GRAANSKA DUNOST PRVO POGLAVLJEVeliko zemaljsko vozilo uz trzaj se zaustavilo samo nekoliko centimetara od vozila pred njima. Orunik Pym, koji je vozio, opsuje sebi u bradu. Pokraj njega, Miles se ponovno naslonio, trznuvi se kad mu se pred oima pojavila vizija nemilog ulinog prizora od kojega su ih izbavili Pvmovi refleksi. Miles se pitao bi li mu uspjelo uvjeriti nespretnog proletera pred njima kakva je zapravo ast kad te straga bubne carski revizor. Najvjerojatnije ne bi. Studentica Sveuilita Vorbarr Sultane koja je, pjeice pretravajui bulevar, skrivila ovo naglo zaustavljanje, odbrzala je kroz guvu a da se nije ni osvrnula. Dugi se red zemaljskih vozila jo jednom pokrenuo."Jeste li moda uli hoe li se sustav gradske prometne kontrole uskoro prikljuiti na mreu?" zapita Pym, a u vezi s dogaajem koji je Miles smatrao njihovim treim zamalo-pa-sudarom ovoga tjedna."Nee. Novi zastoj u razvoju programa, tako je izvijestio lord Vorbohn Mlai. Zahvaljujui porastu lakoletnih nesrea s fatalnim ishodom, najprije e se usredotoiti da automatizirani zrani sustav dignu na sistem."Pym kimne i ponovno obrati pozornost na krcatu cestu. Orunik je uvijek bio u dobroj formi i sjedine na njegovim sljepoonicama inile su se vie kao modni dodatak smee-srebrnoj uniformi. Kao vazalni tjelohranitelj sluio je Vor-kosiganima jo otkako je Miles bio kadet Akademije, a nije bilo ni najmanje sumnje kako e to nastaviti initi i ubudue, sve dok ne umre od starosti ili svi ne poginu u prometnoj nesrei.Toliko o preicama. Sljedei put e ipak zaobii kompleks studentskih domova. Miles je kroz kupolu promatrao kako vie, nove zgrade Sveuilita nestaju za njima, a onda su, proavi kroz eljezna vrata sa iljcima na vrhu, uli u ugodnu, staru stambenu etvrt u ijem su okrilju ivjele obitelji viih predavaa i osoblja. Osebujna arhitektura potjecala je iz posljednjeg neelektrificiranog razdoblja prije kraja Vremena izolacije. Proli je narataj spasio ovo podruje od propasti i sad su se posvuda vidjela sjeno-vita, zelena

zemaljska stabla, a ispod visokih uskih prozora na visokim uskim zgradama visjeli su lonci puni arenog cvijea. Miles poravna nakrivljeni cvjetni aranman pod svojim nogama. Hoe li ga osoba kojoj je namijenjen smatrati pretjeranim?Uoivi taj jedva primjetni pokret, Pvmove su oi kliz-nule prema Uu na podu. "Milorde, ini mi se daje dama koju ste upoznali na Komarru ostavila na vas snaan dojam..." Tri su tokice moleivo traile nastavak."Da", ree Miles odbijajui nastavak."Vaa gospoa majka polagala je mnogo nade u onu vrlo privlanu gospoicu kapetanicu Quinn koju ste tih dana dovodili kui." Je li to bila eznutljivost u Pvmovu glasu?"Gospoica je sad admiralica Quinn", ispravi ga Miles s uzdahom. "lja sam se nadao. Ali ono stoje odabrala svakako je dobro za nju." Iskrivio je lice i virnuo kroz kupolu."Zakleo sam se da se vie neu zaljubljivati u galaktike ene i onda ih pokuavati nagovoriti da se presele na Bar-rayar. Zakljuio sam kako moja jedina nada lei u tome da pronaem enu koja ve moe podnijeti Barravar, a onda je pokuam uvjeriti da joj se sviam i ja.""A madame Vorsoisson se svia Barrayar?" "Otprilike koliko i meni." Turobno se nasmijeio. "A, ovaj... a drugi dio?""Vidjet emo, Pym." A moda i neemo. Ali barem e prizor mukarca koji je prevalio tridesetu i sad se prvi put u ivotu odnosno, prvi put na barrayarski nain odlazi udvarati, pruiti viesatnu zabavu njegovu zainteresiranom osoblju.Miles pusti da mu zrak zajedno sa svim to mu je ilo na ivce otklizi niz nosnice dok je Pym traio mjesto za parkiranje u blizini kunog praga lorda Revizora Vorthysa, pa struno ugurao ulateno, staro, oklopljeno zemaljsko vozilo u neodgovarajui prostor. Pym podigne kupolu; Miles se ispentra iz vozila i stane, zurei u ploicama s uzorkom ukraeno proelje trokatnice u kojoj je stanovao njegov kolega.Georg Vorthys bio je ve trideset godina profesor Analize konstrukcijskih pogreaka na carskom sveuilitu. On i njegova ena ivjeli su u ovoj kui gotovo od samog poetka svog braka i

podigli troje djece i dvije akademske karijere, a onda je car Gregor imenovao Vorthysa za jednog od svojih osobno odabranih carskih revizora. Nijedno od dvoje profesora Vorthys nije vidjelo nikakva razloga da promijene svoj udobni nain ivota samo zato to su silne moi Carskoga Glasa bile udijeljene umirovljenom inenjeru. Gospoa doktor Vorthys i dalje je svakodnevno pjeice odlazila na predavanja. Ali ni za boga, Miles! rekla mu je Profesorica kad se jednom glasno zaudio tome to proputaju priliku da se malo prave vani u visokom dru-tvu. Moe li ti zamisliti to bi znailo preseliti sve ove knjige? A da laboratorij i radionicu kojima je bio zatrpan njihov podrum i ne spominjemo.Ta njihova vedra inercija pokazala se kao sretna okolnost kad su svoju svjee obudovjelu neakinju i njezina malog sina pozvali da ive kod njih dok ona ne dovri svoju naobrazbu. Ima puno mjesta, grmio je veselo Profesor, gornji kat je tako pust otkako su djeca otila. I tako smo blizu predavaonica, istaknula je Profesorica praktinu stranu. / samo est kilometara od Kue Vorkosigan! likovao je u sebi Miles, dok je glasno dodao tek uljudno, ohrabrujue mrmoljenje. I tako je stigla Ekaterina Nile Vor-vayne Vorsoisson. Ona je ovdje, ona je ovdje! Moda ga upravo u ovom trenutku gleda skrivena iza zastora jednog od prozora na katu?Miles spusti uznemiren pogled niz, sve u svemu pre-kratku, duinu svoga tijela. Ako joj je njegov patuljasti stas smetao, dosad to niim nije pokazala. To je, znai, u redu. Preao je na one aspekte svoje pojavnosti koje je mogao drati pod nadzorom: nikakve mrlje od hrane nisu pokropile njegovu jednostavnu sivu tuniku, nikakvi neugodni ulini otpaci nisu se prilijepili na potplate ulatenih izama koje su mu dopirale do pola listova. U iskrivljenom odrazu na stranjoj kupoli zemaljskog vozila provjerio je svoj lik. Konveksno zrcaljenje proirilo je njegovo vitko, iako lagano pognuto tijelo u neto to je sliilo njegovu pretilom kloniranom bratu Marku, ali tu je usporedbu utogljeno preskoio. Mark je, bogu hvala, bio negdje drugdje. Za vjebu je sloio jedan osmijeh koji je, odrazivi se od kupole, djelovao iskrivljeno i odbojno. No, barem njegova tamna kosa nije strila u neoekivanim smjerovima.

"Izgledate posve dobro, milorde", prui mu Pym potporu iz prednjeg odjeljka. Miles se zarumenio i ustuknuo pred svojim odrazom. Ubrzo se oporavio dovoljno da uzme cvjetni aranman i svitak koji mu je Pym pruio s, kakoIse nadao, prihvatljivo bezizraajnim licem. Miles je izravnao teret na rukama, okrenuo se prema ulaznim vratima i duboko udahnuo.Otprilike minutu poslije toga, Pym se iza njegovih leda usluno raspitao: "elite li da ja neto ponesem?""Ne. Hvala ti." Miles se uspeo stubama i ispod buketa ispetljao prst kojim je pritisnuo zvono. Pym je izvukao svoj runi ita i udobno se namjestio u zemaljskom vozilu, ekajui na usluzi njegovu lordstvu.Iznutra su odjeknuli koraci. irok zamah vrata u otvaranju razotkrio je nasmijeeno ruiasto Profesoriino lice. Sijedu je kosu, kao i uvijek, nosila smotanu na vrhu glave. Bila je odjevena u tamnoruiastu haljinu i svijetlo-ruiasti bolero opiven zelenim liem vinove loze, prema obiaju njezina Okruga. injenica daje bila odjevena u formalnu vorsku odjeu ukazivala je na to da ili upravo izlazi ili se maloprije vratila, a tu su tezu potkrepljivale i mekane visoke cipele na njezinim nogama. "Zdravo, Miles. Zaboga, kod tebe zbilja nema odgaanja.""Gospoo profesor." Miles pogne glavu kimnuvi i uzvrati joj osmijeh. "Je li ona ovdje? Je li kod kue? Je li dobro? Rekli ste da vam u ovo doba odgovara. Nisam valjda uranio? Mislio sam da u zakasniti. Promet je bio grozan. I vi ete biti ovdje, zar ne? Donio sam cvijee. Mislite da e joj se svidjeti?" Crveni cvjetovi koji su strili iz aranmana pokakljali su ga po nosu dok je izlagao svoj dar, jo uvijek vrsto stiui svitak koji je iskazivao snanu sklonost prema tome da se razmota svaki put kad bi Mi-lesov stisak popustio."Ui, da, sve je u redu. Ona je ovdje, dobro joj je, a cvijee je vrlo lijepo" Profesorica spasi buket od Milesa i uvede ga u poploeno predvorje, odluno zalupivi vrata nogom. Poslije proljetnog sunca kojem je bio izloen vani, svjetlo mu se inilo priguenim, a kua je bila svjea i

ugodno je mirisala na latilo za podove i stare knjige, uz daak akademske praine."Na Tienovu je sprovodu djelovala prilino blijedo i iscrpljeno. Opkolila ju je sva ona silna rodbina, pa nismo imali prilike progovoriti vie od pet rijei." Koje su, da budemo precizni, glasile ao mi je i Hvala vam. Ali ionako mu nije bilo osobito stalo do razgovora s obitelji pokojnog Tiena Vorsoissona."Mislim daje to za nju bio strahovit napor", ree Profesorica razborito. "Prola je kroz takav uas, a osim Georga i mene i tebe nije bilo ni ive due kojoj je mogla povjeriti istinu o tome. Naravno, najprea joj je briga bila da nekako provede Nikkija kroz sve to. Ali od poetka do kraja je izdrala, a da se nije slomila. Bila sam silno ponosna na nju.""Dakako. A ona je...?" Miles je krivio vrat bacajui pogled prema sobama u koje se ulazilo iz predvorja: neurednoj radnoj sobi pretrpanoj knjigama i neurednoj pri-maoj sobi pretrpanoj knjigama. Ni jedne mlade udovice na vidiku."Idemo ovuda." Profesorica gaje povela hodnikom, pa kroz kuhinju sve do otmjenog malog stranjeg vrta. Nekoliko visokih stabala i cigleni zid pretvorili su ga u skrovit kutak. Iza malenog kruga zelene trave, za stolom u sjeni sjedila je ena pred kojom su bili rasprostrti svici i runi ita. Grickala je gornji kraj stilusa, a tamne su joj se obrve nabrale od zaokupljenosti. Nosila je haljinu dugu do pola lista, krojenu vrlo slino Profesoriinoj, ali posve crnu, s do grla zakopanim visokim ovratnikom. Bolero joj je bio sive boje, obrubljen jednostavnom crnom pletenicom. Tamna joj je kosa bila spletena i skupljena na vratu. Kad je ula da se otvaraju vrata, podigla je glavu. Obrve su joj poletjele uvis, a usne se razvukle u osmijeh tako blistav da je Miles morao trepnuti. Ekaterina.\"Mil moj lorde Revizore!" Kad je ustala, suknja je zaleprala oko nje. On se nagnuo nad njezinu ruku."Madame Vorsoisson. Dobro izgledate." Izgledala je prekrasno, iako je jo uvijek bila previe blijeda. To je djelomino mogla biti posljedica stroge crnine, koja je, meutim, isticala njezine sjajne plavosive oi. "Dobro doli u Vorbarr Sultanu. Donio sam vam

