lovaČki kalendar za 2011. - lovackisavez-hb.ba · pdf filepoštovani lovci, čestitamo...

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, RUJAN - LISTOPAD 2010.GODINA xIII.BROJ 73

Lovna sezona

Divlja je svinja opasan protivnik,

i svaka neopreznost može biti kobna

Poštovani lovci,čestitamo vam Sv. Huberta,

spomendan na sveca kojeg štujemo kao zaštitnika lova i lovaca i

njihovog zagovornika u Nebu!

Tako zanimljiv ...Tako sadržajan ...Tako oblikovan ...Tako tiskan ...... tako nadmoćan u konkurenciji s drugima!

LOVAČKI KALENDAR ZA 2011.13 listova + podloga, prostor za dotisak, 33x48 cm, spirala, vrećica

Puca na visoko!

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 9.

..... str. 13.

..... str. 17.

..... str. 38.

..... str. 5.

Lovna sezonaDivlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna

Sastanak Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne Najviše „bure“ oko posebnih lovišta

Predatori i plijen (grabežljivac i žrtva) Plijen jače utječe na brojnost svojih predatora, nego predatori na svoj plijen

Reportaža iz LU “Kuna”, JajceAko ovdje ne bude lovnog turizma, gdje će ga biti

Ponašanje lovca u oluji Kako god nosili pušku, ona može privući grom

Pogled s čeke

Ovaj ću svoj „Pogled s čeke“ posvetiti dvjema temama: prvo, obilježava-nju 85. obljetnice organiziranog lov-

stva u BiH, i drugo, prijedlogu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o utemeljenju posebnih lovišta. Obje su, na svoj način, aktualne i izazivaju pozornost široke lovačke populacije, neovi-sno o tome kojem savezu pripadala.

Lijepo je – s tim se nije teško složiti – što je zaživjela ideja o potrebi obilježavanja jedne ovako značajne obljetnice kao što je osam i pol desetljeća od početka bosan-sko-hercegovačkog organiziranog lovstva. Početkom kolovoza ove godine, u Mostaru su se sastali Ilija Vrljić i Salem Alihodžić, čel-nici Lovačkog saveza Herceg Bosne i Saveza lovačkih organizacija u BiH – bili su nazočni i tajnici saveza, Ivica Lučić i Kenan Voloder – i dogovorili sastanak Savjeta lovačkih sa-veza u BiH na kojem bi se dogovorile sve pojedinosti oko obilježavanja ove manife-stacije. Da ne bude zabune, 85. obljetnica pada ove godine, do čijeg su kraja ostala još samo dva mjeseca, kolovoz je već dav-no za nama, a od dogovorenog sastanka Savjeta ništa. Doduše, još ima vremena za to, ali je veliko pitanje postoje li sve pretpo-stavke za njegovo sazivanje i postoji li želja kod svih da se nađu za istim stolom. Ništa novo, kad je riječ o BiH. Jedno je sigurno, ako sva tri lovačka saveza ne budu zajed-nički organizirali ovu proslavu, ako pred-stavnici lovaca iz sva tri konstitutivna naro-da u BiH ne budu u tome sudjelovali, to ne može biti onim čime se naziva: obljetnicom organiziranog lovstva u BiH. Jednostavno, ni jedan savez, dva također, ne može sebi dopustiti privilegij da nastupa u ime svih. To može biti obljetnicom ili sva tri naroda, ili je ne treba biti. Ako će, pak, netko slaviti

Zajedničko ne može biti samo “naše”

nešto svoje, samo svoje, to je u redu, samo to onda treba i nazvati pravim imenom.

Velika „prašina“ podigla se i oko prijed-loga o utemeljenju posebnih lovišta i njiho-vih budućih korisnika. Lovci su, uglavnom, nezadovoljni tim prijedlogom, što se vidi i po zaključcima sastanaka upriličenih o ovoj temi. Primjerice, članovi Županijskog vijeća za lovstvo Županije Središnja Bosna vrlo su jasno i otvoreno izrazili svoje neza-dovoljstvo prijedlogom o formiranju dvaju posebnih lovišta na njihovu prostoru. To je, kako oni kažu, posve neutemeljeno i nepri-hvatljivo, čude se tko to uporno gura i boje se da bi ta lovišta, kao nekada, u doba bivše države, mogla služiti samo nekima, onima „odozgor“. O ovoj je temi, sredinom rujna, raspravljao i Upravni odbor Lovačkog save-za Herceg Bosne. Premda je u prvom planu trebala biti rasprava o Savezu kao budu-ćem korisniku jednoga posebnog lovišta, to je mjesto zauzela rasprava o prijedlogu posebnih lovišta, na poseban način o za-htjevima lovaca iz Središnje Bosne. Razu-mjevši da to može postati „vrući krumpir“, izaslanstvo Saveza odmah je otputovalo u Sarajevo na razgovor s ljudima u ministar-stvu koje je i predložilo ova lovišta. Tamo su naši čelnici potanko informirani o prijed-logu utemeljenja i budućeg gospodarenja posebnim lovištima, a dano je i obećanje da će se riješiti i pitanje Kruščice kao poseb-nog lovišta.

Rekoh, lovci su, uglavnom, nezadovolj-ni prijedlogom posebnih lovišta. S pravom ili ne, ne želim suditi. Ali ima i onih koji mi-sle kako to nezadovoljstvo šire oni kojima, zapravo, nije stalo do lovišta, koji žele biti „svoji na svome“ i raditi (odstrjeljivati) što žele i koliko žele. A posebna su im lovišta velika smetnja u takvim nakanama.

Broj 73, rujan - listopad 2010.4

ZANIMLJIVOSTI

Da su lovci istinski ljubitelji prirode i da istinski uživa-ju u svim njezinim čarima i

ljepotama, najzornije pokazuje pri-mjer uglednoga mostarskog liječ-nika, dr. Zdrinka Brekala, poznatog kirurga i lovca, člana LD „Jarebica“ iz Mostara i dobitnika najvišega lovačkog odličja Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Ovaj ugledni kirurg i lovac, svo-je emocije, ljubav, doživljaj i uživa-nje u prirodi iskazao je družeći se s fotoaparatom, a što je rezultiralo impresivnom izložbom njegovih fotografija koja je u Galeriji kraljice Katarine u Hrvatskom domu herce-ga Stjepana Kosače u Mostaru bila otvorena od 21. do 29. listopada 2010. godine.

Svečanom otvorenju ovoga ne-svakidašnjeg kulturnog događaja u Mostaru nazočila je sama krema intelektualnog, kulturnog, politič-kog, gospodarskog, društvenog i javnog života Mostara i Hercego-vine, među kojima su prednjačili liječnici i lovci, a što je i razumljivo s obzirom na profesiju i hobi doktora Brekala.

Izložbu fotografija, nakon glaz-bene numere klape Hrvoje i obra-ćanja samog autora, otvorila je dekanica Medicinskog fakulteta u Mostaru, prof. dr. sc. Ljerka Ostojić.

O autoru i njegovim fotogra-fijama, s umjetničkog i kritičkog aspekta svoj je sud dao akadem-ski umjetnik Svetislav Cvetković: „Ono što je evidentno i što je svo-jevrsna poveznica koja se provlači kroz sve cikluse fotografija, jest autorova okupiranost prirodom i njezinim fenomenima. Počevši od planinskih i morskih krajolika,

„Doimajući se pomalo sanjarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdobljima kad je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici odaju romantika kojega izrazito zanima fluid i ne-svakidašnja izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u određenim danima u godini, koje on sa strpljenjem čeka da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono što mnogi prespavaju“, rekao je, otvarajući izložbu, Svetislav Cvetković, akademski umjetnik

MOSTAR: IZLOŽBA FOTOGRAFIJA DR. ZDRINKA BREKALA

Posao – skalpel, hobi – lovačka puška i fotoaparat

Ivica Lučić

do tekstura koje je priroda svojim djelovanjem stvarala, minijaturnih bića koja ih nastanjuju te svakod-nevnih prolaznih fenomena koji se odvijaju tijekom prirodnih pro-cesa, sve se to našlo pred budnim autorovim fotoobjektivom, ovje-kovječeno i dokumentirano. Izra-ziti smisao za kadar omogućio je autoru da jednako uspješno uhvati

i izrazi snagu krajolika, koliko i draž, nestalnost i svježinu kapljica rose na granama i listovima u likovno snažnim i sugestivnim kompozicijama. Doimajući se pomalo sa-njarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdo-bljima kad je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici oda-ju romantika kojega izrazito zanima fluid i nesvakidašnja izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u određenim danima, u godini koje on sa strpljenjem čeka da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono što mnogi prespavaju dok on čeka pogodno ranojutarnje svjetlo. S druge strane, nalazimo fotografa „ubojicu“ koji rezonantno precizno „lovi“ kukce, gmazove, ptice i slična bića u pokretu ili njihovoj izrazitoj fizičkoj pojavnosti, koja u sukobu s preciznošću i neumoljivošću autorova objek-tiva otkriva svu ljepotu ili morbidnost očitovanu kroz mogućnosti visoke rezolucije i autorova strogoga cen-tralnog kadriranja. Mnoge od njegovih fotografija ovoga tipa mogle bi se bez zadrške naći u časopisima poput National Geographica, Meridijana i sl., jer bez sumnje po-sjeduju potrebnu kvalitetu.“

Nakon proglašenja izložbe otvorenom, uslijedilo je razgledanje fotografija i druženje gostiju uz prigodan do-mjenak. Bilo je uistinu ugodno, u tim trenucima, osjećati se lovcem i ljubiteljem prirode na način kako to osjeća i doživljava naš doktor Zdrinko, koji je ovom izložbom dao veliki doprinos popularizaciji lovstva i razbijanju predra-suda o lovcima, a svima koji vole prirodu pokazao put koji treba slijediti.

Prim. dr. Zdrinko Brekalo

Brojni posjetitelji pozorno su razgledali izložbu


Izaslanstvo Saveza posjetilo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Zaključak Upravnog odbora o žurnom posjetu resornom federalnom mi-nistarstvu zbog posebnih lovišta, realiziran je već idućeg tjedna, kad je izaslanstvo, na čijem je čelu bio predsjednik Ilija Vrljić, posjetilo federal-no ministarstvo i iznijelo svoje stavove i prijedloge u svezi s utemeljenjem posebnih lovišta, s te-žištem na lovište Kru-ščica. Tom prigodom predstavnici Saveza detaljno su informirani o prijedlogu uteme-ljenja i budućeg gos-podarenja posebnim lovištima, a o pitanju Kruščice postignut je i konkretan dogovor koji će biti realiziran u idućem razdoblju.

IZ SAVEZA

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mo-staru je 16. rujna 2010. održao svoju redovitu sjed-nicu. Glavni je zadatak bio konstituiranje novoga

Upravnog odbora Saveza nakon izborne Skupštine i izbora provedenih na razini županijskih vijeća za lovstvo. Osim konstituiranja novoga Upravnog odbora, na sjednici su raz-matrana i pitanja vezana za otvaranje jesenje lovne sezone, gospodarenje posebnim lovištima, financijsko stanje u Sa-vezu i financiranje uređenja CIC-ovog muzeja u Slovačkoj, zatim pitanja vezana za lovno streljaštvo, te obilježavanje 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH.

Nakon izvješća o provedenim izborima na razini župa-nijskih vijeća za lovstvo od strane njihovih predsjednika, a prije konstituiranja novoga Upravnog odbora, pristupilo se razmatranju dvaju prigovora, odnosno žalbi vezanih za nepravilnosti u izbornoj proceduri u Županijskom vijeću za lovstvo Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvan-ske županije. Prigovori su se odnosili na povredu procedu-ra propisanih Poslovnikom o radu županijskih vijeća za lov-stvo, koje je Upravni odbor prihvatio i jednoglasno donio odluku da se izbori u ova dva županijska vijeća za lovstvo ponove i provedu sukladno Poslovniku o radu.

Raspravljajući o otvaranju jesenje lovne sezone, Upravni odbor je jednoglasno zauzeo stav da se lovna sezona otvori sukladno odredbama Zakona o lovstvu FBiH i Pravilnika o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, uz mogućnost dogovora zajedničkog datuma otvaranja na razini župa-nijskih vijeća za lovstvo i uvažavanje nadnevka održavanja općih izbora u BiH.

Najviše „bure“ na ovoj sjednici izazvala je rasprava o gospodarenju posebnim lovištima u Federaciji BiH. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva, sukladno svojim zakonskim ovlastima, pripremilo je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i pri-jedlog njihovih budućih korisnika, među kojima je i Lovač-ki savez Herceg Bosne, od kojega je traženo očitovanje o ovom pitanju. Raspravljajući o opciji Saveza kao budućeg korisnika jednoga od posebnih lovišta, diskusija se usmjeri-la na utemeljenje posebnih lovišta i poznatu problematiku utemeljenja posebnog lovišta Kruščica, u kojoj su predstav-nici lovačkih udruga iz Središnje Bosne još jednom iznijeli svoje stavove da se Kruščica ne formira kao posebno lovište nego da se njezini dijelovi po općinskim granicama dodi-jele matičnim lovačkim udrugama. Ova rasprava rezultirala je zaključkom da izaslanstvo Saveza žurno posjeti resorno federalno ministarstvo s ciljem dobivanja informacija o utemeljenju i dodjeli posebnih lovišta na gospodarenje, te upoznavanja ministra i njegovih suradnika sa zahtjevima lovačkih udruga iz Središnje Bosne.

Nakon posebnih lovišta, Upravni odbor je razmatrao pitanja vezana za financijsko stanje i izmirenje dugovanja

Ivica Lučić

Najviše „bure“ oko posebnih lovišta

članica prema Savezu, kao i zahtjev CIC-a za financijskom pomoći za uređenje CIC lovačkog muzeja u Slovačkoj, u kojem bi svaka zemlja članica CIC-a dobila svoj prostor i bila posebno predstavljena svojim lovačkim znamenitostima. Zaklju-čeno je da se ova aktivnost provede u dogovoru sa ostala dva lovačka saveza u BiH.

Također, na ovoj su sjednici raz-matrane i aktivnosti vezane za lovno streljaštvo, gdje su usvojeni prijed-lozi Povjerenstva za lovno streljaš-

SASTANAK UPRAVNOG ODBORA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, sukladno svojim zakonskim ovlastima, pripremilo je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i prijedlog njihovih budućih korisnika, među kojima je i Lovački savez Herceg Bosne

tvo o streljačkim aktivnostima i natjecanjima u 2011. godini, a odo-bren je i novac za izgradnju strelišta na Kupresu.

Upravni odbor na ovoj je sjed-nici raspravljao i o obilježavanju 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH i zauzeo jedinstven stav da je to obljetnica svih bosanskoher-cegovačkih lovaca i da se njezino obilježavanje treba dogovoriti i usu-glasiti između sva tri lovačka saveza, odnosno na razini Savjeta lovačkih saveza Bosne i Hercegovine.

Otvorena i konstruktivna rasprava članova Upravnog odbora


IZ SAVEZA

Međunarodni seminar ocje-njivanja lovačkih trofeja po propisanim standardima

Svjetske lovačke organizacije (CIC) upriličen je od 8. do 10. rujna 2010. u Črnomelju u Sloveniji. Održan je u organizaciji CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Eu-ropu i Lovačkog saveza Slovenije, koji je bio domaćin ovom međuna-rodnom lovačkom skupu. Seminar je imao za cilj educirati, osposobiti i licencirati određeni broj ocjenjiva-ča trofeja iz lovačkih saveza zemalja u regiji, odnosno zemalja nastalih raspadom bivše države Jugoslavije. Iz tih su razloga na Seminar pozvani predstavnici, odnosno ocjenjivači trofeja iz lovačkih saveza Slovenije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju BiH, pozivu se odazvao Lovački savez Herceg Bo-sne, čiji su predstavnici Vlado Soldo i Ivica Lučić sudjelovali na Seminaru, a ostala dva saveza iz BiH (SLOBiH i

Dvodnevni seminar u Sloveniji završio je provjerom znanja polaznika i svečanom dodje-lom diploma o položenom ispitu za ocjenjivanje lovačkih trofeja po pravilima Svjetske lovačke organizacije

LSRS) nisu imali svoje predstavnike na navedenom semi-naru.

Za predavače na seminaru odabrani su vrsni lovni stručnjaci i međunarodni CIC eksperti za ocjenjivanje tro-feja Aleksandar Ćeranić (Lovački savez Srbije), Josip Mal-nar (Hrvatski lovački savez), Gregor Bolčina (Lovački savez Slovenije), a predvodio ih je svjetski doajen lovstva i lovne trefejistike Veljko Varićak, počasni predsjednik CIC komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja.

Seminar je organiziran i proveden u četiri dijela. U pr-vom dijelu polaznici su odslušali i na videoplatnu odgledali teoretska predavanja od strane navedenih predavača, a potom i praktičnu prezentaciju i način ocjenjivanja svakog pojedinog trofeja divljači. U ovom dijelu seminara polaznici su uz teoretska i praktična znanja, stekli i dobili cijeli niz do-datnih informacija i saznanja, vrlo značajnih za ocjenjivanje trofeja, a nastalih na temelju dugogodišnjih praktičnih isku-stava samih predavača.

Drugi dio seminara bio je svojevrsna praktična radionica u kojoj su polaznici po grupama vježbali ocjenjivanje svakog trofeja ponaosob, počevši od pregleda i upoznavanja s tro-fejem, do mjerenja svih elemenata i unošenja podataka u

LOVNA TROFEJISTIKA

Održan međunarodni seminar za ocjenjivače lovačkih trofeja

Ivica Lučić Ivica Lučić i Vlado Soldo “vježbaju” ocjenjivanje trofeja

Predavači Aleksandar Ćeranić i Gregor Bolčina, međunarodni eksperti za lovačke trofeje


IZ SAVEZA

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvoga reda dobili su: Zvoni-mir Ćurak, Mirko Kovač, Jakov Kasalo, Jozo Sučić, Dubravko Barać, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Nevenko Barbarić, općinski načelnik Ljubuš-kog, te Miroslav Vlašić iz HLU „Malič“, Grude.

Odličje drugoga reda dobili su: Jozo Barać, Anđelko Šarić, Ilija Perajica, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Željko Bušić i Miro Miličević iz HLU „Malič“, Grude, te Vidan Kozina, Vinko Vučić, Dinko Ostojić, Miran Vlaho, Ivan Vran-čić, Slavko Pehar, Tihomir Pinjuh, To-mislav Filipović, Zdenko Kordić, Ivan Pervan, Mate Ćavar, Miro Primorac, Gojko Prskalo, svi iz LD „Golub“, Čitluk.

Odličje trećega reda dobili su: Bran-ko Šarić, Tomislav Perić, Ivan Jurče-vić, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Nikola Smoljan, Zoran Glamuzina, Danijel Bevanda, Jozo Vlaho, Milenko Milićević, Željko Karačić, Ivan Dodig, Ante Raspudić, Jozo Ostojić, Mar-ko Soldo, Ljubo Jovanović, Drago Pervan, Vinko Luburić te posmrtno Marko Vučić i Jure Dujmović, svi iz LD „Golub“, Čitluk.

Po ustaljenoj praksi, krajem rujna počinju, po lovačkim udrugama, lovački ispiti i traju sve do konca godine. U 7 lovačkih udruga Županije Zapadnohercegovač-

ke, ove su godine prijavljena 72 pripravnika, što je mnogo manje u odnosu na prethodne godine. Po lovačkim udru-gama, to izgleda ovako: „Mosor“, Široki Brijeg, 20 pripravni-ka, „Rujan“, Kočerin, 1, „Radovanj“, Posušje, 12, „Jarebinjak“, Rakitno, 3, „M. M. Bikan“, Vir, 6, „Malič“, Grude, 12 i „Kravica“, Ljubuški, 21 pripravnika.

Priprema lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispi-ta dobro je urađena. U Ljubuškom je organiziran seminar za pripravnike „Kravice“, na Kočerinu za sve ostale. Obrađene su, teorijski, sve teme predviđene Pravilnikom o programu, uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita. Od prošle je godine u ovoj županiji uveden i praktični dio obuke na strelištu, na Mostarskom blatu, kako bi pripravnici dobili osnovna saznanja o rukovanju oružjem. Slavenko Lasić, član Povjerenstva za lovno streljaštvo iz ove županije, odra-dio je ovaj dio obuke. Strpljivo je objašnjavao i praktično pokazivao sve radnje s oružjem koje su potrebne u lovu (držanje i nošenje puške, punjenje i pražnjenje, prilaženje s puškom grupi lovaca, držanje puške prilikom pucanja, pakiranje puške u futrolu). Zatim su svi pripravnici ispu-cali jednu seriju na glinene golubove. Već poslije nekoliko

LOVNO PRIPRAVNIŠTVO

Praktični dio obuke neprocjenjivo je koristan

Vlado Bošnjak hitaca vidjelo se koliko je ovaj vid obuke bitan. Onima koji prvi put – a bilo je takvih – pucaju iz lovačke puške, ovaj će dan sigurno ostati u sjećanju. I oni koji su imali određeno iskustvo u pucanju naučili su pravila kojih se trebaju pridržavati. Nakon završene serije dosta njih izrazilo je želju za još nekoliko hitaca kako bi što bolje „utvrdili“ gradivo.

Kad je sve završilo, Slaven je pohvalio mlade kolege za uzorno držanje na strelištu i za ono što su pokazali, a Emil Jurčić, tajnik Župa-nijskog vijeća za lovstvo, priredio je „lovački doručak“ za sve sudionike. Uz razgovor i druženje, počele su i „prve“ lovačke priče, uglavnom ve-zane za promašene ili rijetko pogo-đene golubove.

A sve što su naučili uspješno su pokazali na polaganju lovačkog ispita. Predsjednik povjerenstva Vlado Soldo i članovi Stanko Ivan-ković i Ivica Lučić, zadovoljni su pokazanim znanjem. Istina, bilo je i

ocjenski, odnosno trofejni list. Ovaj dio svakako je bio najza-nimljiviji za polaznike jer su isti dobili priliku da sami ocijene trofej, pokažu stečeno znanje i steknu vlastito iskustvo.

Nakon praktičnih vježbi, uslijedio je treći, možda i naj-važniji dio seminara, u kojem je izvršena i službena provjera, odnosno ispit znanja polaznika. Uz pokazano znanje, koje je, po ocjeni predavača, bilo na visokoj razini, pokazana je i visoka razina ozbiljnosti od strane svih sudionika seminara.

Na kraju, u svečanom dijelu, polaznicima seminara uručene su diplome o položenom ispitu zna-nja za ocjenjivanje lovačkih trofeja po pravilima CIC-a. Diplome je po-laznicima uručio Toni Vrščaj, pred-sjednik CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu.

Veljko Varićak je u ime CIC-a zahva-lio organizatorima, domaćinima, predavačima i svim polaznicima seminara, ističući značenje lovne trofejistike odnosno trofeja divljači, koji je najbolje mjerilo i pokazatelj uspješnosti lovnog gospodarenja svake zemlje.

onih koji će morati ponoviti ispit, a najčešći razlog za to je izostanak s pripremnog seminara.

Na kraju, nameće se zaključak da su podignuti kriteriji i u pripremi i na ispitima lovnih pripravnika, što će se pozitivno odraziti na daljnji rad lovačkih udruga i na ovdašnje lovstvo.

Pripravnici su se na strelištu “naoružali” vrijednim iskustvima


IZ SAVEZA

Prošli su godišnji odmori, jesen je u tijeku, a s njom i nove ob-veze u oblasti lovstva. U Buso-

vači je tako, 13. rujna ove godine, pod predsjedanjem Jake Čavare, održana sjednica Županijskog vijeća za lovstvo Središnje Bosne. Nazočili su joj svi predsjednici lovačkih dru-štava, osim predsjednika LD „Usko-plje“ iz Uskoplja i LD „Jastreb“ iz Do-bretića. Sjednica je trebala kratko trajati jer je bila riječ samo o izboru novoga predsjednika Vijeća i pripre-mi za sjednicu Upravnog odbora Lo-vačkog saveza Herceg Bosne.

Poslije kraćeg izlaganja Jake Ča-vare o radu u proteklom razdoblju i problemima koji su i dalje aktualni a slabo se ili skoro nikako ne rješavaju, sjednica se ipak odužila. Najbolnija je točka lovaca ove županije – i ne samo ove – formiranje lovišta i kon-cesije na njih. I dalje raste nezado-voljstvo ovdašnjih lovaca prijedlo-gom o formiranju posebnih lovišta. Poznato je da se na području ove županije žele formirati dva poseb-na lovišta. Takvim prijedlogom lovci nisu zadovoljni i to su iskazali u više navrata. No tamo netko iz nekih krugova uporno to predlaže. Ova je županija površinski vrlo mala, uz to i vrlo gusto naseljena, pa bi dva posebna lovišta ostavila mnoga društva bez lovnih površina. Ostale bi im samo uže površine oko ko-munikacija. Lovci misle da je ovoj županiji posve dovoljno jedno po-sebno lovište, ito namjensko za uz-goj medvjeda, a to je Bogom dana Koprivnica. Područje Vranice bilo bi najbolje raspodijeliti po općinskim lovačkim društvima. Na koncu, ako hoćemo pravedno govoriti, lovci iz ovih lovačkih društava ta su lovišta očuvali u ratu i u njih uložili dosta novca i dragovoljnog rada. Izgradili su niz lovnouzgojnih i lovnotehnič-kih objekata, organizirali i plaćali

Lovci protiv prijedloga o posebnim lovištimaSJEDNICA ŽUPANIJSKOG VIJEĆA ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE

Ovdašnji lovci nisu zadovoljni prijedlogom o formiranju dvaju posebnih lovišta, koji netko uporno gura. Mnogi bi tako ostali bez kvalitetnih lovnih površina, a pribojavaju se i da bi ta posebna lovišta opet koristiti „neki odozgor“, kao što je to i nekada bilo. Jako Čavara po-novno izabran za predsjednika Vijeća

Dobroslav Vrdoljak

lovočuvarsku službu, itd. Prije 15-ak godina svi su od općinskih mjero-davnih tijela dobili suglasnost za gospodarenje tim površinama, a mnogima još ni valjanost nije iste-kla. Lovci se pribojavaju da će ta POSEBNA lovišta opet koristiti ONI ODOZGOR, kao što je to nekada i bilo.

S obzirom na to da je Jako Čava-ra uspješno obavljao dužnost pred-sjednika Županijskog vijeća za lov-stvo Središnje Bosne, jednoglasno je ponovno izabran za tu dužnost.

U daljnjem tijeku sjednice govo-rilo se o protekloj lovnoj sezoni na srnjaka, gdje su svi govornici istakli kako se broj ove divljači iz godine u godinu povećava, a neki su istakli da je u njihovom lovištu broj srneće divljači dostigao kapacitet lovišta. I trofejna vrijednost ove divljači raste, o čemu najbolje svjedoči sve veći broj srebrnih i zlatnih trofeja. Ista-knuto je, ipak, da je previsoka cije-na odstrela za srnjaka, jer prosječan

ovdašnji lovac – a takvih je najviše – financijski slabo stoji.Skrenuta je pozornost predsjednicima društava da bi

trebali u što kraćem roku izmiriti sve financijske obveze prema Savezu, što je prihvaćeno, premda društva iz ove žu-panije duguju vrlo male iznose, a neki ni takve.

Razgovaralo se i o obilježavanju 85. obljetnice lovstva u BiH. Sa zadovoljstvom je prihvaćen prijedlog da se to or-ganizira u svim dijelovima BiH jer je to obljetnica vezana za sve lovce BiH, a ne samo za neke narode.

Otvaranje muzeja za lovstvo u BiH također se podržava, a govorilo se i o korištenju prostorija u nekadašnjem Save-zu lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine.

Pri kraju sastanka odlučeno je da bi trebalo pomoći Lo-vačkom društvu „Tetrijeb“ iz Kreševa u svladavanju internih problema. Predsjednik Vijeća, Jako Čavara, zadužen je da pronađe najbolji i najlakši način da se u ovom lovačkom društvu riješe problemi koji su uglavnom nastali poslije for-miranja nekih novih lovačkih društava, u kojima glavninu članstva čine lovci iz drugih općina Bosne i Hercegovine, što ide na teret domicilnih lovaca.

U nekim lovačkim društvima ističu su neki sitniji pro-blemi s policijom, pa će se obaviti razgovori kako i na koji način riješiti takve probleme, ako ih uopće i ima.

Uz dobar lovački zalogaj, na kraju su izražene i želje za uspješan lov na nisku divljač, da sve prođe bez problema i uz naše dobre stare lovačke običaje.

Glavne teme Vijeća: posebna lovišta i 85. obljetnica lovstva u BiH


LOVNA SEZONA

Stalno povećavanje broja divljih svinja već dugi niz go-dina evidentno je u većini europskih zemalja, pa tako i u našim lovištima. U kamenitoj Dalmaciji i kršnoj Herce-

govini, na terenima s oskudnom vegetacijom, ova se divljač odlično uklopila. U posljednje vrijeme, trofejna vrijednost pojedinih primjeraka čak je veća od onih iz unutrašnjosti.

ZAKONSKI OKVIR I PLANIRANJE LOVADivlje svinje su, po Zakonu o lovstvu, svrstane u neza-

štićenu divljač. Djelomična zaštita lovostajem odnosi se na bređu krmaču i vrijeme dok vodi mlade praščiće.

Drugim riječima, one spadaju u grupu onih vrsta čiju broj-nost i utjecaj u lovištu treba držati u podnošljivim okvirima kako ne bi pravile veće štete na poljoprivrednim imanjima.

U tom smislu, obveza je korisnika lovišta (u kojima ima ove divljači) da joj, u skladu s odredbama zakona i princi-pima struke u lovnim osnovama – posvete odgovarajuću pozornost.

