti, koje Êe njeni radovi uveseljavati... Kucam navrata Miπelina skloniπta... otvara mi ih umjetnica koja je umjetniËki domuredila kreativnim neredom... tu je i Viki, psiholoπka potpora... raspitu-jem se za neke radove koje mi peku oko joπ od prije... tu su... rado Êe miih ustupiti... nema cjenkanja... cijena prava sitnica (Sir Oliver je moj idoliz djetinjstva)... ∆akulamo malo o umjetnosti, æivotu, krizi, planovima...odlazim natovaren zanimljivim portretom ak. sl. Trpimira GrgiÊa... veliËa-nstvenim Torzom... dvije biste... i naravno joπ jednim Svjetionikom... ni-kad ih dosta... namijenio sam ga za morsko utoËiπte... stavit Êu ga tik po-red onoga hrvatskoga... na samom dnu poluotoka Kleka... neka svijetli...Miπela mi spominje i svoje razoËaranje u ULUBiH... tamo bez traga nesta-doπe neki njeni radovi... i ja progovaram... Ko s vragom tikve sadi...


380

Kulturna boæiÊnica u Dolini

Joπ jedna godina primiËe kraju. PredboæiÊno vrijeme prepuno je otajnogiπËekivanja. Adventski vijenac je prvijenac. Potom pπenica posijanica i iskli-janica. BoæiÊna drvca ukraπavaju djeËica. Blagdanski stolovi prepuni susveËanih boja. IstiËu se svijeÊe, crvene, bijele i plave. Loæe se badnjaci, peËese Ëesnica, kuha bakalar, boæiÊna raπtika, Êeπkek, peËenje, kolaËi, vino...Zvone zvona, puca se na sve strane, sve se organizira u slavu dolaskaSpasitelja. Tako na Badnji dan odluËimo postiti od mesa, te kuhamo jegulju,bakalar, πarana... Je li to uistinu post koji miriπe otajnim sjajem, onakavkakav pamtimo iz djetinjstva?! Svi se nadmeÊemo tko Êe spraviti ljepπe i„posnije” delicije za Badnjak. A tek molitva?! Nje je najmanje! VeÊinom smospokojni poslije odlaska na sv. misu. Je li to dovoljno?! Osobno mislim daje to premalo, te da bismo morali ukljuËiti sve svoje snage kako bi namBoæiÊ bio ljepπi i ugodniji. Dovoljno nam je osvrnuti se oko sebe i pomoÊikoliko moæemo, koliko je u naπoj moÊi, naravno.

Ogranak Matice hrvatske iz »itluka trudi se svake godine kulturno obogati-ti svoje sugraane u boæiÊno vrijeme. Tako je i ove godine manifestacija Bo-æiÊni susret s Maticom u Brotnju ponudila niz kulturnih terapija. Izdvojio bihonu koja se dogodila u prostorijama Pastoralnog centra æupnog ureda sv.Stjepana u »erinu. Tamo je predstavljena zbirka pjesama U pogledu, AniteMartinac, te otvorena izloæba slika Duπka AbramuπiÊa iz Zenice. O Anitinimpjesmama nadahnuto su govorili Vesna Zovko, fra Miljenko StojiÊ i AndrijaStojiÊ, a AbramuπiÊevu izloæbu otvorio je æupnik æupe sv. Stjepana u »erinu,fra Dario Dodig. I πirokobrijeπka FranjevaËka galerija ugostila je jednogumjetnika, koji osim osebujnog slikanja piπe i dobre pjesme. RijeË je o Du-brovËaninu Josipu ©kerlju. O izloæbi naziva Potonuli gradovi, govorio je profAntun Karaman, a otvorio ju je predsjednik Matice hrvatske Mostar, JosipMuselimoviÊ. ©kerljeva prepoznatljiva paleta ovoga puta naginje k apstrak-ciji. Ciklus slika Potonuli gradovi nastao je kao rezultat registriranja posljed-ica raznih kataklizmi (poplava, uragana, tsunamija, potresa...) koje su izaz-vale velike πtete i ljudska stradanja. Umjetnik je ideju znalaËki pretoËio naplatno, a svako pretakanje na hercegovaËkoj buri bistri. Tako smo imaliprigodu vidjeti znakove (trokutiÊe, kvadratiÊe, kruæiÊe) i simbole zgusnute,gusto naseljene u okvirne crne trake koje su premreæene snaænim i oπtrim,