ovo..." Pokazao je rukom, a Profesorica spusti cvjetni aranman na stol. "Iako se ini da ovdje ve ima dovoljno cvijea.""Prekrasne su", uvjeravala ga je Ekaterina, njukajui cvijee s odobravanjem. "Poslije u ih odnijeti u svoju sobu gdje su vie nego dobrodole. Otkako se razvedrilo, nastojim to vie vremena provoditi ovdje, pod pravim nebom."Gotovo je godinu dana amila pod komarrskom kupolom. "Razumijem vas", ree Miles. Razgovor je tucnuo kratkom stankom tijekom koje su se smijeili jedno drugome.Ekaterina se prva pribrala. "Hvala vam to ste doli na Tienov sprovod. To mije zaista mnogo znailo.""To je bilo najmanje to sam, s obzirom na okolnosti, mogao uiniti. ao mi je samo to nisam mogao uiniti vie.""Ali ve ste uinili toliko toga za mene i Nikkija" Zaustavila se kad je primijetila pokret postienog nijekanja, pa umjesto toga rekla: "Zar neete sjesti? Ujno Vor-thys?" Privukla je jedan od pletenih vrtnih stolaca.Profesorica je odmahnula glavom. "Moram obaviti nekoliko stvari unutra. Ne dajte se smesti." Pomalo zagonetno, dodala je: "Preivjet ete."Vratila se u kuu, a Miles sjedne nasuprot Ekaterini, smjetajui svoj svitak na stol u oekivanju strateki najpogodnijeg trenutka. Svitak se smjesta nestrpljivo razmotao."Jeste li zakljuili sluaj?""Posljedice tog sluaja osjeat e se jo godinama, ali zasad sam gotov s njim, da", odgovori Miles. "Tek sam juer predao posljednja izvjea. To me i sprijeilo u tome da vam prije doem poeljeti dobrodolicu." Odnosno, to i rudimentarni osjeaj kako bi sirotoj eni morao dopustiti da barem raspremi prtljagu prije nego to se svim silama obrui na nju."Hoe li vas sad poslati na novi zadatak?" "Mislim da Gregor nee riskirati da mi natovari druge zadatke prije nego to proe njegovo vjenanje. Bojim se da e sve moje obveze sljedeih mjeseci biti one drutvene." "Sigurna sam da ete ih, kao i uvijek, blistavo izvriti." Boe, samo to ne. "Bojim se da moja tetka Vorpatril koja rukovodi itavom organizacijom carskog vjenanja od mene ne

oekuje da blistam. Prije e mi rei da umuknem i radim to mi se kae. Ali kad smo ve kod pa-pirologije, kako vi stojite sa svojom? Je li Tienova ostavi-na rijeena? Jeste li uspjeli oduzeti onom njegovu roaku staratelj stvo nad Nikkijem?""Vassilvju Vorsoissonu? Da, hvala nebesima, s tim nije bilo problema.""Ahm, a to je, onda, sve ovo?" kimne Miles prema pretrpanom stolu."Slaem svoj raspored za sljedei semestar na sveuilitu. Zakasnila sam na poetak ljetnog, pa u krenuti s jesenskim. Izbor je tako velik. Osjeam se kao potpuna neznalica.""Od vas se oekuje da obrazovani sa sveuilita izaete, a ne da takvi na njega uete." "Pretpostavljam daje tako." "I, koje ste predmete odabrali?""Oh, poet u s osnovama biologija, kemija..." Razvedrila se. "Ijedan kolegij iz pravog vrtlarstva." Pokazala je prema svojim svicima. "A dok ne ponu predavanja, pokuavam pronai neki plaeni posao. Voljela bih imati osjeaj da nisam do kraja ovisna o milostinji svoje rodbine, pa makar zaradila samo sebi za deparac."To je gotovo zvualo kao uvod u ono stoje prieljkivao, no Milesovu je panju u tom trenutku privukao crveni keramiki lonac za cvijee smjeten na drvenim daskama koje su tvorile postolje na rubu uzdignute vrtne gredice. Iz sredine lonca kroz zemlju se guralo neto bezoblino i cr-venkastosmee, neto iz ega je nicao nauureni rub nalik na pijetlovu krestu. Ako je to ono to on misli da jest... Pokazao je prema loncu. "Je li ono sluajno va stari bonsai skellvtum? Hoe li preivjeti?"Nasmijeila se. "Pa, recimo da je to poetak novog skellvtuma. Veina dijelova onog starog umrla je tijekom putovanja s Komarra, ali ovaj se primio.""Imate zelene prste, zar ne ali pretpostavljam da to nije pravi izraz kad se govori o barravarskim autohtonim biljkama?""Ne, te biljke pozelene samo ako imaju neku teku biljnu bolest.""Kad smo ve kod vrtova..." Eh, sad. Kako da ovo izvede, a da se do kraja ne osramoti? "Mislim da vam u svem onom komeanju nisam imao prilike rei koliko su me se dojmili nacrti vrtova koje sam

vidio na vaoj komkonzoli." "Oh." Smijeak se povukao s njezina lica i ona slegne ramenima. "Nije to bilo nita osobito. Samo prkanje."Ba. Ali ne treba najnoviju prolost potezati vie nego to je neophodno, barem dok vrijeme ne otupi bolnu otricu uspomena. "Posebno mi je u oi upao va barravarski vrt, onaj u kojem su bile sve autohtone biljke. Nikad nisam vidio nita slino tome.""Ima ih sveukupno desetak. Nekoliko okrunih sveuilita dri ih kao ive knjinice za svoje studente biologije. Nije to nikakva originalna ideja.""Pa," ustrajao je on, osjeajui se kao riba koja pliva uzvodno ovoj struji samoomalovaavanja, "meni se vrt inio vrlo lijepim i mislio sam da zasluuje vie nego da bude tek prikaz na holovidu. Vidite, ja imam tu neiskoritenu parcelu..."Rairio je svitak na kojem se nalazio katastarski plan bloka koji je zauzimala Kua Vorkosigan. Prstom je kucnuo o prazni etverokut na kraju. "Uz nau je kuu nekad bila jo jedna velika zgrada, koja je sruena za vrijeme Namjesnitva. CarSig nam nije dopustio da tamo ita sagradimo eljeli su da to bude sigurnosna zona. Tamo sad nema niega osim neto krljave trave i nekoliko stabala koja su nekako uspjela preivjeti strast CarSiga prema otvorenim vatrenim linijama. A poprijeko ide nekoliko stazica koje su ljudi najprije ugazili u blatu, traei si preice, pa su naposljetku popustili i posuli ih ljunkom. To je neopisivo dosadan komad zemlje." Tako dosadan da ga dosad nije ni primjeivao.Nagnula je glavu, pogledom zaobilazei njegovu ruku koja je posve pokrila prostor na katastarskom planu. Njezin je dugi kaiprst krenuo orisati jedva primjetnu krivulju, ali se odmah stidljivo povukao. On se pitao kakve je mogunosti toga mjesta ona vidjela u mislima."Dakle, ja sam mislio", nastavljao je on junaki, "da bi bilo prekrasno tamo posaditi barravarski vrt sa svim autohtonim biljkama koji bi bio otvoren za javnost. Neka vrsta dara to ga obitelj Vorkosigan daruje gradu Vorbarr Sultani. S tekuom vodom, kao na vaem nacrtu, sa stazama i klupama i svim tim civilizacijskim steevinama. I onim malim, neupadljivim

ceduljicama na kojima piu nazivi svih biljaka, tako da ljudi mogu uiti o starojekologiji i svemu tome." Eto ga: umjetnost, dug javnosti, obrazovanje je li ostao koji mamac koji je zaboravio staviti na udicu? Ah, da, novac. "Ba je sretna sluajnost to to traite posao preko ljeta," sluajnost, ha, ja nikad u ivotu nita ne preputam sluajnostima, "zato to mislim da biste vi bili idealna osoba da ovo preuzmete u svoje ruke. Moete napraviti nacrt i nadgledati postavljanje cijele stvari. Na raspolaganju ete imati neograniena, ovaj, velikoduna sredstva i, dakako, plau. Moete unajmiti radnike, dovesti sve to vam treba."Osim toga, morat e praktiki svaki dan posjeivati Kuu Vorkosigan i vrlo se esto savjetovati s gospodarom kue. A u trenutku kad proe ok koji osjea zbog smrti svoga mua i kad bude spremna odbaciti mranu alobnu odjeu, i kad joj se na kunom pragu nacrta svaki slobodni vorski neenja, Miles e ve osvojiti toliko njezine naklonosti da e s lakoom pokositi i najsjajniju konkurenciju. Bilo je prerano, daleko prerano njezinoj ranjenoj dui ak i naznaiti mogunost udvaranja; u glavi mu je to bilo jasno, iako mu je srce zavijalo od jada. Ali isto poslovno prijateljstvo moglo bi mu pomoi da zaobie njezin obrambeni zid...Obrve su joj poletjele uvis; nesigurnim je prstom dotaknula svoje prekrasne, blijede, nenaminkane usne. "Upravo se za takve projekte namjeravam kolovati. Ali jo ne znam kako se to radi.""Shvatite to kao kolsku praksu", istog se trenutka snae Miles. "Naukovanje. Uenje uz rad. Jednom morate poeti, pa zato ne biste poeli odmah?""Ali to ako nainim neku stranu pogreku?""Moja je nakana da to bude projekt koji se neprekidno obnavlja. Koliko sam mogao primijetiti, hortikulturni entuzijasti stalno unose izmjene u svoje vrtove. Pretpostavljam da im dosadi uvijek isti pogled. Ako vam poslije padnena pamet neto bolje, uvijek moete izmijeniti nacrt. To e osigurati raznolikost.""Ne bih se eljela razbacivati vaim novcem."

Bude li ikad postala lady Vorkosigan, tu e nastranost brzo morati odbaciti, zakljuio je Miles odluno."Ne morate mi odmah odgovoriti", uhvati se on kako prede, pa se smjesta nakalje. Pazi, frajeru, samo poslovni razgovori. "Zato sutra ne biste doli u Kuu Vorkosigan, pa osobno proetali zemljitem i vidjeli to e vam pasti na pamet? Ne moete ba mnogo zakljuiti iz pogleda na svitak. Poslije moemo zajedno objedovati i onda porazgovarati o tome to vi vidite kao potekoe i mogunosti. Zar to nije logino?"Trepnulaje. "Da, vrlo je logino." Ruka joj je znatieljno otpuzala natrag prema svitku."Kad mogu doi po vas?""Kad god vama odgovara, lorde Vorkosigan. Oh, povlaim ovo. Ako doete poslije dvanaest nula nula, ujna e se vratiti sa svojih prijepodnevnih predavanja, pa Nikki moe ostati s njom.""Izvrsno!" Da, jer ma koliko volio Ekaterinina sina, Milesu se inilo da mu u ovom osjetljivom plesu aktivni devetogodinjak moe samo smetati. "Onda smo se dogovorili. U dvanaest nula nula." S tek neznatnim zakanjenjem doda: "A kako se Nikkiju svia Vorbarr Sultana, barem dosad?""ini se da mu se svia njegova soba i ova kua. Mislim da e mu biti malo dosadno ako bude morao ekati poetak kole da se upozna s djeacima svojih godina."Nee mu biti od koristi ako bude izostavio Nikolaja Vorsoissona iz svojih jednadbi. "Pretpostavljam, dakle, da su se retro-geni primili i da vie nema opasnosti od razvoja simptoma Vorzohnove distrofije?"Lice joj je omekao osmijeh dubokog majinskog zadovoljstva. "Istina. Tako mije drago zbog toga. Lijenik mije u ovdanjoj klinici rekao kako je stanino preuzimanje bilo vrlo isto i potpuno. to se njegova daljnjeg razvoja tie, odvijat e se kao da nikad i nije naslijedio mutaciju." Dobacila mu je pogled preko stola. "Osjeala sam se kao da mi je netko s lea skinuo uteg od petsto kilograma. ini mi se da bih mogla poletjeti."/ trebala bi.Upravo je u tom trenutku iz kue izaao Nikki, vano nosei tanjur

s kolaiima, a iza njega je Profesorica nosila pladanj s ajnikom i alicama. Miles i Ekaterina uurbano su raistili stol."Zdravo, Nikki," ree Miles."Zdravo, lorde Vorkosigan. Je li ono zemaljsko vozilo pred kuom vae?""Da.""Pravi brod." Primjedba nije bila izreena prezirno, nego sa zanimanjem."Znam. To udovite je preivjelo jo iz vremena kad je moj otac bio Namjesnik. Zapravo je to oklopno vozilo postie nevjerojatnu brzinu.""Zbilja?" Nikkijevo je zanimanje poraslo. "Jesu ikad pucali po njemu?""Pa, mislim da ba po ovome nisu, ne." "Aha."Kad je Miles posljednji put vidio Nikkija, djeakovo je lice bilo ukoeno i blijedo, toliko je bio usredotoen na noenje tanke svijee kojom e potpaliti rtvu paljenicu na sprovodu svoga oca, oevidno elei svoju ulogu u obredu obaviti kako treba. Sad je izgledao mnogo bolje, smee su mu oi bile ivahne, a lice mijenjalo izraze. Profesorica je sjela i ulila aj, pa su neko vrijeme razgovarali o opim te- vin 5^ Vrlo je brzo postalo jasno da Nikkija vie zanima hrana nego posjetitelj njegove majke. Odbio je laskavu ponudu odraslih da s njima popije aj, pa uz doputenje svoje praujne maznuo nekoliko kolaia i odskakutao u kuu, vrativi se onome ime se ve zabavljao prije. Miles se pokuao sjetiti koliko je njemu bilo godina kad je prvi put uoio razliku izmeu prijatelja svojih roditelja i komada namjetaja. Naravno, iznimku su predstavljali vojnici iz oeva konvoja koji su uvijek privlaili njegovu panju. Ali Miles je bio lud za vojskom otkad je prohodao. Nikki je bio lud za skonim brodovima i vjerojatno bi se zapalio kad bi vidio nekog pilota skonog broda. Moda Miles jednom uspije nabaviti kojeg pilota kako bi oduevio Nikkija. Ali sretno oenjenog pilota, korigirao je smjesta ovu zamisao.Stavio je mamac pred Ekaterinu i ona je zagrizla; bilo bi dobro

