Dvije prie poznatog ileanskog pisca objedinjene su u ovoj knjizi kriminalistikim anrom. Prva je pria o profesionalnom ubojici koji se zaljubi i time kri pravila profesije kojom se bavi.

Druga pria nosi naziv po ""yacare"" krokodilima i odigrava se u Brazilu, u koji dolazi agent osiguravajeg drutva Dany Contreras rjeavajui zagonetku o smrti talijanskopg bogataa.

DnevnikDnevnikDnevnikDnevnik

Sentimentalnog ubojiceSentimentalnog ubojiceSentimentalnog ubojiceSentimentalnog ubojice

Lo danLo danLo danLo dan

Dan je zapoeo loe, i nije da sam praznovjeran, ali smatram da je za takvih dana najbolje ne prihvaati nikakav posao, pa makar naknada i imala est nula i ne podlijegala porezu. Dan je zapoeo loe i kasno, jer sam u Madrid sletio u est i trideset, bilo je jako vrue, a putem do hotela Palae taksist nije prestajao mljeti o Europskom nogometnom kupu. Poelio sam mu na zatiljak prisloniti cijev kalibra 45 kako bi ve jednom zavezao, ali nisam imao nikakvo oruje, a osim toga, pravi profesionalac ne srlja u obraune ba sa svakom budalom, pa makar to bio i taksist.

Na recepciji hotela uruili su mi kljueve sobe i omotnicu. U omotnici je bila fotografija estero zgodnih mladih ljudi, izmeu tridesete i etrdesete, meusobno prilino slinih. No vaan je bio samo onaj ija je glava na fotografiji bila zaokruena flomasterom. On je bio moja meta i nije mi se nimalo svidio. Ispod fotografije pisalo je: Trei susret nevladinih organizacija, NVO. Ni to mi se nije svidjelo. Nikad nisam podnosio ovjekoljublje, a ovaj tip oito je ogrezao u pomodarsku filantropiju. Tko imalo potuje profesionalnu etiku, zna da ne prilii pitati to je poinio tip kojeg mora likvidirati, no promatrajui fotografiju, osjetio sam znatielju i to me uznemirilo. U omotnici nije bilo nieg drugog. Tako i mora biti. Trebalo se to bolje upoznati s tim licem, otkriti pojedinosti koje

bi ukazivale na njegove jake ili slabe strane. Ljudsko lice nikada ne lae, ono je jedini zemljovid koji nosi obiljeja svih mjesta na kojima smo obitavali.

Upravo sam davao napojnicu sobaru koji mi je donio torbu kad je zazvonio telefon. Prepoznao sam glas nalogodavca, kojeg niti sam ikada vidio niti ga elim vidjeti, jer tako stoje stvari meu profesionalcima, ali meu mnogima uvijek bih mogao prepoznati njegov glas.

Je li put dobro proao? Jesu li ti uruili omotnicu? ao mi je to sam ti pokvario odmor rekao je umjesto pozdrava.

Odgovor na oba pitanja je da, a ovo o odmoru ionako ti ne vjerujem.

Sutra putuje nastavio je pokuaj se odmoriti. Svakako rekao sam i spustio slualicu. Ispruio sam se na

krevetu i pogledao na sat. Jo pet sati do dolaska aviona kojim iz Meksika stie moja

djevojica (glupava li naziva). Zamiljao sam je svu preplanulu od sunca Veracruza. Obeao sam joj zajedniki tjedan u Madridu prije povratka u Pariz. Tjedan u kojem bismo obilazili knjiare i muzeje, mjesta koja ona voli, a ja bih je pratio zatomljujui zijevanje, jer ta djevojica uistinu zvui glupo kad je tako zovem skroz me zaludila.

Profesionalac po definiciji ivi sam. Kad poeli zadovoljiti potrebe puti, na raspolaganju su mu sve prostitutke ovoga svijeta. Uvijek sam se slijepo pridravao tog maistikog naputka. Oduvijek. Sve dok nisam upoznao nju.

Bilo je to u kafiu na Boulevardu Saint-Michel. Svi su stolovi bili zauzeti, pa me upitala moe li sjesti za moj. Teglila je hrpu knjiga koje je stavila na pod. Naruivi kavu i au vode, posegnula je za jednom od knjiga i poela flomasterom potcrtavati rijei. Ja sam nastavio s onim to sam radio prije njenog dolaska: prouavao sam raspored konjskih utrka.

Ubrzo me prekinula zatraivi vatre. Ispruio sam ruku s upaljaem koju je ona obuhvatila svojim dlanovima. Mala je traila vraga. Ima ena koje znaju bez rijei jasno izraziti svoju elju.

Koliko ti je godina? upitao sam je.

Dvadeset i etiri izgovorile su male, rumene usne. Meni su etrdeset i dvije priznao sam joj promatrajui njene

bademaste oi. Mlad si slagala je, isijavajui toplinom pri svakom pokretu

dok je puila ili popravljala kosu boje dozrelog kestena, sjajnu i podatnu poput vode to se prelijeva preko kamena obraslog mahovinom.

eli li jesti prije ili poslije eve? rekao sam dozivajui konobara kako bih zatraio raun.

Pojedi me, poevi me, kojim god redom eli odgovorila je obgrlivi knjige.

Izali smo iz kafia i zavrili u prvom hotelu koji nam se naao na putu. Ne sjeam se da sam ikada bio s tako neiskusnom djevojkom. Nita nije znala, ali eljela je uiti. I nauila je. Do te mjere da sam prekrio osnovno pravilo samoe i pretvorio se u killera s curom.

eljela je biti prevoditeljica, a poput svih intelektualki bila je dovoljno lakovjerna da proguta svaku priu, pa mi nije trebalo puno da je uvjerim da sam predstavnik neke zrakoplovne kompanije te stoga moram esto putovati.

Tri godine s njom. Ubrzo se pretvorila u pravo ensko, razvili su joj se bokovi sve od silne uporabe, pogled joj je postao prepreden, shvatila je da se uitak mjeri visinom prohtjeva, njeno tijelo zavoljelo je svilu, skupe parfeme. Navikla se na restorane, sluge

A ja sam krio nekoliko sigurnosnih pravila, prvenstveno ona koja se odnose na to da bude anoniman, nepoznat, sjena.

Poslijepodne i naveer bio sam sa njom i prijateljima, i tulumario. Oko devet naveer odluio sam se neto pojesti i popiti koju

aicu dina u Madridu. Znao sam da joj se nee dopasti da je ostavim u Meksiku no

uplatio sam joj mjesec dana Ovaj tip je meta. Meta koja staje ek sa est nula koji ne treba

oporezivati dosta s glupostima govorio sam sam sebi ulazei u neki bar.

Nalaktio sam se na ank, naruio din i odluio se opustiti gledajui u televizor koji je dominirao prostorijom. Na ekranu je neka debela glupaa primala telefonske pozive drugih glupana i

okretala kolo sree. Nagrade nisu ni bile tako glupe kao oni koji su sudjelovali u programu. Ekran su u pauzi ispunile djevojke u minicama, to me podsjetilo na moju malu. Jo neto manje od dva sata i sletjet e avion s mojom francuskom makicom. Ve sam takorei za dva i pol sata s njom u hotelu. Nisam iao pred nju u zranu luku pridravajui se pravila koje je nalagalo izbjegavanje meunarodnih aerodroma. Mogunost da te netko prepozna je jedan prema milijun, no Murphyjev zakon poput prokletstva visi nad glavom svakog profesionalca.

Izdrao sam ispred televizora koliko mi je trebalo da ispijem dva dina, te iziao. Debeljuca s kola sree nije uspjela iz mojih misli istisnuti tipa s fotografije. to se to sa mnom dovraga dogaa? Iznenada sam vidio sebe kako ispitujem nalogodavca o onome to je taj tip uinio. elim znati zato ga moram ubiti. Smijeno. Jedini razlog je ek sa est nula. Bio sam siguran da ga nikada nisam vidio. Pa i da jesam, nita se ne bi promijenilo. Jednom sam likvidirao ovjeka za kojeg sam na kraju gotovo poeo osjeati potovanje. Ali sam je to traio i kad me vidio da dolazim, shvatio je da nema izlaza.

Kucnuo mi je as, zar ne? upitao je. Tako je. Napravio si pogrean korak i to zna. Hoemo li

popiti posljednje pie? predloio je. Kako eli. Natoio je dva viskija, nazdravili smo, ispio je i zatvorio oi. Bio

je ovjek vrijedan potovanja pa me kotalo truda da ga odjednom izbriem s popisa ivih.

Kog me vraga onda briga za tipa s fotke? inilo se da radi za neku nevladinu organizaciju, ali razlog za narudbu nije imao veze s tom injenicom. Nema nevladine organizacije koja bi imala toliko novca da plati usluge profesionalca, a pretpostavljao sam da ionako ne rjeavaju na taj nain svoje probleme.

Loe raspoloen krenuo sam nazad put hotela. No je i dalje bila topla i poveselio sam se pri pomisli na moju francusku makicu. Bar joj nee nedostajati topla klima Veracruza. Voljela je da je grickam po vratu, a takvu preplanulu kakva stie, bit e pravi izazov izgrickati po cijelom tijelu. Evo rekoh sam sebi opet razmilja poput normalnog mukarca.

Na recepciji sam zatraio kljueve sobe i saznao da me eka nova omotnica. To mi se nije svidjelo. Nalogodavac mi nije obiavao slati pisane upute. U sobi sam pograbio pivo iz minibara i otvorio omotnicu. U njoj je bio faks koji mi je iz Meksika poslala moja francuska makica:

Nemoj me ekati. ao mi je, ali neu doi. Upoznala sam ovjeka koji mi je pokazao svijet u novom svjetlu. Volim te, ali mislim da sam se zaljubila. Ostajem u Meksiku jo dva tjedna prije povratka u Pariz. Tamo emo o svemu popriati. Poeljela sam zauvijek ostati s njim, no vratit u se radi tebe, jer te volim i moramo razgovarati. Pusa.

Pravilo broj jedan: ostati sam i zadovoljiti se prostitutkom. Zamolio sam da mi donesu novine i potraio meu oglasima naslov Razonoda. Nakon pola sata ulo se kucanje na vratima. Otvorio sam i propustio mulatkinju za kojom je u sobu uao topao zrak Kariba.

Trideset tisua unaprijed, ljubavi izgovorila je nagnuta nad minibar.

Moe i sto tisua, bude li dobra. Ja sam uvijek dobra, tatice odgovorila je razvlaei pune,

crvene usne. I bila je. Poticajni uinak konzumiranih plodova mora iscrpio se

nakon tree runde. Dok se oblaila, primijetila je: Samo si utio, tatice. Mene uzbuuje kad sa mnom razgovaraju,

kad mi govore prostote. Uvijek si takav? Ne. Ali danas mije lo dan. Grozan dan. Usran dan odgovorih

jer bila je istina, podmukla i nepodnoljiva istina. Kad je mulatkinja otila, odnosei sto tisua peseta i tople

povjetarce s Kariba, nazvao sam bar i naruio bocu viskija. Iako sam osjeao stranu potrebu da se napijem, no nakon tog

loeg dana proveo sam, ne otvorivi bocu, u razgovoru s fotografijom tipa kojeg sam morao eliminirati, jer ma kakav rogonja bio, profesionalac uvijek ostaje profesionalac.

Ubojica koji govori o vjernostiUbojica koji govori o vjernostiUbojica koji govori o vjernostiUbojica koji govori o vjernosti

Nemam pojma to li si mogao napraviti, ali popuio si, stari. Moda te utjei injenica da je onaj koji e te ubiti takoer popuio, a to je najzanimljivije, jo ti i zavidim jer za tebe e sve biti gotovo kad te pogodim s nekoliko metaka. Ja u naprotiv, stari moj, morati nastaviti dalje.

Jo sam ga elio pitati kakav je ovjek i oekuje li me moda ve, kad me zvonjava telefona vratila u stvarnost. Prije no to sam se javio, navukao sam zavjese i otvorio prozor kako bi se izvjetrio dim silnih cigareta koje sam ispuio tijekom noi. Ve je svanulo i svjetlo Madrida, ve po obiaju, bolno je djelovalo na oi.

Dobro si spavao? pozdravio me nalogodavac. Ima neto za mene? odgovorih. Probleme. Puno problema. I previe s uzdahom e. Preteak teret mi stavlja na plea. Zna da danas putujem

podsjetih ga. Naravno. No prije toga ima sastanak u hotelu, u baru. ovjek

e doi tono u deset s natpisom Turi Sol, a to je kao to ti i ja dobro znamo, agencija koja te angairala kao upravitelja. U deset i petnaest ponovno u te nazvati.

Aha. To je bilo sve to sam rekao. Pogledah na sat. Bilo je devet ujutro

pa sam otiao pod tu i dugo stajao pod mlazom hladne vode. No dobro. Jednog dana je morala otii. Mlada je, a ti pomalo

gubi snagu. Zato te dovraga tako pogaa? Uinio si enu od nje, i to kakvu makicu! i prestani ve jednom cmizdriti obratio mi se iz ogledala neki goliavac koji mi je nalikovao poput brata blizanca.