381

uæim i πirim crnim crtama. Mjestimice obojeni zelenom, æutom, crvenom iplavom, znakovi uistinu podsjeÊaju na urbana naselja gledana iz ptiËje per-spektive. Ove slike nije naslikao strah, one su nastale kao rezime razumje-vanja ljudskog bitka na Zemlji, koji gdje god æivio, nije i ne moæe pobjeÊi odsudbine, od Boæje sile! Iako nam je to dobro znano, æivimo u takvomokruæenju gdje se najmanje πtuje svetost ljudskog tijela i duπe!

Ponekad pomislim da sve ovo πto piπem, piπem zalud. Meutim, telefonskipozivi, internetska poπta i pravi poπtar od krvi i mesa, uvjere me da netkoipak proËita moja promiπljanja. I to me potiËe. Moji poπtanski pretinci,stvarni i virtualni, doslovno su prebukirani ovih dana. Izdvojio bih neke kojene mogu preπutjeti. Fra Vinko PrliÊ, æupnik æupe Staπevica, uz boæiÊnuËestitku (koja je veÊ pod boæiÊnim drvcem) poslao mi je i novi list æupe sv.Staπa, Staπevica br. 1. (7.), god. 7. Uz list tu je i seperat Anelka MijatoviÊa,Usmena knjiæevnost Zaostroga, koji je istodobno tiskan i u ovome broju.Nabrajanje svega onoga πto se moæe proËitati u ovome listu, odvelo bi medaleko, a prostora je malo. Dovoljno Êe biti spomenuti da je Gradsko vijeÊegrada PloËa dodijelilo nagradu Grada PloËa za æivotno djelo vrijedniku fraVinku PrliÊu ze nesebiËan doprinos u izgradnji i sanaciji crkava, te unaprje-enju kuturnog i duhovnog æivota æupe. »estitam fra Vinko! Iz DrinovacaËestitka Ive NuiÊ. I to ne obiËna. Iva je zajedno s ak. sl. Andrijanom Mlinare-viÊ-CvetkoviÊ tiskala Abecedu. Za najmlae. Nakladnik je Matica hrvatskaGrude, a sunakladnik „Cvitak” Meugorje. Za svako slovo Iva je ispjevaladvostih, a Andrijana oslikala rijeË koja zapoËinje zadanim slovom. Ima tuprostora i za vjeæbe pisanja slova, i malih i velikih. U svakom sluËaju, najm-lai Êe se obradovati! »estitam i neumornoj Ivi i Andrijani! Tomislav MarijanBilosniÊ, tigar iz Zadra, pozdravlja svojim velikim srcem sve u Hercegovini,a kako Ëujem Tigar je i u velikom skoku na ameriËko sluπiπte pjesniËkerijeËi. »estitke prijatelju! »estitka i od Marijana BreæinπËaka Bagole. DobarËovjek, dobar pjesnik, u nas takve zovu ljudina. Tiskao je i novu zbirku pje-sama. »estitam prijatelju! Potom se niæu Ëestitke fra Miljenka StojiÊa,rameuzramaπa; fra Andrije NikiÊa napretkovca, utemeljitelja Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti BiH; Æeljka MustapiÊa, DHKHB, IlijeKoæulja... a meni preostaje svima koji se nadaju poæeljeti sretan BoæiÊ i No-vu godinu!!!