ustati od stola dok jo pobjeuje. Ali pouzdano je znao da je ve odbila jednu preuranjenu prosidbu koja je dola s posve neoekivane strane. Moda ju je koji od prekobrojnih mujaka u Vorbarr Sultani ve pronaao? Glavni je grad bio prepun mladih asnika, birokrata u usponu, agresivnih poduzetnika, mukaraca ije su ambicije, bogatstvo i poloaj sezali sve do srca carstva. Ali omjer njih i njihovih sestara bio je gotovo pet prema tri. Roditelji prethodnog narataja u svojoj su budalastoj strasti prema mukim nasljednicima odveli galaktiku tehnologiju izbora spola korak predaleko, a njihovi oboavani sinovi Milesovi suvremenici naslijedili su zbrku oko sparivanja koja je iz toga proizala. ak je i zrak na svim slubenim primanjima u Vorbarr Sultani imao okus prokletog testosterona, nesumnjivo zainjenog alkoholom."Pa, ovaj... Ekaterina... jeste li imali kojega gosta prije mene?""Stigla sam tek prije tjedan dana."To nije bilo ni da ni ne. "Mislio sam da e neenje nahrupiti na vas u sekundi." ekaj malo, ovo zapravo nije namjeravao naglasiti..."Vjerujem da e ih ovo", pokazala je rukom niz svoju crnu haljinu, "zacijelo zaustaviti. Ako imaju imalo pristojnosti.""Mmm, nisam ba siguran. Drutvena je scena ovih dana vrlo ivahna."Odmahnula je glavom i turobno se nasmijeila. "Meni to nita ne znai. Provela sam cijelo desetljee... u braku. Ne osjeam potrebu ponavljati to iskustvo. Neka druge ene uzmu neenje, sretno im bilo. Zapravo, mogu uzeti i moj dio." Odlunost koja se oitovala na njezinu licu bila je popraena i neuobiajenim, elinim prizvukom u glasu. "To je pogreka koju zaista ne moram ponoviti. Nikad se neu ponovno udati."Miles je uspio suspregnuti trzaj, ak je smogao snage i da se suutno i zainteresirano nasmijei ovom dubokom uvjerenju. Mi smo samo prijatelji, uope vas ne pourujem, ne, ne. Nema potrebe, madame, da podiete svoje obrambene zidove preda mnom.Bude li je jae pritiskao, nita nee ubrzati, moe samo zaribati. Prisiljen da se zadovolji dananjim napretkom, Miles popije aj, izmijeni s dvjema enama jo nekoliko ugodnih reenica, pa ode.Pym se pourio otvoriti vrata zemaljskog vozila dok je Miles u

jednom skoku preletio tri posljednje stube. Uvalio se u suvozako sjedalo, a Pym je kliznuo za upravlja i spustio kupolu. Miles uzvieno mahne rukom. "Kui, Pym."Pym izveze vozilo na cestu i obzirno upita: "Je li sve prolo dobro, milorde?""Upravo onako kako sam i zamislio. Sutra dolazi na objed u Kuu Vorkosigan. im stignemo kui, elim da nazove vrtlarsku slubu neka veeras dovedu ekipu i udare vrtu poseban sjaj. I reci ne, ja u rei Mami Kosti. Objed mora biti... izniman, da. Ivan uvijek kae da ene vole hranu. Ali ne preteku. Vino pitam se, pije li ona vino tijekom dana? U svakom sluaju, ponudit u ga. Neto s naeg imanja. I aj, za sluaj da ne pije vino. Znam da voli aj. Precrtaj vino. I neka doe servis za ienje, treba skinuti pokrove s namjetaja na prvom katu sa sveg namjetaja. elim je povesti u obilazak kue prije nego to shvati... Ne, ekaj. Pitam se... ako kua bude izgledala kao grozna samaka rupetina, moda izazove njezino saaljenje. Moda bi bilo bolje da je jo vie uneredimo, strateki nagomilane prljave ae, tu i tamo kakva guljotina od voa ispod sofe tihi poziv, Pomozi nam! Useli se ovamo i dovedi tog momka u red ili bi je to moglo prestraiti? Pym, to ti misli?"Pym je zamiljeno napuio usta, kao da procjenjuje je li u orunikovu opisu radnog mjesta i poticanje smisla za teatralno u njegovu lordstvu. Naposljetku je oprezno rekao: "Ako smijem slobodno govoriti u ime cijeloga kuanstva, mislim da bismo se voljeli iskazati u najboljem svjetlu. S obzirom na okolnosti.""Oh. Onda dobro."Miles je nekoliko trenutaka utio, zurei kroz kupolu dok su gmizali pretrpanim gradskim ulicama. Napustili su podruje Sveuilita, proli uz rub Starog grada koji je nalikovao na labirint, pa skrenuli za ugao prema Kui Vorkosigan. Kad je ponovno progovorio, manijakalno se raspoloenje povuklo iz njegova glasa, ostavljajui ga smirenijim i sumornijim."Dolazimo po nju sutra u dvanaest nula nula. Ti e voziti. Kad god se ukrcaju madame Vorsoisson ili njezinsin, ti e biti za upravljaem. Odsad pa nadalje, ukljui to u svoj raspored dunosti."

"Da, milorde." Lakonski oprezno, Pym doda: "Sa zadovoljstvom."Konvulzivni poremeaj bio je posljednji suvenir koji je kapetan CarSiga Miles Vorkosigan donio kui poslije desetljea vojnikih misija. Imao je sreu stoje iz krio-komo-re uspio izai iv i neoteena mozga; Miles je bio u potpunosti svjestan kako mnogi ljudi nisu ni izbliza tako dobro proli. Velika je srea stoje dobio samo lijeniki otpust iz carske slube. Moglo mu se dogoditi da bude pokopan sa svim poastima kao posljednji izdanak svoje slavne loze, ili da bude sveden na neki biljni ili ivotinjski oblik. Stimulator napadaja, koji su mu izdali vojni lijenici, bio je vrlo daleko od toga da bude lijek, iako je trebao sprijeiti iznenadno grenje u neoekivanim trenucima. Miles je vozio i upravljao svojim lakoletom ali iskljuivo ako je bio sam. Vie nije uzimao putnike. Pymove po-bonike dunosti poveale su se i sad su ukljuivale i medicinsku pomo; dosad je vidio dovoljno uznemirujuih Milesovih napadaja da bi bio zahvalan njegovu lordstvu na ovom neuobiajenom ispadu zdravog razuma.Jedan se kut Milesovih usana iskrivio. "Pym, a kako si ti u onim davnim danima osvojio Mamu Pym? Pokazivanjem u najboljem svjetlu?""To je bilo prije gotovo osamnaest godina. Pojedinosti se ne sjeam ba najjasnije." Pym se malice osmjehnuo. "U to sam vrijeme bio vii narednik. Poloio sam CarSi-gov napredni teaj, pa su me rasporedili na dunost u slubi sigurnosti dvorca Vorhartung. Ona je tamo radila kao inovnica u arhivi. Uinilo mi se da vie nisam mlad deko, daje vrijeme da se uozbiljim... iako, nisam siguran da mi tu ideju nije ona utuvila u glavu, budui da tvrdi kako je ona mene prva primijetila.""Ah, razumijem, zgodan momak u uniformi. To uvijek upali. I, zato si onda odluio napustiti carsku slubu i prijaviti se kod mog oca Grofa ?""Eh, to se inilo kao logian sljedei korak u napredovanju. Dotad smo ve imali kerkicu, meni je istjecao dvadesetogodinji ugovor s vojskom i morao sam odluiti hou li ga produiti ili ne. Obitelj moje ene je bila ovdje, tu su joj korijeni, a nije bila oduevljena time da se seljaka za mnom s djecom na rukama. Kapetan Illvan, koji je

znao da sam roen u Okrugu, bio je toliko ljubazan da mi da mig kad je va otac imao slobodno mjesto u orunikoj slubi. A kad sam skupio hrabrosti da se prijavim, kapetan mi je dao i preporuku. inilo mi se da je posao grofova orunika mirniji i da vie odgovara obiteljskom ovjeku."Zemaljsko je vozilo stiglo do Kue Vorkosigan. Desetnik CarSiga koji je bio na dunosti otvorio im je vrata, pa Pym polukruno skrene prema natkrivenom ulazu i podigne kupolu."Hvala \i, Pym," ree Miles, pa zastane s oklijevanjem. "Samo jo jedna stvar. Dvije."Pym se potrudio djelovati pozorno."Kad bude u drutvu orunika iz drugih Kua... iznimno bih cijenio ako ne bude spominjao madame Vor-soisson. Ne bih elio da ona postane predmetom napadnih ogovaranja i... ovaj... osim toga, ne mora itav grad razvlaiti jezike po njoj, zar ne?""Odani orunik ne traa, milorde," ree Pym ukoeno."Ne, naravno da ne. ao mije, nisam mislio rei da... ovaj, oprosti. Onda, druga stvar. Moda sam i ja pogrijeio to sam rekao malo previe, ako me razumije. Ja se, naime, ne udvaram madame Vorsoisson."Pym se napregnuo da djeluje odgovarajue bezizraajno, ali zbunjenost je ipak uspjela procuriti do njegova lica.Miles uurbano doda: "Hou rei, ne slubeno. Ne jo. Ona... njoj je u posljednje vrijeme bilo vrlo teko i pomalo je... povuena. Bojim se da bi svaka preuranjena izjava s moje strane izazvala katastrofu. To je pitanje pravog trenutka. Kljuna rije je diskrecija, ako me razumije."Pym je pokuao svojim osmijehom istodobno izraziti i diskreciju i potporu."Mi smo samo dobri prijatelji", ponovno naglasi Miles. "Odnosno, to emo postati.""Svakako, milorde. Razumijem.""Ah. Dobro. Hvala ti." Miles se izvukao iz zemaljskog vozila pa, idui prema kui, dobacio preko ramena: "Kad parkira vozilo, potrai me u kuhinji."Ekaterina je stajala usred praznog travnatog etverokuta, a u glavi

su joj uskipjeli vrtovi."Ako ondje napravite iskop," pokazala je, "a zemlju nagomilate na onu stranu, dobit ete padinu dovoljnu za vodopad. Ovdje bi trebalo podii i mali zid, da zaustavi buku s ulice i pojaa dojam. A puteljak koji bi krivudao prema dolje" Okrenula se na peti i suoila s lordom Vor-kosiganom koji ju je promatrao smijeei se, ruku zabijenih u depove svojih sivih hlaa. "Ili biste radije podigli neto to bi bilo vie geometrijski?""Molim?" Trepnuo je. "To je pitanje estetike.""Ja, uh... estetika ba nije podruje za koje sam strunjak. " Rekao je to sa alosnim, ispovjednim prizvukom, kao da joj je upravo priopio neto ega prije nije bila svjesna.Ruke su joj ocrtavale kostur budueg projekta, kao da nastoji prizvati strukturu iz zraka. "elite li iluziju prirodnog prostora, Barrayara kakav je bio prije nego to gaje taknula ljudska ruka, s vodom koja e poput potoka tei preko kamenja, komadi seoske zabiti usred grada ili neto to je u svojoj prirodi vie metaforino, s barravar-skim biljkama u meuprostoru snanih ljudskih crta nainjenih najvjerojatnije od betona? S vodom i betonom mogle bi se postii zaista prekrasne stvari.""to je po vaem miljenju bolje?""Ne radi se o tome stoje bolje. Pitanje je to tim vrtom elite rei.""Nisam o njemu razmiljao kao o priopenju za javnost. Mislim da bi to trebao biti dar.""Budui da je to va vrt, smatrat e ga politikom izjavom, eljeli vi to ili ne."Kut usana mu je zatitrao dok je razmiljao o ovome stoje upravo rekla. "Morat u promisliti o tome. Ali, vi ne sumnjate kako se s ovim podrujem moe neto uiniti?""Ni najmanje ne sumnjam." Dva zemaljska stabla, koja kao da su bila nasumino utaknuta u ravno tlo morat e se posjei. Srebrni je javor imao spuvastu sriku i za njega nee biti teta, ali mladi je hrast bio zdrav moda bi ga se moglo presaditi. Teraformirani gornji sloj tla takoer mora ostati ouvan. Ruke su joj se trzale od silne elje da smjesta zaponu kopati po zemlji. "Zauujue je

usred Vorbarr Sultane pronai ovako izvanredno ouvan prostor." Na suprotnoj strani ulice uzdizala se poslovna zgrada od desetak katova. Na svu sreu, bila je graena prema sjeveru, pa nije previe zaklanjala svjetlo. Siktanje i puhanje pogonskih motora zemaljskih vozila stvaralo je neprekinuti kontrapunkt du cestovnog krianja koje se nalazilo na gornjem dijelu parcele, tamo gdje je u mislima smjestila zid. Sa suprotne strane parka ve se uzdizao visoki sivi kameni zid na ijem su se vrhu nalazili eljezni iljci; vrhovi kronji stabala koja su rasla iza njega napola suod pogleda zaklanjali veliku kuu smjetenu u sredini bloka."Ponudio bih vam da sjednete dok o tome razmiljate, ali CarSig nikad nije postavio klupe nisu htjeli ohrabrivati ljude da se motaju oko Namjesnikove rezidencije. Najbolje bi bilo da obje ove suprotstavljene zamisli dizajnirate na svojoj komkonzoli, pa mi ih donesete na ocjenu. U meuvremenu, hoemo li proetati do kue? Mislim da e moja kuharica svakog trenutka dovriti objed.""Oh... pa dobro..." Osvrnuvi se jo jednom prema opojnim mogunostima, Ekaterina mu dopusti daje povede odavde.Poprijeko su preli park. Iza ugla sivog zida uz glavni ulaz u Kuu Vorkosigan, betonska je kuica titila straa-ra odjevenog u svakodnevnu zelenu odoru CarSiga. Unio je ifru, pa su se eljezna vrata otvorila pred malim lordom Revizorom i njegovom goom. Straar ih je promatrao kako prolaze, kratko i slubeno kimnuvi glavom na Vorkosiganov poluslubeni pozdrav-zahvalu, a Ekaterini se veselo nasmijeio.Sumorna se kamena zgrada, tri kata visoka i podijeljena u dva glavna krila, uzdizala pred njima. inilo se da se deseci prozora svisoka mrte na njih. Kratki polukrug prilaznog puta obilazio je oko zadivljujue zdrave plohe zelenog travnjaka i zavravao pod trijemom na kojem su se krila dvostruka izrezbarena vrata koja su sa svake strane imala po jedan visoki uski prozor."Kua Vorkosigan sad je otprilike dvjesto godina stara. Sagradio ju je moj prapraprapradjed, sedmi grof, u povijesnom trenutku posve neuobiajenog prosperiteta nae obitelji, trenutku koji je okonala, izmeu ostaloga, i gradnja Kue Vorkosigan", rekao joj je lord Vorkosigan vedro. "Prije toga, obitelj je ivjela u nekoj ruevnoj

