Obuhvaa tri kratke prie, (1987.). Njih je autorica zasebno napisala, ali ovdje su sve te tri pricjelinu kroz zasebnu priu u kojoj Miles, na bolnipodnosi svoj izvjetaj Simonu Illyanu, efu CarSiga. Okvirna prirauna kako financijskih tako i politiprethodnim aktivnostima.

1

a tri kratke prie, Planine korote (1989.), Labirint (1989.) i (1987.). Njih je autorica zasebno napisala, ali ovdje su sve te tri prie povezane u jednu

u u kojoj Miles, na bolnikoj postelji nakon lijenikog zahvata, podnosi svoj izvjetaj Simonu Illyanu, efu CarSiga. Okvirna pria vezana

kako financijskih tako i politikih koje je imao CarSig, a povezane su sa Milesovim

Granice vjenosti e povezane u jednu

nikog zahvata, je uz kontroliranje

koje je imao CarSig, a povezane su sa Milesovim

2

LOIS McMASTER BUJOLD

GRANICE VJENOSTI Borders of lnfinity

JEDAN

Za Johna

"Porunie Vorkosigan, imate posjetioca." Inae staloeno lice vojnog bolniara ukoilo se od panike. Zakoraio je u stranu ne bi li u Milesovu bolniku sobu propustio ovjeka kojeg je dopratio. Miles krajikom oka spazi kako se bolniar urno udaljava, iako se vrata za posjetiocem jo nisu ni zatvorila.

Prast nos, sjajne oi i otvoren, blag izraz davali su ovjeku laan mladenaki izgled, premda je njegova smea kosa na sljepoonicama ve poela sijedjeti. Bio je vitka stasa, odjeven u civilnu odjeu i nije zraio aurom prijetnje bez obzira na bolniarevu reakciju. U stvari, jedva da je imao bilo kakvu auru. Posao tajnog agenta u mladim danima podario je Simonu Illyanu, efu Carske slube sigurnosti, doivotnu naviku da djeluje neupadljivo.

"Zdravo, efe," ree Miles.

"Izgleda grozno", Illyan pristojno primijeti. "Ne zamaraj se salutiranjem." Miles se otpuhnuvi nasmije, to je zaboljelo. inilo se da ga boli sve osim ruku,

zamotanih i imobiliziranih od ramena do vrhova prstiju, koji su jo bili obamrli od kirurkih oamuta. Migoljio je svoje tijelo, odjeveno u bolniki haljetak, sve dublje pod pokrivae, bezuspjeno traei udobniji poloaj.

"Kako je prola tvoja operacija zamjene kostiju?" upita Illyan. "Otprilike onako kako sam i oekivao, kao i s nogama koje su mi udesili ve ranije.

Najgori je dio bio otvoriti desnu ruku i aku pa pokupiti sve komadike kostiju. Prava gnjavaa. S lijevom je ilo puno bre, komadi su bili vei. Sada moram priekati neko vrijeme da se vidi hoe li transplantanti kotane sri prihvatiti sintetiku matricu. Neko u vrijeme biti malko anemian."

"Nadam se da ti nee prijei u naviku vraati se sa zadataka na nosilima." "No, no, ovo je tek drugi put. Uostalom, doi e i taj trenutak kad vie neu imati to

zamijeniti. Do tridesete bih mogao biti potpuno plastian." Zlovoljno, Miles stane razmiljati i o toj mogunosti. Ako vie od polovice njegova tijela bude sastavljeno od rezervnih dijelova,

3

hoe li ga se moi proglasiti zakonski mrtvim? Hoe li jednom uetati u tvornicu za proizvodnju protetike i uzviknuti: "Majko!"? Jesu li ga ovi sedativi malo otkaili...?

"Glede tvojih zadataka", ree ozbiljno Illyan. Ah. Znai ovaj posjet nije samo izraz osobne brige, ako se Illyan ikad osobno zabrinuo.

Katkad je to teko rei. "Ima moje izvjetaje", umorno e Miles. "Tvoji su izvjetaji, kao i obino, remek-djela nedoreenosti i nepotpunosti", ree Illyan.

Zvuao je jako ozbiljno. "Pa... svatko bi ih mogao proitati. Nikad se ne zna."

"Teko ba 'svatko'", ree Illyan. "Ali dobro." "No, u emu je onda problem?" "U novcu. Tonije, u izbrojivosti novca."

Moda je stvar bila u drogi kojom su ga nafilali, ali Miles nije mogao uhvatiti smisao. "Ne svia ti se moj rad?" upita pomalo moleivo.

"Osim ozljeda, rezultati tvoje posljednje misije savreno su zadovoljavajui", zapoeo je Illyan.

"Bogami, i bolje im je da jesu", promrmlja mrko Miles. "a to se tie tvoje, eh, avanture na Zemlji, netom prije ove, to jo pripada potpuno

povjerljivim podacima. Ali o tome emo raspravljati kasnije." "Prvo moram izvijestiti nekoliko viih dunosnika", urno doda Miles. Illyan na ovo odmahne rukom. "To se razumije. Ne. Ove se optube odnose na vrijeme

do Dagoola afere i prije." "Optube?" promucao je Miles u nevjerici. Illyan ga je zamiljeno prouavao. "Smatram da je ono to car troi na odravanje tvoje

veze s Dendariijskim slobodnim plaenicima vrijedno samo sa stajalita unutranje sigurnosti. Da tebe, recimo, za stalno premjeste u Carski vrhovni stoer ovdje u glavnome gradu, bio bi prokleti magnet za urote cijelo vijeme. I to ne samo za one koji trae nekakvu uslugu ili poloaj, nego za svakog tko preko tebe poeli doprijeti do tvog oca. Kao sada."

Miles zakilji, kao da e mu fokusiranje pogleda fokusirati i misli. "Hm?" "Ukratko, neke stranke unutar Carskog raunovodstva mikroskopom pregledavaju tvoje

izvjetaje o tajnim operacijama plaenike flote. eljeli bi doznati detalje o tome gdje su nestale vee svote gotovine. Neke tvoje potvrde o zamjeni opreme sasvim su besramne. I to vie puta. ak i s mog stajalita. Oni bi jako eljeli da mogu dokazati kako postoji obrazac pronevjere. Optube vojnog suda kako si udebljao svoje depove carskim novcem za trokove bile bi sada velianstveno sramotne za tvog oca i itavu njegovu centristiku koaliciju."

Miles zapanjeno izdahne. "Zar je otilo tako daleko?"

4

"Jo ne. Namjeravam sve sasjei jo u korijenu. Ali da bih to mogao, potrebno mi je vie podataka. Pa da ne bih ostao zateen, kao to mi se to znalo dogaati kad su u pitanju bile tvoje zamrenije afere ja se jo uvijek sjeam, iako si ti moda zaboravio, onih mjesec dana koje sam zbog tebe proveo u vlastitom zatvoru..." Illyan se prisjetio mune prolosti.

"To je bio dio zavjere protiv tate", prosvjedovao je Miles. "I ovo je, ako sam ispravno pohvatao poetne signale. Ali, grof Vorvolk iz

Raunovodstva, njihov elni ovjek, depresivno je odan, osim to ima i carevu osobnu, ovaj, podrku. Nedodirljiv. No, bojim se, podloan manipulaciji. Netko ga je potaknuo. Sada misli da je pas uvar. to mu se prua vie izmotavanja, to e on postati uporniji. S njime se mora postupati vrlo oprezno, bilo da je u krivu ili nije."

"Nije...?" dahne Miles. Sada mu je bio potpuno jasan razlog Illyanova odabira vremena za ovaj posjet. To naposljetku ipak nije bila zabrinutost za ozlijeenog podinjenog. elio je svoja pitanja postaviti post operativnom Milesu, kada je Miles slab, u bolovima, drogiran, moda zbunjen... "Zato me jednostavno ne izbrzopenta pa da zavrimo s tim?" zarei Miles.

"Zato to imam izvjetaj o tvojoj osebujnoj reakciji na droge istine", odgovori mirno Illyan. "Naalost."

"Moe mi uvrnuti ruku." U Milesovim je ustima bio gorak okus. Illyanov je izraz bio hladan i ozbiljan. "Razmiljao sam o tome. Onda sam odluio

prepustiti kirurzima da to uine umjesto mene." "Simon, zna li da ima dana kad moe biti pravi kukin sin?"

"Znam." Illyan je sjedio neuznemireno i nepomino. ekajui. Promatrajui. "Tvoj si otac ovog mjeseca ne moe dopustiti skandal u svojoj stranci. Ne dok traju ove rasprave o prisvajanju imovine. Ova se urota mora uguiti bez obzira na istinu. Ono to je reeno u ovoj sobi, ostat e mora ostati samo izmeu tebe i mene. Ali ja moram znati."

"Nudi li mi amnestiju?" Milesov je glas bio tih, opasan. Osjeao je kako mu srce poinje lupati.

"Ako je potrebno." Illyanov je glas bio savreno bezizraajan. Miles nije mogao stisnuti, ak ni osjetiti ake, ali noni su mu se prsti zgrili. Naao se

kako hvata zrak u pulsirajuim valovima bijesa; soba stane titrati. "Ti... podlo... kopilel Ti me se usuuje nazvati lopovom..." Poskoio je u krevetu, zbacivi zguvane sputavajue pokrivae. Njegov bolniki monitor pone isputati alarmirajue bipove. Ruke su mu bile nekorisna teina koja je visjela s ramena, lepeui onako bez osjetila. "Kao da bih ja ukrao od Barrayara. Kao da bih ukrao od svojih poginulih... " Zamahnuo je nogama pa se uspravio naglim trzajem trbunih miia. S vrtoglavicom i ve napola u nesvijesti posrne strmoglavo prema naprijed, onako bez ruku kojima bi se prihvatio za neto.

5

Illyan skoi kako bi ga uhvatio prije no to udari licem o madrac. "Deko, to dovraga izvodi?" Miles nije ni sam bio siguran.

"to radite mojem pacijentu?" ulazei povie vojni lijenik problijedjela lica. "Ovaj je ovjek upravo proao teku operaciju!"

Lijenik je bio uplaen i ljutit; bolniar na deurstvu bio je samo preplaen. Pokuao je sprijeiti svog nadreenog, zgrabivi ga za ruku. Prosike: "Gospodine, ovo je ef Sigurnosti Illyan!"

"Znam ja tko je on. Ne zanima me ni da je duh cara Dorce. Ne elim da ovdje obavlja svoje...poslove." Lijenik se bijesno i hrabro zagleda u Illyana. "Vae ispitivanje ili to god to radili, obavljajte u svojem vrajem stoeru. Ne elim da se ita takvog odvija u mojoj bolnici. Ovaj pacijent zasad nije dostupan nikome!"

Illyan je u prvi as djelovao zbunjeno, a potom uvrijeeno. "Ja nisam..." Miles je nakratko pomislio kako bi bilo da se umjetniki uhvati za odreene ivane

ogranke u svome tijelu i zavriti, samo u ovom trenutku nije bio sposoban uhvatiti se za bilo to. "Izgled moe tako prevariti", zaprede Illyanu na uho i potone u njegovo naruje. Zlobno se naceri kroz stisnute zube. Tijelo mu se strese u oku, a sjaj hladnog znoja na njegovu elu bio je sasvim stvaran.

Illyan mu se namrti, ali ga ipak vrlo paljivo poloi natrag u krevet. "U redu je", Miles zahriplje lijeniku. "U redu je. Bio sam samo... samo..." Uznemiren ba

i nije bio najprikladniji izraz; na trenutak se osjeao kao da mu je eksplodirao sam vrh glave, "... ma, nema veze." Osjetio se uasno nesigurno. Illyan, kojeg poznaje cijeli ivot, za kojeg je smatrao da mu bezuvjetno vjeruje, jer zato bi ga slao na tolike, tako udaljene i samostalne zadatke...

Bio je ponosan na povjerenje koje je imao jo kao mladi asnik, s tako malo izravnog nadzora prilikom svojih tajnih operacija... Je li njegova dosadanja karijera uope bila oajniki potrebna sluba carstvu, ili je to bio samo trik kojim bi se opasno i nespretno Vor mladune prestalo plesti tamo gdje mu nije mjesto? Vojnici igrake... ne, to nije imalo smisla. Pronevjeritelj. Rune li rijei. Tako temeljit udarac njegovoj asti i domiljatosti; kao da on nije znao otkud potjeu carski fondovi ili po kojoj cijeni.

Mrani se bijes pretopio u mranu depresiju. Boljelo ga je srce. Osjeao se uprljano. Je li Illyan mogao IIlyan! stvarno pomisliti, ak i u jednom hipotetikom trenutku...

Da, Illyan je mogao. Illyan ne bi bio ovdje, ne bi ovo inio da nije bio istinski zabrinut kako se optube mogu pokazati ispravnim. U oaju, Miles se uhvati kako tiho plae. Proklete droge.