382

Utovska zasvijetliπe svjetla

Utovo nekad! Hutovo danas! (Nije li nam poznat dodatak prvog slova?!) Unjem zakoraËih prve korake. Kroz svoje, ne baπ lako, djetinjstvo otkrivaosam i mjesto i sumjeπtane. Nije bilo lako æivjeti u vremenima kada je zatira-no hrvatsko ime, kada se nije smjelo javno hrvatski pjevati, ni igrati, ni mis-liti. I mi, djeca, Ëesto bismo osjetili na svojoj koæi pritisak koji su vrπileonodobne komunistiËke vlasti. VeÊina prosvjetnih i zdravstvenih djelatnika,policajaca i raznih πefiÊa, po politiËko-komunistiËkom kljuËu dolazili bi izpravoslavnih i muslimanskih redova u Ëisto katoliËko mjesto. Tako mora-dosmo paziti πto Êemo i pred kim Êemo kazati, a na to su nas stalno upozo-ravali roditelji. Jedino pravo rastereÊenje i bezbriænost doæivljavali bismo ucrkvenom sastajaliπtu. Osim vjeronauka, sastajali bismo se i povodompokusa za boæiÊne igrokaze. Utovsku polnoÊku doæivljavao sam kao svjet-lo, kao neπto posebno. S prvim mrakom iz svih utovskih udaljenica (iz-dvojena naselja: Dolovi, Zgrada, Kaluæe, RaπeviÊi i Donje Selo) zaËula bi sepjesma. Sprva tiho, kao da izvire iz zemlje, a potom bi bujala u sve glasnijei glasnije veselanje. Taj zvuk bi pokretao krv! A kad bi se oglasilo polnoÊnozvono, narod bi se okupio u crkvi uz jaslice moleÊi, pjevajuÊi i veseleÊi se.Doæivljeni narodni obiËaji, koji bijahu neizostavni dio boæiÊnog veselja, uvi-jek bi me iznova usreÊivali. Od toga sam rastao.

Valjale su se godine u zabranima, Hrvati trpjeli, izgarali, ali nikad svoje nedali. Osobito smo bili tuæni kada bi biskup odluËio promijeniti sveÊenika(osobno nikad ne preæalih odlazak sa æupe don Bariπe »arapine, koji mibijaπe poput roditelja). Redali se i sveÊenici. Tako jednoga dana u naπemjesto doe na sluæbu don Ivica PuljiÊ. Preporoditelj!!! Utovo okrenu novustranicu u svojoj povijesti. Od toga dana niπta viπe ne bi isto. Najprije su izutovske crkve pokrenute inicijative da se prikupe i spase od propadanjahrvatski spomenici πireg podruËja, te da se oformi jedna ZaviËajna kuÊa, ukoju bi bila smjeπtena etnografska zbirka, kao svjedok æivljenja hrvatskogpuËanstva ovoga kraja. Navedeno rezultira utemeljenjem Druπtva prijateljastarina Hutovo, 1990., koje je 1995. registrirano kod viπeg suda pod nazivomUdruga prijatelja starina Hutovo. Pristupilo se i brojnim znanstvenim, povi-jesno-arheoloπkim istraæivanjima na viπe lokaliteta. U Utovo pristiæu najpoz-natiji arheolozi poput –ure Baslera, Zdenka Æeravice, Snjeæane Vasilj... aprojekt za ZaviËajnu kuÊu izrauje arhitekt Stjepo Butijer, projektant glaso-

383

vitih Konavoskih dvora. Zahuktali otkopniËki i graditeljski stroj usporavaDomovinski rat, ali ga ne zaustavlja. Ispred crkve niËe lapidarij, jedini na ov-om prostoru, obnavlja se stara crkvica u groblju, gradi se ZaviËajna kuÊa, a1994. tiska se i monografija Hutovo, u kojoj se objedinjuje sve ono πto seuradilo u proteklom vremenu. Bila je to jedna od prvih monografija od poË-etka Domovinskog rata o nekom hrvatskom mjestu, a ujedno i preteËa nizuHumskih zbornika i monografija koje su poËele nicati kao gljive poslije kiπe.Humina zaslovila, pa eto ti!