Ne cmizdrim. Znam podnijeti poraz, ali ne podnosim nevjeru odgovorio sam mu dok smo razmazivali istu pjenu za brijanje.

Ubojica koji govori o vjernosti. Pravi si! odvratio je podiui britvu slinu mojoj.

Tono u deset u baru Palae hotela naruivao sam sendvi od piletine i pivo. ovjek je bio toan. Mladi, od kojih osamnaestak godina, obuen poput Miguela Induraina, uao je s istaknutim natpisom Turi Sol, ba kao da nosi upravo osvojeni trofej Tour de Francea.

Predao mi je omotnicu i zahvalio na napojnici od tisuu peseta prinosei u znak pozdrava ruku sljepoonici. Vratio sam se u sobu sa sendviem, pivom i omotnicom.

Dok sam ekao poziv nalogodavca, otvorio sam omotnicu. U njoj je bilo pet fotografija istog onog tipa s kojim sam skoro cijele noi vodio monolog. Na prvoj slici izlazio je iz plavog Mercedesa s registracijama Lime. Smea, ak pomalo plava kosa, bila mu je prilino dua nego na fotografiji koju sam ve poznavao. Na drugoj se upravo spremao udariti lopticu na nekom golf terenu. Omaleni caddie, posluitelj kod golfa, pokazivao mu je neto u daljini, no meni krajobraz u pozadini i ume nisu donijeli znaajnije informacije. Na treoj fotografiji ulazio je u kuu za koju mi se uinilo da bi odgovarala nekoj junoamerikoj ili meksikoj ulici. Na proelju kue bio je natpis, no fotograf je od svega uhvatio samo rije vida1. etvrta je fotografija bila gotovo identina onoj koju sam dobio dan ranije. Isti stol, ali drugo drutvo i promjena u tekstu ispod fotografije: Drugi susret nevladinih organizacija, NVO. Na posljednjoj sam ga fotografiji jedva prepoznao. Kosa mu je bila crna i imao je bradu od nekoliko dana. Neto na toj fotografiji ponukalo me da se pribliim prozoru kako bih je pomnije promotrio. Koraao je predjelom koji sam odmah prepoznao, jer su ga fotografirali u ogromnom podruju Meksika D.F. upravo kad je prolazio ispred knjiare El Pendulo, u etvrti zvanoj Colonia Condesa. Ali moju pozornost nije privukla sama ta injenica, ve besramna izboina ispod njegova pojasa. Nosio je narandasti pulover, traperice i bit e da mu je ili bio tako velik ili je pak imao povei pitolj skriven ispod odjee. U tom asu zazvonio je telefon.

Jesi li dobio nacrte? upitao me nalogodavac. Jesam, i teren se ini sigurnim prokomentirao sam. Ugovaratelji ele besprijekorno obavljen i uz to dojmljiv posao

pojasnio je. Dobro. Kad kreem? Morat e priekati nekoliko dana jer nam nedostaje najvaniji

materijal.

1 La vida (panj.) ivot (op. prev.).

Dobro. Danas se vraam u Pariz. Tamo me nazovi rekao sam i spustio slualicu.

ini se daje tip ispario: Nedostaje nam najvaniji materijal. Kud li se kvragu djeo? A ugovaratelji jo k tome zahtijevaju dojmljiv posao. Ma nemoj! Takvu vrst posla nerado sam prihvaao. Posljednji sam puta obavio slian posli u Los Angelesu s tipom koji je zaboravio podmiriti dug. Morao sam se pobrinuti za dvojicu zatitara kako bih uao u njegovu kuu. Bio je to dodatni posao koji se u konanom raunu nije iskazao. Nakon to sam ga svezao, na prsa sam mu objesio simuliranu bombu. Zatim sam pozvao murju, vatrogasce, hitnu, a na izlasku sam mu spra-io sedam metaka u lijevo bedro. Iskrvario je preklinjui za pomo, jer se nitko nije usudio pribliiti zbog bombe.

Nek vrag nosi mog pajdaa s fotke! Izgleda da su mu grijesi teki, a ini se da je i prilino spretan. Nalogodavac me obiava zvati samo kad se sve savreno posloi, jer moj zadatak je doi, uiniti to i nestati. Pronalaziti i slagati dijelove mozaika posao je obinih njukala.

Jedna fotografija iz Perua, druga iz Meksika. Bilo bi isuvie jednostavno posumnjati da je povezan s kokainskom mafijom. Osim toga, takvu vrst posla obavljaju plaeni ubojice, izuzev sluajeva kad je upletena neka vana osoba. Onda stari, rekoh gledajui fotografiju, to li si to negdje izgubio u Meksiku i u Peruu? Ili, bolje reeno, to li si to samo naao u tim zemljama? I emu slui tvoje toboe ovjekoljubno paradiranje na dva kongresa NVO-a? Moda e mi objasniti kad ti kucne as. Uvjeren sam da emo imati i vie nego dovoljno vremena za razgovor ugodni.

Dok sam plaao raun, recepcionar me obavijestio da imam poziv. U telefonskoj kabini je bilo kao u sauni, a temperatura je jo vie porasla kad sam prepoznao glas moje francuske makice.

Kako si? upitala je nesigurnim glasom. Znojno odgovorih. Jesi li mogao spavati? nastavila je zabrinutim glasom. Naravno. Mulatkinja mi je odnijela sto tisua peseta i pola litre

sperme. Bolje nego valium odgovorio sam bez puno obzira. Ve tri dana nisam oka sklopila priznala je kroz suze.

Ba mi je ao. Ne mogu te preko telefona, ali ako te to mui moe iskoristiti svoju American karticu da ti tu uslugu napravi neki meksiki kurvi -posavjetovah je prije nego sam prekinuo razgovor, ali mala udaljenost slualice prislonjene uz moje uho i mikrofona u telefonu jo mi je prenijela njen pla i jecaje: Ljubavi, molim te, posluaj me, koji su mi se zalijepili za tijelo istom neumitnom estinom kao i znoj.

Putem do aerodroma morao sam podnositi jo jednog brbljavog gnjavatora kakvi ve jesu ti madridski taksisti.

Volite li bikove? odmah je navalio. Ovisi kako su pripremljeni odvratih. Ma ovjee, govorim o feti, toreadorima i tim stvarima,

razumije? A ja govorim o testisima, o peenim bikovim jajima, razumije? Izgleda da je razumio, jer nakon to je ispjevao hvalospjev

matadoru kojem ene za nagradu dobacuju grudnjake, preao je u napad na Arape, Crnce, Cigane, Junoamerikance i sve one koji se nisu uklapali u njegovu sliku malog Europljanina koji vonja po peenju. Jo sam jednom poalio to u desnoj ruci nemam kalibar 45.

Na aerodromu sam prije ekiranja uao u toalet kako bih presvukao majicu. Tip u ogledalu, koji mi je nevjerojatno nalikovao, brisao je lice papirnatim maramicama koje mu je pruio neki mualjivi goljo, isti kao onaj do mene.

Nije vrijedno spomena progovori tip iz ogledala. Ne znam o emu govori odvratih. Molim? upita goljo s maramicama. Ne govorim tebi obrecnuh se na nj, odgurnuvi ga. Vidi li dokle si dogurao? Opusti se. Takvih kao ona ima koliko

eli. Samo polako. Ima jo dosta vremena. Rijei se torbe i popij koju aicu dina savjetovao me brat blizanac iz ogledala.

Posluao sam ga. Uglavnom sluam njegove savjete, napose one profesionalne

prirode. Sjeam se jednog posla sredinom osamdesetih. Trebao sam likvidirati nekog industrijalca iz Austina u Teksasu. Bio je to vrlo spretan tip i iznaao je najbolji nain kako da se zatiti pri dolasku i odlasku u ured. Iao bi kolskim autobusom punim djece, sjedei

meu njima. Teksake novine s divljenjem su pisale o dobroinitelju koji se odrekao limuzine i ulagao u kolski prijevoz. Ali nisu spominjali da taj kurvin sin koristi djecu kao tit.

Ne elim ubiti neko dijete, ali nemam drugog izbora jer njegov ured je neosvojiv objanjavao sam tipu u ogledalu.

Muni glavom, kompa. Tvoja meta je Jenki, sinonim domoljublja. Kopa?

Ni jedne jedine rijei. Ne volim kad govori u zagonetkama. Blii se 4. srpnja, a tvoja meta ne moe propustiti takvu priliku,

a da se ne raspukne od rodoljublja. A bit e i pucnjave. I bilo je pucnjave. Plaeno njukalo saznalo je da Jenki sprema

svoju paradu domoljublja dan uoi blagdana, tako da sam krenuo u akciju 3. srpnja preobuen u klempouhog tupka, jednog od sedam patuljaka. Izmijeao sam se s grupicom divljih vukova, Paka pataka, Mikija i drugih slinih izroda koji su svi ekali kolski autobus, dok su se dijelile na stotine zastavica na pruge i zvjezdice, bomboni i bon-pozivnice za McDonald's.

Autobus je doao u naznaeno vrijeme i mi djeca smo se pribliili licima koja su virila kroz prozore. Jenki je bio u pratnji dvojice tjelohranitelja koji mora da se jo uvijek pitaju to se dovraga dogodilo, jer sam djelovao im sam ga ugledao: s razdaljine od dva metra sredio sam ga rasprskavajuim metkom kalibra 45. Usred djeje cike, prasak utian priguivaem uo se tek poput uzdaha, a tip se sruio s rupom na elu, dok mu se mozak razlio kroz ui. ist posao iako mrzim rasprskavajue metke jer oteuju cijev.

Ispijao sam drugi din, kad sam nehotice bacio pogled na novine koje je itao ovjek do mene za ankom. Bile su to turske novine i nisam razumio ni rijei, ali je tamo, na jednoj fotografiji, bila moja budua meta, sav ozaren usred grupe mukaraca i ena.

Govorite li engleski? upitao sam ovjeka koji je itao novine. Engleski, francuski, panjolski i njemaki. Nije lak posao

prodavati ilime u dananje vrijeme odgovorio je, dok su mu debele brine poskakivale.

Vidite, ovaj ovjek, trei s lijeva, moj je stari prijatelj. Moete li mi rei to pie ispod fotografije?

Pie da sudjeluju na skupu arhitekata. Glavna tema su veliki gradovi i problem migracija. Skup je poeo juer i zavrava za tri dana. To je sve.

A gdje se odrava taj skup? U Istanbulu. Lijep grad. Ja sam iz Istanbula pojasnio mi je

prodava ilima. Nakon nekoliko minuta svojim sam pozivom iznenadio

nalogodavca. U Istanbulu? Siguran si? Sudjeluje na nekom skupu arhitekata koji zavrava za tri dana. Ostani na aerodromu i nazovi me za jedan sat. Tako sam i uinio. uo sam kako u nekoliko navrata ponavljaju

posljednji poziv za ukrcaj osobi koja se zvala isto kao ja i kako moja torba odlazi bez mene. Zamiljao sam je kako se okree, naputena, na beskrajnoj iskrcajnoj traci parikog aerodroma, dok ja ekam da proe tih sat vremena koji e me moda odvesti u Istanbul, u susret ovjeku kojeg moram zbrisati s lica Zemlje na primjeran nain.

Susret u IstanbuluSusret u IstanbuluSusret u IstanbuluSusret u Istanbulu

Svaki glavni grad ima Sheraton hotel i svi su ti hoteli isti. Recepcionari su klonovi jedinstvenog prototipa i uvijek postavljaju isto pitanje: :

Imate li rezerviranu sobu? Imao sam. Nalogodavac je vrlo strog po tom pitanju, ali su mi ve

po obiaju u Sheratonu dali najgoru sobu. To mi nije bilo nimalo vano. Nisam doao u Istanbul na turistiko putovanje, ve kako bih promotrio tipa kojeg moram srediti.

Teko mi pada priznati to, ali rije je o materijalu koji je vrlo teko pronai rekao je nalogodavac.

to ako ga naem? raspitao sam se. Ne kupuj tamo. Naruitelji ele domai proizvod pojasnio mi

je. Iako drim da sam pravi profesionalac, njegove rijei donijele su

mi olakanje. Nisam bio spreman za akciju u Istanbulu, nisam poznavao grad i od odlaska s aerodroma turski vojnici inili su me

nervoznim. Netremice su piljili u svakoga za koga su smatrali da bi mogao biti Kurd ili pak da bi mogao imati bilo kakve veze s Kurdima. inilo se gotovo nemoguim domoi se potenog oruja u Turskoj.