klan-skoj tvravi na podruju starog Karavansaraja i bilo je, pretpostavljam, krajnje vrijeme za selidbu."Bio je ispruio ruku prema ploi za oitavanje dlana, ali prije nego to ju je uspio i dodirnuti, vrata su se s lakoom, posve tiho, raskrilila pred njima. Obrve su mu se tr-znule uvis, pa se naklonio i propustio je unutra.Dva straara u smeesrebrnoj odori Vorkosiganovih stajala su u stavu mirno, svaki s jedne strane ulaza u predvorje poploeno crno-bijelim ploama. Trei ovjek u odori, Pym, visoki voza kojega je upoznala ranije, kad je Vorkosigan doao po nju, upravo se okretao od sigurnosne kontrolne ploe vrata; i on se na pozdrav ukoio pred svojim gospodarom. Kad gaje upoznala na Komarru, nije imala dojam da se Vorkosigan ba do ovolikih razmjera pridrava starih vorskih formalnosti. Koje ipak nisu bile toliko formalne umjesto stroge bezizraajnosti, na licu golemog straara irio se osmijeh od uha do uha, a gledao je prema njima drei se prijateljski i iskazujui im dobrodolicu."Hvala ti, Pym," ree Vorkosigan automatski, pa zastane. Trenutak poslije, osvrnuo se prema straarima zbunjeno podignutih obrva, pa dodao: "Roic, mislio sam da si noas bio deuran. Zar ne bi trebao biti u krevetu?"Najvei i najmlai od straara jo se vre ukoio i promrmljao: "Milorde.""Milorde nije odgovor na moje pitanje. Milorde je izbjegavanje odgovora na moje pitanje", ree Vorkosigan, vie kao da primjeuje nego kao da ga kori. Straar je susprezao osmijeh. Vorkosigan uzdahne i okrene se od njega. "Madame Vorsoisson, dopustite mi da vam predstavim preostale orunike Vorkosigana koji su mi dodijeljeni orunik Jankowski, orunik Roic. Madame Vorsoisson."Kratko je kimnula glavom, to su joj obojica uzvratila, mrmoljei: "Madame Vorsoisson" i "Zadovoljstvo mi je, madame.""Pym, moe obavijestiti Mamu Kosti da smo stigli. Hvala vam, gospodo, to e biti sve", doda Vorkosigan, zaudno naglasivi posljednju rije.

I dalje suspreui smijeh, njih su se trojica rasplinula niz hodnik, a do predvorja je doleprao Pymov glas: "Je 1' vidite, to sam vam rekao" Daljnje objanjenje koje je, kakvo god bilo, pruao svojim sudrugovima do nerazumljivog je mumljanja brzo priguila udaljenost.Vorkosigan protrlja usne, smjesta se oporavivi, pa se s domainskom srdanou okrene prema njoj. "Biste li prije objeda eljeli obii kuu? Mnogi ljudi smatraju da je zanimljiva s povijesnog gledita."Osobno je taj prijedlog smatrala potpuno fascinantnim, ali nije eljela kaskati za njim kao daje kakva selja-a koja hihoe u turistikom obilasku. "Ne bih vas eljela muiti, lorde Vorkosigan." Usta su mu obeshrabreno zadrhtala i istog se trenutka vratila u poloaj iskrene dobrodolice: "Ma kakva muka. Zapravo, bit e mi zadovoljstvo." Zurio je u nju neobino usrdno.Je li elio da ona pristane? Moda je ponosan na svoj posjed. "Onda vam zahvaljujem. Zaista bih voljela razgledati kuu."Odgovor je bio toan. Istog se trenutka uoljivo razvedrio, pa joj smjesta rukom pokazao lijevo. Slubeno se predvorje otvaralo prema prekrasnoj knjinici koja je ila itavom duinom do kraja istonog krila; morala je utaknuti ruke u depove bolera kako bi ih sprijeila da urone u stare tiskane knjige u konom uvezu koje su se na nekim dijelovima prostorije pruale od poda do stropa. Naklonio se i otvorio pred njom staklena vrata na kraju knjinice, pa je poveo kroz stranji vrt u kojem su nara-Jptaji sluinadi ostavili vrlo malo prostora za poboljanja. Uinilo joj se kako bi do lakata mogla uroniti ruke u tlo viegodinjih gredica. Oito odluan da bude temeljit, poveo ju je kroz sjecite krila pa dolje, do nepreglednog vinskog podruma pretrpanog proizvodima sa seoskih imanja koja su Vorkosiganovi imali u raznim Okruzima. Proli su i kroz garau koja se nalazila ispod podruma. U njoj se nalazilo ulateno oklopljeno zemaljsko vozilo, a u jednom je kutu bio uukan crveni metalizirani lakolet."To je vae?" kimne Ekaterina vedro prema lakoletu. Odgovor mu je bio neuobiajeno kratak. "Da. Ali vie ne letim tako esto."

Oh. Da. Njegovi napadaji. Najradije bi samu sebe ut-nula nogom. Bojei se kako bi neki smueni pokuaj isprike samo pogorao stvari, slijedila ga je preicom kroz golemi kuhinjski kompleks ispunjen mirisima. Tamo ju je Vorkosigan slubeno upoznao sa svojom slavnom kuharicom, bucmastom sredovjenom enom po imenu Mama Kosti koja se Ekaterini iroko nasmijeila, pa onemoguila svog gospodara da kua svoj jo nedovreni objed. Mama Kosti nije skrivala kako smatra da je prostrano podruje kojim je gospodarila nedovoljno dobro opremljeno ali koliko, na kraju krajeva, moe pojesti jedan niski mukarac? Trebalo bi ga ohrabriti da ee poziva goste; nadamo se da ete jo dolaziti, madame Vorsoisson, i to to ee.Mama Kosti dobroudno ih je istjerala, pa je Vorkosigan proveo Ekaterinu kroz zbunjujui niz slubenih pri-maih soba sve dok se nisu ponovno nali u poploenom predvorju. "To su prostori za javnost", rekao joj je. "Ali i-.tav je prvi kat moje podruje." Zaraznim ju je oduevljenjem uurbano pogurao zavojitim stubitem kako bi joj pokazao niz povezanih soba koje su, uvjeravao ju je, neko pripadale osobno proslavljenom generalu grofu Piotru, au kojima je sad stanovao on sam. Posebno se potrudio naglasiti kako se iz dnevne sobe odlino vidi stranji vrt."Postoje jo dva kata i tavan. Tavan Kue Vorkosigan uistinu je neto to vrijedi vidjeti. Biste li to eljeli? Postoji li neto to biste osobito eljeli vidjeti, a ja vam to nisam pokazao?""Ne znam", ree ona, osjeajui se pomalo svladano. "Jeste li odrasli ovdje?" Osvrtala se po lijepo namjetenoj dnevnoj sobi, pokuavajui u njoj zamisliti malog Milesa i zakljuiti je li mu zahvalna na tome to se suzdrao od toga daje silovito ugura u svoju spavaonicu koja se mogla nazreti kroz vrata na suprotnom kraju sobe."Zapravo, tijekom prvih pet ili est godina mog ivota boravili smo u carskoj rezidenciji s Gregorom", odgovorio je on. "U prvim danima Namjesnitva, izmeu mojih roditelja i mojega djeda dolo je do, um, malih nesuglasica, ali poslije su se pomirili, a Gregor je krenuo na pripremnu akademiju. Roditelji su se ponovno doselili

ovamo i zauzeli drugi kat, na isti nain na koji sam ja za sebe prisvojio prvi. Pravo nasljednika. Ako u istoj kui mora ivjeti vie narataja, onda je dobro da kua bude vrlo velika. Moj djed je u ovim sobama ivio do smrti, a menije tad bilo otprilike sedamnaest godina. Dotad sam imao sobu na katu svojih roditelja, iako ne u istom krilu kao i oni. Odabrali su je za mene zato stoje Illvan rekao daje potpuno izvan linije vatre koja bi... um, a iz nje se takoer odlino vidi stranji vrt. Biste li izvoljeli...?" Okrenuo se, pokazao rukom, nasmijeio se preko ramena i poveo je van, pa na sljedei kat, iza ugla i jednim dijelom dugakog hodnika.Soba u koju su zali zaista je imala prozor s vrlo dobrim pogledom na vrt, ali svaki trag Milesa kao djeaka bio je izbrisan. Soba je sad bila preureena u bezlinu gostinsku sobu koja nije imala nikakve osobnosti osim one kojujoj je davala injenica da se nalazi u proslavljenoj zgradi. "Koliko ste dugo bili ovdje?""Da budem iskren, do prole zime. Preselio sam se dolje tek kad sam dobio lijeniki otpust." Trznuo je bradom bio je to njegov uobiajeni ivani tik. "Tijekom desetljea koje sam proveo u CarSigu bio sam kod kue tako rijetko da mi nije trebalo vie od ovoga.""Barem ste imali vlastitu kupaonicu. Ove kue iz Vremena izolacije ponekad su" Prekinula se, jer se pokazalo kako su vrata koja je nehajno otvorila zapravo vrata ormara. U kupaonicu zacijelo vode ova druga vrata. Prigueno se svjetlo automatski upalilo.Ormar je bio krcat uniformama a prema njihovoj veliini i savrenu kroju zakljuila je kako se radi o starim vojnikim uniformama lorda Vorkosigana. Na kraju krajeva, on nije mogao koristiti standardiziranu opremu. Prepoznala je crne vojnike hlae, sveanu i svakodnevnu zelenu carsku odoru, kao i blistavi sjaj slubene paradne crveno-plave uniforme. Bezbrojne izme straarile su na podu od ruba do ruba ormara. Sve su odore bile oiene prije spremanja, ali zgusnuti je Milesov miris jo natapao topli suhi zrak koji joj je puhao u lice kao daje miluje. Duboko je udahnula, omamljena vojnikim, muevnim pau-, lijem. inilo joj se kako taj miris kroz njezin nos prodire izravno u njezino tijelo,

zaobilazei pritom mozak u irokom luku. eljno se primaknuo i stao uz nju, promatrajui joj lice: dobro odabrani parfem koji je nosio i koji je primijetila jo u svjeem zraku njegova zemaljskog vozila, taj laskavi otri miris citrusa kojim je bilo preliveno isto muko tijelo, iznenada se pojaao kad joj se on pribliio.Jo od Tienove smrti nije osjetila ovakvu nagonsku senzualnost. Oh, zapravo, i jo odavno prije Tienove smrti. Bio je to neugodan, a opet i udnovato utjean osjeaj. Jesam liipak iva od vrata nadolje? Iznenada je shvatila da se nalaze u njegovoj spavaonici."A kakva je ovo uniforma?" Uspjela je postii da joj glas ne zacvili pretjerano, pa posegnula prema nepoznatoj sivoj odori na vjealici i izvukla je iz ormara: kratka teka jakna s epoletama, mnogobrojnim zatvorenim depovima i bijelim obrubom, a uz nju odgovarajue hlae. Pruge na rukavima i razvrstane igle za ovratnik koje su trebale ukazivati na in njoj su predstavljale posvemanji misterij, ali inilo se da ih je mnogo. Tkanina se na opip doimala kao jedno od onih udnih tkanja otpornih na vatru, kakva se nalaze tek u zaista ozbiljnoj, skupoj terenskoj opremi.Osmijeh mu se smekao. "Pa, sad." Skinuo je jaknu s vjealice koju je ona drala i nakratko je podigao. "Nikad niste upoznali admirala Naismitha, zar ne? On je moja najdraa persona iz Tajnih operacija. On je ja sam godinama za CarSig vodio Slobodnu flotu dendariijskih plaenika.""Pretvarali ste se da ste galaktiki admiral?" "kontraadmiral", dovri on prefrigano. "Poelo je kao varka. Pretvorio sam je u stvarnost." Jedan mu je kut usana poskoio uvis, a onda je, mrmljajui A zato ne? objesio jaknu na kvaku vrata i kliznuo iz svoje sive tunike, otkrivi lijepu bijelu koulju. Kona futrola za koju nije mogla ni naslutiti da je nosi drala je runo oruje sasvim uz lijevu stranu njegova poprsja. Zar ak i ovdje nosi oruje? Bio je to samo terenski oamut, ali inilo se kako ga nosi posve nesvjesno, kao koulju. Pa, pretpostavljam da je jednom Vorkosiganu normalno ovako se odijevati svaki dan.Zamijenio je tuniku jaknom i navukao je. Hlae njegova odijela bile su gotovo iste boje kao i jakna, pa nije morao odjenuti hlae