U Utovcima se rasplamsa amaterski entuzijazam, te pomno njegovanu tradi-ciju, prenoπenu s koljena na koljeno, prikazaπe novim generacijama, a mlad-ci je prihvatiπe na trajno Ëuvanje objeruËke. U viπe navrata u Utovo dolaziekipa Hrvatske televizije i snima rad Druπtva prijatelja starina, a 1997. i doku-mentarni film o obiËajima za Badnji dan. Druπtvo prijatelja starina HutovopokreÊe i polugodiπnjak Vrutak, koji nailazi na dosta dobar prijem u naro-du, ali koji se, na æalost, uslijed nedostatnosti financijskih sredstava gasinakon jedanaestog broja. Druπtvo na Ëelu sa Stanislavom Vukorepom se neda! PokreÊe se mjeseËnik Glas Hutova, dosta skromniji, koji izlazi u nekihdvadesetak brojeva ali... i njega nema veÊ odavna meu Ëitateljstvom.ZaviËajna kuÊa je zavrπena. Udomila je i najpoznatijeg Utovca, VlatkaFilipoviÊa, sa svom silesijom filmova i nagrada. Na njenom zidu postavljenaje i ploËa s imenima svih hrvatskih stradalnika od II. svjetskog rata do danas.Zaπto ovo sve nabrajam?! Zbog toga jer su Utovci na sam blagdan BoæiÊazauzeli Hrvatsku televiziju! U najjaËem terminu zapjevaπe, zaveselaπe, zabe-Êaraπe, zaobiËajiπe... a kako Ëujem mnoge oËi æeljne rodne grude i zasuziπe!Lijepo bi biti Utovac na BoæiÊ, ma gdje bio! UnatoË svim poteπkoÊama, adanas ih je hvala Bogu napretek, Utovci ne da opstaju, nego osnovaπe iHrvatsko kulturno-umjetniËko druπtvo Hutovo. Mladci preuzeπe kormilo idigoπe jedra. Druπtvo iz dana u dan raste. Na rodni prag vraÊaju se iz svihkrajeva i najudaljenije laste. Hvala im svima πto njeguju tradiciju i obiËajesvoga hrvatskog naroda, a napose bih pozdravio i zahvalio jednom i jedi-nom, neponovljivom don Ivici, Ëiji su ovo plodovi: U ime Utovaca, hvalanaπem Dumi!!!


384

PavloviÊ - Krmek - TapaloviÊ

Moj djed Grgo/Bio je baËvar/Blanjao tesao djeljao kresao/Rado se s dje-com igrao/I kuÊice nam drvene zidao/Izmeu buradi/Kada pravio bistanke/Za naπe je nogice/Oputio opanke/U mog djeda Grge/Ruka je bilazlatna/znao nam je naËiniti/ I zastavu od platna/Crveno-bijela s mnogokockica/Vijorila je Ëesto/Ispred naπih okica/UveËer pod svjetlom gazn-jaËe/PriËao bi nam o dimu parnjaËe/Kako kloparaju vagoni k’okola/Kako je æeljezniËar velika lola/Jednog jutra u pamik zore rani/Djedami Grgu odvedoπe partizani/Dugo godina ime mu bi skrito/Ispred imenasamo/ Tito Tito Tito!

Evo, ovu sam pjesmu napisao kao mladac i ovdje je objavljujem prvi put.Zaπto?! Na VI. neretvanskom znanstvenom, knjiæevnom i kulturnom sus-retu, posveÊenom Nikoli Nini BuconjiÊu, imadoh Ëast upoznati joπ jedno-ga Grgu, Grgu TapaloviÊa! Roen je u mjestu Dubravica, opÊina Neum, aotiπao je u svijet trbuhom za kruhom, kako to uËiniπe mnogi naπi sunaro-dnjaci. No, bolje i odlazak nego odvoenje, kao πto bi s mojim djedom izuvodne pjesme. Nije Grgo birao posao u tuem svijetu, radio je πto je sti-gao, napredovao, sve dok nije osigurao egzistenciju za stare dane. Kakoje sijao, tako i æanje! Povratkom u rodni kraj, zamijetio je kako mnogestvari nisu na svome mjestu, tamo gdje bi trebale biti. OdluËio je nese-biËno pomoÊi vrijednim slovobiljeænicima. U njegovom potaknutom koluod Zagreba do Neuma, zateËe se i moje ime. Zabalah s Plavim SviraËem!