Illyan je buljio u njega s prilinim nemirom. "Na ovaj ili onaj nain, Miles, ja sutra moram braniti tvoje trokove jer to su trokovi mojeg odjela." "Radije bih na vojni sud."

Illyanove se usne stanje. "Vratit u se kasnije. Kada se naspava. Moda e tada biti pribraniji."

6

Lijenik se oko njega uzvrti, uvali mu jo jednu vraju drogu, pa ode. Bezvoljno, Miles okrene lice prema zidu; ne da bi spavao, ve da bi se prisjeao.

PLANINE KOROTE

''The Mountains of Mourning'' 1989.

Miles je uo enu kako jeca dok se uspinjao uz breuljak dolazei s dugog jezera. Nije

se bio obrisao nakon plivanja, jer jutro je ve obeavalo treperavu vruinu. Jezerska mu je

hladna voda kapala s kose niz gola prsa i lea, i to ga je malo vie ivciralo ispod

izlizanih kupaih gaica po nogama. Proteze na nogama greble su mu vlanu kou dok je

urio uz jedva vidljiv puteljak vojniki ubrzanim korakom. Stopala su mu ljapkala u

starim mokrim cipelama. Kad je postao svjestan glasova, on znatieljno uspori.

Glas straara na prednjem ulazu bijae uzrujan i pun nelagode. "Nisam ja nikakav

gospar. Hajde, ustaj, eno. Idi natrag u selo i prijavi to okrunome sudu."

"Kaem vam, upravo dolazim odande!" ena je i dalje kleala kad je Miles iziao iz

grmlja i zastao, pogledom obuhvativi zaravan s druge strane asfaltirane ceste. "Sudac se

nee vratiti jo tjednima i tjednima. etiri sam dana hodala da bih dola ovamo. Imam

samo malo novaca..." U njenu se glasu izdigne oajnika nada, a kraljenica joj se savije

pa izravna dok je posizala u dep suknje, a potom pruila skupljene dlanove prema

straaru. "Marka i dvadeset penija, to je sve to imam, ali"

Pogled ozlojeenog straara padne na Milesa i on se naglo uspravi, kao da se bojao

da bi Miles mogao posumnjati da ga je tako mizerna svota dovela u iskuenje.

"Nestani, eno!" obrecne se on.

Miles podigne jednu obrvu i odepa preko ceste do glavnog ulaza. "O emu se radi,

kaplaru?" upita on leerno.

Straarski kaplar bio je dio posuenih snaga Carske slube sigurnosti, odjeven u

zelenu odoru visoka ovratnika, oznaku Barrayaranske Slube. Bilo mu je neudobno i

znojio se pod jarkim jutarnjim svjetlom ovog junog okruga, ali Miles je bio siguran da bi

se kaplar prije iv skuhao nego otkopao ovratnik na dunosti. Naglasak mu nije bio

lokalni, bijae to gradski tip iz glavnoga grada gdje se vie-manje uinkovita birokracija

bavila problemima poput ovoga to je sad kleao pred njim.

7

ena pak bijae lokalna i vie nego lokalna na njoj kao da je pisalo da je iz neke

zabiti. Bila je mlaa no to je njen izmueni glas isprva sugerirao. Visoka, grozniavo

zajapurena od plaa, s otrom plavom kosom to joj je visjela preko lasije uskog lica i

izbuljenih sivih oiju. Okupana, nahranjena, odmorna, sretna i samouvjerena moda bi

bila gotovo privlana, ali sad je bila daleko od toga, unato svojoj nevjerojatnoj figuri.

Vitka ali bujnih grudi ne, ispravi se Miles kad je preao cestu i pribliio se ulazu.

Gornji dio njena korzeta bijae sav umrljan osuenim mlijekom, premda nigdje nije bilo

bebe. Samo privremeno bujnih grudi. Njena iznoena haljina bijae od tvorniki tkanog

platna ali runo saivena, gruba i jednostavna. Stopala joj bijahu bosa, s debelim

uljevima, raspucana i bolna.

"Nema problema," uvjeravao je straar Milesa. "Odlazi," prosike on eni. Ona skoi

s koljena i ukoeno sjedne.

"Pozvat u svog narednika," straar ju je oprezno promatrao, "i narediti neka je

maknu."

"Priekaj malo," ree Miles.

Sjedei prekrienih nogu, ona podigne pogled prema Milesu, oito nesigurna

predstavlja li on traak nade ili ne. Njegova odjea, ono malo to je imao na sebi, nije joj

davalo nikakvu predodbu tko bi on mogao biti. Ostatak njega se savreno dobro vidio.

On prkosno digne bradu i blijedo se nasmijei. Prevelika glava, prekratak vrat, lea

zadebljana iskrivljenom kraljenicom, iskrivljene noge s kostima koje su previe put bile

slomljene, a ije su sjajne kromirane proteze privlaile poglede. On s dosadom prieka da

njena ruka opie znak za zatitu od zlih mutacija, ali samo se trznula i stisnula prste u

aku.

"Moram vidjeti gospara Grofa," ree ona, obraajui se toki negdje izmeu Milesa i

straara. "To je moje pravo. Moj tata, on je umro u slubi. To je moje pravo."

"Premijer Grof Vorkosigan," ree straar ukoeno, "odmara se na svom imanju. Da

nije na odmoru bio bi u Vorbarr Sultani." Straar je izgledao kao da bi on najradije bio u

Vorbarr Sultani.

ena iskoristi stanku. "Vi ste samo gradski ovjek. On je moj grof. Moje pravo."

"Zato elite vidjeti Grofa Vorkosigana?" upita Miles strpljivo.

"Umorstvo," zarei djevojka/ena. Straar se lagano zgri. "elim prijaviti

umorstvo."

"Ne biste li ga prvo trebali prijaviti svom seoskom zastupniku?" upita Miles, uz

pokret rukom koji je trebao primiriti straara.

8

"Jesam. Nee uiniti nita." Gnjev i frustracija uine joj glas raspuklim. "On kae da

je sve gotovo. Ne eli zapisati moje optube, kae da su to gluposti. Kae da bi to samo

donijelo neprilike svima nama. Nije me briga! elim pravicu!"

Miles se zamiljeno namrti, odmjeravajui enu. Detalji su se slagali, podravali

priu o njenom identitetu, slagali se u vrst premda nepotpun osjeaj autentine istine

koji je moda promakao profesionalno paranoinom straaru. "Istina, kaplaru," ree

Miles. "Ona ima pravo tube, prvo okrunome sudu a potom grofu. A okruni se sudac

nee vratiti jo dva tjedna."

Ovaj dio rodnog okruga Grofa Vorkosigana imao je samo jednog prezaposlenog

okrunog suca, iji je krug djelovanja obuhvaao i Vorkosigan Surleau, ali samo jedan

dan u mjesecu. S obzirom da je u doba kad je njegovo gospodstvo bilo kod kue podruje

Premijerova imanja vrvilo pripadnicima Carske slube osiguranja, a bilo je pomno

nadgledano ak i kad njega nije bilo na imanju, izazivai nevolja sa svojim su nevoljama

odlazili negdje drugdje.

"Skeniraj je i pusti je unutra," ree Miles. "Na moju odgovornost."

Straar bijae jedan od najboljih iz Slube, izuen da trai asasine i u vlastitoj sjenci.

Sad je izgledao sablaznuto; on se obrati Milesu tihim glasom:

"Gospodine, kad bih svakome seoskome luaku dopustio da lunja po imanju koliko

mu volja-"

"Ja u je povesti. Idem tim putem."

Straar bespomono slegne ramenima, ali ne odgovori salutiranjem Miles

definitivno nije bio u uniformi. Straar izvue skener iz korica za pojasom i pone

skenirati enu, izvodei pravu predstavu od toga. Miles se zapita ne bi li mu palo na

pamet da je svue i pomno pretrai rukama da nema prepreke u obliku Milesove

nazonosti. Kad je straar zavrio s demonstracijom svoje budnosti, savjesnosti i

lojalnosti, on pritisne dlan o bravu na ulazu, ubaci podatke ukljuujui sken mrenice

enina oka u kompjuterski monitor, pa se odmakne u stranu i zauzme pozu

naglaenog paradnog stava 'voljno'. Miles se naceri na neizreeni komentar, pa uhvati

izmuenu enu za lakat i povede je kroz kapiju i uz vijugavi prilaz.

Ona se izmakne njegovu dodiru im joj se ukazala prilika, ali jo uvijek se uspijevala

suzdrati od praznovjernih gesti, svejedno ga pogledavajui s udnom i gladnom

znatieljom. Neko bi takva otvorena gadljiva fasciniranost neobinou njegova tijela

natjerala Milesa da zakrgue zubima: sad je bio u stanju podnijeti je, ak se pritom i

malo zabavljajui ali taj je osjeaj jo uvijek bio trunicu obojen gorinom. Nauit e,

svi oni. Nauit e.

9

"Slui li Grofu Vorkosiganu, mali ovjee?" upita ona oprezno.

Miles razmisli o tome na trenutak. "Da," odgovori joj napokon. Na koncu konca,

njegov odgovor bijae istinit na svim razinama znaenja osim na onoj na koju je ona

mislila. On se odupre iskuenju da joj kae da je dvorska luda. Sudei po njezinu izgledu,

njene su muke ipak bile vee od njegovih.

Bilo je oito da ona sama nije ba posve vjerovala u svoje pravo, unato njenoj

tvrdoglavoj odlunosti pred straarem, jer kako su se uspinjali blie njenom cilju

otvorena joj je panika inila lice jo izmuenijim i blijeim, gotovo bolesnim. "Kako

kako se razgovara s njim?" gotovo se guila rijeima. "Trebam li se nakloniti...?" Ona baci

brz pogled na svoju haljinu, kao da je tek sad po prvi put svjesna svoje prljavtine i znoja i

bijede.

Miles se suzdri od Klekni i kucni triput elom o pod prije no to progovori, tako

postupa svo osoblje, i umjesto toga ree: "Samo stoj uspravno i govori istinu. Pokuaj biti

jasna. On e preuzeti dalje. Nije ba," Milesova se usta trznue, "da nema u tome

iskustva."

Ona proguta slinu.

Prije stotinu godina je ljetno imanje Vorkosiganovih bilo sklop straarskih baraka,

dio tvrave oko velikog zamka na breuljku iznad Vorkosigan Surleaua. Zamak sad

bijae izgorjela ruevina, a barake ve odavno pretvorene u udobno nisko kameno zdanje,

modernizirano i re-modernizirano, s umjetniki ureenim okoliem prepunim arenog

cvijea. Uski su streliarski otvori proireni u velike ostakljene prozore s pogledom na

jezero, a s krova se uzdizala antena kom-veze. Nova straarska baraka bijae skrivena

meu drveem nie niz padinu, ali ova nije imala streliarske otvore.

Kako su se Miles i nepoznata ena pribliili vratima, tako iz kue izie mukarac u

smee-i-srebrnoj odori Grofovih osobnih slugu. Bijae to onaj novi ovjek, kako li se

zove? Pym, tako je.

"Gdje je gospar Grof?" upita ga Miles.

"U gornjem paviljonu, dorukuje s gospom." Pym baci brz pogled prema eni,

ostajui i dalje u stavu uljudnog i upitnog ekanja.

"Ah. Pa, ova je ena hodala etiri dana kako bi pristupila sa svojom molbom pred

okruni sud. Sud nije ovdje, ali Grof jest, pa bi ona sad eljela preskoiti posrednika i

produiti ravno do vrha. Svia mi se njen stil. Odvedite je gore, hoete li?"

"Za vrijeme doruka?" ree Pym.

10

Miles nakrivi glavu i pogleda enu. "Jesi li dorukovala?"

Ona nijemo odmahne glavom.

"Tako sam i mislio." Miles okrene ruke s dlanovima prema gore, prebacujui enu -

simboliki na slugina lea. "Sad, da."

"Moj tata, on je poginuo u slubi," ponovi ena jedva ujno. "To je moje pravo." inilo

se da je ta fraza trebala u jednakoj mjeri uvjeriti i nju samu, a ne samo ostale.

Premda nije bio roen ovdje na breuljku, Pym ipak bijae ovjek iz okruga. "Jest,

doista," uzdahne on i bez daljnjeg otezanja pokae joj neka ga slijedi. Njene se oi rairie

i ona krene za njim, dobacivi nervozan pogled preko ramena prema Milesu. "Mali

ovjee...?"

"Samo stoj uspravno," dovikne joj on.

Gledao je kako zamie za ugao kue, a onda se naceri i odskakue prema glavnim

vratima, preskaui dvije stube odjednom.