Gdje li samo nalaze te taksiste? Od hotela do Kongresnog centra vozio me Turin s brinama velikim poput upravljaa na biciklu, i nisam jo pravo ni sjeo na plastinom prevlakom zatieno sjedalo, a ve je prema meni usmjerio sav svoj vjerouiteljski zanos. Proklinjao je svaku enu koja je u kratkoj suknji etala ulicom, proklinjao je reklame za Bacardi rum, za cigarete, da bi na kraju, zamolivi me da se ne uvrijedim, navalio na strance budui da donose samo pogubne navade u njegovu zemlju. Ba se okomio na majku Kemala Atatiirka, kad smo stigli do Kongresnog centra. Dok sam mu plaao za vonju, obeao sam sam sebi da u ukazivati dostojnu ast profesionalnim prodavaicama ljubavi i da neu nazivati kurvinim sinovima one koji to ne zasluuju. Alahov sin uinilo mi se kudikamo veom uvredom.

Moja meta pokazao se, uistinu, zanimljivim ovjekom. Na rasporedu skupa Veliki gradovi i problemi migracija bila je njegova fotografija, ime Victor Mujica uz pretpostavku da je njegovo zanimljiv ivotopis koji ga je prikazivao kao zaetnika nevladinih organizacija, i njegova nacionalnost Meksikanac, roen 1959. u Jaliscu, u Guadalajari. Drugim rijeima, bilo mu je trideset i est godina. Lijepe godine za umiranje.

U kavani Kongresnog centra priao sam mu na manje od dva metra. Bila bi prava igrarija i za poetnika ovdje ga srediti, ali niti sam mogao niti smio to uiniti. Naruitelji su eljeli da jo udahne malo amerikog zraka, bilo koji povjetarac koji pue izmeu Rio Grande i Rta Horna. Stajao je s grupom mukaraca i ena koji su ga gledali s udivljenjem. U razgovoru sa svojim drutvom prelazio je s engleskog na njemaki, s francuskog na portugalski. Neka ena ga je na engleskom zamolila da zapjeva. Isprva se neuvjerljivo nekao, ali je popustio pred nagovaranjima, te zatvorio oi kako bi prizvao melodiju i rijei ranchere :

...ella quiso quedarse

cuando vio mi tristeza, pero ya estaba escrito que aquella noche perdiera su amor...2

Dobro je pjevao taj meksiki mangup, ukoliko je uope bio Meksikanac. Zraio je finom samodopadnou pravog znalca. Drugim rijeima, moglo se pretpostaviti da nije obiavao biti samotan u postelji.

No, frajeru. ini se da e svijet liiti jedne simpa face rekoh si, i jo jednom se osjetih glupavo jer Sam ponovno poelio saznati zato ga moram ubiti.

... quise hallar el olvido al estilo Jalisco, pero aquel tequila y aquellos mariachis me hicieron llorar..3

Zavrio je s pjevanjem ne otvorivi oi, kao da su rijei pjesme neto vrlo intimno, njegovo, ega se ne odrie, a u tiini koja je nakratko nastupila prije no to se zauo pljesak okupljenih, misli mi je zaokupio lik moje francuske makice. Ona je bila tamo, u Meksiku. Moda je upravo uivala u sveopim jecajima koje obino izazivaju mariachi na trgu Garibaldi. Dovraga s mariachima i s mudrijaima koji tamo odvode svoje nesmotrene djevojice! Dobro

2 ...Ostati je htjela

vidjevi me tuna, al' tako je moralo biti; ove noi svoju u ljubav izgubiti... (op. prev.)

3 ...elio sam potraiti zaborav

kao to se to kod nas ini, ali sva tekila i mariachi ti ' jo su me vie rastuili... (op. prev.).

znaju da se nakon nekoliko dobro oplakanih ranchera ire noge i razgru plahte.

Stvarno te ne razumijem. Doao si vidjeti tipa kojeg mora srediti, doao si ga onjuiti, odmjeriti, a sad te gotovo rasplakala neka glupa pjesmica. Ba si mi ti pravi profesionalac! govorio mi je iz ogledala neki ovjek, ija je jakna bila ista moja.

Ne gnjavi. Zna da uvijek odradim posao. Nadam se. I to e sad? Baciti se na ljubice Corin Tellado? Bacio bih radije pogled na njegove stvari u hotelu. To nije tvoj posao. injenica je da silno eli saznati zato ga

mora eliminirati. A ja znam odgovor. Hoe li mi ga onda rei? Naravno: zato to e kad to uini primiti ek sa est nula, koji

ne podlijee porezu. U tome je sva mudrost, glupane. Novanica od pedeset dolara poticajno je djelovala na brku s

recepcije koji je bio zaduen za informacije vezane uz skup arhitekata. Tip je odsjeo u Richmond hotelu.

Nije lo hoteli! Predvorje je odisalo nostalgijom za Otomanskim carstvom, a recepcionar je bio od onih koje najvie volim: krt na rijeima, ali rjeite face.

Prije nekoliko sati ostavio sam materijale za gospodina Miijicu. Radi se o vanim papirima, pa sam elio provjeriti da ih je primio.

Bez ijedne rijei, recepcionar se osvrnuo te pokretom brade ukazao na prazan pretinac sobe 405.

Materijali su smjesta bili predani gospodinu Mujici rekao je s dodvoravajuom uznositou uposlenika hotela s pet zvjezdica.

Doem, obavim i odlazim. Tako sam inio posljednjih petnaest godina, a u ovom poslu naui neke stvari, a da toga i nisi svjestan. Jedna od njih je da na vrijeme nanjui kad neto ne klapa.

Ono to se nije uklapalo u glavni hodnik Richmond hotela bio je proelavi, debeli tip koji je itao New York Times, ramenom naslonjen na zid, lica okrenuta dizalu. Nekoliko metara dalje na raspolaganju je imao cijeli izbor udobnih naslonjaa, ali tip je radije itao stojeki.

Uao sam u dizalo i pritisnuo gumb za sedmi kat. U pustom hodniku savrenom sam mirnoom popuio cigaretu, a potom se

lagano zaputio stubama prema dolje. Na etvrtom katu mogao sam se uvjeriti da je itanje New York Timesa na stojeki, lica okrenuta dizalu, bilo zarazno. Ovom posljednjem itau novina nedostajao je tek pusteni eir kako bi se u potpunosti razotkrila njegova nacionalna pripadnost.

Kad me opazio, sav se zadubio u itanje. Bio sam bijesan na samog sebe zbog poetnike greke koju sam poinio: debeli iz prizemlja sigurno je imao radiostanicu kojom je ve dao moj detaljni opis svom prikanu na katu, kojem je sve bilo jasno im me vidio. to je tu je. Morao sam brzo u akciju.

Krenuo sam prema dizalu, te ispruio ruku kako bih pritisnuo gumb, no prije nego li sam dotaknuo plastinu tipku, okrenuo sam se ba u pravi as da lijevom nogom odvalim zanesenog itaa.

Pogodio sam ga ravno u jaja, i ne dajui mu vremena da doe k sebi, dokrajio ga s dva udarca u predjelu uha. Ne samo da mu je ispao mikrofon ve mu se zabio u kou. Imao je jo i drugi mikrofon u postavi kaputa, kratku puku kalibra 38 i, kakva li iznenaenja, lijepo plastificiranu akreditaciju agenta DEA-e, agencije SAD-a za suzbijanje droga.

Nekoliko minuta kasnije izletio sam na ulicu kroz izlaz za nudu. Hodao sam uurbana koraka. Morao sam razmisliti, i to brzo. Moja budua meta ima DEA-u za petama. Istanbulska veza? Je li mogue da su Meksikanci poeli dilati ak i ilime? Koliko je jo ljudi DEA imala u Istanbulu? Morao sam to prije pronai neki nunik kako bih porazgovarao s onim koji nastanjuje ogledala i tako dobro me poznaje.

Umor koji sam osjeao u nogama podsjetio me da ve satima hodam bez jasne predodbe kuda idem, ili sam pak nesvjesno koraao sasvim odreenim putem koji, iako nikuda nije vodio, bar me sve vie udaljavao od navada mog zanata.

Upleo sam se u ono to me se nije ticalo, brinuo sam oko toga zato moram ukloniti tog ovjeka, upravo sam isprebijao agenta DEA-e, i kao da to sve ve nije bilo dovoljno, na bolne mahove u mislima mi se javljala moja francuska makica, kao vizija onoga to nikada neu moi imati.

Naavi se meu gomilama ilima, tepiha, nargila, zastraujuih litografija pejzaa, Homeinijevih portreta i ostalih istonjakih drangulija, shvatio sam da sam se, sasvim neplanirano, zatekao na Velikom Kapali Bazaru. Pomijeani mirisi tamjana i paulija oteavali su disanje. Prodavai su opsjedali turiste koji su s nepovjerenjem dodirivali ilime. Prila su mi dva brkata tipa. Jedan je na rukama nosio smotani tepih, a drugi me pozdravio klimnuvi glavom.

Sigurni smo da imamo ono to gospodin trai. Uinili biste nam izuzetnu ast da prihvatite poziv na aj kojom prigodom bismo mogli porazgovarati o cijeni rekao je drei se poput Ali Babe.

ao mi je, ali ne namjeravam nita kupovati odgovorih. Molim vas da bacite makar jedan pogled na neusporedivu

kakvou naih tkanina predlagao je, istovremeno neto domigujui svom pratiocu.

Ovaj je podigao umotani tepih gotovo me dotakavi po nosu. Iz nabora provirie otvori dvocijevke. Ovoga puta sam ja ponizno klimnuo glavom, prihvaajui poziv za ispijanje aja na istanbulskom Velikom Bazaru.

Odveli su me do stranje prostorije neke trgovine. Tamo mije onaj s dvocijevkom pokazao da sjednem na jastuk, dok je drugi mobitelom razgovarao s nekim.

Nakon razgovora, ponovno je poprimio svoj sveani ton. Ne znamo tko ste, niti kakvu igru igrate, ali pretpostavljam da

emo to vrlo brzo saznati. Takoer vam moram rei da se niste ba lijepo ponijeli prema naem prijatelju iz hotela. to li ste samo jadniku napravili od uha! Osim toga, otetili ste javnu imovinu SAD-a. Sve to je prilino nezgodno.

ao mi je, ali tip me napao i morao sam se braniti. Mislio sam da me eli napasti ispriah se.

Nisu ba uobiajeni napadi u hodniku etvrtog kata Richmond hotela. Vaa pria nimalo mi se ne svia. Znate li priu o princezi eherezadi? Prie moraju biti uvjerljive i dobro ispriane. Asan, inspiriraj malo naeg gosta naredio je svom pratiocu.

Asan je dobro znao kuda treba gaati. Tresnuo me drkom puke o lijevo rame tako da su mi prokrvarili prsti na ruci. Bol je ustupila mjesto stranim grevima.

Sad kad moe doraditi sadraj svoje prie, za-ponimo s kratkim autorovim ivotopisom. Tko ste vi? upitao je sveani.

Poelio sam odgovoriti: A tko ste vi? ali moj poloaj nije doputao da postavljam uvjete. Primivi drugi udarac u lijevo rame pomislio sam da e mi ruka otpasti, da e skliznuti poput mrtvog kukca kojeg strese s rukava. Asan nije bio ljubitelj dugih pauza u prianju.

Turist sam. Prakticiram jogging hodnicima hotela. Dobro sam procijenio trenutak u kojem e mi Asan smjestiti trei

udarac. Izmaknuo sam se udesno, tako da me drak tek okrznuo po bolnoj ruci, dok sam ga uhvatio desnom i povukao prema dolje.

Asan se, izgubivi ravnoteu, sapleo o porub svoje halje. Dok je padao prema naprijed, uspio sam mu oduzeti oruje. Nisam znao je li nabijeno. Nisam imao vremena provjeravati. Trebalo se izvui odavde, i opet sam morao brzo razmiljati.

Stanite. Ne moete izai s trnice s pukom u rukama. Molim vas da prijeete preko Asanova loeg ponaanja. Ja vam pak nudim uljudan razgovor rekao je sveani.

To su ujedno bile i njegove posljednje rijei, jer mu je glava iznenada klonula naprijed kao da ga je netko pogodio maljem, a on je pao nosom na hrpu ilima. Okrenuh se. Ugledah moju metu, oboruanog kalibrom 38 s priguivaem, umotanim u novine. Raznio je mozak i nestrpljivom Asanu, koji se skljokao blizu svog kompanjona.

Poi za mnom, glupane naloio je, a ja sam ga posluao, prisjetivi se trenutka kad sam po prvi put ugledao njegovo lice na fotografiji i shvatio da e se nai putevi susresti, na sreu ili nesreu.

Aneo smrti se razotkrivaAneo smrti se razotkrivaAneo smrti se razotkrivaAneo smrti se razotkriva

Zahvaljujui ovjeku kojeg sam prije ili kasnije morao ubiti, izvukao sam ivu glavu, i on me sada za ruku vodio zamrenim prolazima istanbulskog Velikog Bazara. inilo se da je ovdje na svom terenu jer mu nijedan brko nije ni pokuavao prodati ilim.

Tisuu puta sam vam rekao da veza s trnice vie ne postoji gunao je dok smo se pribliavali izlazu.

Aha bilo je sve to sam rekao. Malo su te uzrujali gringosi u hotelu? upitao je izvlaei

mobitel iz depa. Aha opet u ja. Koji si ti kreten. Oni su bili tamo samo da se domognu svog

sljedovanja, i ni zbog ega drugog. No dobro, idemo sad po lovu rekao je i gestom mi naloio da se odmaknem nekoliko koraka dok on bira telefonski broj.

