m. pelc: ikonografija humanizma i narodne predaje na ... · pdf filehoracije fortezza,...

132

M. Pelc: Ikonografija humanizma i narodne predaje na {ibenskom umivaoniku... Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (133–143)

133

Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (133–143) M. Pelc: Ikonografija humanizma i narodne predaje na {ibenskom umivaoniku...

Milan PelcInstitut za povijest umjetnosti, Zagreb

Ikonografija humanizma i narodne predajena {ibenskom umivaoniku Horacija Fortezze

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

predan 24. 7. 2003.

Sa‘etak

Ikonografija gravura na mjedenim posudama {ibenskoga zlatara igravera Horacija Fortezze gotovo je isklju~ivo s podru~ja anti~kemitologije i povijesti. Me|utim, na umivaoniku koji se danas ~uva u[ibeniku pojavljuju se i tri prizora iz Kosovskog ciklusa ~iji je glavni

junak Milo{ Obili}, preuzeta iz narodne predaje. Humanisti~ka me-taforika i narodna predaja udru‘ene su na {ibenskom umivaoniku u»program« psiholo{ke potpore za borbu protiv Turaka.

Klju~ne rije~i: Horacije Fortezza, Milo{ Obili}, Kosovska bitka, Ciparski rat, zlatarstvo, manirizam, humanizam

Sa~uvani opus {ibenskoga zlatara i gravera Horacija Fortezze(oko 1530.–1596.) sastoji se od srebrnih reljefnih plo~ica zamatrikule {ibenskih bratov{tina i od obilno graviranih mjede-nih posuda, umivaonika i vr~eva, koji se danas nalaze u neko-liko svjetskih muzeja (London, Venecija, Firenca), a jedan umi-vaonik ~uva se u @upanijskom muzeju u [ibeniku.1 Tematskirepertoar gravura na Fortezzinim mjedenim posudama gotovoje isklju~ivo s podru~ja anti~ke mitologije i povijesti. Gotovoisklju~ivo, jer na umivaoniku koji se ~uva u [ibeniku pojav-ljuju se i tri prizora iz Kosovskog ciklusa, preuzeta iz narodnepredaje.2 Me|utim, svim Fortezzinim graviranim prizorima, ianti~kima i kosovskima, zajedni~ka je ista humanisti~ka pe-dago{ka osnova: oni su exempla, primjeri, ponajprije kreposti,koje valja nasljedovati, ali i opa~ina, koje treba izbjegavati.Kao takvi namijenjeni su duhovnom i moralnom uzdizanjusuvremenika. Primjeri juna~kog, sr~anog, samopo‘rtvovnog i}udorednog pona{anja preuzeti iz anti~ke povijesti i legende,te portreti znamenitih mu‘eva i ‘ena kao uzornih nositeljavrlina, op}e su mjesto humanisti~ke pedagogije i renesansno-ga svjetonazora. Oni su u to doba postali dijelom »mentalnenavike« razmjerno {irokoga kruga obrazovanijih suvremeni-ka, kao {to je skolastika – prema rije~ima E. Panofskog – u 12.i 13. stolje}u bila sastavnicom mentalnog habitusa tada{njihobrazovanih ljudi.3

Humanisti~ka tematika i kontekst

Tematika humanisti~kih exempla nadahnutih djelima anti~-kih pisaca bila je dobro poznata u Fortezzinoj kulturnoj sre-dini. O tome postoji niz izravnih i neizravnih pokazatelja, aline toliko u likovnoj umjetnosti koliko u onovremenoj knji-

‘evnosti. Obrazovani [iben~ani i Zadrani, poput Petra Zora-ni}a, Mik{e Pelegrinovi}a ili [ime Budini}a, poznavali sunajva‘nija djela humanisti~koga obrazovanja iz kojih potje-~u Fortezzine teme. U [ibeniku su se, kao i u Splitu, Zadru,Trogiru, Hvaru i Dubrovniku, ~itali svi va‘ni anti~ki pisci.Za Split imamo izravnu potvrdu u popisu Maruli}eve knji‘-nice, u kojoj su se nalazila djela Livija, Valerija Maksima,Polibija, Herodota, Plutarha, Plinija, Svetonija i drugih an-ti~kih povjesni~ara.4 Neke od tih autora Fortezza »portreti-ra« na svojim posudama, isti~u}i i na taj na~in njihovo mjes-to i va‘nost u naobrazbi i svjetonazoru svojih suvremenika.Jedan primjer iz zlatareva najbli‘eg okru‘ja: pjesnik JurajBarakovi} (1548.–1628.), Zadranin, koji najprije ‘ivi i dje-luje u rodnom gradu a potom, od 1602., u [ibeniku, u spjevuVila slovinka (prvo izdanje u Veneciji 1614.) iskazuje svojuklasi~nu naobrazbu spominju}i gr~ke slikare Zeuksa i Apela,te kipare Fidiju i Praksitela, odnosno mitskoga Pigmaliona.5

Zadranke uspore|uje s legendarnom masagetskom kraljicomTomiris, koja je – prema Herodotu – pobijedila vojsku per-zijskoga kralja Kira, a njemu dala odrubiti glavu. Uspore|u-je ih nadalje s gr~kom pjesnikinjom Sapfo, odnosno Rim-ljankom Kamilom, a Zadrane s rimskim junacima i borcimaza domovinu.6 Hvale}i hrabrost svojih sugra|ana, pjesnik,izme|u ostalog, evocira juna~ka djela Mucija Scevole, Ka-mila i Horacija Kokla, pose‘e, dakle, za sli~nim nizom kre-posnih uzora kojima se nadahnuo Fortezza, odnosno njego-vi naru~itelji.