Naš lovački savez dao je naputke lovačkim društvima da kod izrade lovnogospodarske osnove na početku planskog

Mladen Bešlić

Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobnaLov na divlje svinje je naporan, atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanjem u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti

LOV DIVLJE SVINJE

razdoblja procijene realno stanje populacije divljih svinja u pojedinim dijelovima lovišta, kao i posljedice koje njihova prisutnost uzrokuje na imanjima poljoprivrednika i u lovi-štu. Dužnost i obveza svakoga lo-vačkog društva je realizacija godiš-njeg plana po kojemu se objektivno ostavlja biološki minimum fonda ove vrste koji treba opstati u prosto-ru lovišta u podnošljivoj brojnosti, uz neznatne ili minimalne štete po imovinu drugih.

Kako se ovoj divljači u svim lo-vištima stalno povećava brojnost i širi populacija, tako se i lov proširio na gotovo sva područja, čak i ona u kojima je nikada ranije nije bilo. Ima lovaca koji su pravi specijalci za lov na svinje i radije će loviti njih nego bilo koju drugu divljač.

NAČINI LOVAAko lovce pitate kako najradi-

je love, najviše će ih reći – na čeki, zatim prigonom i pogonom, i onda najradije – uz pomoć najstarijih lo-vačkih pomoćnika, pasa. A baš oni koji love sa psima, po rezultatima su bez konkurencije najuspješniji.

Praksa i iskustvo pokazali su da lov divljih svinja pogonom i čekom daje najbolje rezultate. Sada već kla-sičan način lova uz pomoć pasa je da lovci opkole teren na kome će loviti (obično dio šume s gustišima i teško prohodnim grmljem). Za-sjede zauzimaju na mjestima gdje očekuju da će svinje naići, bježeći ispred pasa. Vlasnik pasa (pogonič), s jednim ili dva pomoćnika, ulazi sa psima u gustiš i lov počinje.

Prema lavežu, lovci u zasjedi procjenjuju na koju se stranu svinje kreću i pravodobno zauzimaju po-ziciju za siguran hitac. Ipak, najveće su šanse kod onih koji idu za psima. Jači veprovi i zrele krmače često se okrenu da se brane i stoje u mjestu okruženi psima koji ih napadaju.

Obuzeti obranom, ne primjećuju lovca, koji po lajanju odredi gdje se psi i svinje nalaze. Kad se dovoljno približi, nije ih teško odstrijeliti. Lov-ci koji idu sa psima, zbog probijanja kroz nepristupačne terene, moraju biti u dobroj kondiciji, jer se svinje obično tamo zavlače. Moraju, zatim, biti hladnokrvni kako ne bi, pri pu-canju na svinju okruženu psima koji trče okolo nje, pogodili psa.

U ovakvim lovovima obično se odstrijeli više svinja u jednom danu. Ali se dogodi da nastrada i poneki pas. Kao što je napomenuto – divlja je svinja opasan protivnik i neopre-znost pri napadu može psa koštati života. Ako je u pitanju samo ozlje-da, nakon zacjeljenja ti psi postaju još žešći, ali i oprezniji. S lovom na divlje svinje nastavljaju, jer ih goni ista strast kao i njihove vlasnike.

IZBOR PASAZa lov na divlje svinje upotreblja-

vaju se sve rase goniča, zatim brak-ja-zavčari, terijeri i jazavčari. Kod nas su najviše zastupljeni: posavski goniči, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, trobojni i srpski gonič, bosanski ba-rak te brak-jazavčari i terijeri.

Za koju će se rasu lovac opredi-jeliti, u prvom redu je stvar osobne preferencije i dostupnosti. Ali su in-dividualne odlike psa, koje u lovu na divlju svinju najviše dolaze do izra-žaja, mnogo važnije nego pripad-nost određenoj rasi.

Događa se da iz čitavog legla svega jedno ili dva šteneta postanu dobri psi za lov svinje, iako su sva šte-nad izložena istom tretmanu i obuci.

Dobar pas za lov na svinje, bez obzira na to kojoj rasi pripadao, mora biti brz, izdržljiv i iznad svega okretan. Osim hrabrosti koja je ne-minovna, psu je potrebna i opre-znost, jer je odrasla svinja suviše snažan protivnik za bilo kojeg psa i samo onaj koji ne srlja i koji je do-


LOVNA SEZONA

voljno okretan napad izbjeći, može potrajati kao lovac.

Pravi zaljubljenici lova na divlje svinje sa psima, naravno oni koji imaju mogućnosti, drže u ograđe-nim prostorima (gaterima ) nazime ili veću svinju za obuku i trening pasa. Tako već kod mladih pasa mogu procijeniti jesu li pogodni za daljnju obuku ili ne, pa prema tome naprave selekciju.

ČIME LOVITI – ORUŽJE, STRELJIVOZakonski je jasno definiran lov na

krupnu divljač, u kojem je propisan hitac iz karabina primjerene snage. Iznimka je zakonski ustupak u lovu na crnu divljač, u kojem je dopušten hitac kuglom iz glatke cijevi, bilo klasične dvocijevke ili skupocjenog drilinga. Kugla na bliskim udaljeno-stima često bolje djeluje od karabin-skog hica, bez obzira na svoju manju brzinu, jer ona je bar tri puta teža od prosječnoga karabinskog zrna i više energije predaje cilju koji najčešće padne u „vatri“. Ovdje se ne smije zaboraviti da učinkovitost ima ogra-ničenje do 45 – 55 metara. Sve što je dalje, zbog nagloga gubljenja brzine i pravca nema smisla, a i zakonski je potpuno opravdano zabranjeno.

Tko je god duže lovac, imao je priliku vidjeti ili bar čuti da je pod kožom nekog vepra nađeno zrno krupne sačme, oko kojeg su nastali trovanje i upale, koja su ili prošle ili polako prolaze. Sreća je što divlja svinja ima dobre obrambene me-hanizme.

Hitac takvim metkom na divlju svinju, osim što je zakonski nedo-pušten, rijetko može biti učinkovit, osim iz veoma velike blizine. Zbog maloga broja zrna a velikog rasipa, možemo računati da će velika meta, primjerice vepar, na 50 metara biti pogođena s najviše dva ili tri zrna. To nije dovoljno, jer lovci znaju da sačma usmrćuje šokom zbog isto-dobnog udarca većeg broja olovnih kuglica, a ne prodiranjem u tijelo divljači. Za to zrno ili dvije sačme nemaju snage. Prodiranjem, razara-njem unutarnjih organa i velikih žila, te kosti koje se s karabinskim stre-ljivom lome, nastaje trenutna smrt. Zato je s razlogom nastala ciljna ba-listika kao znanost.

Posljedice pucanja sačmom na crnu divljač teška su ranjavanja, ali, nažalost, i ponos lovaca kad se nađe krvni trag. Što se može, on ga je pogodio, ali eto, mrcina nije htjela

pasti. Pritom se, dakako, uvijek pre-šućuje čime se pucalo.

Treba zaboraviti nule, duple nule, razne devetake, a za visoku divljač koristiti kugle ili karabine po svome izboru, vodeći računa da za-dovolje balističke uvjete koji su pro-pisani za ovu divljač.

Najčešći kalibri u lovu na vepra su: 7x57, 7x64, 8x57 IS, 30-06 Sprin-gfild, 7 Remington Magnum, 8x68 S.

Ako pak koristimo kombinirane puške, onda su to kalibri: 7x57 R, 7x65 R i 8x57 ISR.

TROFEJI DIVLJE SVINJE (VEPRA)Lovački trofej dio je divljači ili

cijela divljač u vidu preparata. Pre-ma lovačkim običajima, trofej uvijek pripada onom lovcu koji je ulovio divljač. Ukusno obrađen trofej je us-pomena na lovački doživljaj. Zbog toga posebnu pozornost posveću-jemo njegovoj obradi, čuvanju i za-štiti od štetnih čimbenika.

Glavni trofej od davnina su ve-prove kljove. Sporedni trofej je der-mo-preparat glave vepra ili nazim-četa, te čekinje. Kožu pak neki lovci obrađuju štavljenjem i koriste je kao prostirku u lovačkim prostorijama.

Poslije vađenja iz čeljusti, kljove se pričvrste na podmetač. Mnogi lovci vade ih iz glave bez iskuhava-nja, jer se plaše da ne popucaju. Ova bojazan nije opravdana. Preporuču-jem da se pri vađenju, na 15 centi-metara od mjesta gdje kljove izlaze na površinu, kost odsječe pilom, ito prije skidanja kože s čeljusti. Približno dvije trećine kljova su u kosti. Kost se može presjeći i na udaljenosti dvo-struko većoj nego što je dio kljove izvan čeljusti, uz dodavanje nekoliko širina palca. Poslije skidanja kože i mi-šića, kosti se potope u hladnu vodu. Zatim se kuhaju dva-tri sata. Srž im se istrese i očisti žicom i vatom, pa se zatim stave u hladnu prostoriju, u kojoj se polako suše. Na visokoj temperaturi pucaju. Izvana i iznutra premažu se parafinom.

Nakon tog pričvršćujemo ih na drveni okruglo ukrašeni podmetač, lijepljenjem ili uglavljivanjem ukra-snom žicom.

IZAZOV I OPASNOSTI LOVA NA DIVLJE SVINJE

Lov na divlje svinje je naporan, atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanjem u divljač koja je u pokretu, u šumi,

gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti.

Pri sadašnjem velikom broju divljih svinja povećava se broj nastrijeljenih grla, koje poslije treba tražiti. Pritom često ima zanimljivih, a nekad i dramatičnih situacija. Pri pogotku bilo kojeg primjerka divlje svinje, koji nije pao u vatri, treba zapamtiti mjesto odakle je pucano, mjesto gdje je divlja svinja bila u vrijeme pogotka i smjer bijega, te uočiti krvare-nje. Najbolje je obilježiti mjesto s kojega je pucano, mjesto gdje je divljač bila u vrijeme pucanja i smjer bijega. Ne valja podleći strasti brzog traženja ulova. To su osnovne pretpo-stavke uspješna nalaženja nastrijeljene divljači.

Vepar je divljač tvrda na ranu i ako na udaljenosti od 250 metara ne zalegne, obično traži teren gdje se može dobro braniti, primjerice neku guštaru, a u njoj je traženje bez psa rizično.

Pri traženju sa psom također treba postupiti razumno i oprezno. Ako postoji mogućnost, treba se koristiti višecjev-nim lovačkim puškama – dvocjevkama ili trilinzima. Tako se u kritičnim trenucima može iskoristiti mogućnost brzog ponovnog pucanja. Ako je divlja svinja na pretpostavlje-nom prostoru, pas će ispuniti svoju ulogu, ali ne treba do-pustiti nerazumnosti.

Mnogo je teže traženje nastrijeljene svinje u kukuruzu ili nekom drugom visokom usjevu. To je vrlo teška okolina za rad psa i lovca. Za takve uvjete preporučljivo je koristiti se samo dovoljno oštrim psom, posebno iskusnim, odnosno s dva do tri psa zajedno. U takvim uvjetima umnogome se očituje fizička, a osobito “psihička” zrelost psa krvosljednika. Situacije u takvim potragama pamte se cijeli život. Pritom se ponovno preporučuju lovačke puške adekvatne ovoj vrsti lova i naboji s odgovarajućim balističkim svojstvima.


LOVNA DIVLJAČ

Muflon (Ovis musimon) ili divlja ovca pripada porodici šupljorožaca (Bovidae) rodu ovaca (Ovis). Potječe sa Sardinije i Korzike. Pretpostavlja se da je nastanjivao

većim dijelom područje Mediterana i Male Azije. Zahvalju-jući uspješnom naseljavanju, danas je višestruko brojniji u ostalim zemljama Europe nego u području iz kojeg potječe. Rasprostranjen je i u dijelovima SAD-a, Južne Amerike i Azije. Na prostorima u Europi najviše ga ima na područjima Alpa u Austriji, u Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rusiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.

Među vodećim europskim zemljama po broju i kvaliteti ove lovne divljači ističu se Češka i Njemačka. Po podacima za 2002. godinu, Češka je gospodarila s 20.000, a Njemačka s 19.000 muflona. Kod nas u Bosni i Hercegovini muflon je unesen 70-ih godina prošloga stoljeća na područje Trebi-nja, Stoca, Neuma, Grabovice (Čvrsnica) i Koprivnice. Uno-šenje ove plemenite divljači, prema procjenama stručnjaka, bilo je uspješno. Do sada, ne postoji evidencija o stanju ove divljači kod nas, ali s obzirom na ratna događanja i krivolov,

može se pretpostaviti da stanje nije zadovoljavajuće.

VANJSKI IZGLED I OPISMuflon je najmanja divlja ovca,

naraste u visinu do 70 cm i u dužinu 1,25 m. Rep mu je dugačak 9 – 11 cm. Sličan je domaćoj ovci, ali tijelo mu nije pokriveno vunom već dosta krutom dlakom. Ima tri vrste dlake: podlaka, osje i strunasta dlaka. Ova-kav dlakavi pokrov ima samo tijekom zime. Dlaka se mijenja svake godine. Donji dio vrata obrastao je nešto du-žom dlakom i čini neku vrstu grive. Boja dlake ljeti je crvenosmeđa, a odozdo po trbuhu i unutarnja strana nogu je bijela. Zimi je tamno keste-njasta. Kod mužjaka, sivi ljetni pojas iznad bokova zimi postaje potpuno bijel. Ovce su jednobojne. Papci na

S lovnogospodarskoga gledišta, muflon je vrlo bitna vrsta krupne divljači, ponajprije zbog svojih bioloških i ekoloških odlika koje omogućuju razmjerno jeftin uzgoj. Skroman je u pre-hrani, široka mu je lepeza biljnih vrsta koje koristi, pa se drži najekonomičnijom divljači među dvopapkarima

nogama su vrlo jaki, sastavljeni od nekoliko rožnatih slojeva, od kojih je vanjski najtvrđi. Papci neprekidno rastu, ali se istodobno i troše. Težina odraslog mužjaka kreće se od 40 do 50 kg, a težina ovce od 30 do 35 kg. Kraći, snažan vrat, stvara dojam kra-ćeg tijela s jakim trupom i s razmjer-no malom glavom. Muflon je šupljo-rožac te mu je rast i razvoj rogovlja po istom načelu kao i u ostalih šu-pljorožaca. Na glavi mužjaka redovito rastu karakteristični unazad povijeni polukružni rogovi, koji mogu biti du-gački i do 90 cm. Rogovi muflona ra-stu tijekom cijelog života, u mladosti znatno intenzivnije nego kod starih primjeraka. Intenzivniji razvoj rogova traje do sedme godine starosti, a iza sedme godine godišnji prirast po-stupno opada. Na rogovima, cijelom dužinom, jasno se ističu poprečni pr-stenasti nabori (godovi) po kojima se može određivati starost muflona. Na poprečnom presjeku rogovi imaju trokutast izgled. Rogovi muflona cije-ne se kao izuzetan trofej. Ženke, redo-vito, nemaju rogova, a ako ih i imaju, obično su dugački svega 14 – 16 cm. Starost muflonki teže se odredi, ali se po izgledu i razvijenosti tijela mogu razvrstati u starosne skupine, a kod ulovljene dobro nam pomaže i pre-gled razvoja i izmjene te istrošenosti prednjih zuba. Muflon ima 32 zuba, a formula glasi: I 0/3, C 0/1, P 3/3, M 3/3. Muflon živi 15 do 20 godina. Glasa se meketanjem ili češće, kad osjeti opa-snost, zviždukom.

NAČIN ŽIVOTA I PREHRANAVeć smo ranije naveli da muflo-

na ima u mediteranskom području otkuda i potječe, ali i u kontinentu. Optimalni uvjeti su mu mediteran-ske šume i makija s pašnjacima i kamenjarima. Voli lokalitete na koji-ma ima dobru preglednost prostora

MUFLON (Ovis musimon)

Muflon je plašljiv i oprezan, ali je divljač velikog potencijala

Mr. sc. Ivan Jurić


LOVNA DIVLJAČ

oko sebe, jer je vrlo plah i oprezan, ima razvijena čula sluha, mirisa i vida, ali se najviše oslanja na vid. U kontinentalnom dijelu pogoduju mu šume s livadama i pašnjacima. No kako se u kontinentu uzgaja najčešće u ograđenom prostoru, posebno je značajno dobro odabra-ti kvalitetnu lokaciju prije ograđiva-nja. Muflon je dnevna životinja, dok noću redovito miruje. Zadržava se u manjim ili većim krdima koja čine uglavnom ovce s janjcima i mladim ovnovima. Stariji ovnovi, iza treće godine, žive u manjim muškim kr-dima koja broje obično 3 – 6 jedin-ki. Dosta je vjeran staništu koje mu odgovara i ukoliko mu je osiguran mir, zadržava se na relativno malom području. Krdo ženki s muflonča-di vodi najiskusnija muflonka, koja ne mora biti i najstarija. Ako utvrdi neku opasnost, javlja se oštrim pi-skavim glasom, a ako se dade u bi-jeg, slijede je svi članovi krda.

Muflon je skroman u zahtjevima prema staništu, iako čitavog dana ponešto ogriza. Glavno vrijeme za pašu mu je jutro i večer. Uglavnom se hrani travama i zeljastom vegeta-cijom, ali voli brstiti drveće i grmlje. Bitno je da ima čitave godine do-voljno paše i brsta, jer je muflonu potrebna stalno dostupna hrana. Odnos između hrane i gradnje ro-gova najbolji je pokazatelj stupnja hranjivosti lovišta. Širok je spektar trava, zeljastih i drvenastih vrsta, šumskog voća i plodova koje koristi za hranu. Što se tiče davanja hrane u hranilištima, posebno zimi, potreb-no mu je osigurati voluminoznu hranu kao i ostalim preživačima, kao

što je livadsko sijeno, sijeno djeteli-ne i lucerke ili dobro osušen lisnik. Također je pohlepan za zrnatom hranom, gdje su najpogodniji kuku-ruz i zob, divlji kesten, po mogućno-sti zdrobljen, i hrastov žir. Obvezno se pripremaju solišta, a najpogodniji način je stavljanje soli na izdubljene panjeve ili drvene sandučiće.

RAZMNOŽAVANJEParenje muflona odvija se u listo-

padu i studenom, a može se prote-gnuti i u prosinac. Sam tijek parenja je neupadljiv i nije praćen glasanjem kao kod jelena. Zreli mufloni pred pa-

renje privremeno napuštaju krda ženki, a potom ih pronala-ze, zadržavaju se s njima cijelo vrijeme parenja i postupno ih oplođuju. Mufloni za vrijeme parenja posve uobičajeno uzi-maju hranu. Zreli, za parenje sposobni mužjaci, u potrazi za ženkom međusobno se bore. Borbe su nekad oštre i duge, ali većinom ne dolazi do težih ozljeda ili smrti. Sagnutih glava, na razmaku od kojih desetak metara, zalijeću se jedan prema drugom i sudaraju se čelnim bazama rogovlja. Prije parenja zrele ženke ne dopuštaju odmah zaskok mužjaka. Muflon ih goni zategnutim vratom, a uzbuđuju se mirisom njezinoga spolnog organa. Muflonka se poslije kraćeg vremena zausta-vi i dopusti sparivanje. Bremenitost ovce traje između 21 i 23 tjedna te u travnju, a najkasnije početkom svibnja, ovca ojanji jedno do dva janjeta, čija je tjelesna težina pri rađa-nju oko 2 kg. Ovca ima dvije sise, a janjci sišu oko 6 mjeseci. Spolna zrelost kod muflona nastupa sa 18 mjeseci starosti, dakle u drugoj godini života već može sudjelovati u parenju. Može se pariti i s domaćom ovcom. Postoji stoga opasnost od križanja i onečišćenja čiste linije muflona. Posljedica toga je gubitak kvalitete trofeja, a upitno je i dalje gospodarenje križanom populacijom zbog stalnih fenotipskih poremećaja u budućim generacijama.

PRIRODNI NEPRIJATELJI, NAMETNICI I BOLESTIBrojna strana saznanja a i domaća iskustva potvrđuju da

je najveći neprijatelj za muflona – ris. Najveće štete evidenti-rane su posebice na janjadi. Ris, kada naiđe na muflone, stal-no se zadržava u neposrednoj blizini i prati krda. Opasnost za muflona su i vukovi. Određene štete na fondu muflona mogu nastati od lisice i čaglja. Također su ozbiljna opasnost ovoj divljači lutajući psi. Znatno veću štetu prave gonjenjem i uznemirivanjem divljači, nego samim ulovom. To može do-vesti do potpunog preseljenja muflonske divljači iz lovišta, osobito kad je riječ o tek unesenoj divljači koja se nije privikla na novo stanište. Muflonska divljač izložena je svim namet-nicima i bolestima kao i domaća ovca. Od parazita, ovisno o stanišnim prilikama, ali uglavnom u kontinentalnim nizin-skim lovištima javlja se veliki i mali metilj.


PREDATORI

Kad mačka pojede miša, vuk srnu, lisica zeca ili fazana, jastreb goluba, onda je to prirodni odnos predator – plijen, svakodnevan u prirodi. Odnos grabežljivac – žr-

tva odražava se na gustoću populacije obiju vrsta. Porast ili pad brojnosti plijena prati porast ili pad brojnosti predatora.

UTJECAJ NA RAZINI JEDINKI Odnosi među vrstama živih organizama dijele se pre-

ma izravnom utjecaju na razini jedinki. Ekološki odnosi na razini populacije posve su drugačiji. Tako je i za populaci-ju plijena i populaciju nositelja nametnika korisno prisuće njihovih „napasnika“. Svaka se jedinka trudi da ne postane plijen predatora i da ima što manje nametnika (parazita), za populaciju određene vrste, npr. srne, to znači pozitivnu selekciju i regulaciju brojnosti. Utjecaj predatora na broj-nost populacije određene vrste svakom je uočljiv, obratan učinak je još jači. Istraživači odnosa predator – plijen znan-stveno su dokazali da veličina populacije plijena jače utje-če na brojnost populacije svojih predatora nego predatori na plijen. Kanadski lovni istraživači u jednoj višegodišnjoj studiji istražili su odnos populacije risa i zeca. Na temelju dvadesetogodišnjih zapisa u jednog kompaniji o broju ot-kupljenih krzna risova i zečeva, uočen je približno deseto-godišnji ciklus za obje vrste. Dakle, svakih deset godina i

U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje pojedinih lovnih stručnjaka da predator ne može istrijebiti svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da predator može nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost populacije plijena na granicu opstanka

PREDATORI I PLIJEN (GRABEŽLJIVAC I ŽRTVA)

Plijen jače utječe na brojnost svojih predatora, nego predatori na svoj plijen

Mirko Filipović zec i ris bilježe vrhunac brojnosti, s time da je vrh (brojnost populacije) risa jednu do dvije godine nakon vrha za zeca. Istraživači su ustanovili da pad brojnosti populacije zeca ne izaziva ris, iako je njegova brojnost pri vrhuncu, nego razne bolesti, na-metnici, pa i odnosi unutar popula-cije. Pad brojnosti populacije zečeva izravno djeluju na populaciju risova koji zbog nedostatka plijena ne mogu prehraniti svoje potomstvo.

VELIČINA I KVALITETA STANIŠTA Veličina staništa potrebnog za ži-

vot jedinke bilo koje vrste ovisi o kva-liteti staništa. Za predatore ta veličina je određena količinama raspoložive hrane, odnosno brojnošću popu-lacije mogućega plijena. Što je više hrane, potreban je manji prostor, i obratno. Radi toga, brojnost popula-cije predatora nije određena brojem hektara, nego biomasom plijena.

Tijekom evolucije žrtve su, pod utjecajem predatora s kojima dije-

le stanište, oblikovale svoja tjele-sna obilježja i sposobnosti preživ-ljavanja. Ta su obilježja bitan dio njihove današnje atraktivnosti za lov i lovne trofeje.

Primjeri nekih vrsta biljojeda koje su se evolucijom razvile bez utjecaja predatora pokazuju izosta-nak nagona za bijeg, obranu i spo-sobnost letenja. Ptica dodo, s otoka Mauricijusa, koja je neletačica, istri-jebljena je od strane čovjeka već ne-koliko desetljeća nakon otkrića, jer nije razvila sposobnost letenja. Slič-no se događa i s papigom s Novog Zelanda, koja također ne leti i leže se na zemlji, a danas je ugrožena od unesenih domaćih mačaka.

GOSPODARENJE PREDATORIMAKad dvije ili više različitih vrsta pre-

datora žive u istom staništu i koriste iste izvore hrane ili vode, onda dolazi do nadmetanja za hranu (kompetici-ja), što znači da postaju konkurenti i jedna vrsta smeta drugoj.

Čovjek, lovac smatra konkuren-tima sve predatore koji love plijen koji i on lovi, jer mu time smanjuju brojnost divljači i ograničavaju mo-gućnost uspješna lova. Uništiti kon-kurenta, predatora, znači više plije-na za pobjednika.

U tome nadmetanju čovjek je kao predator, zbog savršenog oruž-ja za lov, neusporedivo bolji lovac od divljih predatora. Danas je u mo-gućnosti svojom odlukom onemo-gućiti ili dopustiti većini predatora opstanak u njihovu staništu. Tako je svojom odlukom odlučio sačuvati ili vratiti u njihova nekadašnja staništa zvijeri poput vuka, risa i medvjeda. Sve zemlje članice Europske unije potpisnice su tzv. Bernske konvenci-je, koja podrazumijeva i zaštitu veli-kih zvijeri. Bernska konvencija sadrži i jedan „izuzetak“ kojim je iznimno dopušteno razborito korištenje ne-


PREDATORI

kih vrsta divljih životinja u slučaju da nema drugoga zadovoljavajućeg načina rješenja i da iznimka neće biti kobna za opstanak dotične vrste. Što znači kada je posrijedi i zaštićeni vuk moći će se vršiti redukcijski odstrel kada lokalno stane uzrokovati znatne gubitke na divljači. Zemlje, kandidati za EU, između ostalog moraju zado-voljiti i taj preduvjet. Propis o trajnoj zaštiti vuka u Hrvatskoj donesen je u svibnju 1995. godine. Ovaj propis stvorio je sukob između lokalnog stanovništva koje se bavi poljodjel-stvom i stočarstvom i zakonodavca koji je zaštitio vuka.. Predatori – gra-bežljivci mogu zadovoljiti svoje po-trebe za hranom iz prirodnih izvora hrane, ako je odnos brojnosti plijena i predatora uravnotežen. Kada se, me-đutim, u nekom staništu taj odnos poremeti i brojnost predatora nad-maši prehrambene mogućnosti sta-ništa i grabežljivci nemaju dovoljno prirodne hrane – divljači, onda pre-datori traže hranu iz ljudskih izvora. Vukovi kolju stoku, a medvjedi osim napada na stoku, uništavaju usjeve, voćnjake i pčelinjake. U ovom je slu-čaju riječ o čistom “oportunizmu”, jer vuk ili medvjed iz iskustva stječu sa-znanje da je mnogo lakše u brojnom stadu ovaca ili koza, pa i krava i konja uloviti plijen i nahraniti se nego pro-goniti i uloviti srnu.

Vuk je opet postao prava na-past za stočare i lovišta, osobito u Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj zagori. Stočari, lovačka društva, za-kupnici lovišta i lovni inspektori traže od mjerodavnih da se ponovno do-pusti odstrel, makar i selektivni, što je propisano „izuzetkom“ Bernske kon-vencije. Stočari i lovci pitaju: „Zašto je potrebno štititi vuka?“ Teško je neko-mu tko životinje dijeli na štetočine i

korisne, objasniti čemu služi za njega najveća štetočina - vuk. Zbog toga se traže načini onemogućavanja činje-nja štete i plaćanja šteta koje se do-gode. Oštećena strana u najvećem broju slučajeva nije zadovoljna visi-nom isplate nastale štete, pa zbog toga dolazi do neugodnih sukoba.

U Bosni i Hercegovini, vuk čini goleme štete stočarima i u lovišti-ma. Štete od vuka na divljači najviše se mogu uočiti u snijegu tijekom zime po vukojedinama, ostatcima vučjih gozbi. Vuk kod nas nije za-konom zaštićena zvijer i može se slobodno loviti u bilo koje doba godine, osim ženke i mladih koje je zakonom zabranjeno loviti od 1. ožujka do 31. lipnja.

Kad je riječ o prirodnoj hrani kojom se predatori hrane u lovištu, onda se u proračun boniteta stani-šta uračunavaju prisutni predatori i smanjuje se plan odstrela. Plan gos-

podarenja velikim zvijerima treba predvidjeti moguće izu-zeće od zaštite u područjima gdje se neki predatori hrane isključivo hranom iz ljudskih izvora.

Govoreći o risu, hrvatski lovni stručnjaci u goranskim, ličkim i primorskim lovištima, koji se susreću s ovim pre-datorom i proučavaju njegov utjecaj na populaciju plijena, ističu veliku pogrešku, koja je zbog nedovoljnog znanja o životu i načinu prehrane karpatskog risa, učinjena od stra-ne Slovenije pri unošenju ove vrste. Poznati lovni stručnjak, prof. dr. Dominik Raguž, u svom je predavanju na Višoj lov-noj školi to nazivao „biološkom diverzijom“.

Naime, u susjednu je Sloveniju, godine 1973., s Karpata, iz Slovačke, uneseno šest primjeraka risa, odakle se ubrzo proširio u Gorski kotar, Liku, pa i Bosnu. Nekoliko je risova odstrijeljeno u lovištima kod Livna i Kupresa. Karpatski ris (Lynx lynx) najveći je u svom rodu i može s lakoćom ubiti i kapitalnog mužjaka jelena, što i čini. Imigracijom karpat-skog risa narušen je prirodni lanac u biocenozi lovišta, jer je do tada stabilnu biocenozu naselila vrsta koja tu ne pri-pada. Zbog svoje snage i iznimnih lovnih sposobnosti te prekobrojnosti, karpatski ris, ne samo da se hrani pripada-jućom mu divljači, nego nanosi i štete lovnom gospodar-stvu. Krupna se divljač teško prilagođava na, za nju do tada nepoznatog predatora. Po izboru plijena, ovaj je ris veliki konkurent autohtonom vuku.