Nakon brijanja i hladnog tua Miles se odijevao u svojoj sobi koja je gledala na

jezero. Odijevao se s pomnom panjom, jednako pomno kao to je to bio uinio na

ceremonijalu Akademije i Carskoj inspekciji prije dva dana. isto rublje, krem koulja

dugih rukava, tamno zelene hlae s crtom na vanjskoj strani nogavice. Zelena tunika

visokog ovratnika krojena njemu po mjeri. Novi svijetloplavi plastini pot-poruniki

pravokutnici precizno privreni na ovratnik, koji su ga tako neudobno bockali u bradu.

On otkopa proteze s nogu i navue savreno ulatene visoke izme, pa s donjim dijelom

pidame, koji je prije odlaska na plivanje bio tako nehajno odbacio na pod, obrie

trunice praine s njih.

Ispravi se i provjeri svoj odraz u zrcalu. Njegova se tamna kosa jo nije ni poela

oporavljati od onog zadnjeg ianja prije promocije. Blijedo lice otrih crta, ne previe

podonjaka pod sivim oima koje ne bijahu previe podbule i zakrvavljene naalost,

radi ogranienja svog tijela morao je prestati slaviti prije no to si nanese previe tete.

U njegovoj su glavi jo uvijek stiha vrili odjeci kasnoga slavlja, izvijajui mu krajeve

usana u osmijeh. Sad je napokon krenuo naprijed, ruka mu je bila vrsto stisnuta oko

najnie preke najviih ljestava na Barrayaru, same Carske slube. U Slubi se nikome

nije gledalo kroz prste, ak ni sinovima starih Vora. Tamo dobije to si zasluio.

Njegova su braa po slubi to znala, premda bi neki civili moda posumnjali. Napokon se

naao u poloaju gdje se mogao dokazati pred svim nevjernicima. Gore i naprijed i ne

gledaj dolje, ne gledaj preko ramena.

Samo jo jedan posljednji pogled unatrag.

11

Jednako pomno kao to se bio odijevao, tako je sad prikupljao sve predmete potrebne

za ono to je naumio. Bijele platnene pravokutnike koji su oznaavali njegov bivi rang

kadeta Akademije. Rukom pisana i kupljena posebno za ovu prigodu preslika

njegova imenovanja na dunost u Barrayaranskoj Carskoj Slubi. Kopija njegovog

kolskog dosjea u kojoj bijahu upisane sve njegove ocjene, pohvale (i ukori) tijekom

trogodinjeg kolovanja na Akademiji. Nema smisla biti ita drugo no posve iskren u

onome to je naumio. U ormariu u prizemlju pronaao je bakreni kotli s trononim

stalkom i plastinu vreicu punu vrlo suhe kore od borovnice. Kemijske tapie za

potpalu.

Pa kroz vrata i niz breuljak. Puteljak se ravao, desni je odvojak vodio prema

paviljonu, a lijevi prema podruju ograenom niskim zidiem. Miles ue kroz kapiju u

ograeni dio.

"Dobro jutro, ludi preci," dovikne, a onda suspregne svoj smisao za humor. Moda i

jesu bili ludi, ali toj je izjavi nedostajalo potovanje koje se prilii ovakvoj prigodi.

Prolazio je izmeu grobova i oko njih sve dok nije doao do onoga kojega je traio, a

onda klekne i postavi bakreni kotli na trononi stalak, cijelo vrijeme pjevuei bez rijei.

Spomenik bijae jednostavan: General Grof Piotr Pierre Vorkosigan, plus datumi. Da su

pokuali nabrojiti sva njegova dostignua i sve poasti koje je dobio, morali bi sve to

urezati mikro-pismom.

On ubaci u kotli koru, vrlo skupe papire, odrezani uvojak svoje kose (od zadnjeg

ianja). I sve to zapali, pa sjedne na pete, gledajui kako gori, ljuljajui se naprijed

natrag. U svojoj je glavi tijekom godina bio odigrao tisuu verzija ovog trenutka, verzija

koje su ile od sumornih javnih govora s glazbom u pozadini do toga kako plee gol na

starevu grobu. Na koncu se ipak odluio za privatnu i tradicionalnu ceremoniju. Samo

izmeu njih dvojice. "Pa, Djede," zaprede na koncu. "I tako, eto nas ipak ovdje.

Zadovoljan?"

Sav kaos protekle promocije, svi ludi napori u zadnje tri godine, sva bol, sve je to

kulminiralo u ovome trenutku; ali grob nije progovorio, nije rekao: Bravo, sad moe

prestati. Pepeo u kotliu nije sroio nikakvu poruku, nije bilo vizija u dimu to je lelujao.

Izgorjelo je prebrzo. Vjerojatno nije bilo dovoljno stvari u kotliu.

On ustane, otre prainu s koljena, u tiini, pod svjetlom sunca. to je bio oekivao?

Pljesak? Zato je uope bio ovdje, radi konane analize? Je li plesao onako kako je mrtvi

starac svirao koga je njegova Sluba zapravo sluila? Djeda? Sebe? Blijedog Cara

Gregora? Koga briga? "Pa, stare," proape, a onda zaurla: "JESI LI NAPOKON

ZADOVOLJAN?" Zvuk je odjekivao s kamena.

12

Iza njega netko proisti grlo, a Miles se okrene poput make uhvaene na djelu, dok

mu je srce nabijalo u grudima.

"Uh... gosparu?" ree Pym oprezno. "Ispriavam se, nisam mislio prekinuti... nita.

Ali va otac Grof trai da mu se pridruite u gornjem paviljonu."

Pymovo je lice bilo savreno bezizraajno. Miles proguta slinu, ekajui da mu se s

lica povue grimizna vruina koju je osjeao. "Ba," slegne ramenima. "Vatra se ionako

gotovo ugasila. Poistit u kasnije. Nemoj... dopustiti da to itko drugi takne."

On protutnji pored Pyma, ne okrenuvi se.

Paviljon bijae jednostavna struktura od obraenog srebrnog drveta, otvorena na sve

etiri strane kako bi bolje uhvatila povjetarac, koji se jutros sastojao od tek nekoliko

slabih napuha sa zapada. Moda e poslijepodne biti dobro za jedrenje po jezeru. Jo

samo deset dana dragocjenog dopusta a toliko toga to je Miles elio uiniti, ukljuujui

odlazak u Vorbarr Sultanu sa svojim roakom Ivanom po novi laki leta. A onda dolazi

vrijeme za prvu dunost sluba na brodu, molio se Miles. Morao se oduprijeti

golemom iskuenju da zamoli oca da se pobrine da to doista i bude sluba na brodu, ali

odluio je prihvatiti karte koje mu dodijeli sudbina, jer to je prvo pravilo igre, a onda

pobijediti s tim kartama.

Nakon vanjskog bljeska i vruine, unutranjost paviljona bijae sjenovita i ugodna.

Bile su tu udobne stare stolice i stolovi, a na jednom od njih leali su ostaci otmjenog

doruka Miles si mentalno rezervira dva preostala kolaa koji su djelovali tako

usamljeno na pladnju prepunom mrvica. Milesova se majka, jo drei alicu u ruci,

nasmijei prema njemu.

Milesov je otac, leerno odjeven u kratke hlae i koulju raskopanu oko vrata, sjedio

u starom naslonjau. Aral Vorkosigan bijae krupan, sjedokos mukarac, iroke eljusti,

gustih obrva, s oiljcima na licu. Licu koje je posudilo svoj izraz okrutnoj karikaturi koja

je prikazivala neprijatelje Barrayara Miles ih je vidio nekoliko u glasilima Oporbe. Bilo

je dovoljno nacrtati samo jednu liniju i te otre prodorne oi uiniti tupima da bi se

dobila parodija militantnog diktatora.

A koliko njega proganja Djedov duh? zapita se Miles. Nije pokazivao previe. Ali, s

druge strane, on ni ne mora. Admiral Aral Vorkosigan, vrhunski strateg, osvaja

Komarra, heroj Escobara, ovjek koji je esnaest godina bio Carski Regent i po svemu

osim po slubenoj tituli najvea mo na Barrayaru. A onda je stavio toku na 'i',

zapanjio povjesniare i sve samouvjerene svjedoke i zaradio ast i slavu, jo veu od svega

to je dotad bio postigao, time to je dobrovoljno otiao sa svog poloaja i glatko

prebacio zapovjednitvo Caru Gregoru im je ovaj postao punoljetan. Daleko od toga da

13

poloaj Premijera nije bila vraki dobra mirovina nakon regentstva a zasad nije

pokazivao nikakve znake da namjerava napustiti taj poloaj.

I tako su ivotne karte Admirala Arala nadjaale one u ruci Generala Piotra, a gdje

to ostavlja potporunika Milesa? S dva para i jokerom. Izgleda da mu preostaje samo

jedno: ili priznati poraz ili poeti luaki blefirati...

Branka je sjedila na jastuku, s napol pojedenim kolaem u ruci, buljei otvorenih

usta u Milesa u njegovoj uminkanoj i monoj odori. Kad je uhvatio njen pogled i

uzvratio ga, njene se usne stisnue a oi zasjae. Na licu joj bljesne udan izraz

Ljutnja? Nelagoda? Radost? Neka bizarna mjeavina svega toga? A to si mislila da sam,

eno?

Budui da je na sebi imao uniformu (da se pravio vaan u njoj?), Miles stane u stavu

mirno pred oca. "Gospodine?"

Grof Vorkosigan se obrati eni: "Ovo je moj sin. Ako poaljem njega kao moj Glas,

hoe li vas to zadovoljiti?"

"Oh," dahne ona, a njena se iroka usta izvie u udan, estok osmijeh, neto

najizraajnije to je Miles dosad bio vidio na njenu licu, "da, moj gospodaru."

"Vrlo dobro, tako e i biti."

to e tako biti? upita se Miles s oprezom. Grof se zavalio unatrag u naslonja,

izgledajui zadovoljno, ali opasna je napetost oko njegovih oiju odavala da je neto bilo

izazvalo stvaran gnjev u njemu. Nije to bio bijes prema eni, niti Miles brzo napravi

inventuru svoje savjesti prema Milesu. On blago proisti grlo, nakrivi glavu i ogoli

zube u upitnom smijeku.

Grof protegne ruke i napokon se obrati Milesu. "Vrlo zanimljiv sluaj. Vidim zato si

je poslao ovamo gore."

"Ah..." ree Miles. U to se upetljao? Slijedei neki don kihotovski impuls, samo je

eni olakao prolaz kroz strau, za ime Boga, i omoguio joj da gnjavi oca za dorukom,

"...ah?" nastavi on neodreeno.

Grof Vorkosigan izvije obrve. "Zar nisi znao?"

"Rekla je neto o umorstvu i nedostatku suradnje od strane lokalnih vlasti. Pa sam

mislio da e joj ti omoguiti odlazak okrunome sucu."

Grof se zavali jo dublje u naslonja i zamiljeno protrlja bradu punu oiljaka.

"Posrijedi je sluaj edomorstva."

14

Milesu se sledi utroba. Ne elim imati nikakve veze s tim. Pa, to objanjava zato

nema bebe na tim prsima. "Neobino... da se takvo neto prijavi."

"Ve vie od dvadeset godina se borimo protiv tih obiaja," ree Grof. "Proglasi,

propaganda... U gradovima smo postigli napredak."

"U gradovima," promrmlja Grofica," ljudima su dostupne alternative."

"Ali u zabiti pa malo se toga promijenilo. Svi mi znamo to se dogaa, ali bez

pritube, bez prijave i uz obitelji koje se uvijek dre na okupu da bi zatitile svog lana

teko je ita postii."

"Kakva," Miles proisti grlo i kimne prema eni, "kakva je bila mutacija tvoje bebe?"

"Maja usna," ena kucne po svojoj gornjoj usni kako bi bolje pokazala. "Imala je i

rupu unutar usta i slabo je vukla mlijeko, guila se i plakala, ali dobivala je dovoljno, bila

je..."

"Zeja usna," promrmlja Grofova izvanplanetna ena, prevodei barrayaranski

termin na galaktiki stanadard, "i rascijepljeno nepce, sudei po opisu. Harra, to ak ni

nije mutacija. Toga je bilo jo na Staroj Zemlji. To je... to je normalan poroajni defekt,

ako taj izraz nije kontradiktoran. Nije kazna za hodoae tvojih Barrayaranskih

predaka kroz Vatru. Jednostavna operacija bi ispravila" Grofica Vorkosigan se prekine.

Branka je izgledala shrvano oajem.

"ula sam," ree ena. "Moj gospodar je izgradio bolnicu u Hassadaru. Mislila sam je

odvesti tamo kad malo ojaam, premda nemam novaca. Noge i ruke su joj bile normalne,

glava lijepo oblikovana, svi su to mogli vidjeti sigurno bi se moglo-" njene su se ruke

grile, glas joj je podrhtavao, "ali Lem ju je ubio."