uniforme kako bi joj predstavio opi dojam, ili je se dojmio svojim predstavljanjem. Protegnuo se, apotom zauzeo dranje posve drugaije od ijednoga koje je na njemu ikad primijetila: opustio se, proirio, na neki nain popunio vie prostora no to je inae zauzimalo njegovo siuno tijelo. Jednu je ruku podigao i nehajno se oslonio o rub ormara, a titrav smijeak prerastao je u neto zapaljivo. Besprijekornim, savrenim i glatkim betanskim naglaskom ovjeka koji kao da nikad nije uo za vorski klasni sustav, rekao je: "Oj, curo, nemoj da te ta dosadna barravarska u baci u depru. Dri se ti samo mene, a ja u ti pokazati galaktiku." Zaprepatena Ekaterina ustuknula je jedan korak.Trznuo je bradom, jo se uvijek slaboumno cerei, pa poeo zakapati kope. Obujmio je struk jakne, poravnao remen i zastao. Krajevima remena nedostajalo je nekoliko centimetara da se sastanu u sredini, a kopa je doivjela oit neuspjeh u svom nastojanju da se smjesti u leite, ak i nakon to ju je on dobrano potegnuo. Pun oaja, spustio je pogled prema uniformi koja se oito stisnula, a Ekaterina je u posljednji as priguila kikot.Podigao je pogled prema njoj. Primijetio je kako su joj se nabrali kutovi oiju, pa je i u njegovim oima bljesnuo samosaalan osmijeh. Glas mu se vratio u barravarsku normalu. "Nisam ovo nosio vie od godinu dana. ini se da svoju prolost moemo prerasti na razne naine." Raskopao je jaknu uniforme. "Hm. Pa, upoznali ste moju kuharicu. Njoj hrana nije posao, nego sveti poziv.""Moda se stisnula u pranju", pokuala gaje utjeiti Ekaterina."Bog vas blagoslovio. Ali nije." Uzdahnuo je. "Admira-lov je tajni identitet poeo opasno pucati po avovima i prije nego to su ga ubili. Naismithovi su dani ionako bili odbrojeni."Glas mu se rugao tom gubitku, ali ona je vidjela oiljke koje mu je na prsima ostavila iglina granata. Misli su joj odvrludale prema napadu greva kojem je svjedoila jer se odigrao na podu dnevne sobe njezina i Tienova skuenog stana na Komarru. Prisjetila se njegova pogleda kad je epileptika oluja prola: mentalna zbunjenost, stid, bespomoni gnjev. Taj je ovjek tjerao svoje tijelo

dalje od granica njegovih mogunosti, u oevidnom dubokom uvjerenju kako pukom snagom volje moe postii sve to eli.To je mogue. Ali samo neko vrijeme. A onda bi vrijeme isteklo. Ne vrijeme bi nastavljalo tei. Ali ti stie do kraja svojih snaga, a vrijeme odlazi dalje i ostavlja te samog. Ako niem drugom, godine provedene uz Tiena, tome su je nauile."Moda bih sve ovo trebao dati Nikkiju, da se igra s njima." Nehajno je mahnuo prema nizu uniformi. Ali ruke su mu jo jednom paljivo zagladile sivu jaknu koja se ponovno nala na svojoj vjealici, otresle nevidljivu trunicu i vratile vjealicu na njezino mjesto na preki. "Dok jo moe i dok je dovoljno mali da to eli. Mislim da e ih za godinu ili dvije prerasti."Njezin se dah duboko uvukao. Mislim da bi to bilo uvredljivo. Ovi su mu ostaci oito znaili vie od ivota. to gaje to opsjelo da se poeo pretvarati kako su to tek djeje igrake? Nije mogla smisliti nita ime bi ga obeshrabrila u tom zastraujuem naumu a da ne zazvui kao da s prezirom odbija njegovu ponudu. Umjesto toga, kad je trenutak tiine zaprijetio da e se protegnuti u vjenost, nespretno je bubnula: "Biste li se vratili u te dane? Da moete?"Pogled mu se izgubio u daljini. "Pa, sad... sad, to je zapravo vrlo udno. Osjeao bih se kao zmija koja se eli uvui natrag u kou koju je ve odbacila. Taj mi ivot svakodnevno nedostaje, a ipak se uope ne bih elio vratiti."*^^HI^^^Podigao je pogled i namignuo joj. "Igline granate naue vas pameti, zar ne?"Oito, bio je uvjeren kako je ovo dobra ala. Nije znala bi li ga radije poljubila da ga vie ne boli, ili vritei pobjegla. Uspjela se blijedo nasmijeiti.Ponovno je na ramena slegnuo svoju civilnu tuniku i mrana je futrola za oruje opet nestala s vidika. vrsto zatvorivi vrata ormara, poveo ju je u obilazak ostatka drugog kata; pokazao joj je vrata stana njegovih odsutnih roditelja, ali na Ekaterinino olakanje nije se ponudio da je povede unutra i pokae joj niz soba. Osjeala bi se vrlo neobino tumarajui, poput neke voajerke, privatnim prostorom slavnih grofova Vorkosigan.

Naposljetku su dospjeli natrag na "njegov" kat, u svijetlu sobu na kraju istonog krila koju je on nazivao uti salon, a koju je oito koristio kao blagovaonicu. Maleni je stol bio elegantno prostrt za dvoje. Ba dobro, znai da se od njih nije oekivalo da objeduju u prizemlju, u raskono obloenoj pilji sa stolom koji se mogao produiti kako bi se za njim smjestilo etrdeset osam gostiju. Moglo se stisnuti i njih devedeset est, ako bi se drugi stol, lukavo skriven iza oplate, razvukao usporedno s prvim. Odgovarajui na neki nevidljivi znak, Mama Kosti pojavila se s kolicima na kojima se nalazio objed: juha, aj, izvanredna salata u kojoj je bilo uzgojenih raia, voa i oraha. Diskretno je ostavila njegovo lordstvo nasamo s goom, ali tek poslije uvodnog, razmahanog serviranja. Golemi srebrni pokriveni pladanj koji je ostavila na vrhu kolica pokraj lorda Vor-kosigana, obeavao je kako na njih ekaju daljnji uici."Sjajna je ovo kua," rekao je lord Vorkosigan Ekate-rini izmeu zalogaja, "ali nou postaje uistinu tiha. Usamljena. Nije graena da bi bila ovako prazna. Treba je ponovno napuniti ivotom, onako kako je bilo u najboljim danima moga oca.""Ali Potkralj i Potkraljica vratit e se na carevo vjenanje", zar ne? Do sredine ljeta kua bi opet trebala biti puna", priskoi mu ona u pomo ukazujui na tu injenicu."O, da, i oni i itava svita. Svi e se za vjenanje vratiti na planet." Oklijevao je. "Kad smo ve kod toga, to ukljuuje i mog brata Marka. Pretpostavljam da bih vas trebao upozoriti na njega.""Ujak mi je jednom spomenuo da imate klona. Je li to on... ovaj, ono?""Kad Betanci kau ono, misle na hermafrodite. Definitivno se radi o njemu.""Ujak Vorthvs nije rekao zato ste ili su to bili vai roditelji? dali napraviti klona, rekao je samo da je to vrlo komplicirano i da bolje pitam vas." Objanjenje koje se samo nametalo bilo je da je grof Vorkosigan elio svojega stoltoksinom oteenog nasljednika zamijeniti neim to nije deformirano, ali oito se ipak nije radilo o tome."Upravo je to ono to je komplicirano. Nije klona dao nainiti nitko od nas. Nainili su ga neki Komarrani u progonstvu na Zemlji, kao

dio pretjerano barokne urote protiv mog oca. Pretpostavljam da su zakljuili kako ne mogu podii vojni ustanak, pa je onda bolje da izdvoje proraunska sredstva za bioloko oruje. Unajmili su agenta koji je uzeo uzorak mog tkiva to nije bilo nimalo teko, jer sam kao dijete bio na stotinu medicinskih zahvata, testova i biopsija koje su uzgojili i pretvorili u jednog od naj-neugodnijih plemikih klonova u Jacksonovu Skrovitu.""Zaboga. Ali ujak Vorthvs kae kako klon uope ne nalikuje na vas znai li to da je odrastao bez vaeg, ovaj, prenatalnog oteenja?" Kratko mu je kimnula, ali je pristojno zadrala pogled na njegovu licu. Ve se prije susrela s njegovom poneto nastranom osjetljivou kad su u pitanju bila oteenja s kojima je roen. Oteenja su tera-togenetska, a ne genetska, potrudio se on da ga ona dobro shvati."Da je barem tako jednostavno... Zapravo je poeo normalno rasti, pa su mu morali oblikovati tijelo na moju veliinu. I moj oblik. To je bilo prilino odvratno. Nakana im je bila da on, kao moja zamjena, uspije proi i najpo-drobnije provjere, pa kad sam, na primjer, svoje slomljene none kosti zamijenio sintetikima, i njemu su ih kirurki ugradili. Tono znam koliko ga je to moralo boljeti. A silili su ga i da ui, kako bi mogao biti uvjerljivija. Sve te godine ja sam ivio u uvjerenju kako sam jedino dijete, a on je razvio jedan od najgorih kompleksa bratskog suparnitva u povijesti. Hou rei, razmislite malo o tome. Nikad mu nisu dopustili da bude ono to jest bilo je to, zapravo, pod prijetnjom mukama stalno su ga usporeivali sa starijim bratom... Do trenutka kad je urota propala, on je ve bio na dobrom putu da ga izlude.""Uope se ne udim. Ali... ali kako ste ga spasili od Komarrana?"Na trenutak je utio, a onda rekao: "Na kraju se nekako pojavio sam od sebe. im je uao u orbitu moje betan-ske majke pa, moete si i sami zamisliti. Betanci imaju vrlo stroga i jasna uvjerenja glede roditeljskih dunosti prema klonovima. Mislim da ga je to vraki iznenadilo. Znao je da ima brata, bog dragi zna da su mu taj podatak stalno gurali pod nos, ali nije oekivao roditelje. A pogotovo nije oekivao Cordeliju Vorkosigan. Pretpostavljam kako bi bilo najjednostavnije rei da gaje obitelj usvojila. Neko je vrijeme

bio ovdje na Barravaru, a onda ga je prole godine moja majka poslala na Koloniju Beta kako bi se upisao na sveuilite i lijeio se pod nadzorom moje betanske bake.""Pa to zvui ba dobro", rekla je ona, zadovoljna sretnim svretkom ove nastrane pripovijesti. inilo se da se obitelj Vorkosigan dri skupa."Mm, moda. Ali izvjea koja su procurila od moje bake daju naznaiti da mu je bilo prilino teko. Vidite, opsjednut je time stoje savreno shvatljivo da se to je vie mogue razlikuje od mene, kako nas vie nikad nitko ne bi mogao pobrkati. Nemojte me krivo shvatiti, ja mislim daje to posve u redu. Ali... mogao je promijeniti lice, iznova oblikovati tijelo, utrcati hormone rasta, promijeniti boju oiju ili izblajhati kosu, ili bilo to drugo, ali... ono stoje on umjesto toga odluio bilo je da se strahovito udeblja. S obzirom na moju visinu, dojam prokleto zapanjuje. Mislim da se njemu ba to svia. Radi to namjerno." Poprilino zamiljeno zurio je u svoj tanjur. "Mislio sam da bi betanska terapija tu mogla neto promijeniti, ali oito nije."Zauvi grebanje na rubu stolnjaka, Ekaterina se tr-gnula. Mlada crno-bijela makica odluna izgleda preko-bicnula se na stol, pandi nalik na siune metalne iljke, pa krenula prema Vorkosiganovu tanjuru. Odsutno se nasmijeio, izvukao nekoliko preostalih raia iz salate i poloio ih pred malu zvijer: oduevljeno vakanje mijealo se s grlenim zvucima predenja. "Vratar ima maku koja se neprestano maci", objasnio je on. "Divim se njihovu pristupu ivotu, ali zaista se pojavljuju u..." Podigao je veliki poklopac s pladnja i poklopio njime malo stvorenje, na taj ga nain zarobivi. Nimalo zaplaena, maka je nastavila s predenjem koje je ispod srebrne polukugle zvualo kao turiranje nekog malog stroja. "Desert?"Srebrni je pladanj bio nakrcan s osam razliitih vrsta kolaa, tako uznemirujue lijepih da se Ekaterini uinilo kako bi bio estetski zloin pojesti ih prije nego to ih vid-kamera ovjekovjei za potomstvo. "Oh, zaboga." Poslijeduge stanke pokazala je prema jednom kolau s gustim preljevom, na kojem je ueereno voe blistalo poput dragulja. Vorkosigan ga