Za razliku od njega, autohtoni ris (Lynx pardina), koji je nekada tu živio a kojeg još ima u Makedoniji, upola je ma-nji i nije toliko opasan za krupnu divljač, jer su mu glavna hrana glodavci i drugi manji sisavci. Odrasle srne i divoko-ze teško i rijetko može uloviti. Zbog toga mnogi stručnjaci drže da je trebalo unijeti ovu vrstu.

U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje po-jedinih lovnih stručnjaka da predator ne može istrijebiti svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da predator može nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost po-pulacije plijena na granicu opstanka.

Lovačke i ekološke spoznaje pokazale su da očuvanje velikih zvijeri, kao vrsta s vrha prehrambenog lanca, ima dvostruko pozitivan učinak na sveukupnu zaštitu prirode i biološke raznolikosti. Za njih se u lovačkoj literaturi često zna reći da su „krov zaštite ekološke ravnoteže“, pokazatelj biološke raznolikosti i kvalitete staništa.


STRELJAŠTVO

Na strelištu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ na Mo-starskom blatu, 9. i 10. listopada održano je tradi-cionalno, šesto po redu, međunarodno natjecanje

u gađanju glinenih golubova „Grand prix Široki Brijeg“. Na natjecanje su došli najbolji pojedinci i momčadi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U momčadskom dijelu nastupili su Pleternica, Turopolje, Gaj Zagreb, Budva, Herceg Novi, Trnovo i Široki Brijeg, a u pojedinačnoj konku-renciji još su bili predstavnici Partizana iz Beograda.

„Ovo je jedan od najjačih turnira na prostorima ovih zemalja“, govori nam Tomislav Mandić, koji je, osim što je natjecatelj, i na čelu organizacijskog odbora ovog natjeca-nja. „Kroz protekle godine iskazali smo se kao vrsni doma-ćini i strijelci nam se rado odazivaju na ovaj turnir. Ovdje su nastupala dvojica olimpijaca, izbornik hrvatske i srpske re-prezentacije, i potencijalni kandidati za sljedeće olimpijske igre. Turnir koji okuplja ovakve sportaše spada u svjetski vrh i mi smo na to ponosni.“

Zadovoljstvo organizacijom i rezultatima nije krio ni predsjednik Streljačkog kluba „Široki Brijeg“, general Mića La-sić, u čijoj su se konobi na strelištu strijelci ugodno osjećali: „Još smo jednom pokazali da smo dobri domaćini. Raduje me zadovoljstvo svih strijelaca onim što im ovdje pružimo. Ovaj sport, iako nije medijski promoviran, niti ga sportski savezi adekvatno financijski prate, zavrjeđuje divljenje zbog pojedinaca koji uglavnom svojim sredstvima ostvaruju ova-ko velike rezultate. Zbog toga sam ponosan, kako na svoje strijelce, tako i na sportsku obitelj kojoj pripadam.“

Po lijepom vremenu, strijelci su postigli dobre rezulta-te. U momčadskoj konkurenciji najbolji su bili strijelci Gaja iz Zagreba, s 317 pogodaka, ispred Širokog Brijega (305) i Budve (304). U pojedinačnom natjecanju u finale se plasi-ralo šest najboljih. Pobijedio je Ante Glasnović (Gaj Zagreb – 141 „ubijeni golub“) i tako nastavio tradiciju da pokal po-bjednika ovog turnira ode u obitelj Glasinović. Drugi je Želj-ko Vađić (Turopolje – 136), treći Josip Glasnović (Gaj – 130), te Ivo Stanišić i Jovica Marković iz Budve i Tomislav Mandić iz Širokog Brijega. Najbolje momčadi i pojedinci nagrađeni

Vrhunac, i organizacijski i natjecateljski

su peharima. Također su svi dobili i prigodne darove, proizvode tvrtke MCI Miljenka Crnjca – livanjski sir, sir Galac, te hercegovačka vina iz vi-narije MCI Zadro iz Domanovića. Za sve sudionike tijekom ove tri večeri organizirano je druženje u restoranu

„Gurman“ uz hercegovačke specija-litete i svirku tamburaškog sastava „Širokobriješki dukati“. Na kraju, još jednom čestitke strijelcima i vod-stvu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ kako u organizacijskom dijelu, tako i na rezultatima u natjecanju.

GRAND PRIX ŠIROKI BRIJEG 2010.

Vlado Bošnjak

Šesterica najboljih u pojedinačnoj konkurenciji


LOVCI I OBIČAJI

Posljednja rujanska nedjelja za lovce bilskoga okruženja, bilo one sa širokobriješke ili

s mostarske strane Bila, uistinu je događaj koji se željno iščekuje. Na-ime, već sedmu godinu zaredom, na Otaru, u organizaciji Ekološke udruge prijatelja Bila „Misište“, slavi se sveta misa kojom se obilježava početak lovne sezone. Lovci su samo povod ovome događaju, a događanja na Otaru prerasla su u općepučku veselicu. A Otar svake godine iznenadi nazočne nekom novinom. Ove je godine na novoiz-građeni zvonik postavljeno zvono, urađen je dio zida koji omeđuje ovaj prostor, a u tijeku je elektrifi-kacija Bila.

Kišno nedjeljno jutro omelo je mnoge u nakani da odu na Otar. Čim je fra Mile Vlašić, točno u pod-ne, započeo svetu misu, kiša je pre-stala, tako da je cijelo poslijepodne ugodnije bilo vani nego u pripre-mljenim šatorima. U svojoj propo-vjedi, fra Mile je posebice naglasio značenje suživota čovjeka i prirode i druženja među ljudima, u čemu lov-ci mogu biti primjer drugima. Sjeća-jući se svih umrlih lovaca, branitelja i svih onih koji su prolazili ovim pro-storima, zazvao je Božji blagoslov na nas žive da ovu prekrasnu priro-du i život u njoj sačuvamo.

Po završetku svete mise, slijed događanja kao i svake godine. Raz-mjenjuju se pozdravi, onaj tko je ovdje prvi put ne može doći „k sebi“ od uzbuđenja. U međuvremenu Milka i Marinko, domaćini što se tiče pripremanja hrane, počinju s

I oni što su po sedmi put ovdje, i oni koji su stigli prvi put, jednako su sretni i zadovoljni. Bile i Otar mjesta su posebnog nadahnuća. „Nemoj da nešto fali“, stalno je ponavljao Jura. Ma, ništa ovdje nije falilo: ni tople ljudske riječi, ni poruka s oltara, ni pjesme, ni punih stolova, ni … Lovci, jednostavno, mogu biti ponosni što su bitan dio svega ovoga

OTAR 2010.

Iz godine u godinu, uvijek nešto novo i bolje

Vlado Bošnjakpodjelom graha. Svatko sebi nalazi mjesto i poslužuje se. Ovakav grah se može pojesti samo ovdje, bio je najčešći komentar.

Još jedan sadržaj zaokupio je pozornost nazočnih. Fotograf Mar-ko Mandić, koji od početka doga-đanja na Otaru svojom kamerom i fotoaparatom bilježi što se ovdje događa, priredio je izložbu foto-grafija „Od prvog Otara do danas“. Izložba je pobudila veliko zanima-nje. Nakon razgledanja, fotografije su rasprodane, a prihod je išao u fond Udruge.

I ove godine, unatoč kiši, bilo je onih koji su prvi put ovdje. Poseb-nu pozornost na sebe je privukla grupa iz Trebižata (Veselko Zubac, Slavo Kordić, Ilija Soče, Milenko Martinović, Ljubo Jovanović i stari lovac Nikola Jukić – Pita). Oduševili su nazočne svojim pjevanjem. „Bili smo na Misištu za dvije posljednje godine, ovdje smo prvi put i, ako Bog da, eto nas i dogodine“, govori Veselko i započinje „Hercegovina… moja je domovina…“.

Vrijeme polako odmiče. Raz-mjenjuju se zdravice. Po stolovima se raznose uštipci i sir. Jura neu-morno reže pršut i stalno opomi-nje: Nemoj da nešto fali. I zaista nije ništa falilo. Ovdje smo danas, kako je to i inače u lovu, svi bili jednaki, od „običnog“ lovca do općinskog načelnika i predsjednika županijske vlade. Jedino je predsjednik svih lo-vaca Herceg Bosne, Ilija Vrljić, koji redovito bude ovdje, imao razloga osjećati posebno zadovoljstvo svo-jim članstvom.

Gosti-pjevači iz Trebižata

Nakon sudjelovanja na misi ...

... mnogi su se i pričestili

... a mnogi su požurili pod šator okrijepiti se


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

Teško je odlučiti se odakle početi, kad na red dođe re-portaža o Jajcu i njegovoj LU „Kuna“. Jajce, doista, nudi niz znamenitosti iz davne prošlosti, iz bliže prošlosti,

ali i iz sadašnjosti. O svemu se ima što reći. Tu je stari grad i njegova povijest, slap i njegove ljepote, prelijepa biserna Pliva i njezina jezera, kompleks mlinica koje plijene oči turi-sta i običnih prolaznika, lijepa i bogata lovišta iako su malo previše brdovita, objekti u lovištima, u ratu svi redom uni-šteni ali ih ponovno i u još većem broju izgradiše vrijedne ruke jajačkih lovaca. Pokušat ću o svemu tome pomalo, te uz pomoć fotografija približiti našim čitateljima povijest, prirodne i lovne ljepote Jajca.

PROCVAT U VRIJEME AUSTROUGARSKEPredsjednik LU „Kuna“, Marko Bilandžija, odnedavno

je umirovljenik pa ima više vremena posvetiti se lovstvu, izgleda, njegovoj glavnoj preokupaciji. Dok smo ispijali ju-tarnju kavicu, dogovorili smo se što ćemo obići, vidjeti i o čemu ćemo razgovarati.

Pošli smo put zapadnih dijelova lovišta, u Sekciju Ćusi-ne, gdje smo vidjeli lijepu lovačku kuću. Radovi na njoj u završnoj su fazi, pa se neke aktivnosti u njoj već odvijaju. Ovaj dio lovišta bogat je divljom svinjom, medvjedom i

Ako ovdje ne bude lovnog turizma, gdje će ga biti

srnećom divljači. Ubrzo nailazimo na čeku za odstrel visoke divljači, ispred koje se još vide ostaci hrane koju divljač još nije uspjela pojesti. Tu je i jedno hvatalište za divlje svi-nje. U ovom je dijelu lovišta nešto veći broj divljih svinja, pa ih hvataju i prenose u druge dijelove lovišta, nešto oskudnije ovom vrstom div-ljači. I neka druga lovišta nešto slič-no mogu raditi, i ne samo s ovom divljači, pomislio sam. Zaustavili smo se na jednoj uzvisini kako bi-smo se nagledali velikoga Plivskog jezera i strmih brda koja ga okru-žuju. Pitam Marka koje sve divljači ima na ovom području. „Na dijelu koji smo prošli najviše ima divljih svinja, medvjeda i srneće divljači, a u jezeru kojega upravo proma-tramo ima dosta patke, poglavito gluhare, a u doba selidbe ima pa-taka svih vrsta. Ima dosta crne liske, a navraćaju guske i ždralovi. Nisu rijetki ni labudovi. U nizinskim dije-

lovima ima dosta zeca i lisice. Sve u svemu, pravo bogatstvo“, nije škr-tario u nabrajanju čelnik jajačkih lo-vaca odgovarajući na moja pitanja.

Navratili smo i u Lovački dom u središtu Jajca, blizu starog mo-sta preko Plive. To je zgrada zida-na 70-ih godina prošlog stoljeća i tada je nosila naziv „Tri patke“. Sada je u njezinu prizemlju ugostiteljski „program“, a kat dijele jajački lovci i ribolovci. Zanimalo me, naravno, stanje u lovačkom miljeu Jajca, pa smo i o tome razmijenili nekoliko riječi. Organizirano lovstvo u Jajcu ima svoje začetke u 1896. godini, za Austrougarske Monarhije. Prvi predsjednik bio je neki Stanko Ka-rajzl. U to je vrijeme u Jajce došla željeznica, izgrađena Elektrobosna i niz drugih javnih objekata. Bilo je to razdoblje procvata Jajca. Lovač-ko društvo tada je imalo 38 člano-va, a da bi netko postao novi član, morao je čekati da se netko od tih 38 odseli, prestane se baviti lovom, ili da umre. Smjenjivali su se pred-sjednici: Mandići, Rakitići, Hadžio-smanovići, itd. Prije Domovinskog rata u Jajcu je bilo jedno lovačko društvo, „Srndać“. Poslije rata formi-rana su dva: LU „Kuna“ sa sjedištem u Jajcu i LD „Srndać“ sa sjedištem u Vincu. LD „Kuna“ ima 228 članova, a oba lovačka društva, sporazumno, gospodare s oko 35.000 hektara lovne površine. Sa susjedima Druš-tvo izuzetno dobro surađuje, ali opet ponekad u njegovo lovište upadaju lovokradice, najčešće iz Srndaća. Devet su prijava obradili i poslali sudu, ali sve su „pale“. Ne-što tu, očigledno, ne valja. Imaju jednoga uposlenog lovočuvara, a ovih dana raspisan je natječaj za još jednoga. Marko veli da Društvo financijski dobro stoji, iako su im veliki troškovi lovočuvarske službe, a nešto izdvajaju i za koncesiju.

LU „Kuna“, Jajce: BROJNE ATRAKCIJE U „GRADU VJEKOVA“

Dobroslav Vrdoljak

Jajčani drže da im je medvjed najvrjednija divljač u lovištu. No, od njega imaju malo koristi. Odstrijelili su samo dva primjerka. Nema izvoza, a na domaćem su tržištu niske cijene, pa se ne isplati loviti ga. Ali, čvrsto vjeruju da će doći bolja vremena za njih

Jajce se po vodopadu prepoznaje


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽADIVLJAČ

O ovdašnjoj je divljači nešto već kazano, ali ima toga još. Jajčani drže da im je medvjed najvrjednija divljač u lovištu, ali od toga imaju malo kori-sti. Odstrijelili su samo dva primjerka. Nema izvoza, a domaće tržište nudi niske cijene, pa se ne isplati. Neka čeka povoljnije vrijeme. Među pre-datorima, najznačajniji je vuk. Nije rijedak slučaj da se vuk odstrijeli u or-ganiziranom, ali i u usputnom lovu. Od štetočina, znatne štete nanose lisica i kuna, koje je sve više u lovištu. Ona uništava zeca i pernatu divljač, posebice njihov podmladak. Osim vuka, lisice i kune, znatne štete ovdje čine orlovi i jastrebovi. Naselili su di-vokozu i ima je u priličnom broju, ali za ovu divljač vrijedi stalna zabrana lova. Uvozili su fazansku divljač, ali su od toga odustali jer nemaju pra-ve terene za prihvat fazana. Od ute-meljenja Društva pa do danas imali su dva slučaja trihineloze kod divljih svinja i dva slučaja bjesnila kod lisice. Trofejna vrijednost veprova i srnjaka u porastu je.

OBJEKTIIako smo neke od objekata već

vidjeli u lovištu, ipak je Marko želio reći da veliku brigu posvećuju izgrad-nji lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata. U posljednjih 10-ak godina izgradili su 6 visokih zatvorenih čeka za lov medvjeda, vuka i divlje svinje, a neke mogu poslužiti i u lovu srnjaka. Čeke se redovito opskrbljuju zrnatom hranom i klaoničkim otpadom. Za di-vokoze imaju 4 hranilišta i nekoliko osmatračnica. Za srneću divljač toga je još i više. Izgradili su 6 lovačkih kuća, u svakoj sekciji po jedna. Tu se

lovci sastaju i druže prije i poslije lova, tu planiraju i dogovaraju zadatke. Od lovačkog doma nemaju nikakve do-biti, samo izvjesne komunalne troš-kove, ali neka ga, kažu, on ima drugu svrhu i potrebu. I dalje im je oko 30 posto lovišta pod minama, pa nema-ju nadzor nad tom površinom. Prak-tički se ne zna što tamo ima.

KINOLOGIJAOdmah po utemeljenju Kinološ-

kog saveza Herceg-Bosne, utemelje-no je i Kinološko društvo „Jajce“, ali ono sada više funkcionira kao kino-loška sekcija lovačkoga društva.

O kinologiji se brine Mato Ladan, a planiraju poslati nekoliko mladih lo-vaca na pripreme za polaganje ispita za kinološkog suca. Fond lovačkih pasa im je dobar, pa ispada da imaju jednog psa na tri lovca (u nekim je društvima taj odnos daleko nepo-voljniji). Najviše je posavskih goniča, ali i dalje dugonogim goničima daju prednost. Vjerojatno zato što imaju teške planinske terene, dubok snijeg, a najradije idu u lov na divlju svinju. Imaju krvosljednika, pa tako ispunja-vaju zakonsku obvezu što se toga tiče. Kinološke su im usluge skupe, ističe Marko, pa im se većina vlasnika lovačkih pasa okreće za uslugama u Republici Srpskoj.

STRELJAŠTVOU Jajcu je nekada bila značajna

streljačka aktivnost, ali joj se u ratu zamete trag. Sada su se odlučili ob-noviti strelište, ojačati sekciju i dati joj više pozornosti. Slavko Lukić, inže-njer šumarstva, trudi se da to bude kao nekada, ima potporu Društva i za očekivati je uspjeh. Za sada idu u Šipovo na obuku i uvježbavanje gađanja glinenih golubova. Odlazi njihova ekipa i na natjecanja, ali ne-maju nekih zapaženijih rezultata. No idu, i to je dobro. Kad budu imali svo-je strelište, bit će i rezultati bolji.

CILJEVI I ZADACIJajce je prije rata imalo 48.000

žitelja, a sada ih je 20.000. Tri i pol godine izbjeglištva učinile su svoje. Raselilo se pučanstvo, uništilo gos-podarstvo, unijelo beznađe, mnogo je mladeži otišlo u druge zemlje, najgore je što su to bili školovani lju-di. Prije rata bilo je 12.500 uposlenih, sada ih je 3500. Turistička se djelat-nost sporo oporavlja.

Kad se sagledaju sve ove teško-će, lovstvo se ipak dobro snalazi. Tu-

ristička zajednica obavlja neke poslove, ali lovnog turizma još nema. A baš u lovnom turizmu ovdje vide svoju priliku. Imaju što ponuditi domaćem i stranom lovcu. Već sada pripremaju organizirane skupne lovove na divlju svinju i vuka. Mogli bi to biti i lovovi na močvarice, a tek kakve im se mogućnosti pružaju u ponudi medvjeda. Sređivanjem tržišta i dobiva-njem koncesije, da se zna čime tko gospodari, i uspostavom učinkovitijeg sudstva, ovdašnje bi lovstvo zasigurno brzo stalo na svoje noge. Jajce sa svojim prirodnim ljepotama je-dinstven je muzej na otvorenom. Njegove prirodne ljepote izmamiše kod putopisaca takve osjećaje da ga nazvaše „kon-tinentalnom Venecijom“. Ti prirodni ukrasi poznati su širom svijeta, a posebno Plivska jezera, kanjon Vrbasa, slap Plive pri samom ušću u Vrbas, a sve to gotovo u središtu grada. Pliv-ska jezera, rijeke i rječice pružaju izvanredne mogućnosti za razvoj turizma, lova i ribolova i svih sportova na vodi. A tek stari dio grada, s tvrđavom, čini poseban doživljaj. Nije onda čudo što ovaj grad zovu i „gradom vjekova“. Lovci ovoga kraja zato opravdana tvrde da će turizam u svim svojim oblicima, a za njih je lovni turizam na prvom mjestu, uskoro doći do punog izražaja.

Poslije ovih razgovora, Marko mi veli da bi bilo dobro vi-djeti kako se snalaze u poslovnom smislu neki od mlađih po-vratnika, kako koriste i prepoznaju ono što im priroda nudi. Otišli smo u selo Rika, koje se nalazi na istoimenoj rijeci. Za-tekli smo jedno uzorno gospodarstvo, izgrađeno na samom potoku. Tu su dva oveća bazena za uzgoj ribe. U jednom je pastrva potočna i kalifornijska, a u drugom je šaran. Sve ograđeno pletenom žicom. Na okolnim travnatim površina-ma pasu srne i srnjaci. Ima ih mladih i nešto starijih. Pri ulazu je lijepo izgrađen objekt, koji se idealno uklapa u okoliš. Svi su pomoćni objekti izgrađeni u istom stilu, nema kiča, nema intenzivnih boja koje više plaše nego oduševljavaju. Vlasnik ovoga imanja je Darko Tomić, mladi momak, lovac i veliki zaljubljenik u prirodu. Ima on još velikih planova, ali neka se malo stiša ova frka oko recesije, a i on da malo odahne od investiranja. Ponudio nas je pravim domaćim pićem, šljivovi-com naravno, a i darivao nas je s nekoliko primjeraka potoč-ne pastrve iz vlastitog uzgoja.

Iako sam stalni gost i posjetitelj Jajca, uvijek se lijepo i ugodno osjećam kad navratim. Doduše, više dođem u ri-bolov nego u lov, ali svaki dolazak u Jajce novi je doživljaj. Zato, dragi lovci i ribolovci, dođite u Jajce, s najavom ili bez, uvijek ćete biti rado primljeni. Ribolovci, bistro, lovci, dobra vam kob!

Mlinovi na Plivi

Visoka zatvorena čeka


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Nakon što je i drugi put postao čelnikom ramskih lo-vaca, bilo nam je zanimljivo nakratko porazgovara-ti s Ivom Zanom, čovjekom koji uživa ugled među

ramskim lovcima, ali i među onima sa strane koji su imali priliku upoznati ga ili se družiti s njim. Za očuvano jedinstvo Društva, i za mnoge druge uspjehe, u razgovoru je pohva-lio i svoga prethodnika, Antu Dolića.

Nešto o sebi?Rođen sam u Rami gdje završavam osnovnu i srednju

školu. Ekonomski studij završavam 1981. u Sarajevu. Cijelo vrijeme živim i radim u Rami. Član sam lovačkog društva od 1985. godine. Za tajnika Društva izabran sam 1992. godine. U listopadu iste godine bio sam na Osnivačkoj skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tri godine poslije bio sam predsjednik Društva. Od tada do ožujka ove godine bio sam rizničar, kada sam izabran ponovno za predsjednika. Cijelo sam vrijeme aktivan član Društva.

Od kada egzistira vaše društvo i koliko članova ima?Naše društvo postoji više od pedeset godina. Prije rata

u njemu je bilo više od 450 članova, sada ih je preko 300 i taj se broj stalno povećava. Od rata, Društvo je imalo velikih uspona, ali i teških trenutaka kad je jedinstvo bilo upitno. Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci smo trenda cijepanja mnogih društava. To je vrijeme, kada je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i sada se okrećemo drugim zadaćama.

Zakon o lovstvu i koncesija na lovište glavna su nam preokupacija

Koje su aktivnosti obilježile rad društva u proteklom razdoblju?

Dosta se toga uradilo u posljed-njih nekoliko godina. Svaka je sekci-ja izgradila lovačku kuću, a neke i po dvije. Osim izgradnje lovačkih kuća provedene su i brojne aktivnosti na uređenju lovišta. Izgrađen je veliki broj različitih lovnogospodarskih objekata, poboljšane su mjere uz-goja i zaštite divljači. U prošloj godi-

ni kupljen je i poslovni prostor u sre-dištu grada u koji je smješten ured Društva, tako se može reći da je u organizacijskom i lovnogospodar-skom smislu ostvaren veliki napre-dak. Veliki doprinos svemu ovome dao je moj prethodnik Ante Dolić.

Kako društvo trenutačno funk-cionira?

Društvo od rata redovito održa-va godišnje skupštine na kojima se podnosi izvješće o radu, kompletno financijsko i ostala izvješća. Također se svake godine održava natjecanje u streljaštvu, a posljednje tri godine i ciljanje u pokretnu metu. Redovito organiziramo lovačku večer, zajed-ničke lovove s drugim društvima i druge aktivnosti. Također smo aktivni i na polju kinologije gdje u suradnji s domaćom kinološkom udrugom „Vran“ organiziramo razli-čite kinološke manifestacije, a sve u skladu sa Zakonom.

Što su glavni prioriteti u budu-ćem radu Društva i s kakvim se pro-blemima susrećete?

Sad nam je glavni zadatak dobi-ti koncesiju na lovište i organizirati društvo i lovište u skladu sa Zako-nom o lovstvu. Na razini Društva konstantno radimo na stvaranju uvjeta za dobivanje koncesije na lovište kojim gospodarimo dugi niz godina. To nam je trenutačno prioritet i najvažniji cilj. Što se pro-blema tiče, glavni problemi upravo i dolaze zbog neprovedbe Zakona o lovstvu, odnosno zbog nedobivanja koncesije na lovište, što je dobro na-veo glavni urednik našega glasila u prošlom broju. Ima još usijanih gla-va koje love mimo pravila, ali toga je sve manje. Društvo uspijeva cijelo vrijeme organizirati lov u skladu sa Zakonom, poštujući kalendar lova u cijelosti.

Ivo ZANE, predsjednik LD „Vepar“, Prozor-Rama

Stanko Ćurčić

Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci smo trenda cijepanja mnogih društava. To je vrijeme, kada je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i sada se okrećemo drugim zadaćama

Ivo Zane, predsjednik Vepra

Novom predsjedniku suradnici su od velike pomoći



A članarina? Hoće li ostati ista ili će se povećavati? Hoće li biti pro-blema ako se bude povećavala?

Kad se dobije koncesija na lovi-šte, povećat će se izdatci Društva. Neki poslovi u Društvu, a tu ubrajam

i lovočuvare, morat će se profesio-nalizirati, plaćat će se koncesije, šte-te od divljači, oprema, hrana za div-ljač i neki drugi izdaci. Kada do toga dođe, sigurno će se morati povećati godišnja članarina. Ne znam hoće li

Stanko Ćurčić

I bi taj ručak koji je dva puta najav-ljivan. Tim prostorom prodefiliralo je stotinjak gostiju. Okupljenima

se obratio predsjednik Društva Ivo Zane. Pozdravio je nazočne i česti-tao lovcima Sekcije Prozor na uspješ-noj izgradnji kuće i naglasio da je to osma kuća u Društvu.

Prije ručka goste je pozdravio i predsjednik Sekcije Vlado Brizar: „Pozdravljam nazočne a prije svega svoje članove, koji su svojim radom, trudom i zalaganjem najzaslužniji za izgradnju kuće. Posebno zahvalju-jem Zoranu Doliću, lovniku Sekcije, koji je za svaki zakazani termin bio tu. Zahvalio bih i Vladi Matešiću za projekt, Marinku Džalti za vođenje radova i, još jednom, svim donatori-ma. Sve se ovo, ipak, lakše realiziralo zahvaljujući predsjedniku Odbora za izgradnju kuće Dragi Jelićiću, ko-jem također zahvaljujem.“

Jela i pića zaista bi u izobilju. Naravno, jelo bi vrhunskog oku-sa zahvaljujući kuharima na čelu s profesionalnim kuharom Matom Rotimom, inače članom Sekcije Lug. Novca se iskupilo dovoljno da

LD „Vepar“, Prozor-Rama: SVEČANOST U SEKCIJI PROZOR

Svirka u planini u čast nove lovačke kuće

se zatvori financijska konstrukcija. Nešto je i ostalo za nastavak rado-va, vjerojatno na proljeće. Nazočne je zabavljala profesionalna grupa za vrlo male novce zahvaljujući po-znanstvu i korektnosti od prije. Bilo

je veoma lijepo i neobično biti u šumovitoj planini, među brdima, s „notama“ koje su do kasno u noć odjekivale izme-đu bukava na preko 1000 m nadmorske visine, prvi put, te razbijale idilični planinski tihi ugođaj. Sutradan, jer ja nisam bio do kraja, Vlado veoma zadovoljan reče: „Najdraže mi je što sve završi bez ijednoga ‘krivog pogleda’.“

to izazvati probleme, ali svakako ćemo nastojati objasniti članstvu razloge povećanja članarine i vjerujem da će ljudi to shvatiti i prihvatiti.

Društvo u budućnosti?Prvi korak je, ponavljam, dobivanje koncesije i organi-

ziranje planskog i dugoročnoga lovnoga gospodarenja. A što se tiče samoga Društva, radit ćemo na disciplini unutar Društva i tomu svaki član mora dati svoj doprinos. Nikakav lovočuvar ne može držati cijelo Društvo pod kontrolom. Treba, također, kad se za to steknu uvjeti, organizirati ko-mercijalni lov, za što imamo sve pretpostavke, od divljači do infrastrukture u lovištu.

Aktivan ste kinolog i član Kinološke udruge „Vran“?Da, još od 1998. godine. Svake godine organiziramo is-

pit pasa goniča ili na zeca ili na divlju svinju, a sve s ciljem da naši članovi imaju odgovarajuće pse za lov. U tome smo imali i dosta uspjeha, tako da sve više naših članova ima pse s rodovnicima i položenim ispitom prirođenih osobina. Moja aktivnost u kinologiji izravno je povezana s goničima čiji sam zaljubljenik od prvih lovačkih koraka. Uživam loviti s goničima i za mene se ni jedan drugi lov ne može usporediti s njime.