Na podru~ju Dalmacije pod mleta~kom upravom u slikar-stvu renesanse nema sa~uvanih prizora s tematikom anti~kihexempla. Me|utim, u Dubrovniku je u lo|i ljetnikovca Sor-ko~evi} na Lapadu sa~uvan ciklus fresaka s kraja 16. ili po-

134


~etka 17. st., od kojih su dvije s temama {to se uklapaju ukontekst anti~kih exempla omiljenih u patricijskih naru~ite-lja humanisti~koga obrazovanja: Hortenzija dr‘i govor i rim-ske ‘ene ‘rtvuju dragocjenosti da bi otkupile slobodu domo-vine zlatom {to ga zahtijeva galski vo|a Breno.7 Lik Horten-zije pojavljuje se i na jednoj od Fortezzinih posuda, a na vi{emjesta i {ibenski majstor tematizira borbu rimskih junakaprotiv Gala: primjerice Rimljanin Korvin u borbi protiv di-vovskoga Gala na {ibenskom umivaoniku itd. Dvije sa~uva-ne Sorko~evi}eve freske predo~uju virtus rimskih ‘ena – {tozacijelo ima posebnu kontekstualnu va‘nost, koju bi trebalo

podrobnije istra‘iti – no mo‘e se pretpostaviti da je takvihfresaka na podru~ju Dubrova~ke Republike bilo vi{e i s dru-gom, srodnom, tematikom.

Za~u|uju}a je rijetkost profane tematike u na{em renesan-snom slikarstvu i skulpturi, vjerojatno kao posljedica nedo-voljnog zanimanja naru~itelja u sku~enoj sredini. Od sa~u-vanih slika u priobalnoj Hrvatskoj 16. stolje}a samo su, koli-ko znamo, freske u Beccadellijevu ljetnikovcu na [ipanusvjetovnoga karaktera, pro‘ete duhom humanisti~koga {to-vanja velikih i slavnih li~nosti kao primjera kreposti. Naime,biskup Lodovico Beccadelli, crkveni knez pro‘et pedago{-

1. Horacije Fortezza, Umivaonik, mjed, promjer 475, visina 60 mm, gravure ispunjene crnom pastom ([ibenik, @upanijski muzej)1. Horatio Fortezza, basin, brass, diameter 475 mm, height 60 mm, engravings filled with black polish

135


kim idealima humanizma i obnove katoli~ke duhovnosti,sredinom 16. stolje}a svoj ljetnikovac na [ipanu daje oslika-ti likovima znamenitih ljudi i prigodnim »impresama«, a tomjesto u~enosti i odmora u neoplatoni~kom duhu naziva»Akademijom«.8 Dakako, izme|u Beccadellijeve i Fortezzi-ne koncepcije postoje znatne razlike, ali su im, barem u odre-|enoj mjeri, zajedni~ke pedago{ke intencije humanizma isvjetovnost ikonografije. Me|utim, dok Becadelli pose‘e zamodelom illustrium imagines, povezuju}i ga sa simboli~-kim, amblematskim prikazima, Fortezza na svojim radovimaostvaruje promi{ljen sustav exempla virtutis, kojem dodajemedaljonske portrete znamenitih osoba, careva, povjesni~a-ra, junakinja i junaka iz anti~ke starine. Oba obrasca potje~uiz anti~ke duhovne ba{tine, oba su o‘ivljena u doba huma-nizma, a njihovi se zna~enjski kompleksi uvelike prekla-paju.

Politi~ka situacija u 16. stolje}u, a napose oko 1570., bila jeza dalmatinske gradove pod mleta~kom upravom mnogo te-‘a nego za Dubrovnik zbog njegova neutralnog polo‘aja uratu s Turcima. Zato i ne ~udi {to je kod Fortezze u prvomredu rije~ o temama iz rimske povijesti koje isti~u juna~kodr‘anje u aktivnoj borbi za domovinu, o ~emu pjeva i Bara-kovi}.9 Te su teme osobito va‘ne za ~lanove iz obitelji For-tezzinih naru~itelja, ~iji se grbovi nalaze na posudama, akoji su u pravilu imali odgovornu ulogu vojnih zapovjedni-ka odnosno upravitelja ugro‘enih gradova ili utvrda.

Literarna vrela

Najva‘nija literarna vrela za teme prikazane na Fortezzinimposudama jesu djela Tita Livija (59. pr. Kr. – 17. n. Kr.) iPlutarha (45./46. – iza 120. n. Kr.). Livijeve knjige objavlje-ne su u Veneciji u prvoj polovini 16. stolje}a u vi{e latinskihi talijanskih ilustriranih izdanja. Izgubljene dijelove obi~nosu kompilirali onovremeni povjesni~ari, primjerice Leonar-

do Bruni iz Arezza za vrlo tra‘eno izdanje kod MelchioraSesse i Pietra de Ravanisa 1520.10 Ilustracije su naj~e{}e napo~etku svake pojedine knjige, katkad i na po~etku pojedi-nih poglavlja. Izdanje M. Sesse i P. de Ravanisa osobito jevrijedno jer sadr‘i kvalitetne drvoreze venecijanskoga maj-stora poznatog pod imenom Zoan Andrea. Neki od njegovihdrvoreza bliski su Fortezzinim prikazima istih tema, primje-rice Hanibalova ratna varka (Annibalis stratagema ) na umi-vaoniku iz Bargella u Firenci, ali nisu identi~ni.