Sedam dana hoda, izrauna Miles, iz dubina Dendariijskih Planina do nizinskog

grada Hassadara. Zvualo je razumno da ena koja je tek rodila odgodi taj put za

nekoliko dana. Samo jedan sat leta...

"I tako je napokon jedan sluaj prijavljen kao umorstvo," ree Grof Vorkosigan, "a

upravo tako emo to i tretirati. Ovo je prilika da poaljemo poruku i u najudaljenije kutke

okruga. Ti e, Miles, biti moj Glas koji e se uti tamo gdje ga jo nisu uli. Izvrit e

Grofovu pravdu nad tim ovjekom i to nimalo tiho. Vrijeme je da se stane na kraj

stvarima koje su nas u galaktikim oima oigosale kao barbare."

Miles teko proguta. "Ne bi li okruni sudac bio bolje kvalificiran zato...?"

Grof se blago osmjehne. "Ne vidim nikoga tko bi za ovaj sluaj bio kvalificiraniji od

tebe."

15

Poruka i njen nositelj u jednome; vremena su se promijenila. Doista. Miles poeli da

je negdje drugdje, bilo gdje makar i da opet puta krvavi znoj nad testovima na

Akademiji, na primjer. On zatomi nevrijedan vapaj: moj dopust...!

Miles protrlja stranju stranu vrata. "Tko, ah... tko je taj ovjek koji je ubio tvoju

malu djevojicu?" to je znailo: tko je taj kojega oekujete da izvuem iz rupe, pritisnem

uza zid i ustrijelim?

"Moj suprug," ree ona bezbojnim glasom, gledajui prema kroz ulatene

podne daske.

Znao sam da e biti prljavo...

"Plakala je i plakala," nastavi ena, "i nije htjela zaspati, nije se dobro najela on je

zavikao na mene neka je uutkam-"

"I?" potakne je Miles, osjeajui muninu u elucu.

"Psovao je i otiao spavati kod majke. Rekao je da se barem tamo radni ovjek moe

naspavati. Ni ja nisam spavala..."

Tip zvui kao Bogom dan. U Milesovu se umu istog trena stvori slika bik od

ovjeka s bikovskim ponaanjem svejedno, neto je nedostajalo u klimaksu enine

prie.

I Grof je to primijetio. Sluao je s potpunom panjom, sa svojim stratekim izrazom

na licu, stisnutih oiju i zamiljen izraz koji bi se lako mogao krivo protumaiti kao

pospanost. Bila bi to gadna pogreka. "Jeste li vi bili oevidac?" upita on varljivo blagim

tonom koji u Milesu izazove potpunu budnost. "Jeste li ga vidjeli kako je ubija?"

"Nala sam je mrtvu sredinom jutra, gospodaru."

"Otili ste u sobu" potakne je Grof Vorkosigan.

"Imamo samo jednu sobu." Ona mu dobaci pogled kao da je po prvi put posumnjala u

njegovo sveznanje. "Bila je zaspala, napokon je zaspala. Otila sam van nabrati kupina,

gore uz klanac. A kad sam se vratila natrag... Trebala sam je povesti sa sobom, ali bila

sam tako sretna to je napokon zaspala da nisam eljela riskirati da je probudim-" iz

njenih vrsto sklopljenih oiju krenue suze. "Pustila sam je neka dalje spava i nakon to

sam se vratila, bila sam sretna to se i ja mogu najesti i malo se odmoriti, ali poela sam

se puniti," ruka joj dotakne nabrekle grudi, "pa sam je otila probuditi..."

"to, zar nije bilo nikakvih tragova na njoj? Prerezan vrat?" upita Grof. To je bila

uobiajena metoda za edomorstvo tamo u zabiti; brzo i isto u usporedbi s, recimo,

ostavljanjem djeteta na stijeni.

16

ena odmahne glavom. "Uguena, mislim, gospodaru. Bilo je to okrutno, doista

okrutno. Seoski je zastupnik rekao da sam je sigurno pritisnula svojim tijelom tijekom

spavanja i nije htio ni uti moju optubu protiv Lema. Nisam, nisam je pritisnula!

Spavala je u svojoj kolijevci. Lem ju je sam bio napravio jo dok je bila u trbuhu..." ena je

bila blizu sloma.

Grof razmijeni pogled sa svojom enom i gotovo neprimjetno kimne. Grofica

Vorkosigan ustane. "Doi, Harra, dolje u kuu. Mora se oprati i odmoriti prije no to te

Miles povede kui."

Branka je djelovala zabezeknuto. "Oh, ne u vaoj kui, gospo!"

"ao mi je, ali to je jedina koju imam pri ruci. Osim straarskih baraka. Straari su

dobri deki, ali osjeali bi se nelagodno..." Grofica je izvede iz paviljona.

"Jasno je," ree Grof Vorkosigan im su ene odmakle dovoljno daleko da ga ne mogu

uti, "da e morati provjeriti medicinske injenice prije no to, ovaj, bude djelovao.

Vjerujem da si i ti primijetio mali problem oko sigurne identifikacije optuenika. Ovo bi

mogao biti idealan sluaj za javno demonstriranje nae poruke, ali ne ako postoji imalo

dvojbe. Nikakvih krvavih misterija."

"Ja nisam sudski vjetak," istakne Miles odmah. Kad bi se uspio osloboditi lanca...

"Bogme. Povest e dr. Deu sa sobom."

Porunik Dea bijae pomonik Premijerova lijenika. Miles ga je bio viao kako se

mota naokolo ambiciozni mladi vojni lijenik, u konstantnom stanju duboke

frustracije jer mu njegov nadreeni nikad ne doputa niti da prstom takne njegovog

najvanijeg pacijenta oh, bit e oduevljen ovim zadatkom, pomisli Miles sumorno.

"Moe sa sobom ponijeti osteo-opremu," nastavi Grof, malo vedrije, "za sluaj da

doivi kakvu nezgodu."

"Kako praktino," ree Miles, obrui oima. "uj, uh pretpostavimo da se njena

pria potvrdi i da uhvatimo tog tipa. Moram li ga, osobno...?"

"Jedan od pripadnika slube osiguranja bit e ti tjelohranitelj. I ako se pria

pokae istinitom krvnik."

To bijae tek mrvicu bolje. "Ne bismo li mogli priekati okrunog suca?"

"Svaku presudu koju okruni sudac donese, donosi je u moje ime. Svaka kazna koju

odredi izvrava se u moje ime. Jednog e se dana izvravati u tvoje ime. Vrijeme je da

stekne jasno i potpuno razumijevanje tog procesa. Kroz povijest su Vorovi moda i bili

vojna kasta, ali dunosti jednog gospara Vora nikad nisu bile samo vojne."

17

Nema bijega. Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo.

Miles uzdahne. "Je. Pa... mogli bismo uzeti letjelicu, pretpostavljam, i biti tamo za

par sati. Ostaviti si malo vremena da pronaemo pravu rupu. Stutiti se s neba na njih,

prenijeti im poruku jasno i glasno... vratiti se natrag na vrijeme za poinak." Svriti s tim

na brzinu.

Grof opet poprimi taj izraz polu-sklopljenih oiju. "Ne..." ree polako, "ne letjelicom,

ne mislim..."

"Nema cesta za povrinsko vozilo, ne tamo. Samo staze." I doda nelagodno ne

moe biti da otac misli na "Mislim da ih se ne bih dojmio kao vrlo impresivna figura

sredinje Carske vlasti da doem pjeice, gospodine."

Njegov otac prijee pogledom po svjee opeglanoj paradnoj uniformi i nasmijei se.

"Oh, nisi ba tako lo."

"Da, ali zamisli ovu odoru nakon tri ili etiri dana provlaenja kroz grmlje," pobuni

se Miles. "Nisi nas vidio na treninzima. Niti osjetio zadah."

"I ja sam to proao," ree Admiral suho. "ali ne, posve si u pravu. Ne pjeice. Imam

bolju ideju."

Moja vlastita konjica, pomisli Miles ironino, okreui se u sedlu, ba poput Djeda.

Zapravo, bio je uvjeren da bi starac ve bio pronaao kakvu jetku primjedbu glede jahaa

to su kaskali za Milesom, ali tek nakon to bi zavrio s valjanjem po podu od smijeha pri

pogledu na cijeli prizor. Otkad starca nema; tale Vorkosiganovih su se alosno smanjile,

konji za polo odavno su ve prodani, nekoliko prastarih i mrgodnih bivih konjikih grla

puteno je da dane provodi na panjacima. Zadrana je tek aica jahaih ivina, a i to

samo radi njihova dobra dranja i sigurnih nogu, a ne radi egzotina podrijetla; grupica

seoskih djevojaka odravala ih je dobro uvjebanima i blagima za dobrobit povremenih

gostiju.

Miles povue uzde, napne list jedne noge i pomakne teinu na stranu, na to Debeli

Ninny uzvrati glatkim polu-okretom i dva precizna koraka unatrag. Tu krupnu ivinu ni

najvea gradska neznalica ne bi smatrala za opakog drijebca, ali Miles ga je oboavao,

radi njegova tamnog i vlanog oka, irokog barunastog nosa, radi njegove

flegmatinosti koja je ostajala jednako neuznemirenom kako umom vodopada tako i

vriteim letjelicama, ali najvie od svega radi njegovih istananih izdresiranih,

uvjebanih reakcija. Mozak vrijedniji od ljepote. Milesa je smirivala sama njegova

nazonost, ivina bijae priguiva emocija, poput make koja prede. "Ako itko pita,"

promrmlja Miles, "rei u im da se zove Gazda." Debeli Ninny zamahne jednim dlakavim

uhom i ispusti itei uzdah iz bavastih prsiju.

18

Djed je imao mnogo veze s ovom paradom koju je Miles sad predvodio. Veliki gerilski

general istoio je svoju mladost u ovim planinama, borei se protiv cetagandanskih

osvajaa, sve do rezultata nerijeeno, a onda i prevagnuo rezultat u korist svoje strane.

Protu-letjelika ne-laserska traila/izbacivai projektila provercani uz krvavu cijenu iz

izvanplanetnih izvora imali su mnogo vie udjela u konanoj pobjedi no konjica, koja je

po Djedovu prianju bila spasila njegove snage i izvukla ih kroz najgoru zimu toga

rata samim time to je bila jestiva. Ali kroz retroaktivne balade, konji su postali simbol te

bitke.

Miles je smatrao da je njegov otac preveliki optimist ako misli da e na ovaj nain

Miles uspjeti prenijeti na sebe malo svjetla Djedove slave. Gerilska sklonita i logori

bijahu bezobline hrpe re i drvea, prokletstvo, a ne vie samo korov i kamenje

njegova je grupa ranije toga dana prola pored nekoliko njih ljudi koji su se borili u

tom ratu ve su odavno pod zemljom, ba kao i Djed. to on radi ovdje, pitao se Miles.

elio je dunost na brodu-skakau, brodu koji bi ga odnio visoko, dalje od svega ovoga.

Njegova je sudbina u budunosti a ne u prolosti.

Milesovu meditaciju prekine Dein konj koji je, naiavi na granu palu nasred puta,

zakopao sve etiri u tlo i naglo stao, glasno frkui. Dr. Dea tresne s konja uz tih jauk.

"Ne putajte uzde," dovikne Miles i natjera Debelog Ninnyja natrag niz stazu.

Dr. Dea je postajao sve bolji u padovima, ovaj se put doekao vie-manje na noge. On

se baci za uzdama, ali njegova se kobila izmakne. Dr. Dea odskoi unatrag kad je kobila

zamahnula kopitima, a onda shvativi da je slobodna otkasala niz stazu, maui

repom, konjski ekvivalent izjave: Na, na, na, na, ne moe me uhvatiti! Dr. Dea, crven u

licu i bijesan, potri za njom, psujui. Ona krene u lagani galop.

"Ne, ne, nemojte trati za njom!" dovikne mu Miles.

"Kako da je, do vraga, uhvatim ako ne potrim za njom?" zarei dr. Dea. Svemirski

kirurg nije bio sretan ovjek. "Moja med-oprema je na toj prokletoj zvijeri!"

"A kako je mislite uhvatiti trei za njom?" upita Miles. "Ona moe trati mnogo

bre od vas.

Na kraju male kolone, Pym okrene svog konja postrance, blokirajui kobili put.

"ekaj, Harra," ree Miles branki dok je prolazio pored nje. "Dri konja mirnim. Nema

niega to bi bolje natjeralo konja na trk nego drugi trei konj."

Druga dva jahaa snalazila su se malo bolje. Harra Csurik sjedila je na svom konju

vrlo oprezno, ali barem je znala balansirati, za razliku od nesretnog Dee koji se drao za

19

uzde kao za ruke. Pym, jaui na zaelju, bijae kompetentan, premda se ne bi moglo

rei da mu je bilo udobno.