Zane u društvu svoga psa i krznenih trofeja

I Prozorčani sada “svoj dom” imaju



Ivica Lučić

Tmurno nedjeljno jutro nije bilo previše obećavajuće za lov, ali za lovce sekcije „Vrdi“, Lovačkog društva „Jare-bica“ iz Mostara, to nije bila zapreka da se po običaju,

prije polaska u lov, okupe na jutarnjoj kavi u poznatom lo-vačkom sastajalištu, kafiću Frigos. Kada sam, u dogovoreno vrijeme, stigao u kafić predsjednik društva Željko Džidić-Džinks i predsjednik sekcije „Vrdi“ Nikola Golemac-Nidžo, već su s grupom lovaca ispijali prvu jutarnju kavicu. Brzo je pao dogovor i pokret prema Vrdima, planinskom selu smještenom u sjeverozapadnom dijelu mostarskog lovišta, gdje nas je u lovačkoj kući čekala većina lovaca članova ove lovačke sekcije. Oni su danas, uz uobičajeni planirani lov, imali i poseban razlog za okupljanje, a to je otvaranje no-voizgrađene visoke čeke za lov vuka i drugih grabežljivaca kojih u njihovom lovištu ima u priličnom broju.

Vozeći se kroz goranačku visoravan prema Vrdima tmurni oblaci su počeli pokazivati svoje pravo lice u vidu prvih kru-pnih kapi kiše koje su zvonko udarale u šajbu automobila, a s dolaskom u Vrde to je već bio pravi pljusak. Nova, lijepa i ukusno uređena lovačka kuća je prvo što mi je po izlasku iz automobila upalo u oči. Ispred kuće pod nadstrešnicom dočekuju nas susretljivi domaćini, lovci koji su još sinoć, kao prethodnica izišli na konak, kako bi jutros priredili doček za ostale lovce i goste. Vidim mnoga poznata lica, kako starijih tako i mladih lovaca, među kojima i moje učenike koje sam obučavao kao lovne pripravnike. Slijede uobičajeni pozdravi, stisak ruke, nuđenje kavom, rakijom, jelom. Svi su nekako sr-dačni, susretljivi, ljubazni i dobronamjerni, kao da se takmiče u tome. Toplinu lovačkog susreta još ugodnijim činilo je ve-selo pucketanje vatre u kaminu i međusobne šale i podbada-nja dobronamjernih lovaca i prijatelja u kojima su prednjačili Križan Drinovac i Zdena Sesar, dok su Ivan Primorac-Lukić i njegovi gangaši, spontanom hercegovačkom gangom, da-vali poseban „štimung“ ovom lovačkom ugođaju.

Spoj mladosti i iskustva, formula za uspjeh

LD „Jarebica“, Mostar: NOVA ČEKA NA VRDIMA

Nikola Golemac, predsjednik sek-cije, neprikosnoveni autoritet i vođa ovih lovaca, saopćio je da je današ-nji plan izmijenjen i da se zbog jake kiše neće vršiti lov nego će se samo obaviti otvorenje lovačke čeke koje je zakazano za dvanaest sati, te izdao upute lovcima da do tada obave sve pripreme vezane za prijevoz do čeke i pripremanje zajedničkog ručka. Vri-jeme do podneva iskoristio sam da s Nidžom detaljnije razgledam kuću i okoliš oko nje. Vrlo ugodno sam se iznenadio kako je kuća sređena. Nidžo mi reče da je to zapravo nje-gova vikendica koju je on pretvorio u lovačku kuću i koju dijeli zajedno sa svojim prijateljima lovcima. Lijepa gesta nema šta!

Malo prije podneva zaputismo se do novoizgrađene čeke kako bi obavili čin njezinoga svečanog otvaranja i stavljanja u funkciju. Kiša je skoro prestala kad smo se iskupi-li ispred i ispod impresivne visoke čeke, na kojoj ovim lovcima mnogi mogu samo pozavidjeti.

„Izgradnja i otvaranje ove čeke na neki način predstavlja i obje-dinjuje sve one aktivnosti i radnje koje smo u proteklom periodu pro-vodili u našem lovištu, od uređenja staza i putova, iznošenja hrane, či-šćenja i uređenja lokava i pojilišta, do zaštite lovišta i divljači u njemu. Ova čeka je izgrađena zajedničkim radom i odricanjima svih članova naše sekcije i uz pomoć našega lovačkog društva, kojima se ovom prilikom zahvaljujem, kao i svim sponzorima koji su pomogli njezinu izgradnju. Neka ona služi svim na-šim lovcima i neka bude u funkciji razvoja lovstva i lovnoga gospoda-

renja u našem lovačkom društvu“, istaknuo je Nikola Golemac u svo-me govoru prilikom otvaranja čeke.

Slijedi povratak u lovačku kuću i zajednički ručak. Na trpezi prednja-če lovački gulaš i mlada lešana ja-retina, uz koje se odlično uklapaju domaće crno i bijelo vino, a sve to začinjeno je s neizostavnim lovač-kim šalama i gangom „Lukićevih“ gangaša.

Ni loše vrijeme, ni izostanak lova, ni dosadna kiša, nisu omeli ove vrijedne, dobronamjerne i ve-sele lovce da uživaju i druže se na lovački način, u jednom skladnom spoju mladosti i iskustva koji za-pravo predstavlja njihovu snagu i njihovu formulu za uspjeh.

Akcija čišćenja putova i staza u lovištu Gradnja čeke na Vrdima

Nikola Golemac (prvi slijeva) obraća se lovcima ispred čeke



Prve poslijeratne lovačke sport-ske igre, upriličene 5. rujna ove godine, održane su na Bučićkoj

ravni, u podnožju Kuka, vrha koji do-minira krajolikom Novog Travnika, gdje su lovci sekcije Bučići sagradili lijepu lovačku kuću.

Prelijepo kasnoljetno jutro na-govještavalo je ugodan sportski dan i dobru zabavu natjecateljima, uzvanicima i mještanima sela Ran-kovići i Bučići.

Predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić i tajnik Anto Cvitanović, nakon što su pozdravili nazočne, obavijestili su lovce da će se natjecati u pet dis-ciplina: streljaštvu, skoku udalj, baca-nju kamena, potezanju konopa i ma-lom nogometu, i da je predviđeno i natjecanje lovačke mladeži starosti do deset godina u streljaštvu i skoku udalj, a najstariji lovci natjecat će se samo u streljaštvu. Uz ove obavijesti, čelnici Društva izrazili su nadu da će igre proći bez ikakva incidenta, u pra-vome sportskom duhu i da će pota-knuti još bolje međuljudske odnose unutar sekcija i u Društvu, nakon čega je predsjednik Mirko-Mićo Lešić natjecanje proglasio otvorenim.

Počelo je s gađanjem zračnom puškom. Pet sekcija, s po pet strijela-ca, svaki po pet hitaca. Najbolji su bili strijelci sekcije Gradina, drugo mje-sto pripalo je sekciji Mravinjac, treće sekciji Sebešić, četvrto sekciji Bučići, a peto sekciji Novi Travnik. Pojedinač-no, prvo mjesto osvojio je Krunoslav Cvitanović, drugo Mijat Ivoš, a treće Vlado Marković-Adeša.

U ovoj disciplini, za lovačku

Sekcija Mravinjac najuspješnija

mladež nastupili su: Luka Jakić, Pavo Ivoš, Dominik Knežević, Žar-ko Šiško, Josip Jakić i Marko Skipac. Prvo mjesto podijelili su Josip Ja-kić, Pavo Ivoš i Luka Jakić, drugo mjesto zaslužio je Žarko Šiško, a treći je bio Dominik Knežević.

U kategoriji najstarijih lovaca natjecali su se počasni članovi Druš-tva: Marijan Franjić (osvojio prvo mjesto), Mijo Tomić-Baćko (osvojio treće mjesto) i Vlado Lešić (osvojio drugo mjesto).

U drugoj po redu disciplini, baca-nju kamena, sudjelovala su po tri na-tjecatelja iz svih pet sekcija. Najbolji su bili bacači sekcije Mravinjac, a dalj-nji je poredak bio sljedeći: Sebešić, Bučići, Gradina, Novi Travnik. Najbolji pojedinac bio je Mario Tomić, drugo mjesto osvojio je Mirko-Mićo Lešić, a treće Nenad Ivoš.

U skoku udalj natjecala su se po tri skakača iz svake sekcije. Po sekcija-ma, poredak je bio sljedeći: Mravinjac, Bučići, Sebešić, Gradina, Novi Travnik,

a pojedinačno: Mario Tomić, Josip Ivoš i Anto Radman.Kod mladeži, u ovoj je disciplini najbolji bio Pavo Ivoš,

drugo su mjesto podijelili Žarko Šiško i Dominik Knežević, a treće Josip i Luka Jakić.

Četvrta disciplina, potezanje konopa, bila je najnapetija. U borbi za prvo mjesto ostali su konopaši Mravinjca i Sebeši-ća. Nakon nekoliko pokušaja, ni jedna ekipa nije uspjela po-tegnuti visak preko označene granice, te su suci odlučili da u ovom natjecanju prvo mjesto podijele obje ove sekcije. Do drugoga mjesta „potegnuli“ su konopaši Gradine, do trećega konopaši Bučića, a do četvrtoga konopaši sekcije Grad.

U malom nogometu, posljednjoj disciplini ovih igara, mogle su se vidjeti prave majstorije, pogotovo starijih lova-ca. Ipak, za najboljeg igrača proglašen je Krunoslav Cvitano-vić, lovac sekcije Gradina, a daleko najbolji i najatraktivniji vratar, premda šezdesetpetogodišnjak, bio je Marko Mla-kić, član sekcije Bučići.

Po sekcijama, najbolji su bili malonogometaši Sebešića, do njih su bili lovci-nogometaši Sekcije Bučići, treće je mje-sto pripalo Sekciji Mravinjac, četvrto Sekciji Gradina, a peto Sekciji Grad.

Po okončanju lovačkih sportskih igara, predsjednik Druš-tva Mirko-Mićo Lešić zahvalio je natjecateljima na fer i šport-skom ponašanju i na ambijentu u kojem su se i oni i proma-trači mogli ugodno i dobro zabaviti. Kapetanima odnosno predsjednicima sekcija uručio je prigodna priznanja, pri čemu su najveći pljesak zaradili mladi lovci. Premda uglav-nom tek desetogodišnjaci, pokazali su odlike odrasloga i for-miranog čovjeka, od koga može izrasti i pravi lovac. Borili su se, radovali i stoički podnosili poraz, kao zreli ljudi i sportaši.

Predsjednik Društva u ovoj je prigodi uručio zahvalnice Fabi Staniću, zapovjedniku Policijske stanice Novi Travnik, Gabrijelu Perkoviću, vođi Sektora Policijske stanice Novi Travnik, te Općinskom odboru HDZ-a, za zasluge u sprječa-vanju krivolova, očuvanju prirode i divljači i organizaciju rada i djelovanja Društva.

Druženje je završeno lovačkim grahom koji su pripremili Vlatko Mamuša-Paradajz i Zdravko-Goran Marin, peče-njem i sve to uz pravu bučićku rakiju. A svima je bilo milo čuti kad je Mirko-Mićo Lešić obećao da će ovo natjecanje postati tradicionalnim.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKE SPORTSKE IGRE

Anto Cvitanović

Lovci-natjecatelji nakon završenih Igara

“Lovačka mladost” s prigodnim priznanjima



Ivica Drmić

Prva nedjelja u listopadu tradicionalno služi za otvara-nje lova na sitnu divljač. No, izbori u BiH taj su početak prolongirali na 10. listopada. Ministarstvo šumarstva,

poljoprivrede i vodoprivrede odobrilo je odstrelne kvote za glavne vrste sitne divljači (zec, trčka i divlja patka). Osim toga predmet lova su i predatori, te ptice močvarice. U sklopu priprema za početak lovne sezone provedene su određene aktivnosti koje omogućuju uspješan lov na sit-nu divljač. U organizaciji KD „Vitez“ i uz suradnju s Veteri-narskom stanicom, obavljeno je cijepljenje pasa (lovnih i nelovnih) protiv bjesnoće, uz određene pogodnosti (25 posto niža cijena, uz potvrdu o cijepljenju svog ljubimca, identifikacijsku markicu s brojem, te dvije besplatne tablete za čišćenje pasa od unutarnjih parazita). Vlasnici pasa ima-li su mogućnost da psima ugrade čip, uz dodatnu cijenu. Ovu mogućnost, koja je zakonski obvezna, iskoristilo je 18 vlasnika pasa. Također u organizaciji KD „Vitez“ održan je ispit prirođenih osobina na otvorenom terenu (područje Hum). Ovom aktivnošću određeni broj lovnih pasa ispunio je uvjete iz članka 58. Zakona o lovstvu FBiH. Pozitivno je ocijenjen eksterijer jednoga lovnog psa. Ispitu prirođenih osobina pristupilo je 6 lovnih pasa, 3 su položila. Jedan se pas preporučuje za slanje na više razine natjecanja.

Imajući u vidu da prošle godine nije bilo lova zbog za-brane, da je u lovu na krupnu divljač sudjelovao mali broj lovaca, te je većina odluka na nedavno održanoj Skupšti-ni donesena jednoglasno, očekivalo se da će ovogodišnje otvaranje lova proći bez problema. No, nije bilo tako.

Nekvalitetno pripremljen sastanak Upravnog odbora, uz lošu komunikaciju i nedostatak tolerancije s obje stra-ne, doveo je do povećanja napetosti između većine čla-nova Upravnog odbora, na jednoj strani, i članova Uprav-nog odbora iz najbrojnije lovne jedinice, Hum. Članovi Upravnog odbora nisu se mogli dogovoriti oko područja

“Podjele“ na otvaranju lovne sezone

LO „Vitez“, Vitez: OTVARANJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ

na kojem će se loviti. Argument je bio da je to jedino područje za lov sitne divljači s velikim brojem sudionika. Protuargument je da će velika koncentracija lovaca i lovnih pasa goniča rastjerati krupnu, po-najprije srneću divljač, koja tu obi-tava. U konačnici su i lov i lovački ručak organizirani na području dvi-je lovne jedinice.

Prohladan jesenji dan, s jakom maglom, karakterističan za Lašvan-sku dolinu, nije previše obećavao. Relativno mali broj lovnih pasa, nedovoljno tjelesno pripremljeni i uvježbani, bujna vegetacija za ovo

doba godine, te obvezne mjere si-gurnosti zbog magle, utjecali su da taj dan bude zapamćen ponajviše kao dan za druženje. Na oba lokali-teta bilo je nazočno oko 70 lovaca različite dobi, psi su slabo tražili, a odstrela nije bilo. Uz priču i šale, što životne, što lovačke, kvalitetan ručak i dobru kapljicu, dan je prošao brzo.

Mlađi primjerci divljači, koji do sada nisu osjetili lov i opasnosti koje ih očekuju, dobili su dodatno razdo-blje kako bi se prilagodili na nove uvjete. A nastali nesporazum trebao bi se riješiti čim prije, kako ne bi doš-lo do daljnjeg produbljivanja krize.

Sitni nesporazumi nisu pomutili očekivano zadovoljstvo



Da je sve više istinskih lova-ca i zaljubljenika u prirodu, svojim postupkom pokazao

je Ante Brko iz Odžaka, sela podno Dinare, lovac Sekcije Lištani. Zahva-ljujući njemu, spašen je mladi med-vjed koji je neoprezno, možda zbog zaigranosti, upao u zapušteni stari bunar dubok oko četiri metra. Bunar se nalazi na dosta nepristupačnom terenu Dinare, na lokalitetu Dujića ploča, iznad sela Odžaka. Čim je pronašao medvjeda, Ante je odmah o tome obavijestio mjerodavne iz svoje lovačke udruge, a akcija spa-šavanja uslijedila je sutradan.

Spas u posljednji časPo dogovoru, spasioci su odlu-

čili otpiliti omanje bukovo deblo, spustiti ga u bunar i tako medvjedu omogućiti izlazak. I uistinu, nakon što su spustili deblo i sklonili se na „sigurnu udaljenost“, medo je bez previše oklijevanja, na veliku radost prisutnih, vješto i u trenu se uspevši uz deblo, napustio duboki bunar. Po izlasku se kratko osvrnuo na spasi-oce, kao da im zahvaljuje, i onda se hitro zaputio prema gustoj jelovoj šumi, na toliko mu dragu slobodu.

Uime Udruge, zahvaljujemo svi-ma onima koji su sudjelovali u akciji spašavanja mladoga medvjeda i

LU „Livanjsko polje“, Lištani: MEDO U BUNARU

Anđelko Ištuk

tako na najbolji način pokazali, da biti pravi lovac nikako ne znači samo odstrijeliti divljač. Ponajprije, to znači biti dobar gospodar i sluga prirode i lovišta, kad god to zatreba.

Anto Cvitanović

U reviru Sekcije Sebešić Lo-vačkog društva “Pavlovica”, na Lučevcu, 29. kolovoza

ove godine, Dragan Jukić, pred-sjednik Sekcije Bučići, odstrijelio je srnjaka. Naime, nakon dugoga i mukotrpnog iščekivanja lovaca, uz posredovanje Lovačkog saveza Herceg Bosne i golemi trud njego-vih čelnih ljudi, stigla je suglasnost županijskoga resornog ministar-stva na Godišnji plan gospodarenja lovištem, nakon čega je Upravni odbor Društva donio odluku o lovu srnjaka.

Ali, da bi lovac mogao dobiti dozvolu za odstrel, morao je, su-kladno pravilniku Društva koji to regulira, sakupiti određeni broj bodova za svaku lovnu divljač. A to je mogao samo sudjelovanjem u

Pripreme donijele rezultat

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV SRNJAKA

radnim akcijama koje su obuhva-ćale prihranu divljači, uništavanje štetočina, čišćenje i održavanje putova i lovačkih staza, popravak lovnih i lovnogospodarskih obje-kata, punjenje solila i hranilišta i sl., a u prvom redu morao je izmiriti sve svoje financijske obveze pre-ma Društvu i lovočuvarskim patro-loma koje su radile na suzbijanju krivolova.

Ove godine, najviše sreće i najbolje pripreme imala je skupina lovaca iz Sekcije Bučići. Kako u razgovoru reče je-dan njihov stari i iskusni lovac, pripreme su započele još sredinom travnja ove godine i obuhvaćale su uglavnom sve radnje potrebne za siguran odstrel. U lovu u kojem je Dragan Jukić odstrijelio srnjaka, još su sudjelovali Mario Jukić i Ivo Kolar. Srnjak je trofejno vrijedan, o čemu će ocjenu dati povjerenstvo za ocjenu trofeja, čije je pred-sjednik Stjepan Alojz Ružić, u novotravničkome lovač-kom društvu poznat kao Čiča, ujedno i počasni predsjed-nik Društva.

Dragan Jukić podijelio je zadovoljstvo odstrela sa svojim kolegama

Bunar u kojem je “zaglavio” mladi medo



Mladen Bešlić

Grga Grgić

Na planinama hercegovačkog krša vukovi godina-ma napadaju i kolju krupnu i sitnu stoku, prolazeći najčešće nekažnjeno. Lovci se teško odlučuju or-

ganizirati hajku i tek je se sjete kad im vukovi naprave štetu – pokolju lovačke pse.

Na području posuške općine česte su štete od vukova. Istina, nisu većih razmjera, seljacima strada po-koja ovca ili janje, ali najčešće strada-vaju lovački psi u tijeku i poslije lova. U posljednje vrijeme bilo je sluča-jeva da su vuci rastrgali i pojeli psa vezanog u lanac, ito kod kuće, u na-seljenom mjestu. Samo ove godine od kraja lovne sezone (kraj veljače) pa do danas, na području zapadnog dijela općine Posušje (Vinjani, Vir) stradalo je 18 lovačkih pasa. Vukovi su se toliko osokolili da ne odstupa-ju ni pred frekventnim prometnica-ma koje prelaze bez ikakve bojazni. Nedavno mi je ispričao jedan moj prijatelj, inače pripadnik granične policije, kako su tijekom redovitog praćenja i nadzora državne granice u nekoliko navrata promatrali čopor vukova koji se bezbrižno kretao kroz polje prema obližnjem selu gdje su sutradan zadavili 2 mlada psa.

Vinjani – Posušje

Dolijala vučina

FAZAN I ZECLov na fazana otvara se 17. listopada 2010. godine. Lovni

su dani: 17., 24. i 31. listopada; 7., 14., 21., 25. i 28 studenoga; 5., 12., 19. i 26. prosinca 2010. te 1. i 2. siječnja 2011. godine.

Lovni dani na zeca su 3l. listopada i 19. prosinca 2010. godine.

Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornom mje-stu vođa grupe dužan je unijeti imena lovaca koji sudjeluju u lovu, u dozvolu za lov i provjeriti ispravnost oružja i opreme za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumente za pse, ukoliko se vode u lov. Lovac koji kod sebe ne bude imao navedeno, ne može ići u lov. Poslije završetka lova obvezno ispuniti propratnicu za divljač.

Lovi se u vremenu od 8.30 do 16.00 sati, izuzev dana otvaranja kad se lovi do 13.00 sati.

Zborna mjesta određena su Odlukom Upravnog odbora i sastavni su dio Kalendara lova. Ukoliko s grupom želi loviti na području lovišta druge sekcije, vođa lovne grupe dužan je najaviti se predsjedniku te sekcije najmanje dva dana pri-je lova. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile pred-sjedniku sekcije, ne mogu taj dan loviti. Prije polaska u lov vođa grupe dužan je upoznati članove s vrstom divljači koja se lovi, načinom lova, vremenom završetka lova i mjerama sigurnosti kojih su se svi lovci dužni pridržavati, s posebnim osvrtom na ponašanje u blizini naseljenih mjesta (članak 18., 19. i 20. Pravilnika o gospodarenju u lovištu). Zabranjuje se uporaba alkohola u lovu i obvezno je, radi lakšeg praćenja i

Mjere u interesu lovaca i divljačiLD „Fazan“, Odžak: KALENDAR LOVA SITNE DIVLJAČI I PREDATORA

uočavanja ostalih lovaca u lovu, no-siti narančaste fluorescentne trake na kapi ili prsluku. Vođa grupe du-žan je lovca pod utjecajem alkoho-la i bez fluorescentne trake isključiti iz lova. U lovnom danu lovac može odstrijeliti samo jednog fazana – mužjaka, a kad se lovi zec i jednoga zeca. Poslije ručka u prirodi, svi su lovci dužni pokupiti i zapaliti zaosta-lo smeće, a ukoliko je stakleno ili je riječ o limenkama, trebaju ga vratiti kući, nikako ga ne ostavljati u prirodi. Lovačke patrone koje ostanu poslije pucanja lovac treba uredno vraćati kući i odlagati u smeće. Za izvršenje ovih mjera odgovoran je vođa lovne grupe. Lovci su dužni pridržavati se odredaba Zakona o lovstvu i norma-tivnih akata Društva.

DIVLJA PATKA, GUSKA I OSTALE MOČVARICE

Lov divlje patke dopušten je nedje-ljom (cijeli dan) od 1. rujna 2010. do 1. ožujka 2011., a divlje guske od 1. rujna 2010. do 31. siječnja 2011. godine.

Od 1. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011. godine dopušten je lov sva-

kim danom u popodnevnim satima, od 16.00 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata po-slije zalaska sunca). U tijeku lovnog dana lovcu je dopušteno odstrije-liti do 5 močvarica. Dozvolu za lov obvezno popunjavati i dostavljati u ured Društva.

LISICA, DIVLJA MAČKA, KUNA Lov je dopušten od 1. prosinca

2010. do 1. ožujka 2011. svakim da-nom čekanjem u poslijepodnevnim satima, od 16.00 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). Dozvolu za lov predavati tjedno i sva zapažanja napisati na poleđini. Lovi se isključivo dočekom, puškama sačmaricama.

Lov hajkom dopušten je u orga-nizaciji sekcije subotom i nedjeljom u vremenu od 8.30 do 16.00 sati i te akcije ulaze u razduživanje poe-na lovaca za iduću lovnu godinu, a odbor sekcije može donijeti i da su obvezne. Dozvola za lov je obvezna, a vadi je lice koje je odgovorno za lov toga dana.

Obvezne akcije na razini Društva bit će posljednje nedjelje u siječnju, veljači, ožujku i travnju, kad će se vr-šiti i prebrojavanje divljači. Područja za akcije bit će naknadno određena. Svi su članovi dužni planirati svoje obveze i nazočiti akcijama u nave-denim terminima.

Ovih dana u zaseoku Vinjani, mladi lovac Bruno Galić ostao je bez vrsnog psa goniča kojega je vuk pojeo nedaleko od kuće. Ljutit što je izgubio vjernog pomagača na po-četku lovne sezone, odlučio je na-praviti zasjedu i sačekati vuka. Na-kon nekoliko noći čekanja na terasi obiteljske kuće, vučina se pojavio u dvorištu i odmah nasrnuo na mla-dog psa pasmine samojed. Psa je Bruno spasio pucajući u zvijer koju je oborio iz drugog hica. Ubrzo su mu stigli upomoć kolege iz lovačke grupe Jozo i Ivan Galić. Veselju nije bilo kraja. Riješio se opasnog napa-snika a i prvi trofej je tu.

Vuk je bio u dobroj kondiciji i dobro ugojen. Očito mu nije ne-dostajalo hrane, zbog koje je glavu izgubio.

Što ga je natjeralo da se toliko približava čovjeku – svom najvećem neprijatelju – teško je reći. To i još nekoliko zagonetnih pitanja o vuku na ovom području treba dobro pro-učiti i ispitati.

Bruno i Ivan Galić



Prolazeći u rujnu čapljinskim poljima u kojima su vinogra-di, nije se moglo ne zamijetiti

različita plastična „strašila“ ovješena po vinovoj lozi. U prvi mah čovjek bi pomislio da je to zbog ptica, da se one poplaše. Ali ne, ovdje je bila riječ o plašilima za divlje svinje, koje su u svojim „noćnim pohodima“ doslovce harale po ovdašnjim vino-gradima. U ljetnim mjesecima one često zađu u polja tražeći hranu po kukuruzištima i strništima, a u kasno ljeto na red dođe i grožđe. Najviše su na udaru, naravno, one parcele pod vinogradima smještene tik po-kraj šuma, proplanaka i brda, odakle bi svinje dolazile.

Divlje svinje “popile vino“Jure Musulin

LD „Galeb“, Čapljina: ŠTETE OD DIVLJAČI

Vinogradari iz Gabele, Gabele Polja, Crnića, Gorice, Struga, Tre-bižata i još nekih mjesta bili su na mukama. Na različite načine poku-šavali su „obraniti“ svoje vinograde, netko s više, netko s manje uspjeha. U pomoć su pristizali i lovci, koji bi dežurali do kasnih noćnih sati. U tim noćnim „dežurama“ bilo je i ko-mičnih situacija, kad bi svinje nad-mudrile čovjeka. Jedan bi vinogra-dar, tako, dolazio svojim vozilom u predvečerje čuvati grožđe i parkirao bi se tik pokraj svoje parcele. Tu bi dežurao svaku noć do kasnijih sati: nekad do pola noći ili do iza pola noći, nekad čak i do 3-4 sata ujutro. Kad bi pošao kući opalio bi iz puške u zrak, kako bi „upozorio“ svinje da ne dolaze. I one doista ne bi dolazile

dok je on bio tu. Ali ujutro, kad bi došao obići svoj vinograd, imao bi što vidjeti – one su opet dolazile.

Divlje se svinje, naime, vrlo brzo naviknu na promjene u prirodi, pa tako i na ovog „junaka“ iz naše priče i opet na-stave „po svome“. Razlog za njihovu ovogodišnju malo veću prisutnost na spomenutim lokalitetima možda leži i u či-njenici što je susjedno lovačko društvo iz Ljubuškog ranije otvorilo lov na divlje svinje. Time su one pokrenute iz toga graničnog prostora i našle su više mira na ovome dijelu. A LD „Galeb“ odlučilo je ove godine ne vršiti redoviti odstrel divljači, već samo sanitarni te u slučajevima kao što je, pri-mjerice, ovaj, kad svinje napadaju poljoprivredne usjeve.

Anto Cvitanović

Lovačko društvo „Pavlovica“ iz Novog Travnika, na temelju svoga godišnjeg plana radnih

akcija, uz sudjelovanje lovaca svih pet sekcija, organiziralo je 26. rujna 2010. radnu akciju prosijecanja i či-šćenja putova u lovištu.

Stipo Bošnjak-Mima, predsjed-nik Sekcije Mravinjac, najbrojnije sekcije Društva, okupio je svoja 62 lovca u 8 sati kod lovačke kuće na Mravinjcu, gdje ih je lovnik sekcije upoznao sa zadatkom: prosijecanje puta od sela Ruda pa prema Dja-kovićima. Bio je to ozbiljan zadatak, a po završetku napornoga i kišovi-

Zarasli putovi i staze? Ne, ne daju to lovci

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: RADNE AKCIJE U LOVIŠTU

tog dana Vlado Lešić, počasni član Društva i najstariji član Sekcije, po-hvalio je sve sudionike radne akcije i pozvao ih na lovački gulaš koji su za tu prigodu pripremili Jozo Zlatunić-Migan i Stipo Zlatunić-Bečarov.

Predsjednik Sekcije Novi Travnik, Zlatko Senkić, svojih je 13 lovaca poveo na zborno mjesto, gdje ih je lovnik sekcije Slavko Čabro upo-znao sa zadatkom. Po završetku prosijecanja staze, umorne i mokre lovce okrijepili su Mijo Stanić i Želj-ko Pobrić.

Lovci Sekcije Gradina, njih dese-tak, okupili su se kod lovačke kuće

na Vilenici, gdje su ih predsjednik sekcije Franjo Cvitanović i lovnik sekcije Anto Cvitanović obavijestili da je njihovo „radno mjesto“ prosijecanje prilaznog puta u dužini od dva kilometra. Iako je bio prohladan i kišovit dan, mala ali oda-brana ekipa lovaca uspjela je očistiti kilometar i pol puta, a ostatak od pola kilometra očistit će, po dogovoru, 28. rujna, uz sudjelovanje Ive Barnjaka i Stipe Čorića. Za okrepu pro-mrzlih i mokrih lovaca pobrinuo se Ivo Barnjak. Treba, naža-lost, istaknuti da se na radne akcije ne odaziva jedna grupa lovaca, o čemu će biti obaviješten Upravni odbor Društva.