Aha ponovih. Promrmljao je neto to nisam mogao uti, pograbio me za rame i

tako smo uli u neku kavanu u kojoj je sve vrvjelo od brkatih tipova koji su igrali backgammon4. Naruio je dvije turske kave.

Ja bih radije din priklopih, mijenjajui suhu argumentacijsku liniju koje sam se dosad pridravao.

Bude li ovdje spominjao ma kakva alkoholna pia, objesit e te za jaja. Zato me nisi potraio u Kongresnom centru? Bio sam jasan pri davanju uputa primijetio je mijeajui liicom kavu.

Tamo je bilo jo vie gringosa, pa sam postao nervozan rekoh s prizvukom isprike.

Na to me pogledao ravno u oi. Na neki nain, moje rijei otkrile su mu da nisam onaj koga je oekivao. I ja sam gledao njega. Bio je snane grae, izraenih miia uslijed redovitog bavljenja sportom. Izgledao je vrlo siguran u sebe i navikao nametati svoju volju upravo zahvaljujui toj zbunjujuoj samouvjerenosti. Ohrabrio sam se

4 Igra na ploi, s kockom, te 15 bijelih i 15 crnih likova; trik-trak (op. prev.).

gledajui ga namrtena ela, dok je ubrzano razmiljao pokuavajui se oporaviti od iznenaenja.

Tko si pak dovraga ti? upitao je segnuvi rukom prema pojasu ne bi li me podsjetio da je naoruan kalibrom 38 s priguivaem.

Ja sam aneo smrti. Moj zadatak je ubiti te, ali ne ovdje. Jo ne znam gdje e to biti, ali obojica emo to saznati kad doe pravi as.

Uto se zaula automobilska truba. Odlijepio se od stolca, te ne skidajui ruku s pojasa, krenuo hodajui natrake prema izlazu. Izgubio je svu samouvjerenost, brada mu je podrhtavala i oajno je pokuavao neto rei, ali rijei nisu silazile s njegovih usana.

Dovravao sam groznu kavu kad su se zaule sirene policijskih automobila.

to se to dogaa? upitao sam konobara plaajui raun. Ve uobiajeno. Kurdski teroristi ubili su nekog prodavaa na

trnici. Izaao sam na ulicu te sam se besciljno hodajui, ponovno

izgubio. to li se dovraga sa mnom dogaa? Po prvi put u mojoj besprijekornoj karijeri profesionalca dao sam upozorenje svojoj buduoj rtvi, za petama sam najvjerojatnije imao ljude iz DEA-e, a polovica trgovaca s tri tisue tandova Velikog Bazara davala je moj detaljan opis policiji ili turskim vojnicima. Prokletstvo! Mora da sam navukao na sebe i sam NATO.

U pet poslije podne bilo je paklenski vrue, pa sam odluio potraiti dobrostivu svjeinu velianstvenog zdanja. Damija Ortakov. Iz njenih sam vrtova mogao vidjeti bosporski most, taj betonski jeziac koji je kao od ale spajao Aziju s Europom.

Pribliivi se jednoj od fontana, ugledao sam u vodi odraz ovjeka koji je nosio jaknu, ista moja. I izraz njegova lica bio je odraz moje zabrinutosti.

Sruio si svjetski rekord u sranjima rekao je u znak pozdrava. To mi je poznato. Pomozi mi da razmislim. Nema ba previe vremena. Otii smjesta taksijem do

aerodroma. Tvoja rtva sigurno ini isto to, osim ako ve nije otprhnuo sam bog zna kuda. Ne bi bilo loe da nazove Pariz. Moda ti je nalogodavac ostavio neku poruku na sekretarici.

Posluao sam savjete mog dvojnika. Na aerodromu sam kupio kartu za Frankfurt. Bio je to najizravniji let i to ve za dva sata. U meunarodnom baru, na sigurnom od bezobzirnih turskih momaka, ispio sam tri dina te nazvao Pariz, ured za vezu. Na sekretarici nije bilo poruka. Spustio sam slualicu. Ve sam mislio krenuti u aerodromsku ekaonicu, kad me neki neobian poriv natjerao da nazovem drugi broj u Parizu. Broj koji je jo donedavno bio broj moje kue, kako sam je ja idiot nazivao, i iju sam najamninu plaao.

Bilo je nekoliko poruka od prijateljica moje francuske makice koje su sve od reda izraavale zabrinutost zbog njenog kanjenja u povratku iz Meksika. Bila je tu i poruka s njenim glasom, koji je zvuao kao da govori s noem prislonjenim uz vrat: Ja sam. Molim te, javi se. Moram s tobom razgovarati. Ne znam to me spopalo, trebam te, a opet ne mogu se vratiti dok ne vidim njega. Nemoj me mrziti. Ti si tako dobar i pun razumijevanja. Vraam se im s njim porazgovaram. Volim te, ali jednostavno ne znam to mije dolo... Spustio sam slualicu prije nego je poruka zavrila. Imao sam isuvie problema, a da bih sada mogao prionuti rjeenju.

Let Istanbul-Frankfurt trajao je pet sati, od ega sam etiri prespavao zahvaljujui izvjesnom broju boica dina koje mije stjuardesa posluivala s uzornom velikodunou.

Prije nego to izvrim posao, pokuavam to vie spavati, a najbolji nain za to je pokuati izbjei snove, te predjele u koje smo odvueni protiv nae volje. Moj prijatelj Irac nauio me kako ih izbjei: potrebno je intenzivno misliti na ogromnu zelenu tkaninu koja prekriva sve to smo vidjeli do trena kad sklapamo oi. Joga za ubojice, kako je to nazvao Irac, i uvijek je palilo. No u avionu, opsesivni lik moje francuske makice probio je zeleno tkanje i ona se pojavila svjea i uzbudljiva, kao da je netom izronila iz lagune.

Jednog jesenjeg dana vodila me za ruku Luksemburkim parkom i ljutila mi peene kestene koje smo kupili na izlasku iz metroa na stanici Gobelins. Neto kasnije milovala je moja prsa lijenim pokretima, izmorena dobro uigranim orgazmima, pruila mi svoje tople usne da iz njih srknem hladan Sancerre, te jezikom ispisala rijei ljubavi na ogledalu. Na nekoj plai u Puerto Ricu, zarobila je

moje ruke svojim nogama dok sam joj nanosio kremu za sunanje. Strano se i neodgodivo zaeljela seksa na stolu za blackjack kasina u Orlandu. itala mi je stihove Preverta, Thomasa i ostalih tipova koji su me ostavljali ravnodunima, aputala mi Brelove pjesme, rijei kojih sam gotovo povjerovao da razumijem. Nije bilo lako probuditi se bez njenog imena koje mi je stalno bilo na usnama.

Taksist koji me vozio s aerodroma u centar grada bio je Turin, no njegova nacionalna pripadnost nije ga sprjeavala da bude gorljivi pripadnik mnogo ire zajednice brbljavaca.

Kako vam se svia Istanbul. Lijep grad, zar ne? bljunuo je bez imalo milosti.

Kako znate da dolazim iz Istanbula? Zato to je to posljednji meunarodni let. U Frankfurt svake tri

minute slijeu avioni, no letovi iz Turske stiu na sletnu pistu visokog nadzora. Sve vam je to zbog Kurda, znate? To je banda obinih terorista, pa su Nijemci vrlo oprezni.

U Istanbulu mi je bilo grozno. Vjerujem vam. To se dogaa turistima koji ne sluaju savjete.

Ni sam Alain Delon ne prilazi enama u Istanbulu. Naprotiv, veani i Nijemci obim vrhnje u Edirni. Svi se kupaju gologuzi i pre na pijesku. Meutim, ukoliko je gospodin veih prohtjeva, ulice Galate pune su mladia iz snova. Neto poput Cadaquesa, samo to ovdje njemake marke otvaraju sva srca i svaku postelju.

Zahvaljujem na izvjeu, ali ja sam elio evu s rasnom enskom. Dimije me uzbuuju do ludila -uvjeravao sam Alahova potomka.

U Frankfurter Hofu dali su mi sobu u kojoj bi se i nogomet mogao igrati. Naruio sam da mi donesu bocu dina i nazvao nalogodavca.

Moram s tobom ozbiljno porazgovarati, i to odmah obavijestili ga.

Dobro. Ma gdje da si, potrai javnu govornicu i nazovi me za pola sata na broj koji e potom zauvijek zaboraviti rekao je kazujui mi broj mobitela.

Postajao sam u predvorju hotela. Sve je vrvjelo od lijepih ena. Odravalo se neko natjecanje ljepotica na kojem se pokazivala

enska ljepota u svoj svojoj punoi. S kartica privrenih na dekolteima iitao sam da se u Frankfurtu odrava godinji Sajam mode i dizajna. Bilo je to kao da gledam moju francusku makicu u brojnim odrazima labirinta ogledala. No ljepota je kratkotrajna, kao to je ope poznato, stoga sam se uputio prema telefonskoj govornici kako bih porazgovarao s nalogodavcem.

Budi kratak, izuzetno cijenim umijee saimanja rekao je. To znam. Dakle ovako stoje stvari: zamalo sam sredio agenta

DEA-e, a pogodi tko je smaknuo dvojicu kako bih ja izvukao ivu glavu. Reci mi tko je naruio ovaj posao.

Sranje, ne tako saeto. Spomenuo si DEA-u? Siguran si? Nikad nisam dobio zaslueniji dokaz. Mislim da e ti se lova podvostruiti. Zvat u te sutra u podne u

Pariz. Ti se pobrini da bude tamo na vrijeme rekao je i prekinuo. Na izlasku iz govornice epala me neka mravica zelenih oiju. Ovo je Kendo ustvrdila je na francuskom, govorei o mojoj

koulji. Nisam joj elio objanjavati da je malo pobrkala pojmove.

Uostalom, mogue je da u Galeries Lafayette prodaju dizajnerske koulje.

Kakav dar zapaanja, lutko. Zato ne bi pola sa mnom, pa moemo izbliza pogledati rupice za gumbe? odgovorio sam obujmivi je oko struka.

U zelenim oima nazreo sam melem koji e mi odagnati san.

Umirovljeni ubojicaUmirovljeni ubojicaUmirovljeni ubojicaUmirovljeni ubojica

Sutradan u osam naveer, izvravajui upute nalogodavca, ugodno sam se smjestio za volanom Mercedesa i ekao na parkiralitu za iznajmljena vozila aerodroma Charles de Gaule. Konkord e sletjeti za nekoliko minuta, a medu putnicima leta New York -Pariz bit e i onaj kojem sam poznavao samo glas.

Bojim se da su tvoje nepodoptine u Istanbulu izazvale poprilinu guvu progovorio je moj dvojnik iz retrovizora.

Mogue. Uinio sam ono to sam morao i ne pitaj me sad zato.

Ja dobro znam zato si to uinio. Ta te enska skroz unitila i sav si van sebe rekao je i dodao Pribojava li se susreta s nalogodavcem? I sam zna da u ovom poslu nema otpusnica, ve samo smrtovnica.

Ako se dolazi sastati sa mnom, sigurno ima razloga. Nikada ga nisam iznevjerio.

Nikad? upitao je zajedljivo. Udarcem ruke pomaknuh ogledalo kako bih ga uutkao, ali znao

sam da ima pravo. to li sam samo umiljao? Ujutro, po dolasku iz Frankfurta krenuo sam u ured za vezu kako bih ekao na poziv nalogodavca. Bio je toan. Zvao je s aerodroma Kennedy i dao mi upute koje upravo izvravam. Potom sam udario u ustar hod kako bih sredio misli, no neto me nezadrivo vuklo u stan koji sam do prije nekoliko tjedana dijelio s mojom francuskom makicom.

Sve to sam tu zatekao uinilo mi se dalekim i stranim. Televizor, namjetaj, video, linija, lampe, brani krevet, ploe, knjige, pa jo knjiga, slike, bar, odjea sloena u ormarima, nita od svega toga nije bilo moje, niti je imalo ikakve veze sa mnom. Odluio sam strpati u torbu neto odijela i koulja kako bih zauvijek otiao odavde. Za to vrijeme njene oi su me promatrale iz svih uglova, umnoene na fotografijama koje sam snimio na raznim mjestima i sam ih vjeao na zidove. Uto je zazvonio telefon, tri puta, prije no to se javila automatska sekretarica. To je bila ona. Njen glas uinio mi se jako udaljen i umoran. Govorila je o ljubavi, o stranoj zabludi, o stidu i o povratku, im se izvue iz gluposti u koju se sama uvalila. Ponavljala je izraze ljubavi, prisjeala se sretnih dana, proklinjala samu sebe, a ja sam udarao o zidove dok mi nisu prokrvarile ake, samo da ne popustim porivu i podignem slualicu.

Izdala si me, mala, a to ne opratam, mumljao sam, zatvarajui vrata. Njen glas ostao je lebdjeti u osami stana u koji se nikada neu vratiti.