Kod Melchiora Sesse i Pietra de Ravanisa objavljeno je 1516.i jedno ilustrirano izdanje Plutarhovih Usporednih ‘ivotopi-sa,11 knjige koja opisuje ‘ivote znamenitih rimskih i gr~kihmu‘eva, politi~ara i vojskovo|a. Na posudama {to ih je gra-virao Fortezza prikazani su prizori iz ‘ivota ili medaljonski»portreti« ve}eg broja znamenitih mu‘eva ~ije ‘ivotopiseopisuje Plutarh: Aleksandar Veliki, Hanibal, Kamilo, KatonUti~ki, Koriolan, Marije, Marcel, Marko Kras, Paul Emilije,Pir, Pompej, Romul, Publikola, Scipion Afri~ki, Sula. Nekiod njih pojavljuju se i kod Tita Livija. Me|utim, ne mo‘e sere}i da su Fortezzine gravure izravno inspirirane ilustracija-ma u spomenutom izdanju Plutarha.

Fortezzine gravure obuhva}aju tematske cikluse iz rane rim-ske povijesti, posebice osloba|anje od tiranije posljednjegakralja, Tarkvinija Oholog, i ratove s Etru{~anima, potom ra-tove s Galima, Cimbrima i Teutonima, te naposljetku Punskeratove, posebice Drugi punski rat, u kojem su glavni junaciHanibal i Scipion Afri~ki. Pojedinim prikazima obuhva}enasu rimska osvajanja u Heladi (Sula) i Maloj Aziji (Fabricije,Kras, Pompej), a na jednom se pojavljuje Aleksandar Veliki.

Likovni uzori

U lokalnoj sredini usko povezanoj s mleta~kom knji‘nomprodukcijom Fortezza je bez pote{ko}a mogao do}i do knji-‘evnih vrela za prikazane teme iz anti~ke povijesti i mitolo-

2. Horacije Fortezza, Hanibalova ratna varka(Annibalis stratagema), detalj s umivaonika (Mu-seo nazionale del Bargello, foto: A. Quattrone)2. Horatio Fortezza, Hannibal’s war skim (An-nibalis strategema), basin detail

3. Zoan Andrea, Hanibalova ratna varka, drvorez (T. Liuius Patauinus historicus duobuslibris auctus (...) ac imaginibus res gestas exprimentibus <Venecija, Melchiore Sessa &Pet-rus de Rauanis, 1520>. Österreichische Nationalbibliothek, Be~, sign. BE.12.K.13.)3. Zoan Andrea, Hannibal’s war skim, woodcut

136


gije, no da li je imao likovne uzore koje bi mogao opona{atistvaraju}i svoje minijaturne gravirane kompozicije? Ilustra-cije u venecijanskim izdanjima Livija i Plutarha koje se po-navljaju tijekom prve polovine 16. stolje}a mogle su bitiinspiracija Fortezzinim prikazima, no ne mo‘e se govoriti oizravnoj ovisnosti Fortezze o tim ili sli~nim ilustracijama izkojega drugog izdanja. Majstor je mo‘da posjedovao grafi~-ke listove, koji su mu tako|er mogli poslu‘iti kao inspiracijai kompozicijski modeli. Primjerice, za prikaz Mucija Scevo-le pred Porsenom (sl. 4 l) Fortezzinoj zamisli mnogo je bli‘ibakrorez Philipsa Gallea prema invenciji Fransa Florisa iz1563. (sl. 5) negoli drvorezna ilustracija na istu temu iz vene-cijanskoga izdanja Tita Livija kod Bartolomea i GiovannijaPortesija 1511. (sl. 6).12 Na bakrorezu je raspored likova sli-~an Fortezzinu: mrtvi pisar le‘i u prednjem planu, MucijeScevola i Porsena prikazani su su~elno, okru‘eni radoznalimi zadivljenim vojnicima, u potpunosti se po{tuje arheolo{kavjerodostojnost. Na margini je graviran znakovit natpis: ETAGERE ET PATI FORTIA ROMANUM EST (Rimljani su ja-ki i na djelu i u patnji). Takav tip maniristi~ke invencije, snu‘nim pojednostavljenjima {to proizlaze iz specifi~nostiFortezzina rada, najvi{e odgovara njegovoj invenciji i mo‘ese smatrati njegovim stilskim uzorom.