je spustio na tanjur koji kao da je samo to ekao i dodao joj ga preko stola. Ekaterina je primijetila kako eznutljivo gleda u izlobu slastica, ali sam ne uzima ni jednu. Pa uope nije debeo, pomisli ona s indignacijom; u vrijeme kad se pretvarao da je admiral Naismith morao je vjerojatno biti sama kost i koa. Kola je imao okus jednak svom izgledu, pa Ekaterina neko vrijeme nije pridonosila razgovoru za stolom. Vorkosigan ju je promatrao, smijeei se s uivanjem, kao da i sam jede.Dok je vilicom strugala posljednje molekule preljeva s tanjura, u hodniku su odjeknuli koraci i zauli se muki glasovi. Prepoznala je Pvmovo duboko mrmljanje: "...ne, njegovo se lordstvo savjetuje s novom pejzanom arhitekticom. Zaista sam uvjeren kako se ne eli uznemirivati."Razvueni je bariton odgovorio: "Da, da, Pym, ne elim se ni ja, ali tu sam po slubenom poslu svoje ge majke."Preko Vorkosiganova je lica preletio bljesak iznimnog nezadovoljstva. Ispalio je psovku isuvie priguenu da bi je Ekaterina razgovijetno ula. Kad je njegov posjetitelj uronio u dovratak utog salona, lice mu je postalo posve bezizraajno.Mukarac kojega Pym nije uspio zaustaviti bio je mladi asnik, visok i nevjerojatno zgodan kapetan u svakodnevnoj zelenoj odori. Imao je tamnu kosu, smee oi koje su se smijale i lijen osmijeh. Zastao je kako bi Vorko-siganu dobacio aljiv polunaklon i rekao: "Budi pozdravljen, o, lorde Revizoru i bratiu. Zaboga, njuim lija to ruak Mame Kosti? Reci mi da nisam zakasnio! Jeste mi neto ostavili? Smijem li polizati vae mrvice?" Ukoraio je u sobu i pogled mu je zahvatio Ekaterinu. "Ohoho! Miles, upoznaj me sa svojom pejzanom arhitekticom!"Lord Vorkosigan, poneto kroza zube, ree: "Madame Vorsoisson, dopustite da vas upoznam sa svojim neodgovornim bratiem, kapetanom Ivanom Vorpatrilom. Ivane, madame Vorsoisson."Nimalo uznemiren ovim uvodnikom punim neodobravanja, Vorpatril se objeenjaki nasmijeio, pognuo se duboko nad njezinu ruku i poljubio je. Njegove su joj usne ukazale tovanje zadravi se tamo sekundu predugo, no barem su bile suhe i tople; kad ju je napokon pustio, nije morala svladavati poriv da neuljudno obrie

ruku o suknju. "Primate li narudbe, madame Vorsoisson?"Ekaterina nije znala bi li je njegova vedra lascivnost trebala uveseliti ili uvrijediti. Uveseljenost se inila sigurnijom, pa sije dopustila mali osmijeh: "Jo sam poetnica."Ubacio se lord Vorkosigan: "Ivan ivi u stanu. Mislim da na balkonu ima lonac za cvijee, ali kad sam posljednji put u njega virnuo, sadraj mu je bio mrtav.""Miles, posljednji put si kod mene bio usred zime." Slabano mijaukanje koje je dopiralo ispod srebrne kupole uz njegov lakat na trenutak gaje omelo. Pogledao je kupolu, znatieljno odigao dio njezina ruba, rekao "Ah, jedna od vas" i ponovno je spustio. eui oko stola, uoio je neiskoriteni desertni tanjuri, blaeno se nasmijeio i posluio se s dva kolaa s pladnja i preostalom vilicom koja je stajala uz tanjur njegova bratia. Vraajui se na prazno mjesto nasuprot, smjestio je svoj plijen, privukao stolac i sjeo izmeu lorda Vorkosigana i Ekaterine. Razmotrio je prosvjedno mijaukanje koje je sve glasnije dopiralo ispod kupole, uzdahnuo, izbavio maju zarobljenicu i smjestio je u svoje krilo, na fini platneni ubrus, uposlivi je tako to joj je irokogrudno natrackao lag po njukici i apicama. "Ne dajte se vi smetati", dodao je negdje oko svog prvog zalogaja."Upravo smo zavravali", ree Vorkosigan. "Ivane, zato si ti ovdje?" Sebi u bradu dodao je: "I kako to da te tri straara nisu uspjela zaustaviti? Moram li im zapovjediti da prvo pucaju, a onda pitaju tko je?""Snaga mije velika, zato to mije cilj pravedan", obavijesti ga Vorpatril. "Majka me poslala da ti donesem popis zadataka dui od moje ruke. Ima i fusnota." Iz tunike je izvukao rolu svitaka i njome mahnuo prema svom bratiu. Makica se izvalila na lea i krenula u rat sa svi-cima, a Ivan se nakratko zabavio uzvraajui joj udarce. "Tik-tik-tik!""Tvoja odlunost je nepokolebljiva zato to se vie boji svoje majke nego mojih straara.""I ti takoer. A i tvoji straari", primijeti lord Vorpatril, gutajui jo jedan komad kolaa.Vorkosiganu je zamalo pobjegao smijeh, ali gaje uspio na vrijeme

obuzdati i poprimiti svoj dotadanji strogi izraz. "Ah... madame Vorsoisson, ini se da u se ovime morati smjesta pozabaviti. Moda je najbolje da za danas zavrimo." Nasmijeio se kao da joj se ispriava, pa odgurnuo svoj stolac.Nije bilo nikakve sumnje kako lord Vorkosigan s mladim asnikom mora raspraviti neka vana sigurnosna pitanja. "Naravno. Ovaj, drago mi je to smo se upoznali, lorde Vorpatril."Kapetana je makica u krilu sprijeila da ustane, ali se od nje oprostio najsrdanijim moguim kimanjem glave. "Madame Vorsoisson, bilo mi je zadovoljstvo. Nadam se da emo se opet sresti, i to to prije."Vorkosiganov se osmijeh istopio. Ekaterina je ustala zajedno s njim, a on ju je odgurkao u hodnik, podiui svoju kom-vezu do usta i mrmljajui: "Pym, molim te, do-vezi vozilo pred glavni ulaz." Rukom joj je pokazao dakrene naprijed, pa uhvatio korak uz nju dok su ili hodnikom. "Oprostite na Ivanu."Nije joj ba bilo posve jasno zbog ega je imao potrebu ispriati se, ali je svoju zbunjenost prikrila slijeganjem ramena."Onda, jesmo li se dogovorili?" nastavio je. "Hoete li preuzeti moj projekt?""Moda bi bilo bolje da najprije pogledate nekoliko prijedloga.""Da, naravno. Sutra... odnosno, nazovite me kad god budete spremni. Imate moj broj?""Da, jo ste mi ih na Komarru nekoliko dali. Jo ih imam.""Ah. Dobro onda." Zaokrenuli su niz veliko stubite, a njegovo je lice postalo zamiljeno. Na dnu stuba podigao je pogled prema njoj i dodao: "Imate li jo uvijek onu malu uspomenu?"Mislio je na privjesak za lani u obliku siunog modela Barravara, uspomenu na sumorne dogaaje o kojima nikad nee moi govoriti u javnosti. "Oh, naravno."Zastao je, pun nade, i njoj je bilo ao to nije mogla izvui nakit iz svoje crne bluze i smjesta mu to dokazati, ali smatrala ga je isuvie dragocjenim da bi ga nosila svakoga dana; paljivo gaje umotala i smjestila u ladicu u kui svoje ujne. Trenutak poslije, zvuk zemaljskog vozila dopro je od nadstrenice, pa ju je on ispratio kroz

dvostruka vrata."Onda, elim vam ugodan dan, madame Vorsoisson." Rukovao se s njom, vrsto i bez bespotrebnog zadravanja, pa je smjestio u stranji odjeljak vozila. "Mislim da je najbolje da se smjesta vratim Ivanu." Dok se kupola sputala, a vozilo kretalo, on se okrenuo i odmjerenim se ko-rakom vratio u kuu. Do trenutka kad ju je vozilo glatko dovelo do vrata imanja, ve joj je nestao s vidika.Ivan je smjestio na pod jedan od iskoritenih tanjura za salatu i tutnuo makicu do njega. Morao je priznati kako su male ivotinje, svejedno koje vrste, izvrstan rekvizit: primijetio je kako se hladni izraz madame Vorsois-son smekao dok je on po sebi valjukao ovu malu dlakavu tetoinu. Gdje lije samo Miles iskopao ovu prekrasnu udovicu? Uvalio se u stolac i promatrao kako mali ruiasti maji jezik lamata po ostacima umaka, pa se potiteno prisjetio svog sinonjeg izlaska.Bio je uvjeren kako ima rendes s mladom enom koja je silno obeavala: studentica na sveuilitu, prvi put sama daleko od doma, jednostavno je se morao dojmiti vorski carski asnik. Imala je odvaan pogled i nije bila ni najmanje srameljiva: ona je njega pokupila svojim lako-letom. Ivan je bio strunjak za koritenje lakoleta u svrhu slamanja psiholokih barijera i stvaranja odgovarajueg raspoloenja. Dva-tri njena obruavanja i ovjek bi gotovo uvijek uspio izazvati nekoliko onih tako slatkih malih krikova poslije kojih bi se mlada dama privila blie pilotu, a grudi bi joj se podizale i sputale dok bi sve bre disala kroz polurastvorene i tako poljubljive usne. Ali, ova djevojka... posljednji put kad se u lakoletu toliko pribliio gubitku svog posljednjeg obroka bio je s Milesom koji mu je, u jednom od svojih maninih raspoloenja, iznad Has-sadara demonstrirao obruavanje. Neljudski se smijala dok se Ivan bespomono smijeio kroz stisnute zube, a lanci na prstima pobijeljeli su mu, vrsto pripijeni uz sigurnosni pojas.A onda su u restoranu koji je ona odabrala, naletjeli kao sluajno! na jedno muko, nadureno studentsko mladune, a slagalica se poela popunjavati. Prokletstvo,

iskoritavala gaje kako bi provjerila koliko joj je mladune odano; psi se izvalio na lea i prijetei zareao. Kako ste, gospodine? Oh, pa zar nisi rekla da ti je ujak vojno lice? Molim vas, oprostite mi... Vjetina kojom je pretjerano pristojnu ponudu da sjedne pretvorio u lukavu uvredu bila je praktiki dostojna Ivanova najnieg bratia. Ivan se rano povukao, u sebi im poeljevi da uivaju jedno u drugome. Pojma nije imao to se ovih dana dogaalo s mladim barravarskim djevojkama. Postajale su gotovo... gotovo galaktike, kao da im je predavala osobno Mileso-va zastraujua prijateljica Quinn. Zajedljiva preporuka njegove majke kako bi mu bilo bolje da se dri ena koje su njegovih godina i drutvenog poloaja gotovo mu se poinjala initi smislenom.Lagani je korak odjeknuo hodnikom, a njegov se brati ukazao na dovratku. Ivan je razmotrio, i smjesta odbacio, impulzivnu elju da Milesu iznese ivopisni opis svog sinonjeg debakla. to god bilo razlogom Milesova stiskanja usana i sputanja glave u poloaj nakostrijeenog buldoga, nikako nije obeavalo suut i razumijevanje."Krivi tajming, Ivane," zareao je Miles."to, zar sam ti pokvario sastanak u etiri oka? Pejzana arhitektica, ha? Takav bi krajolik i u meni mogao pobuditi zanimanje. Kakav profil.""Velianstven", dahne Miles, privremeno ometen nekom unutranjom vizijom."A ni faca joj nije loa", doda Ivan, promatrajui ga.U tom je trenutku Miles zamalo nasjeo, ali je svoju reakciju na vrijeme uspio pretvoriti u grimasu. "Nemoj biti pohlepan. Zar mi nisi rekao kako ima prijateljski dogovor s madame Vor-kako-se-ono-zove?" Privukao je stolac i uvalio se u njega, prekriivi ruke i noge u zglobovima i promatrajui Ivana kroz stisnute oi."Ah. Da. Pa. ini se da od toga nee biti nita.""Zadivljen sam. Znai, suglasni se suprug na kraju ipak nije suglasio?""Sve je to bilo tako nerazumno. Mislim, kuhaju si klinca u materninom replikatoru. U posljednje vrijeme vie nitko nije sposoban normalno ucijepiti svoje pupoljke na obiteljsko stablo. U

svakom sluaju, uspio sije pribaviti mjesto u kolonijalnoj upravi i odvukao ju je sa sobom na Sergvar. Nismo se imali vremena ni poteno oprostiti." Zapravo, bila je to neugodna scena, prepuna prikrivenih prijetnji smru. Mogao ju je ublaiti makar i mali znak njezina aljenja ili brige za Ivanovu sigurnost i zdravlje, no umjesto toga, gospoa je trenutak opratanja potroila tako to se objesila oko vrata svom muu, impresionirana trubljenjem kojim je dokazivao svoje vlasnitvo. A to se ticalo one lakoletne proleterske teroristice u pubertetu koju je pokuao uvjeriti da mu zalijei slomljeno srce... suspregnuo je drhtaj.Ivan slegne ramenima kako bi otjerao depresivni trenutak retrospekcije, pa nastavi: "Ali, udovica! Prava, iva, mlada udovica! Zna li ti koliko je ovih dana teko doi do njih? Znam deke u stoeru koji bi dali desnicu ruku za prijateljski raspoloenu udovicu, samo kad ih te desnice ne bi tjeile u dugim, usamljenim noima. Kojom si ti sreom naletio na ovu zdjelu meda?"Njegov brati nije ga udostojio odgovora. Trenutak poslije, rukom je mahnuo prema roli svitaka uz prazni Ivanov tanjur. "Onda, stoje sve ovo?""Ah." Ivan razmota svitke i doda mu ih preko stola. "To je dnevni red tvog skoranjeg susreta s carem, buduom caricom i mojom majkom. Prikucala je Gregora na zid i ne da mu da se makne dok ne razrijee i posljednju pojedinost vezanu uz vjenanje. Budui da si ti Gregorov kum, tvoja je nazonost potrebna i strogo se zahtijeva.""Oh." Miles pogledom preleti sadraj. Meu obrvama mu se pojavila zbunjena bora, pa je opet pogledao Ivana. "Ne mogu rei da ovo nije vano, ali ne bi li ti sad trebao biti na dunostima u Operacijama?""Ha", ree Ivan tmurno. "Zna li to su mi ti banditi uinili?"Miles odmahne glavom, upitno podignutih obrva."Slubeno su me dodijelili vlastitoj majci vlastitoj majci! kao pobonika dok ne zavri vjenanje. Kvragu, otiao sam u vojsku da pobjegnem od majke, a sad mi je izravno nadreena!"U kratkom osmijehu njegova bratia nije bilo ni traga suuti. "Sve dok Laisa ne bude sigurno privezana uz Gregora, kad e moi preuzeti svoje dunosti politike domaice, tvoja bi majka mogla

