1

M A R Š A L Josip Broz Tito - bez iluzija, opsjena i laži

Drugi od tri dijela

Napisao: Stjepan Španiček – Samostalni istraživač

Inačica 2.2

Zagreb, Hrvatska

10. veljače 2018.

https://www.scribd.com/document/371225147/MARŠAL-Josip-Broz-Tito-bez-iluzija-opsjena-i-laži-Drugi-od-tri-dijela-Inačica-2-2

Napomena:

Ovaj esej nema nikakvu komercijalnu svrhu, niti će je ikada imati, a nema ni namjeru pretvoriti se u bilo koji tiskani oblik.

Autor ovih redova je tek kasnije, nakon što su prve inačice odaslane putem elektroničkih medija, saznao da postoje autorska

prava na korištenje imena, lika i djela Josipa Broza Tita. Ovom prilikom autor se želi ispričati nositeljima autorskih prava

zbog činjenice da nije zatražena njihova dozvola, niti im je materijal prethodno dan na uvid. Autor ovoga teksta ne polaže

nikakva autorska prava na sam tekst, te se on može slobodno koristiti, u cijelosti ili u dijelovima, za daljnja istraživanja ili u

edukativne svrhe, za što je uostalom i namijenjen. Autor zadržava pravo na promjene i dopune teksta, jer zbog obilja i

složenosti građe, istraživanja su baš kao … priča bez kraja.

2

Fotografija preuzeta sa stranice … https://alchetron.com/Josip-Broz-Tito-1293044-W

3

* * * *

U prvome dijelu ove trilogije o Josipu Brozu Titu, ali gledano kroz prizmu Vedske astrologije-đjotiš, neke su stvari već postavljene na svoje mjesto, premda su mnoga pitanja ostala bez odgovora.1 Pokazalo se da je Titova natalna karta izuzetno točna i precizna, a to potvrđuje da su i sve pretpostavke oko datuma i vremena njegova rođenja … točne.2 Ako ništa druga, barem je jednom i za svagda razriješena ta dilema. Osim toga, pojavila se i natalna karta same supruge, Pelagije, što će itekako pomoći u rasvjetljavanju cijele priče. Jedno od neodgovorenih pitanja, no iznimno važno, odnosi se na spoznaju o tome što se to stvarno događalo u Kupincu pored Jastrebarskog, jedne večeri krajem mjeseca studenoga 1920. godine, netom kako su Tito i njegova supruga Pelagija pristigli u Hrvatsku nakon dugog, zamornog i nadasve vrlo opasnog putovanja iz sibirskog Omska. Naime, u rujnu 1920. godine Tito i njegova mlada tek vjenčana supruga, iz dalekog Omska kreću na put prema Hrvatskoj. Kako smo već ranije utvrdili, Pelagija je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, te krenuti na takvo putovanje, bila je doista rizična odluka. No, čini se ipak da su se oni malo preračunali. Sve ukazuje na činjenicu da su oni bili potpuno svjesni situacije i mogućih opasnosti zbog trudnoće, ali čim je u kolovozu 1920. dobio urednu osobnu kartu SSSR-a, te nakon što su se po drugi puta vjenčali na dan 7. rujna, Tito odlučuje da moraju na put. Čini se da je on vjerovao da će im za putovanje biti dovoljno mjesec dana, najviše mjesec i pol. Dakle, u tom slučaju, ostalo bi još dovoljno vremena da se Pelagija po dolasku u Hrvatsku pripremi za porođaj, te da se sve obavi u savršenom miru i udobnosti toploga doma. No, kako se potvrdilo u stvarnosti, to putovanje se iz razno raznih razloga te mnogobrojnih peripetija i komplikacija, odužilo za još jedan mjesec. To je dovelo do situacije da je Pelagija rodila baš u trenutku kako su stupili u kuću Titova oca u Kupincu, netom koji sat poslije. Dakle, pitanje što se dogodilo tada, ostalo je bez odgovora, ali će kao takvo ostati i dalje, jer još uvijek nema dovoljno podataka da bi se cijela priča razmotala do kraja. Nadalje, pitanje koje je dijelom, ali samo dijelom, pronašlo svoj odgovor je, kako i zašto je Pelagija napustila Zagreb i Hrvatsku, nakon što je Tito uhićen u kolovozu 1928, te nakon što je tijekom studenoga iste godine u Bombaškom procesu osuđen na pet godina zatvora, i nakon što je odmah potom sproveden na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Tu ćemo se ponovno zaustaviti i pokušati do kraja odgovoriti na ovo pitanje. No prije toga, prije nego što krenemo sa bilo kakvim objašnjenjima, potrebno je još malo pojasniti tu 1928. godinu. Naime, čini se da je to izuzetno važna godina, jer tako je bremenita značajnim događajima za ovu priču, da je najbolje sve njih lijepo navesti jednim kronološkim redom. U veljači te 1928. godine u Zagrebu se održava osma konferencija lokalnog zagrebačkog ogranka KPJ; na Pantovčaku, u noći, u jednoj gostionici, i u potpunoj tajnosti pa su tako i prozori bili zamračeni. Tu su se dogodile neke značajne stvari, a izglasana je i rezolucija protiv frakcijskih borbi, mahom na Titovu inicijativu, što ga odjednom premeće u vrlo značajnog vođu. Već do tada, on se istakao kao organizator štrajkova, zbog čega je redovito otpuštan sa posla pa zbog toga cijela obitelj često seli. Zbog političkog djelovanja dobio je otkaz i u mlinu u Velikom Trojstvu, gdje su

1 Za ugodno praćenje teksta bilo bi svakako zgodno prije pročitati prvi dio ovoga eseja, trenutno je aktivna inačica 4.0, a može se pronaći na

mrežnoj stranici: https://www.scribd.com/document/359036860/MARŠAL-Josip-Broz-Tito-bez-iluzija-opsjena-i-laži-Prvi-od-tri-dijela-Inačica-4-0 2 Ovaj esej oslanja se na Vedsku astrologiju-đjotiš pa će svima koji nešto znaju o toj astrologiji biti sasvim lako pratiti cijelu priču. No taj isti

tekst lako je dostupan i onima koji o toj astrologiji znaju malo ili gotovo ništa. U tom slučaju, čitatelj samo treba preskočiti sve one dijelove koji se odnose na Vedsku astrologiju-đjotiš, te će i bez toga lako popratiti ovu izuzetno zanimljivu temu.

4

boravili sve negdje do sredine 1925. godine. Tada umire vlasnik mlina Samuel Kollak, a novi vlasnik mu je zbog političkog djelovanja uredno uručio otkaz. Slično je bilo i u Kraljevici, te Smederevskoj Palanci, ali i u nekim drugim mjestima; Tito prima otkaze zbog komunističkog djelovanja, organiziranja radničkih štrajkova te revolucionarne agitacije. Nadalje, te iste godine za vrijeme prvosvibanjske proslave u Zagrebu, Tito je održao značajan govor sa revolucionarnim porukama, došlo je do nereda, a potom je uhićen te mu je određen dvotjedni pritvor. Značajan događaj zbio se na dan 20. lipnja 1928. godine, kada je došlo do pucnjave u Skupštini u Beogradu i to sa tragičnim ishodom, jer poginula su tri hrvatska zastupnika, a još dvojica su ranjena. Taj događaj nije izravno vezan uz Tita, ali je stvorio i naznačio dalekosežne političke posljedice, koje su se djelom odrazile i na njega osobno. I tada dolazi taj famozni 4. kolovoza 1928, kada je Tito pod nikada razjašnjenim okolnostima uhićen, tri mjeseca provodi u pritvoru do samog suđenja u studenome 1928, a potom odmah odlazi na odsluženje kazne. No još jedan zanimljiv događaj vrlo važan za ovu priču dogodio se nekako baš u to vrijeme suđenja u Zagrebu. Naime, od 6.-12. studenoga te iste godine održavao se 4. kongres Komunističke partije Jugoslavije, i to u Dresdenu u Njemačkoj. KPJ je u Jugoslaviji bila zabranjena pa je i taj, baš kao i prethodni kongres tijekom 1926. koji je održan u Beču, održan izvan granica Jugoslavije. Taj kongres u Dresdenu važan je zbog donesene odluke na pravo naroda Jugoslavije na samoopredjeljenje. Dakle, uz suglasnost i privolu Kominterne, osuđuju se i potpuno stavljaju van funkcije i desna i lijeva frakcija KPJ, njihove vođe se uklanjaju, te se postavlja potpuno novo rukovodstvo. Prema tome, to je jedna izuzetno dalekosežna odluka, kojom se postavljaju temelji za nastajanje novih samostalnih država Makedonaca, Hrvata, Srba i Slovenaca na ovome prostoru. Očito je, naziru se neki novi vjetrovi. I sama Kominterna vjerojatno uviđa da vezivanje uz izrazito konzervativne snage ne vodi nikuda, te tada i oni mijenjaju ploču. Jasno, Tito nije sudjelovao na tom kongresu, ali je vjerojatno sve do uhićenja u kolovozu, radio na njegovoj pripremi. Vrlo je izvjesno da bi on na tom kongresu imao značajnu ulogu, a ne isključuje se niti mogućnost napredovanja u karijeri. No, kako znamo, to se iz već poznatih razloga, nije dogodilo. Umjesto toga, on završava u zatvoru. Na jednom sam mjestu pronašao podatak da je sam Tito odveo Pelagiju i sina Žarka u Moskvu. Mislim da to nikako ne može biti točno. Naime, Tito po uhićenju u kolovozu 1928. više nije izlazio na slobodu sve do odsluženja kazne, a to je 1934. godina. Prema nekim navodima, po odsluženju kazne za Bombaški proces, odmah je nastavio sa izdržavanjem djela zaostale i preostale kazne iz Ogulinskog procesa, zbog organiziranja štrajka u brodogradilištu u Kraljevici, i to u trajanju od nekoliko mjeseci. Dakle, po uhićenju, nakon davanja osnovnog iskaza, ostao je u istražnom zatvoru sve do početka sudskog procesa u studenome iste godine. Postoji legenda da je, boraveći u istražnom zatvoru i čekajući proces, pokušao pobjeći. Prema toj priči, izgleda da su mu u nekim sendvičima prošvercali pilu za željezo, te ja na prozoru svoje ćelije od šest metalnih šipki prepilio i uklonio pet, kada su ga iznenada premjestili u drugu ćeliju, i pokušaj je sasvim propao. No, može biti da je to samo legenda. Tito je sam, baš kao i mnogi njegovi biografi, mnogo dodavao kako bi se stvorila bolja slika, ali i u neke pedagoške svrhe. No u službenim biografijama, mnogo toga se i skrivalo. Jedna stvar odmah upada u oči, taj dio Titova životopisa vrlo je čudan, nitko o tome ne govori jasno, svi ga izbjegavaju, i mahom se navodi kako cijela priča … nije dovoljno razjašnjena. To pitanje svakako zaslužuje još malo pozornosti, jer tu čini se imamo dovoljno elemenata za pronaći odgovor. Svoje sam mišljenje već izrekao, sada ga samo treba potvrditi. Tvrdim da je cijeli čin, baš kao i sam Bombaški proces, jedna obična unutarstranačka namještaljka kako bi se Tita maknulo sa scene i, naročito je važno, kako bi se Pelagiju maknulo od Tita. Naime, Tito se počeo vrlo brzo uzdizati u stranačkoj hijerarhiji te je prijetila opasnost da postane važan lider unutar KPJ, i kao takav postao je opasan za mnoge drugove unutar stranke. Ali, još gore, zajedno sa Pelagijom, oni su postali opasan par. Ta hrvatsko-ruska veza mnogim drugovima se nikako nije svidjela. Tim više što upravo to vrlo radikalno krilo Partije, koje svoje sjedište ima u Zagrebu, postaje sve jače, te sve jasnije artikulira svoju viziju Hrvatske kao samostalne države, ili u najgorem slučaju, kao jedinicu u federaciji ravnopravnih država, a nipošto je ne vidi u nekim

5

unitarističkim velikosrpskim opcijama kakve uglavnom dolaze sa istoka. Razlike u mišljenjima bile su velike. Hrvatski komunisti, osim nekih pojedinaca koji su izrazito zagovarali panslavističku liniju i snažnu vezu sa Srbijom, bili su na tragu samostalne države Hrvatske, baš kao što je to bila većina hrvatskih političkih stranaka toga vremena. Izvorno, jedan od velikih zagovornika panslavističke ideje i jedinstva sa Srbijom bio je upravo … Krleža. Prisjetimo se da je on netom po početku Prvog svjetskog rata, iz Pariza došao u Srbiju da bi se borio … na strani Srbije. No smatrali su ga špijunom pa su ga odmah protjerali. Isto tako, treba napomenuti da su njegovi prvi književni radovi nastali na ekavici. Doduše, to je bila značajka mnogih hrvatskih pisaca toga vremena, jer uvelike se radilo na ujedinjenju sa Srbijom pa se to prenijelo i na jezik, koji je do tada, budimo iskreni, imao mnogo više različitih elemenata. U redu je panslavistička ideja, to sasvim sigurno treba pozdraviti. No treba biti i oprezan, jer pod tom sintagmom, barem u to vrlo rano vrijeme evolucije radničkoga pokreta i državotvorne ideje uopće, skrivalo se … svašta. Govoriti o panslavizmu dok se u isto vrijeme ne zna ni tko su Slaveni, a pogotovo tko su Hrvati i Srbi, doista je bespredmetno. Doista je to bilo vrijeme posvemašnjih lutanja, krivudanja i ne baš sasvim jasne vizije cilja. Nema nikakve sumnje da je upravo Krleža isprva prednjačio u tom krivudanju i lutanju. Jak u pisanju i literarnom izričaju, vrlo brzo se nametnuo i postao netko. Bio je jezičav, čak je i vrijeđao, te se kao takav brzo nametnuo i na političkom planu. Njegova ironija i sarkazam bili su poslovični. Naravno, ima tu i vrlo pozitivnih elemenata, jer on je ujedno žestoki kritičar svih negativnih društvenih pojava, pogotovu malograđanštine i primitivizma, što nije svojstveno samo Hrvatskoj toga doba. Po tom pitanju, po pitanju kritike negativnih društvenih pojava, Krleža bi zasigurno imao mnogo posla i u današnjoj Hrvatskoj. Štoviše, mislim da jedan Krleža ni ne bi bio dovoljan, možda dva ili tri, bilo bi mnogo bolja opcija. No jedno je biti književnik, a nešto posve drugo je biti političar. Njegove političke i ideološke postavke, barem u toj fazi, katastrofalne su naravi, te se pokazuje da je u cijeloj toj priči on posve izgubljen. On je potpuno dezorijentiran i kao takav, u toj ranoj fazi razvoja državotvorne ideje u Hrvata načinio je veliku štetu. Pluralizam ideja, to zvuči tako privlačno, no iza toga krije se … posvemašnja anarhija i kaos. No takova lutanja i krivudanja nisu ništa novo u Hrvata. U Hrvata, potraga za vlastitim identitetom traje od pamtivijeka. I dan danas, ako pitate bilo koju Hrvaticu ili Hrvata, tko je i što je, ili tko su i što su Hrvati, bojim se da nećete dobiti neki suvisli odgovor. Ipak, čini se da i sam Krleža kasnije mijenja ploču i postaje zagovornikom samostalne hrvatske opcije. Pucnjava u Skupštini u Beogradu te ubojstvo troje hrvatskih poslanika, sve to samo je ubrzalo razvoj događaja i drastično promijenilo stajališta mnogih političara, ali i inteligencije pa tako i samih književnika. U frakcionaškom raskolu tijekom druge polovine dvadesetih godina, a pogotovu tijekom 1928, Krleža je na strani lijeve radikalne opcije sa sjedištem u Zagrebu. Čak štoviše, mnogi ga optužuju da skreće suviše udesno. No, u nekim trenucima nije se opredjeljivao pa ga i sam Tito optužuje da „nije jasan“. Ipak, mnogi naglašavaju da je veoma volio Hrvatsku. U to nipošto ne treba sumnjati, ali isto tako, ne treba zaboraviti na njegova velika ideološka lutanja, pogotovo u početku njegova djelovanja. Tito je veoma volio Krležu. Bili su gotovo vršnjaci, a Tito je bio svega oko godinu dana stariji. Godinu dana i dva mjeseca, ako baš želimo biti posve precizni i točni. Isto tako, čini se da su se iznimno dobro poznavali. No izgleda, bilo je i nesuglasica, barem što se tiče nekih političkih stajališta. Također, Krleža je bio iznimno obrazovan i erudita, te je kao takav zračio karizmom oko koje su se ljudi okupljali. No i oko Tita su se ljudi počeli okupljati. I on je zračio karizmom. Već tada, Tito je zvijezda u usponu. Na spomenutoj osmoj konferenciji zagrebačkog ogranka KPJ održanoj u veljači 1928, gdje je on već na funkciji sekretara, na njegovu inicijativu izglasana je rezolucija protiv frakcionaške borbe. Ta je rezolucija išla i protiv desne i protiv lijeve frakcije unutar KPJ, išla je protiv bilo kakvih podjela unutar Partije. Prema tome, on uspostavlja novu liniju, postavio se između frakcija, a time je najednom ostao sam na vjetrometini. No isto tako, vrlo je vjerojatno, postao je i meta napada sa obje strane. I tada je počelo. Tada su počeli napadi na njega.