Na Bučićkoj ravni, gdje su se kod svoje lovačke kuće okupili lovci Sekcije Bučići i njihov predsjednik Dragan Ju-kić, lovnik sekcije Stipo Marin-Macko izvijestio ih je da im je obveza prosjeći i očistiti put od lovačke kuće do novosa-građene čeke na Liski. Za okrepu bučićkih lovaca pobrinuo se Zdravko Marin.

Radno je, naravno, bilo i u Sekciji Sebešić, čiji je pred-sjednik Stipo Ivoš u Kolonama okupio 19 lovaca. Lovnik sekcije, Slavko Jakić, na brzinu ih je upoznao sa zadatkom, koji su uspješno i odradili. Potom su se okupili u svojoj lo-vačkoj kući, gdje ih je čekao topao čaj s rumom i vrući lo-vački gulaš koji je pripremio Ivica Krezić.

Pustoš u vinogradima, djelo divljih svinja

Uz dobar rad i dobro “naoružanje”, staze i putovi “ko novi”



Dobroslav Vrdoljak

S obzirom na to da su izbori bili 3. listopada, otvaranje lova na nisku divljač u ovoj je sezoni odgođeno za 10. listopada. Lovci su jedva dočekali da se to dogo-

di. Više su željni organiziranog izlaska u lovište, nego da se što ulovi. Sve su sekcije zakazale mjesta okupljanja. Dan je bio pomalo oblačan, ali nije bilo padalina, pa je sve teklo po planu. Jedna grupa, kao i uvijek, ide s lovačkim psima i nastoji nešto uloviti, a druga, još veća, ide odmah na mje-sto okupljanja poslije lova i brine se o pripremanju gozbe. Lovci obično u ove jesenje i zimske dane preferiraju peći mladi odojak. Tako je bilo i ovoga puta.

Obično su prvoga dana lova psi bez kondicije, a i lovci nisu ništa bolji. Gdje se god sretnu, odmah se vadi šljivovi-ca i nazdravlja se. Nije to da se, ne daj Bože, opije, nego da se ne zaborave stari dobri običaji. Tu i tamo čuje se kako neki pas nešto goni, najčešće je to lisica, ali bude i pokoji zec. Područje gdje se zatekla grupa iz sekcija Ravan i Bu-selji ima dosta srneće divljači, pa je bilo i gonjenja srna. Protjeraše u blizini nas nekog srnjaka koji još nije odbacio rogove, ali je mlad i dobro uhranjen. Brzo je zametnuo trag psima i sve se utišalo. Domalo, opet psi nešto gone, začu se i puška. Saznasmo, predsjednik Sekcije Ravan Još-ko Marinić odstrijelio je lijepu i veliku lisicu. I tako, korak po korak, stigosmo na Pesku, gdje će biti ručak. Dolaze lovci, a s nekima i članovi lovačke mladeži. Idu oni često s lovcima u lov, ali još češće na razne akcije. Donesoše i jednu omanju lisicu koju su psi sustigli poslije pucnja pa su je dobro „prožvakali“. Posla Joško dvojicu da donesu i njegovu lisicu, ali je ne nađoše. Ili ju je netko odnio, ili je ustala i pobjegla. Ostaje to za sada nerazjašnjeno, ali je za razne pošalice ostalo dovoljno prostora. Pojavi se Ljubo

LD „Zec“, Busovača: OTVOREN LOV NA NISKU DIVLJAČ

Do ručka lov, poslije ručka – natjecanje u gađanju

Marković, mlađi lovac, ali se posve dao u lovstvo. Inače je šumarske struke, pa mu sve ide na ruku. On je iz Sekcije Buselji i tamo je organizi-rao nabavku naprave za izbacivanje glinenih golubova. Njih desetero zajednički su to kupili svojim nov-cem. Bio je novi događaj i skoro svi

su se oko Ljube okupili, da se vidi kako to izgleda. Ima nekoliko mla-đih lovaca, a i onih starijih koji do danas nisu vidjeli ni glinenoga go-luba, niti spravu koja ga izbacuje. Oni kuražniji počeše prvi, a oni koji se stide promašaja promatrali su sa strane. Bilo i pogodaka, ali i proma-šaja. Malo pomalo, otpoče pravo natjecanje. Nije strelište najpri-kladnije, ali je za prvi put poslužilo. Mjere opreza bile su na visini, tako nije bilo nikakvog incidenta i sve je proteklo u vrlo zdravoj atmosferi. Gađanje je prekinuto za ručak, ali je odmah nastavljeno, još jače i žešće. Već su se nazirali oni koji konkurira-ju za pobjednika. Na kraju se poka-zalo da je najmlađi natjecatelj imao najviše uspjeha. Čak je u jednom krugu od 20 hitaca samo jedan promašio. Bio je to Slaviša Čava-ra, a uz njega su bili također dosta dobri Drago Rajić, Marko (Šakota) Blažević i Franjo Pezo.

Odmah je zakazano novo na-tjecanje, već za iduću nedjelju. Oz-biljno se razmišlja o gradnji pravog strelišta s pravom opremom. Na kraju druženja snimljena je zajed-nička fotografija i obećano novo druženje.

Glineni golubovi bili su istinski izazov busovačkim lovcima



U nedjelju trećeg listopada 2010., u Rošku Polju otvore-na je lovna sezona. Nakon

uspješno provedenog lovostaja i niza odrađenih zadaća u lovištu, lovci opet dođoše na svoje, na ono što zasigurno najviše vole i u čemu ponajviše uživaju, u lovu, dakako.

Prije svitanja, u Roško Polje po-čeli su pristizati uvijek nam dragi gosti, naši prijatelji lovci iz Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog, Čitluka, Posušja i Imotskog. Vrijeme nam je i ovaj put naklonjeno. Čisto nebo, s kojeg se još nisu povukle zvijezde, odaje da je na pomolu lijep dan. Kako je dogovoreno, to jutro svi se nađosmo na kavi kod Miće. Nakon što se kava popila, nakon nekoliko riječi dobrodošlice i naputaka kako bi trebao izgledati ovaj lovački dan, uz pozdrav „Dobra kob“ krenulo se put lovišta, put Zavelima.

Lov je potrajao do jedan sat popodne, a zatim je uslijedilo oku-pljanje lovaca i dolazak na mjesto druženja i zajedničkog ručka, a to je i ovaj put bilo u Rogovima. Što se tiče lova, ovaj put nije odstrije-ljena ni jedna divlja svinja, iako su u lovištu ostavile mnogo tragova. No, da otvaranje lova ne prođe

Prema viđenom, ima života u ovom lovištu

Ante Ðikić

Mario Herceg

LU „Zavelim“, Roško Polje: OTVORENA LOVNA SEZONA

bez lovine, pobrinuli su se prija-telji Gruđani, Miro i Ćipa. Oni od-strijeliše dvije dobro uglađene lije. Lije su njihova uža specijalnost. Valja istaknuti i to da su za vrijeme lova viđene dvije srne, a na srne se puška u ovom lovištu ne podiže

od osnutka LU „Zavelim“. Uz srne, viđeno je i nekoliko ze-čeva, što znači da u lovištu ima života. To veseli svakoga pravog lovca.

Sve u svemu, više nego dobro. Osamdesetak ljudi, uz hranu i piće, uz ugodne, prijateljske razgovore i gangu, dočeka večer u Rošku Polju. Na kraju, uz srdačne pozdrave raziđosmo se svojim kućama. Ako Bog da, opet se nađemo.

U Prologu, mjestašcu pokraj Ljubuškog, 12. rujna svečano je otvorena novoizgrađena lovačka kuća. Na zemljištu koje je darovao Marko Barbir, u vrlo

kratkom roku skupina lovaca iz Prologa uspjela je sagradi-ti jednostavnu lovačku kućicu s terasom, koja se naslanja na kanal kojim voda teče tijekom čitave godine. Druženje i odmaranje poslije lova, uz čašicu dobra vina, želja je svake skupine lovaca. Ako je to u vlastitoj lovačkoj kući, k tome još bez gunđanja i prigovaranja „bolje polovice“, tim bolje.

Crveni Grm svojim južnim dijelom graniči s Hrvatskom, tako je jugozapadni dio Sekcije Prolog velikim dijelom oslonjen na Vrgorac. Domaćini su na proslavu otvorenja i blagoslova lovačke kuće pozvali pedesetak gostiju, među njima i Borisa Matkovića, gradonačelnika Vrgorca, i Neven-ka Barbarića, načelnika Općine Ljubuški. Premda je Vrgorac s jedne, a Ljubuški s druge strane granice, bliskost i upuće-nost jednih na druge nije se dala sakriti, što su u ovoj prigo-di posvjedočila i dvojica gradonačelnika, spremno dijeleći s lovcima trenutke njihove svečanosti i zabave. „Ljubuški je na poseban način ponosan na projekte čiji su inicijatori i izvođači lovci. Kao udruga, pomagali smo, i dalje ćemo pomagati, svima onima koji krenu u takvo nešto“, obećao je Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“, govoreći na svečanosti otvaranja.

Prilika za dobar odmor i čašu vina u miruHUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA KUĆA U PROLOGU

Na otvaranju lova, uz domaće lovce i brojni gosti

Lovačka kuća u Prologu



Jure Musulin

Lovna sekcija Trebižat, kad je riječ o redovitim i aktivnim članovima, jedna je od naj-

brojnijih sekcija u LD „Galeb“. Pred-njači po radnim akcijama u lovištu, a većinu njih pokreću mlađi lovci, na čijem je čelu predsjednik Zden-ko Bakalar.

Dio lovišta koji spada pod „nad-ležnost“ ove lovne sekcije mogao bi se, prema bogatstvu vodom, po-dijeliti na dva područja: teren izra-zito bogat vodom i teren s malo ili nimalo vode. Baš ovaj drugi teren,

Lokva na Bodenici puna i čistaLD „Galeb“, Čapljina: LJETNE AKTIVNOSTI U SEKCIJI TREBIŽAT

siromašan vodom, nalazi se sjever-no od istoimenog naselja odnosno prometnice Čapljina – Ljubuški, pa sve do granice s općinom Čitluk. Kako na ovome terenu obitava stalna divljač (zec, jarebica, itd.) te divlja svinja (najčešće u prolazu), lovci ove sekcije u prošlosti su na lokalitetu Bodenici izgradili lokvu, kako bi ova divljač ostala i opstala ovdje, pogotovo u ljetnim mjeseci-ma, kad „upeče zvizdan“. Ovoga lje-ta lovci ove sekcije u dva su navrata čistili ovu lokvu i punili je vodom.

Ante Ðikić

Prije početka lovne sezone u Rogovima smo uz posto-jeći kontejner spojili-nadogradili još jedan, koji smo nabavili prije nekoliko mjeseci. Ovim smo postigli pun

pogodak pa tako sada imamo pravi objekt za naša česta lo-vačka okupljanja i druženja. Tih tridesetak kvadrata posve je dovoljno za naše lovačke potrebe, a uz to imamo još izvana lijepo natkriven prostor. Za samo dva dana dobro raspolo-žena ekipa stavila se na raspolaganje i odradila posao do kraja. Ovo je za LU „Zavelim“ još jedan veliki korak naprijed. Momci koji su odradili poslove na nadogradnji ovog objek-ta zaslužuju svaku pohvalu i velika im hvala na brzoj i kvali-tetno odrađenoj rađi.

Veći prostor za okupljanje i druženjeLU „Zavelim“, Roško Polje: KONTEJNERSKI KOMFOR

Jure Musulin

Svečano otvaranje renoviranih prostorija LD „Galeb“ upriliče-no je 30. rujna ove godine. Uz

predsjednika i tajnika te članove Izvršnog odbora Društva, ovoj pri-godi nazočio je i načelnik Općine Čapljina dr. Smiljan Vidić i njegovi najbliži suradnici.

Dvije stare prostorije Društva, površine 30-ak m², kompletno su renovirane: podovi, zidovi, plafoni, stavljeni su PVC prozori i vrata, na-bavljen je novi namještaj, računa-lo… Sve ovo financirala je Općina,

za što posebne zasluge pripadaju načelniku dr. Vidiću, koji je na otva-ranju novih prostorija rekao i ovo: „Sada kad su napokon posložene sve stvari u LD „Galeb“ i oko nje-ga, Općina Čapljina pružit će vam punu potporu. Pomagali smo ri-bolovcima, pomagat ćemo i vama. Vi pomoć tražite, a mi ćemo vam, sukladno svojim mogućnostima, rado izaći ususret.“ Načelnik je, na kraju, lovcima zaželio što više dru-ženja, da odgoje što više divljači, a da je što manje odstrijele.

LD „Galeb“, Čapljina: OPĆINA POMOGLA LOVCIMA

Obnovljene prostorije ureda

Snažan mlaz vode u rukama Zdenka Bakalara

Domaćini i gosti u novom uredu Društva

Kontejner do kontejnera, i eto pravog prostora



Tradicionalno druženje lovaca i simpatizera lova, tzv. lovačku večer, HUL „Kravica“ iz Ljubuš-

kog upriličila je 24. rujna ove godi-ne. Gotovo 600 nazočnih moglo je istinski uživati u bogatstvu svega onoga što obično ide uz ovakve lovačke susrete.

Uz brojne uzvanike iz ovdaš-njega javnog života i predstavni-ke okolnih lovačkih udruga, ove je godine, na veliku radost orga-nizatora, manifestaciju svojom prisutnošću uveličao i Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Her-ceg Bosne. Obraćajući se nazočni-ma, Vrljić je pohvalio ovu lovačku udrugu i njezino vodstvo, zahvalio na dosadašnjoj suradnji i izrazio nadu da će ona biti još čvršća u godinama koje dolaze.

Načelnik Općine Ljubuški, Ne-venko Barbarić, poticajnim se riječima osvrnuo na rad udruge ljubuških lovaca, najbrojnije i naj-organiziranije udruge građana u ovoj općini. „Suradnja koju sada imamo može dobiti visoku ocjenu, ali težimo još boljoj i kvalitetni-joj. Na vama lovcima je obveza da ustrajno čuvate prirodu i njezina bogatstva, kako bismo budućim naraštajima ostavili ono što im pri-pada“, bila je, među ostalim, poruka načelnika Barbarića.

A baš ta poruka bila je, na odre-đeni način, srž onoga što je svojim lovcima i svima nazočnima izrekao Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“. Svojevrsnom inven-turom svega onoga što su prote-klih godina, da bi očuvali lovište kojim gospodare i divljač u njemu, činili ljubuški lovci, Petrović je po-kazao koliko je to bio mukotrpan i težak posao. Ali i uspješan, „za što su vrlo zaslužni i naraštaji lovaca kojih više nema, kojih se i večeras s tugom i ponosom sjećamo“.

Bila je ovo, naravno, i prigoda da HUL „Kravica“ zahvali onima koji su se osobito istaknuli pomažući ovoj udruzi.

Zahvalnicu i Odličje prvoga reda dobio je Nevenko Barbarić, načelnik Općine Ljubuški, veliki pri-

Stoljeće gospodarenja lovištem

jatelj Udruge, zaslužan za očuvanje lovišta i reda među lovcima.

Zahvalnicama su nagrađeni: Ivica Lučić, za potporu i stručne usluge u oblasti lovnoga gospo-darstva, Milenko-Mićko Bandur, za potporu u Skupštini Županije zapadnohercegovačke očuvanju cjelovitog lovišta općine Ljubuški,

HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA VEČER

Mario Herceg

kojim već stotinu godina gospodari HUL „Kravica“, Zoran Galić, kao djelatnik MUP-a Županije zapadnohercegovač-ke, Ivana Bunoza, kao pravna savjetnica, Davor Mucić, za sudjelovanje u izgradnji lovno-gospodarskih objekata i donaciju divljači za tzv. lovačku večer, Vlatko Antunović, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Ve-ljacima, Marko Barbir, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Prologu i Regina Petrović, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Klobuku.

Ugodna atmosfera, prava lovačka

Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli



Velimir Šekerija

Posljednjih nekoliko godina u Uskoplju se ozbiljno razmišlja o obustavi lova na zeca, bar na određeno vremensko razdoblje. Ova se ideja provlači iz godine

u godinu, na Skupštini se nude razni prijedlozi, ali još do današnjeg dana ništa nije učinjeno. Jedno je sigurno, ako se nastavi ovakav trend smanjivanja broja zečje divljači, ovog će dvozupca u potpunosti nestati u Uskopaljskoj dolini, živjeti će još samo u pričama starih lovaca. Ne treba biti puno pametan i zaključiti da za ovu situaciju postoje samo dva rješenja: zabrana lova na određeno razdoblje uz istodobno forsiranje lova na štetočine, ili nabavka zečje divljači iz privatnih uzgajališta. Prvi je prijedlog dugoroč-no sigurniji i isplativiji. Drugi promptno rješava problem, ali uz određeni rizik zbog (ne)mogućnosti prilagodbe unesenih jedinki, i podrazumijeva, naravno, novac. Uvje-reni smo da se pravim projektom, upućenim na razmatra-nje mjerodavnom federalnom ministarstvu uime oba lo-vačka društva koja egzistiraju na području Uskoplja, može dobiti novac potreban za nabavku ove ugrožene divljači. Za ovakav projekt neizostavna je koordinacija i dogovor društava uz podršku oba saveza pod čijim okriljem djelu-ju. Sljedeća sjednica skupštine LD „Uskoplje“ je izborna i uvjerenja smo da će novo (ili novo-staro) vodstvo uvrstiti rješavanje ovog problema kao prioritet.

Odlukom Upravnog odbora LD „Uskoplje“, lovna sezona otvorena je znakovitog datuma, 10. listopada 2010. godine. Nakon duge ljetne stanke, otvaranje lova na zeca organi-zirano je u pet lovačkih sekcija našega društva. Početku lova najviše su se radovali naši četveronožni ljubimci, čija je „pjesma“ odjekivala od Pajić Polja, Raduše i Pidriša, pa sve do Rasove i Bistričke rike. Iako je primarni cilj bio okuplja-

Zec – divljač koja treba pomoć

LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: OTVORENA LOVNA SEZONA

nje, ugodno druženje uz pjesmu i lovačke priče te samo simbolično „odrađivanje“ jednoga ili dva pri-gona, ipak se svaki lovac potajno nadao da bi mu se sreća mogla na-smiješiti i na nišan navesti bar lisicu, ako je već previše za prvi dan lova očekivati vepra. Moramo pohvaliti i odgovornost ovdašnjih lovaca zbog svjesne apstinencije u pogledu od-strela zeca, čije je alarmantno stanje svima dobro poznato. Ako bi se ko-jim čudom zec slučajno našao na ni-šanu, na motoroli bi se čulo „nemoj“.

Jedna od sekcija koja u posljed-njih nekoliko godina bilježi znača-jan napredak jest Sekcija Pajić Polje. Nekada u ovoj sekciji nisu „cvjetale ruže“, ali s izborom Ilije Glavaša za predsjednika, te Jerke Šapine za tajnika, uz doprinos Branka Šarića i ostalih, slobodno možemo kazati da danas Pajić Polju mnogi zavide na visokoj razini ustroja i organizacije. Otvaranje lova priredili su u lovišti-ma Gradina i Dedovine, očekujući da će pobrati zasluge za sav trud koji su uložili tijekom ljeta, pravljenjem hranilica i iznošenjem hrane za div-ljač. Iako su goniči bili vrlo raspolo-ženi, posebno stari istrijaner Perice Martinovića, nedostajalo je malo lovačke sreće kako bi početak lova u potpunosti ispunio očekivanja. Paj-ićani, međutim, nisu bili razočarani. Sigurni su da će ih drugi put sreća „pomilovati“, te da će i u sljedećem broju krasiti stranice ovoga lista.

U Rasovi je Sekcija Ždrimci, uz lov organizirala i sakupljanje drva za ogrjev za duge hladne zimske dane. Nadaju se ždrimački lovci da se neće

ponoviti situacija iz prethodnih go-dina. „Običaj je da se svake godine, u početku lovne sezone, prikupe drva za ogrjev kako bismo tijekom zime bili mirni, ali uvijek se nađe neki ‘padobranac’ koji nam pokupi drva. Ove godine radimo pamet-nije, pa sva prikupljena drva unosi-mo u lovački dom, nadajući se da su teška željezna vrata dovoljna da obeshrabre potencijalne kradljivce“, govori nam Branko Bikić, inače za-dužen za vatru i ogrjev u ovoj sekciji.

Prelijepi sunčani dan mamio je lovce u šumu čak i nakon što je pred-sjednik sekcije Pero Perić, puhanjem u lovački rog, označio kraj lova. Tako su pojedini stariji lovci, koji su kao djeca čuvali ovce na ovim područ-jima, iskoristili vrijeme pred ručak i prošetali do svojih livada na kojima se još nalaze zidine štala u kojima je nekada bila stoka. Ivica Komarac do svoje livade u Vodicama, a najstariji lovac Ivan Žuljević do Smrdivode.

Danas je za ručak bila poslu-žena pečena jaretina koju su, kako kažu, jučer „ulovili“ u Kaparinoj šta-li. Nastavilo se s druženjem do u predvečerje, a uz dobro društvo i zanimljive priče vrijeme brzo prođe. Ni ovaj lov nije prošao bez ulova, za što se pobrinuo Slavko Mejdandžić, odstrijelivši lisicu prilikom povratka kući. Zanimljivo je istaknuti da je Slavko pucao iz svog terenca, nije bilo vremena da izađe van, jer bi li-sica nestala iz vidokruga. Čak i u ta-kvoj situaciji, kroz prozor terenca i u uvjetima ograničene vidljivosti (noć je već bila pala), bistro oko mladog lovca ponovno nije zakazalo.

Ražanj i u lovu dobro dođe

Lovci Sekcije Pajić Polje



Višemjesečni napori urodili plodom

Većina lovačkih udruga na pro-storu Središnje Bosne u pret-hodnom je razdoblju bila pod

zabranom lova, koju je nametnuo Federalni lovni inspektor. Nakon što su Županijskom ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodopri-vrede predani planski dokumenti za lovnu 2010./2011. godinu za područje općine Vitez, uslijedili su intenzivni pregovori između toga ministarstva i lovačkih udruga. U razgovorima se pokušalo naći rje-šenje koje bi omogućilo izlaz iz pat pozicije, u kojoj se našlo lovstvo na području Središnje Bosne. Poseban problem bio je postojanje trećeg društva na području općine. Za-hvaljujući intenzivnom angažiranju predstavnika Lovačkog saveza Her-ceg Bosne i prihvatljivom tekstu sporazuma, te uspostavljenim od-nosima s LO „Kruščica“, potpisan je odgovarajući sporazum o gospo-darenju lovištem na području opći-ne Vitez. Neposredno pred otvara-nje lova na srnjaka, Federalni lovni inspektor obratio se županijskim ministarstvima, pri čemu se mini-stre upozorava da su odgovorni za sve što se bude događalo u lovištu,

ukoliko ga ne daju na korištenje. Stoga je ministar pozvao predsjed-nike lovačkih društava na potpisi-vanje sporazuma. U konkretnom slučaju, područje u granicama općine Vitez dano je na korištenje LO „Kruščica“ i LO „Vitez“, o čemu je potpisan odgovarajući sporazum.

Pripadnici LD „Jelen“ pravo lova mogu ostvarivati kroz LO „Kruščica“ i LO „Vitez“.

Istodobno je dana suglasnost na privremeni godišnji plan gospodarenjem lovištem Vitez. Odobrene su slje-deće odstrelne kvote glavnih vrsta kojima se gospodari: srneća divljač 6 primjeraka, divlja svinja 10 primjeraka, medvjed 1 primjerak, zec 12 primjeraka i jarebica poljka 30 primjeraka.

Uslijedili su sastanci upravnih odbora na kojima se konkretno precizirao način lova. Tijekom 11 organiziranih izlazaka u lov, koji se sastojao od večernjeg čekanja subo-tom i jutarnjeg čekanja nedjeljom, odstrijeljena su 3 mlada primjerka divlje svinje, 2 zrela srnjaka i jedna kuna zlatica. U lovu su sudjelovala minimalno 2, a maksimalno 10 lovaca, prosječno približno 6 lovaca. Srneće divljači ima, što poka-zuju brojne češaline na terenu. Viđeno je i nekoliko krda divljih svinja, s krmačama i podmlatkom, ali i tragovi vuka i medvjeda. Nezadovoljni smo odstrelom srneće divljači, bu-dući da plan nije realiziran. A kad dođe zima sa snijegom, vukovi će praviti svoje „gozbe“. Razlozi nezadovoljstva su slab odziv u lov, dijelom zbog neposjedovanja lovačkog oružja s risanom cijevi, dijelom zbog visokih cijena propi-sanih cjenikom. Također, ovomu je „pogodovalo“ i loše vri-jeme, jer je tijekom većeg broja izlazaka padala kiša. Lovci iz LO „Kruščica“ nisu odstrijelili niti jedan primjerak. Što se tiče divljih svinja, planirano je da se ostatak divljih svinja od-strijeli u nastavku sezone i kroz organizirane lovove. Plan je da se medvjed odstrijeli u komercijalnom lovu, a paralelno teku pripreme za izgradnju odgovarajuće zatvorene visoke čeke za odstrel medvjeda.

Iz svega navedenog uočljivo je da je LO „Vitez“ ostva-rila svoj prvobitni cilj, te postala jedan od korisnika lovišta na području općine Vitez, pa makar i privremeno, tj. na godinu dana. Također, LO „Vitez“ prepoznata je od strane županijskog ministarstva kao lovačka organizacija s naj-urednijom i najpreciznijom dokumentacijom, te je kao takva primjer drugima. Ovo samo potvrđuje da se uporan rad i strpljivost uvijek isplati, te da je samo pitanje vreme-na kad će to doći do izražaja. Na nama lovcima je da takav trend održimo u daljnjem radu, kako bismo lovište dobili na višegodišnje upravljanje i korištenje.

LO „Vitez“, Vitez: SUGLASNOST NA PRIVREMENI PLAN GOSPODARENJA

Ivica Drmić

Ako se bude dobro gospodarilo, bit će ovakvih ulova



Anđelko Ištuk

Lovačka udruga „Livanjsko polje“ obilježila je desetu godinu postojanja i uspješnog rada. Nastala nakon odvajanja od LD „Cincar“ iz Livna, preuzela je na gos-

podarenje preko 46.000 ha lovišta koje se prostire na za-padnom dijelu livanjske općine. Da je ideja inicijatora o novome lovačkom društvu bila opravdana, pokazuju i neki od sljedećih podataka: izgrađeno je 6 lovačkih kuća, 10-ak betonskih pojilišta za divljač, više visokih čeka za lov kru-pne divljači, mnoštvo solila i hranilišta za divljač, „niknuli“ su i zasadi remiza za prehranu divljači, itd. U lovištu se ozbilj-

Uz svečanost, i stručni seminarLU „Livanjsko polje“, Lištani: DESETLJEĆE RADA UDRUGE

no i odgovorno radi, što pokazuju i ovogodišnji podaci o povećanom broju srneće i visoke divljači, uz isto-dobno smanjenje nelegalnog lova i krivolova, što, moramo priznati, još u potpunosti nije spriječeno. A kako bismo u budućnosti što kvalitetnije odgovorili zakonskim obvezama, poduzeli smo i sljedeće: izvršena je izobrazba lovočuvara, izrađeni su

planski i instruktivni akti glede lova i obveza lovaca, određene su osobe za provedbu LGO-a, resornom žu-panijskom ministarstvu podnesen je prijedlog za koncesiju na lovište Golija – Troglav, što bi bilo nužno za još uspješnije gospodarenje ovim lovištem.

Kako se pravilno gospodariti lovištima ne može bez stručnjaka i znanja o tome, u povodu obilježa-vanja 10. obljetnice postojanja, a uz pokroviteljstvo Vlade Hercegbosan-ske županije, Udruga je, u Lištanima, upriličila seminar s temama: „Održi-vo gospodarenje lovištem“, „Zarazne bolesti divljači“ i „Zdravstveni nad-zor lovišta“. Predavači su bili prof. dr. Krešimir Severin i prof. dr. Petar Džaja, eminentni stručnjaci sa za-grebačkoga Veterinarskog fakulteta. Seminaru su nazočili predstavnici lovačkih udruga s prostora Herce-gbosanske županije, predstavnici JP Šume Herceg-Bosne, Stipe Mat-ković, ministar u Vladi HBŽ-a, Ivica Lučić, tajnik Saveza i Vlado Soldo, pomoćnik ministra u Vladi FBiH. Da je seminar bio „pun pogodak“, po-tvrdili su svi prisutni, a i opće je su-glasje da bi sličnih stručnih usavrša-vanja trebalo biti još više, pri čemu su svoje usluge predavači obećali i ubuduće.

Višednevna događanja u povo-du obilježavanja obljetnice Udru-ge završila su svečanom lovačkom večerom. U ugodnoj slavljeničkoj atmosferi svadbenog salona u Lišta-nima, uz tradicionalno bogatu tom-bolu i tamburicu, lovačko se druže-nje nastavilo do „sitnih“ sati.

Veselo i zadovoljno lovačko društvo u svadbenom salonu



Adam Dabić

Povjerenstvo za nabavku fazan-ske divljači: dr. vet. Asmir Red-žepović, Martin Marić i Jerko

Ilišević, na temelju odluke Upravnog odbora Društva, odlučilo je u fazane-riji Gold MG u Donjem Žabaru kupiti 1500 komada fazana starosne dobi oko 17 tjedana. Fazani su pušteni u lovište 28. kolovoza 2010., a izraženo u novcu, njihova je vrijednost 15.000 KM. Podijeljeni su po sekcijama, su-kladno broju članova svake od njih. Ova ne tako malo količina fazana zapravo je samo oživljavanje ove vr-ste divljači nakon velikih poplava na prostoru Posavske županije i općine

Fazani „oživljuju“ potopljena lovišta

Orašje. Mnoga su lovišta uništena, a rijeka Sava učinila je velike štete na posebnim lovištima, primjerice u onom Sekcije Donja Mahala (Basut-ska). Voda u Basutskoj u pojedinim je dijelovima bila i do 4 metra visoka. Kad se povukla, tamo je ostala prava pustinja. Pri unosu fazana, ostale su sekcije bile solidarne i svaka od njih odrekla se 5 do 10 fazana u korist ove sekcije, kako bi se taj dio lovišta ponovno naselio ovom divljači. Na-ravno, ništa manje štete nisu bile ni u drugim sekcijama.