biti najvanija osoba u Vorbarr Sultani. Nemoj je podcjenjivati. Vidio sam planove za planetarne invazije koji su bili manje sloeni od ovoga to se sprema za carsko vjenanje. Tetka Alys morat e iz sebe izvui i zadnji generalski atom da ovo privede kraju."Ivan odmahne glavom. "Znao sam da sam se trebao prijaviti z-a izvanplanetarnu dunost dok sam jo mogao. Komarr, Sergvar, nekakvo veleposlanstvo u zabiti, sve samo ne Vorbarr Sultana."Milesovo se lice uozbiljilo. "Ne znam, Ivane. Ako izuzmemo nenadani vojni napad, ovo bi mogao biti najvaniji politiki dogaaj skoro sam rekao ove godine, ali zapravo mislim da je najvaniji u itavom tijeku naih ivota. to vie malih nasljednika uspiju Gregor i Laisa posijati po nasljednoj liniji izmeu tebe, mene i Carstva, to smo sigurniji. I mi, i nae obitelji.""Mi jo nemamo obitelji", ukae Ivan na oitu injenicu. Znai, to on ima na umu s lijepom udovicom ? Ohoho!"Zar bismo se usudili? Ja sam, to ti sa sigurnou mogu rei, mislio o tome svaki put kad bih se pribliio nekoj eni dovoljno da... nema veze. Ali ovo vjenanje mora kliziti kao podmazano, Ivane.""To nije sporno", ree Ivan iskreno. Spustio je ruku kako bi sprijeio makicu koja je oblizala tanjur do visokog sjaja da svoje pandice naotri na njegovim ulatenim izmama. Uspio ju je podmititi s nekoliko maznih trenutaka u krilu, pa je izgubila oduevljenje za grebanjem i umjesto toga se, predui, posvetila ozbiljnom poslu pro-bavljanja objeda i putanja nove dlake koju poslije moe rasprostirati po carskim uniformama. "Onda, kako se zove tvoja udovica? Zaboravio sam." Miles taj djeli obavijesti zapravo jo nije podijelio s njim."Ekaterina", uzdahne Miles. inilo se da mu usne miluju svaki od pet slogova prije nego to e se nevoljko rastati s njima.Oh, yeah. Ivan je u mislima preletio svaki otri prijekor koji mu je njegov brati ikad uputio u vezi s njegovim bezbrojnim ljubavnim pustolovinama. Sto si mislio, da sam ja kamen na kojem moe otriti svoju duhovitost? Prilika da izjednai rezultat pojavljivala se iznad obzorja poput kinih oblaka nakon duge sue. "Jo uvijek tuguje, kae? ini mi se kako bi joj dobro doao netko sa smislom za humor, daje malo razvedri. Ali ne ti, jer ti si oito u jednoj od

svojih depri. Moda bih se trebao dragovoljno prijaviti da joj pokaem grad."Miles sije utoio jo aja i upravo je htio spustiti noge na susjedni stolac. Kad su ovo ule, obje su se noge s tres-kom vratile na pod. "Da se "nisi usudio. Ova je moja.""Zbilja? Ve ste se tajno zaruili? Svaka ast na brzini, roae.""Nismo", prizna Miles nevoljko. "Imate li neki drugi dogovor?""Jo nemamo.""Prema tome, ona zapravo nije niija, nego samo svoja. Trenutano."Nije to bilo tipino za njega, ali prije nego to je odgovorio, Miles je otpio jo jedan gutljaj aja. "Ali ja sam to naumio promijeniti. Kad za to doe vrijeme, koje svakako jo nije dolo.""Bratiu, nemoj da ti tvoj novi visoki poloaj udari u glavu, ak ni carski revizor ne moe narediti eni da ode s njim u krevet.""Da se uda za njega", ledeno ga ispravi Miles.Ivan nakrivi glavu, dok mu se cerek irio licem. "Moj boe, pa ti si zaista poludio. Tko bi si to mislio?"Miles iskesi zube. "Za razliku od tebe, ja se nikad nisam pretvarao da me ne zanima brak. Ne mogu odreci-tirati ni jedan svoj hrabri govor u prilog samakom ivotu. Ne moram odravati mladenaku reputaciju lokalnog pastuha. A nemam, oito, ni reputacije koju bih mogao ugroziti.""Joj, joj, al' smo danas ivani."Miles duboko udahne. Prije nego to je uspio progovoriti, Ivan se ubaci: "Zna, kad ovako neprijateljski gura glavu naprijed, jo vie nego inae izgleda kao grbavac. Morao bi pripaziti na to."Poslije duge i ledene stanke, Miles tiho ree: "Ivane, vue li ti to mene za jezik?""Ah..." Nije mu dugo trebalo da odabere toan odgovor. "Ne.""Dobro", dahne Miles i ponovno se smjesti u stolac. "Dobro..." Uslijedila je jo jedna duga i sve vie uznemirujua stanka, dok je Miles Ivana motrio kroz stisnute kapke. inilo se da je naposljetku donio neku unutranju odluku. "Ivane, traim od tebe da mi da svoju asnu vor-patrilsku rije a to e ostati izmeu nas dvojice da e Ekaterinu ostaviti na miru."

Ivanove obrve poletjee uvis. "To je malo nametljivo, ne ini ti se? Hou rei, zar se nju nita ne pita?"Milesove se nosnice rairie. "Tebe ona zapravo ne zanima.""Otkud zna? Otkud da ja to znam? Jedva sam je dospio pozdraviti prije nego to sije izgurao van.""Znam ja tebe. Za tebe je ona zamjenjiva s bilo kojom od drugih deset ena koje ima priliku upoznati. Ali meni je nezamjenjiva. Predlaem ti sporazum. Moe imati sve preostale ene u svemiru. Ja elim samo ovu jednu. Mislim daje to poteno."Bila je to jo jedna od tipinih majlsovskih svaa koje su uvijek oh-kako-logino zavravale tako da bi Miles dobio ono to bi Miles htio. Ivan je prepoznao uzorak: nije se promijenio jo otkako su navrili pet godina. Samo je sadraj napredovao. "Problem je samo u tome to ni ostale ene u svemiru nisu tvoje, pa da moe s njima slobodno raspolagati", pobjedonosno mu Ivan ukae na tu injenicu. Nakon nekoliko desetljea vjebanja, ovo mu je ilo sve bolje i bolje. "Pokuava dati neto to nema za neto to nema."Onemoguen, Miles se smjestio natrag u stolac i, dure-i se bijesno, gledao u Ivana."Ali ozbiljno," ree Ivan, "nije li tvoja strast pomalo iznenadna, kad se uzme u obzir da si tek za Zimoslavu prekinuo s potovanom Quinn? Gdje si samo dosad skrivao ovu Kat?""Ekaterinu. Sreo sam je na Komarru", kratko je odgovorio Miles."Tijekom rada na sluaju? Znai, to je neto friko. Hej, pa nisi mi nita ispriao o svom prvom sluaju, lordeRevizore i bratiu moj. Moram ti rei, ini mi se kako se itava ta guva oko njihova solarnog zrcala na kraju svela na 'tresla se brda, rodio se mi'." Zastao je, pun oekivanja, ali Miles nije pokupio pozivnicu. Zacijelo nije u jednom od svojih razgovorljivijih raspoloenja. Njega ili ne moe ukopati, ili ga ne moe iskopati. Pa, ako je mogao birati, po Ivanovu je miljenju utljivi Miles za nedune prolaznike bio manje opasan od Milesa iz kojega tee kao iz proljetnog izvora. Trenutak poslije, dodao je: "Onda, ima li ona sestru?""Nema."

"Nikad ih nemaju", s tekim uzdahom ree Ivan. "Tko je ona, zapravo? Gdje ivi?""Ona je neakinja lorda Revizora Vorthvsa, a mu joj je na grozan nain poginuo prije jedva dva mjeseca. Sumnjam daje raspoloena za tvoju duhovitost."inilo se da nije jedina. Kvragu, Miles je danas zbilja bio u jednom od svojih nepodnoljivih stanja. "Ah, znai, zacijelo se umijeao u jedan od tvojih poslia, zar ne? Ali nauilo gaje to pameti." Ivan se uvalio u stolac i kiselo nacerio. "Pa, pretpostavljam da je i to jedan od naina da se povea zaliha udovica. Napravi si jednu."Sve prikriveno veselje kojim je dotad odvraao Ivanove napade u trenutku je nestalo s lica njegova bratia. Uspravio se to je vie mogao, pa se nagnuo naprijed, dok su mu ruke vrsto drale naslone stolca. "Bit u vam zahvalan, lorde Vorpatril, ako se pobrinete da ovu klevetu ne ponovite. Nikad vie."Ivanov eludac iznenaeno je poskoio. Ve je nekoliko puta dosad vidio Milesa kako se ponaa kao lord Revizor, ali nikad prije to ponaanje nije bilo usmjereno prema njemu. Ledene sive oi iznenada su ciljale u njega kao dvije puane cijevi. Ivan otvori usta, pa ih, neto paljivije, zatvori. Koji se vrag ovdje dogaa? I kako netko takoUnizak moe isijavati toliko zloe? Ah, pomisli Ivan, godine vjebanja. / uvjetovani refleksi. "Miles, pa samo sam se alio.""A meni to nije ni najmanje prokleto smjeno." Miles protrlja zglobove na rukama i namrti se, gledajui u neku toku na pola puta izmeu njih dvojice. Celjusni mii mu je poskoio. Trznuo je bradom. Trenutak poslije dodao je, jo zloslutnije: "Ivane, nita ti neu rei o ko-marrskom sluaju. To je takva stvar daje ovjeku bolje da si prereze grkljan prije nego to pone itati izvjea, i uope se ne zezam. Ali rei u ti ovo, i oekujem da to ostane izmeu nas dvojice. Smrt Etiennea Vorsoissona bila je jeziva, i bila je ubojstvo. Ja sam ga propustio sprijeiti, ali ga nisam prouzroio.""Za boga miloga, Miles, nisam ni mislio da""Svejedno", podigne njegov brati glas kako bi preskoio ovu upadicu. "Svi dokazi koji tome idu u prilog sad su oznaeni kao

najstroa tajna. Iz ega slijedi da, bude li slina optuba iznesena protiv mene, neu moi redovitim putem doi ni do injenica ni do svjedoanstava kojima bih je mogao osporiti. Razmisli, na trenutak, molim te, o posljedicama koje bi to imalo. Osobito ako... moje udvaranje bude napredovalo."Ivan, kojega je ovo primirilo, na trenutak je sisao jezik. A onda se razvedrio: "Ali... Gregor ima pristup tim dokumentima. Tko bi se njemu suprotstavio? Gregor te uvijek moe osloboditi sumnje.""Moj carski brat po mlijeku koji me imenovao revizorom kako bi uinio uslugu mom ocu? Jer tako svi priaju."Ivan se promekoljio s nelagodom. Tako znai, i to je ve doprlo do Milesovih uiju? "Ljudi koji neto znae u to ne vjeruju. Miles, gdje ti samo douje takve stvari?"Jedini odgovor koji je dobio bilo je suho slijeganje ramenima i mali pokret rukom. Miles je ovih dana postajaosve politiniji i to je Ivanu ilo na ivce. On sam, naime, radije bi podigao plazmiki luk do sljepoonice i povukao obara nego to bi se aktivno umijeao u carsku politiku. Nije ba da je vritei bjeao iz sobe kad bi se potegnule znaajnije teme; to bi pobudilo isuvie sumnje. Iskradi se polako, to je bio njegov moto. Miles... Manijakalni Miles moda je ak imao hrabrosti i za politiku karijeru. Patuljak je oduvijek posjedovao tu samoubilaku crtu. Bolje ti, nego ja, frajeru.Miles, koji se udubio u prouavanje svojih izama, ponovno je podigao pogled. "Ivane, ja dobro znam kako ti nemam prava postavljati nikakve proklete zahtjeve. Jo sam ti dunik za... za dogaaje prole jeseni. I jo desetak drugih prigoda u kojima si mi spasio ivot ili se barem potrudio pokuati. Mogu te samo zamoliti. Molim te. Ja ne dobivam mnogo prilika, a ova mi znai vie od ivota." Nakrivljeni osmijeh.Taj prokleti osmijeh. Je li Ivan bio kriv to se on rodio neoteen, a njegov brati kao bogalj? Ma fukaj ga, nije to razlog. Milesa je upropastila prokleta zbrkana politika i ovjek bi si pomislio da e ga to nauiti pameti, ali nije. Kao to se ve bezbroj puta pokazalo, ak ni snajperska vatra nije mogla zaustaviti tog hiperaktivnog malog gada. Miles je u ovjeku uspijevao nadahnuti itavu ljestvicu