6

Takvo pronalaženje treće linije, ili balansiranja između dviju jakih struja, postat će nešto što će obilježiti njegov cijeli život. Tu se vidi ta jaka uloga Vage-Libre-Tule kao ascendenta, čija osnovna značajka je upravo to … balansiranje i ravnoteža. No isto tako, tu se vidi njegova težnja da bude iznad svakog mogućeg autoriteta, i to će ga ponukati da uvijek pronađe neki novi put. To je vidljivo kroz položaj vladara ascendenta, Venere-Šukre, u devetoj kući. Priča o motivu i tko je imao koristi od Titova privremenog udaljavanja sa političke scene, ali trajnog od same Pelagije, još nije završena. Kako temeljito istražujemo baš to razdoblje, i baš te događaje, polako iskrsava nešto sasvim drugo. Pokazuje se naime da hrvatski mediji pa čak i autori i kroničari, kad se radi o tim događajima, mnogo toga prešućuju. Na primjer, TV serija … Bombaški proces … sa Šerbeđijom u ulozi Tita, nikada nije reprizirana u samostalnoj Hrvatskoj. Također, hrvatska Wikipedija ne donosi jasne napise o tim događajima, a pogotovo o Bombaškom procesu. Zanimljivo je, mnogo sam više podatka o tim događajima i pripadajućih poveznica našao na srpskim portalima i u srpskim medijima. Postavljamo pitanje sada, što se to skriva u Hrvatskoj? Ili, možda je bolje pitanje, koga se skriva u Hrvatskoj? Trebamo li možda priču o motivu i koristi usmjeriti prema Zagrebu? Doista, jesu li Zagrepčani smjestili Titu? Kako se ova priča ne bi previše razvodnila, vratimo se Titu i Pelagiji, a to će nam možda donijeti i odgovor na prethodno pitanje. Tito je na izdržavanju kazne od 16. listopada 1928, a kako je uhićen 4. kolovoza iste godine, možemo s velikom sigurnošću računati da ga od tog trenutka nadalje nema pored Pelagije. Pitanje je jesu li se uopće sreli po njegovu uhićenju, jer prema nekim biografima, i njoj je prijetila opasnost, te je za nju bilo bolje da se drži podalje. Stoga, posve je izvjesno, Pelagija je sama. Sada samo treba osvijetliti što se točno događalo sa Pelagijom u vrijeme Procesa, a naročito po njegovu završetku, te po Titovom odlasku na odsluženje kazne, što je uslijedilo odmah potom. Na žalost, čini mi se da moramo zakoračiti u njihovu najdublju intimu. Samo da napomenem, imamo potpuno pravo na to, jer sve je to dio povijesti. Ovdje sada treba iznijeti jednu vrlo važnu činjenicu. Niti jedan pravi i osviješteni đjotiš majstor nikada neće ni pomisliti pogledati u natalnu kartu za koju nije primio dozvolu od vlasnika natalne karte. Natalna karta je nešto vrlo osobno, nešto vrlo privatno, nešto što zadire u najdublju intimu pojedine osobe, i samo ona, ta dotična osoba vlasnik natalne karte, može dati dozvolu za uvid u nju. To je kodeks među pravim đjotiš majstorima od davnina. No situacija je posve drugačija sa javnim osobama, ili sa osobama koje su bile dio javnosti u neka prošla vremena pa tako čine ono što danas nazivamo … povijest. Dakle, kod njih je situacija posve suprotna. Kod njih je poželjno steći uvid u natalnu kartu. Naravno, poželjno je natalnu kartu vidjeti naknadno, jer to postaje dio povijesne priče, odnosno, bolje je reći, dio utvrđivanja stvarne povijesne priče. No još je bolje ako je ta natalna karta priložena prije nego što osoba nastupa na bilo koju dužnost. Ona, sama natalna karta, tada postaje dio životopisa. Ustvari, u Vedska vremena, nije se pisao životopis, barem ne onakav kakvim ga mi znamo danas. CV, Corriculum Vitae, odnosno, kako bi mi rekli … životopis ili biografija, dakle glavni i jedini njegov dio tada je bila upravo točna i precizna natalna karta osobe. Ako bi na takav način pristupili problemu i danas, budimo sigurni da bi se u potpunosti izbjegla situacija da bez obzira o kojoj se razini radi, a tu podrazumijevamo i politiku, izbjeglo bi se da krive ljude viđamo na krivim mjestima. Svaka sličnost sa stvarnošću i našom svakodnevnicom je nenamjerna. Znači, preko tog dijela povijesti koja govori o Bombaškom procesu i pripadajućim događajima, sve do sada šutke se prelazilo, a jedan od razloga je i taj što je bilo vrlo malo svjedoka, te se nije znalo što se točno dogodilo. Oni koji su nešto znali, iz tko zna kojih razloga, jednostavno su … šutjeli. Nešto su mogli znati samo vinovnici tih događaja, a svatko od njih imao je neke svoje razloge za ne iznositi što se dogodilo i kako se dogodilo. Čini se da taj dio priče nikome nije bio ugodan. Baš zato, upravo taj dio priče treba dodatno rasvijetliti. Premda, treba naglasiti da istina ponekad doista nije ugodna, čak štoviše, može biti i bolna, no to nikako ne znači da je treba izbjegavati. Naprotiv, odlika je hrabrih ljudi postaviti stvari na svoje mjesto čak i kad su one neugodne i bolne. No sada imamo i alat za to, a to je Vedska astrologija-đjotiš. Svjedoci nam više nisu potrebni. Zapravo, svjedoci postoje, a to su same zvijezde. I to posve neutralni svjedoci. Jedini neutralni svjedoci. To je njihova domena i sada one pričaju svoju priču, bez izvrtanja stvarnosti, bez muljanja i bez manipulacija. Baš postaje zanimljivo, zar ne!?

7

Iz Pelagijine natalne karte pokazuje se da je bilo preljubničkih sklonosti. Naime, kod nje nailazimo na okolnosti koje ukazuju na izrazito jak libido, snažan seksualni poriv, i mnogo, mnogo strasti. Pokazuje se sklonost ka eksperimentiranju i avanturama. No isto tako, nalazimo i elemente izrazite moralnosti i privrženosti partneru. Dakle, sada je samo stvar planetarnih perioda i tranzita planeta kada će se što od toga više ili manje manifestirati. Činjenica je da je njihova veza počela kada je ona bila vrlo mlada. Njoj je bilo oko petnaest i pol godina, a Tito je od nje bio stariji nepunih jedanaest godina, te ja tada imao oko 26 godina. Nema nikakve sumnje da su se zaljubili i veoma voljeli. Isto tako, nema nikakve sumnje da je on za nju bio veliki autoritet po svim pitanjima. I kod Tita nalazimo vrlo jak libido, izrazitu seksualnost i seksualni poriv te mnogo strasti pa možemo zaključiti da su po tom pitanju bili vrlo slični. No to je trajalo neko vrijeme, a kako je Tito kasnije sve više izbivao iz doma, pitanje je što se dešavalo na tom planu. Moguće je da je u nekom dijelu počeo zanemarivati suprugu. Nisam ni posve siguran da je Tito bio potpuno vjeran svih tih godina zajedničkoga života. Poznato je da je Tito bio veliki magnet za žene, a s obzirom na to da je voditi ljubav sa ženama njemu bilo kao nekome reći … Dobar dan, vjerujem da je nešto od toga koristio i tijekom zajedničkoga života sa Pelagijom. No žene su vrlo senzibilne, odmah to osjete, možda ne reagiraju, ali sasvim je sigurno … zapamte. Rečeno je već da je njihov život usprkos neimaštini, nedaćama i teškim uvjetima, izgleda bio prilično idiličan sve do 1924, kada se Tito angažira politički i sve više izbiva iz doma. No to je i vrijeme kada se oni stalno sele. Veliko Trojstvo kod Bjelovara, bila je zapravo najduža instanca, ali potom u vrlo kratkom roku slijede Kraljevica, Smederevska Palanka, Zagreb, ali to su samo neka od mjesta njihova kraćeg ili dužeg boravka. Važno je napomenuti da se kroz sve to Pelagija vjerojatno mnogo promijenila. U godini 1928-oj, nije to više ona mlada, plaha djevojka, gotovo djevojčica, koju je Tito nekih desetak godina ranije u dalekom ruskom Sibiru sasvim slučajno sreo na nekom kolodvoru, ili kako neki kažu, u samom zarobljeničkom logoru gdje je boravio. Naprotiv, Pelagija je sada potpuno stasala, ona je potpuno odrasla i formirana osoba, još uvijek je iznimno lijepa i privlačna žena, a umjesto plahosti i povućenosti sve više se naziru odlučnost i samosvijest. Zapravo, po svoj prilici, ona je na vrhuncu svoje ljepote. Pitanje je sada nije li i ona poželjela provoditi neke eksperimente po tom pitanju, istraživati, ili možda osjetiti miris avanture. S obzirom da je bila u periodu vladavine Ketu-a, pitam se nije li se ona i zaljubila? To je gotovo redovita pojava u Ketu razdoblju, zaljubljenost bez osnova, ili, ljubav koja ne može ili ne smije biti uzvraćena a time i realizirana, neka vrsta zabranjene ljubavi, ili možemo čak reći, iluzorna ljubav. Upravo tako nešto donosi Ketu. No, ako je tome tako, prema kome je to bilo usmjereno? U koga se zaljubila? Također, treba se prisjetiti Pelagijine natalne karte, te možemo primijetiti da je ona Taurus-Vrišabh lagna-ascendent, sa Venerom-Šukrom u devetoj kući. To će je učiniti spremnom za prihvaćanje određenih ideoloških uvjerenja, te za borbu za pravedne ciljeve, ali povrh svega toga, takva kombinacija naznačuje da teško može trpjeti autoritete iznad sebe. Ne zaboravimo da je to slično situaciji sa Titovom natalnom kartom, vladar lagne je Šukra-Venera, nalazi se u devetoj kući, samo sa jednom varijacijom, lagna je ipak drugačija. Dakle, po tome su vrlo slični. Što se autoriteta tiče, takve osobe doslovce drže i osjećaju da im je samo Nebo limit i granica. Samo je Nebo iznad njih. Tu već možemo pronaći neke indicije, da se ona možda želi izvući izvan dosega Titova autoriteta, kao muža, ali i kao komuniste i revolucionara. To bi moglo objasniti i razlike ideološke naravi koje su se pojavile odmah kasnije po razdvajanju. Sve to nekako moglo se ujediniti u jednoj priči, i u jednoj činjenici, a to je da se ona vrlo vjerojatno zaljubila. Ili je barem mislila da se zaljubila? Dakle, u koga, u koga se zaljubila? Opet nailazimo samo na jedno moguće ime; ime koje smo već spominjali … Krleža. Prisjetimo se da je Krleža Titov vršnjak. Doduše, on je oko godinu dana mlađi i to će ga činiti desetak godina starijim od Pelagije. Krleža je iznimno obrazovan i erudita, i već tada bio je etabliran kao pisac i književnik. Dobrog je materijalnog stanja, ali oženjen, jer znamo da je 14. studenoga 1919. oženio Leposavu Kangrgu, koja je rođena u Senju, ali čiji su roditelji podrijetlom iz Like. Kad je imala oko tri godine njezina obitelj doselila je u Zagreb. Kasnije, ona je poznata pod imenom Bela Krleža. Bela je glumica, i prema navodima mnogih, ostvarila je značajne i zapažene uloge u HNK-u.