Fortezzini medaljonski portreti rimskih careva s glavama uprofilu, raspore|eni izme|u kartu{a s narativnim prizorima,sigurno su inspirirani onovremenim grafi~kim predlo{cima,ilustracijama u knjigama sa ‘ivotopisima careva, ili anti~-kim kovanicama. Me|utim, kovanice su bile rijetke i skupe,zamjenjivali su ih grafi~ki portreti i knjige s ilustracijama.Upravo je Marcantonio Raimondi dvadesetih godina u Ri-mu otisnuo bakrorezne portrete dvadeset~etvorice rimskihcareva, koji su potaknuli val novih sli~nih nizova.13 Nekeportretne glave Fortezza je preuzeo s toga Marcantonijevaniza. No njegove potrebe za predlo{cima s portretnim glava-ma mogle su zadovoljiti i knjige sa zbirkama ‘ivotopisa rim-skih imperatora, ilustrirane »numizmati~kim« portretima,koje sredinom 16. stolje}a postaju popularne i u Italiji i naSjeveru. Zahvaljuju}i dotoku knjiga iz Venecije, Fortezza jebez ve}ih pote{ko}a mogao pribaviti takva djela (sl. 7).14

Portretne glave rimskih careva prire|ene prema autenti~nimkovanicama ili bistama Fortezza je bez pote{ko}a mogaoprona}i u onodobnoj publicistici, no portrete ve}ine anti~-kih povjesni~ara, odnosno niza junaka i junakinja poput Ha-nibala, Scipiona, Hortenzije i Emilije valjalo je izmisliti iprikazati al’ antica – {to je bio uobi~ajen postupak renesan-snih umjetnika. Taj postupak primijenio je i Fortezza, slu‘e-}i se vjerojatno opet nekim grafi~kim predlo{cima s porteti-ma illustrium virorum.

Teme i junaci na {ibenskom umivaoniku

a) Antika

Na obodu {ibenskoga umivaonika, na ~ijem se dnu nalazigrb obitelji Grimani, Fortezza prikazuje sljede}e prizore ukojima su glavni junaci anti~ki nositelji vrlina i mana:

Korvin (Maximus Valerius nazvan Corvinus, sl. 4a) – premalegendi u ratu protiv Gala po~etkom 4. stolje}a pr. Kr. izaz-vao je na dvoboj nekoga divovskoga galskoga ratnika. Tije-

4. Horacije Fortezza, {ibenski umivaonik:4. Horatio Fortezza, [ibenik basin:a. Korvin i divovski Gala. Corvinus and a giant Gaulb. Scipion Afri~ki i spaljeno brodovljeb. Scipio Africanus Major with a burnt fleetc. Marcel u bitci sa Siraku‘animac. Marcel battling with the Syracuseans

137


kom borbe sletio mu je na kacigu gavran (corvus) kao znakbo‘anske za{tite i pomogao mu da pobjedi.

Kras (Marcus Licinius Crassus, oko 115.–53. pr. Kr., sl. 4i) –Sulin prijatelj, na glasu po bogatstvu i zlatohleplju. Poginuoje u ratu protiv Parta. Kad su partskom kralju Surenasu doni-jeli njegovu glavu, dao mu je navodno u usta naliti rastoplje-no zlato uz komentar: »Zasiti se sada onim za ~im si ~itav‘ivot toliko ‘udio.«

Semiramida – s kraljem Ninom (Ninus) mitska utemeljitelji-ca asirskoga carstva, ~ija je prijestolnica Niniva (oko 2182.pr. Kr., sl. 4e). Prema legendi Semiramida je najprije bila uda-na za Onnesa, jednoga od generala kralja Nina. Sudjelovalaje u osvajanju grada Baktre i zadivila Nina svojom ljepotom,hrabro{}u i mudro{}u. Kralj ju je uzeo za ‘enu, a nesretniOnnes se ubio. Kralj Nino joj u znak ljubavi i povjerenjaomogu}uje da vlada njegovim carstvom pet dana. Petogadana ona ga daje smaknuti i ostaje carica. Utemeljila je mno-ge gradove i podigla ~udesne gra|evine, npr. golemu grobni-cu za Nina u Ninivi, zatim grad Babilon sa svim njegovim~udesima, vise}e vrtove u Mediji itd. Povijesna Semiramidabila je vjerojatno Sammuramat, ‘ena asirskoga kralja Raman-Nirarija III. (oko 811.–782.).

Publikola (Publius Valerius Publicola, sl. 4k) – zajedno sBrutom igrao je va‘nu ulogu u protjerivanju posljednjegakralja Tarkvinija Oholog (Tarquinius Superbus) nakon Luk-recijine smrti. Poslije toga bio je 508. izabran za konzulazajedno s Brutom. Borio se za prava plebejaca i donio zakonpo kojem svaki gra|anin osu|en od magistrata (suda) imapravo tra‘iti priziv kod rimskoga naroda. Umro je 503. pr. Kr.

Aleksandar Veliki (vlada 336.–323. pr. Kr., sl. 4g) – sadr‘ajprikaza nije posve jasan. Vojnik koji je sjahao s konja kle~ipred ‘rtvenikom. Aleksandar se podi‘e sa stolice s gestompra{tanja (?) – mo‘da jedan od primjera Aleksandrove veli-kodu{nosti, ili Aleksandar i njegov vjerni prijatelj Hefestion.