Podeblji ovjek s putnom torbom i prebaenim ogrtaem pribliio se autu. Iziao sam otvoriti vrata suvozaeva sjedala.

No, da se konano upoznamo. Do ovog susreta nije nikada trebalo doi, ali sad to je tu je rekao je glas koji sam tako dobro poznavao.

Rei e mi kamo da te odvezem odgovorih. Malo emo hodati. Proeimo zajedno uz Se-inu, ako nema

nita protiv predloio je. No je bila svjea, mirna, pa smo, ostavivi auto, sljedeih pola

sata etali u blizini Trocadera. Puio je cigaretu za cigaretom, strano je kaljao, a svaki puta kad sam pokuao neto zaustiti, odgovarao bi pokretom ruke koji je govorio: Ne jo mladiu. Razmiljam. Konano mi je pokazao na klupu, te smo sjeli.

Reci mi, ima li pritubi na onog tko te plaa? zapoeo je. Ne, nikakvih. To zna. Odlino. Sada si ve bogat ovjek. Ne zanima me to si

napravio s lovom koju si zaradio, ali znam da se radi o lijepom iznosu. Sad je pravi trenutak da se povue.

Prijei na stvar. Nije stoga to si poinio previe pogreaka. Ti si ih poinio ama

ba sve. Pretpostavljam zbog umora, stresa, kako to sad nazivaju. To je znak koji jasno govori da je vrijeme da se povue.

Zar ste mi potpisali smrtnu presudu? Ne dramatiziraj. injenica je da nam je tvoje ponaanje

prouzroilo probleme, no uvijek smo se uzdali u tebe. Nisi ti tek neki plaeni ubojica kojeg se moe prekriiti jednim potezom. Ti si profesionalac koji uiva potovanje i elja nam je da se povue na dostojanstven nain.

U redu. to mi je initi? Ii do kraja, ali sam. Ovo je prvi i posljednji put da se vidimo.

Kontaktni telefon vie ne postoji i moe biti siguran da te vie neu zvati. Posao mora izvriti do kraja, onako kako je dogovoreno. Dobit e dvostruko vie, ali ponavljam, elimo da to uini sam i to prije.

Dobro. Prihvaam. Bez njukala, bez podrke, sam. Pristajem. Jo neko pitanje prije no to se rastanemo? Zato ga moram likvidirati? To ti je uistinu vano? Posljednji mi je posao. Smatraj to znatieljom onog koji odlazi

u mirovinu.

Zato ne? Dakle, Victor Miijica sa svima igra prljavo. Sposoban je, inteligentan, spretan, a povrh svega, savreno ist od bilo kakva prekraja. Taj nije nikad u ivotu proao kroz crveno, no ipak dri u ahu brojna udruenja koja trguju drogama u SAD-u. Stvorio si je savren paravan koji mu omoguuje snabdijevanje na azijskom tritu, a zahvaljujui kojem su i cijene pale. To se ni najmanje ne svia Kolumbijcima i momcima iz Miamija, no sve do sada nisu uspijeli doprijeti do njega i to zato to si je pribavio najbolju zatitu.

titi ga DEA? Tono. Podmazuje tipove iz DEA-e, a oni se brinu za njega kao

za malo dijete. Najvie udi injenica da je njegova roba, iako vrlo jeftina, izuzetne kvalitete. Kao pravi filantrop stavio je drogu u slubu ovjeanstva. Zato ga mora maknuti. Jesmo li se razumjeli?

Koliko imam vremena? Vrlo malo. Rezervirano ti je mjesto na Konkordu za sutra, a u

New Yorku te eka karta na TWA za Meksiko D.E Iznenaenje koje je doivio u Istanbulu poremetilo mu je sve planove i odluio se vratiti. Mora biti bri od njega.

Tko su bila ona mrtva puhala na trnici? Novaci. Pametnjakovii u slubi DEA-e u Istanbulu. Zamijenili

su te za ubojicu kojeg su poslali Kolumbijci. Mujica te spasio jer je mislio da si njegov kurir koji mu donosi novac za poiljku heroina. Pomislio je da su te uhvatili plaeni ubojice. Cijeli niz zabuna. Evo, sad kad zna cijelu priu, zbogom i sretno ti bilo, killer.

Gledao sam ga dok se umornim korakom udaljavao prema stajalitu taksija. Nakon to je uao u jednog od njih, grad ga je zauvijek progutao.

Jo sam dugo sjedio, razmiljajui kako se nalazim pred svojim posljednjim poslom. Zaboga, ini se da je dolo vrijeme za mirovinu, ali nikada neu biti poput onih penzia koji ubijaju dosadu u parkovima hranei svoje propale snove i one jezive takore s krilima koje neki nazivaju golubovima.

Imao sam pristojan iznos na raunu u banci na Grand Cavmanu i oduvijek sam planirao povui se u pedesetoj. Svi kuju planove za taj dan. Moj je bio vrlo jednostavan: kua na obali u Bretanji, uz moju francusku makicu, koja bi mi itala nerazumljive pjesme dok bih ja

recitirao rijei bolera. Sranje. Odlazak u mirovinu zatekao me samog poput utopljenika. Sranje. Moram uiniti neto kako bih to promijenio.

Uao sam u Mercedes i poeo kruiti avenijama koje se sve susreu kod Slavoluka pobjede. Najljepe prostitutke Pariza ovdje se nude poput zrelog voa. Bilo je crnih, bijelih, isuvie bijelih, mulatkinja, Vijetnamki, Kineskinja, travestita atletski graenih ramena, djevojica koje su izgledale kao kolarke. Odjednom sam ugledao onu koju sam traio: vitku, vrstih bedara, kose boje kestena, vrstih malih grudi, malih, crvenih usana.

Ulazi naredih joj. Tristo franaka sat rekla je, smjetajui se. Dodaj jo jednu nulu i voljet emo se cijelu no. A ti si eik ili moda sultan? evit e me u svojoj palai? Moe li u hotelu Lutecia? Izgleda da si ti kralj Salomon, a ja kraljica od Sabe. Tako je. I spreman sam ispuniti svaku elju moje kraljice. Recepcionar u hotelu Lutecia s nepovjerenjem je gledao izuzetno

kratku minicu moje pratilje. Dok sam se upisivao u knjigu gostiju, iznalazio je prikladne rijei za neprikladno pitanje.

Gospodin i gospoa zajedno e se upisati? Gospodin vam je upravo predao svoje dokumente, a gospoica

je vrlo umorna. Postoji li neko pravilo koje prijei da otac i ker odsjednu u ovom hotelu?

Nikako, gospodine. Nije mi bila namjera da vam dosaujem. Ali pomislili ste za moju ker da je kurva od-vratih. Zaboga, nikada se ne bih usudio nita slino pomisliti! Tatice, jako mi se svia majica tamo u butiku dometnula je

ona koja me netom pretvorila u oca. Uzmi je i neka je stave na raun rekoh, pruajui joj klju. Moja pratilja imala je dvedeset i tri godine, to je potvrdila

osobnom iskaznicom na kojoj je bila tanana i natmurena poput djevojica koje odrastaju u predgrau. Nekoliko mjeseci panje i maenja mogli bi od nje napraviti pravu makicu. Bila je nadarena za to. Kada me upitala bismo li mogli zatraiti sendvie, a ja

naprotiv naruio jastoga u amerikom umaku, sjela mi je u krilo i, grickajui me za uho, proaputala neka ne zaboravim ampanjac.

Za samo deset minuta zavladala je prostorom i sretna promatrala svoje nago tijelo kako se odraava u brojnim ogledalima. Kada je konobar pokucao na vrata, pograbila je svoju odjeu prije no to e nestati u kupaonici. Mala je imala je stila. Nadam se da e je jednog dana neki tip pretvoriti u pravu makicu.

Nita nisi pojeo. Zar nisi gladan? pitale su male crvene usne. Ne. Osim toga, jastog se ne jede zbog gladi, ve zbog uitka. Naravno. Siromasi jedu zbog gladi, a bogatai zbog uitka. Iz kojeg si predgraa? Creteuil. A ampanjac? Pije li se on zbog ei? Kao ljubavnica bila je grozna. Jedva da je micala bokovima i to

samo kako bi pourila muteriju, ali je dobro glumila orgazam, poprativi svaki priguenim putenim jecajima.

ime se bavi? upitala je milujui mi malje na grudima. Ubijam ljude. Ja sam ubojica. Killer. Kao Leon? Jesi li gledao film? Da. Kao Leon. Samo to nisam tako glup. Zaspala mi je na grudima, i tada sam njoj govorio kao da je ona

moja djevojica. Rekao sam da joj opratam, da u je potraiti po izvrenju mog posljednjeg posla u Meksiku, te da emo se oboje vratiti i ivjeti uz more, daleko od smrti.

Smrt i njeni mariachiSmrt i njeni mariachiSmrt i njeni mariachiSmrt i njeni mariachi

Nakon leta Konkordom, dva puta brim od brzine zvuka, let od New Yorka do Meksika D.F. nalikovao je dosadnom putovanja vlakom.

Onda? Odakle e poeti? iz ogledala je upitao tip u ogrtau ba poput moga.

Nabavit u si oruje odgovorili. , Browning 45? elio je znati.

Nije vrijeme za velike prohtjeve, ali nabavit u si neto pristojno uvjerih ga.

Sretno ti bilo, penziu zaelio mije moj znanac.

Ostavit u torbu u garderobi. Pobrini se za nju pozdravih ga. Taksist koji me s aerodroma vozio u Zonu Rosu5, bio je strunjak

za korisne savjete. Smatrao je da bih trebao voditi asketski ivot, bez hrane i pia, budui da je vlada zatrovala mnoge prehrambene proizvode i napitke kako bi ljudi imali drugih briga i prestali govoriti o devalvaciji.

Ba kao u Engleskoj, efe. Kako bi ljudi prestali raspredati o princu Charlesu, njegovoj ljubavnici lady Tampax, mravoj Diani i malim prinevima, ona stara lukavica od kraljice naredila je da zalude krave.

Zona Rosa izgledala je poput velike prodavaonice oruja. etao sam promatrajui eljezne primjerke koje su nosili slubeni uvari raznih zatitarskih poduzea. Svidio mi se Colt 38 koji je virio iz futrole nekog mravka na ulazu u Sanbom's. Paljivo sam presavinuo novanicu od sto peseta i priao mu.

Oprostite, moete li mi pomoi upitah, stavivi mu novanicu u dep na koulji.

Recite, gospodine odvratio je, pravei se da nije nita primijetio.

U toaletu je neki perverznjak. Iao sam na pianje, kad me poeo pipkati. Tako se ne ponaa s pravim mukarcem. Biste li ga malo zaplaili?

Pomolite se za nj. Sad emo spraiti tog gada rekao je, isprsivi se.

Ali trebalo bi to oprezno izvesti budui je on sin mog prijatelja, i to iz vrlo dobre obitelji. Idem ja prvi, zapoet u razgovor, a onda ubrzo doite vi i dobro mi ga isprepadajte.

Bez brige. Idem za vama. Da vidimo mi tog malca. U mukom WC-u dvojica mukaraca stajala su pred pisoarima.

Poee negodovati kad sam im ulazei pokazao natpis: ienje WC-a. Ispriavamo se zbog neugodnosti.

Kad su se olakali i otili, objesio sam natpis na vrata. Pozatvarao sam sve odjeljke i stao ekati. Ubrzo se pojavio uvar.

Tu se sakrio. Mislim da mu je neugodno rekao sam pokazujui na jedna vrata.

5 Meksika etvrt restorana i nonih klubova (op. prev.).

Izlazi, mladiu. Izai. Nita ti se nee dogoditi uvjeravao ga je uvar, pribliavajui se vratima.

Iskoristio sam trenutak kad mi je okrenuo lea da mu zabijem glavu u pregradni zid i dovrim posao s dva udarca u zatiljak. Bio je prilino lagaan i nije mi bilo teko posaditi ga na koljku. Njegov Colt bio je savren i dvanaest rezervnih metaka ubrzo je zavrilo u mojim depovima.

Naoruan, napustio sam Zonu Rosu i kao sljedei cilj odabrao Sanborn's na aveniji Insurgentes. Nije bilo nekog naroitog razloga za odlazak na to mjesto, ali prisjetio sam se da je jedna fotografija prikazivala tipa kojeg sam morao srediti kako prolazi ispred knjiare El Pendulo, vrlo blizu tog mjesta, u Coloniji Condesa. Jo sam se sjetio kako je na drugoj fotki stajao na vratima kue s natpisom na proelju gdje se vidjela samo rije vida. Uzeo sam pivo i stao ekati da mi prorade instinkti.

Vida. Colonija Condesa. NVO. Colonia Condesa omiljena je etvrt umjetnika, malograanskih intelektualaca, mjesto promicanja i, zato ne, sjedite neke NVO ije ime sadri rije vida. Traio sam iglu u plastu sijena.

U aveniji Baja California naiao sam na hotel znakovita imena: El Triunfo. Uzeo sam sobu i posudio vjernu kopiju enciklopedije Espasa, tako je debeo bio telefonski imenik meksikog okruga.