Najprije me je nazvao kolega i prijatelj Pero PavloviÊ, koji mi obznanikako ima kod sebe ostavljen dar za mene. Ta tko Êe mene darivati?!Nemalo se iznenadih kada mi objasni kako je to dar od Grge, te da naspoziva u svoj dom u Dubravicu. Dogovorismo sastanak kod crkve uGracu, odakle Êemo krenuti zajedno Grginom domu. Iskoristih Ëekanjestihovnog travara, koji svojim stihovnim lijeËenjem postade nadalekopoznat, te sam fotografirao imena svih poginulih Krmeka koji su upisanina kamenoj ploËi pokraj crkve Uznesenja Blaæene Djevice Marije. Ubrzoje pristigao i Pero, pa smo se uputili uskim vijugavim putem krozgradaËko polje. Put je to za moj Drijen, meni dobro poznat. Nakon otpri-like kilometra, skrenusmo desno, pa uz brdo prema Dubravici. Naselje jesmjeπteno u kraπkoj uvali nedaleko od granice s Hrvatskom. Na samom

385

ulazu u mjesto izdiæe se crkvica sv. Mihovila, koji je od pamtivijeka zaπtit-nik svih rodova u mjestu. Osim nekolicine steÊaka, naselje nema groblje,DubraviËani se od davnina pokapaju u Gracu pokraj crkve.

Osim TapaloviÊa, kod kojih se zaputismo, u Dubravici obitavaju joπrodovi Bjelopere i PeriÊi. U proπlosti su tu joπ æivjeli BaπiÊi-Jogunice,MustapiÊi, MatiÊi, -ureviÊi-MustapiÊi i PavloviÊi. Prekoputa crkvice sv.Mihovila Arkanela doËekuje nas neobiËno zdanje! Obnovljena kamenaËatrnja ukraπena bronËanim odljevima! Tu smo! Na Tapalovini smo!Poprsje pape Ivana Pavla II., prvog hrvatskog predsjednika dr. FranjeTumana i Grginih roditelja! Grgina Ëatrnja! Omeena je klesancimazidanim na dva lica. Prava mala kamena raskoπ. Ubiljeæio je svoje ime ak.kipar Ilija SkoËibuπiÊ u Dubravicu prekrasnim uradcima. DomaÊin nas jedoËekao s osmijehom i raπirenim rukama. Pokazao nam je roditeljskukuÊu, podrum, poËastio jelom i piÊem, te ugodnim razgovorom.Dotakosmo se mnogih tema, od poznatijih ljudi iz ovoga kraja, do neizb-jeænog podrijetla. Naime, moje prezime Krmek potjeËe od staroghrvatskog katoliËkog plemena PavloviÊ, πto je dokazivo kroz gradaËkecrkvene matice. Pero i jest PavloviÊ! A Grgo?!

TapaloviÊi iz Dubravice su potomci Lovre Krmeka (r. 1790.), koji je 1815.oæenio Anu BaπiÊ-Jogunica s Dubravice. Lovro i Ana su poslijevjenËanja æivjeli u Drijenu, gdje su izrodili djecu, te su oko 1840. preselilina imanje Anina oca Andrije BaπiÊa u Dubravicu, gdje dobiπe nadimakTapaloviÊ. U stanju duπa æupe Gradac nalazimo da je 1855. u Dubraviciæivjelo jedno domaÊinstvo TapaloviÊa s trinaestero Ëeljadi. Danas uDubravici æive Ëetiri domaÊinstva TapaloviÊa, iseljeno ih je u Dubrovnikpet, u NjemaËku tri, u Sjevernu Ameriku jedno i u Monte Carlo jedno. E,ovo jedno u Monte Carlu je naπ Grgo! Nije li Bog najbolji redatelj! PavloviÊ- Krmek - TapaloviÊ!!! InaËe od roda TapaloviÊ iz sela Dubravice potjeËui poznati sportaπi, braÊa nogometaπi Filip i Toni i njihova sestra atletiËar-ka Anita TapaloviÊ, djeca Marka i Barbare TapaloviÊ.