Miles uspori Debelog Ninnyja do laganog hoda, olabavljenih uzdi, i krene polako za

kobilom, isijavajui mirnu oputenost. Tko, ja? Ma na, ne elim te ja uhvatiti. Mi samo

razgledavamo krajolik. Tako je, stani i gricni malo trave. Kobila zastane i obrsti malo

korova, ali i dalje promatrajui Milesov dolazak s oprezom.

Na razdaljini taman na granici toga da opet natjera kobilu u trk, Miles sklizne iz

sedla. Nije krenuo prema kobili, ve je ostao stajati i napravio pravu predstavu od

prekapanja po depovima. Debeli Ninny pone eljno gurkati Milesa njukom, a Miles

mu da kocku eera, tepajui mu usput. Debeli Ninny oblizne usta i nastavi gurkati,

traei jo. Kobila se prikrala ne bi li i ona dobila svoj dio. Ona lizne eer s Milesova

dlana, a on sklizne ruku kroz njene uzde.

"Evo, doktore Dea. Jedan konj. Koji ne tri."

"Nije fer," prokripi Dea, prilazei. "Imali ste eer u depovima."

"Naravno da sam imao eer u depovima. To se zove planiranje i gledanje unaprijed.

Trik postupanja s konjima ne znai da ovjek mora trati bre od ivine, ili da mora biti

jai. Bit je u tome da bude pametniji. to znai da treba uporabiti svoju jaku stranu protiv

njegove slabe."

Dr. Dea prihvati uzde. "Cereka mi se," ree on sumnjiavo.

"To je tiho njitanje, a ne cerekanje," naceri se Miles. On lupne Ninnyja po stranjoj

strani prednje lijeve noge, a konj posluno klekne na jedno koljeno. Miles se spremno

uspne u sputeno sedlo.

"Moe li i moj to?" upita dr. Dea, opinjeno promatrajui.

"ao mi je, ne."

Dr. Dea uputi mraan pogled svojoj kobili. "Ova ivina je idiot. Mislim da u neko

vrijeme hodati."

Dok se Debeli Ninny uzdizao na sve etiri, Miles suspregne znalako-jahaki

komentar iz Djedove kole: Budite pametniji od konja, Dea. Premda je dr. Dea tijekom

ove istrage bio dodijeljen gosparu Vorkosiganu, Svemirski Kirurg Porunik Dea ipak je

imao vii in od Potporunika Vorkosigana. Zapovijedanje starijim ljudima koji imaju vii

in od tebe ipak zahtijeva odreenu koliinu takta.

Utabani se put sad ve malo irio, pa Miles uspori kako bi mogao jahati usporedno s

Harrom. to su se vie pribliavali njezinu domu, to se vie inilo da njena jueranja

20

odlunost i ustrajnost pred ulazom polako blijedi. Ili je sve to moda bila posljedica

nakupljenog umora. Cijelog tog jutra jedva da je progovorila koju rije, a sad je ve cijelo

poslijepodne jahala utke. Ako je dovukla Milesa ovamo gore Bogu iza lea a sad misli

ustuknuti...

"U kojem, ah, odjelu Slube je bio tvoj otac, Harra?" pone Miles razgovornim

tonom.

Ona provue prste kroz kosu pokretom koji je vie odavao nervozu nego tatinu.

Njene su ga oi gledale kroz ike boje slame poput uplaenih stvorenja iza zatite

ograde.

"U okrunoj policiji, gospodaru. Ne sjeam ga se, umro je kad sam jo bila sasvim

mala."

"U borbi?"

Ona kimne. "U bitkama oko Vorbarr Sultane, tijekom Vordarianova pokuaja da

preotme prijestolje."

Miles se suzdri od pitanja na ijoj je strani bio veina pjeadinaca ionako nije

imala previe izbora, a amnestija je obuhvatila i mrtve a ne samo ive.

"Ah... ima li brae i sestara?"

"Ne, gosparu. Ostale smo samo ja i majka."

Napetost iekivanja u Milesovu vratu malo popusti. Ako se ovaj sluaj zaista

nastavi sve do smaknua, samo jedan krivi korak mogao bi izazvati krvnu osvetu roaka.

A to nije ostavtina pravde koju je Grof oekivao da Miles ostavi za sobom. Dakle, to

manje roaka, to bolje. "A to je s obitelji tvog mua?"

"Njih je osmero. Jo etiri brata i tri sestre."

"Hm." Milesu bljesne mentalna slika cijele ekipe ogromnih, prijeteih brana. On

dobaci pogled Pymu, osjeajui se pomalo nedoraslim tom zadatku. Bio je to istaknuo i

Grofu kad su prole noi planirali misiju.

"Seoski Zastupnik i njegovi pomonici bit e ti podrka i zalee," rekao je Grof, "ba

kao to su i okrunome sucu."

"A to ako nee htjeti suraivati?" upitao je Miles nervozno. "asnik koji oekuje da

e jednom zapovijedati Carskim snagama," podsmjehnuo se Grof, "trebao bi biti

sposoban iznuditi suradnju od elnika nekakve zabiti."

21

Drugim rijeima, njegov je otac ovo zamiljao kao test i nije mu namjeravao dati

nikakve natuknice. Hvala, Tata.

"Ni vi nemate brae, gosparu?" upita Harra, vrativi ga natrag u sadanjost.

"Ne. Ali to se zacijelo zna, ak i tamo u zabiti." "Tamo kau mnoge stvari o vama,"

Harra slegne ramenima. Miles zagrize morbidno pitanje u svojim ustima poput krike

sirovog limuna. Nee je pitati, nee... nije si mogao pomoi. "Na primjer?" probiju se rijei

pored njegovih ukoenih usana.

"Svi znaju da je Grofov sin mutant." Njene se oi rairie. "Neki kau da je to dolo od

izvanplanetarke koju je oenio. Neki da je posljedica zraenja iz rata, ili neke bolesti

dobivene, ovaj, kroz korumpirane obiaje koje je u mladosti dijelio sa svojim

suasnicima-"

Ovo zadnje bijae novost za Milesa. Obrve mu se upitno izvie. " ali veina kae da su

ga otrovali neprijatelji." "Sretan sam to veina ipak misli tono. Bio je to pokuaj

asasinacije pomou plina soltoksina, dok je moja maka bila trudna sa mnom. Ali nije"

mutacija, tucne njegova misao kroz ve izlizane kanale koliko je ve puta ovo isto

objanjavao? stvar je teratogena, a ne genetska, ja nisam mutant, nisam... to, do

vraga, fine nijanse biokemije znae ovoj neukoj, oajnoj eni? Koliko se nje tie, mogao bi

biti i mutant. "-vano," zavri on.

Gledala ga je iskosa, blago se ljuljajui u ritmu konjskih koraka. "Neki kau da ste

roeni bez nogu, da cijelo vrijeme ivite u lebdeoj stolici u kui Vorkosiganovih. Neki

kau da ste roeni bez kostiju" "i da me dre u tegli u podrumu, nema sumnje,"

promrmlja Miles. "Ali Karal je rekao da vas je vidio s Djedom na sajmu u Hassadaru i ste

samo boleljivi i malo zaostali u rastu. Neki kau da vas je va otac ugurao u Slubu, ali

drugi kau da nije tako, da ste otili s planeta na majin svijet i da su vam tamo mozak

prikljuili na kompjuter i da vas hrane na cjevice, da plutate u tekuini-"

"Znao sam da e se prije ili kasnije u prii pojaviti staklenka s tekuinom," Miles

iskrivi lice. Znao si da e ti biti ao to si pitao, ali svejedno si to uinio. Dobacivala mu je

udice, shvati on iznenada. Kako se usuuje... ali u njoj nije bilo ni trunke humora, samo

otra budnost.

Preuzela je veliki rizik, otila daleko, kad je prijavila umorstvo, usprotivila se obitelji i

lokalnim vlastima, usprotivila se uvrijeenom obiaju. A to joj je njen Grof dao kao tit i

podrku da se moe vratiti natrag i suoiti se s gnjevom svojih najbliih i najdraih?

Milesa. A je li on dorastao tome? Zacijelo se i ona pita. Ili e pognuti glavu, podviti rep i

pobjei, ostavljajui je da se sama suoi s vrtlogom bijesa i osvete?

On poeli da ju je ostavio uplakanu na kapiji.

22

uma, plod mnogo generacija teraformiranja i poumljavanja, iznenada se otvori u

udolinu punu smeeg lokalnog raslinja. Niz njenu sredinu, nekom kemijskom

sluajnou pri obradi tla, protezao se pojas irok petstotinjak metara, pojas zelenog i

roza divljih rua, shvati Miles zapanjeno kad su se pribliili. Zemaljske rue. Staza je

ulazila ravno u miriljavu masu i nestajala.

On i Pym su naizmjence prosijecali put svojim maetama. Rue bijahu vrste i

debelih trnova, i elastino su se vraale natrag udarajui opakom snagom. Debeli Ninny

odradivao je svoj dio tako da je mahao glavom lijevo-desno i veselo jeo pupoljke. Miles

nije bio siguran koliko pupoljaka da mu dopusti to to ova biljka nije podrijetlom s

Barrayara nije znailo da nije otrovna za barrayaranske ivine. Miles je cuclao

ogrebotine, razmiljajui o Barrayarovoj razbijenoj ekolokoj povijesti.

Pedeset tisua Prvodolica sa Zemlje trebali su biti samo prethodnica kolonizacije

Barrayara. A onda se, kao posljedica gravitacijske anomalije, crvotoina crne rupe kroz

koju su kolonisti bili doli iznenada zatvorila, nepovratno i bez upozorenja. Zapoeto

teraformiranje, tako paljivo i kontrolirano u poetku, kolabiralo je zajedno sa svim

drugim. Uvezene zemaljske biljne i ivotinjske vrste pobjegle su u divljinu dok je panja

svih ljudi bila usmjerena na najhitniju stvar opstanak. Biolozi jo uvijek oplakuju

masovno izumiranje lokalnih vrsta koje je uslijedilo, erozije i sue i poplave, ali doista,

pomisli Miles, kroz stoljea Doba Izolacije najbolji primjerci obaju svjetova izborili su se

za opstanak i novu ravnoteu. Ako je ivo i prekriva tlo, koga je briga odakle dolazi?

Svi smo mi ovdje sluajno. Kao i rue.

Te su se noi ulogorili visoko u brdima, a ujutro slijedeeg dana nastavili su prema

padinama pravih planina. Sad su ve bili izili iz podruja koje je Miles poznavao jo iz

djetinjstva, pa je esto provjeravao Harrine upute na svom zemljovidu. Zaustavili su se

tek u zalazak sunca drugoga dana, udaljeni samo nekoliko sati od svog odredita. Harra

je uporno tvrdila da ih ona i u polumraku moe sigurno dovesti do svog sela, ali Miles nije

elio stii nenajavljen u strano mjesto, ne znajui kako e ga tamo doekati.

Slijedeeg se jutra okupao u rijeici, te otpakirao i paljivo odjenuo svoju novu zelenu

odoru Carskog asnika. Pym je na sebi imao smee-srebrnu odoru Vorkosiganovih; on

izvue iz bisaga Grofovu zastavu na sklopivu aluminijskom stijegu i privrsti je za lijevi

stremen. Odjeveni za ubijanje, pomisli Miles neveselo. Lice Dra Dee imalo je uobiajen

smrknut izraz, izgledao je kao da se ne osjea ugodno. Ako bi njih trojica trebali

izgledom prenijeti nekakvu poruku, Miles nije imao blage veze kakva je to poruka bila.

Sredinom slijedeeg jutra zaustavili su konje ispred dvosobne kolibe na rubu

ogromne javorove ume, umjetno posaene prije tko zna koliko stoljea a koja se sad u

neravnoj liniji irila prema dolini. Planinski zrak bijae hladan i ist i jasan. Nekoliko je

23

pilia trkaralo meu korovom. Iz drvene cijevi poluzaepljene algama to je dovodila

vodu iz ume kapala je voda u korito i iz njega se prelijevala u mali zeleni potoi i

odlazila dalje.

Harra sklizne iz sedla, poravna suknju i uspne se uz trijem. "Karale?" pozove. Miles je

ekao visoko u sedlu. Nikad se ne odreci psiholoke prednosti.

"Harra? Jesi li to ti?" dopre muki glas iznutra. On otvori vrata i izjuri van. "Gdje si

bila, djevojko? Pretraili smo cijelu umu! Mislili smo da si negdje pala i slomila vrat-" on

zastane ugledavi tri mukarca na konjima.

"Nisi elio zapisati moju optunicu, Karale," ree Harra pomalo bez daha. ake su joj

gnjeile suknju. "Pa sam otpjeaila do okrunog suca u Vorkosigan Surleauu da mu se

sama obratim."