Razgovarajući na Upravnom od-boru o štetama od poplava, iz sek-

cija su stigle procjene da je na ovdašnjim lovnotehničkim i lovnouzgojnim objektima i na divljači učinjena šteta u izno-su od oko 100.000 KM. Teško je, kažu lovci, divljač oživjeti i vratiti u prvobitno stanje. Mnogo je truda uloženo da se, nakon rata, dostigne razina bogatstva u lovištima prije po-plava, a onda one učiniše svoje. Sada je nužno ujediniti sve snage i tražiti pomoć od federalnih i županijskih institucija, kako bi se koliko-toliko saniralo postojeće stanje. To je i uči-njeno i očekujemo konkretnu pomoć s obje razine.

LU „Sava“, Orašje: LOVIŠTE NAKON POPLAVA

Poštujući zaključak Upravnog odbora LS Herceg Bosne da se ovogodišnja sezona ne otvara

na dan izbora, sekcije LD „Pavlovica“ učinile su to, radno i svečano, 10. li-stopada ove godine.

Predsjednik sekcije Novi Travnik, Zlatko Senkić, okupio je lovce na

U lovište bez pušaka i pasa

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: OTVORENA LOVNA SEZONA

Anto Cvitanović zbornom mjestu već u 7 ujutro. Stigli su bez lovačkog oružja i pasa, ali s pi-lama, sjekirama i čekićima. Namjera im je bila popraviti novoizgrađenu ali devastiranu čeku, što su i učinili, a onda su druženje nastavili uz roštilj, vino i pjesmu.

Lovci sekcije Bučići, s predsjedni-kom Draganom Jukićem, okupili su se kod župne crkve u Bučićima. Oda-

tle su, prema planu lovnika Stipe Marina-Macka, pošli čistiti teren od lutalica i štetočina na rajone Debela Mea, Državo, Liska i Gradina, završivši na Bučićkoj ravni, kod svoje lovačke kuće, gdje su im Zdravko Marin i Vlatko Mamuša-Paradajz pripremili ukusnu okrepu. Za vrijeme ručka, dopredsjednik Saveza Slavko Marin odgovarao je na brojna pitanja lovaca, koja su se, uglavnom, odnosila na gospodarenje lovištima i suglasnost resornog ministra na plan gospodarenja. Ne skri-vajući zadovoljstvo što se nalazi ovdje, Marin je sugerirao lovcima da najprije oni moraju izvršavati svoje obveze pro-vodeći odluke i zaključke UO Društva, čiji je glavni cilj zaštita i očuvanje prirode i divljači i njegovanje još boljih među-ljudskih odnosa. „Čineći to, pomažete čelništvu Društva da, preko LS Herceg Bosne – čvrstoga jamca opstanka i jačanja naših lovačkih udruga – riješi sve spomenute probleme“, re-zimirao je svoje odgovore dopredsjednik Saveza.

Svojih šezdeset lovaca, Stipo Bošnjak, predsjednik sek-cije Mravinjac, okupio je također poradi čišćenja terena od lutalica i štetočina. Odstrijelili su pet pasa lutalica i konstatira-li da u lovištu ima divljači. Tijekom objeda, koji su pripremili Stipo Zlatunić i Ilija Tomić, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, slično kao Slavko Marin u Bučićima, odgovarao je na sumnje i upite koji su mučili ovdašnje lovce. Dovodeći u kon-tekst rješavanje ovih pitanja s ulogom Lovačkog saveza Her-ceg Bosne, predsjednik Društva uputio je pohvale čelništvu Saveza, navodeći Iliju Vrljića, Ivicu Lučića, Vladu Bošnjaka, Vladu Soldu i Slavka Marina kao ljude koji, sa svojim suradni-cima, zaslužuju nepodijeljeno povjerenje lovačke populacije.

Sekcije Gradina i Sebešić upriličile su zajedničko otva-ranje sezone (domaćin je bila sekcija Gradina). Predsjednici sekcija Franjo Cvitanović i Stipo Ivoš, glavni lovnik Vlado Knežević i lovočuvar Franjo Fišić, poveli su lovce na čišćenje terena na lokalitetu Vilenice. Bila je to, ujedno, i prigoda da se Sebešićani upoznaju s ovim lovištem, a sve je, kao i u drugim sekcijama, okončano uz pjesmu i kvalitetan lovački meni.

Trenutak ispuštanja fazana



Blago Lasić

Naprednu, lijepu i korisnu aktivnost poduzeo je ne-davno izabrani predsjednik Društva Ivan Primorac, čime je pokazao smisao i volju učiniti sve kako bi se

Društvo vratilo na stare staze naprednoga rada, reda i lo-vačkoga užitka. U prelijepi restoran Borak, na vrelu Lištice, sazvao je sve živuće dosadašnje predsjednike naše udru-ge na zajednički ručak, na neformalno ali ugodno i korisno druženje i oživljavanje svih dosadašnjih uspješnih i onih drugih poslova i akcija, na temelju kojih bi se možebitno i danas mogla crpiti određena iskustva i poduke.

Skupilo se društvance od desetak vremešnijih, ali još uvi-jek vrlo plećatih i duhom bistrih lovaca, i uz umirujući žubor brze i bistre rječice, i oni pustiše svoje potoke sjećanja i lijepih uspomena na čisti zrak i zelenilo Borka. Svatko je želio iznijeti neka svoja zapažanja, neki uspjeh u lovu i u vođenju, neku svoju sugestiju i savjet kako bi i danas možda dobro bilo uči-niti sličan potez. Spominjani su i svi oni pokojni predsjednici, i s puno pijeteta se kazivalo o njihovom doprinosu za uspje-šan višedecenijski rad Društva. Svjesni su i sjetni, pokazujući smisao i neumitnost prolaska vremena, novih svjetskih tren-dova, klimatskih i ekoloških poremećaja, te neizbježnoga sukoba interesa i generacija u društvu uopće, pa i u lovstvu.

Ne nabrajajući pojedinačne i vrlo zanimljive prijedloge, stariji lovci i predsjednici gotovo su jednoglasno zavapili za

Zajednički do cilja

vraćanje reda i rada, za obogaćenje lovišta divljači, za povratak povje-renja i druženja, eliminaciju nepo-štenih i nestručnih pojedinaca, za novi i napredniji ustroj Društva i niz drugih inicijativa, pa i onih koje se, objektivno, ne mogu provesti.

Sve je, dakle, bilo na jednoj vrlo ugodnoj i kulturnoj razini, što je i bio razlog tako brzoga protoka tro-satnoga razgovora. Na Predsjedni-ku se vidjelo izraženo zadovoljstvo i osjećaj punoga pogotka ovim sastankom, pa je obećao uvažiti i

provesti sve prijedloge i češće se susresti u ovakvome sastavu. A, kao znak zahvalnosti za dolazak bili smo počašćeni ukusnim jelom, dobrim crnim vinom i pozivom na dolazak svih skupština Društva kako bi i ne-posredno mogli zastupnicima pre-nijeti neka svoja znanja i iskustva. Uistinu, vrlo zgodna i hvale vrijedna gesta, koja bi se mogla koristiti za opći boljitak u društvu! Jer, šteta je ne koristiti te „uspavane mozgove“ iz kojih uvijek može izbiti iskra zdra-voga života.

LD „Mosor“, Široki Brijeg: SUSRET NOVOGA I BIVŠIH PREDSJEDNIKA

Uz nazočnost 27 zastupnika, 5. listopada 2010., u re-storanu „Centar“ u Orašju, održana je Skupština LU „Sava“.

U okviru prve točke dnevnog reda zastupnici su razma-trali Prijedlog odluke o otvaranju lovne sezone 2010./2011., s rasporedom lovnih dana na divljač i štetočine. Odlučeno je da se fazan-mužjak lovi 10., 17., 24. i 31. listopada, 7., 14. i 28. studenog, te 5., 12. i 19. prosinca 2010. godine. Zec će se loviti 31. listopada, 28. studenog i 19. prosinca 2010. godine. Neke druge vrste divljači (divlja patka, divlja guska i druge močvarice) mogu se loviti svakog dana od 1. rujna 2010. do konca veljače 2011. godine, na način kako je to propisano Zakonom o lovstvu.

Lovnu sezonu može prekinuti Upravni odbor LU „Sava“ u slučaju elementarnih nepogoda, sukladno odredbama Zakona o lovstvu.

Psi goniči mogu se izvoditi u lov na zeca i štetočine do 5. siječnja 2011. Svaki izlazak u lovište s oružjem i lovačkim

Adam Dabić

Tko ne bude radio, morat će platiti

psima mimo dana utvrđenih ovom Odlukom smatrat će se krivolovom i prema počiniteljima će se poduzeti disciplinske mjere.

Prijedlog odluke o izradi hra-nilišta, solila i pojilišta na lovnom području bila je druga točka dnev-nog reda ove Skupštine. Odluka je jednoglasno usvojena, i evo nekih njezinih odredbi. Obvezuje se svaki lovac, izuzev lovaca u inozemstvu, da izradi ili obnovi postojeće hrani-lište za fazansku divljač na područ-ju svoje lovačke sekcije. Obvezuje se svaka sekcija koja to nije učinila da izgradi ili obnovi hranilište za visoku divljač – najmanje jedno na pet lovaca – uz koje treba osigurati

LU „Sava“, Orašje: SKUPŠTINA hranilište, solilo i pojilište za srneću i drugu visoku divljač. Za organiza-ciju izrade hranilišta odgovorni su predsjednici lovnih sekcija. Hranili-šta treba izgraditi najkasnije do kon-ca listopada 2010. godine. Oni koji ne izgrade hranilišta i ostale objekte u zadanom roku, dužni su platiti 20 KM na žiroračun Udruge. Zabranjuje se lov u neposrednoj blizini izgrađe-nih hranilišta za fazansku divljač.

Treća točka dnevnog reda od-nosila se na nabavku matičnog jata fazana za 2011. godinu. Odlučeno je da se za 2011. godinu planira 10.000 KM za nabavku matičnog jata faza-na.

Pod tekućim pitanjima, gdje se razmatrao Izvještaj o nadzoru lov-nog inspektora i Zahtjev Sekcije Oštra Luka za pozajmicu, odluče-no je da se Sekciji Oštra Luka dade pozajmica od 2000 KM za izgradnju lovačke kuće, koju ta sekcija treba vratiti u 2011. godini. A predsjednik Udruge, Pavo Kosić, upoznao je za-stupnike s nadzorom Udruge koji je učinio federalni lovni inspektor, na-pomenuvši da je uskoro najavljen i novi nadzor.

Oni koji su se odazvali, bili su puni hvale za Primorčevu ideju



Redovita Skupština HUL „Kra-vica“ iz Ljubuškog održana je 17. listopada 2010. u konobi

„Ramljak“.Predsjednik Udruge, Tomislav

Petrović, podnio je financijsko izvje-šće, koje je jednoglasno usvojeno. Iz njega je vidljivo da je Udruga u prošloj godini, kroz unos divljači i izgradnju lovnogospodarskih obje-kata, investirala u lovište značajna financijska sredstva.

U lovište je pušteno 86 zečeva, 372 fazana puštena su proljetos, a 875 fazana jesenas. Zečevi pušteni u lovište iz vlastitog su uzgajališta odnosno zečinjaka koji je vlasništvo lovačke udruge. U ovoj je godini, od ukupno 20 parova u zečinjaku, 16 njih bilo aktivnih, a 4 para nisu uspjela odgojiti ni jedno leglo pa su zamijenjena novim parovima. Za iduću godinu pripremljena su 22 para, od kojih je 16 starih i aktivnih. S novim proširenjem i novim kuća-ma, postignut je vidljiv napredak, poglavito zato što je smanjen gubi-tak mladih zečeva u novim kućama. Prvo leglo okoćeno je 14. siječnja, a posljednje 3. listopada 2010. godi-ne. U ovoj su godini ukupno oko-ćena 182 zečića, uginulo ih je 60, što znači da su uspješno odgojena 122 zeca, od čega ih je 86 pušteno u lovište. Trenutačno je u uzgajali-štu 46 zečeva, odnosno 22 para i 2 zeca u pričuvi. Kad svotu koju smo uložili u zečinjak usporedimo s pu-

Zec gotovo trostruko jeftiniji nego na tržištu

HUL „Kravica“, Ljubuški: SKUPŠTINA

Mario Herceg

Jure Musulin

štenim zečevima (njih 86), ispada da je Udruga platila svakog zeca po 65 KM, odnosno gotovo 3 puta manje od tržišne cijene.

Predsjednik Stegovnog suda, Branko Bebek, izvijestio je zastupni-ke o radu tog suda i obrazložio sve

slučajeve procesuiranih lovaca.Pri utvrđivanju kalendara lova za iduću sezonu, vodila

se konstruktivna rasprava, koja je okončana zaključcima koji su, nadamo se, na radost i korist svih lovaca i ljubitelja prirode.

U protekloj lovnoj sezoni imali smo 15 pripravnika, od kojih je njih 13 izašlo na ispit i položilo ga.

Zbog izostanka suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2010./11. godi-

nu, koju bi trebalo dati ovlašteno županijsko ministarstvo – sukladno članku 48. Zakona o lovstvu FBiH, a u cilju održanja i nastavka kon-tinuiteta lovnoga gospodarenja, uzgoja i zaštite divljači, te razvoja i unaprjeđenja lovstva – Skupština LD „Galeb“ iz Čapljine, na temelju Statuta Društva, donijela je Odluku o gospodarenju lovištem u lovnoj 2010./11. godini.

Privremena odluka o gospodarenju lovištem

Od njezinih značajnijih stavki, iz-dvajamo sljedeće:

1. U lovnoj 2010./11. ne vršiti redoviti odstrel divljači planiran Go-dišnjim planom gospodarenja lovi-štem za 2010./11. godinu

2. Ostale aktivnosti u lovištu: uz-goj i zaštita divljači, zaštita lovišta, prihrana i prehrana divljači, izgrad-nja i održavanje lovnih objekata, uređenje lovišta, proljetno prebro-javanje divljači, praćenje zdravstve-nog stanja divljači, unos (naseljava-nje) žive divljači u lovište, kontrola (smanjenje) broja predatora, sprje-čavanje šteta od divljači i na divljači

te ostale planirane aktivnosti na divljači provoditi sukladno odredbama Godišnjeg plana gospodarenja lovištem za lov-nu 2010./11. godinu, Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištima i Zakona o lovstvu

3. U lovištu vršiti isključivo sanitarni odstrel bolesne ili ranjene divljači, sukladno članku 14. stavak 4. Zakona o lov-stvu („Odstrel bolesne ili ranjene divljači - sanitarni odstrel - dopušten je i u vrijeme zabrane i lovostaja“).

Zatim je dan kalendar za sanitarni odstrijel kako za kru-pnu tako i za sitnu divljač, te ostale pojedinosti vezane za sanitarni odstrel.

U stavku 11. Odluke navedeno je da ona stupa na snagu danom donošenja, privremenog je karaktera i primjenjivat će se do dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospoda-renja lovištem za 2010./11. godinu ili do dobivanja lovišta na gospodarenje od strane mjerodavnoga županijskog mi-nistarstva, a najdalje do konca lovne 2010./11. godine (27. veljače 2011.).

Iz LD „Galeb“ također poručuju da je Rješenjem Mi-nistarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave broj 03-03-05-UP1-120/10 od 23. kolovoza 2010., okončana dugotrajna trakavica oko izbora novoga predsjednika i tajnika Društva. Ovim Rješenjem, u Registar se upisuju Josip Vekić, kao predsjednik Društva i Gordan Rebac, kao tajnik Društva.

LD „Galeb“, Čapljina: SKUPŠTINA

Skupštinski zastupnici u konobi “Ramljak”



Ivica Drmić

Redovita, radna Skupština LO „Vitez“ održana je 18. rujna 2010. u prostorijama lovačkog doma u Vite-zu. Lovne jedinice prethodno su dostavile prijedlog

kandidata za Skupštinu, nakon čega je napravljen popis sudionika Skupštine. Tjedan dana prije početka Skupštine, lovnim je jedinicama dostavljen potrebni broj primjeraka radnog materijala. Od 31 zastupnika, Skupštini ih je prisu-stvovalo 28, te su sve odluke pravno valjane.

NOVAC TROŠEN NAMJENSKIPredsjednik Skupštine, Dragan Stojak, pročitao je

Izvješće o radu Upravnog odbora za razdoblje listopad 2008. – kolovoz 2010. godine. Izvješće o radu, pisano kro-nološki i opisno, govorilo je o aktivnostima Upravnog od-bora od trenutka stupanja na dužnost, kojih je bilo mno-go: od usklađivanja i dorade normativnih akata, povratka lovaca u članstvo, priprema za koncesije na lovište, izrade lovno-gospodarskih i lovno-tehničkih objekata, mjera štednje, rješavanja problema u svezi s lovačkim domom, do zabrane lova od strane Federalnoga lovnog inspektora i uspješne borbe za lovište. Uslijedile su konstruktivne dis-kusije o ovoj točki dnevnog reda, ali i diskusije zastupnika koji su se „prepoznali“ u izvješću.

Član Nadzornog odbora, Alojz Žabić, pročitao je izvje-šće Nadzornog odbora, koji je djelovao u krnjem sasta-vu jer je predsjednik Nadzornog odbora koncem ožujka

Smjena neaktivnih dužnosnikaLO „Vitez“, Vitez: SKUŠTINA

2009. preuzeo dužnost tajnika Lo-vačke organizacije. On nije sudje-lovao u radu Odbora, budući da je računopolagač za poslovanje blagajne. Nadzorni je odbor ostva-rio potpuni uvid u dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje Lovačke organizacije „Vitez“. Tom je prilikom provedena kontrola poslovanja blagajne te poslovanja putem transakcijskog računa kod Unicredit banke. Nadzorni odbor se, sukladno pravilniku, osvrnuo i na rad ostalih tijela LO „Vitez“ te predložio Skupštini zaključke. Provedena kontrola blagajničkog izvještaja i njegovih priloga nije pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom poslovanju. Prikaza-na analitika i sintetika u blagajnič-kom izvješću i kronološkom tijeku promjena na računu banke u cije-losti se poklapa s financijskim iz-vješćem za 2009. godinu. Novac je trošen namjenski i racionalno. Po-jačanim angažiranjem, kako član-

stva izabranog na različite dužnosti u lovačkoj organizaciji, tako i redo-vitog članstva, u velikoj se mjeri može poboljšati rad ove lovačke organizacije. Premda je izvješće bilo vrlo kritički intonirano, svi su se zastupnici složili da ovako potpu-no izvješće Nadzornog odbora do sada nikada nije napravljeno, niti prezentirano.

Tajnik LO „Vitez“, Ivica Drmić, pročitao je financijsko izvješće za 2009. godinu, posebno za poslova-nje blagajne i za poslovanje putem transakcijskog računa. Budući da su zastupnici imali potpuno finan-cijsko izvješće, s pregledom isplata kroz blagajnu po kontima te kro-nološkim pregledom promjena na žiroračunu, postavljeno je samo pi-tanje utroška novca za opremanje lovačkog doma.

Na dnevnom redu Skupštine našli su se i izbor novog predsjed-nika Nadzornog odbora i članova povjerenstava, za koje je zaključe-no da nisu ispunili očekivanja. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Alojz Žabić. Osim starog člana, Milke Omazića, dužnost čla-na obnašat će i Marinko Katava. U Stegovni sud, umjesto bolesnog Josipa Brale, izabran je Željko Be-vanda. Povjerenstvo za lovnu kino-logiju u sastavu Ivica Krišto, Jakov Babić i Zoran Drmić, u cijelosti je promijenjeno, te su novi članovi Mirko Šarić, Mirko Pavlović i Mirko Filipović. Osim Ivice Drmića i Niki-ce Ružića, u sastav Povjerenstva za ocjenjivanje lovačkih trofeja iza-bran je Mirko Pavlović, umjesto Bo-rislava Drmića i Dragana Grebe-nara. U Povjerenstvu za polaganje lovačkih ispita, Miroslav Pavlović i Mijo Franić zamijenjeni sa Mirkom Pavlovićem i Draganom Struka-rom, uz starog člana Leonarda Garića. Treba napomenuti da je ve-ćina odluka donesena jednoglasno ili uz jedan glas protiv.

U posljednjoj točki dnevnog reda predloženo je da lovačka or-ganizacija donira 500 KM, a i svaki lovac da dâ dragovoljni prilog za spomenik pok. Vladimiru Ostarče-viću, doajenu viteškog lovstva, koji je pokopan u rodnoj Glini.

Skupština je završena prigod-nom zakuskom, uz lovački gulaš. Na ovom dijelu Skupštine sudjelo-vala je i delegacija LD „Kruščica“ iz Viteza, na čijem je čelu bio njezin predsjednik Sirađ Mujkić.

Premda je izvješće bilo vrlo kritički intonirano, svi su se zastupnici složili da ovako potpuno izvješće Nadzornog odbora do sada nika-da nije napravljeno, niti prezentirano. Na dnevnom redu Skupštine našli su se i izbor novog predsjednika Nadzornog odbora i članova povjerenstava, za koje je zaključeno da nisu ispunili očekivanja

Dosta posla za radno predsjedništvo


LOVAČKO ORUŽJE

Ljudi su oduvijek bili opčinjeni snagom kojom nebesa mogu munjom osvijetliti mrklu noć, a

grmljavinom probuditi sve živo.U svijetu u svakom trenutku traje

oko 2000 grmljavinskih nevremena, svojevrsnih „balada munja i gromo-va“, koja svake sekunde proizvedu 100 munja. Samo trećina munja do-pire do tla, a ostale se javljaju unu-tar samoga oblaka ili između dva oblaka. Najviše se munja javlja u ka-snim ljetnim mjesecima, kad često dolazi do naglog zagrijavanja zraka uz podlogu. Zrak je topao, dolazi do kondenzacije vodene pare i nastan-

Kako god nosili pušku, ona može privući grom

ka oblaka. Ako je proces brz, nasta-nu kumulonimbusi – oblaci visine i do 10 kilometara, u kojima dolazi do iznimne vertikalne cirkulacije kaplji-ca vode. Rezultat je, pojednostavlje-no kazano, da se u gornjem dijelu nakupe manje kapljice (pozitivnog naboja), a u donjem teže (negativ-nog naboja). Nabojima u oblaku cilj je spojiti se, no kako je zrak izolator, potrebno je pronaći bliži izvor su-protnog naboja – susjedni oblak ili tlo. Tlo ispod oblaka ima pozitivni naboj te, s obzirom na to da je bliže negativnom naboju nego što je vrh oblaka, dolazi do nastanka munje između oblaka i tla. Kad se nakupi dovoljno naboja, mali dio negativ-nih čestica iz oblaka počne se spu-štati u koracima od oko 10 metara prema tlu putem najmanjeg otpora. Kao po ljestvama negativne čestice ispituju kako bi se probile do tla (zbog višestrukih pokušaja kasnije i vidimo razgranatu munju). Kad „lje-stvama“ prethodnica negativnog naboja dođe do 30 metara iznad tla, ona dovoljno omekša zrak da se tim putem pozitivni naboj s tla može uputiti prema oblaku. Upravo je to ono što vidimo kao munju. Tim se koridorom u djeliću sekunde i ne-koliko puta izmjene naboji iz obla-

ka u tlo i obratno. Oslobađa se temperatura nekoliko puta viša nego na površini Sunca, što uzrokuje burnu ekspanziju okolnog zraka koju čujemo kao grmljavinu.

PUŠKA PRIVLAČI GROMOVEIako su ljetne oluje uglavnom prošle, još do kraja go-

dine, ili pak do kraja lovne sezone, možemo očekivati ne-pogode, pa je dobro znati odakle lovcu vreba opasnost u šumi, polju ili na čeki.

Profesor Pajera iz Dortmunda (Njemačka), ekspert za elektricitet i sam lovac, proučavao je lovca u ovakvim nepo-godama i savjetuje kolege lovce kako se ponašati ukoliko ih oluja zatekne u prirodi.

Da bi utvrdio kolika opasnost od oluje prijeti lovcu s puškom u ruci, Pajera je izišao na teren s mjernim instru-mentima i oružjem. Krenuo je s poznatim činjenicama da se munje i gromovi javljaju kao rezultata napona između negativnog električnog naboja oblaka i pozitivnog naboja zemljine površine. Normalan napon pri lijepom vremenu

PRAVILO 30-30

U SAD-u udari 25 milijuna munja na godinu, od ko-jih u prosjeku pogine 67 osoba, što je više žrtava nego od tornada. Najviše ljudi strada ljeti, kad su nevremena češća, a ljudi više vremena provode vani. Preporuča se pridržavati se pravila „30-30“. Naime, ako od munje do grmljavine prođe manje od 30 sekunda, udaljenost je manja od 12 kilometara, te je potrebno pronaći zaklon. Nakon posljednjeg udara potrebno je pričekati pola sata da se uvjerite da je opasnost prošla.

PONAŠANJE LOVCA U OLUJI

Prema nekim istraživanjima, lovac s oružjem u ruci bar je deset puta u većoj opasnosti, nego bez njega. Tu opasnost eventualno može izbjeći ukoliko na usta cijevi navuče gumenu kuglu ili lopticu izvana i iznutra premazanu brončanom bojom. Ipak, jednostavnije je odložiti puš-ku za vrijeme nepogode podalje od sebe

Mladen Bešlić

Ponašanje lovca u oluji

Visoka čeka, mjesto gdje je lovac najizloženiji udaru groma


LOVAČKO ORUŽJE

može iznositi od 100 do 200 volti, a u olujnom on se penje i od 1000 do 5000 volti. Jačina struje u električnom kanalu može iznositi preko 100.000 ampera.

Kako se ta situacija u prirodi ne može ni locirati, ni ome-tati, to nam jedino ostaje da se sklonimo s istaknutog mjesta. A to su svi uzdignuti reljefi i stršeći objekti, kakve su visoke čeke, drveće, ljudska figura pa i puška na ramenu ili u ruci.

S obzirom na to da je olujno nevrijeme uvijek praćeno obilnom kišom, to i mokar čovjek tada predstavlja „metalni stup“ koji je izvanredan provodnik. Faktor uvećanja napo-

na na glavi čovjeka tada je 12 do 15 puta veći u odnosu na tlo ispod čovjeka. Zato je mnogo sigurnije skloniti se u neko udubljenje na ze-mlji i u njemu čučnuti ili, što je još sigurnije, leći.

Ispitujući u laboratoriju kolika je opasnost lovcu lovačka puška na ramenu ili ruci, profesor je utvrdio da je na gornjem kraju cijevi napon

izuzetno velik, s faktorom pojačanja od 130 puta! Čak i kad se puška nosi u ruci horizontalno, faktor uvećanja još uvijek je velik i iznosi 50 puta, ito na oba kraja puške. To znači kako god nosili pušku, ona može privući grom. Profesor Pajera zaključio je da je lovac s oružjem u ruci bar 10 puta u većoj opasnosti, nego bez njega.

Lovac tu opasnost eventualno može izbjeći ukoliko na usta cijevi navuče gumenu kuglu ili lopticu koja je izvana i iznutra premazana brončanom bojom.

Ipak je jednostavnije odložiti pušku za vrijeme nepogode u čeki ili nekom drugom mjestu, podalje od sebe.

Drvo u oluji, za gromovske kano-nade, lovac ne bi smio koristiti kao zaklon. Udari li grom u drvo, stradat će i lovac i puška. Pod drvetom bi lovac mogao biti koliko-toliko sigu-ran samo ukoliko bi bio najmanje pet metara udaljen od stabla, a pri-tom obje noge mirno držao prilju-bljen na zemlju. Treba također znati da su stabla na rubu šume daleko opasnija od onih u gustoj zatvore-noj šumi. Nađe li se lovac na visokoj čeki, u slučaju olujnog nevremena, vrijedi samo jedno pravilo: smjesta sići s čeke.


LOVAČKA PRIČA

Crna Gora naša je hercegovačka planina. Prostire se na područ-ju mostarske, nevesinjske i ko-

njičke općine. Najviši joj je vrh Lisac, oko tisuću i petsto metara. S jugoza-padne strane povezana je s Veleži, a sa sjevera s Prenjom. Iz Mostara je najkraći put preko Rujišta, prema Nevesinju do Golog brda, gdje se skreće u Crnu Goru. U blizini Golog brda je selo Šarica, gdje je živio Mujo Abaza, lovočuvar za taj teren.

Bio je petak, rano popodne, kad sam stigao do Muje. Zatekao sam ga kako postavlja građu za krov na svojoj kući. Odmah sam znao da ni-sam došao u pogodno vrijeme, ali znao je i Mujo, kao lovočuvar, da je dužan voditi lovca s odobrenjem. Pokazao sam mu dozvolu za lov sr-njaka u dane tog vikenda. Zamolio me je da idem sam odabrati livadu i čekati, te da spavam kod drvosje-ča u baraci pod Liscem. Znao je Mujo da poznajem teren, jer sam bio s njim u lovu nekoliko puta. Nije ni meni bilo drago ometati mu tako važan posao pokrivanja kuće, pa sam prihvatio prijedlog. Rekao sam mu da smo tražili dva odobre-nja, ali po planu odstrela bio je još samo jedan srnjak, pa sam došao sam. Naime, tada se lovcima, a lo-vočuvarima pogotovo, puno za-mjeralo ako bi dvojica ili više lovaca išla na jednu dozvolu. To bi netko odmah dojavio, pa je bilo i nekih kažnjavanja.