8

Ovako je mogao izgledati Krleža oko godine 1928. godine. Fotografija je preuzeta sa: http://hrcak.srce.hr/file/179156

Osim toga, Krleža je iznimno zgodan i privlačan kao muškarac. Dugo sam tragao za nekom njegovom fotografijom baš iz toga vremena, iz 1928. godine, a gore izloženo jedino je što sam pronašao. Ne znam je li to točno iz 1928, ali sasvim sigurno je tu negdje, nije daleko. Nadalje, treba spomenuti da su i Krleža i Pelagija bili na istom kongresu KPJ 1926. godine, a osim toga, prema kazivanju samoga Krleže, bili su u istoj ilegalnoj partijskoj ćeliji. S obzirom da se sve više manje događa u Zagrebu, gdje su se Tito i Pelagija skrasili tih dana, prilika za susretanja, što službenih što neslužbenih, sasvim sigurno je bilo. Posve je sigurno da ni Krleža nije mogao biti sasvim imun na lijepu Ruskinju. Naprotiv. Prema tome, izvjesno je, iskra je planula. No sve dok je Tito bio pored, manje ili više, ne vjerujem da se nešto od toga realiziralo. Ne vjerujem ni da bi Pelagija išla sasvim otvoreno u preljub. Morala se pojaviti neka prilika, ali takva koja bi pružila barem kakvo takvo moralno i etičko opravdanje. Vjerujem da je taj odnos Pelagije i Krleže, da je to nešto što je dugo titralo u zraku. Ipak, prilike su nekako išle na ruku … Ili … možda ih je netko namjerno stvorio … Sve bi to možda bilo i ostalo na platonskoj vezi, da se Pelagija odjednom nije našla sama. Dakle, promatrajući njezinu natalnu kartu, čini se kako se nešto od toga aktiviralo oko 25. studenoga 1928. godine. Tranziti planeta su izuzetno pogodni za tako nešto, ali i planetarna razdoblja upućuju na to. Prema tome, planetarni period … Ke-Bu-Gu-Ch-Ra … naznačuje da bi to mogao biti ključan trenutak. Venera-Šukra je u nakšatri Utara Ašada, a to je njegova vlastita nakšatra i on će tu biti duboko debilitiran, u vrlo niskom dostojanstvu. U njenoj natalnoj karti Venera-Šukra tranzitira iznad osme kuće, što samo po sebi može naznačiti skrivene i tajne veze i relacije, uključujući i intimni odnos. No, to nije sve. Venera-Šukra prima sedmi aspekt od Marsa-Mangala iz druge kuće, iz Blizanaca-Mithune, kojim vlada Merkur-Budha. Mjesec-Čandra će se naći iznad 12. kuće, koja naznačuje uživanje u krevetu, u Bharani nakšatri, kojom vlada Venera-Šukra, koji je tada, kako je već rečeno … debilitiran. Prema svemu tome, izgleda da je to prijeloman trenutak. Spomenuta konstelacija planeta naznačuje intimni odnos tajne naravi, i sve je u nekom niskom dostojanstvu. S obzirom da Tita nema pored Pelagije u tom trenutku, to može značiti samo jedno. Ona se upustila u vezu s nekim. Sada samo treba pronaći tko je to bio. Kako je Krleža spominjan više puta u tom pogledu, naravno da je on sumnjivo lice broj jedan. Prema tome, prvo bi svakako trebalo provjeriti njega. Zbog toga, nema nam druge nego pogledati i njegovu natalnu kartu. S obzirom da je dan njegova rođenja poznata stvar, treba sada samo odrediti i pronaći točno vrijeme. Moram priznati, isprva sam malo lutao, tako da u prijašnjim inačicama nije bila prikazana njegova točna natalna karta. No srećom, naknadom

9

pretragom mnogih portala naišao sam na približno točno vrijeme njegova rođenja, a to je sedam sati ujutro3. Naknadnom provjerom u nekoliko točaka pokazalo se da je to doista prilično točno vrijeme rođenja. Evo je, ovo je Krležina natalna karta …

3 Doista mi nije jasno kako mi je mogla promaći činjenica da je Krleža rođen u sedam sati ujutro. Na jednoj se mrežnoj stranici eksplicitno

naglašava ta igra magičnog broja … sedam … u njegovom životu, jer, rođen je sedmog dana, sedmog mjeseca, u sedam sati ujutro …

https://www.profil-klett.hr/system/files/repozitorij/pdf/korak_po_korak_s_krlezomsenija_badicprof._zagreb.pdf ... Slične tvrdnje možemo

pronaći i na … http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1747

10

Kada pogledamo Krležinu natalnu kartu, mnogo toga postaje jasnije, no ne kanim ulaziti dublje u njenu analizu. Činjenica je da i kod njega nalazimo sklonost prema skrivenim ljubavnim avanturama, kojih je sasvim sigurno bilo i to vjerojatno ne samo jedna. No ako promotrimo tranzite i daša periode na dan 25. listopada 1928, zanimljivo, pokazuje se pozitivna situacija. Pozitivna je u smislu, da ima elemenata koji mirišu na ljubavnu avanturu, i stoga zaključujem da su Pelagija i Krleža tada doista imali romansu. Doduše, u natalnoj karti nigdje ne piše ime partnera, ali situacija je posve jasna. Romansa se potvrđuje na isti dan i na isti trenutak, prema tome, greške ne može biti. Kod njega se radi o vremenskom razdoblju … Sy-Ke-Sk-Sk-Sk-Sk …gdje se Surya-Sunce nalazi u Merkurovoj kući, dok je Ketu u Venerinoj kući. Nadalje, Ketu je u petoj od Surye-Sunca, što odmah upućuje na romansu, a s obzirom da je u pitanju Ketu koji označava tajnu, radi se o tajnoj romansi. I na kraju, vladar čak četiri buktija je Šukra-Venera,

11

planet koji je u danom trenutku u dubokoj debilitaciji. Prema svemu tome, to bi bila jasna naznaka ljubavne afere sa tajnim predznakom, i sve je u nekom niskom dostojanstvu. Što nam to sada kazuje? Sada je potvrđeno da je postojala vanbračna avantura kod oboje, i to u isto vrijeme. No to još uvijek ne odgovara na mnoga pitanja. Ipak, očita je jedna stvar. Na temelju svega što je izneseno, tom romansom kulminiralo je nešto što je visjelo u zraku dugo vremena. Između Pelagije i Krleže postojao je visoki napon, i sada kada se prilika pojavila, ta je romansa i ostvarena. Ipak, to nije moglo trajati dugo, jer Pelagija već vjerojatno odmah početkom siječnja 1929, doslovce samo par dana po Novoj Godini, napušta Hrvatsku i sa sinom odlazi za Moskvu. Upravo je Krleža bio taj koji joj je u tome pomagao. Preko Beča i uz pomoć sovjetskog konzulata, pod lažnim prezimenom Walter, Pelagija nestaje iz Hrvatske i pojavljuje se u Moskvi. Po svoj prilici, vrlo brzo je dobila neku službu u Kominterni, i za nju je tada počeo jedan sasvim novi život. Već u veljači 1929. izašla je vladavina Ketu-a i započela je vladavina Venere-Šukre, a koja će trajati daljnjih dvadeset godina. No prezime nije mijenjala sve do službenog razvoda od Tita, sve do travnja 1936. Sve do tada bila je … Pelagija Walter. No prema svemu sudeći, tu nije kraj priče. Naime, ubrzo po dolasku u Moskvu, ona Titu u zatvor šalje pismo gdje traži razvod. Osobno mislim da to nije njena vlastita ideja. Čvrsto sam uvjeren da pored svega što je prošla sa Titom, i usprkos toj ljubavnoj avanturi, ona još uvijek nije imala namjeru razdvajati se od Tita u potpunosti. No, upravo tu u Moskvi sada, tu slijedi finale cijele priče. Naime, u Moskvi se nalazi mnogo utjecajnih članova najvišeg vodstva KPJ. Nije tu u pitanju samo par ljudi. Što u vodstvu, a što kao službenici, u Kominterni je bilo mnogo ljudi iz Jugoslavije, možda i par stotina. Isto tako, treba znati da je na kongresu u Beču 1926. godine, desna opcija sa sjedištem u Beogradu, od Kominterne prihvaćena kao službena. To je jedna vrlo važna činjenica. No tu priča nije završena, jer postojao je izuzetno snažan pritisak lijevog krila iz Zagreba. Dakle, upravo iz tog desnog kruga koji je tada imao vlast u rukama, ali su izuzetno strahovali za održanje te iste vlasti, treba tražiti one koji su namjestili Titu, jer postao je preopasan. S njihove točke gledišta, Tito je Hrvat koji ne dijeli njihovo mišljenje i ide protiv njih. A ima i izuzetno lijepu i karizmatičnu ženu Ruskinju. Veza Rusije za Zagrebom, pa makar ona bila i preko jedne Ruskinje, nikako nije poželjna. Tu sada počinje dodatni i završni pritisak na Pelagiju. Isti oni koji su Titu namjestili uhićenje i boravak u zatvoru, sada trebaju načiniti još samo jedan korak. Treba ucijeniti Pelagiju da bez odlaganja zatraži razvod od Tita. Treba prisiliti Pelagiju da se razvede od Tita i ta priča je završena, a Tito je izvan igre zauvijek. Barem su tako mislili. No, čini se, namjerili su se na krivoga. Koliki su utjecaj u svemu tome imali sami Rusi odnosno Sovjeti, teško je reći. O tome možemo samo nagađati. Moguće je da se sve dešava uz njihovu privolu. Ništa se tada nije dešavalo bez Staljinovog znanja. Moguće je da su oni čak i inicirali cijelu stvar. Bila je to jedna klika, koja se očito vezala uz srpsku nacionalnu priču. Već tu se pokazuje kako se hrvatski odnosi sa Moskvom definiraju i stvaraju u … Beogradu. No, niti ta klika, čini se, nije trajala dugo. U velikim čistkama koje su uslijedile tek malo kasnije, kroz nekih par godina, većina njih će nestati. Kako znamo, sam Tito, pošto je odslužio kaznu, već u ožujku 1935. godine dolazi u Moskvu, i postaje aktivnim vinovnikom cijele te priče. Zatvori su bili škole za komuniste pa tako i za njega. Družio se sa istaknutim revolucionarima, kao što je Moša Pijade na primjer, koji mu je postao učitelj i mentor. Brzo je shvatio da su mu namjestili, a vjerojatno je znao i tko. Dakle, po dolasku u Moskvu Tito brzo, iako ne bez vlastitih unutarnjih lomova, završava sa Pelagijom i već u travnju 1936. oni su razvedeni. Doduše, ipak je potrajalo oko godinu dana da se stvari između njih razviju u tom smjeru. Ne bih isključio ni mogućnost da su podijelili neke trenutke nježnosti, jer takve se stvari ipak najlakše i najbolje rješavaju … u krevetu. No u međuvremenu, kako sam već spominjao, ona se zaljubila u fotografa Kominterne Raguljeva. Možda bi Tito i inzistirao ali, po svemu sudeći, vidio je da je ona nikakva majka njihovome sinu Žarku. Vidio je da ona uopće nije zainteresirana za sina i da dijete bježi od nje, te zaključuje da tu više nema smisla išta nastavljati. Sve što je mogao učiniti je, potražiti novu ženu koja će Žarku biti bolja majka. Ipak, posve je izvjesno da mu nije bilo lako, jer volio je Pelagiju. Jako ju je volio i zacijelo ju nikada nije prebolio.

12

Iz svega slijedi kako Titu nije smjestila zagrebačka radikalna partijska linija. No sasvim je moguće, čak i logično, da je netko iz Zagreba, točnije baš iz tog partijskog kruga, ali i šire, bio u dosluhu sa policijom koja je namjestila bombe, i koja je točno znala gdje i kada treba uhititi Tita. Taj dio posla svakako je obavljen iznutra. A taj tko je to učinio, taj netko, bio je u vezi sa desnim krilom, a sasvim je moguće i sa Kominternom. Uostalom, jugoslavensko partijsko rukovodstvo već je djelovalo iz Moskve. Tko je to bio? Teško je reći tko bi to mogao biti. Nije nužno da je to bila samo jedna osoba. Moguće je u pitanju i nekoliko osoba. To bi značilo da je postojala frakcija unutar frakcije, što me uopće ne bi iznenadilo. Očito je netko postavio Trojanskoga konja u tu frakciju smještenu u Zagrebu. Jedan trag mogao bi biti spisak ljudi na samoj osmoj konferenciji zagrebačkog ogranka KPJ održanog u veljači te iste 1928. godine. Navodno je kod glasovanja 27 članova bilo za Titovu rezoluciju protiv frakcionaštva, troje je bilo protiv, a jedan je bio suzdržan. Tko su ta trojica koja su bila protiv? Tko je četvrti, suzdržani? Uz najbolju volju, nisam uspio pronaći ni spisak učesnika te izuzetno značajne konferencije. Čudnovato, ali taj dio priče ostao je sakriven sve do danas. Ili, je li moguće da je taj postavljeni Trojanski konj u Zagrebu aktivan još i danas? Takvo što uopće me ne bi čudilo. Priča o Trojanskom konju jako je svojstvena za ove naše krajeve, a kako izgleda, upravo tu je i počela. Je li moguće da taj Trojanski konj, jednom kada je došao na naše područje prije nekoliko tisuća godina, zapravo ga nikada nije ni napustio? Dakle, čini se da jest postojao neki Trojanski konj u Zagrebu koji je pomogao Tita izručiti policiji i namjestiti sve ono što je uslijedilo poslije, a što uključuje i uništenje njegove obitelji. Ta priča, priča o Trojanskom konju u Zagrebu, sigurno još nije završena, i o njoj će biti mnogo riječi. Toga Trojanskoga konja u Zagrebu ćemo sasvim sigurno pronaći, prije ili kasnije. No sasvim je sigurno, to nije bio Krleža. Prisjetimo se, Krleža je bio Titov izuzetno dobar prijatelj, iako je naravno bilo uspona i padova u njihovom odnosu. Spominje se da je i kod donošenja Titove rezolucije protiv frakcionaštva, bio na njegovoj, na Titovoj strani. Njegovu avanturu sa Pelagijom treba gledati odvojeno i izolirano od svega toga. To vidimo i iz Titova ponašanja prema Krleži poslije rata. Iako se Krleža bojao Tita, a pri njihovom prvom poratnom susretu je inzistirao da ne budu sami, ovaj je sasvim lako prešao preko svega, sve je prošlo dobro, i oni su obnovili svoje prijateljstvo koje je trajalo sve do njihova odlaska sa ovoga svijeta. Tito je postupio mudro, i sve je prošlo dobro, jer on je znao istinu. Znao je da u Pelagiji titra želja za avanturom i promjenom. Naslutio je vjerojatno taj visoki napon između nje i Krleže; znao je da je zaiskrilo među njima. Takve stvari se dešavaju. Dese se, iztitraju i završe. Sam Tito imao je i previše iskustva u takvim stvarima. Prema tome, preko avanture je lako mogao prijeći, jer radilo se doista o vrlo specifičnoj situaciji. Tito je bio potpuno svjestan što se dogodilo. I na tome, dakle samo na avanturi, bi vjerojatno i ostalo, da se nisu umiješali još neki drugi igrači, ali iz nekih sasvim drugih pobuda, i sa nekim posve drugim namjerama. Na koncu, da je Tito osjetio kako je Krleža dublje uvučen u cijelu priču, a on bi to sigurno znao, ne vjerujem da bi se Krleža tako olako izvukao. Uostalom, treba samo pogledati kako su završili oni koji su mu sve to namjestili. Doista, uslijedile su velike čistke u mnogim zemljama, a inicirane su od same Kominterne. No velike čistke uslijedile su i unutar Kominterne. Rat u Španjolskoj sve to još više je pojačao. Italija je već neko duže vrijeme pod vlašću fašista. Također, Hitler je već na vlasti u Njemačkoj i užurbano se priprema za rat. Španjolska je samo probni poligon. Staljin ne shvaća što se događa, a niti neće shvatiti sve do 22. lipnja 1941. i operacije Barbarossa. Umjesto da priprema zemlju za rat, Staljin čini velike čistke i dodatno oslabljuje zemlju. Tito se i sam našao u tom ringršpilu. Zanimljivo, kako je već lako naslutiti, kompletno rukovodstvo KPJ je izbrisano. Kažu da je u tim zakulisnim igrama nestalo između šesto i osamsto komunista iz Jugoslavije. Cijelo rukovodstvo i dobar dio strukture KPJ, jednostavno su pometeni. No, sa tim brojkama treba biti oprezan. Lako je moguće da su tu uračunati i svi oni komunisti stradali pod diktaturom kralja Aleksandra. Mnogi optužuju Tita da je denuncirao svoje drugove. Prema svemu sudeći, velikim dijelom to je istina, no je li to početak cijele priče? Sigurno ne! Početak priče treba tražiti upravo u događajima koji su prethodili, a koji su netom opisani. Sasvim je izvjesno da je Tito iskoristio priliku da izravna račune sa svima onima koji su mu smjestili; koji su mu namjestili zatvor i razorili obitelj. No ni uz najbolju volju i sve vrhunske uvijete, on to nije mogao postići sam, niti