"Oh, djevojko," dahne Karal sa aljenjem, "to je bilo glupo od tebe ..." On pogne glavu

i nakrivi je, gledajui jahae s nelagodom. Bijae to proelav mukarac koji se bliio

ezdesetima, izboran i poharan godinama, a lijeva mu je ruka zavravala batrljkom. Jo

jedan veteran.

"Zastupnik Serg Karal?" pone Miles strogo. "Ja sam Glas Grofa Vorkosigana.

Povjerena mi je istraga zloina prijavljenog od strane Harre Csurik pred Grofovim

sudom, tonije ubojstva njene bebe Raine. Od vas kao Zastupnika za dolinu Silvy trai se

da mi pomognete u svemu to bi doprinijelo izvrenju Grofove pravde."

I s time je Miles iscrpio propisane rijei, ostavi preputen vlastitima. ekao je.

Debeli Ninny je mrcao. Srebrno-smea tkanina zastave napravi nekoliko pucketavih

zvukova kad ju je podigao zalutali povjetarac.

"Okrunog suca nije bilo," ubaci Harra, "ali Grof jest bio tamo."

Karalovo je lice posivjelo; buljio je u njih. S naporom se pribrao, stao u neku vrst

stava mirno i izveo kripav polu-naklon. "Tko tko ste vi, gospodine?"

"Gospar Miles Vorkosigan."

Karalove su se usne nijemo pomicale. Miles nije znao itati s usana, ali bio je prilino

siguran da su oblikovale varijantu rijei o, sranje. "Ovo su narednik Pym i medicinski

strunjak porunik Dea, iz Carske Slube."

"Vi ste sin gospara Grofa?" prokripi Karal.

"Glavom i bradom." Milesu odjednom pozli od sveg tog umjetnog ponaanja. Pa,

valjda je bilo dosta tog 'ostavljanja dobrog dojma'. On skoi s Ninnyja, skoivi lako na

prste. Karalov ga je pogled slijedio. Je, nizak sam, pa? Ali ekaj samo da vidi kako

24

pleem. "Smijemo li napojiti konje u vaem koritu?" Miles provue ruku kroz Ninnyjeve

uzde i povede ga prema pojilu.

"Uh, to je za ljude, gosparu," ree Karal. "Samo trenutak, donijet u kabao." On

podigne svoje iroke hlae i urno odgega nekud iza kolibe. Minuta nelagodne tiine, a

onda do njih dopre slab Karalov glas. "Kamo si stavio onaj kabao za jarce, Zede?"

Drugi glas, lagan i mlad: "Iza drva, tata." Glasovi prijeoe u nerazumljiv poluapat.

Karal se vratio s izubijanim aluminijskim kablom, kojega spusti pored korita, pa izvue

drveni ep iz otvora sa strane korita putajui blistav mlaz. Debeli Ninny trzne uima i

protrlja svoju veliku glavu o Milesa, gotovo ga prevrnuvi. Karal podigne pogled i

nasmijei se konju, premda mu osmijeh spuzne s lica kad mu se oi zaustavie na

konjevu vlasniku. Dok je Debeli Ninny pio, Miles uspije na trenutak ugledati vlasnika

drugog glasa, djeaka od nekih dvanaestak godina, kako odlazi prema umi iza kue.

Karal je pomogao Milesu, Harri i Pymu da priveu konje. Miles ostavi Pyma neka

skine sedla i nahrani ivine, pa krene za Karalom u kuu. Harra se prilijepila uz Milesa

poput ljepila, a dr. Dea raspakiravi svoju medicinsku opremu krene za njima.

Milesove su izme odzvanjale glasno i neujednaeno po drvenom podu.

"Moja ena, vratit e se oko podneva," ree Karal, kreui se nesigurno po prostoriji.

Miles i Dea su sjeli na klupu, a Harra na pod pored kamenog ognjita, obgrlivi koljena

rukama. "Ja... pristavit u aj, gosparu." On mugne kroz vrata napuniti ajnik u koritu

prije no to je Miles stigao rei Ne, hvala. Ne, neka si ovjek smiri ivce radei neto

obino. Onda e Miles moda moi poeti razluivati koliko je od toga bilo drutvena

nervoza a koliko moda grinja savjesti.

Kad je Karal zavrio s pristavljanjem aja ve se bio malo pribrao, pa Miles pone.

"Radije bih odmah krenuo s istragom, Zastupnie. Ne treba trajati dugo."

"Ne treba... ni zapoeti, gosparu. Dijete je umrlo prirodnom smru nije bilo

nikakvih tragova na njoj. Bila je slaba, imala je maju usnu, tko zna to jo nije valjalo s

njom? Umrla je u snu, ili nekim nesretnim sluajem."

"Nevjerojatno je," ree Miles suho, "kako se esto dogaaju takvi nesretni sluajevi u

ovome okrugu. I sam je Grof, moj otac... to napomenuo."

"Nije bilo potrebe da vas se dovue ovamo," Karal pogleda Harru s oajem na licu.

Ona je utke sjedila, nimalo dirnuta.

"Nije to bio nikakav problem," ree Miles glatko.

"Doista, gospodaru," Karal spusti glas, "vjerujem da je mogue da je legla na dijete u

snu. Nije udo da je njen um, u oaju, odbio prihvatiti tako neto. Lem Csurik, on je

25

dobar deko, dobro se brine za svoju obitelj. Ona doista ne eli ovo initi, samo joj je

razum privremeno pomuen nevoljama."

Harrine oi ispod krova od iki bijahu otrovno hladne.

"Poinjem shvaati," Milesov glas bijae blag i ohrabruju.

Karalovo se lice mrvicu razvedri. "Jo uvijek bi sve moglo ispasti dobro. Samo ako

bude strpljiva. Kad preboli. Nek' porazgovara s jadnim Lemom. Siguran sam da on nije

ubio bebu. Nema smisla srljati u neto to e kasnije zaaliti."

"Poinjem shvaati," Miles dopusti da mu glas postane leden, "zato je Harra Csurik

smatrala potrebnim da etiri dana pjeai da bi je netko objektivno sasluao. 'Vi mislite'.

'Vi vjerujete'. 'Tko zna to?' Vi ne, ini se. ujem nagaanja insinuacije prikrivene

optube tvrdnje. A doao sam po injenice, Zastupnie Karale. Grofova pravda ne

oslanja se na nagaanja. Ne mora se oslanjati. Ovo nije Doba Izolacije. ak niti ovdje

nije Bogu iza lea. Moja istraga poinje sad. Neu uriti s donoenjem nikakve presude

prije nego to se prikupe sve injenice. Potvrda krivnje ili nevinosti Lema Csurika doi e

iz njegovih usta, pod brzodjelujuom pentom koju e mu dati dr. Dea pred dva svjedoka

vama i jednim zamjenikom po vaem izboru. Jednostavno, isto i brzo." I moda se

uspijem maknuti iz ove proklete rupe prije zalaska sunca. "Od vas, Zastupnie, traim da

mi sad dovedete Lema Csurika radi ispitivanja. Pomoi e vam narednik Pym."

Karal je ubio jo jedan trenutak lijevajui kipuu vodu u veliki ajnik prije no to je

progovorio. "Ja sam ovjek koji je mnogo putovao, gosparu. Dvadeset godina u Slubi. Ali

veina ovdanjih ljudi nije nikad nogom kroila izvan ove doline. Kemijska sredstva za

ispitivanje za njih su isto to i magija. Za priznanje dobiveno na taj nain mogli bi rei da

je lano."

"Onda im vi i va zamjenik moete rei da nije tako. Pa nisu ovu dobra stara vremena

kad su se priznanja iznuivala muenjem, Karale. Povrh toga, ako je ovjek neduan

kako vi nagaate skinut e sve sumnje sa sebe, ne?"

Neodluno, Karal ode u drugu sobu. Vratio se navlaei na sebe izblijedjelu jaknu

uniforme Carske slube s potporunikim oznakama na ovratniku, ija se puceta vie

nisu mogla sresti s rupicama s druge strane njegova trbuha. Jaknu koju je oito uvao za

ovakve slubene dunosti. Kao to bijae obiaj na Barrayaru da se salutira uniformi a ne

ovjeku koji je nosi, tako bi valjda i gnjev naroda radi izvravanja nepopularne dunosti

trebao pasti na slubu a ne osobu koja ju je obavljala. Miles je potovao takvo

nijansiranje stvari.

Karal zastane na vratima. Harra je jo uvijek utke sjedila pored ognjita, blago se

ljuljajui naprijed-natrag.

26

"Gospodaru," ree Karal. "Ve esnaest godina sam zastupnik doline Silvy. Za cijelog

tog perioda nitko nikad nije trebao ii do okrunog suca da bi ostvario svoja prava, bilo

to pravo na vodu ili tuba za ukradenu stoku, ak niti onda kad je Neva optuio Borsa za

prisvajanje njegovih javorova. Cijelo to vrijeme nismo imli niti jedan sluaj krvne osvete."

"Nemam ni najmanje namjere zapoeti krvnu osvetu, Karale. Samo elim injenice."

"U tome jest stvar, gosparu. Nisam vie tako zaljubljen u injenice kao to sam neko

bio. One ponekad grizu." Karalov pogled poprimi dozu hitnosti.

Doista, ovjek je pokuavao sve osim stoja na glavi i ongliranja maaka jednom

rukom samo da odvrati Milesa od njegove namjere. Koliko daleko e ii ovo ometanje

pravde?

"Dolini Silvy ne moe se dopustiti njeno vlastito Doba Izolacije," ree Miles

upozoravajuim tonom. "Grofova pravda sad obuhvaa sve. ak i ako su mali. I slabi.

ak i ako s njima neto nije u redu. ak i ako ne mogu sami sebe zastupati

Zastupnie."

Karal se lecne, bijel oko usana, oito shvativi poruku. Pa krene niz puteljak; Pym ga

je budno pratio, jednom rukom olabavljujui omamljiva u koricama.

Pili su aj i ekali, a Miles je tumarao po prostoriji, gledajui ali ne dirajui. Ognjite

bijae jedini izvor topline a ujedno i jedina vatra za kuhanje i zagrijavanje vode za pranje.

Uza zid je stajao ulubljen metalni sudoper koji se punio vodom iz kabla, a praznio kroz

odvod koji je vodio do potoia. Susjedna soba bijae spavaa, s branim krevetom i

sanducima za odjeu. U potkrovlju bijahu jo tri madraca; djeak je oito imao brau.

Prostor bijae skuen, ali ist i pospremljen, sa svakom stvari na svom mjestu.

Na stoliu je stajao audio prijemnik, a pored njega jo jedan stariji vojni model s

otvorenim poklopcem, oito u fazi popravka i ugraivanja jaeg izvora napajanja. Daljnje

istraivanje otkrije mu i ladicu punu starih dijelova nita sloenije od jednostavnih

audio jedinica, naalost. Zastupnik Karal oito bijae i lokalni kom-specijalist doline

Silvy. Kako zgodno. Zacijelo primaju signal postaje u Hassadaru, moda ak i vladine

kanale iz glavnoga grada.

Nije bilo drugih izvora elektriciteta, naravno. Receptori satelitskih odailjaa energije

bijahu skupi komadi precizne tehnologije. S vremenom e doi i ovamo; neke su ih male

razvijenije zajednice ve imale. Dolina Silvy oito nije bila jedna od njih, morat e ekati

dok ih ve ne bude toliko da im se moe dodijeliti viak, ako ga prije ne ugrabi netko

drugi. Samo da Cetagandanci nisu atomskim orujem s lica zemlje zbrisali grad

Vorkosigan Vashnoi, cijeli bi okrug bio privredno mnogo napredniji...

27

Miles izie van na trijem i nasloni se na ogradu. Karalov se sin ve bio vratio iz ume.

Dolje na dnu dvorita Debeli je Ninny stajao rairenih nogu, sputenih uiju, gunajui

od zadovoljstva dok ga je nasmijeeni djeak ekao ispod sedla. Djeak podigne glavu i

uhvati Milesov pogled i bojaljivo otri niz padinu. "Ha," promrmlja Miles.

Pridrui mu se dr. Dea. "Dugo ih ve nema. Je li vrijeme da izvadim pentu?"

"Ne, nego opremu za autopsiju, rekao bih. Mislim da je to slijedee to emo uiniti."

Dr. Dea ga otro pogleda. "Mislio sam da ste poslali Pyma da izvri uhienje."

"Ne moete uhititi ovjeka kojega nema. Jeste li skloni okladama, doktore? Kladim se

u marku da se nee vratiti s Csurikom. Ne, ekajte moda imam krivo. Nadam se da je

tako. Evo, dolaze trojica..."

Puteljkom su se pribliavali Karal, Pym i jo jedan ovjek. Taj trei bijae krupan

mladi, velikih aka, gustih obrva, debela vrata, namrten. "Harra," pozove Miles, "Je li to

tvoj suprug?" Izgledao je tako, za Boga, ba kako ga je Miles bio zamiljao. I jo etiri

brata posve nalik njemu samo, nedvojbeno, jo vea...