Redale su se teme, smjenjivali govornici, a stalno govorili PavloviÊi.Osobito mi je zaigralo srce kada nam Grgo izloæi svoj naum i nekolikoistomiπljenika, o gradnji kriæa na planini Æabi. Joπ kao djeËak pentrao samse po njenim vrhovima glumeÊi planinara, te se vraÊao domu poderane

386

387

odjeÊe i krvavih stopala. SjeÊam se kako se priËalo da je na Sv. Iliju naÆabi govorena i sv. misa. Prisjetih se i jednog hodoËaπÊa iz 2000.-te naplaninu Æabu. Bilo je to na Blagovijest (25. oæujka), kada je πezdesetakhodoËasnika, koje je predvodio tadaπnji æupnik Hrasna don Vinko PuljiÊ,prepjeπaËilo Æabu od sela Cerova u æupi Hrasno do Graca. Tim su seËinom prisjetili i obiljeæili ærtvu koju je za vrijeme legendarne krizme1953. podnio biskupov izaslanik don Andrija MajiÊ. Spomenusmo iVrutkov pohod na Æabu 2003. Grgo nam predloæi da se i mi ukljuËimo uovu nakanu, πto objeruËke prihvatismo. Rastadosmo se, a gdje drugo doli na Grginoj Ëatrnji.

Uz prijateljski zagrljaj, stisak ruke, prihvatismo obojica Grginu pomoÊ pritiskanju nove knjige. Uz zahvalu, naravno! Dok sam se obilazeÊi Æabuvozio prema Hutovu i dalje prema »apljini, u meni su odzvanjale GrginerijeËi, rijeËi naπega, moga, rijeËi dobroga Ëovjeka: „Boæe, molim Te,nemoj mi viπe niπta u æivotu davat’! Ali, isto Te tako molim, nemoj mi nioduzimati ovo πto si mi dao! I joπ Te molim, gledaj, ako ikako uzmogneπ,kada doe trenutak da me pozoveπ k sebi, neka to bude u mojojDubravici...”


Đuro VidmarovićLjubo Krmek, Neretvanski dobnik

U knjizi efektnog naslova: „Neretvanski dobnik“ nalaze se kolumne književnika Ljube Krmeka objavljene u tjedniku za kulturu „Hrvatsko slovo“, u razdoblju od 2009. do 2013. godine. Autor pripada mlađem naraštaju hrvatskih književnika poniklih u Hercegovini (rođen 22. ožujka 1969. u Čapljini). Poznat kao vrstan pjesnik, Krmek se u ovoj zbirci predstavlja kao pozorni motritelj kulturnih i političkih zbivanja u Hercegovini i Hrvatskoj. U ocjenama i prikazima nastoji biti odmjeren, ali odlučan, samosvojan i prepoznatljiv. Jezik kojim piše svoja djela leksički je bogat, a literarno oblikovan, ponikao u tradiciji južnohrvatskih narodnih govora, s posebnom ulogom čudesnih tekstova uklesanih na stećcima.