13

je on inicirao cijelu priču. Događaji od trenutka kada se Tito pojavio u Moskvi, te do trenutka kada se neposredno prije rata pojavio u Jugoslaviji sa mandatom da vodi KPJ, dio su mnogo šire priče od same osobne osvete. Naravno, tu ponovno dolazimo do nevjerojatne Titove ambicije. No, da bi se sve to objasnilo potrebno je imati mnogo širu sliku. Zanimljivo je, da bi stekli uvid u tu širu sliku, ponovno se treba vratiti Titov natalnoj karti. Ponovno je na djelu Vedska astrologija-đjotiš. Naime, potrebno je zaroniti još dublje u Titovu natalnu kartu. Srećom, sada znamo i potpuno smo sigurni da imamo točnu natalnu kartu. No je li ona baš sasvim, sasvim točna, odgovorit će upravo sljedeća priča. Ustvari, postavlja se pitanje, je li mjesto rođenja točno? Kojih par godina nakon što sam postavio osnovnu natalnu kartu Josipa Broza, a u neprestanom traganju za novim podacima, naletio sam na jednu izuzetno zanimljivu priču. Naime, na mrežnoj stranici gospodina Nikole Stojanovića, astrologa iz Srbije koji se bavi zapadnom astrologijom, naišao sam na nešto što se pokazalo baš kao vrlo dramatično. http://www.astrologyinserbia.com/s/knjige/tumaci/tajna_tito.htm Naišao sam na njegovu izuzetno zanimljivu raspravu o natalnoj karti Josipa Broza Tita. Kada sam vidio datum rođenja, naravno, prvo što sam pomislio bilo je kako je to još jedna nebuloza na tu temu. No, pročitavši pomno cijeli tekst i sva moguća objašnjenja, pomislio sam, pa dobro, hajde da to provjerimo u svjetlu Vedske astrologije-đjotiš. S obzirom da sam već tada bio siguran u moju natalnu kartu i pripadajući datum rođenja, mislio sam to je samo još jedna varijacija na temu, ne košta ništa provjeriti sve, a ionako će se pokazati kao pogrešno rješenje. Oo, kako sam se samo prevario!? Dakle, radi se o datumu … 28. travnja 1893. … u 10.15 sati ujutro … , kako navodi gospodin Stojanović. No kao mjesto rođenja, spominje se … Beč … !? Nadalje, tvrdnja ide tako daleko da spominje kako je Tito sin Franje Josipa I, a to je nitko drugi nego sam austrijski car. Odmah postaje jasno da je to jedna od alternativnih vrlo egzotičnih teorija o Titovu podrijetlu. Takvih sličnih teorija već smo se naslušali, i ja sam odmah pomislio, samo da provjerim, jer ionako znam da je to pogrešan datum i pogrešno vrijeme. No kada sam napravio natalnu kartu, nešto mi nije dalo mira, dobrano sam je proučio i odmah zapazio nešto vrlo … vrlo važno. Kako bi svi oni koji znaju nešto o đjotišu mogli lako pratiti cijelu priču, odmah ćemo predstaviti i tu natalnu kartu. Iako, moram reći, malo sam je korigirao i ispada da je pravo vrijeme … 11.42.42 … prije podne, na spomenuti 28. travnja 1893. Kasnije ću objasniti zašto je došlo do tih manjih korekcija. Isto tako, ipak je došlo do nekih promjena i oko mjesta njegova rođenja. Gospodin Stojanović spominje Beč, no mislim da to nije točno. Taj Josip Broz rođen je u Kumrovcu. I sam sam dugo dvojio oko toga pitanja, no nakon pomnog i vrlo proširenog razmatranja, pokazalo se da je ova druga opcija točna. I to ćemo objasniti kasnije. Evo je, ovo je natalna karta Josipa Broza rođenoga u Kumrovcu …

14

15

Dakle, u toj natalnoj karti odmah uočavamo nešto vrlo važno. Uočava se da osoba neće živjeti dugo, jer se Mjesec-Čandra, vladar lagne-ascendenta nalazi u istoj kući sa Saturnom-Šanijem, koji je funkcionalni malefik za tu natalnu kartu, ali i izraziti markeš, označitelj smrti, jer je i vladar osme kuće. Dakle, vladar je osme kuće, ali i sedme, koja se vodi kao maraka kuća. Dakle, Saturn-Šani je dvostruki markeš, što ga čini doista vrlo zlokobnim za tu natalnu kartu. Nadalje, Mjesec i Saturn su u konjunkciji i to na svega oko tri stupnja udaljenosti u trećoj kući, koja je također povezana sa smrću, jer je osma od osme, i konkretno, govori o uzroku smrti. Opisanu kombinaciju već sam više puta viđao, u različitim modalitetima doduše, i doista, osoba vlasnik te natalne karte, niti u jednom slučaju nije živjela dugo. No ovdje se radi o izuzetno snažnom i zloćudnom utjecaju, i ta osoba, odmah se to vidjelo, neće živjeti duže od nekih 25 godina. Pri tom osnovnom razmatranju, odmah mi je na pamet palo nešto drugo. Naime, postoji priča da je Josip Broz tijekom Prvog svjetskog rata teško ranjen na Uskrs 4. travnja 1915, u borbama u Bukovini i Galiciji. No među raznim alternativnim teorijama o Titu, nalazimo i neke koje naznačuju da osoba koju mi znamo kao Josip Broz, zapravo nije pravi Josip Broz, već da je pravi Josip Broz nestao negdje u Rusiji. Jedna od inačica te teorije navodi, po meni do tada upravo nevjerojatnu teoriju, da su bila dva brata Broza, i oba su se u isto vrijeme našla u istoj jedinici u Galiciji na strani austrijske vojske. Teorija ide tako daleko da navodi kako baš tada, na sam Uskrs 1915. godine, pri iznenadnom napadu Čerkeza i Kozaka na njihovu jedinicu kod mjesta Okno (današnje Vikno, Ternopilska oblast u Ukrajini), a za vrijeme proslave Uskrsa, jedan od njih pogiba, a drugi je teško ranjen ubodom koplja u leđa ili u prsa, te je nakon zarobljavanja kroz dugo vrijeme visio između života i smrti. Oporavio se, kako kažu, tek možda nakon nekih 13 mjeseci boravka u jednoj improviziranoj bolnici u okviru Uspenskog manastira na riječnom otoku Sviyazhsk, nasred Volge, neposredno na samom utoku rijeke Sviyage u Volgu. Ta ada nalazi se svega nekoliko kilometara uzvodno od grada Kazana.

16

17

Pretpostavimo na trenutak, da je nešto od toga točno, a tada bi naravno i Titova natalna karta, bez obzira je li on pravi ili krivi, trebala dobrano naznačiti tako nešto. Dakle, radi se o 4. travnju 1915. godine. Doista je bila Uskršnja nedjelja, i sada to samo treba provjeriti u Titovoj natalnoj karti. Prema nekim navodima, napad se mogao dogoditi neposredno prije zalaska sunca, koje je toga dana zalazilo u 18.23. Napadači su očito čekali da se austrijski vojnici opuste uz proslavu Uskrsa, da se ponapiju, te da im pažnja popusti. No treba biti još dovoljno svijetla, kako bi se napad mogao nesmetano odvijati, jer mrak baš nije zgodan ni za napadače. Ako je tome tako, onda napad treba zaista očekivati između 17.00 i 18.00. Tako dolazimo do … Ra-Sa-Bu-Sy-Gu-Sk … planetarnog perioda. Zanimljivo je primijetiti da su gotovo svi planeti u nepovoljnom odnosu. Rahu i Šani su u odnosu šest-osam, a Šani i Budha su u odnosu osam-šest jedan od drugoga, što je izuzetno nepovoljno i odmah upućuje na moguću opasnost. Nadalje, Budha i Surya su u istoj kući. Jupiter i Venera su vladari šeste i osme kuće respektivno pa oba ova planeta imaju ulogu funkcionalnog malefika. Dakle, imamo izuzetno zloćudne utjecaje, što svakako navještava da nešto nije u redu. Ako pak pogledamo tranzite za taj trenutak, situacija postaje još gora. Nalazimo čak pet planeta u petoj kući od lagne-ascendenta, odnosno u šestoj kući od Mjeseca-Čandre, što odmah upućuje na dodatnu opasnost. Također, i sam Mjesec-Čandra je u debilitaciji. Osim toga, Mangal-Mars i Merkur-Budha nalaze se na istome stupnju, što će nagovijestiti planetarni rat. Prema tome, sa sigurnošću i bez ikakve zadrške možemo reći, situacija je vrlo opasna. Pored svega, u igri ja i Venera-Šukra, koji navješćuje da se radi o nekoj vrsti uživanja, a znamo da se radi o proslavi uz konzumaciju alkohola. Ako sada pak pretpostavimo da ima zrno istine u onoj natalnoj karti koju je iznio gospodin Stojanović, tada bi se nešto od spomenute opasne situacije kod napada na Uskrs 1915. trebalo odraziti i na tu natalnu kartu. Pogledajmo i tu situaciju. Što se tranzita tiče, odmah primjećujemo da se spomenuta peteročlana konjunkcija nalazi u osmoj od lagne-ascendenta, ali istovremeno u šestoj od Mjeseca-Čandre, a to je još opasnije od prethodnog slučaja. Nevjerojatno! Planetarni period je sljedeći … Ra-Ke-Ma-Gu-Ra-Sa … što je također vrlo nepovoljno. Pojavljuju se

18

odnosi osam-šest, dvanaest-dva i šest-osam, što je nepovoljno, ali se u aktivnoj ulozi kao vladar buktija, pojavljuje Jupiter-Guru, koji doista jest funkcionalni malefik za tu natalnu kartu, jer je vladar šeste kuće, kuće neprijatelja, a to doista je napad neprijatelja. Kao vladar buktija pojavljuje se i Saturn-Šani koji je i najveći malefik za tu natalnu kartu. Tu dakle praktički vidimo da je vladar mahadaše malefik Rahu, ali su i vladari svih buktija također malefici. Uz sve ostale pozicije i kombinacije koje su već opisane, sve to će odrediti taj sudbonosni trenutak smrtonosnog ranjavanja i učvrstiti ga na negdje između 16.40 i 18.22, te mogu reći samo jedno. Ako je to natalna karta prave osobe koja je tada bila u toj i takvoj situaciji, ta osoba, taj vojnik, zasigurno … nije preživio. Ta je osoba poginula. Taj vojnik je ubijen u tom napadu! Doista nevjerojatno! Sada nam nema druge nego detaljno razmotriti spomenutu natalnu kartu. Pored onoga što je već rečeno, odmah primjećujemo neke dodatne nepovoljne utjecaje. Primjećujemo da je Merkur-Budha debilitiran u osnovnoj karti, kažemo da je u niskom dostojanstvu. To će rezultirati situacijom da osoba neće imati veliki intelektualni i umni kapacitet. Štoviše, mogućnosti na tom planu biti će skromne. Na tragu tome je i činjenica da se Jupiter-Guru nalazi na istom stupnju sa Suncem-Suryom, i taj je Jupiter potpuno spržen. Ali, taj Jupiter je i u planetarnom ratu sa Venerom-Šukrom, jer i Venera-Šukra je na istom stupnju. Venera i Jupiter su prirodno vrlo neprijateljski nastrojeni jedan prema drugome, a ovdje se nalaze na istom stupnju, što dosita upućuje na pravi planetarni rat, a osim toga, oboje su potpuno sprženi zbog blizine Sunca. Dakle, sve to je na tragu priče o dva Broza, i dok je jedan bio intelektualno nadmoćan, drugi bio skromnih mogućnosti. Nadalje, Šukra-Venera nalazi se u svojoj nakšatri, u Bharani, a to će ga učiniti debilitiranim, bit će u niskom dostojanstvu. Doduše, u prvom dijelu života, mislim, prevladavat će utjecaj Venere-Šukre iz navamš podjelne karte. Isprva sam doista mislio, možda čak se i nadao, da je u navamšu Šukra u nekom boljem dostojanstvu. No i ta se iluzija rasplinula kada sam u jednom trenutku primijetio da se i u navamšu Šukra nalazi u vlastitoj nakšatri, u Purva Palguni nakšatri, što će ga čvrsto zacementirati u najnižem dostojanstvu. To je jako važno primijetiti, jer taj je Šukra u vrlo niskom dostojanstvu vladar četvrte kuće, kuće majke. Ipak, cijelu situaciju sa niskim dostojanstvom dijelom spašava blizina egzaltiranog Sunca-Surye, koji tada gubi dio svoje vlastite egzaltiranosti, te podiže Veneru-Šukru u njegovom dostojanstvu. Osim toga, u toj višečlanoj konjunkciji u desetoj kući, upravo Šukra je na najnižem stupnju, a to znači da upravo on nosi i uvjetuje ostale planete u toj zajednici. Također, u četvrtoj kući nalazi se Ketu, a on odvaja od svega što ta kuća predstavlja; dakle, odvojit će ga od doma, ali i same majke, jer je zarana otišao na školovanje u Sisak a poslije dalje, kako se kaže, trbuhom za kruhom. No Ketu označava i tajnu. Tajna je na majci, ili … majka ima veliku tajnu. Moram priznati da me ova situacija neodoljivo podsjeća na jedan drugi izuzetno, izuzetno, zanimljiv slučaj gdje je majka imala veliku tajnu, ali o tome možda nekom drugom prilikom. Sve nekako navodi da doista treba razmotriti tu alternativnu priču o dva Josipa Broza. U tom slučaju, čini se, oni su braća, ili … polubraća, i, oni dobro poznaju jedan drugoga. Ključni trenutak nastaje baš toga Uskrsa 1915, kada je jedan ubijen, a drugi teško ranjen i zarobljen. Nakon što se taj drugi potpuno oporavio, on je uzeo, ili mu je stavljeno da uzme, ime onog prvog. To bi doista moglo objasniti priču koja je dugo kolala naokolo, da ovaj Josip Broz kojega mi znamo … nije pravi. Nije on niti lažni, ali je do zamjene identiteta ipak došlo. To sada objašnjava mnoge stvari. Jedan od njih, vjerojatno onaj pravi Josip Broz, bio je bravar i učio zanat u Sisku, gdje je navodno na nekoj mašini izgubio prst ili čak dva, na lijevoj ruci. Ta se priča gotovo pretvorila u konspirativnu legendu. No, kako izgleda, vrlo lako da je istinita. Prsti na ruci vide se u trećoj kući, i ta kuća doista ima opterećenje i jak utjecaj Marsa-Mangala i Saturna-Šanija, dva vrlo zloćudna planeta. To su zaista zanimljivi detalji. Tragajući tako za dodatnim informacijama, naišao sam na još jedan zanimljiv detalj. Govori baš o tome kako je pravi Josip Broz došao na školovanje i učenje bravarskoga zanata u Sisak. Prema tom dokumentu, pravi Josip Broz došao je u Sisak na školovanje 24. veljače 1907. Ako sada pogledamo njegovu natalnu kartu, vidjet ćemo da jedno planetarno razdoblje započinje, teško je vjerovati, ali … svega par dana ranije … 24. siječnja 1907. To je … Rahu-Guru … razdoblje. Točnije, bit će to planetarno razdoblje … Ra-Gu-Gu-Sa-Gu-Sa …, koje će naznačiti i aktivirati upravo to, stjecanje znanja i obrazovanje, ali nešto sa željezom, jer Saturn-Šani predstavlja upravo to … željezo.