U pet ujutro, nakon to sam ispio pet litara Coca-Cole, popuio pet kutija cigareta i prouio imena stotine poduzea i organizacija koja zavravaju rijeju vida, pronaao sam ono to sam traio: Instituto de la Vivienda Pro-Vida6, na krianju Atlixca i avenije Alfonso Reyes, u Coloniji Condesa. Mozak mi je zaiskrio zbog konanog otkria, te sam poredao sve ono to znam o njemu: Istanbul, skup arhitekata, veliki gradovi, Instituto de la Vivienda, problem migracija, Pro-Vida. Pun pogodak!, uo sam samog sebe kako govorim dok sam navlaio ogrta i provjeravao bubanj Colta 38.

Ulazna vrata hotela bila su zatvorena debelim lancem. Jedva sam uspio probuditi nonog portira.

6 Zavod za promicanje kvalitete ivota (op. prev.).

Nemogue, kasnije. Ne mogu vas pustiti van u ovo vrijeme. Vrlo je rano i jo je opasno. Pokrast e vas do koe. Bolje je da priekate do est sati. Dajte vi lijepo uzmite piva, a ja vas pozivam na sirnicu koju je pripremila moja stara.

Dok sam otvarao bocu Corone, osjetih zahvalnost zbog njegove razboritosti. Zaboravio sam da je Meksiko grad u kojem za mranih nonih sati operiraju razulareni delinkventi. Pijuckali smo i grickali hladnu, ali ukusnu sirnicu, te sam s prvim trakom zore zakoraio na ulicu.

Odmah sam prepoznao ulicu. Bila je to ista ona ulica koju sam vidio na fotografiji. Jedino je nedostajao tip na vratima. Ispred kue, preko etalita Alfonso Reyes, bila je crkva. Sreom, meksiki hramovi rano otvaraju vrata muterijama. Uao sam. Bila je gotovo prazna, tako da mi nije bilo teko doi do vrata stubita koje je vodilo na zvonik. Debeli sloj praine prekrivao je stube kao znak da ovuda ve odavno nitko nije prolazio.

Ulica je postupno oivjela. Prodavaonica cvijea otkrila je svoje boje novom jutru. Druga se okitila novinama i asopisima. Neki mladi uao je u kuu koju sam netremice promatrao i nije izlazio. Neto kasnije ule su dvije djevojke koje sam ponovno vidio pri izlasku, pola sata kasnije. Pozvonio je potar. Mladi je otvorio vrata i uzeo pisma.

Sati su prolazili sporo. Svu svoju pozornost usmjerio sam na tu kuu, ali s vremena na vrijeme nisam mogao ne zamiljati moju francusku makicu kako prolazi etalitem. to bih uinio da je ugledam? Bih li joj siao u susret? Tko zna je li sad u Meksiku, Veracruzu ili leti za Pariz.

U dva poslijepodne ispred kue se zaustavio dostavlja pizza. Predao je tri kutije. Tri. A ja sam vidio samo mladia kako ulazi. Tko li su dvoje drugih ukuana?

Iza etiri poslijepodne borio sam se sa snom te sa zahvalnou doekao potmulu grmljavinu koja je nagovijestila pribliavanje oluje sa sjevera. Crni oblaci ubrzo su zamraili ulicu i gotovo istog trena izruili pljusak. Vidio sam da je mladi izaao na ulicu. Uao je u trgovinu na krianju s ulicom Atlixco i nakon nekoliko minuta iziao s dva paketa cigareta. S moje osmatranice prepoznao sam slova

imena Chesterfield cigareta, te sam ponovno pomislio na moju makicu, jer i ona je puila takve.

U osam naveer jo je kiilo. Bio sam mokar do koe i drhtao kao iba na vodi. Odravao sam se budnim premjetajui metke iz jednog depa u drugi, kao da su zrnca krunice. Vrata su se ponovno otvorila. Opet isti mladi. Prije nego li je zatvorio vrata, okrenuo se i iako nisam mogao uti to govori, bilo je jasno da razgovara s nekim iznutra. Zatim je dva puta okrenuo klju u bravi, te urna koraka zakoraio na kiu.

Odluio sam sii i to u pravi as kako bih sprijeio nekog starca da zakljua vrata crkve.

Gospodine, nisam vas vidio. Malo je nedostajalo da ostanete unutra zakljuani do jutra.

Nevrijeme se pojaalo. Na ulici nije bilo ni ive due, a ubrzo su se, nakon to je sijevnulo nekoliko puta, pogasila svjetla javne rasvjete.

Zastao sam pred kuom. vrsto sam stiskao Colt u desnoj ruci, priekao da sijevne, te potrao do vrata.

Kua je bila u mraku, samo se u dnu hodnika naziralo slabo svjetlo. Priljubljen uza zid proao sam ispred dvije sobe koje su sluile kao uredi, zatim ispred kuhinje. Okrenuo sam drak Colta i jednim udarcem otvorio posljednja vrata.

Moja francuska makica razrogaila je svoje uplakane oi, pokuala ustati s velikog jastuka na kojem je sjedila, no ugledavi revolver, samo je razjapila svoje male, crvene usne. Svjetlost svijee koja je obasjavala sobu poigravala je na njenom obrazu.

Pored nje bio je on, moja meta, blijed kao kre, dok mu je tijelo potresala drhtavica. S njega se slijevao znoj. Sedmi Jaha Apokalipse galopirao mu je venama. Pogledao me i zatvorio oi, odajui da je shvatio situaciju.

Njoj... njoj nemoj nita uiniti. Ona je Francuskinja... koja se upetljala u ovo ne znajui nita rekao je.

eljela sam se vratiti, ali ga nisam mogla ovakvog ostaviti. Pogledaj to su mu uinili jecala je moja francuska makica.

Poznajete se?... Pa onda, ti si...? Nije uspio dovriti reenicu, jer mu se od bolnog gra sapleo jezik.

Svijet je malen, prokleto malen odvratili. Juer se vratio s puta nastavila je, plaui, moja francuska

makica. Dola sam se oprostiti s njim, kad su iznenada banuli neki tipovi i neto mu utrcali. Trebalo bi pozvati lijenika, ali on mi to ne doputa.

Momci iz DEA-e, zar ne? Kurvini sinovi... Misle da sam ih navukao u Istanbulu... Spraili

su mi deset doza... juer... za osvetu... to znai DEA? Zato razgovarate kao da se poznajete? Nita

mi nije jasno. Nita! Odvedi me odavde! elim se vratiti u Pariz, svojoj kui! vritala je moja jadna francuska makica.

No, budui da zna zato sam doao, elio bih te ipak prije upitati zato to radi? Zato donosi dobru, a jeftinu drogu u SAD?

Zato to ih mrzim... Gringose treba sve... sve ih treba zgromiti... ele heroin?... Evo im ga! Dajem im ga gotovo badava... Njih se mora unititi iznutra... To je jedini spas za nas Latinoamerikance, razumije?... Za svaku prolivenu kap krvi..., za svakog Meksikanca... kojeg poniavaju na njihovoj prokletoj granici..., ja..., ja unitim nekoliko njihovih, razumije?...

Zbogom ti bilo, dobroinitelju rekoh, pribli-ivi cijev Colta njegovim ustima.

Zauo se suh i kratak prasak. Tako se glasa Colt 38. Moja uboga francuska makica drhturila je razrogaenih oiju. Zagrlio sam je proklinjui nezamislive podvale sudbine.

Odvedi me odavde... jecala je u mom zagrljaju. Naravno, ljubavi apnuh joj na uho prije no to sam ispalio

metak ispod lijeve strane njenog draesnog poprsja. Naravno, volio sam je, ali bio je to moj posljednji posao i nije bilo

drugog naina. Bio sam killer, a profesionalci ne mijeaju posao i osjeaje.

Prije no to sam izaao, otiao sam do kuhinje i otvorio plin. Ulazio sam u taksi na aveniji Tamaulipas, kad sam zauo

eksploziju. to je to bilo, efe? upitao je taksist. Grom. to bi drugo moglo biti? Smeta li vam glazba?

Ne. Ostavite je. Upravo sam razabrao Stihove ranchere koja ide ovako:

...ella quiso guedarse cuando vio mitristeza, pero ya estaba escrito que aquella noche perdiera su amor...7

7 V. biljeku 2 (op. prev.).

JacarJacarJacarJacar

Dugo pripreman rastanakDugo pripreman rastanakDugo pripreman rastanakDugo pripreman rastanak

Konobar je priao grupi dunosnika koji su sjedili okupljeni oko dugakog stola te brzim i spretnim pokretima, po diktatu prohtjeva njegova trezvenog gazde, zamijenio au ampanjca aom s mineralnom vodom.

Don Vittorio Brunni s odobravanjem je lagano klimnuo glavom i pokuao izgovoriti rijei zahvale, no nije uspio ni otvoriti usta jer se ovjek koji je sjedio u invalidskim kolicima u tom istom asu

nagnuo prema njemu i neto mu doapnuo na uho. Na to je don Vittorio Brunni preao umornim pogledom preko zatamnjenih stakala koja su prikrivala sljepou njegova nepokretnog partnera.

Osjeam da me gleda sa strahom, Vittorio. Ne budi glup promumljao je slijepac.

Don Vittorio skrenuo je pogled prema brojnim okupljenim uzvanicima.

Vodei ljudi Kone galanterije Brunni sjedili su leima okrenuti aluminijsko-staklenoj konstrukciji koja je sluila kao pregradni zid ovoj prostranoj dvorani. Poluotvorena krila dvaju prozora tono iza njih dvojice davala su njima jedinima mogunost da udahnu neto vlanog milanskog zraka. Ostali nazoni stoiki su podnosili visoku temperaturu koju su stvarale halogene lampe i reflektori televizijskih kamera.

Svi ekaju, Vittorio proaputao je invalid. Don Vittorio Brunni podigao je au, te se zagledao u nju kao da

bi u mjehuriima elio pronai prave rijei. No, jedino to je pronalazio bile su rijei obrazloenja za dugo pripreman konani rastanak koje nije uspio izgovoriti jer preko njegovih usana nije preao niti glas, nikakvo zapomaganje ili vapaj bola. Tek je posegnuo desnom rukom prema zatiljku kao da eli otjerati dosadna kukca i potom se sruio na ae i sendvie od lososa.

Vittorio! uzviknuo je nepokretni slijepac, a teak zapah mirisa od lavande jasno mu je dao do znanja da ga njegov glavni tjelohranitelj svom brzinom odvodi iz dvorane.

Inspektor Arpaia namjestio je svoje naoale od kornjaevine te se poeao po dvodnevnoj bradi. Ustvari, brada mu gotovo vie i nije rasla, iako je uporno svakoga dana ispirao lice ogromnim koliinama losiona za poticanje rasta.

to ga ne biste probali piti, efe? obino bi mu predlagao Pietro Chielli, detektiv krupna stasa, kojeg su kolege iz Krivinog odjela nazivali II Bambino di Brooklvn.

A kako tvoj aerobic? uzvraao bi Arpaia s popustljivim smjekom.

ena koja je sjedila s druge strane stola uistinu je bila lijepa, i inspektor Arpaia poelio je da su se sreli negdje drugdje, recimo

izlazei iz kina. No, ona je bila ovdje, u njegovom uredu na Krivinom odjelu, promatrajui ga svojim pronicljivim oima.

Vrlo ste naoiti za jednog policijskog inspektora prokomentirala je Ornella Brunni, palei cigaretu.

Arpaia se, uspravivi ramena, posramio natpisa Zabranjeno puenje koji se koio iza njegova stolca, te skinuo naoale.

Gospoice, ulagivanjem neete postii nita, jer nema niega to bi se moglo postii. Ljubazno vas molim da sada napustite moj ured, a ja vam jo jednom obeavam da u vas obavijestiti im saznamo neto novo.

Ima ve dvadeset i etiri sata kako je moj otac ubijen, a vi jo niste prstom makli predbacila mu je Ornella Brunni.

Nemamo niti najmanjeg znaka koji bi upuivao na to da se radi o zloinu. Oekujemo rezultate autopsije kako bismo odluili kako pristupiti istrazi. Molim vas idite sad jer me eka mnogo drugih poslova.

Nije mi vano da pronaete ubojicu ili ubojice. Ali neka se sazna zato su ga ubili bila je uporna.

Kako vi kaete. No prvo moramo vidjeti rezultate autopsije. Nemojte me tjerati da vas silom izbacim odavde preklinjao je inspektor Arpaia.

ena je uzdahnuvi, nogom zgnjeila opuak i ustala gipkim pokretima.

Arpaia je takoer uzdahnuo, ali se nije pomakao sa stolca. Tek to je Ornella Brunni zatvorila vrata, inspektor Arpaia

ispruio je ruku prema interfonu. Chielli? Jednu duplu, brzo naloio je. Za nekoliko minuta, svih sto ezdeset kila detektiva Pietra

Chiellija zauzelo je cijeli otvor vrata. U desnoj ruci nosio je alicu kave, a u lijevoj primjerak Manifesta.