Produžio sam u planinu. Auto sam ostavio kod spomenute barake i odmah krenuo prema Abazinim livadama, koje su na dosta izdignu-tom terenu pa mi je trebalo skoro dva sata hoda do početka livada. Odlučio sam se za ove livade jer su bogate pašom i okružene velikim kompleksom šume, pa je bila i veća šansa da izađe srnjak. Abazine liva-de prostiru se na većem komplek-su planine, s njezine jugoistočne strane. Šumarci su ovdje „umetnu-ti“ između pojedinih livada, pa su veoma pogodne za lov šuljanjem, pogotovo kad je veća vlaga (što je i preduvjet za šuljanje).

Bilo je vrijeme pred kosidbu, kad su livade pune cvjetova s vrlo različitim, uglavnom jakim i izrazi-tim bojama, kakve se mogu naći samo u čistoj i zdravoj prirodi. Gle-dajući ljepotu tih boja, sjetio sam se jednoga svoga prijatelja s kojim sam ovdje bio prije nekoliko go-dina, a koji je rekao: „Da mi je biti

srnjak samo jedan dan na ovakvom prostoru, ne bih žalio umrijeti!“ Pre-tjerao je, naravno, u tome, ali je si-gurno da bi mnogi od nas lovaca, kao i drugi ljudi koji vole prirodu, ovdje rado proveli više vremena i ne bi žalili zbog toga.

Odabrao sam mjesto za večer-nju zasjedu na južnom dijelu livada (prema Kragujevači), odakle sam imao dobar pregled terena. Čekao sam na zasjedi dokle se vidjelo pu-cati, kako sam i navikao, pa sam u sami sumrak krenuo prema baraci. Preko livada se još vidjelo ići, ali čim sam ušao u šumu, morao sam upaliti bateriju. Nakon što sam kroz šumu prešao oko petsto metara, najednom mi se, bez obzira na novi uložak i žižak, ugasila baterija. Nije se vidjelo, što se kaže, „ni prsta pred okom“. Znao sam da ne mogu dalje, jer je težak teren, pa sam odlučio tu prenoćiti i čekati svitanje. Paleći upaljač, vidio sam da je uz stazu ve-lika stara bukva i da ima veće udu-bljenje između jakih žila s donje strane, kao da je isprana zemlja, jer je teren dobro nagnut. Malo sam počistio to udubljenje i postavio grančice koje sam otkinuo s te bu-kve. Bilo je sve suho pa sam, kao u fotelju, sjeo između izdignutih žila. Na njih sam naslonio ruke, a glavu na deblo bukve, kao da je priroda ostavila tu mogućnost.

U ruksaku sam imao još nešto za jesti, a što mi je u toj situaciji bilo još važnije, imao sam duhan-kesu s kremenom i trudom (čep od bukve, sliči na spužvu) i savijeni ko-madić čelika (čakmak). Motao sam škiju i kresanjem pripaljivao, jer mi je upaljač bio istrošen, i tako se za-bavljao. Poznato je da neće ni živi-na gdje se osjeti duhan, pogotovo

zmije – a to mi je bio najveći problem, jer je bilo mnogo izdignutih žila ispod takve bukve.

Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam svakakve glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao raspoznati, skoro ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira u šumi, kako se obično misli i priča, već je noćni život vrlo intenzivan. S početka mi je bilo malo i neobično, ali sam se poslije i na to privikao pa bih povremeno i zaspao. Ovo mi je poslužilo kao primjer kako obična žiža, kao sitnica, može zakomplicirati i zagorčati lov, pa sam poslije uvijek nosio po dvije kompletne baterije.

Čim je svanulo, otišao sam na livade i pažljivo ih obi-šao šuljanjem. Vidio sam samo dvije srne. Vratio sam se pokraj svoga konačišta i produžio kroz šumu do barake. Dolje sam našao Jozu i Đemu, drvosječe iz okolice Travni-ka, koji za taj vikend nisu išli kući, pa smo, uz puno kave, pričali o svemu. Odmah su mi rekli da su, čim su vidjeli auto, pretpostavljali da je netko u lovu pa im je bilo čudno da nitko nije došao na konak. Sjetili smo se i jednoga do-gađaja, kad nas je Đemo „izvukao“ iz šume, pa ću to krat-ko opisati. Naime, u jednome ranijem lovu na srnjaka, bio sam u društvu s inženjerima Slavkom Lovrićem i Adom Šehićem, te s braćom Ivom i Stolom. Rasporedili smo se po Abazinim livadama. Slavko i Stole ostali su odmah s početka livada, a mi smo otišli dalje.

U sumrak je Ado odstrijelio srnjaka. Ivo i ja sastali smo se s njim pri kraju livada, odakle smo i otišli na zasjede. Ivo je pomogao Adi nositi srnjaka, a ja sam ponio karabine i krenuli smo niz planinu prečicom, kako je Ado predložio, jer je on tu radio na taksaciji pa je bilo normalno da dobro poznaje teren. Vrlo smo brzo, međutim, ušli u jako ružan i opasan teren, sa škripinama i liticama, gdje bismo se teško snašli i danju. Na istom smo se terenu, praktično, vrtjeli sve do iza ponoći, kad je došao Đemo s velikim fenjerom i izveo nas na stazu, kuda smo se vratili. Sreća je da su Slavka i Stole stigli do barake, jer Đemo ne bi znao za nas, kao što ovoga puta nije znao ni za mene. Lijepo je Slavka rekao kad smo se sastali: „U šumi se uvijek vraća istim putem kojim si i do-šao, i to je osnovno pravilo, a pogotovo u noći.“

Poslije spomenute kave s Jozom i Đemom te odmora u baraci, išao sam u subotu popodne čekati na bližoj livadi, a u nedjelju ujutro na šuljanje prema Zaboranima, gdje su također veoma lijepe livade i priroda uopće, ali opet ništa.

Pozdravio sam se s Đemom i Jozom te svratio u Šaricu kod Muje. On je nastavio postavljati crijep, a ja sam otišao kući u Mostar.

Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam svakakve glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao raspoznati, skoro ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira u šumi, kako se obično misli i priča, već je noćni život vrlo intenzivan. S početka mi je bilo malo i neobično, ali sam se poslije i na to privikao pa bih povre-meno i zaspao

Konak pod bukvom

Drago Lasić


KINOLOGIJA

Mladen Bešlić

U organizaciji Kinološkog saveza Herceg-Bosne i Ki-nološkog društva „Posušje“, po lijepom i sunčanom vremenu, održana je prekrasna promenada pasa

svih pasmina. Mnogobrojni izlagači i publika družili su se međusobno i pratili zanimljivo natjecanje u ljepoti svojih ljubimaca. Nakon stručnih pregleda i ocjenjivanja, progla-šeni su pobjednici.

Pobjednik treće Memorijalne specijalke ex-Yu i autoh-tonih goniča „Robert Oreč Bobo“, u sklopu šeste po redu Državne izložbe pasa svih pasmina „CAC Posušje 2010“, če-tverogodišnja je ženka kratkodlakog istarskog goniča Brita, u vlasništvu sinova pokojnog Roberta Oreča, Frane, Jure i Filipa. Zanimljivo, Brita je pobijedila i prošle godine, a ove je godine proglašena i najljepšim psom izložbe „CAC Posušje 2010“. Drugo mjesto na Specijalki pripalo je posavskom go-niču „Faca Larus“ Cvjetana Jovića iz Lopara, a treće je mje-sto osvojila „Madona“, crnogorski planinski gonič, vlasnika i uzgajivača Srećka Žulja iz Posušja.

U nastavku obznanjujemo nagrađene pse, prvo po ka-tegorijama:

- najljepše štene i vodič: tornjak LIVA i vodič Petar Bakula- najljepši mladi pas: njemački ovčar HAN SPLITBERG, vl.

Marko Kujundžić, Imotski- najljepši par: istarski kratkodlaki gonič LOBO i CARLA

D. P., vl. Petar Mandurić iz Čitluka, Posušje- najljepša uzgojna skupina: također istrijaneri Petra

Mandurića iz Čitluka, Posušje- najljepši veteran: posavski gonič LISA, vl. Damir Mar-

kota, Posušje.A pobjednici po skupinama su:FCI skupina: njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dra-

žen Jurčević, TomislavgradFCI skupina: tornjak IXIL, vl. Perica Jukić, ŽepčeFCI skupina: američki stafordski terijer DALMSTAFF

“CAC BiH Posušje 2010“: MEMORIJALNA SPECIJALKA „ROBERT OREČ BOBO“

Pobjednica Brita, vlasništvo sinova pok. Roberta Oreča

DANTE, vl. Jadran Anđelić, ŠibenikFCI skupina: jazavčar oštrodlaki

LUNA, vl. Ana Martinac, MostarFCI skupina: aljaški malamut ZIPI

VUGEROVA, vl. Frano Begić, PosušjeFCI skupina: istarski kratkodla-

ki gonič BRITA, vl. Frano, Jure i Filip Oreč, Posušje FCI skupina: njemački kratkodlaki ptičar OMAR OD BARTU-LOVIĆA, vl. Dragan Modrić, Sinj

FCI skupina: zlatni retriver NIKI LAUDA ANIMA CANDIDA KENNEL,

vl. Dženana i Ognjen Blagojević, Sarajevo

FCI skupina: maltezer AMERICAN STAR DIAMOND OF MARQUESS, vl. White rhapsody kennel, Sarajevo.

Za najljepšega autohtonog psa proglašen je tornjak IXIL, vl. Perice Jukića iz Žepča.

Generalni pokrovitelj ovogo-dišnje izložbe, koja iz godine u go-dinu privlači sve veći broj izlagača i posjetitelja, bila je Općina Posuš-je, a težak posao izbora najljepših pasa bez zamjerki su odradili ki-nološki suci Polina Simić (Srbija), Julijan Glavočević (BiH), Dražen Tuličić (Hrvatska) i Stjepan fra Pe-tar Krasić. Čitava izložba, koja je organizirana na Sportskom centru „Šego“ u Posušju, odvijala se pod budnim okom predsjednika KU „Posušje“ Tonće Jukića, strastve-nog uzgajivača pasa, i Mirka Čola-ka, delegata Kinološke asocijacije – Unije BiH.

Sudeći po zadovoljnim licima sudionika i posjetitelja, odrađen je ponovno odličan posao. Domaćini već najavljuju iduću izložbu sljede-će godine, za koju smatraju da će biti još bolja i uspješnija.

Pobjednici Memorijalne specijalke

Prvonagrađeni psi CAC Posušje 2010. Fra Petar Krasić i Polina Simić, kinološki suci


KINOLOGIJA

Mario Herceg

Stanko ĆurčićMirko Filipović

Kinološka udruga „Ljubuški“ u Ve-ljacima je, 19. rujna 2010., orga-nizirala utakmica za pse goniče

na divlju svinju s dodjelom IPO-a. Dan je bio oblačan, kišovit. Ve-

pru „Mirku“ bila je ozlijeđena pred-

Uz kišu, psima lakše, vodičima znatno teže

KU „Ljubuški“, Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU

nja lijeva noga, vidno je šepao. Psi su ga zato teže „podizali“ iz loge i to je, vjerojatno, utjecalo i na sudačke ocjene. Kiša je bila oprala stare tra-gove, što je psima djelomično po-moglo u slijeđenju vepra. No, nešto

je teže bilo uhvatiti psa, pa su svi vodiči bili do gole kože mokri, što od kiše, što od rose s granja kroz koje su se pro-vlačili.

Posjetitelja je bilo manje nego što to obično zna biti kod „Lobojića“, dijelom zbog nevremena, dijelom i zato što je bio lovni dan na prepelicu.

Izvedeno je deset pasa, sedam ih je položilo radni ispit. Istarski kratkodlaki gonič Lisa, vlasništvo Slavena Bebeka iz Veljaka pokraj Ljubuškog, osvojio je prvo mjesto i zaslu-žio najveći pokal. Drugi je bio Prine Širokobriješki, posavski gonič Drage Artukovića iz Gruda, a treće mjesto pripalo je Cici, srpskom trobojnom goniču Bože Bezera iz Vašarovića pokraj Ljubuškog.

Suci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoju zadaću.

U gateru kod Sičaje održan je ispit za pse goniče glasno-ga gona na divlju svinju – IPO. Pristupilo mu je šest pasa, a pet ih je položilo ispit. Svi koji su položili dobili

su visoke ocjene. Najbolji je bio posavski gonič Ben, vlasniš-tvo Nikice Drežnjaka, s osvojenih 188 poena. Organizator je bila KU „Vran“ na čelu s Jozom Miličevićem i Ivom Zanom.

Bjesnoća (lat. Rabies) vrlo je opasna i neizlječiva zarazna bolest od koje obolijevaju ži-

votinje i ljudi, pa na nju uvijek treba misliti. U prirodi od nje, osim ostale divljači, najčešće obolijevaju lisice. Silvatična (šumska) bjesnoća vrlo lako može prijeći u urbanu (grad-sku), koja s lisice prelazi na psa, pri čemu lovački psi imaju najveću mogućnost kontakta s bijesnom divljači.

U cilju suzbijanja bjesnoće za-konodavac je propisao (i sankcio-nira ako se to ne poštuje) obvezno godišnje cijepljenje pasa protiv ove opake bolesti. Cijepljenje ljudi nije obvezno, ali je, pogotovo za lovce, poželjno.

Uoči otvaranja ovogodišnje lovne sezone na „sitnu“ divljač, KD „Vitez“ je, u suradnji s Veterinarskom

Visoke ocjene psima za pokazano na ispitu

KU „Vran“, Prozor-Rama: IPO

Na cijepljenje dvadeset posto, u lov – sto posto

KD „Vitez“, Vitez: ORGANIZIRANO CIJEPLJENJE PASA PROTIV BJESNOĆE

stanicom, organiziralo cijepljenje lovačkih pasa protiv bjesnoće. Od-mah treba istaknuti da su veterina-ri, kao dar lovcima, redovitu cijenu cijepljenja snizili za 20 posto. Lovci vlasnici lovačkih pasa bili su pravo-dobno obaviješteni putem radija i plakata o mjestu, danu i vremenu organiziranog cijepljenja. Prema onome što se doznaje od organi-zatora, odziv lovaca bio je vrlo slab. Procjenjuje se da je od ukupnog broja lovačkih pasa, njih stotinjak koji su u vlasništvu viteških lovaca, cijepljeno tek dvadeset posto. Ova činjenica, međutim, koliko se moglo vidjeti, nije zasmetala da prvi dan lova svi psi budu u lovu.

Radi toga je u LD „Vitez“ odlučeno da se izvrši popis lovačkih pasa. Vla-snik psa je uz rodovnik dužan priložiti i potvrdu o cijepljenju svoga psa.

Slaven Bebek prima čestitke i pokal

Ben, posavski gonič Nikice Drežnjaka


KINOLOGIJA

Na temelju dogovora KU „Posavac-Orašje“ i LU „Sava“, Orašje, u lovištu Sekcije Donja Mahala, na lokalitetu Basutska, organizirana je smotra i utakmica pasa tipa

IPO, B bez odstrela i C rad na vodi divlje patke s odstrelom. Smotra i utakmica pasa ptičara održana je pokraj lovačke

kuće u Basutskoj, u neposrednoj blizini ribnjaka na kojem je održana utakmica C, rad na vodi divlje patke s odstrelom, a utakmica B, bez odstrela, održana je u polju.

Smotra i utakmice pasa, zbog lošeg vremena nisu bile osobito posjećene. Ovim kinološkim manifestacijama na-zočio je Federalni lovni inspektor Sulejman Hašinbegović, koji je, kako kaže, došao po usmenom nalogu Glavnoga federalnog lovnog inspektora. Lovni inspektor je pratio i snimao kompletan program kinološke manifestacije te kontrolirao dokumente lovačkih pasa, rodovnike i potvrde o cijepljenju, nakon čega je sačinio zapisnik u kojem je po-hvalio rad i organizaciju Lovačke udruge „Sava“. Inspektor se zanimao i za registraciju Kinološke udruge „Posavac-Orašje“, koja djeluje po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave Županije posavske. Također, tražio je i neke informacije o kinologiji koje su trebale biti riješene na višoj instanci, a što nema nikakve veze s ovom kinološkom udrugom, poput informacije je li ova udruga članica FCI-a, što je nemogu-će jer je cijela kinologija u BiH, zbog nereda pojedinaca, trenutno izbačena iz ove svjetske kinološke organizacije. Zbog ovakvih neprimjerenih i iznenađujućih postupaka lovnog inspektora, upitan je kako može kontrolirati kino-lošku udrugu ako nije kinološki inspektor i tko mu je dao

Inspektori „treniraju strogoću“

te ovlasti, na što je on odgovorio da ima te ovlasti, bez predočenja pi-smenih ovlasti ili naloga za nadzor.

Ovakvo ponašanje lovnog in-spektora čelnici kinološke udruge „Posavac-Orašje“ tumače i doživlja-vaju kao treniranje strogoće i zastra-šivanje od strane pojedinaca koji im zavide na dobrom i naprednom radu u proteklom razdoblju.

Rezultati smotre i utakmice pasa: prvo mjesto, utakmica C: labrador retriver Riki vlasnika Darka Leovca iz Domaljevca; prvo mjesto, utakmica B: njemački kratkodlaki ptičar Mae-stro vlasnika Zvonke Kosića iz Boka; drugo mjesto, utakmica B: seter Ajka vlasnika Šime Živkovića iz Kostrča; treće mjesto, utakmica B: ženka Mis vlasnika Mate Vukića.

Pobjednicima u svim kategorija-ma dodijeljeni su pehari i diplome,

KU „Posavac-Orašje“, Orašje: SMOTRA PASA PTIČARA

Adam Dabić

Mato Piljić

Kinološka udruga iz Domaljevca upriličila je 3. listopa-da ove godine utakmicu C tipa s odstrelom, u kojoj je sudjelovalo 10 pasa. Tom je prigodom 9 pasa zaslužilo

pozitivnu ocjenu, a jedan nije uspio pokazati dovoljno.Utakmicu su sudili Marijan Đurković (KSHB) i Andrija

Stojanović (HKS), a delegat je bio Julijan Glavočević. Rad pasa u polju tekao je oko lovačke kuće LU „Kuna“. To

je područje relativno bogato fazanskom divljači te su strijel-ci, osim na puštene fazane, imali priliku pucati i na „divljake“. Po završetku rada u polju, sve se preselilo na ribnjak Ivana Lucića, gdje su psi imali priliku odraditi posljednju discipli-nu – donošenje patke iz duboke vode.

Poslije svega, sudionici i publika ponovno su se vratili u lovačku kuću, gdje je upriličen besplatan roštilj, piće i tradi-cionalno pečenica.

KU „Kuna“, Domaljevac: UTAKMICA C TIPA

Pucalo se i na „divljake“

što je sponzorirala Vlada Županije posavske na čelu s premijerom Mi-jom Matanovićem.

Darko Leovac sa svojim labradorom, prvoplasiranim psom

Zvonko Kosić, veliki ljubitelj kinologije


SPORTSKO RIBOLOVSTVO

Na rijeci Lašvi u Busovači, 24. i 25. srpnja ove godine, upri-ličeno je natjecanje u ulovu

ribe površinskom mušicom, tzv. mušičarenje. Uz 12 ekipa, sudjelova-la su i 3 pojedinca. Neki su dolazak otkazali u posljednji čas (godišnji odmori i organizacijski problemi), no skupilo se ipak dovoljno ribolo-vaca za ovo natjecanje federalnog ranga u mušičarenju.

Mušičarenje nije baš lagana i jef-tina disciplina. Nemaju svi ni vode za lov ribe mušicom. Oprema je prilično skupa, a treba i mnogo tre-ninga i ustrajnosti da bi se postigli zadovoljavajući rezultati. U ovoj dis-ciplini obično vlada pravilo „ulovi, pa pusti“, pa nekim ribolovcima, makar se zvali sportski, ni to ne odgovara.

Evo nekih pravila u mušičare-nju. Natjecatelji su vidljivim znakom odijeljeni jedan od drugoga. Nakon nekog vremena mijenjaju lokacije, kako bi se koliko-toliko izjednačili uvjeti lovljenja (sve pozicije ne rije-ci nisu uvijek jednake). Natjecatelj se opskrbi svom potrebnom opre-mom, kako za natjecanja ne bi na-puštao svoje natjecateljsko mjesto. U rijeku smije zagaziti najviše do trećine rijeke. Lovi se samo lipljen i pastrva, ali iznad 20 cm dužine. Udi-ca mora biti bez kontrakuke, da bi se riba što manje oštetila i lakše skinula s nje. Natjecanje prate suci i mjerači ulova. Ulovljena se riba mjeri u po-sebnim kalupima s centimetarskom vrpcom. Sve se uredno mjeri i zapi-suje, kako bi se na kraju lako i brzo znali bodovi svakog natjecatelja. Malo je kompliciranije opisati način bodovanja, jer se izražavaju rezulta-ti iz svakog sektora, pa se to zbroji i utvrdi konačni plasman. Ponekad pobjednik zna biti i natjecatelj s ma-

PRVENSTVO FBiH U FLY FISHINGU NA BUSOVAČKIM VODAMA

Zahvaljujući nevremenu, „bistro“ postalo – mutnoOrganizator je učinio sve da federalno natjecanje u mušičarenju prođe u najboljem redu. Ali ovakvo nevrijeme, u srpnju, nitko nije mogao predvidjeti. No, i u takvim su okolnostima oku-pljeni ribolovci pokazali izuzetnu vještinu i svu draž ovoga sporta. A Busovača je pokazala da zaslužuje sve pohvale za domaćinstvo

Dobroslav Vrdoljak

nje ulovljenih riba, ako je imao bolje rezultate u svakom od sektora.

LOV U MUTNOMIdeja da se ovo natjecanje održi

u Busovači začela se još prošle go-dine, na jednom skupu u Donjem Vakufu. U kasnijim dogovorima predsjednika sportskih ribolovaca Busovače Ivice Tomičića s pred-sjednikom Natjecateljske komisije Sportsko-ribolovnog saveza FBiH Marcelom Kučinskim, dogovorene su ostale pojedinosti. Formiran je Organizacijski odbor za pripremu i održavanje natjecanja, u sastavu: Ivica Tomičić, Vejsil Mulakadić, Boro Bilić, Ivica Krišto, Željko Varešković, Hikmet Ćatić, Marinko Subašić, Mirsad Mujaković i Slaven Petrović. Tražili su se sponzori i pokrovitelj,

bez njih ne ide. Sponzori su, uglavnom, bili BUBA-COMERC iz Viteza i Dragan Jurčević iz Busovače, a pokroviteljstva se svesrdno prihvatio gradonačelnik Busovače Asim Mekić, koji je i otvorio natjecanje. Sa sponzorima su uglavnom kontaktirali Marijan Čavlina i Nikica Petrović. U cjelokupnoj organizaciji natjecanja angažiralo se preko 40 ljudi. Bila su 23 suca mjerača, 3 sektorska suca, tajnik natjecanja, dele-gat i vrhovni sudac. Suce plaća Savez, a svi ostali radili su besplatno. Zbog većeg broja najavljenih natjecatelja, na-tjecateljska se staza morala produžiti na 1500 metara, ali je dobar dio ostao neiskorišten.

Natjecanje je počelo idealno. Dan je bio lijep, sunčan, ne previše vruć. Taman za ugođaj koji pruža mušičarenje na vodi kao što je Lašva, koja je prije tri mjeseca dodatno po-ribljena da užitak bude upotpunjen, a zadovoljstvo natje-catelja veće. „Pali“ su i prvi ulovi, suci mjerači imali su pune ruke posla. Ubrzo je Esad Spahić, ribolovac iz Novog Trav-nika, uhvatio i najveću ribu na ovom natjecanju, dugačku 72 cm, tešku oko 4 kg.

No već nakon pola sata počelo je kišiti. A onda prava oluja. Nezapamćeno nevrijeme, praćeno tučom, trajalo je

Pobjednici natjecanja u mušičarenju


Vlado Bošnjak

oko pola sata. Temperatura se naglo spustila za 10-ak stup-njeva, s njom i raspoloženje. Natjecatelji, sada u kabanica-ma, mijenjaju mušice i nastavljaju. Ali onda stiže novi val, još žešći od prvoga. Samo da se voda ne zamuti! Nakon dva sata natjecanja mijenjaju se sektori, ali je voda bivala sve mutnija i mutnija. U trećem satu bila je potpuno mutna, „ko oranje“ što se ono kaže. Ljudi tužni, žalosni. Zar je ovo ona rijeka od prije samo 2-3 sata? Ipak su nastavili loviti do kraja prvoga dana, nadajući se da će se sutra vrijeme popraviti.

Sljedeće jutro osvanulo je tmurno, oblaci su se nadvili nad rijekom, a voda je bila jednako mutna. Natjecanje je na-stavljeno i nakon tri sata borbe s mutnom vodom, završeno.

Što reći? Dogodi se! Sve je učinjeno da natjecanje bude vrhunsko, posebice stoga što je to prvo natjecanje ovoga ranga u Busovači. Kiša, pa mutna voda, pokvariše užitak. Opći je dojam okrnjen. Nije bilo ni dodatnih programa predviđenih za gledateljstvo. A i gledatelja je, u takvim okol-nostima, bilo malo. Sijevale su i munje, što je bila dodatna opasnost za natjecatelje s obzirom na to da su im u rukama grafitni štapovi, koji provode elektricitet. Nije bilo prezenta-cije LOOP opreme iz Švedske, koja ima vrhunsku opremu za ovu vrstu sporta. Ipak je upriličena procedura izrade muši-ca, koju su zorno pratili najmlađi natjecatelji. Oni se, izgleda, žele okušati u ovoj izuzetno zahtjevnoj vještini.

Natjecateljska komisija obznanila je rezultate natjeca-nja. Prvo mjesto osvojila je prva ekipa Busovače (Mulaka-dić, Krišto i Bilić), drugo mjesto ekipa iz Konjica (Bilanović, Ljubuškić i Baralija), a treće ekipa iz Bosanske Krupe (Bega-nović, Džigumović i Kadić). Pojedinačno, redoslijed je slje-deći: prvi je Željko Varešković iz Busovače, drugi Ivica Krišto iz Busovače, a treći Mile Kerkez iz Velike Kladuše.

Poslije natjecanja održani su sudački ispiti. Za udružin-skog suca bilo je 15 kandidata, za županijskog 5 i za držav-nog 3 kandidata. Tako je podmlađen sudački kadar i osigu-ran dovoljan broj sudaca za iduća natjecanja.

Natjecanje je, po okončanju, prokomentirao i Ivica Tomi-

čić, predsjednik USR Busovača: „Zado-voljan sam ishodom ove manifestaci-je, vrlo značajne za naše udruženje i za Busovaču u cjelini. Zahvaljujem svim svojim suradnicima na ulože-nom trudu, zahvaljujem pokrovitelju Asimu Mekiću, sponzorima i sucima. Ovo je potvrda da je USR Busovača jak i jedinstven sportski kolektiv, koji ima zavidne rezultate i u organizaciji različitih manifestacija, i u očuvanju ovdašnjih čistih riječnih tokova. Koli-ko sam vidio, odlični su dojmovi go-stiju i natjecatelja, nemaju nikakvih primjedbi na organizaciju. Žao im je, naravno, da ih vrijeme nije poslužilo,

pa da užitak bude kompletan, a za-dovoljstvo na visini. U ovoj prigodi ta-kođer zahvaljujem udruzi ‘Žena ženi prijatelj’ na svesrdnoj pomoći.“

Kad su se mnogi razišli – ostali su samo domaćini i poneki od obližnjih gostiju – pronađen je ribarski štap prvoklasne marke i velike vrijednosti. Nitko ne zna čiji je. Tek kasno uvečer javlja se Nedžad Halilić iz Bihaća i kaže da mu je negdje ostao štap, možda ga je i izgubio, ni sam ne zna gdje. Bio je presretan kad mu je reče-no da je štap na sigurnom i da čeka svoga vlasnika. Lijepa gesta busovač-kih ribolovaca, zar ne?

Početkom rujna, u širokobriješkom Hotelu „Park“ odr-žani su 4. gastronomski susreti „Okusi s kamena“, koje je organizirala Turistička zajednica Županije Za-

padnohercegovačke. S autohtonim specijalitetima ovoga kraja, koji su dio ukupne turističke ponude, predstavilo se petnaestak izlagača iz Hercegovine. Posjetiteljima je posebno bila zanimljiva ponuda Društva športskih ribolo-vaca „Široki Brijeg“. S razlogom. Pajo, Ćopo, Jozo i Andrija, ljudi „najzaslužniji“ za gužvu oko njihova štanda, pripremili su vrhunska jela od prikanaca, pastrve potočarke i žaba, koje su im za meni podarili rijeka Lištica i podzemne vode Mostarskog blata. Posebice je bila zanimljiva i rado kušana pura prelivena ribljom lučnicom. Koliko je jelo bilo uku-sno, najbolje je osjetio Pajo, koji je u kamere brojnih no-vinara pojašnjavao način njegova spremanja. Na kraju su od organizatora dobili posebno priznanje, „Zlatnu vilicu“,

Ribolovci se pokazali,lovci zakazali

4. GASTRONOMSKI SUSRETI „OKUSI S KAMENA“

još jedno u riznici ovoga športskog društva.

Nažalost, iako su dobili poziv, već drugu godinu ni jedna od 7 lovačkih udruga ove županije nije se predstavila na ovim susretima. A među lovcima ima vrsnih majstora

u spremanju lovačkih specijaliteta. Šteta, bila je ovo dobra prigoda za promociju lovstva, lovačkih udruga i onoga što nam je priroda podarila. Neka nam primjer ribolovaca bude poticaj za sljedeće gastronomske susrete.