19

Istovremeno, taj se Saturn-Šani nalazi u trećoj kući, što naznačuje rad sa rukama. Nevjerojatno! Nadalje, iz teksta se uočava još nešto. Navodi se da je taj Josip Broz, oca Franje, u arhivi Šegrtske škole u Sisku zaveden pod brojem 997, a kao godina rođenja spominje se … 1893. U tom ulomku iz izvornoga teksta, u zagradi se navodi da je ta godina pogreška, vjerojatno aludirajući na već poznatu činjenicu da je Josip Broz kojega mi znamo zapravo rođen 1892. Ne, to nije pogreška. Pravi Josip Broz koji je bio na školovanju u Sisku doista je rođen 1893. godine!!! Vidimo to iz njegove natalne karte, koja je najednom iznikla, rekao bih … niotkuda. Evo tog ulomka iz teksta Marije Margetić pod naslovom … Građa u Sisku o Titu … objavljenog u Arhivskom vjesniku 28/1985, str. 81-84. … preuzetog sa stranice … http://hrcak.srce.hr/file/179156

Sada se mnogo toga mijenja. Najednom … ništa više nije isto. Više nema nikakve dvojbe … postoje, bolje rečeno, postojala su … dva Josipa Broza. Alternativne teorije stupaju na scenu i počinju voditi kolo. Ali takvih teorija ima mnogo, i teško se baš snaći u svemu tome. Nikako ne bih želio da ovaj tekst ode na stranu teorija zavjere. Ipak, odjednom imamo priču o dva Josipa Broza. Postoji nekoliko varijacija te iste priče, pa pokušajmo ih objediniti kroz prizmu svega onoga što možemo povezati i provjeriti kroz Vedsku astrologiju-đjotiš.

20

Osnovna priča govori o teškom životu, oskudici i neimaštini u obitelji Franje i Marije Broz iz sela Kumrovec. Glava obitelji, Franjo Broz, rođen je 1856. godine. Imao je nešto zemlje, ali prema kazivanju Titova biografa Dedijera, mnogo se zadužio da bi sestrama mogao dati miraz kada su se one udavale. Da li je to prava istina, ili samo Dedijerovo uljepšavanje, teško je reći. Uglavnom, kasnije je zemlju dao za dug, a usput, kako priča kaže, bio je sklon alkoholu i situacija u kući nije baš bila sjajna. Kažu da je bio i stolar. Neki navode da je mnogo pio, psovao, a da je tukao svoju ženu, a ponekad i djecu. S vremenom se sve više odbijao od zemlje, postao je prijevoznik, kirijaš; sa svojim konjima i kolima prevozio je robu onima koji su to trebali. Marija, rođena Javeršek, iz sela Podsrede netom preko granice u Sloveniji, rođena je 1864. godine. Dolazi iz vrlo bogate seoske obitelji, jer njezin otac imao je preko 30 jutara zemlje. Zato se Marija iznimno sramila svoje situacije, i nastojala ju je prikriti ili uljepšati gdje god je mogla. Marija i Franjo imali su puno djece, zemlja je bila škrta i bila je nedostatna, te su iz obitelji, baš kao i mnogi drugi seljaci iz sela, morali potražiti neku službu gdje god bi mogli. Išli su i u nadničarenje, što je ponosnu majku posebno pogađalo i što je uvijek, zbog stida i srama, nastojala sakriti. Naročito povoljno bilo je ako bi netko pronašao službu u nekom većem obližnjem gradu, a pogotovo u Beču, koji također nije bio baš jako daleko. Dakle, kao i mnogi drugi tada, Marija je otišla u Beč, pronašla službu na carskom dvoru, a pošto je bila lijepa žena, zapela je za oko, i tu počinje središnji dio priče. Navodno je imala vezu sa samim carem Franjom Josipom I, i tu je nadošlo jedno ili čak dvoje djece. Prvo dijete iz te veze rodilo se 7. svibnja 1892, i lako je pogoditi tko je to bio. Dijete se rodilo u Beču, a kako je bilo vanbračno i kako je otac morao ostati nepoznat i anoniman, dato mu je i drugačije prezime … Ambroz. Ime mu je bilo Josip ili Jozef … Josip Ambroz. Ponegdje se navodi da je majka djetetu dala dva imena … Franjo Josip, dakle dijete se punim imenom moglo zvati … Franjo Josip Ambroz. No, po povratku, Marija je dijete odnijela iz Beča, ali ne kući, već kod svoga oca Martina u Podsredu u Sloveniji, gdje je živio i imanje vodio njezin brat. Tu je mali Josip ostao sve do svoje sedme godine. Neki Titovi kroničari navode da je već tu, u svojoj najranijoj mladosti, vidjevši kako se njegov „otac“ Franjo ponaša prema majci i braći, da je već tu Josip Ambroz počeo osjećati snažan prezir prema njemu. Negdje tijekom 1899, dakle, kada mu je bilo oko sedam godina, majka ga vraća u Beč, ali u obitelj bogatog poljskog Židova Samuela Mayera, koji ima svoj uhodani posao i bavio se proizvodnjom pomagala za medicinsku uporabu, kao što su proteze i slično. Tu je Josip, a negdje se spominje i ime … Jošua Ambroz … dobio iznimnu naobrazbu, naučio je svirati klavir, jahati, skijati. Naučio je jezike, i još mnogo toga. Pitanje koje s odmah nameće je, možemo li nešto od toga vidjeti u Titovoj natalnoj karti koju smo već razmatrali? Doista, odmah upada u oči da je Mjesec-Čandra u 12. kući. Znamo da Mjesec-Čandra, u jednom vrlo općenitom smislu, predstavlja majku. Isto tako, Saturn-Šani je vladar četvrte kuće, koja također predstavlja majku, ali specijalno za tu natalnu kartu, i jednako tako nalazimo ga u 12. kući. Saturn-Šani je radnik, sluga, poslužitelj, a odlazi u inozemstvo i tamo obavlja neku službu. Savršeno se uklapa. Ali, Mjesec-Čandra je vladar desete kuće, kuće oca. Dakle, možemo čitati kartu i ovako: majka i otac susreću se iza zavjese i imaju skriveni intimni odnos, romansu, jer 12. kuća predstavlja upravo to … skrivene romanse. Mjesec-Čandra nalazi se u nakšatri Utara Phalguni kojom vlada Surya-Sunce. Dakle, Mjesec-Čandra je zapravo kao otac. Ali Surya-Sunce je i kralj, pa čitamo … otac koji je kralj susreće se iza zavjese sa majkom služavkom … I to je to! Dakle, ne samo da se vidi cijeli taj razvoj događaja iz Titove natalne karte, već mogu reći, sve se vidi kao iz aviona. Ali i Saturn-Šani je u istoj nakšatri kojom vlada Surya-Sunce, prema tome i majka je kao kralj, kao kraljica, bolje rečeno. Ona je kralj u svom domu, što naznačuje da je ona u svojoj kući odlučivala o mnogim stvarima. No povrh svega, barem u nekom trenutku, majka je bila kao kraljica, jer bila je sa pravim pravcatim kraljem. Doista, što se tumačenja natalne karte tiče, ne može biti bolje. Sve se poklapa. Onaj moralni dio priče zasada ostavljamo po strani, jer zanimaju nas samo … činjenice, fakti. Nadalje, imamo podatak da je taj stariji Josip, Josip Ambroz, da je on sve do sedme godine živio sa majčinim ocem, odnosno može se reći sa majčinim bratom, ujakom. Doista, Jupiter-Guru iz šeste kuće, iz svoje kuće, ujedno i kuće maminog brata, gleda na Mjesec-Čandru svojim sedmim aspektom. A sve se događa u Čandrinoj mahadaši. Doista, on će živjeti u kući djeda, odnosno ujaka, sve do Čandra-Ketu razdoblja, odnosno do kraja 1899, kada se odvaja od te obitelji. No taj boravak kod djeda odnosno ujaka, u nekim se tekstovima spominje kao težak i mukotrpan. Očito, niti tu mu nije bilo lako. Tada, početkom razdoblja Čandra-Šukra, njegov život ali i socijalni status, drastično će se promijeniti. Sve se uklapa. U novom okruženju, u prilikama u kojima nema oskudice, on će steći izuzetno

21

obrazovanje na mnogim poljima, i tu će izrasti onaj Josip Broz Tito kojega zapravo mi znamo. Završit će i posebnu vojnu školu u Pečuhu, i dobit će čin nižeg časnika. Navodno je to ista škola gdje je bio i Hitler, ali i Krleža. No, po nekim izvorima, i drugi brat, pravi Josip Broz rođen u Kumrovcu, bio je u toj školi u Pečuhu. Doista zanimljivo, zar ne!? Početkom prvog svjetskog rata u tzv. 42. vražjoj diviziji (10. satnija, 25. pukovnije, 42. vražje divizije) zajedno sa svojim bratom Josipom Brozom poslan je na Srpski front, a kasnije u Bukovinu i Galiciju. Tu sada također savršeno pristaje i ranjavanje na bojištu, te dok njegov brat pogiba, on nakon dugotrajnog oporavka jednostavno preuzima njegovo ime i njegov identitet. U natalnoj karti tog starijeg Josipa Broza rođenog u Beču godine 1892, Surya-Sunce, koji općenito predstavlja oca, je egzaltiran u sedmoj kući. On je vladar koji vlada nad masama. On dolazi iz kraljevske 11. kuće, a djeluje u 7. kući, u kući egzaltiranog Marsa-Mangala te u Šukrinoj nakšatri Bharani, što znači, to je prekrasna kuća-dvorac, odakle on upravlja masama. Prisustvo Rahua će pojačati utjecaj Sunca-Surye, i otac je gramziv na vlast. No Rahu pomračuje Sunce, a s obzorom da je Rahu lopov, tu ima svega. Iz povijesnih izvora dobro znamo narav i ćud dinastije Habsburg i pripadajuće Monarhije. Eto, tek sada možemo u potpunosti iščitati tu natalnu kartu. Prije to jednostavno nismo mogli, jer svi ti detalji nisu bili poznati. Drugo vanbračno dijete Marije Broz, posve je sigurno, iz iste veze sa carem Franjom Josipom, rodilo se izgleda 28. travnja 1893. U natalnoj karti također nalazimo egzaltiranog Suryu, koji dolazi iz druge kuće, kuće obitelji. Dakle, otac koji dolazi iz obitelji, uvjetovat će i polučiti nešto oko statusa i položaja. Potencijal je tu, no znamo da taj potencijal nije iskorišten, vjerojatno zbog nekih drugih utjecaja unutar natalne karte. To dijete, Josip Broz, prema mojem mišljenju, nije rođeno u Beču, već u Kumrovcu, i tu je odrastao u obitelji Broz. U školi nije bio sjajan, no završio je par razreda osnovne pučke škole, a potom odlazi u Sisak da bi izučio zanat. Prema prvotnoj ideji trebao je postati konobar, ali to mu se nije svidjelo i prebacuje se u radionicu majstora Nikole Karasa gdje je bio šegrt, sa namjerom da završi za bravara. Taj dio priče treba uzeti sa rezervom. Naime, moguće je da on dolazi izravno kod gazde Nikole Karasa. Usporedno je završio i Šegrtsku školu, a što je vidljivo iz prethodno izloženih dokumenata. No, vrijeme rođenja bilo je potrebno malo podesiti. Naime, mišljenja sam da Atmakaraka, Mangal-Mars, mora biti u osmoj kući, što je nepovoljno i upućuje na brojne probleme i iznenadne nesreće, nagovješćuje zlu kob, te definira osobu koja je luzer … gubitnik. Tako smo došli i do vrlo preciznog trenutaka rođenja Josipa Broza iz Kumrovca. Josip Broz rođen u Kumrovcu i odrastao u Kumrovcu, ostaje u Sisku sve do završetka školovanja. Iz prije spomenutog dokumenta vidljiv je i trenutak završetka školovanja, a to je 23. rujna 1910. godine. To se poklapa sa planetarnim periodom … Ra-Sa-Sk-Ra … koji započinje upravo na dan 21. rujna 1910. Ali situacija neće biti stabilna jer se vladari buktija: Rahu, Saturn i Venera, nalaze u šest-osam i osam-šest odnosu. To zapravo uvjetuje izuzetno nestabilnu situaciju i on se nigdje ne zadržava dugo. Tako je proputovao Sloveniju, a najduže se zadržao u Kamniku. Zatim, radio je u Austriji, Češkoj, i u Njemačkoj, ali baš nigdje ne ostaje dugo, što između ostaloga ukazuje i na njegovu nestalnu narav i vjerojatno vrlo prevrtljivu ćud.