Ova mala e nam zagorati ivot, efe. Proitajte to je napisala o ubojstvu njena oca rekao je Chielli, ispustivi novine na stol.

Znam ve napamet odgovorio je Arpaia, is-pivi kavu jednim gutljajem.

Chielli je uzeo praznu alicu te stao pomno prouavati dno. Imat emo posjetu, efe, i to iz inozemstva.

Kako zna? O emu to, zaboga, trabunja? Tako vidim u vaoj alici. Neka Ciganka nauila me itati iz

kave. Mogu vidjeti i budunost. Zanima li vas to e vam budunost donijeti?

Nosi se dovraga s tim vradbinama! obrecnuo se na nj Arpaia, ne elei ni pogledati u alicu, u kojoj je pretkazujui talog moda ocrtavao lik Danyja Contrerasa, koji je, udaljen nekih petstotinjak kilometara, promatrao kako krupne pahulje snijega lebde u zraku, kotrljane vjetrom, tako da na trenutke nije vidio doli pokretnu maglutinu koja se isprijeila izmeu prozora i Ziiricha.

Dany Contreras sjedio je u raskonom uredu na etvrtom katu glavne zgrade Helvetia osiguranja. Osjeao se ugodno ovdje, naroito za hladnih zimskih dana.

Contreras je mrzio hladnou, smatrao ju je gotovo osobnom uvredom, jer je ve pomalo sumnjao da se najvee nesree dogaaju kad je hladno. Uzmimo njegovu bivu enu, da ne traimo puno dalje, koja je izabrala upravo zimski dan da si nade ljubavnika. Da je to uinila ljeti, recimo za vrijeme praznika u Torremolinosu, gotovo da bi prolo i nezamijeeno, kao dio pravila ljetne igre. Ali ne, morala je to uiniti u sijenju. Kad je upitao zato, nadajui se da e mu navesti neki iole prihvatljiv, ma kako bolan razlog, morao se zadovoljiti tek sasvim neoekivanim: Pa kad je bilo tako hladno!

Contreras je s puno njenosti pogledao prema bijelim radijatorima. Tamo vani hladnoa je bez sumnje upravo kovala vie no jedan trokut Ljubavnik Zimogrozna enica Mu rogonja. Contreras je zimu mrzio i stoga to ga je podsjeala na Punta Arenas, grad na krajnjem jugu zemaljske kugle.

Prije petnaest godina izaao je iz aviona u Ziirichu bez povratne karte. Jedan izbjeglica vie u gradu banaka i Crvenog kria. Njegovo ranije ileansko iskustvo policajca u odjelu za ubojstva, te ono neto teajeva pri Interpolu, pomogli su mu da ne zavri poput onih stranaca bez ikakva izgleda, pa se tako jednog dana neki prosvijeeni slubenik Ureda za zapoljavanje dosjetio da bi njegov ivotopis mogao biti zanimljiv vicarskom Helvetia osiguranju. I evo ga sada ovdje, zatienog radijatorima, daleko od pljuvaki i piotina koje je dvije godine istio na Glavnom eljeznikom kolodvoru u Ziirichu.

Volio je . ovaj ured jer se u njemu osjeao zatien od ponienja, i to je vie snijeilo, s vie ga je njenosti volio. Zvonjava interfona odvratila mu je pozornost od prozora.

Gospodin Zoller eli vas odmah vidjeti zauo je. George Zoller pokazao mu je na stolac dok je sreivao papire na

stolu. Poznajete li Milano? No, nije vano. Sluajte me dobro,

Contreras. Pria ide ovako. U ovu dolinu suza stigao je 1925. godine ovjek koji je krtenjem dobio ime Vittorio Brunni. Prve je pelene upisao na obiteljskom posjedu vrijednost kojeg se danas procjenjuje na est milijuna franaka, i pritom mislim na nae franke, a ne na onaj francuski sitni. Nasljeem je 1955. godine stekao pedeset posto Kone galanterije Brunni, u prikazanoj vrijednosti od deset milijuna franaka. Ostatak je podijeljen izmeu njegove brae koja su mu, vrlo velikoduno, tijekom godina prodali svaki svoj dio nasljedstva. to se proizvodnje tie, uvijek je imao dobar vjetar u lea, a 1975. se uz jednako uee udruio s Carlom Ciccarellijem, drugim monikom kone industrije, tako da su udvostruili imetak. Nakon tri godine, hvala budi Stvoritelju, Kona galanterija Brunni ugovorila je s Helvetia osiguranjem policu za svu imovinu u infrastrukturi i transportu. Odnosi izmeu Kone galanterije Brunni i nae matine kue oduvijek su bili besprijekorni, to bi se reklo pravi uzor, no [to ne znai da bi bilo ma i najmanjih nesuglasica) prije neto manje od etiri mjeseca, Vittorio Brunni dodatno je ugovorio ivotno osiguranje na milijun franaka. Meutim, korisnicima nije imenovao lanove obitelji, suprugu i ker, koje su imenovane opim nasljednicama, ve neku osobu koja ivi negdje u Pantanalu i koja se zove Manai, tako, jednostavno Manai, a o kojoj ne znamo nita, pa ak ni je li mukarac ili ena. Ugovor nas obvezuje da u sluaju prirodne smrti ili nesretnog sluaja pronaemo tu osobu i poklonimo joj ni vie ni manje nego milijun. I... svakoj prii doe konac. to vam se ini?

udno. Mogao je urediti da Manai jednostavno bude ukljuen u oporuku? Tako ne bi morao plaati premiju. Kao to je poznato, bogatai ne uivaju u rasipanju novca glasno je razmiljao Contreras.

Puki hir, pretpostavljam. Njegova financijska izvjea, uvjerenje o izvrsnom zdravstvenom stanju, te pristanak na dodatak ugovoru kojim nam je odobreno traiti autopsiju, nalagali su da prihvatimo zahtjev. Nismo postavljali suvina pitanja. U vicarskoj smo, a nae gospodarstvo uspijeva upravo zahvaljujui diskreciji u poslovanju. Pored toga, talijanskom se ugovaratelju uvijek doputa imenovanje ponekog tajnog korisnika. Ne moe se Mediterancima predbacivati zbog poneke avanture, pogotovo ako je u pitanju onaj tko godinje izvozi vie milijuna franaka.

Ali tu ima neka kvaka i to vam remeti san. Ba tako, Contreras. Vittorio Brunni je umro, iznenada. Ne

znamo od ega, stoga smo zatraili autopsiju. Oekujemo rezultate i drimo paleve da nam rezultati budu po volji. I vi, i ja, i svi privatni istraitelji, olienje smo iskvarenosti. Jeste li me razumjeli, Contreras?

Bojim se da jesam. Veseli me da to kaete. Ukoliko se uspijemo domoi tog

milijuna, kua nas nagrauje s deset posto, to e se podijeliti prema nepovredivim zakonima slubene ljestvice... Onda, Contreras, hoemo li to zaliti konjakom?... Vi i ja dakle prieljkujemo da se ispostavi kako je Vittorio Brunni ubijen.

A to ako ne bude tako? usudio se upitati Contreras. Onda emo vam nabaviti slamnati eir i poslati vas u sasvim

bezizglednu potragu najzabitijim predjelima Pantanala za nepoznanicom koja se zove Manai.

Slijepac s pitoljemSlijepac s pitoljemSlijepac s pitoljemSlijepac s pitoljem

Tek to je iziao iz taksija, Dany Contreras osjetio je kako mu se vlaan milanski zrak uvlai u kosti. Platio je, uzdigao ovratnik kaputa, te krenuo prema ulaznim vratima posjeda. Nije stigao ni pozvoniti, kad su dva ogromna mastifa gurnula glave kroz ipke od kovana eljeza. Contreras je ustuknuo, preplavljen naglim valom vruine.

Angelico, Divino, mir! naredio je glas kojeg su psi posluali. Tip koji je uivao takvo strahopotovanje izgledao je kao trokrilni

ormar. U jednoj ruci imao je walky-talky, a u drugoj dvocijevku. Nezdravo je dolaziti nenajavljen. to elite? -progovorio je

ulaui napor da zvui ljubazno. Don Carlo Ciccarelli me oekuje. Trokrilni se raspitao za posjetiteljevo ime, telefonom se

posavjetovao s nekim unutar posjeda te potom otvorio vrata daljinskim upravljaem. Contreras je zakoraknuo zauvi nepovjerljivo rezanje pasa.

Slijedite me i dr'te se uz mene uputio ga je Trokrilni. Hodali su puteljkom oivienim ogoljelim stablima. Ljeti je to

moralo biti izuzetno lijepo etalite, pomislio je Contreras, ali njegove estetske opservacije prekinute su dolaskom na travnatu istinu. Nasred istine u svojim invalidskim kolicima sjedio je Carlo Ciccarelli. Pokriva sa kotskim uzorkom prekrivao mu je noge, tamne naoale skrivale su mu oi, a u ruci je drao pitolj VValther kalibra 9 mm.

Ne miite se naloio je Trokrilni. Contreras je zastao. Neki ovjek energinim je pokretima poeo okretati invalidska kolica dok je starac i dalje u ruci stiskao oruje.

Tad je ovjek iznenada potrao, te nakon nekih dvadesetak koraka poloio magnetofon na travu. Udaljio se trkom i priao nepokretnom starcu ija kolica su se u meuvremenu prestala okretati. Jedva ujan glas dopirao je iz magnetofona. Starac je lagano okrenuo glavu, podigao oruje i pritisnuo okida. Glas je utihnuo u asu kad je naprava poletjela zrakom raspavi se u tisuu komadia.

Sada moete ponovno krenuti za mnom ponovno je nalagao Trokrilni.

Dany Contreras stisnuo je koatu i hladnu ruku nepokretnog starca, dok je ovjek koji je stajao do kolica spremao pitolj u konu navlaku.

Contreras, ileanac, etrdeset i pet godina, bivi policajac, govori njemaki, francuski i talijanski. Malo sam se raspitao o vama znajui da dolazite. Ispriavam se, ali slijepac mora biti na oprezu -pojasnio je Ciccarelli, isputajui njegovu ruku.

Usprkos sljepoi, vrlo ste dobar strijelac primijetio je Contreras.

Kao to sam rekao, slijepac mora biti na oprezu. Doite, pokazat u vam gdje je umro jadni Vittorio.

Contreras je slijedio nepokretnog starca do vrata raskone graevine u koju meutim nisu uli. Starac ga je sada vodio, potpuno sigurno sam pokreui kolica, uzdu zidova, sve do stranjeg dijela kue. Tu se nalazio otvoreni trijem od aluminija i kristala koji se Contrerasu uinio savrenim prostorom za otmjen restoran.

Svia li vam se? Izgraen je prema nacrtima domaeg arhitekta i savreno je mjesto za izlaganje naih proizvoda. Svake godine ovdje predstavljamo nae nove modele. Ovo s Vittorijem prava je teta -rekao je starac.

to vi mislite? Od ega je umro gospodin Brunni? Bit e od umora, stresa, kako to sad nazivaju, premorenosti.

Vittorio je previe radio. Autopsija e potvrditi moje miljenje, ili togod slino.

Zato ste zatraili autopsiju? Obino zahtjev dolazi od pravnih ili drugih za to ovlatenih slubi, poput nae, koja je takoer zatraila autopsiju.

Da bih utedio na vremenu. Znao sam za osiguranje. Vittorio i ja nismo imali tajni. Ne znam otkud mu ta ludost, no budui da ne elimo da ita na teti ugledu poduzea, zatraio sam autopsiju. Za nekoliko sati saznat emo od ega je umro moj partner pa emo ga moi kranski sahraniti. Contreras, vidite li onu kulu?

Contreras je pogledao u smjeru koji je rukom naznaio nepokretni starac. Na udaljenosti od pedesetak metara, poput sive sablasti,

uzdizala se visoka kula usred zimskog okruja. Podnoje su poduprli drvenim gredama, no nisu mogli sakriti dotrajalost kamenog zdanja.

Ovdje se rui vie od dvije tisue godina povijesti. U poetku je to bila kua nekog trgovca, zatim rimski hram, kasnije katolika crkva, dok nije stradala pod bombama saveznika. Ova kula moj je ponos.

Starac je usmjerio tamna stakla svojih naoala prema ruevinama, dok se Contreras pitao je li uistinu mogue da je on slijep. Gotovo da je poelio proi mu rukom ispred naoala, no prisutnost tjelohranitelja odagnala je takvu zamisao.

Nitko ne smije ni taknuti ovu ruevinu. Znam da gore jo uvijek stoji zvono, ali ostat e tamo dok vrijeme ne odlui drugaije. Ove ruevine moj su ponos i moj hir. Nitko ih ne smije dirnuti. Jednom su se pojavile neke budale iz Pokreta za zatitu spomenika te mi ponudili pomo za restauriranje. Meni, Carlu Ciccarelliju. Poslao sam ih doavola. Ove ruevine su moj ponos, ne mogu ih vidjeti, ali ja ne mogu vidjeti niti sebe sama. Ipak znam da emo se i one i ja uruiti zajedno, izjedeni vremenom.