Harra proviri preko Milesova ramena i ispusti dah. "Ne, gosparu. To je Alex,

Zastupnikov zamjenik."

"Oh." Milesove se usne stisnue u tihoj frustraciji. Pa, morao sam stvarima dati

priliku da budu jednostavne.

Karal se zaustavi ispod trijema i pone dugo objanjavanje svog praznorukog stanja.

Miles ga prekine podigavi obrve. "Pyme?"

"Zbrisao je, gosparu," ree Pym lakonski. "Gotovo sigurno upozoren."

"Slaem se." On se namrti dolje na Karala, koji je prkosno stajao, utke. Prvo

injenice. Potom odluke, kao naprimjer: s koliko smrtonosne sile krenuti u potjeru za

bjeguncem. "Harra. Koliko ima odavde do groblja?"

"Dolje je pored rijeice, na dnu doline. Oko dva kilometra."

"Uzmite opremu, doktore, idemo u etnju. Karale, uzmite lopatu."

"Gosparu, zacijelo nije neophodno da se remeti mir mrtvih," pone Karal.

"Posve je neophodno. Na formularu okrunoga suda ima ostavljeno mjesto za

izvijee o autopsiji. Istog onoga suda kojega u ja o svemu izvijestiti kad se vratimo u

Vorkosigan Surleau. Imam doputenje od najblieg srodnika zar ne, Harra?"

Ona tupo kimne.

28

"Imam i dva potrebna svjedoka, vas i vaega," gorilu, "zamjenika, imamo lijenika i

danje svjetlo ako se ne nastavite buniti do sumraka. Treba nam jo samo lopata. Osim

ako se dragovoljno ne javljate za kopanje golim rukama, Karale." Milesov glas bijae

ravan i otar i s opasnim prizvukom.

Karalova se proelava glava spusti u oaju. "Otac... otac je zakonski najblii srodnik,

dok god je iv, a vi nemate njegovo-"

"Karale," ree Miles.

"Gosparu?"

"Pazi da grob koji kopa ne bude tvoj. Jednom si nogom ve u njemu."

Karalove se ake oajniki otvorie. "Ja... idem po lopatu, gosparu."

Poslijepodne bijae toplo, zrak zlatan i ljetno-pospan. Lopata je zagrizala zemlju s

ravnomjernim hhh hhh u rukama Karalova zamjenika. Malo nie, bistra je rijeica

brborila oko istog okruglog kamenja. Harra je promatrala, tiha i smrknuta.

Kad je veliki Alex izvukao mali lijes tako malen! narednik Pym se uputi u

nadgledanje oblinje umice. Miles mu nije zamjerao. Nadao se da je zemlja tamo ispod

bila hladna ovih proteklih osam dana. Alex otvori lijes, a dr. Dea mu mahne neka se

odmakne. I zamjenik je otiao pogledati neto vano na drugi kraj groblja.

Dr Dea je paljivo pregledao zamotuljak umotan u tkaninu, a onda ga poloi na

podlogu koju je bio prostro na tlu, na jarkom suncu.

Na plastinom podloku leali su uredno poredani njegovi instrumenti. On odmota

arenu tkaninu, a Harra se tiho priblii i uzme je, pa je uredno presavije i jednako se tiho

odmakne.

Milesovi su se prsti poigravali maramicom u depu, spremni da je izvade i pritisnu

preko usta i nosa. On se priblii kako bi mogao gledati dr. Dei preko ramena. Gadno, ali

ne previe. Vidio je i omirisao i gore od toga. Dr. Dea, s maskom preko lica, pone

izgovarati proceduru u svoj rekorder koji je lebdio u zraku iznad njegova ramena. Prvo je

pregledao mali le okom, pa rukama u rukavicama, a na koncu i skenerom.

"Ovdje, gosparu," ree dr. Dea i pozove pokretom Milesa blie. "Gotovo sigurno

uzrok smrti, premda u jo obaviti i testove na otrov. Vrat joj je bio slomljen. Vidite ovdje

na skenu, tu joj je prekinuta kimena modina, a potom su kraljeci opet namjeteni na

mjesto."

"Karale, Alex," pozove ih Miles kao svjedoke; prili su nevoljko.

29

"Bi li to mogla biti posljedica nesretnog sluaja?" upita Miles.

"Postoji mogunost. Ali ponovno namjetanje kraljeaka definitivno je namjerno."

"Bi li trajalo dugo?"

"Nekoliko sekundi. Smrt je bila trenutana."

"Koliko je tjelesne snage trebalo za to? Krupan ovjek ili..."

"Oh, ne mnogo. Bilo koja odrasla osoba izvela bi to s lakoom."

"Bilo koja osoba s odgovarajuim motivom." Milesov se eludac zgri na mentalnu

sliku koju su prizvale Deine rijei. Mala glava pokrivena paperjastom kosicom s lakoom

bi stala u muki dlan. Okret, pucketanje kraljeaka ako je postojalo neto to je Miles

dobro poznavao, onda to definitivno bijae krckanje puknute kosti, oh da.

"Motivacija," ree dr. Dea, "nije moje podruje rada." On zastane. "Ako smijem

primijetiti, svaki paljivi vanjski pregled tijela trebao je to s lakoom ustanoviti. Kao to

sam i ja. Iskusnom laiku" njegov pogled padne na Karala, "koji obraa panju na ono

to radi nije to smjelo promaknuti."

I Miles se zagleda u Karala, ekajui.

"Pritisla je u snu," prosike Harra. Glas joj bijae hrapav optubom.

"Gospodaru," ree Karal oprezno, "istina je da sam sumnjao da postoji mogunost"

Sumnjao, vraga. Znao si.

"Ali mislio sam, i jo uvijek mislim," u pogledu mu bljesne umoran prkos, "da e sva

ta podignuta praina izazvati samo jo vie boli. U tom trenutku vie nisam nikako

mogao pomoi bebi. Moje su obveze prema ivima."

"I moje, Zastupnie Karal. Kao, na primjer, moja obveza da zatitim slijedeeg malog

carskog podanika od onih koji bi mu trebali, biti zatitnici, podanika iji je jedini grijeh to

to je," Miles bljesne iskrivljenim osmijehom, "fiziki razliit. U oima Grofa Vorkosigana

ovo nije samo jo jedan sluaj. Ovo je test, presedan tisuama sluajeva. Podignuta

praina..." prosike Miles, "tek ete vidjeti koliko se praine moe podii."

Karal se zguri, kao da je ispuhan.

Uslijedilo je ezdesetak prilino gadnih minuta koje su rezultirale preteno

negativnim podacima: nije bilo drugih slomljenih kostiju, plua su bila ista, u utrobi i

krvoilju nije bilo drugih otrova osim onih nastalih pri prirodnom raspadanju tijela. U

mozgu nije bilo tumora. Poroajni defekt nije zahvaao jednjak i grkljan, izvijestio je

30

Dea. Jednostavna plastina operacija doista bi bila ispravila zeju usnu. Miles se upita

kakva je to utjeha Harri; mala, u najboljem sluaju.

Dr. Dea je opet sastavio svoju slagalicu, i Harra opet umota malo tijelo u tkaninu,

ponovivi zamrene nabore pune znaenja. Dr. Dea oisti svoje instrumente i vrati ih u

torbu, pa dobro opere lice i ruke u rijeici pranje je trajalo malo due no to su

higijenski razlozi zahtijevali, mislio je Miles a potom je gorila opet zakopao mali lijes.

Harra naini malo udubljenje u zemlji na grobu i napuni ga suhim granicama i

korom, pa odree noem pramen svoje kose.

Miles, zateen, prekopa po depovima. "Nemam kod sebe nita to bi gorjelo, nita

to bih mogao prinijeti kao rtvu," ree, ispriavajui se.

Harra podigne pogled, iznenaena impliciranom ponudom. "Nema veze, gospodaru."

Njena mala hrpica nakratko plane i brzo se ugasi, poput ivota male Raine.

Ali jest vano, pomisli Miles.

Mir s tobom, mala damo, nakon naeg grubog ometanja. Prinijet u ti bolju rtvu,

kunem ti se rijeju Vorkosigana. A dim te rtve podii e se tako visoko da e ga vidjeti na

oba kraja ovih planina.

Miles je Karalu i Alexu zapovijedio neka privedu Lema Csurika, a onda povede Harru

kui, posjevi je iza sebe na Debelog Ninnyja. Pym poe s njima.

Putem su proli pored nekoliko koliba. Pred jednom se igralo nekoliko musave djeice

koji odmah stanu trkarati konjima uz bok, smijui se i izvodei pokrete kojima se tjeraju

uroci pri pogledu na Milesa, sve dok ih nije primijetila majka i potjerala ih u kuu, doba-

civi jahaima preplaen pogled preko ramena. Na neki udan nain, to gotovo da je

djelovalo oputajue na Milesa, bijae to dobrodolica kakvu je bio oekivao, a ne ono

Karalovo i Alexovo napeto, umjetno, oprezno pretvaranje da ne primijeuju. Rainin ivot

ne bi bio lak.

Harrina se koliba nalazila na vrhu irokog puta, taman prije no to se poeo suzivati

u uski klanac. inila se vrlo tihom i izoliranom, onako u sjeni.

"Jesi li sigurna da ne bi radije ostala s majkom?" upita je Miles sumnjiavo.

Harra odmahne glavom. Ona sklizne iz sedla, a Miles i Pym sjahae i krenue za

njom u kuu.

Koliba bijae standardnog izgleda, jedna soba s kamenim ognjitem i irokim

natkrovljenim trijemom. Vodu su oito donosili iz klanca. Pym podigne dlan i ue prije

31

Milesa, a druga mu ruka bijae na omamljivau. Ako je Lem pobjegao, je li mogue da bi

doao kui? Pym je cijelim putem ovamo bio skenirao grmlje posve nevina izgleda.

Koliba bijae prazna, premda oito sve donedavno nije bilo tako. Naime, nije bilo

pranjave ustajale tiine kakvu bi ovjek oekivao nakon osam dana alobnog izbivanja.

Na sudoperu bijahu ostaci nekoliko jela pripremljenih na brzinu. Krevet bijae

raspremljen, posteljina zguvana. Naokolo je lealo nekoliko mukih odjevnih predmeta.

Harra automatski pone pospremati, kao da time potvruje svoju nazonost, svoje

postojanje, svoju vrijednost. Ako ve ne moe kontrolirati dogaaje u svom ivotu, moe

barem ovu malu sobu.

Jedini netaknuti predmet bijae kolijevka to je stajala pored kreveta, i u njoj uredno

sloeni pokrivai. Harra se bila zaputila u Vorkosigan Surleau samo nekoliko sati nakon

sprovoda.

Miles obie sobu, provjeravajui kamo gledaju prozori. "Hoe li mi pokazati kamo si

ila po kupine, Harra?"

Ona ih povede uz klanac; Miles je mjerio vrijeme. Pymova je panja bila podijeljena

izmeu grmlja i Milesa, budno je oslukivao svaki zvuk krckanja kostiju. Triput se

izvukavi iz zatitnikog stiska Pymovih ruku, Miles je bio na rubu toga da mu kae neka

se nosi... na drvo. Ipak, u toj je njegovoj panji bilo i samo-interesa: ako Miles slomi

nogu, Pym e biti taj koji e ga morati nositi.

Grmovi kupina nalazili su se gotovo kilometar od kue. Miles ubere nekoliko crvenih

bobica i rastreseno ih pojede, ogledavajui se oko sebe, dok su ga Harra i Pym

promatrali. Poslijepodnevno sunce sjalo je ukoso kroz zeleno i smee lie, ali dno klanca

ve je bilo sjenovito i prohladno u preranom sumraku.

"Da te netko pozove iz kolibe ne bi ga ovdje mogla uti, zar ne?" upita Miles.

"Ne, gosparu."

"Koliko si vremena, otprilike, provela berui kupine?"

"Otprilike," slegne Harra ramenima, "sve dok nisam napunila koaru."

ena nije imala krono. "Recimo, sat vremena. I dvadeset minuta u dolasku i odlasku.

Znai, period od otprilike dva sata. Koliba nije bila zakljuana?"

"Samo zasunom, gospodaru."

"Hm."

32

Metoda, motiv i prilika, naglaavao je Obrednik okrunog suda. Prokletstvo. Metodu

su otkrili, metodu koju je mogao primijeniti bilo tko. Priliku su, inilo se, takoer imali

gotovo svi bilo tko je mogao prii kolibi, poiniti zloin i otii neprimijeen. A sad ve

bijae prekasno da se uporabi detektor aura koji bi pratio sjajne duhove pokreta ulaska i

izlaska iz sobe, a Miles ga ionako nije ponio sa sobom.

injenice, ha. Sve se vraalo natrag na motiv, mrane kutke ljudskoga uma.