22

Gore prokazana fotografija nastala je u vrijeme kada je Josip Broz iz Kumrovca boravio i radio u Kamniku u Sloveniji. Na slici on se nalazi u zadnjem redu lijevo. Spominje se da je fotografija nastala 4. svibnja 1911. godine. Govori se da je to prva fotografija Josipa Broza Tita, no to nije točno. To je prva, a vjerojatno i jedina fotografija njegovoga brata po majci i ocu, Josipa Broza, koji je rođen i odrastao u Kumrovcu, a školu i zanat završio u Sisku, te je samo koju godinu kasnije poginuo u Ukrajini. Iako ta fotografija nije na najvišoj razini što se kvalitete tiče, jasno se nazire izuzetna sličnost između dva brata. No to niti ne mora biti čudno, jer, kako sam napomenuo već ranije, radi se o pravoj braći, braći po majci i po ocu, ali otac svakako nije Franjo Broz. Ako sada razmotrimo tu situaciju sa stajališta majke Marije, vidimo da je ona, vjerojatno potaknuta velikom neimaštinom, i u želji da prehrani djecu i obitelj, odlučila stvari sama uzeti u svoje ruke, te riješiti problem kako zna i umije. Nema ništa gore za majku nego vidjeti vlastitu djecu kako pate, a prema kazivanju mnogih povjesničara, kao što znamo, situacija u toj obitelji bila je teška, i djeca su bila mahom gladna. Vladimir Dedijer to izvrsno opisuje u

23

svojoj biografskoj knjizi o Titu. Po meni, taj opis izuzetno je točan i precizan, i zapravo opisuje pravu dramu koja se odvijala u obitelji Brozovih. On točno opisuje kako su djeca bila gladna, a to je i sam Tito naglašavao više puta u svojim svjedočenjima. Točnu relaciju i sve detalje te vrlo složene situacije ja ne mogu vidjeti, i zato to prepuštam drugima. Za majku, mogućnosti nije bilo mnogo. Majka je vjerojatno iz očaja morala potražiti službu, a dalje je uslijedilo i onaj drugi dio, vjerojatno također iz očaja. Nije to bila rijetka pojava u to vrijeme. Najniži slojevi društva zaista su živjeli bijedno. Niti je ona bila prva, a niti zadnja koja je učinila tako nešto. Ni u kojem slučaju je ne treba optuživati. Okolnosti su doista bile teške, a kako ćemo kasnije vidjeti, ima tu nešto karmičke naravi i sudbinske predodređenosti. Ništa se u životu ne događa slučajno pa tako i ovaj događaj je sve drugo samo ne puka slučajnost. Tito kojega mi znamo, sve je drugo samo ne slučajnost. Postavlja se pitanje sada, je li suprug Franjo znao nešto od toga? Ili, što i koliko je on znao? Ja mislim da je znao cijelu priču, jer tu i tamo ipak nailazimo na indicije da je među njima, radi svega toga, bilo nekih nesuglasica i trzavica. Na par mjesta naišao sam na indicije da je otac majci znao predbacivati u pijanom stanju. Kažu da je bilo i fizičkog nasilja. Naročito osjetljiva situacija bila je oko prvog djeteta rođenog u Beču, oko Josipa Ambroza, i zato ga je dala ocu i bratu na čuvanje. Drugo dijete iz te veze, ipak je nekako uspjela uključiti u svoju obitelj. Vjerojatno je uspjela uvjeriti supruga da je to njegovo dijete. Majka je nakon toga rodila još mnogo djece, neka su preživjela a neka nisu. No poslije, kako su djeca porasla i odrasla, i kako je Josip Ambroz nestao iz njihova vidokruga po odlasku u Beč, sve se to manje-više sleglo. Kasnije su se preselili u Kupinec i Marija i Franjo živjeli su zajedno sve dok ih smrt nije razdvojila. Marija Broz otišla je prva, oko dvije godine prije Titova dolaska u Hrvatsku. No, čini se da je Franjo Broz odmah potom našao drugu ženu. Naravno nameću se i neka druga pitanja. Kako izgleda, čini se, sada ipak moramo revidirati i Titovu natalnu kartu, ali samo s obzirom na mjesto rođenja. No ipak, pomicanje mjesta rođenja, pomaknut će malo i vrijeme, jer će daša razdoblja trebati zadržati barem približne vrijednosti. Tako dolazimo i do konačne natalne karte Josipa Broza Tita, ili Josipa Ambroza, ili Jošue Ambroza, te se pokazuje da je rođen u Beču na dan 7. svibnja 1892. u … 19.14.45 …

24

Kakav nevjerojatan obrat!? Sada se sve razjasnilo. Opet se potvrđuje teza kako alternativne teorije nikada ne treba potpuno zanemarivati. U ovim mojim istraživanjima, nebrojeno puta se pokazalo kako su upravo alternativne teorije … istinite. No sada se trebamo vratiti gospodinu Stojanoviću koji nas je naveo na pravi trag. Kako primjećujemo, upravo on nas je uputio na tu drugu natalnu kartu, a time i na činjenicu kako postoje dva Josipa Broza. Doduše, on ne spominje dva Josipa Broza, i baš taj dio priče postaje vrlo čudan. Odmah se nameću neka dodatna pitanja. Kao prvo, odakle gospodinu Stojanoviću to vrijeme rođenja? Doduše, ja sam to vrijeme malo ispravio, jer sam uočio neke nelogičnosti sa vremenom koje je on iznio. Činjenica je da se sada mnogi događaji uklapaju u natalnu kartu puno bolje nego ranije, što automatski potvrđuje to novo vrijeme. No, ne radi se o Josipu Brozu koga mi znamo! Radi se o drugom Josipu Brozu, onome koji je poginuo kod napada Čerkeza i Kozaka na njihovu jedinicu na sam Uskrs 1915. godine.

25

Prema tome, ostaje pitanje, odakle njemu to vrijeme? Ako ga je on pronašao putem zapadne astrologije, tada je načinio velike pogreške, jer ta natalna karta prema tom vremenu ne odgovara Josipu Brozu Titu kojega mi poznajemo. On niti ne navodi da postoje dva Josipa Broza. On samo navodi da je vrijeme koje je on iznio, pravo vrijeme i pravi datum rođenja Josipa Broza Tita. Pokazalo se da to nije točno. On u natalnoj karti koju je iznio nikako nije mogao vidjeti onoga Josipa Broza Tita kojega mi znamo. Nije to mogao vidjeti iz jednostavnog razloga što taj Josip Broz kojega mi znamo, nije rođen 1893. godine, već je rođen 1892. godine. Dakle, u tom slučaju, datum je posve netočan. Nadalje, taj Josip Broz čiju natalnu kartu on iznosi, poginuo je u svojoj nepunoj 24-oj godini života. Nedostajala su samo 24 dana da napuni 24. godinu života. Dakle, odakle gospodinu Stojanoviću ti podaci? Ja bih se čak usudio reći da je on dobio to vrijeme od nekoga, pa je oko toga zavrtio priču sa zapadnom astrologijom i natalnom kartom Josipa Broza. U tom slučaju, čini se, ta je priča namještena. Ipak, moram priznati, ja ne poznajem dovoljno principe i načela zapadne astrologije. To želim jasno staviti do znanja. Ne kažem niti da sam preveliki stručnjak u Vedskoj astrologiji-đjotiš. Nisam. Greške u mojim tumačenjima i postavkama sasvim su moguće. Ali, već i neko osnovno znanje iz te astrologije, dovoljno je da se stvari postave na svoje mjesto. Datum i točno vrijeme rođenja zajednička su osnova za oba astrološka sustava, prema tome, tu ne može biti razlike. U čemu je stvar? Možda bi sam gospodin Stojanović mogao pojasniti o čemu se tu radi? Ipak, bez obzira koje i kakve su njegove stvarne namjere bile, zahvaljujemo mu što nas je naveo na pravi trag. Nadalje, sada se postavlja pitanje koji je Josip Broz prvi a koji je drugi? Ili, koji je Josip Broz „pravi“, a koji je „krivi“? Premda, teško je govoriti u terminima „pravi“ i „krivi“, jer ni jedan od njih nije krivi, odnosno oba su prava. No ipak, sada možda moramo objasniti cijelu tu priču, ali sa strane kako i zašto je uopće došlo do te zamjene. Tu se također otvaraju mnogo potpitanja. Treba se sada malo usredotočiti na sam taj trenutak. Dakle, ponovimo još jednom, u natalnoij karti Josipa Ambroza to je … Ra-Sa-Bu-Sy-Gu-Sk … planetarno razdoblje. Saturnova antardaša u Rahuovoj daši, započet će na dan 29. kolovoza 1914. godine. Da se podsjetimo, Prvi svjetski rat započeo je, prema Wikipedia enciklopediji, 28. srpnja 1914. Znači, opet se poklapa. Početak rata vidi se u njegovoj natalnoj karti. Rahu i Saturn su u odnosu šest-osam, što naznačuje … neprijateljstvo, nevolje, probleme, konflikte. No Saturn je za njega dobar planet, jer je veliki prijatelj sa Venerom, vladarem ascendenta, i nalaze se u odnosu pet-devet … što je povoljno. Period Rahu-Šani trajat će sve do 3. srpnja 1917. Taj dio priče, naročito onaj pred početak samog rata, izuzetno je dobro opisan u tekstu pronađenom na sljedećoj mrežnoj stranici … http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:530739-Tito-u-42-Vrazjoj-diviziji Izdvojio bih jedan ulomak toga teksta iz Večernjih novosti, autora Ivana Miladinovića …

Broz je, krajem 1912. godine, regrutiran u tehničku službu bečkog Arsenala, centralnu armijsku grupaciju Austrougarske monarhije. Savjesnim

izvršavanjem vojničkih dužnosti već na početku vojnog roka “posebno se ističe” i ta priležnost ga preporučuje da završi podoficirsku školu. Pero Simić, jedan

od najpoznatijih njegovih biografa, tvrdi da je postao najmlađi izviđački vodnik u svom 25. domobranskom puku, a po nekim izvorima i u cijeloj

austrougarskoj vojsci. Paralelno sa pohađanjem podoficirske škole uči i usavršava mačevanje. I ubrzo postaje prvak 25. domobranskog puka. Nešto kasnije

osvaja drugo mjesto na takmičenju najboljih mačevalaca austrougarske vojske. Posebno se istakao u floretu i u bodu. Nagradu mu je uručio lično

nadvojvoda Josip-Ferdinand Prvi Habsburški. Bio je opčinjen:

- Ja primam čestitke od nadvojvode! Običan vojnik rukovao se s članom carske porodice! - zabilježio je Simić.

Nagrađen je jednomjesečnim odsustvom. Kad se vratio u kasarnu, u ljeto 1914. godine, morao je na front. Iako Austrija, posle tri ofanzive, nije uspela da

ostvari svoj ratni cilj, trpi poraz za porazom, mladi austrougarski narednik iz Zagorja stalno napreduje. Na Srbiju je pošao sa činom kaplara, a iz nje je otišao

sa činom starijeg vodnika. Bio je to najviši podoficirski čin u austrijskoj vojsci. Uskoro je postavljen za ordonansa u štabu svoje 42. divizije, dobio uniformu

“sa tri širita” i postao štabsfeldvebel.

26

Znači, na ljeto 1914, vjerojatno u kolovozu, nakon jednomjesečnog nagradnog dopusta zbog osvojenog drugog

mjesta u mačevanju na razini cjelokupne carske vojske, Josip Ambroz se vraća u svoju jedinicu i odmah s njom kreće

u ratno djelovanje prema Srbiji. Već početkom rujna on sudjeluje u neuspjelom forsiranju Drine. Josip Broz Tito je

na Srpskoj fronti. U to sada više nema nikakve sumnje. Niti to treba više skrivati. Naravno, u poslijeratnoj Jugoslaviji

to se izuzetno pažljivo skrivalo, da se ne bi povrijedili nečiji osjećaji. No treba znati, bio je rat, Hrvatska i Srbija našle

su se na suprotnim stranama, po tko zna koji puta u povijesti. Nije to bilo prvi puta, a kao što znamo, ni zadnji puta.

Tu priču ne treba previše gurati na negativnu stranu, ali ju ne treba niti uljepšavati. Sve su to stjecaji raznoraznih

okolnosti. Na koncu, i mnogi hrvatski Srbi aktivno su se borili na austrijskoj strani, pa su za to čak bili nagrađivani

ordenjem. Josip Ambroz, koji je kasnije postao Josip Broz Tito, nije bio nikakva iznimka. Politika je čudna igra, a rat

još čudnija. U ratu ništa više nije isto.

Treba reći nekoliko riječi o samom ratu i ratovanju. Mislim, u čisto općenitom smislu. Svaki rat je strašan. Mnoga

pravila i ljudske norme kojih se inače držimo, više ne važe. Rat mijenja ljude. Rat je stanje najveće entropije

društvene zajednice. Za one kojima ta riječ možda nije jasna, rat je stanje najvećeg nereda u sustavu. Entropija,

nered, kaos, stradanja, patnja, to su značajke koje prate svaki rat. U ratu nema nevinih, jer svatko, ma tko bio,

pridonio je za taj rat svojim kršenjem prirodnih zakona … svojim grijehom. Naime, kada nismo utemeljeni u višim

stanjima svijesti, mi kršimo prirodne zakone. No to ne prolazi nezamijećeno. Sve se to gomila u kolektivnoj svijesti,

i u jednom trenutku jednostavno dolazi do erupcije i eskalacije sukoba, dolazi do rata. Ljudi često zaboravljaju da

nisu sami, da ne žive samo za sebe, već da su dio šireg i većeg sustava, i da sve jedinke unutar tog sustava dijele istu

kolektivnu svijest. Kolektivna svijest je živi organizam. Može se paziti i maziti, može se pročišćavati i iznijeti ljude do

onoga što zovemo Raj na Zemlji. No kolektivna svijest se vrlo često i zanemaruje, i tada je prepuštena sama sebi i

osnovnim zakonima fizike. Kao i svaki drugi organizam, može primati stres i kršenja prirodnih zakona samo do

određene granice. No tada, kada se stres nakupi do neke granice, slijede erupcija i eksplozija, nastupa pražnjenje i

tada, nakon toga, stvari mogu početi ispočetka. U evoluciji, rat je jedna vrlo prirodna pojava neutralizacije stresa i

napetosti. Još jednom da ponovim, u ratu nema nevinih. Rat je prirodna pojava, ali samo u društvima neznanja, u

društvima koja nisu usklađena sa prirodnim zakonima, u konfliktnim društvima, u društvima koja ne mare za

prirodne zakone.

Mehanizam nastajanja rata je bezvremen, jer potpuno je isti ako razmatramo rat od danas ili onaj od jučer, kao i

onaj prije pet ili deset tisuća godina. Mehanizam nastajanja rata doista je bezvremen. Sve dok žive u neznanju, a to

znači, sve dok su odvojeni od viših stanja svijesti, ljudi krše prirodne zakone, i nisu svjesni da upravo njihova djela i

nedjela, stvaraju preduvjete i plodno tlo za nastanak novih sukoba, ratova i stradanja. Nakon svakoga rata ljudi se

zaklinju da više nikada neće dozvoliti da se takva situacija ponovi; da neće dozvoliti da njihova djeca više ikada

stradavaju uvučena u ratne sukobe. No ipak, prođe naraštaj ili dva, stres u kolektivnoj svijesti ponovo se nakupi,

dovoljna je samo jedna iskra da bukne eksplozija ... i rat je ponovo tu; razoran, brutalan i strašan. Rat je stanje

najveće entropije, odnosno nereda u kolektivnoj svijesti društva. To je prirodni način neutralizacije stresa, ali u

razdobljima kada ljudi žive u neznanju. Ovo je pogled na rat i ratove te razloge njihova nastanka sa stajališta Vedske

znanosti. I zato Veda predmnijeva uzdizanje svakoga pojedinca do svijesti jedinstva, kada svaki pojedinac spontano

i automatski zna što je pravo a što je krivo, kada čovjek prestaje kršiti prirodne zakone, ne stvara se stres i grijeh, te

se više ne stvara niti osnova za nastanak novih ratova.