Enerika BijačLjubo Krmek, Neretvanski dobnik

Ljubinu peru ne može pobjeći ljepota koja seže na sve strane koje oko pogleda, divlja i pitoma ćud Neretve, poruke neba koje se u njoj ogleda, dubina vremena koju ona pamti i dopušta da pliva uzvodno i nizvodno, da pliva s jedne obale na drugu, da otplovi u otvoreno more, u sjedinjenje s onim iza crte horizonta, ali i u ralje života koji dnevno donosi i dobro i loše i lijepo i ružno, oblačno i vedro – i suze i zvijezde. I kamen i voda! I vrijeme i ljudi! Ali, što bi kamen i sunce, što bi vode i obale, što bi more u širine, što brodovi u daljine, što bi Neretva bez lađa, što bi lađe bez lađara! Poanta je na čovjeku i njegovu djelu, na njegovu svakodnevlju koje živi, koje gradi i razgrađuje, kreativno oplođuje u nove visine u nove dubine, proteže život u novo vrijeme, u sutrašnji dan, u nove susrete s ljudima … u prijateljstva stara i nova. Dok sam čitala njegovu knjigu pjesama Ibalo balo, na momente sam se pitala kojim to jezikom ovaj pjesnik piše. Ta jezična posebnost svjedok je da Ljubo Krmek nije obični promatrač života ljudi, krajolika, povijesti, sadašnjosti - o kojima piše, raznih aspekata umjetnosti i kulturnih događanja u Neretvanskom kraju; on piše s poznavanjem teme i bitnih

388

odnosa, uvijek s dozom poetičnosti, s mjerom metaforički strukturiranog jezika, pjesnički nadahnut u oblikovanju informativne građe. To je ta crta razgraničenja između novinara i pjesnika, književnika koju ovaj književnik obilato posjeduje i pokazuje.

Tomislav Marijan BilosnićLjubo Krmek, Neretvanski dobnik

Neretvanski dobnik Ljube Krmeka feljtonističko-esejističko je štivo virtualnoga govora, leksikografske dokumentarnosti, virtuozne narativne prakse, lirski sažeto, autentičnog iskustva, u kojemu kratka, gotovo rafalna rečenica u ritmu otkucaja srca, puna glazbe i slika, svjetla i radosti, kritički informativno trijumfira nad svakodnevnom kulturnom, političkom i društvenom zbiljom koju prati. S malo riječi a puno duha, jednostavno i oštroumno, Krmek od 2009. do 2013. u Hrvatskome slovu sistematično i marljivo iz broja u broj ispisuje osobno slovo, koje danas sabrano u zajednički zbornik možemo čitati na dušak i s punim zadovoljstvom, svjesni kako u virtualnome svijetu nema velike i male sredine, jer onaj tko osjeća bilo današnjice poput našega autora zna kako se bez lokalizma ne može persiflirati globalni duhovni okoliš. Pišući o svakodnevnim temama i problemima neretvanskog kraja na način koji je po tradicionalnoj shemi teško smjestiti u bilo koji žanr, svjestan činjenice kako su za ovodobnu literaturu sva književna ograničenja besmislena, Krmek se okreće duhu jezika u kojemu se zbiva sve odlučno što se kazati kani, a to je jezik osobite lakoće, tvrd i prhak istodobno, pun idejne preciznosti i zaumne tajne, što ovo djelo izdvaja iz današnje slične kolumnističko-beletrističke produkcije. Tekstovi su to koji su nažalost nestali iz novinskoga tiska, koji se prema ničemu ne odnose negativno i cinično, ali prema svemu kritično, razložno i istinito. Ovaj zreli neretvanski šipak nazvan Neretvanski dobnik prepun zrna rubina posvećenih najrazličitijim idejama i problemima poundovski je zahvatio sva područja življenja nepretenciozno prateći živost vrlo određenog mostarsko-čapljinsko- neretvanskog lokaliteta, pa je ovo štivo i na toj razini posebno.

389

Biljeπka o piscu

LJUBO KRMEK je roen 22. oæujka 1969. u »apljini. Osnovnu πkolupohaao je u Hutovu, a ÆeljezniËku tehniËku πkolu zavrπio je u Sarajevu,te radi kao prometnik vlakova u PloËama. Pjesme, priËe i drame su muobjavljivane u viπe listova, Ëasopisa, zbornika i antologija u BiH i RH.»lanom je Druπtva hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne. Dobitnik jeNagrade Dubravko HorvatiÊ, 2010.