osjeaja, od potrebe da ga zadavi golim rukama, do ponosnih suza u oima. Odnosno, barem se Ivan potrudio da mu nitko ne vidi lice kad je iz gledalita dvorane Vijea promatrao kako Miles, zastraujue usrdno, polae svoju revizorsku zakletvu pred itavom barravarskom postavom okupljenom za posljednje Zimoslave. Tako malen, tako jadan, tako nesnosan. Tako blistav. Daj ljudima svjetlo i oni e ga slijediti kamo god polo. Je li Miles uope bio svjestan koliko je opasan?A mali je paranoik iskreno vjerovao kako Ivan posjeduje magiju kojom bi mu mogao oteti enu koju zaista eli. Tanjegova bojazan laskala je Ivanu vie nego to bi ikad bio pripravan priznati. Ali Miles je rijetko imao skromno miljenje o sebi, tako da se inilo pravim smrtnim grijehom oduzeti mu ovu iluziju. Eh, to bi moglo nakoditi njegovoj dui."U redu", uzdahne Ivan. "Ali, da ne bude zabune, dajem ti samo prvi potez. Ako te otkanta, mislim da imam ista prava stati u red kao i svaki drugi mukarac."Miles se napola opustio. "To je sve to traim." A onda se ponovno ukoio. "Ali ipak tvoju vorpatrilsku rije, molim.""Ima moju vorpatrilsku rije", ree Ivan nevoljko, nakon iznimno duge stanke.Poslije ega se Miles posve opustio i djelovao mnogo vedrije. Nekoliko se trenutaka provedenih u nesuvislom razgovoru o dnevnom redu planskog sastanka lady Alys pretopilo u pobrojavanje raznorodnih vrlina madame Vor-soisson. Ako je postojalo neto strasnije od trpljenja preventivne ljubomore njegova bratia, zakljuio je Ivan, onda je to bilo trpljenje njegova romantinog glagoljanja punog nade. Bilo je oito kako e kua Vorkosigan danas poslijepodne biti loe mjesto za skrivanje pred lady Alys, a tako e ostati i u mnogim poslijepodnevima koja e tek uslijediti. U Milesu nije uspio pobuditi zanimanje ak ni za jednu malu rekreativnu pijanku; kad je poeo Ivanu objanjavati nekoliko novih planova za ureenje vrta, ovaj se pozvao na asniku dunost i zbrisao.Dok se sputao stubitem, Ivanu je sinulo kako ga je Miles opet nasanjkao. Dobio je upravo ono to je htio a da Ivan pojma nije

imao kako mu je to uspjelo. Znao je samo da ovaj put nije imao ni najmanje namjere zakleti se asnim imenom svoje obitelji. Promotreno s odreenog motrita, i samo spominjanje takve zakletve bilo je uvredljivo. Frustrirano se namrtio.Sve je to bilo potpuno nepoteno. Ako je ta Ekaterina zbilja tako dobar komad, onda svakako zasluuje mukarca koji e se oko nje potruditi. A ako udoviinu ljubav prema Milesu treba staviti na kunju, onda je svakako bolje da to bude prije nego poslije. Miles nije imao nikakva smisla za odmjerenost, za suzdravanje... za samoouvanje. Kako e ga samo pogoditi ako ga ona odlui odbaciti! Bit e to kao da ga opet uranjaju u kadu ledene vode. Drugi put u mu glavu malo due drati pod vodom. Prerano sam ga pustio, moja pogreka...Zapravo, Ivanova je graanska dunost objesiti udovici pod nos i druge mogunosti, prije nego to joj Miles izok-rene mozak na isti nain na koji je to svima radio. Ali... Miles je od Ivana izravno, bezobzirno i odluno iznudio asnu rije. Praktiki gaje prisilio da se zakune. A zakletva dana na silu nije nikakva zakletva.Nain na koji e zaobii ovu dilemu sinuo je Ivanu usred koraka, izmeu dvije stube. Usta su mu se napuila u iznenadnom zviduku. Njegov plan bio je... pa, zamalo majlsovski. Ima u tome neke kozmike pravde, u tome da se patuljku poslui jelo koje si je sam zainio. U trenutku kad ga je Pym proputao kroz ulazna vrata, Ivan se ponovno smijeio.DRUGO POGLAVLJEKareen Kudelka nestrpljivo je kliznula u sjedalo uz prozor orbitalnog atla i pritisnula nos uz prozor lijeve strane broda. Zasad je uspijevala vidjeti samo prekrcajnu postaju i njezinu zvjezdanu pozadinu. Poslije nekoliko beskrajnih minuta, zauo se uobiajeni metalni odjek i trzanje koje je znailo da isplovljavanje poinje, i atl se od-vrtio od postaje. Uzbudljivi obojeni luk koji je oznaavao prijelaz izmeu svijetle i tamne strane Barravara kliznuo je pokraj njezina pogleda kad se atl poeo sputati. Na zapadne tri etvrtine Sjevernog kontinenta jo je uvijek blistalo poslijepodne. Mogla je vidjeti mora. Ponovno kod kue, poslije gotovo godinu dana. Kareen se opustila u sjedalu i poela razmatrati svoje izmijeane

osjeaje.Poeljela je daje Mark ovdje i da moe s njim razmijeniti dojmove. I kako su samo ljudi poput Milesa, koji je barem pedeset puta naputao svijet, izlazili na kraj s kognitivnom disonancijom? I on je godinu dana studirao na Koloniji Beta, a tad je bio i mlai nego ona sad. Shvatila je da sad ima jo mnogo vie pitanja koja bi mu htjela postaviti, samo ako uspije skupiti hrabrost.Znai, sad je Miles Vorkosigan zaista bio carski revizor. Bilo joj je teko zamisliti ga kao jednog od onih ukoenih starih prdonja. uvi te vijesti, Mark je utroioznatnu koliinu energije na ivane primjedbe prije nego to je tele-zrakom poslao poruku kojom mu estita, ali treba uzeti u obzir kako je Mark imao Stvar vezanu uz Milesa. Stvar nikako nije bila prihvaeni psihoznanstveni termin, objasnila joj je Markova psihijatrica namigujui, ali nije postojao drugi struni izraz iji bi raspon i fleksibilnost uspjeli obuhvatiti svu sloenost... Stvari.Ruka joj je odlutala u pregled inventara, dublje ugurala koulju u pojas i izgladila hlae. Eklektiki izmijeana odjea hlae u komarrskom stilu, barravarski bolero, sintasvilena koulja s Escobara nee okirati njezinu obitelj. Izvukla je jednu pepeljastoplavu kovricu pred nos i promotrila je, gledajui ukri. Kosa joj je izrasla gotovo do iste duine i frizure kakvu je nosila prije odlaska. Da, sve vane promjene dogodile su se iznutra, bile su osobne; moda e ih pokazati, a moda i nee. Sama e odluiti kad e to biti i kad je sigurno. Sigurno? zapitala je samu sebe zbunjeno. Oito je dopustila da malo Markove paranoje prijee i na nju. Ipak...Namrtivi se nevoljko, skinula je betanske naunice s uiju i uukala ih u dep bolera. Mama se dovoljno dugo motala u blizini grofice Cordelije da bi se mogla pokazati sposobnom za iitavanje njihova betanskog znaenja. Bio je to modni stil koji je govorio sljedee: da, ja sam suglasna i kontracepcijom zatiena odrasla osoba, ali trenutano sam u stalnoj vezi pa vas molim da nam oboma prite-dite neugodnosti tako to se neete nametati. inilo se da je tako pogolemu poruku teko sakriti u nekoliko metalnih zavijutaka, ali Betanci su imali jo desetak modnih stilova kojima su

iskazivali razne nijanse: uspjeno je poloila nekoliko njih. Kontraceptivni implantati koje su naunice oglaavale sad mogu s njom dalje tajno putovati; nisu se ticali nikoga osim nje.Kareen je nakratko usporedila betanske naunice sa slinim drutvenim znakovima drugih kultura: vjena-nim prstenjem, odreenim nainima odijevanja, eirima, velovima, dlakama na licu ili tetovaama. Svi su se ti znakovi mogli izokrenuti na primjer, ponaanje nevjernog suprunika moglo je biti u potpunoj suprotnosti s njegovim vanjskim iskazivanjem monogamije no inilo se da se Betanci s uspjehom dre svojih. Dakako, oni su imali toliko raznovrsnih izbora. Noenje lanog znaka smatralo se drutveno neprihvatljivim ponaanjem. Osoba koja to radi zaribalaje sve nas, objasnio joj je jednom neki Betanac. itav taj koncept je i smiljen zato da bi se izbjeglo muno nagaanje. ovjek se morao diviti njihovoj iskrenosti. Nikakvo udo da im je svima znanost tako dobro ila. Sve u svemu, zakljuila je Kareen, sad je mogla mnogo bolje razumjeti katkad zastraujue razumnu groficu Cordeliju Vorkosigan koja je bila roena Betanka. Ali s tetom Corde-lijom nee moi razgovarati sve dok se ona ne vrati kui na carsko vjenanje to e biti tek u ljeto, ufff.Nakratko je gurnula u stranu razmiljanje o tjelesnim varkama, jer se pod njom ukazao pogled na Vorbarr Sultanu. Sputala se veer i velianstveni je zalazak sunca obojio oblake dok se atl pribliavao tlu. Svjetla grada u sumrak inila su krajolik maginim. Mogla je prepoznati drage, poznate smjerokaze: vijugavu rijeku, pravu rijeku nakon itave godine gledanja onih jadnih vodoskoka koje su Betanci razmjestili po svom podzemnom svijetu, slavne mostove kroz glavu su joj projurile narodne pjesme na etiri jezika koje su ih opisivale glavne pruge jedno-trane eljeznice... potom je uslijedilo obruavanje prema pisti i posljednji pisak prije nego to se atl konano zaustavio na sletitu. Doma, doma, doma sam! Jedva je uspjela potisnuti potrebu da u stampedu ne pregazi tijela svih onih presporih ljudi koji su se pred njom kretali prema izlazu. No konano je i ona prispjela do praga pregibne cijevi, te prola kroz posljednji labirint i izala na hodnik. Hoe li me doekati? Hoe li

svi biti tamo?Nisu je razoarali. Svi su doli, ba svi, stojei kao mala eta koja je zauzela najbolje mjesto uz stupove najblie izlazu. Mama je stiskala golem buket cvijea; Olivia je drala veliki transparent na kojem je, vrpcama u svim duginim bojama, bilo ispisano DOBRO DOLA KUI, KAREEN!; Martva je poela poskakivati gore-dolje kad ju je ugledala; Delia se doimala vrlo mirnom i odraslom, a tata, jo uvijek odjeven u svakodnevnu zelenu odoru koju je nosio kad bi iao na posao u Glavni stoer, oslanjao se o svoj tap i smijeio od uha do uha. Zajedniki zagrljaj tijekom kojega se cvijee zdrobilo a transparent nakrivio, bio je upravo ono za im je eznulo Kareenino srce eljno doma. Olivia je hihotala, Martva ciala, ak je i tata otro suze iz oiju. Prolaznici su buljili u njih. Muki prolaznici buljili su eznutljivo, a nekolicina ih se zaletjela u oblinje zidove. Mlai asnici u stoeru u ali su ih nazivali "plavokosom brigadom komodora Koudelke". Kareen se pitala mue li ih jo uvijek Martva i Olivia namjerno. Siroti deki eljeli su se predati, ali dosad ni jedna njezina sestra nije uzela zarobljenika, osim Delije koja je, kako se inilo, tijekom Zimoslave osvojila onog Milesova komarrskog prijatelja koji je bio, ni manje ni vie, nego komodor CarSiga. Kareen je jedva ekala da doe kui i uje sve pojedinosti o zarukama.Govorei svi u isti glas, osim tate koji je odustao jo prije mnogo godina i sad ih je samo dobroudno sluao, krenuli su, nalik na omanje stado, kako bi pokupili Kareeninu prtljagu i doekali zemaljsko vozilo. Mama i tata oito su za ovu prigodu posudili ono veliko koje je pripadalo lordu Vor-kosiganu, i to zajedno s vozaem, orunikom Pymom, kako bi se svi zajedno mogli ugurati u stranji odjeljak. Pym ju je doekao toplom dobrodolicom u ime svog vazalnog gospodara i svoje osobno, nagurao njezine skromne kovege uza se na prednje sjedalo, pa su krenuli."Mislila sam da e se vratiti kui odjevena u jedan od onih betanskih topless-saronga", zezala ju je Martva dok je zemaljsko vozilo naputalo pristanite za atlove i kretalo prema gradu."Razmiljala sam i o tome," Kareen je zakopala osmijeh u naruje puno cvijea, "ali ovdje nije dovoljno toplo za to."

"Nisi ga valjda tamo nosila?"Na svu sreu, prije nego to je Kareen morala odluiti hoe li odgovoriti ili izbjei odgovor, Olivia se navila: "Kad sam vidjela vozilo lorda Vorkosigana, mislila sam da je lord Mark ipak doao kui s tobom, ali mama kae da nije. Zar se nee vratiti na Barravar za vjenanje?""O, hoe. Zapravo je s Kolonije Beta otiao prije mene, ali putem je svratio na Escobar da..." Oklijevala je. "...da obavi neke svoje poslove." Mark je zapravo otiao u kliniku koju su vodili lijenici izbjeglice iz Jacksonova Skrovi-ta, a u koju je svojedobno neto investirao, kako bi nai-cao lijekove za gubljenje kilograma jae od onih koje mu je bila voljna propisati njegova betanska psihijatrica. Nema sumnje da e pritom provjeriti poslovanje bolnice, tako da zapravo i nije lagala.Kareen i Mark su se, raspravljajui o toj njegovoj dvojbenoj odluci, prvi put zamalo ozbiljnije posvaali, ali Kareen je napokon shvatila da je to odluka na koju on ima pravo. Sve vezano uz nadzor nad vlastitim tijelom lealo je u samoj sri njegovih muka. Uspijevala je razviti instinkt kad bi htjela polaskati samoj sebi, nazvala bi to razumijevanjem za trenutke u kojima bi ga mogla pritisnuti za njegovo vlastito dobro. A i za trenutke kad je bilo pametnije ekati i pustiti Marka da se izboksa s Markom. Tijekom prole godine imala je