No vratimo se Titu u tim ranim danima. Taj uvodni vojnički dio neposredno prije početka rata, odvija se u … Rahu-

Guru … planetarnom razdoblju, koje je započelo 1. travnja 1912. Guru-Jupiter nalazi se u svojoj kući, u šestoj kući, a

koja između ostaloga predstavlja i sportska natjecanja. Tu odmah vidimo potvrdu natjecanja u mačevanju. U svojoj

osnovi mačevanje je sportska vojnička disciplina. Dakle, sve se slaže.

https://hr.wikipedia.org/wiki/42._domobranska_pje%C5%A1a%C4%8Dka_divizija

27

Gore izložena fotografija vrlo je kontroverzna. Navodno je to prva Titova fotografija ikada napravljena. Isto tako navodno, napravljena je na Srpskom frontu, dakle negdje u Srbiji, na Drini, a Tito je prikazan kako leži u rovu, cilja i vjerojatno puca. Neki opet navode da se radi o poziranju za novinare, iako je vjerojatno točna tvrdnja da je fotografija sa ratišta na Drini. Postoji još jedna fotografija sa istoga mjesta, ali su vojnici razmješteni malo drugačije, dakle trebalo bi se raditi o fotografiji iz iste serije, ali sa drugačijem kadrom. Očito je da se radilo o poziranju. Fotografije su navodno objavljene u hrvatskom tisku, no kontradikcije su velike. Prvo, neki govore da je fotografija čista fotomontaža, jer, kako kažu, čudno je to prisustvo povećeg stupa ili kolca, baš na mjestu gdje se spajaju glava i tijelo. Štoviše, postoji još jedan kolac koji prekida liniju tijela, što bi doista moglo upućivati na fotomontažu. Linija tijela je u potpunosti prekinuta dva puta, a to doista otvara prostor za neke spekulacije. Nadalje, proturječnosti su i oko mjesta nastanka fotografije. Neki tvrde da jest nastala na Srpskim frontu, a neki da je nastala u Galiciji, na istočnom Ruskom frontu. Dakle, ako je fotografija autentična, držim da je mnogo izvjesnije da je nastala na Srpskom frontu. https://zupanjac.net/josip-broz-u-i-svjetskom-ratu

28

Zanimljiva rasprava pod nazivom … Tito u Prvom svjetskom ratu – različito čitanje jedne fotografije … održana je u Beogradu u Muzeju istorije Jugoslavije tijekom 2014. godine, prilikom proslave stogodišnjice početka toga rata. Bio je to pravi znanstveni skup, a list Politika donosi opširan i nadasve vrlo zanimljiv članak o tome na dan 17. rujna 2014. godine. Iznosi se da je fotografija prvi puta objavljena 3. listopada 1914. u hrvatskom tisku, i to u Ilustrovanom listu, a potom 11. studenoga 1914. u Jutarnjem listu, ali sa nešto izmijenjenim kadrom, što govori da postoje najmanje dvije vrlo slične fotografije. Svi zaključci, kaže se u tekstu, upućuju na Srpski front, jer i same novine navode da je fotografija nastala na Drini. Također, uočava se ljetna vojnička odora, prema tome, moglo je biti kasno ljeto ili rana jesen, što odgovara samom početku rata. Datum prve objave, mogao bi naznačiti da su fotografije nastale u rujnu te 1914. godine. Zanimljivo je, originalne fotografije su nestale, i navodno se nikada nisu pojavile. Sve što imamo su kasnija umnažanja jedne te iste fotografije. Ako pak razmotrimo ovu fotografiju u svijetlu upravo iznesenih istraživanja i otkrića, tada se pojavljuju neka nova pitanja. Naime, s obzirom da su u toj istoj jedinici bila dva brata vrlo slična po vanjskom izgledu, postavlja se pitanje koji od njih se nalazi na izloženoj fotografiji? Vratimo se opet Titu i razmotrimo sada situaciju neposredno nakon ranjavanja. Kako je rečeno, samo ranjavanje dogodilo se u … Ra-Sa-Bu … razdoblju. U narednom razdoblju … Ra-Sa-Ke … Rahu-Šani-Ketu …, koje započinje 5. srpnja 1915. i traje do 6. rujna 1915, on je vjerojatno još uvijek između života i smrti, kako kažu. No taj Ketu bukti izuzetno je važan. Ketu predstavlja tajnu, a nalazi se u prvoj kući koja opet predstavlja identitet. Mislim da tu nastaje … VELIKA TAJNA … velika zamjena identiteta. Nisam siguran da je on u početku sasvim svjestan što se oko njega događa. Možda su ga jednostavno slučajno zamijenili sa njegovim bratom koji je poginuo. Da se prisjetimo, radi se o 1915. i 1916. godini, dakle to je vrijeme kada nema Staljina i Kominterne, te sasvim je sigurno, oni to nisu mogli učiniti. Tko je onda to načinio? Prva opcija je … slučajnost. Možda je doista sve bilo slučajno. On sam, kako izgleda, bio je u komi neko vrijeme, i

pitanje je što se događalo oko njega. Navodno je usput prebolio tešku upalu pluća i difteriju. Kao i uvijek, čini se,

jedna nevolja nikada ne dolazi sama. Činjenica je i da se radi o dva brata, koji vjerojatno iznimno nalikuju jedan

drugome, sa istim imenom, ali i sa neznatnom razlikom u prezimenu, gdje je jedan poginuo, a drugi teško ranjen,

na istome mjestu i u isto vrijeme, još više govori tome u prilog. No kako znamo, ništa se u životu ne događa slučajno,

prema tome, tada prst moramo uprijeti prema višoj sili koja je načinila tu zamjenu sa izrazitom svrhom i namjerom.

U tom slučaju, tu je u pitanju Božanski plan, i bojim se da se mi tu nemamo što miješati.

No ipak, možda je sve bilo drugačije. Možda je sam Josip Ambroz, kada se koliko toliko oporavio na riječnom otoku

na Volgi, i kada je saznao što se zapravo dogodilo, možda je on sam iz samo njemu poznatih razloga poželio

promijeniti identitet. Tu sad dolazimo do odsutnog trenutka. Znamo da je taj Josip Ambroz sve do svoje sedme

godine živio sa djedom i ujakom u Sloveniji. No, on je jako dobro poznavao i svoju pravu obitelj u Kumrovcu u

Hrvatskoj. Možda je ispravnije reći, majčinu obitelj. Vjerojatno su se posjećivali i susretali. No on, Josip Ambroz, toj

majčinoj obitelji nikada nije stvarno pripadao. Taj problem identiteta, kako znamo, pratit će ga cijeli život, i zapravo

će postati njegova … velika tajna. Ne zaboravimo da se Ketu nalazi u njegovoj prvoj kući, i to na istom stupnju

zajedno sa ascendentom-lagnom, i to će taj planet učiniti izuzetno važnim; važnim ali i osjetljivim. Položaj i stupanj

lagne-ascendenta izuzetno je osjetljiva točka u svakoj natalnoj karti, te ako se bilo koji planet u bilo kojoj drugoj

kući, nađe na istom stupnju, on također postaje poseban, postaje izuzetno osjetljiv. U takvoj se situaciji nalazi samo

još Sunce-Surya, ali u nasuprotnoj sedmoj kući, a taj planet također govori o identitetu. Surya-Sunce zapravo

pokazuje tko smo i što smo. Surya je univerzalna, općenita, Atmakaraka, označitelj Jastva, Sebstva, u natalnim

kartama svih ljudi. Postoji i posebna Atmakaraka, ali to je već sasvim jedna druga tema. Vidimo da tu postoji izravni

obostrani sedmi aspekt, koji još jednom nagovještava i naglašava … tajni identitet. Zapravo, vidimo da se ta dva

detalja, detalj tajne i detalj identiteta, oni se ponavljaju iz više pravaca, i tu više nema nikakve dileme. Ali, vidimo da

je i Surya, a to je otac, obavijen tajnom … tajna je na ocu … ili jednostavno … tajni otac … Ali Surya je i kralj! I kralj je

obavijen tajnom. Kako se sve slaže!

29

Dakle, moguće je da sam Josip Ambroz, inače vrlo uspješan na mnogim poljima, ali potpuno izgubljenog identiteta,

kada je uvidio da je njegov brat nestao sa scene, da je poželio konačno postati dijelom svoje prave matične obitelji,

majčine obitelji. U toj bolnici na adi, na moćnoj rijeci Volgi, dovoljno je bilo samo izreći ono drugo ime … Josip Broz,

i cijela životna priča zauvijek će krenuti nekim drugim smjerom, nekim drugim tokom. U tom slučaju, baš kao i u

prethodnom, radi se o obiteljskoj stvari. Situacija je složena, ali u biti vrlo jednostavna; jedan brat je zamijenio

drugoga. U biti, to je jedna sasvim obiteljska stvar, i mi se tu nemamo što miješati. Niti imamo pravo suditi i

osuđivati. Ta nije ga on ubio. Sudbina je jednostavno željela tako. A kada Sudbina nešto želi, ona to tada i napravi.

Postoji, a sasvim je moguća, i treća opcija. Možda je doista postojala neka osoba, ili grupa ljudi, koja je sve to

iskonstruirala, te da je Josipu Ambrozu naloženo da zamijeni identitet i postane Josip Broz. U tom slučaju, ta bi

osoba, ili skupina ljudi, ako želimo ići tako daleko, oni bi bili vrlo moćni, i ja bih rekao, tada su oni također dio

Božanskog plana. Hrvati imaju za legendu da uvijek netko motri na njih, i pritekne im u pomoć u nekom odsutnom

trenutku. Ili, smatraju Hrvati, uvijek nadođe netko sa karizmom i izrazitim sposobnostima lidera i vođe, kako bi ih

spasio u trenucima velikih kriza i preveo na sigurnu stranu. Možda niti to nije daleko od istine, no to je također tema

za neki drugi okvir. U svakom slučaju, ako je tome tako, tada također nemamo što suditi i osuđivati.

Zapravo, koji god da je razlog od spomenutih tri bio prisutan, jedno je sigurno, to je obiteljska stvar. Bila su dva

brata, jedan je poginuo, drugi je preživio, i tada onaj koji je preživio uzima identitet onoga koji je poginuo. Isprva,

dok je bio u Rusiji, a to se oteglo sve do rujna 1920, to nije bio nikakav problem. Problem je eventualno mogao

nastati pri povratku u … Hrvatsku. A kako znamo, to se dogodilo u studenome 1920. I tu dolazimo do onog ključnog

pitanja u uvodnom dijelu ovog drugog dijela eseja o Josipu Brozu Titu, a to pitanje već dugo titra u zraku. Znači, što

se to dogodilo jedne večeri kasno ujesen u Kupincu kod Jastrebarskog, u domu Titova oca Franje, koji mu, kako sada

znamo, zapravo nije bio pravi otac? Dakle, što se tada dogodilo?

Nešto se tamo dogodilo, a nitko to nikada nije želio iznijeti van. Sve se dobrano skrivalo.

Je li Tito hrabro došao do „svojih“, i pokušao im objasniti što se dogodilo i kako se dogodilo, nadajući se da će

razumjeti, te da će imati njihov pristanak na čin zamjene identiteta? Kako su oni reagirali? Kako je „otac“ reagirao?

Je li došlo do nekih sukoba ili razmirica?

Prvo trebamo razriješiti još jednu dilemu. Naime, u jednom sam tekstu naišao na mogućnost da Tito i Pelagija pri

povratku iz Rusije nisu došli u Kupinec. Tekst izričito govori da je Tito izbjegavao svoju takozvanu obitelj, jer nije bio

pravi Josip Broz, i jer se bojao da ga ne otkriju. Ta tvrdnja ide tako daleko da navodi kako su Tito i Pelagija došli

izravno u Veliko Trojstvo, gdje je Pelagija rodila. Naravno, to je jedna od alternativnih varijacija na temu. Mislim da

ta tvrdnja nije točna. Prvo, Veliko Trojstvo pojavljuje se malo kasnije, kada su bili u Zagrebu, i tražio je bolji posao

da prehrani obitelj, i tada je u novinskim oglasima pronašao obavijest za rad u mlinu u Velikom Trojstvu. Tito nije

imao nikoga u Velikom Trojstvu, niti je tamo obitavao itko iz obitelji Broz. Za Veliko Trojstvo sve do tada, vjerojatno

nikada nije ni čuo. Prema tome, mislim da je do susreta u Kupincu zaista došlo. Naime, ja vjerujem da je Tito zaista

htio postati legitiman član obitelji Broz, kojoj, sasvim je sigurno, nikada prije nije pripadao. To je bio jedan vrlo jak i

vrlo važan razlog. On je htio raščistiti stvari. Prošlo je mnogo godina, mislio je, i nadao se kako su se te stvari slegle

i da će sve dobro proći. Bio je tu i teški i krvavi rat i sve ono što sa sobom nosi. Svi su imali neka traumatična iskustva.

Nadao se da je sve to prebrisalo moguće stare nesuglasice. Bilo mu je važno postati dio te priče, i jednom za svagda

završiti svoju vlastitu potragu za identitetom. Kako se dogodio taj nesretan slučaj sa bratom, vidio je priliku da se

jednostavno na taj način priključi svojoj pravoj izvornoj obitelji. No, je li tijekom toga susreta nešto pošlo u krivom

smjeru?

Drugi razlog zašto je trebao nekoga svojega jest činjenica da mu je žena bila trudna, i znalo se da može roditi svakoga

trena. Trudnoća je bila doslovce pri kraju. Trebao je nekog svog, neki topli dom, barem privremeno, da se žena može

udobno poroditi. No, je li takav topli dom doista pronašao te večeri na dan 22. studenoga 1920, kada je sa svojom

30

ženom Pelagijom pristigao iz Rusije nakon dvomjesečnog napornog i opasnog putovanja kakva se ne bi postidio ni

sam Odisej?

Mislim da nije. Te večeri kada je sa svojom ženom banuo u kuću gdje su živjeli njegov otac i vjerojatno njegova nova

žena, te jedan Titov brat, bolje rečeno polubrat po majci, vjerojatno Stjepan-Štefek Broz, i kada ih je zatekao kod

večere, on tamo nije bio dobrodošao. Kada se predstavio, vjerojatno je čak došlo i do nekih razmirica. Vrlo je

vjerojatno da je sam „otac“ bio ljut i bijesan. Sasvim je moguće da je njegova nova žena sada bila gazda u kući, i

posve je izvjesno da je ona još više usmjerila stvari ne negativnu stranu. Moguće je da su se vrlo brzo i razišli, a on i

žena morali su potražiti neko drugo sklonište. Zbog hitnosti oko poroda, možda su našli nešto u samom susjedstvu.

Možda im je ipak netko malo pomogao i potražio neke dobre ljude u susjedstvu. No, on tamo ne poznaje nikoga; on

tamo nema prijatelja i znanaca. Sasvim je moguće da njegov polubrat, Stjepan-Štefek, ipak pronalazi neke svoje

prijatelje u selu, gdje se Tito i Pelagija smještaju na samo par dana. Njegova žena porodila se netom kako su je

smjestili u neku koliko toliko udobnu i toplu sobu, doista koji sat po dolasku, baš kako je Tito u više navrata tvrdio.

Samo što Tito nikada nije spominjao onaj prvi dio priče. Tu se sada lako može uklopiti i priča o ilegalnom ukopu tog

nesretnog djeteta koje je umrlo nakon dan, dva. Tu bi sada važnu ulogu trebao odigrati onaj spomenuti tekst koji

navodi da je to pokapanje bilo krišom izvedeno. Štoviše, čak je i vrlo izvjesno da je izvedeno krišom, jer baš ništa

oko svega toga nije bilo legalno. Baš ništa! Otac djeteta, sam Tito, imao je nelegalni identitet i zapravo je bio potpuni

stranac. Nije čak niti imao hrvatske dokumente, a nije ih ni mogao imati, jer nikada nije ni živio u Hrvatskoj, već je

imao samo ruske dokumente. Strankinja i to potpuno druge vjere, bila je i njegova žena Pelagija. Tito nije smio kod

svećenika, jer jednostavno, morao bi otkriti svoj identitet. A on nema identitet! S obzirom da ga je obitelj kojoj je

želio pripadati zanijekala, ništa više nije isto. On je stranac. Tito jednostavno nije imao kuda. Da ne podiže prašinu,

i da ne skrene pozornost na sebe, sve je obavljeno krišom. Dijete je pokopano ilegalno. Da ga je netko prijavio,

možda bi oboje, i on i Pelagija, završili u zatvoru.