Marcel (Claudius Marcellus, oko 270.–208. pr. Kr., sl. 4c) –jedan od najva‘nijih rimskih zapovjednika u Drugom pun-skom ratu. Zauzeo je 212. Sirakuzu, koja se ‘estoko branilavi{e od dvije godine zahvaljuju}i Arhimedovoj vje{tini i nje-govim pronalascima. Marcel je pet puta bio konzul i zapov-jednik Sirakuze. Poginuo je kasnije u zasjedi koju mu jepostavio Hanibal.

Na udubljenoj stijenci posude gravirano je jo{ {est prizora izrimske povijesti.

Scipion Afri~ki (Publius Cornelius Scipio Africanus, 235.–183. pr. Kr., sl. 4b) – jedan od najslavnijih rimskih vojskovo-|a, pobjednik u II. punskom ratu, ovdje je prikazan na obaliispred karta{kih (?) brodova u plamenu.

Brut (Lucius Iunius Brutus, sl. 4j) – prema Plutarhu, kao dje-~ak gledao je kako njegov ujak, tiranin Tarkvinije daje ubitinjegova oca i brata. Da se to ne bi dogodilo i njemu, pretva-rao se da je malouman. Kad je Tarkvinijev sin, Sekst Tarkvi-nije, skrivio Lukrecijinu smrt, prestao se pretvarati, te je udogovoru s Publikolom i zajedno s Lukrecijinim mu‘em,Tarkvinijem Kolatinom, uz podr{ku naroda Tarkvinijevu obi-telj prognao iz Rima. Rim je prestao biti monarhija, a prvadvojica upravitelja gradom postali su Brut i Lukrecijin mu‘.Me|utim, kako u ‘ivotopisu Publikole izvje{tava Plutarh,

d. Androklo i lav u arenid. Androclus and lion in arenae. Semiramida daje odrubiti glavu Ninue. Semiramis orders decapitation of Ninusf. Kurcije Met ska~e u jamu na Forumuf. Curcius Metus jumps into pit on Forum

138


Tarkvinije preko svojih poslanika uspijeva nagovoriti dvo-jicu Brutovih sinova, Tita i Tiberija, da zavjerom omogu}enjegov povratak u grad. Kad je zavjera slu~ajno otkrivena,Brut daje obojicu sinova smaknuti, dokazuju}i time svojupravednu strogost i mr‘nju prema tiraniji. Taj prizor evocirasvojim suvremenicima i Fortezza.

Kurcije Met (Mettus Curtius, sl. 4f) – ‘rtvovao se prema legen-di za dobrobit domovine. Nasred Foruma otvorila se jama kojase nije mogla ni~im zasuti. Prema proro~anstvu, zatvorit }e sesamo s onim {to ~ini rimsku snagu i mo}. Nato je Kurcije shva-tio da su to rimsko oru‘je i sr~anost. Stavio je na sebe oru‘je is konjem sko~io u ponor, koji se potom zatvorio.

Mucije Scevola (Gaius Mucius Scaevola, sl. 4l) – legendarniheroj iz ranog razdoblja rimske povijesti, tj. rata protiv etru{-~anskoga kralja Porsene (507. pr. Kr.). S namjerom da ubijePorsenu uvukao se u njegov {ator, ali je umjesto njega zabu-nom ubio njegova pisara, kojeg Fortezza prikazuje mrtvog uprednjem planu. Da poka‘e svoju neustra{ivost, stavio je predPorsenom desnu ruku u vatru na ‘rtveniku i ruka mu je izgor-jela. Odatle mu nadimak Scaevola = ljevoruki. Vidjev{i toli-ku sr~anost, Porsena ga oslobodi i prekine opsadu Rima.

Androklo (Androclos) – prikazan je dva puta: s lavom u kra-joliku i s lavom u areni (sl. 4d i h). Androklo je kao mladi robpobjegao od svoga gospodara u Afriku. Dok je skriven ‘iviou spilji, pri{ao mu je lav, kojemu je iz {ape izvadio trn. Nasta-vio je ‘ivjeti s tom ‘ivotinjom, koja ga je prehranjivala, nokasnije je opet uhva}en, odveden u Rim i osu|en na borbu sdivljim zvijerima. U areni je, me|utim, ponovno susreo svo-ga lava, koji ga je odmah prepoznao i po~eo lizati. Nakontoga Androklo je, skupa s lavom, pu{ten na slobodu. Zanim-ljivo je da Fortezza njegovo ime pi{e pogre{no kao ANDRO-NICVS.

Izme|u kartu{a s prizorima na obodu posude gravirani su sumedaljonski portreti rimskih vojskovo|a: Pompeja, Marce-la, Marija, Sule, Scipiona, Katona, a izme|u onih na stijenicisu portreti rimskih careva: Galbe, Augusta, Tiberija, Ota, Vi-telija, Klaudija.