Miles se, kao to je sugerirao Obrednik, bio trudio zadrati objektivnost prema

optueniku, ali postajalo mu je sve tee i tee oduprijeti se nagonu da stane na Harrinu

stranu. Potvrdilo se gotovo sve to je bila rekla.

Ostavili su Harru u njezinu malom domu; pospremala je i istila kao da e joj te

normalne ivotne rutine nekako, nekom utjenom magijom, vratiti normalni ivot.

"Jesi li sigurna da e biti dobro?" upita je Miles, uspinjui se u sedlo. "Ako je tvoj

mu negdje u blizini, mogao bi se pojaviti. Kae da nita ne nedostaje, pa nije ba

vjerojatno da je stigao ita uzeti prije naeg dolaska. Hoe li da netko ostane s tobom?"

"Ne, gosparu." Ona vre stisne metlu, stojei na trijemu. "Ja... eljela bih neko

vrijeme biti sama."

"Pa... dobro. Poslat u ti poruku ako se ita vano dogodi."

"Hvala vam, gosparu." Njen glas bijae tih; doista je eljela neko vrijeme biti sama.

Miles je potovao njenu elju.

ak i na irokome dijelu klanca Miles i Pym jahali su jedan uz drugoga. Pym je jo

uvijek bio bolno budan pazei na grmlje.

"Gospodaru, smijem li sugerirati da va slijedei logian potez bude da sve sposobne

ljude iz zajednice poaljete u potragu za Csurikom? Sad vie nema nikakve sumnje da je

ovaj infanticid bio ubojstvo."

Zanimljiv izbor rijei, pomisli Miles suho. ak ni Pymu nije svejedno. Oh, jadni moj

Barrayar. "To se na prvi pogled ini razumnim, narednie Pym, ali je li vam palo na

pamet da su polovica sposobnih ljudi u ovoj zajednici vjerojatno Lemovi roaci?"

"To bi moglo imati psiholoki efekt. Uzdii dovoljno praine da moda netko ipak

odlui prijaviti ga, ako nita drugo onda zato da se sve to prije zavri."

"Hm, mogue. Pod pretpostavkom da ve nije otiao iz ovog podruja. Dosad bi ve

mogao biti na pola puta do obale."

"Samo ako ima nekakvu vrst prijevoza." Pym baci pogled na prazno nebo,

33

"Moda je netko od njegovih roaka imao staru letjelicu negdje u upi. Ali... on nikad

prije nije bio nigdje izvan doline. Nisam siguran da bi znao kamo da bjei. Pa, ako je

pobjegao iz okruga, onda to postaje brigom Carske Civilne Slube, to znai da vie nije

moja stvar." Sretna misao. "Ali jedna od stvari koje me grizu, i to jako, jest ne-

konzistentnost u slici optuenika koju dobijam. Jeste li primijetili?"

"Ne mogu rei da jesam, gosparu."

"Hm. Usput, kamo te Karal poveo kad ste ili uhititi tog tipa?"

"U neku divljinu gdje je pola tuceta ljudi tragalo za Harrom. Taman su bili opozvali

potragu i vraali se natrag kad smo naili na njih. Po emu sam zakljuio da ih na

dolazak nije iznenadio."

"Je li Csurik bio tamo pa je pobjegao, ili vas je Karal vodio u krug?"

"Mislim da je bio tamo, gosparu. Ljudi su tvrdili da nije, ali kao to ste i samo rekli, to

su mu roaci, a povrh toga nisu ba dobri laljivci. Bili su napeti. Karalova suradnja

moda jest nevoljka, ali nikad se ne bi usudio ogluiti se na vau zapovijed. Ipak je

dvadeset godina proveo u Slubi."

Kao i Pym, pomisli Miles. Osobna straa Grofa Vorkosigana bijae slubeno

ograniena na ceremonijalnih dvadeset ljudi, ali s obzirom na njegov politiki poloaj ti

su ljudi doista bili vrlo stvarno osiguranje. Pym bijae njihov tipini predstavnik,

odlikovani veteran Carske Slube koji je umjesto u mirovinu otiao u ovu elitnu privatnu

jedinicu. Nije njegova krivnja to je morao uskoiti na mjesto koje je prije njega pripadalo

pokojnom naredniku Bothariju. Je li ikome u cijelom svemiru osim Milesa uope

nedostajao teki i opasni Bothari?

"elio bih Karala ispitati pod pentom," ree Miles sumorno. "On pokazuje sve

znakove ovjeka koji zna gdje je zakopan le."

"Zato to ne uinite?" upita Pym logino.

"Moda e doi do toga. Ali u ispitivanju pod djelovanjem pente ima, naalost,

nezaobilazne degradacije. Ako nam je taj ovjek lojalan moda nam nije u dugoronom

interesu da ga javno ponizimo."

"Ne bi to bilo javno."

"Ne, ali on bi se sjeao da smo ga pretvorili u slinavog idiota. Treba nam... jo

informacija.

Pym se osvrne preko ramena. "Mislio sam da ste dosad ve prikupili sve informacije."

34

"Imam injenice. Tvrde injenice. Veliku hrpu besmislenih, beskorisnih injenica."

Miles se smrkne. "Ako moram svakog seljaka iz doline podvrgnuti ispitivanju pod pentom

da bih doao do rezultata, to u i uiniti. Ali to nije ba elegantno rjeenje."

"Nije ovo ni elegantan problem, gosparu," ree Pym suho.

Kad su se vratili do Karalove kolibe, njegova je ena ve bila stigla kui. Trkarala je

naokolo, rezuckajui, mijeajui, mijesei, kuhajui, jurei u potkrovlje promijeniti

posteljinu, naganjajui svoja tri sina kao pomonike. Dr. Dea je hodao za njom

pokuavajui je usporiti, objanjavajui joj da su sa sobom donijeli svoj ator i svoju

hranu, hvala lijepa, te da njeno gostoprimstvo nee biti potrebno.

"Sin moga gospodara doe mi u kuu a ja da ga pustim neka spava vani sa svojim

konjem! Bilo bi me sram!" I vratila se svom poslu.

"ini se prilino uznemirenom," ree Dea, gledajui preko ramena.

Miles ga uhvati za lakat i povede ga van na trijem. "Samo joj se maknite s puta, Dea.

Osueni smo na prihvaanje njenog gostoprimstva. To nam je obostrana obveza.

Uljudnost nalae da se pretvaramo da nismo ovdje sve dok ona ne bude spremna za nas."

Dr. Dea spusti glas. "U svjetlu ovih okolnosti moda bi bilo bolje da jedemo samo

hranu koju smo donijeli sa sobom."

Kroz otvoren prozor do njih dopre zvuk sjeckanja i zamaman miris zaina i luka.

"Oh, mislim da nema bojazni ako jedemo ono to i oni, ne mislite li?" ree Miles. "Ako vas

ita potakne na brigu, moete to provjeriti ali diskretno, ha? Ne bismo eljeli nikoga

uvrijediti."

Smjestie se u drvene naslonjae domae izrade, gdje im djeak od otprilike deset

godina, oito Karalov najmlai, opet donese aj. Oigledno je ve bio dobio upute kako se

valja ponaati, jer jedina njegova reakcija na Milesove deformitete bijae isti onaj pogled

nita-ne-primijeujem kakav su imali i odrasli, premda ga je izvodio s malo manje

uvjerljivosti.

"Hoete li spavati u mojem krevetu, gospodaru?" upita. "Mama kae da moramo

spavati vani na trijemu."

"Pa, ako tvoja majka tako kae," ree Miles. "Ali... voli li spavati na trijemu?"

"Ne. Proli put me Zed gurnuo pa sam se otkotrljao dolje u tamu."

"Oh. Pa, moda bi onda mogao spavati u naem atoru, kao neka vrst razmjene."

Djeakove se oi rairie. "Stvarno?"

35

"Svakako. Zato ne?"

"ekajte samo da kaem Zedu!" On otplee niza stube i otri iza kue. "Zede, hej

Zede...!"

"Pa, pretpostavljam," ree dr. Dea, "da ga poslije moemo dezinficirati..."

Milesove se usne trznue. "Nisu nita prljaviji no vi kad ste bili u njihovim godinama.

Ili ja. Kad mi je to bilo doputeno." Kasno poslijepodne bijae toplo. Miles svue svoju

zelenu jaknu i objesi je na naslon stolice, pa otkopa okrugli ovratnik svoje krem koulje.

Dea uzdigne obrve. "Znai li to da smo za danas gotovi s istragom, gosparu?"

"Ne ba." Miles je zamiljeno pijuckao aj, gledajui preko dvorita.

"Ubojica je jo uvijek na slobodi, tamo negdje vani," istakne Dea.

"Zvuite poput Pyma." Pym, primijeti Miles, se ve pobrinuo za konje i sad je polazio

u jo jednu etnju sa svojim skenerom. "ekam."

"to?"

"Nisam siguran. Informaciju koja e svemu ovome dati neki smisao. Gledajte, postoje

samo dvije mogunosti. Csurik ili je kriv ili je neduan. Ako je kriv, nee se sam predati.

Skrivat e se negdje. Kad god hou mogu pozvati pojaanje kom-vezom iz Hassadara.

Dvadeset ljudi plus oprema, koji bi bili ovdje za par sati. Napraviti pravi cirkus. Brutalan,

gadan, uzbuuju moglo bi biti prilino popularno. Lov na ovjeka, s krvavim

zavretkom.

"Naravno, postoji i mogunost da je Csurik neduan, ali uplaen. U tom sluaju..."

"Da?"

"U tom sluaju ubojica je svejedno tamo negdje vani." Miles popije jo malo aja.

"Samo pokuavam rei ovo: ako elite neto uhvatiti, tranje za tim neim moda i nije

najbolji nain."

Dr. Dea proisti grlo i otpije malo svog aja.

"U meuvremenu, imam jo jednu dunost koju moram obaviti. Ovdje sam da budem

vien. Ako vaa znanstvenika dua eli neim prikratiti vrijeme, pokuajte prebrojiti sve

Vor-gledatelje koji e se veeras pojaviti."

Parada koju je Miles predvidio otpoela je gotovo odmah. Bile su to veinom ene,

donosei darove, kao na sprovodu. S obzirom da ovdje nije bilo kom-veze, Miles se pitao

kojom su to telepatijom uspjeli javiti jedni drugima, ali ene su donosile pokrivene

36

posude s jelima, cvijee, posteljinu, i nudile pomo. Sve su bile predstavljene Milesu, sve

su se nervozno naklonile, ali rijetko bi ostajale porazgovarati; jedan je pogled, oigledno,

bio dovoljan da zadovolji znatielju. Mama Karal bila je uljudna, ali je jasno dala do

znanja da dri situaciju pod kontrolom, te je njihove kulinarske darove stavljala na

stranu.

Neke su od ena dole s djecom. Veina je djece bila poslana neka se igra u umi iza

kue, ali mala se grupica aputavih djeaka prikrala do ugla kolibe kako bi mogli vidjeti

Milesa. Miles je posluno ostao na trijemu s Deom, rekavi da se s trijema bolje vidi ali

nije rekao to. Nekoliko se minuta pretvarao da ne vidi svoju publiku, dajui Pymu signal

rukom neka ih ne otjera. Da, dobro pogledajte, nagledajte se dosita, pomisli Miles. to

vidite, to ete i dobiti, do kraja ivota barem mog. Naviknite se... A onda do njega

dopre apat Zeda Karala, samozvanog turistikog vodia male grupice: "Onaj veliki je taj

koji je doao ubiti Lema Csurika!"

"Zede," ree Miles. Istog trena zavlada grobna tiina. ak su se i ivotinje prestale

glasati.

"Doi ovamo," ree Miles.

Uz priguenu zvunu kulisu od aptave nevjerice i nervoznog hihotanja, Karalov se

srednji sin pokunjeno dovue na trijem.

"Vas trojica" Milesov kaiprst uhvati ih u pol pokuaja bijega, "ekajte tamo." Pym

doda svoj smrknut izraz i Zedovi se prijatelji ukipie, razrogaenih oiju.

"to si to upravo rekao svojim prijateljima, Zede?" upita Miles tiho. "Ponovi."

Zed oblizne usne. "Samo sam rekao da ste doli ubiti Lema Csurika, gosparu." Zed se

sad oito pitao ukljuuju li Milesove ubojite namjere i bezobrazne djeake koji ne

iskazuju dovoljno potovanja.

"To nije istina, Zede. To je opasna la."

Zed je izgledao zapanjeno. "Ali Tata je rekao..."

"Istina je da sam doao uhititi ovjeka koji je ubio bebu Lema Csurika. Moda je to

bio Lem. Ali moda nije. Razumije li razliku?"

"Ali Harra je rekla da je Lem to uinio, a ona valjda zna pa on joj je mu."

"Netko je djevojici slomio