Ogledalo vaeg propadanja. Ne brinite, svi se raspadamo, polako ali sigurno primijetio je Contreras.

Drzak i okrutan. Sviate mi se, Contreras. No, ubrzo emo saznati da je Vittorio umro prirodnom smru, tako da se moete polako spremati za put u Pantanal. Imate li vi uope blagog pojma gdje se ta zabit nalazi?

Ne, ali nai u je odvratio je Contreras. Tko je Manai? Ako meu vama nije bilo tajni, pretpostavljam da poznajete imenovanog korisnika, zar ne?

Pogreno pretpostavljate. Nemam blage veze. Idite sad, jer mi starci moramo puno spavati.

Contreras je napustio posjed pomijeanih osjeaja. Ako je sve bilo onako kako je Ciccarelli govorio, osiguravajue drutvo utedjet e milijun franaka, no stari policajac koji je jo uao negdje u njemu neprestano mu je ponavljao da sve ide isuvie lako i jednostavno.

Kad se eljezna ograda sa ipkama zatvorila za njim, Contreras se okrenuo prema Trokrilnom, koji je jo uvijek nosio svoju

dvocijevku, te ga zamolio da mu pozove taksi. Jedini odgovor bilo je ljutito odmahivanje koje je natjeralo pse u lave.

Dobrih petstotinjak metara odvajalo je ulazna vrata posjeda od najblieg krianja puteva. Proklinjui vlagu koja mu je prodirala kroz kaput, Contreras je udario u ustar hod. Taman je zapalio cigaretu kad je primijetio da se neki auto zaustavlja pokraj njega.

Gospodin Contreras? zapitao je debeli voza koji je zauzimao gotovo cijeli prednji prostor za sjedenje. Do njega je bio neki mravko s dvodnevnom bradom.

Da, ja sam. to elite? upitao je oprezno. Policija pojasnio je debeli, pokazujui svoju znaku. Uite, molim vas. Odvest emo vas do hotela ljubazno ga je

pozvao inspektor Arpaia. Dany Contreras smjestio se na stranje sjedalo, i odbivi

toskansku cigaru koju mu je ponudio detektiv Chielli, ponovio svoje pitanje.

elimo porazgovarati s vama, nita vie, i oprostite na naem loem panjolskom ispriao se inspektor.

Ukoliko se radi samo o razgovoru, nema problema odgovori Contreras.

A Jorge Toro? to se s njim dogaa? Taj ileanac, kakav navalni igra! uzviknuo je detektiv Chielli.

Mora li neprestano govoriti o nogometu? Nemojte zamjeriti mom kolegi ponovo se ispriao inspektor Arpaia.

Mea culpa. Ali ja sam navija Modene, a on je est godina igrao za nas! objasnio je zaneseni Chielli.

Molim te budi tako dobar i potrudi se da polaganije vozi. I bez Fittipaldijevih bravuroza predloio je inspektor.

ileanci su imali dobrog vozaa formule. Bio je bolji nego Fittipaldi. Zvao se Fioravanti. Jesam li u pravu, gospodine Contreras?

Inspektor Arpaia u oaju se stao hvatati za glavu, te se Contreras saalio nad njim i kako bi mu pritekao u pomo, ponovno je upitao o emu bi eljeli razgovarati.

O autopsiji. Kako to da je osiguravajue drutvo tako urno zatrailo autopsiju?

Stvar navike. Meutim pokojnik je sada u rukama forenziara koji radi za Carla Ciccarellija.

Dok je detektiv Chielli psovao vozae, Arpaia i Contreras postupno su ustanovljavali da su njihovi interesi po pitanju ovog sluaja potpuno suprotni. Iz lojalnosti prema matinoj kui, istraitelj Helvetia osiguranja prieljkivao je ubojstvo, dok je, zbog razumljive komocije, policija bila vie sklona prirodnoj smrti. Meutim, dobar nos izvjebanih tragaa govorio im je da ovoj slagalici nedostaje jo poprilino dijelova.

Kad su stigli u samo sredite Milana, Contreras ih je zamolio da ga ostave u blizini Duoma. elio je malo proetati i razbistriti misli prije susreta s forenziarom.

Javite mi se ukoliko bilo to saznate. Ne zaboravite da smo u istom sosu podsjetio ga je Arpaia pri rastanku.

ile, svjetsko prvenstvo u nogometu 1962. Bili ste finalisti i osvojili tree mjesto. ileanska reprezentacija postigla je sedamnaest golova, od kojih je jedanaest zabio Jorge Toro pounim je glasom kazivao sportski zanesenjak Chielli.

Contreras je ubrzana koraka preao taj kilometar, udaljenost koja je dijelila Duomo od hotela Manin. Milanska vlaga postajala je sve hladnija, a siva boja neba kao da je nagovjetala, za sada jo nepredvidiv, rasplet.

Na recepciji je zatraio kljueve, a uz magnetsku karticu uruili su mu i zatvorenu omotnicu koju je odluio otvoriti za ankom ispijajui Jack Daniel's.

Poruka, ispisana na listu papira s hotelskim zaglavljem, bila je kratka, no siguran rukopis, slova lagano ukoenih udesno, odavao je vrstu volju onoga tko je pisao.

Nalazim se u Vaoj sobi, tako da se ne iznenadite kad na svom terenu zateknete nepoznatu osobu. Ornella Brunni.

Dany Contreras presavio je poruku koja je potom nestala u njegovu depu te se uputio prema dizalu, u koje tek to nije zakoraio, kad ga je recepcionar obavijestio da ima poziv.

Imam rezultate autopsije rekao je inspektor Arpaia. A oni nisu dobri za mene pretpostavio je Contreras.

Tako je. Paraliza vitalnih funkcija. Poznatije kao iznenadna smrt, a obino se javlja kod novoroenadi. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, gospodine Contreras.

Kad je pokop? Za nekoliko sati, u obiteljskoj grobnici. Ve je sve spremno. Inspektore, ne ini li vam se da se sve ovo isu-vie brzo

dogaa? I onda? Takav je ritam suvremenog ivljenja. ivi se i umire

brzinom zvuka rekao je Arpaia glasom koji je odavao skeptinost.

Tigrov korakTigrov korakTigrov korakTigrov korak

Ornella Brunni bila je neto via od metar i sedamdeset. Njeno skladno graeno tijelo u pripijenim trapericama i u koulji iz vremena djece cvijea podsjealo je na Modiglianija kakvog bi naslikao Andy Warhol. Leala je na krevetu uz ukljueni televizor, dok su prizori programa o zatiti uma jo vie isticali sjaj njenih zelenih oiju. Ispod nogu je podloila jaknu od smee koe kako ne bi zamazala pokriva svojim planinarskim cipelama.

Uvijek dolazite nepozvani? pozdravio ju je Contreras. Oprostite, ali moram razgovarati s vama i to nasamo ispriala

se sjedajui na rub kreveta. , Znate li da se grozno oblaite za enu koja je upravo naslijedila

cijelo bogatstvo. Ne elim taknuti niti jedne jedine lire tog prljavog novca. Nek'

si njime obrisu jedno mjesto izjavila je traei kutiju cigareta u svojoj jakni.

To ste mi eljeli rei? Ne. Htjela sam vam rei da su mog oca ubili, ali to i nije

ubojstvo. Moglo bi se rei da se radi o izvrenju smrtne kazne, o ruci pravde koja ga je prije ili kasnije morala stii.

Rezultati autopsije vrlo su jasni. Iznenadna smrt. Ponekad i istina doe na svoje ba tako, iznenada.

Fuka mi se za autopsiju. Dobro me sluajte. Prije godinu dana, u Asuncionu, ovjek po imenu Michael Schiller umro je na isti

nain, a prije nekih est mjeseci, u Barceloni je na isti nain umro Joan Estevez. Njih dvojica radili su za mog oca, za Konu galanteriju Brunni.

Contreras se zaputio prema minibaru i izvadio dvije boice viskija. Jednu je dobacio Ornelli.

Nastavite rekao je, odvrui ep. Schiller je bio trgovac koom u slubi mog oca, a Estevez je bio

zaduen za organiziranje dopreme do Europe. Nae poduzee najvei je svjetski izvoznik proizvoda izraenih od koe krokodila ili kajmana, a prema izvoznoj dokumentaciji, koa dolazi iz Egipta ili s Kube. No to je ista la. Prije nekoliko godina oev je suradnik otkrio da kou mogu gotovo besplatnu nabavljati u brazilskom Mato Grossu.

Mislite na Pantanal precizirao je Contreras. Kako znate? upitala je Ornella nagnuvi iz boice. Nita ne znam. Jednostavno povezujem. Va otac ugovorio je

ivotno osiguranje kojeg je korisnik neka osoba koja ivi u Pantanalu. I to u sluaju da je njegova smrt prirodna ili nastala uslijed nesretnog sluaja. Zato sam ja ovdje. Da ustanovim moramo li izvriti plaanje ili ne.

Recite mi ime te osobe. Manai. Tako, jednostavno Manai. Ornella Brunni uhvatila se za glavu. Njen pokret odavao je

mjeavinu zadovoljstva i bespomonosti. Znate li tko je Manai? upitala je ne skidajui ruke s lica. Ne. Puno biste mi pomogli ako mi kaete tko je to. Manai je posljednji veliki Anare vra. Vra? to znai Anare? Anare je pleme u Pantanalu. Jedno od posljednjih plemena koja

su izbjegla dodir s bijelim ovjekom. Jadni Anare Indijanci! Dobro. Mislim da emo morati malo popriati, ali siguran sam

da ni vi ni ja ne elimo propustiti pokop vaeg oca rekao je Contreras dodajui joj jaknu.

U studenoj izmaglici milanskog sutona, skroman skup opratao se od Vittorija Brunnija. Obred je bio kratak. Contreras je ugledao invalida uz udovicu, te na pristojnoj udaljenosti par koji su inili

inspektor Arpaia i detektiv Chielli. Ornella je ostala podalje od okupljenih, s rukama u depovima jakne.

Slubenici pogrebnog poduzea postavili su lijes s posmrtnim ostacima Vittorija Brunnija nasred grobnice i zatvorili vrata. Odjednom, Contreras je opazio kako se jedan od tjelohranitelja prignuo prema starcu i neto mu doapnuo, na to je ovaj upravio odbljesak svojih naoala prema Ornelli.

Contreras je prinosio cigaretu usnama kad mu je neka ruka ponudila upalja. Bio je to detektiv Chielli.

Prilino je hladno u Milanu, a vlaga hladnou samo ini jo gorom smatrao je debeli.

Chielli, doli ste mi priati o vremenu? Ne. Htjeli bismo vas pozvati na rakiju koju imamo u autu za

hitne sluajeve. Rakija Nonino. Jeste li je ve kuali? Contreras je krenuo za Chiellijem do auta koji je bio parkiran na

jednom od prilaza grobnici Bru-nnijevih. Tu mu je Arpaia ponudio plastinu aicu.

Popijte. Dobro e vam initi s obzirom na ovo usrano vrijeme rekao je inspektor.

Rakija je bila savrena i Contreras je pustio da mu lagano klizi niz grlo. Primjetili smo da ste stigli u ugodnom drutvu.

Ona tvrdi da joj je otac ubijen, iako smatra da je bolje rei da je smaknut. U zdravlje.

Ornella Brunni je tatina ki, bogata djevojica koja je pristupila svim moguim i nemoguim pokretima. Podrava Crvene brigade, politike zatvorenike, borce za ouvanje prirode, one koji trajkaju glau, one koji organiziraju mimohode podrke, kako dostojanstvu homoseksualaca, tako i sandinistima... Sigurno vam je rekla da joj je otac bio kapitalistika svinja te da ga je smaknula proleterska avangarda ironino e Arpaia.

Ne, ali u prii se pojavio neki vra. Arpaia se poeo hvatati za glavu, te za svoju dvodnevnu bradu

koju ve mjesecima nije brijao, dok se Chielli stao podmuklo smijati, tako da Contreras nije znao to jo dodati.

Ornella Brunni i Dany Contreras veerali su u restoranu hotela Manin. Djevojka gotovo da i nije takla svoje jelo, no kad je dolo

vrijeme za kavu, Contreras je znao ve mnogo vie o Vittoriju Brunniju, o osobi ije ime je Manai i o pripadnicima plemena Anare.

Prije nekoliko godina, Michael Schiller, bezobzirni pustolov, pojavio se u Milanu na poziv Carla Ciccarellija, kako bi predloio Vittoriju Brunniju ono to je nazivao rezanjem trokova sirovina. U Pantanalu je bilo na tisue vacare krokodila, malih kajmana koji su nastanjivali rijeke, umarke mangrova drvea i movare. Bili su zatiena vrsta i bili su vrlo brojni. No kako se inilo, taj Schiller je bio u dobrim odnosima s osobama spremnima zamiriti na jedno oko i zainteresiranima za suradnju. Brojevi ne lau, tako daje ono stoje Schiller predlagao, uistinu, znatno smanjiva