Od svih anti~kih junaka na Fortezzinim prikazima najpopu-larniji je Scipion Afri~ki, koji se pojavljuje na svih sedamFortezzinih sa~uvanih posuda, bilo u nekom pripovjednomprizoru, bilo kao medaljonski portret. O njegovoj »popular-nosti« kod doma}e intelektualne elite svjedo~i primjericeJuraj Barakovi} kad zavr{nim stihovima Vile slovinke nago-vije{ta da po uzoru na Scipiona Afri~koga zbog nezahval-nosti sugra|ana ne}e »svoje kosti« ostaviti rodnome graduZadru.15

Na Fortezzinim posudama zastupljene su i ‘ene: kao nosite-ljica vrlina najomiljenija je Lukrecija, uzor ~edne i vjernesupruge, ~iji se mu‘ vojnik bori za domovinu. Osim nje unarativnim se prizorima kao glavne pozitivne junakinje po-javljuju odva‘ne Porcija i Virginija. Me|utim, na {ibenskomumivaoniku prikazana je samo legendarna babilonska kra-ljica Semiramida kao njihova negativna suprotnost: primjerdvoli~ne i vlastohlepne ‘ene, koja daje odrubiti glavu svo-me mu‘u Ninu. Ne bez razloga umjetnik je prikazuje uz pri-zor s Krasom, tako|er negativnim likom zbog nezaja‘ljivazlatohleplja.

g. Aleksandar Velikig. Alexander the Greath. Androklo i lav u pustinjih. Androclus and lion in deserti. Krasu nalijevaju rastopljeno zlato u ustai. Crassus gets melted gold into the mouth

139


b) Tri kosovske teme

Za Fortezzin povijesni i zemljopisni polo‘aj osobito je zna-kovito uklju~ivanje triju tema iz »kosovskog ciklusa« na{ibenskom umivaoniku. Pored opisanih exempla virtutis isceleritatis anti~kih heroja (i Semiramide), Fortezza prikazu-je tri prizora iz ‘ivota tada ve} legendarnoga kr{}anskog ju-naka, Srbina Milo{a Obili}a (sl. 8). Naime, na dnu posude, nanjezinu vizualno naj~itljivijem dijelu, Fortezza je graviraotri ve}a medaljona s prizorima uz bitku na Kosovu polju1389., u kojima je glavni lik vitez Milo{ Obili}. Prvi je prizorzdravica u {atoru kneza Lazara, na drugom je prikazan Milo{kako ubija sultana Murata u njegovu {atoru, a na tre}em Mi-lo{ na konju u borbi protiv Turaka koji su ga posve opkolili.Njegova se hrabrost, napose ubojstvo sultana Murata (MILO-NIS EQUITII MEMORABILE FACINVS) ikonografski izjed-na~uje sa sli~nim djelima rimskih heroja prikazanima na is-toj posudi, u prvom redu Mucija Scevole, koji je, da bi oslo-bodio svoj grad, poku{ao ubiti etru{~anskoga kralja Porse-nu. Milo{evi podvizi isti~u se kao uzor i poticaj za suvreme-ne kr{}anske borce. Predaja o hrabroj borbi pojedinih sla-venskih junaka protiv zajedni~koga neprijatelja u Fortezzi-no je doba ve} poprimila razmjere mita, ra{irenog u narodnojpjesmi. Me|utim, iza sredine 16. stolje}a ona, zajedno s dru-gim motivima narodne epike, ulazi u hrvatsko knji‘evno stva-rala{tvo. Tako se, primjerice, na po~etku Drugoga dana uHektorovi}evom Ribanju (Venecija 1568.) pjevaju bugar-{}ice »srpskim na~inom«, od kojih jedna i o Kraljevi}u Mar-ku. Legendarna slava tih junaka bila je, dakle, ‘iva i poticaj-na za otvoren otpor Turcima i vi{e-manje prikriven otporMlecima.

Knez Milo{ i Kraljevi} Marko bili su prema narodnoj predajiprimjeri za nasljedovanje, no bilo je i negativnih primjera zaizbjegavanje. U spjevu Vila Slovinka Juraj Barakovi} smje{-ta \ur|a Brankovi}a kao »izdajnika« me|u prokletnike upaklu. Taj Brankovi} bio je sin Vuka Brankovi}a, zeta knezaLazara, koji se tako|er borio na Kosovu. Zbog kolebljivepolitike i {urovanja s Turcima u narodnoj je predaji postaoizdajnikom, posebice jer je kao turski vazal ratovao protivugarskog junaka Ivana (Jano{a) Hunyadija, u narodu opjeva-nog Janka Sibinjanina.16

Zanimljivo je da Fortezza iznad jednog od tri prizora na dnuumivaonika stavlja natpis GEORGIVS DESPOTA / MILOEQVITIVS (despot \ura| / vitez Milo{), a prikazuje zapravokneza Lazara, koji je prema predaji ve~er uo~i bitke na Koso-vu sjede}i pod {atorom odr‘ao juna~ku zdravicu s Milo{emObili}em. Fortezza je iz nekog nepoznatog razloga upisaokrivo ime junaka, pomije{av{i ga vjerojatno s imenom »iz-dajnika« \ur|a Brankovi}a. Ina~e, Fortezzino pisano vreloza motive s Milo{em Obili}em mogla je biti kronika bizant-skoga povjesni~ara Duke, nastala sredinom 15. stolje}a, kojaje ubrzo prevedena na talijanski, a dodatak o zdravici nalazise upravo u tom talijanskom prijevodu, jednako kao i poda-tak da je Milo{ Kobili} (tek kasnije prozvan je Obili}) ubiosultana.17 O kosovskim doga|ajima, posebice o Milo{evupothvatu, izvje{tava jo{ jedan Fortezzin suvremenik, dubro-va~ki povjesni~ar Mavro Orbini, u djelu Il regno degli Slavi(Pesaro 1601.). Prema Orbinijevim navodima – koji su sli~nionima iz Dukine kronike, ali ne sasvim istovjetni – Milo{a jeVuk Brankovi} oklevetao pred knezom Lazarom, navodno

j. Brut daje smaknuti sinovej. Brutus orders his sons’ executionk. Publikola u bitci s Tarkvinijem Oholimk. Publicola battling with Tarquinius Superbusl. Mucije Scevola pred Porsenoml. Mutius Scaevola in front of Porsenna