SPORTSKO RIBOLOVSTVO

Natjecatelji u punom zamahu

Mnogi su se osladili specijalitetima širokobrijeških ribiča


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Vjerojatno ste zamijetili u svo-me osobnom životu i ponaša-nju kako vas neka nova nužda,

nezgoda, bolest ili pak sretan tre-nutak opredijeli za nove spoznaje i istraživanja, da biste lakše prevla-dali ono što vas u dubinama vaših osjećanja tišti, iritira i dušu vam čini umornom ili previše razdraganom. To je, svakako, ispravan i prirodan način razmišljanja i reagiranja na vanjske podražaje, kako bi to lijepo psiholozi kazali. Temeljem takvih razmišljanja lako ćete zaključiti i moju želju u cilju proučavanja i ek-splicitnog prikazivanja nekih poj-mova i odnosa čovjeka i prirode. Naravno, još mi je veća i vrelija želja svakoj osobi sa sličnim nezgodama i pomoći, a ako ne pomognem onda barem zabaviti, čitajući neko zani-mljivo štivo, ukoliko sam i tu razinu uspio dosegnuti.

IMELA (Viscum album L.)Imela je neka vrsta poluparazit-

ske biljke. Nastanjuje se na granama i deblima bjelogoričnoga drveća, najčešće po hrastovima, zbog čega je u narodu zovu i hrastova imela. U nekim je krajevima još nazivaju: hi-mela, melina, melje, lijepak, omela, bijela imela…

Kako god je narod nazivao, odavno je poznata i vrlo cijenjena biljčica koja je u prošlom stoljeću i službeno unišla u medicinske i far-maceutske krugove.

Imela nema korijenja, već je kao neki okrugli grm veličine do jedno-ga metra pričvršćen za granu. Vrlo je kitnjasta, sa stotine žućkasto zelenih grančica koje uvijek imaju gotovo istu boju. Duguljasti i vrlo mesna-ti listići u vidu su neke tvrđe kože, uži prema peteljki i po sebi imaju uzdužne unutrašnje crte. Blijedi ili žućkasti i neugledni cvjetići na vrhu su grančica. Plod imele je prljavo bijela bobica. Kada sazrije jako je tvrda, sluzava i ljepljiva, poradi čega i zovu imelu lijepak. Bobice imele

I službeno „primljena“ u medicinske i farmaceutske krugove

rado konzumiraju ptice, pogotovo čvorak i kos, koji često nemaju mje-re u uživanju pa dobivaju proljev i tako na drugim granama ostavljaju sjeme i imela se vrlo agresivno širi diljem bjelogorice.

Dosadašnja istraživanja pokaza-la su niz specifičnosti glede kemij-skoga sastava imele, ito u vrlo zani-mljivim odnosima svojih sastavnica, dok mnoge tajne još kriju njezino ime. Utvrđeno je da ima: različite smole, alkaloide, tanine, različite slu-zave tvari, oleinske kiseline, bjelan-čevine, vitamine…

Izdanci i lišće najveći su spre-mnici ljekovitih materija, pa je pre-poručljivo baš iz njih koristiti te tvari. Valja kazati da postoje različita ne-suglasja oko uporabe imele. Naime, niz biljara i pisaca preporučuje da se imela nikako ne smije termički obra-đivati, nego se uvečer namoči lišće i grančice u hladnu vodu koju onda sutradan valja rabiti kao lijek.

Vrlo širok je spektar bolesti i te-goba kod kojih imela ima (po neki-ma) nadnaravni učinak! Kod jedno-ga broja ljudi, vjerojatno zavisno od uzroka nastanka, imela je nenatkri-

ljivo sredstvo za snižavanje krvnoga tlaka. Svaki će pojedi-nac osjetiti poboljšanje cirkulacije krvi pijući ili masirajući udove rastvorom imele. Protiv zakrečenja krvnih sudova poznata je kao jedan od boljih preparata.

Smatra se u narodu da je uz cvijet gloga, imela najbolja za jačanje srčanog mišića i protiv različitih vrsta vrtoglavica.

Odavno je poznata kao „spasiteljica“ žena u postklimakte-ričnom razdoblju, kao i za sve tegobe tijekom menstruacije.

Jedan travar navodi čudesna ozdravljenja od raka i pri-pisuje ih snazi imele, a na drugim stranicama čitam kako je pomogla mnogim ženama u liječenju neplodnosti (!)

Poznati srbijanski doktor medicine i biljar Risto Gostuški navodi imelu kao nezamjenjivo sredstvo kod bolesti: epi-lepsije, oduzetosti, moždane kapi, trzanja, velikoga kašlja, krvarenja iz pluća. On tvrdi da je to najbolji lijek iz grupe nitroglicerina te djeluje mnogo dulje nego drugi slični li-jekovi. Snaga imele je u tome što djeluje preko mozga i smiruje cijeli organizam, opuštajući živce i krvne sudove, sprečavajući tako njihovo pucanje i krvarenje.

Osim otapanja u vodi, imela se može osušiti i onda sa-mljeti te prah popiti s toplom vodom ili slatkim mlijekom. Također je poznato namakanje imelinog lišća u domaćem vinu u omjeru 40 grama svježega lišća na litri vina kiseliti desetak dana.

Imela je najljekovitija, uostalom kao i druge biljke, pred cvatnju ili tijekom nje, u ožujku i travnju.

Još jedan savjet: Ne pentrajte se po granama kako biste ubrali imelu, jer možete tako dobiti veću nevolju od po-stojeće, već na dulju motku privežite neki srp ili zakrivljenu žicu i tako otkinite, ali samo onoliko koliko vam treba!

IMELA – POLUPARAZIT NA GRANAMA I DEBLIMA BJELOGORIČNOGA DRVEĆA

Blago Lasić


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Mirko Filipović

Naslov je pomalo pomaman i zanimljiv, ali je jed-nako tako i istinit. Istinit jer je preuzet od jednoga staroga širokobriješkog lovca koji se još lovom bavi

u svojoj, sretnoj obitelji u Zagrebu. Naravno da ne ide u lov sa svojih preko osamdeset godina, rado kuha lovinu i kazuje svoje stare, još vrijedne recepte.

U ovom receptu nije riječ samo o jelenovom mesu, nego i o mesu svake druge divljači, osim pernate. Malo pažnje, i evo svega na tanjuru

Jelen na starinski, lovački način

Gulaš jelena u tanjuru

Gulaš jelena pri kraju kuhanja

Gulaš jelena s njokima (gnocchima)

Za razliku od Talijana i Francuza, na području Bosne i Hercego-vine konzumiranje konjskog

mesa i njegovih prerađevina iznimna je pojava. Svojedobno su kod nas dolazili Talijani radi otkupa konja. Pre-kobrojne, većinom ostarjele konje koje nisu uspjeli prodati Talijanima, seljaci su pred zimu, zbog nedostat-ka hrane, puštali u slobodnu prirodu na pašnjake da prežive ili su ih ubijali.

Za razliku od našega puka, Talija-nima i Francuzima konjsko se meso nalazi na svakidašnjem jelovniku. U Italiji i Francuskoj možete gotovo u svakog zgradi naići na mesnicu u kojoj se prodaje konjsko meso. Osim svježeg mesa, koje je iznimno zdravo i ukusno, najveći je specijali-tet konjska salama.

Za ove salame treba najprije pre-brati meso cijeloga konja. Masnoće se odstranjuju tako da od cijele ži-votinje ostaju dvije trećine mesa. Meso se melje posve sitno te mu se dodaje l6 do 18 posto svinjskih ma-snih obrezina ili l0 posto čiste tvrde slanine, također mljevene. Masa se soli s 2,15 posto soli, a dodaju se i drugi začini, ovisno o ukusu. Najvaž-nije je miješanje mesne mase. Stari je talijanski običaj da se na početku u masu bace novčići, pa je bilo do-sta prolijevanja znoja dok se svi nov-čići ne pronađu.

Salama se nadijeva u konjska ili goveđa crijeva i suši na dimu i la-ganoj vatri.

Specijalitet u Italiji i Francuskoj

KONJSKA SALAMA

Pitao sam ga u čemu je starina ovoga recepta. Odgovorio mi je da nema modernih začina i da je za-snovan na ujednačenosti lovačko-ga mesa, bilo kojega, i svježe kapu-le odnosno drugoga povrća koje se pirja i stavlja u lonac prije nego što se stavi lovačko meso. Dakle, mno-go, mnogo pirjane kapule na ulju i masti i sve to kuhati najmanje tri sata, a to znači da čim lonac provri treba ga smanjiti i polako pustiti da ključa, kontrolirajući neprestano ravnomjernost vatre i ključanja.

Ovo smo sve provjerili u jednoj drugoj mlađoj obitelji, fotografirali i lijepo se pogostili na starinski na-čin, ali smo ipak ubacili nešto i na-ših začina na koje smo navikli i bez koji nam se čini trud uzalud.

Znači, pripremiti obilje svježe, na sitno rezane kapule s malo češ-njaka (ne baš pola – pola) i pirjati s mrkvom, paprikom, rajčicom i na koncu s malo feferona. Kada se podobro upirja povrće onda se dodaje juha, mesna ili biljna ili pak kipuća voda i dobro oprano meso, po mogućnosti i malo octom prije poprskano.

Kada sve ovo provri-proključa, onda ostaviti da ravnomjerno krč-ka, naravno da ne zagori, a to znači na blagoj vatri pustiti da bude tako ravnomjerno barem sat i pol. Pri kraju kuhanja može se nadodati vino jedno ili drugo da još ključa kojih petnaestak minuta i oproba-ti slanost kuhanja, koja se uvijek ostavlja za kraj i pažljivo se radi da se ne presoli. Narodna uzrečica kaže da ni „mačka neće što je pre-slano“, a to znači uprskati sav rad i trud i pripremljeni materijal. Tako je i sa žestinom, sa stavljanjem ljute paprike ili feferona.

Malo pažnje i, evo svega na ta-njuru. Još jedanput ponavljam da nije riječ samo o jelenovom mesu, nego i o mesu svake druge divljači, osim pernate.

Piće, kažu, određuje boja ku-hanja, a ja bih radije rekao žestina i ukus kuhanja. U slast svima – i ku-harima i sustolnicima!


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Mariofil SoldoAUTOR:

MARIOFIL SOLDO

LOVI SE OD 1. RUjNA DO 31. PROSINcA (NA

SLIcI)

SPEcIjALIST zA BOLESTI NOSA, gRLA

I UHA

SPRAVA zA MjERENjE KOLIčINE TOPLINE

DIO LUKE zA UKRcAj I ISKRcAj

TERETA

PREVODITE-LjIcA KOVAč

DERATI SE KAO ...

MAKEDON-SKO KOLO

gOSPODIN (gRč.)

jA, TI, ON, MI, VI, ...

PSEUDONIM FRANc. KNjI-

žEVNIKA jOSEPHINA PELADANA

SASTANAK NA VRHU

(... UN)

HRV. gLUMIcA

(“zABRANjE-NA LjUBAV”)

INDUSTRIj-SKA BILjKA,

SKOčAc

“zÜRI OBERLAND

MÄSS” jEDNOčLANI AL-gEBARSKI IzRAz

gERMANSKO PLeMe, ŠVABE

MARKA SKIjA

POVLAčENjE zBOg NAILA-SKA NA OTPOR, UzMAK

USTATI RANO

SIROMAŠAN čOVjEK,

SIROMAŠAK

TOMISLAV NERALIć

“METAR” BOHDAN ULIHRAcH

OSOBNA zAMjENIcA

AM. gLUMAc jOHN

TAL. gLUMAc TOgNAzzI

PRAPOR

SAT

jUžNOA-MERIčKI ANDSKI jASTREB

NOVINAR, PUBLIcIST PLeVnIK

UKRAjINSKI DRžAVNIK KRAVčUK

NAcIONALNI ... ILI VOzNI ...

RIjEKA U ITALIjI

čASNA RIjEč KOD ALBANAcA

POHVALNE PJesMe

NATjEcANjE U STARIH

gRKA

HINKO NUčIć

POTVRDNA RIjEč

“REPRIzA”

FRANjEVAc BUNTIć

“RABAT”

RUDNIK LIgNITA U

BOSNI

SLOVO SLIč-NO NULI

1 B

2 B

3 B

4 B

5 B

6 B

RAJKO

JETKO

TORANJ

ORKAN

TOVAR

GRIPE

Frano VukojaPucanje od smijehaUPOZNAVANJE– Kako si se upoznao sa svojom ženom? – upitaše lovca.– Zahvaljujući mome psu. Ja zviznuo psu, a ona se okrenula

– objasni lovac.

DOSAĐIVANJELovac se navečer vratio iz lova, a supruga ga upita:– Toliko si zaljubljen u taj lov, mene više uopće ne voliš.– Pričaš gluposti, zar bih se dosađivao s tobom svaku večer

da te ne volim – uzvrati lovac.

PIĆELovac u gostima kod kolege iz lovačke družine.– Što ćeš popiti, prijatelju? – upita domaćin.– Može jedna rakija prije pive dok se kava ne skuha – na-

ruči lovac.

KILOMETRAŽA– Čitao sam kako lovci godišnje prepješače tisuću kilome-

tara i popiju po dvjesta litara raznih pića – priča jedan lovac.– Znači troše dvadeset litara na sto kilometara – izračuna

drugi.

TUGA– Zašto si nešto tužan? – upitaše lovca.– Ma, žena mi odlazi na put – odgovori im.– Ali to nije razlog za tugu – rekoše mu.– Znam, ali ako ne budem tužan, neće htjeti otputovati –

objasni im lovac.

LOVAČKA PITALICA– Zašto zecu vire uši kad se krije u grmu?– Zato što se nije dobro skrio!

BABA I LIGA PRVAKALovci razgovaraju o nogometu, a jedan lovac upita:– Kakva je razlika između nekih bh. nazovi velikih klubova u

Europi i babe u svatovima?Nitko ne odgovara, a lovac im reče:– Baba bar dva kola odigra!

PITALICA– Kako glasi optičarski pozdrav?– Vidimo se!


IN MEMORIAM

IBRAHIM (Hasiba) PUZIĆ

(1930. – 2010.)

Iznenada, u 81. godini živo-ta, smrt je prekinula Ibrahimov životni i lovački put. Bio je poča-sni član ovoga društva, uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove sekcije zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaborav-nih trenutaka loveći i družeći se s njime. Riječima i djelima do-kazivao je da voli svoje bližnje i da ima ispravan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu. Ostat će nam zauvijek u sjećanju kao vrijedan i častan član.

LD „Fazan“, Odžak

JURO (Petra) GRGIĆ (1948. – 2010.)

Iznenadna smrt, u 63. godi-ni života, oduzela nam je poča-snog člana i prijatelja, prekinuvši njegov životni i lovački put. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i div-ljač. Članovi njegove sekcije zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka prove-denih s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima. Svojim riječima i djelima neprestano je dokazivao da voli svoje bližnje.

Kao dobar lovac ali prije sve-ga čovjek, ostat će zauvijek u srci-ma svih onih koji su ga poznavali.

LD „Fazan“, Odžak

STJEPAN BOŠNJAK, pok. Cvitana(1929. – 2010.)

Bio je uzoran član Sekcije Ljubuški. U dugogodišnjem lovačkom stažu, uvijek je po-kazivao veliku ljubav za divljač i brigu oko nje. Od svog je oca naslijedio taj dar, a onda ga je svesrdno prenosio na nas mlađe lovce, doslovce nas je zarazio lo-vom. Dugo će živjeti sjećanja na njegove priče o ponašanju div-ljači u lovištu, odnosno o načinu praćenja i donošenja odluke je li ili nije pametno odstrijeliti baš tu divljač. Ponekad bi znao svo-je kornjače kupovati od djece iz sela i govoriti da je to posve nova vrsta.

Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za Sekciju Lju-buški i Udrugu. Počivao u miru!

HUL „Kravica“, Ljubuški

STJEPAN (Franjo) PAVLOVIĆ

(1942. – 2010.)

Nakon kratke i teške bole-sti, zauvijek nas je napustio naš Stjepan. Bio je član naše lovačke udruge od 1977. godine, kad je i položio lovački ispit. Bio je častan čovjek i nadasve uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov, lovačku etiku i nadasve kinolo-giju. Najviše je volio lov goniči-

ŽARKO BLAŽEVIĆ(1967. – 2010.)

Nakon kratke i teške bolesti, u 44. godini života i 24. godini lovačkog staža, zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac Žarko Blažević.

Počivao u miru Božjem!

LD „Galeb“, Čapljina

MARIJAN ĐINKIĆ(1934. – 2010.)

Nakon kratke bolesti, napu-stio nas je naš dugogodišnji član, prijatelj i lovac. Bio je uzoran, pošten i častan kolega, kojega je krasila dobrota i ljudska toplina. Kao takav, ostat će u srcima onih koji su ga poznavali, posebno lovcima njegove sekcije Goranci.

Dragi prijatelju, počivaj u miru Božjem!

LD „Jarebica“, Mostar

ma, među kojima je posebno izdvajao posavske goniče. Isti-cao se mirnoćom i tolerancijom. Uvijek je bio spreman poslušati svakog sugovornika i dati prija-teljski savjet mlađim lovcima.

Za sveukupan doprinos u radu ove lovačke udruge, god. 1999. proglašen je počasnim članom. Pamtit će ga svi lovci članovi ove organizacije, a po-sebno LJ „Liskovina“, čiji je član bio. Svoje znanje uspješno je prenosio na sina Josipa, koji je nedavno postao lovni priprav-nik u istoj udruzi. Nadamo se da će uspješno nastaviti tamo gdje je naš pokojni Stjepan stao.

Počivao u miru Božjem!

LO „Vitez“, Vitez

IVAN KNEZOVIĆ – LUCIĆ(1926. – 2010.)

U 84. godini života, zauvijek nas je napustio naš cijenjeni du-gogodišnji član i kolega. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Nesebičnim zalaganjem, ljud-skim kvalitetama i lovačkim iskustvom, znatno je pridonio boljitku našega Društva. Zahva-ljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i našu udrugu. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama.

LD „Jarebica“, Mostar

IVAN BOŠKOVIĆ(1928. – 2010.)

U 82. godini prekinut je život-ni i lovački put plemenitog čovje-ka, istinskog lovca i zaljubljenika u prirodu, najstarijega našeg člana, kolege lovca Ivana Boškovića.

Svojim radom i odnosom prema lovištu, divljači i prirodi bio je uzor mnogim lovcima. Zahvaljujemo mu za sva do-bra koja je učinio za nas i naše Društvo. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama, pose-bice lovcima sekcije Crnići – Ala-dinići. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac

JOZO LOVRIĆ(1953. – 2010.)

U 57. godini života, zauvijek nas je napustio naš dugogodiš-nji član i kolega Jozo.

Opaka bolest odvojila ga je od njemu tako dragog druženja i boravka u lovištu, gdje je pro-vodio velik dio svoga slobod-nog vremena.

Pamtit ćemo ga po dobro-ti, lijepim riječima i prijateljstvu. Hvala mu za sve, ostat će trajno u našim sjećanjima.

LD Jeleč, Žepče

MARTIN MARKOTA(1952. – 2010.)

Vijest o iznenadnoj smrti našega prijatelja i kolege lovca Martina Markote, člana Sekcije Krehin Gradac, bolno je odje-knula diljem Brotnja.

Smrt ga je zatekla u Njemač-koj gdje je kao i većina njegovih vršnjaka još u ranoj mladosti oti-šao „trbuhom za kruhom“. Svaki slobodan trenutak koristio je da se vrati u svoje Brotnjo među svoje najmilije, svoje prijatelje i posebice kolege lovce. Iznad svega volio je lov i lovačka druže-nja gdje bi svojom veselom na-ravi unosio raspoloženje. Njegov lik ostat će u trajnoj uspomeni svim lovcima našega društva.

Zahvaljujemo mu za sve što je učinio i neka počiva u miru Božjem.

LD „Golub“, Čitluk

ISMET SUBAŠIĆ(1969. – 2010.)

Iznenadnom smrću, ostali smo bez kolege, prijatelja Isme-ta. Osim što je bio uzoran otac i suprug, bio je i primjeran lovac, osoba koja je bila „svačiji“ pri-jatelj, uvijek vedra i nasmijana, spremna za šalu. Osim supruge i dvojice sinova, braće i majke, iza sebe je ostavio i lovce iz svoje grupe: Samira, Smajila-Sabita, Mehu, Muhu, Islama, Zahu kao i druge lovce iz svoga i drugih lo-vačkih društava. Njegov lik ostat će nam u trajnom sjećanju.

LD „Vepar“, Prozor-Rama

JOZO (Ivšin) KRIŠTO(1922. – 2010.)

Poslije kratke ali teške bo-lesti, u 89. godini života zauvi-jek je između nas otišao dugo-godišnji član našega lovačkog društva, naš Jozo.

Bio je uzoran lovac i drag čovjek. Poslije teškog rada u bu-sovačkoj ciglani, rado je provo-dio vrijeme u prirodi s kolegama

iz svoje sekcije. Više ga je veseli-lo druženje u prirodi s Markom, Milanom, Antom i Brankom, nego sami lov ili odstrel.

Jozin lik, vedar i nasmijan, ostat će nam u trajnom sjeća-nju. Počivao u miru Božjem!

LD „Zec“, Busovača

ALOJZA MARŠIĆ – LOJZA(1953. – 2010.)

Iznenada, u 57. godini ži-vota, zauvijek nas je napustio Alozije Maršić, zvani Lojza. Za-ljubljenik u prirodu i lov, član ove lovačke udruge od 1988. godine. S poštovanjem ćemo se sjećati njegovog predanog rada u Sekciji Vidovice, čiji je član bio. Mi lovci, njegove ko-lege i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo na svemu što je dao Društvu i svojoj lovačkoj sekciji. Neka mu je vječna slava i hvala.

LU „Sava“, Orašje


IN MEMORIAM

PEJO DŽIJAN(1980. – 2010.)

Redove našega društva zau-vijek je napustio ovaj mladi lovac i ljubitelj prirode. Nesretan slučaj htio ga je rastaviti od svojih pri-jatelja i kolega lovaca. U svome kratkotrajnom članstvu mnogo je doprinosio razvoju lovstva i lovač-ke etike. Isticao se svojim radom u

ŽELJKO PERKOVIĆ – VINE

(1962. – 2010.)

Iznenada i prerano napu-stio nas je naš prijatelj i kolega lovac Željko Perković – Vine.

Radom i ljubavlju prema prirodi i divljači te druženju s lovcima bio je primjer u svojoj Sekciji Tribanj i cijeloj Lovačkoj udruzi „Cincar“ iz Livna. Njego-vom smrću izgubili smo vrijed-nog i poštenog prijatelja i lovca.

Njegov lik i vedar duh uvi-jek će ostati s nama i živjeti u našim srcima. Neka ti je laka zemlja, i počivaj u miru Božjem.

LU „Cincar“, Livno

IVAN VIDOVIĆ – IĆA(1949. – 2010.)

Iznenada nas je napustio naš dugogodišnji član, lovac i prijatelj Ivan Vidović – Ića. Bio je dobar i častan čovjek, uzoran lovac, pri-jatelj i veliki ljubitelj prirode i lova.

Zauvijek će ostati u sjećanju svih nas, posebice njegovih ko-lega lovaca iz Sekcije Lijeva oba-la – Lise. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

BERISLAV CRNJAC – BERA

(1975. – 2010.)

Nakon kraće bolesti, u 36. godini života, iznenada i prera-no, napustio nas je naš mladi član Berislav-Bera Crnjac.

Volio je lov, prirodu, lovač-ka druženja. Ostat će zauvijek u sjećanju svih onih koji su ga po-znavali, a posebno lovaca Sekci-je Izbično – Britvica. Počivao u miru Božjem.


Društvu i Sekciji Krepšić. Njego-vom smrću Društvo je izgubilo dobra lovca i prijatelja koji je uži-vao ugled i poštovanje svih nas lovaca. Počivao u miru Božjem.

LD „Sokol“, Seonjaci

STJEPAN ZELJKO – TOKALIĆ

(1922. – 2010.)

Redove našega Društva, Lovne jedinice Varda i Sekcije Crnač, zauvijek je napustio je-dan od najstarijih članova, naš kolega lovac i prijatelj Stjepan Zeljko – Tokalić.

Bio je veliki zaljubljenik pri-rode i lova. Sve poslove vezane za lovstvo obavljao je savjesno i s ljubavlju. Uz njega su stasale brojne generacije lovaca.

Za sve što je učinio za naše Društvo, neizmjerna mu hva-la. Sjećanje na njega vječno će ostati u našim srcima. Neka mu je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem.


MILENKO MILIĆEVIĆ(1953. – 2010.)

Sve lovce HLU „Orao“, po-sebice Sekcije Donji Ograđeni-ci, zatekla je vijest o preranom odlasku našega kolege lovca i prijatelja Milenka.

Volio je prirodu i druženja s ljudima. Kao i u životu tako i u lovu, bio je tih i nenametljiv, ali uvijek spreman pomoći svo-jim radom. Zato je bio cijenjen među kolegama lovcima. Za sve što je učinio velika mu hvala. Po-čivao u miru Božjem.

HLU „Orao“, Čitluk

JOZO (Marka) MILANOVIĆ

(1932. – 2010.)

Iznenada, u 79. godini živo-ta zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji počasni član Jozo Milanović.

Bio je drag i plemenit čo-vjek, dobar prijatelj i etičan lo-vac. Volio je, kako je to on znao reći, lov i lovačka druženja bez oružja. Nesebičnim zalaganjem, očinskom, bratskom, djedov-skom kvalitetom i životnim iskustvom znatno je pridonio boljitku sekcije Gradina i svo-je lovačke udruge. Oprostili smo se od njega na gradskom groblju počasnom paljbom i zahvalama za sva dobra koja je učinio za nas i našu udrugu, uz posljednje riječi: Počivao u miru Božjem.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik

IVO (Marka) MARIN(1938. – 2010.)

Nakon duge i teške bolesti, prestalo je kucati plemenito srce Ive Marina, našega dugogodiš-njeg prijatelja i kolege lovca.

Fizički nas je napustio, ali

ANTO VINCETIĆ – ČOTO(1961. – 2010.)

Nakon kraće i teške bolesti, redove LU „Sava“, Sekcija Tolisa, zauvijek je napustio njezin du-gogodišnji član. Cijeli je život te-žio lovu i ribolovu, te je bio član i Ribolovne udruge „Šaran“ iz Orašja. Kao dobar majstor, zidar, proveo je najviše radnih dana na izgradnji strelišta u Tolisi. Član LU „Sava“ bio je od 1977. godine. Bio je uzoran lovac i njegovao je lovačke običaje. Nedostajat će nam njegovo društvo, ali će i dalje živjeti u našim mislima i lovačkim sjećanjima. Neka mu je vječna slava i hvala!


MARIJAN MATKIĆ(1934. – 2010.)

U 76. godini života, nakon kraće i teške bolesti, napustio nas je naš dugogodišnji dragi prijatelj i kolega lovac Marijan Matkić, zvani Babin.

Član lovačke udruge bio je od 1957. godine. Za zasluge u lovstvu nagrađen je Odličjem trećega reda. Kolegama i prija-teljima, poglavito lovcima Sekci-je Matići čiji je bio član, ostat će u trajnom sjećanju. Neka mu je vječna slava i hvala.


STJEPAN TOLE(1931. – 2010.)

Nakon kraće bolesti, u 80. godini života, napustio nas je dugogodišnji prijatelj i kolega Stjepan. Član Društva postao je 1968., a njegovim su putem pošli i njegov sin i unuk, obojica lovci.

Čuvat ćemo uspomenu na njega. Počivao u miru Božjem.


STANKO IVANKOVIĆ-ĆATO

(1960. – 2010.)

Iznenada i prerano, napu-stio nas je naš prijatelj i kolega lovac, naš Ćato. Njegova je smrt nenadoknadiv gubitak za njegovu obitelj, a naše lovačko društvo ostalo je bez jednoga vrijednog i uzornog lovca. Ostat će nezaboravna druženja s njim na Rujnu, poznata po veselim zgodama i šalama.

Ostat ćeš nam svima, dragi Stanko, u lijepom sjećanju, po-sebno lovcima LJ Potkraj i Koče-rin. Počivaj u miru Božjem!

LD „Rujan“, Kočerin

njegov mukotrpno izgrađeni lik, njegova pravednost i brojne vrline koje je utkao u svoju obi-telj, lovnu sekciju Bučići i lovač-ku udrugu čiji je bio član, ostat će živjeti u našim srcima. Bio je primjer kako treba poštovati čo-vjeka, lovačke obveze i običaje.

Hvala ti, naš dragi Ivo, za sve predivne zajedničke trenutke. Počivaj u miru Božjem, uz naše molitve i svakidašnja sjećanja.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik

NIKO ROTIM(1974. – 2010.)

S nevjericom i bolom u srcu, 10. kolovoza 2010. primili smo vijest da je u prometnoj nesreći život izgubio naš dragi prijatelj i kolega lovac Niko Rotim.

Niko je bio skroman i nena-metljiv, osoba sa zdravim i sebi svojstvenim humorom, a nje-gov vedri lovački duh oboga-ćivao je ozračje njegove lovne skupine i sekcije.

Potječe iz obitelji Rotim iz Šerovine, iz obitelji koja ima dugu i bogatu lovačku tradici-ju i koja je dala veliki doprinos unaprjeđenju lovstva. U svojoj užoj obitelji, Niko je bio sedmi član našega društva. Njegovom preranom, tragičnom smrću Sek-cija Lug i LD „Vepar“ izgubili su velikog čovjeka, prijatelja, i iznad svega poštenog i uzoritog lovca.

Neka počiva u miru Božjem!

LD „Vepar“, Prozor-Rama

LX – 104 GL

LX – 5

LX – 12

LX – 1

LX – 17

LX – 18

LX – 102 GL

Luksuzni brzojavi

Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088!

www.post.ba u svakom domu . . .HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:42:48 AM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

lovaČki kalendar za 2011. - lovackisavez-hb.ba · pdf filepoštovani lovci, čestitamo...

Documents