Vrijeme poraća, neposredno nakon završetka toga rata, bilo je izuzetno nesigurno vrijeme. Godinama po završetku

rata vojnici su se iz zarobljeništva još uvijek vraćali svojim kućama. Neki su se i odmetnuli, a tako je nastao i zeleni

kadar. Raznorazne grupice odmetnutih bivših vojnika, dezertera i bjegunaca, koji su prošli sve i svašta tijekom rata,

izgubili svaku orijentaciju i vezu sa stvarnošću, ogrubjeli, navikli na ubijanje, i mahom ogrezli u zločinima, još su neko

vrijeme terorizirali lokalno stanovništvo gdje god bi se našli. Prisjetimo se, nije to bio samo kraj jednoga rata, već je

to bio i raspad jedne velike državne tvorevine, Austrije, koja je postojala stoljećima i bila veliki autoritet na ovim

prostorima. Promjene su bile strahovite. Sjećam se dobro da mi je djed puno pričao o tome. Pričao mi je o takvim

odmetnutim bandama, ali i o svojim dogodovštinama tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, djed po ocu, istog imena

i istog prezimena kao i autor ovih redaka, i sam je kao mladić bio učesnik Prvog svjetskog rata, i to, možda je teško

povjerovati, bio je pripadnik upravo te 25. pukovnije gdje su bila i oba dva brata Broz. Gotovo sam bio zaboravio na

tu činjenicu. Naime, moj djed je rođen 1893. godine, i sjećam dobro da smo se uvijek šalili na njegov račun, da je

samo jednu godinu mlađi od Tita. I on je bio na Srpskom frontu, ali kratko, govorio je. Kad sam ga pitao što je radio,

uvijek je govorio da je bio bolničar, da je radio u sanitetu. Nikada nisam saznao je li to bio samo kôd da se sakrije

nešto drugo, ili je stvarno bio u sanitetskoj službi, dakle u zbrinjavanju ranjenih i slično. No, poznajući njegovu narav,

a to je bila filistarska narav sa filozofskom pozadinom, u prijevodu, snađi se kako znaš i umiješ, znao sam da je bio

spretan i snalažljiv u pronalaženju lakših i sigurnijih pozicija, te posve je izvjesno, tako nešto moglo je biti vrlo blizu

istine. Zarobljen je u borbama u Galiciji i Bukovini, onim istim borbama gdje je ranjen Tito, a gdje je poginuo njegov

brat. No nisu bili ista jedinica, i moj djed je uvijek tvrdio da nikada tamo nije čuo za ikakvoga Broza. Vjerojatno je

samo pukovnija bila ista, ali nikako ne i satnija. Kako je zarobljen, a to je dakle bilo negdje u prvoj polovini 1915, oko

dvije godine je radio na nekoj farmi u Ukrajini. Prema njegovom kazivanju, bilo je to dobro vrijeme, naučio je kovački

zanat i postao majstor a čini se, dogodila se i neka ljubav, vrlo ozbiljna navodno. No o tome nama djeci nije želio

govoriti. To smo saznali od njegove supruge, naše bake. No, čini se, niti jedna idila ne traje dugo. Negdje tijekom

1917, dok je rat još uvijek plamtio, kao zarobljenik dakako, prebačen je daleko, daleko, čak do Taškenta. Uvjeti su

31

bili toliko surovi da surovije nije moglo biti. Tamo ga je dočekao i kraj rata, a potom mu je trebala još dobra godina

dana da se vrati natrag kući. Vratio se negdje tijekom 1919. A takvih je bilo jako mnogo. Mnogi su se vraćali i kasnije.

No mnogi se nikada ni nisu vratili.

Govorim to radi toga da se vidi koliko je malo falilo da Tito i Pelagija već tada, tamo u Kupincu, budu uhićeni. Bila je

to također drama, ali drugačije vrste od one obiteljske koja je netom opisana. Hodati naokolo bez ispravnih

dokumenata u takva vremena, bilo je vrlo opasno. Lako bi ih bili optužili i da su špijuni. Bila je to neka nova država.

Vlast su imali upravo oni protiv kojih se Tito sve donedavna borio. I zato je trebalo brže bolje nestati iz Kupinca.

Nestati što prije i što nečujnije, to je bila njihova osnovna misao čim su zakopali to nesretno dijete. Svi podaci govore

u prilog da su upravo tako i učinili.

Potvrdu o tome što se događalo u Kupincu nalazimo u činjenici da Tito nikada poslije nije imao bilo kakvog kontakta

sa obitelji Broz, i jednostavno ih je izbjegavao gdje god je mogao. Ta priča bila je završena. „Otac“ je bio hladan i

odbojan i nikako nije mogao prijeći preko toga da je on vanbračno dijete njegove supruge, da nije njegovo dijete.

Titu je bilo jasno da tu nije dobrodošao, i u budućnosti je dobro pazio da zadrži distancu od te svoje nazovi obitelji.

Kasnije je na kupinečkom groblju nadgrobnom pločom obilježio počivalište svoje majke i „oca“, ali je, kako navode

neki izvori, riječ majka ili mama, izvedena pojačanim većim tekstom, a „otac“ se spominje samo kao otac, a ne kao

tata, i ta je riječ izvedena umanjenim tekstom. Time je Tito ujedno zabilježio i dao do znanja što misli o „ocu“. U

nekim biografijama, a pogotovo onoj od gospodina Vladimira Dedijera, spominju se mnogobrojne veze, kontakti i

susreti sa članovima obitelji Broz. To treba uzeti sa rezervom. Mnoge priče iz te biografije jednostavno su …

izmišljene. Naprotiv, čak postoje i tvrdnje da ga neki članovi te obitelji Broz nikada nisu priznali. No Tito je tada

našao načina kako posložiti stvari da se o tome ne priča previše. Posve drugačija situacija mogla je biti sa obitelji

Javeršek i njenim izdancima, odakle je potekla Majka Marija. Tu imamo svjedočanstva da je imao dobre kontakte sa

tetkom Anom Kolar, maminom sestrom, koju je, kako kažu, veoma volio.

Postavlja se sada pitanje, bi li sve to bilo drugačije da je majka bila živa? Vjerojatno bi. Majka je zapravo bila gazda

u toj obitelji. Franjo, njezin muž, bio je slabić, i ona bi zacijelo imala dovoljno autoriteta da u tom odsutnom trenutku,

stvari postavi na svoje mjesto. To je ono čemu se Tito možda potajno nadao kada je pri povratku nastojao pronaći

vezu prema toj svojoj obitelji kojoj nikada nije stvarno pripadao, kojoj je cijeli život težio i gravitirao, a kojoj zapravo

nikada ni neće pripadati. No kao što znamo, majka je umrla 1918, samo dvije godine ranije, i tog potrebnog

autoriteta koji bi vjerojatno uravnotežio tu tešku i mučnu situaciju, više nije bilo. Jedino je ona mogla presuditi i

prelomiti tu situaciju. Jedino je ona mogla pomoći. No nje više nije bilo.

Iz spisa nalazimo da je „otac“ poživio još dosta godina poslije. Umro je 1936. godine u Zagrebu u jednoj bolnici, a tu

negdje je i pokopan. Navodno su njegovi ostaci poslije preneseni u Kupinec, gdje su pokopani u zajedničkoj grobnici

sa majkom. I tu se navodno nalazi ta nadgrobna ploča koja pokazuje što je Tito mislio o majci, a što o „ocu“.

Ta priča, iako to nije samo priča, već ono što se stvarno dogodilo, zapravo nije nimalo ugodna. Štoviše, bila je to

prava drama. Treba spomenuti jednu važnu činjenicu. Vanbračna djeca u to doba nisu imala nikakvih prava.

Pogotovo nisu imala pravo na podjelu obiteljske imovine. No to zasigurno nije nešto što bi Tito tražio. Njemu je bilo

važno razriješiti dileme oko svog vlastitog identiteta. Jer, Tito je bio upravo to … vanbračno dijete. Bit će bolje da

ostale negativne učinke takve situacije, poput stigmatizacije i pridruživanja nekih negativnih atributa ni ne

spominjemo. Prema svemu sudeći, Tito je imao valjanih razloga nikada nikome ne spominjati što se dogodilo tih

dana pred kraj mjeseca studenoga u Kupincu kod Jastrebarskog. Istinu su znali samo on i Pelagija. Oni su o tome

šutjeli. Pelagija je nakon nekog vremena ionako nestala iz njegova života. Istinu je znalo i par članova obitelji Franje

Broza, ali i oni su imali dobrih razloga o tome šutjeti. Tito i Pelagija odmah potom odlaze u Zagreb, gdje ostaju par

mjeseci. Tito je tada, vjerojatno po prvi puta, sredio dokumente, i za sebe i za suprugu Pelagiju. Već tijekom 1921,

odlaze u Veliko Trojstvo. Malo mjesto i sredina u kojoj su posve nepoznati, za njih su bili pravi melem i blagoslov.

Pelagija je vrlo brzo ponovo postala trudnica, i već u prosincu 1921. rađa im se kćer Zlatica, potom sin Hinko i na

32

kraju Žarko. No, tragedije sa djecom nisu prestajale. Ipak, usprkos tragedijama sa djecom koje su ih zadesile u

Velikom Trojstvu, mislim da je to bilo najbolje i najsretnije razdoblje njihova zajedničkoga života.

Tito se na pozornicu, i to na velika vrata, vraća mnogo godina poslije, tijekom Drugog svjetskog rata, a nakon 1945.

je i neprikosnoveni kralj. On vlada cijelom situacijom. „Otac“ je tada već nestao sa scene, uvjeti su se drakonski

promijenili, i on je sada gazda. Ustvari, sve se promijenilo. No cijelo vrijeme je bio i ostao … Josip Broz. To prezime,

uz svo dužno poštovanje, bez Tita bi bilo i ostalo samo jedno od tisuća anonimnih prezimena u Hrvatskoj. Prema

nekim izvorima, Brozove ipak nije sasvim zaboravio, i navodno je nekima i pomogao. Ipak, držao se podalje od bilo

kakvih osobnih susretanja. Iako treba reći, nekih susreta sa braćom i tetkom ipak je bilo, ali čini se da oni nisu ništa

primijetili te da su ga prihvatili kao Josipa Broza. Ili su se samo pravili da nisu ništa primijetili? Također, gdje god je

mogao, nastojao je spriječiti podizanje zavjese o njegovom pravom identitetu. Bilo je to preopasno i moglo mu je

nanijeti veliku štetu. Mnogo će vode još proteći Sutlom, Savom, Dravom i Dunavom, kako bi se stekli uvjeti za

konačno podizanje te dimne zavjese nad likom i djelom Josipa Broza Tita. Ovoga proljeća, proljeća koje tek dolazi,

navršit će se točno 38 godina od njegova odlaska. To je jedan cijeli naraštaj i još skoro pola k tome. Dovoljno da se

sve slegne, posloži na svoje mjesto, te da se njegova životna priča razmotri sa odmakom, ali i sa toliko potrebnom

objektivnošću i nepristranošću. I zato je bilo najbolje pustiti da zvijezde ispričaju svoju priču.

Prema tome, odgovorili smo na mnoga krucijalna pitanja iz Titova života. Ipak, mnoga su pitanja još uvijek ostala

sasvim otvorena, titraju u zraku, a o njima će biti više riječi u trećem, posljednjem dijelu ove trilogije. No, ovaj drugi

dio trilogije o Titu, također bih želio završiti sa par riječi o Vedskoj astrologiji-đjotiš, jer ona to svakako zaslužuje.

Štoviše, bez nje bismo još uvijek tapkali u mraku.

Vedska astrologija-đjotiš važna je i dragocjena disciplina Vedske znanosti. Veda je znanje, sveukupnost čistog znanja.

Dakle, vedska znanost je znanost o ukupnosti znanja, o cjelini života. Netko će se možda zapitati, kako je uopće

moguće spoznati svo znanje? Odgovor je: ne i da! Ne, jer idući vanjskim opažajnim putem prikupljanja znanja, posve

jasno, nemoguće je prikupiti sva znanja i svu mudrost ovoga svijeta. No, početni stih Veda govori kako je svo znanje

već strukturirano u našoj svijesti. Dakle, svo znanje je već tu, u nama, u našoj svijesti. Ono što mi moramo učiniti je,

otvoriti našu pozornost tom neograničenom polju svijesti. A svijest, što je svijest?

Suvremena znanost u svom vječitom traganju za objektivnom istinom, polako otkriva kako ovaj svijet baš i nije tako

materijalan kako se na prvi pogled čini. Fizika, bolje rečeno, kvantna fizika, nalazi jedan zajednički temelj za sve ono

što vidimo oko sebe, za čitav pojavni svijet i naziva ga Jedinstvenim poljem svih zakona prirode. To polje osnova je

svih prirodnih sila, materije i svih njihovih odnosa i međudjelovanja. Ono je izvor sve energije, ali je istodobno i polje

beskonačne korelacije, što znači da je apsolutno sve sa svime u nekoj uzročno posljedičnoj vezi.

Ove spoznaje bile su prisutne u drevnoj Vedskoj civilizaciji. Mudraci tih vremena spoznali su jedan zajednički temelj

svega postojanja, no njihova terminologija bila je malo drugačija. Spoznali su da to zajedničko osnovno polje

postojanja, nije ništa drugo do polje neograničene čiste svijesti, koja je osnovni gradbeni element svake razine

postojanja. Prema tome, svijest je primarna, dok je materija koja je izraz tog osnovnog polja svijesti, sekundarna.

Ne nevažna, ali sekundarna! Suvremeni bi fizičari rekli: Svaka razina kreacije, svaka energetska razina, samo je

različiti stupanj pobuđenosti tog osnovnog jedinstvenog polja svih zakona prirode. Prema tome, svijest je jedino

što postoji. Samo je svijest ono što je bilo, što jest, i što će uvijek biti.

I tako, objektivna znanost i drevna subjektivna mudrost, nikada nisu bili bliže. Tragajući za objektivnim suvremena

znanost dolazi do izrazito subjektivnog područja i otkriva kako krajnja zbilja ne ovisi samo o objektu, onome što

promatramo, već i o subjektu, o promatraču, o onome tko promatra, te o njegovoj razini svijesti.

A svijest i razvoj svijesti glavno je područje djelovanja Vedske znanosti, dok je jedina njezina tema usklađenje sa

zakonima prirode, s Naravnim zakonom, jer to je jedini način stvaranja mira, sreće i blagostanja za svakoga pojedinca

i za svaku naciju. U tu svrhu rabe se određene tehnologije i tehnike, kao na primjer meditacija – tehnika koja

33

omogućuje bolje iskorištenje mentalnih mogućnosti čovjeka i duhovni razvoj, poboljšava zdravlje, potiče bolje

međuljudske odnose i pridonosi stvaranju mira u svijetu. Tu je i sidhi program poznatiji pod nazivom jogijsko letenje,

koji još više poboljšavaju koordinaciju duha i tijela.

A za orijentaciju u vremenu i prostoru rabi se tehnologija zasnovana na vedskoj matematici, Vedska astrologija ili

jednostavno … đjotiš. Milijuni ljudi širom svijeta bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost koriste ova znanja

za dobrobit svoju, svojih obitelji i svojih nacija.