140


da }e Milo{ izdati kr{}ansku vojsku. Zbog toga je tijekomve~ere prije bitke knez Lazar Milo{u nudio pehar vina i spo-menuo sutra{nju izdaju. Milo{ je ispio pehar i najavio da }esutra dokazati kako nije izdajica. Orbini nadalje opisuje ka-ko je Milo{ ubio Murata bode‘om i potom poginuo u borbi snjegovom tjelesnom stra‘om.18 Fortezza je njegovu pogibi-ju prikazao kao pad usred borbe, i to na konju. U tome se vi{edr‘ao pripovijesti talijanskog prijevoda Dukine kronike, ukojem je Milo{eva pogibija opisana vrlo dramati~no. Naime,nakon ubojstva sultana Milo{ se, ru{e}i tjelesnu stra‘u, do-kopao svoga konja i ve} je bio stavio nogu u lijevi stremenda se vine u sedlo – no izranjenom i okru‘enom janji~arima,popustila mu je snaga i on je pao mrtav.19

U kontekstu transkulturalne narodne epike, koja je u to dobazajedni~ka ~itavom ju‘noslavenskom podru~ju, Milo{ Obi-li} je imao posebno mjesto kao miles christianus (cavalier diChristo prema talijanskom prijevodu Dukine kronike), ju-nak kr{}anske vjere u borbi protiv najlju}eg neprijatelja. Osimnjega osobito je omiljen Kraljevi} Marko, koji je tako|er‘ivio u narodnoj predaji, a u hrvatsku ga knji‘evnost uvodiPetar Hektorovi}. Cvito Fiskovi} citira izvje{taj mleta~kogupravitelja Splita iz 1574. u kojem stoji da su prigodom jed-

5. Philips Galle, Mucije Scevola, bakrorez, 1563. (Bruxelles, Bibliothèque Royal Albert Ier, Cabinet des estampes)5. Philips Galle, Mutius Scaevola, engraving, 1563

6. Mucije Scevola pred Porsenom, drvorez (Deche di Tito Liuio vul-gare hystoriate, Venecija 1511. Be~, sign. ÖNB 53.P.8.)6. Mutius Scaevola in front of Porsenna, woodcut

141


b. Andrea Fulvio, Illustrium imagines, Rim, 1517. (Wol-fenbüttel, Herzog August Bibliothek)

7. Portret Vitelija7. Portrait of Vitelliusa. Horacije Fortezza, {ibenski umivaonik, Vitelijea. Horatio Fortezza, [ibenik basin, Vitellius

8. Horacije Fortezza (dno {ibenskog umivaonika): Zdravica kneza Lazara;Milo{ ubija sultana Murata; Milo{eva pogibija8. Horatio Fortezza (bottom of [ibenik basin): Prince Lazar giving atoast; Milo{ killing sultan Murat; Milo{’s death

142


ne sve~anosti u Splitu »prisutni i ~itav narod pjevali pjesmeo Kraljevi}u Marku, jer svi znaju te stihove«.20 Pjevalo se,dr‘i Fiskovi}, iz prkosa i prema mleta~koj vlasti i prema tur-skoj sili.

Sa‘eto bi se moglo zaklju~iti sljede}e: djela onovremenihknji‘evnika i povjesni~ara literarizirane su potvrde ‘ive na-rodne predaje o hrabrim kr{}anskim borcima slavenske krvikoji nastoje suzbiti mrskoga neprijatelja. Fortezza je, pak,barem koliko nam je poznato, prvi koji u hrvatskoj sredininajva‘nije sadr‘aje toga mita prenosi u vizualni medij. Utome je na svom podru~ju kongenijalan i s Hektorovi}em i sne{to mla|im knji‘evnikom Jurjem Barakovi}em, kojeg jevjerojatno upoznao u Zadru ili [ibeniku. Kao {to Barakovi-}ev spjev Vila slovinka pro‘ima aktualna turska nevolja, ta-ko i Fortezzin tematski repertoar uklju~uje goru}i problemTuraka. Prizori iz narodne predaje u kojima je glavni junaklegendarni Milo{ Obili} zadobili su dignitet ravnopravanhumanisti~ki posve}enim primjerima iz anti~ke knji‘evnostii povijesti, oni su integrirani u ikonografiju anti~kih exem-pla, {to je rijedak slu~aj u zapadnoj likovnoj umjetnosti a iknji‘evnosti toga doba. Dodatnu dimenziju daje im usidre-nost u aktualna politi~ka zbivanja i svojevrsna anga‘iranostu stvaranju psihologije otpora u vremenu ratne ugro‘enostihrvatskih krajeva.