Objavljena djela: Milogledi (pjesme), Matica Hrvatska, PloËe, 1999.; Viπeglasje (pjesme), Matica Hrvatska, Stolac, 2001.; Humljanke (pjesme), Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne,Mostar - Zaloæba kralja Tomislava, Mostar - »apljina, 2008.; Ibalo balo (pjesme) Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne, Mostar- Zaloæba kralja Tomislava, Mostar - »apljina, 2009.; Grudina (pjesme), HKZ - Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012.; Drijen (pjesme), Druπtvo hrvatskih knjiæevnika Herceg Bosne, Mostar -Matica hrvatska Stolac, Mostar, 2013.

388390

389

KNJIÆNICA

I. VELJKO BARBIERI: TKO JE SA MNOM PALIO KUKURUZPakraËki dnevnik

II. MIRKO MARJANOVI∆: ÆIVJETI SMRTSarajevski dnevnik

III. –UR–ICA IVANI©EVI∆: LJUDI IZ AKVARIJAIV. HRVOJE HITREC: VELIKA KNJIGA ZABORAVAV. STJEPAN ©E©ELJ: HRVATSKA JESTVI. IGOR MRDULJA©: O HRVATSKOME GLUMI©TUVII. LJUBICA ©TEFAN: ISTINOM I »INJENICAMA ZA HRVATSKUVIII. SVEN LASTA: IZ GLUMA»KOG KUTAIX. MAJA FREUNDLICH: HEJ SLAVENIX. DUBRAVKO HORVATI∆: HRVATSKA NA STRATI©TUXI. BENJAMIN TOLI∆: HAA©KI SAPUNXII. MILAN VUKOVI∆: SILE ZLA NAD HRVATSKOM KULTUROMXIII. ZORAN TADI∆: STO GODINA FILMA I NOGOMETAXIV. MLADEN ROJNICA: ÆIVJETI ZA HRVATSKUXV. MATE KOVA»EVI∆: HRVATI HERCEG-BOSNE

NAROD KOJI NESTAJEXVI. MILAN VUKOVI∆: ESEJI I OSVRTI

O Tumanu i hrvatskoj stvarnosti XVII. ZVONIMIR MAGDI∆: BLJESKOVI I OLUJE

HRVATSKOGA ©PORTAXVIII. CARL GUSTAF STROM: PO©TOVANI HRVATSKI PRIJATELJIIXX. –URO VIDMAROVI∆: PROTIV TMINEXX. FRANJO MARTINOVI∆ FRAM: BRZOJAVI I BRZOGLASI IZ CIRKUSAXXI. STJEPAN ©E©ELJ: PRIBLIÆENE DALJINE DUHOVNE HRVATSKE XXII. DUBRAVKO JEL»I∆: PISMA IZ ÆIVOTAXXIII. STJEPAN ©ULEK: KAD MISLIM NA HRVATSKUXXIV. MILAN VUKOVI∆: HRVATSKA SNAGA NAJVE∆E LJUBAVIXXV. BENJAMIN TOLI∆: KRAJ NEOVISNOSTIXXVI. MATE KOVA»EVI∆: HRVATSKA I BALKANSKI SAVEZIXXVIII. DUBRAVKA VIDAK - STJEPAN ©E©ELJ:

NA IZVORU DUHOVNE HRVATSKEXXIX. MATE KOVA»EVI∆: PET STOLJE∆A BORBE ZA HRVATSKU

391

NERETVANSKI DOBNIKLjubo Krmek

Nakladnik

Za nakladnika

Slog

Naslovnica

Tisak

Tomislav Ritt

Milan Vulić

GRAFIČAR, Mostar

ISBN 978-953-6736-69-0

392

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišneknjižnice u Zagrebu pod brojem 858127

HKZ - HRVATSKO SLOVO d.o.o.

DUBRAVKA VIDAK

HR-1000 ZAGREB, Hrvatske bratske zajednice 4

ljubo krmek neretvanski dobnik - akademija art...smokva iz kleka za sve je ona kriva. smokva. pod...

Documents