Ovaj poku{aj ikonografske analize Fortezzinih gravura, pri-je svega na {ibenskom umivaoniku, otvara pogled u kom-

pleksnu duhovnu i povijesnu situaciju vremena u kojem imjesta na kojem majstor djeluje. Fortezzinoj humanisti~kojikonografiji pridru‘uje se osebujan dodatak koji potje~e iznarodne predaje, a koji je povezan s povijesnom realno{}u15. i 16. stolje}a u Hrvatskoj: ratovima s Turcima. Ono {tonjegov ikonografski doprinos ~ini jo{ slo‘enijim jest da tajdodatak, koji potje~e s podru~ja ju‘noslavenskoga etnosa,prihva}a jedan od predstavnika venecijanskoga patricijata,Alvise Grimani, generalni providur Dalmacije od 1572. do1575., dakle dijelom u doba Ciparskoga rata (1570.–1573.).Time se na ovom umivaoniku o~ituje osebujan spoj huma-nizma i ju‘noslavenske narodne predaje koju njeguje doma-}a sredina u [ibeniku, odnosno u Dalmaciji, a koju respekti-ra i »asimilira« venecijanski naru~itelj njegova djela, gene-ralni providur Grimani. Sadr‘aji Fortezzinih gravura na tojposudi demonstriraju tjeskobnu duhovno-politi~ku situaci-ju ju‘noslavenskoga kr{}anstva i posebice Dalmacije u todoba, u kojem se kod obrazovanih naru~itelja potreba zahumanisti~kom metaforom povezuje s »ideologijom« nu‘-noga otpora neprijatelju kr{}anstva. Stoga se Fortezzine gra-vure ne »~itaju« samo kao izraz individualne artisti~ke in-vencije, ve} i kao osebujno svjedo~anstvo ‘ivotne zbiljemajstora i njegovih suvremenika. U tom smislu one nadogra-|uju sustav primjernih tema (exempla) humanisti~kog reper-toara i zna~e uistinu kreativan doprinos op}oj ikonografijitoga doba.

Bilje{ke

1O Fortezzi v. sa‘eto u Hrvatski biografski leksikon, sv. 4, Zagreb1998. Autorica je ~lanka L. ̂ orali}; usp. tako|er M. Pelc, Martin RotaKoluni}, Natale Bonifacio. Djela u hrvatskim zbirkama, katalog iz-lo‘be, Zagreb 2003., str. 11 i 81 i dalje.

2Vjerske tematike na Fortezzinim posudama nema: rije~ je o~igledno oposudama profane namjene, koje – za razliku od nekih sli~nih mjede-nih pladnjeva iz Dalmacije, o kojima pi{e C. Fiskovi} – nisu pogodneza uporabu u vjerskom kontekstu; usp. C. Fiskovi}, Mjedeni pladnje-vi 15–17. stolje}a u Hrvatskoj, »Starohrvatska prosvjeta«, 12, 1982.,str. 83–110, str. 90.

3E. Panofsky, Goti~ka arhitektura i skolastika, u: »Katedrala. Mjera isvjetlost« (priredio M. Ba~i}), Zagreb 2003., str. 245–336, str. 258 i d.

4Usp. G. Novak, Split u Maruli}evo doba, u: »Zbornik Marka Maru-li}a«, Zagreb 1950., str. 31–123, str.109.

5Usp. I. Petricioli, Barakovi}eva Vila slovinka kao povijesni izvor, u:»Jurju Barakovi}u o tristopedesetoj obljetnici smrti«, posebno izdanje»Zadarske revije«, Zadar 1979., str. 71–81, str. 73 i d.

6Primjerice Vila slovinka, 6. pjevanje, stihovi 457–464:

»Stara mudrost rimska i plodi njihovii spomen latinska uvik se ponovi.Kokleza, Mucija i svitlost Kamila

Metela i Lucija ovih je odila.Za~ vole zgubit vrat i na smrt napritii da bi tisu}krat uzmo‘no umriti,i sebe odriti brane}i rodni grad...«

7Usp. V. Markovi}, Zidno slikarstvo 17. i 18. stolje}a u Dalmaciji,Zagreb 1985., str. 19 i d.

8Usp. K. Prijatelj, Za biografiju Pellegrina Brocarda, slikara nad-biskupa Ludovica Beccadellija, »Radovi Instituta za povijest umjet-nosti«, 8, 1984., str. 89–92. Beccadelli je mo‘da bio potaknut sli~nimmodelom {to ga je biskup Paolo Giovio sredinom 16. stolje}u ustano-vio u svom »Muzeju«, zbirci portreta znamenitih ljudi, sabranih ubiskupovoj pala~i pored Coma.

9Usp. Petricioli, nav. dj., str. 76.

10T. Liuius Patauinus historicus duobus libris auctus (...) ac imagini-bus res gestas exprimentibus <Venecija, Melchiore Sessa &Petrus deRauanis, 1520.>, primjerak u Be~u, Österreichische Nationalbibliothek(dalje: ÖNB), sign. BE.12.K.13. Knjiga sadr‘i 31 drvorez; usp. opisu R. Mortimer, Harvard College Library Departement of Printingand Graphic Arts. Catalogue of Books and Manuscripts, Italian 16th

Century Books, sv. 2, 1974., br. 261.

11Vitae Plutarchi Cheronei... <Venetiis, Melchiore Sesa & Petrus deRauanis, 1516>, primjerak u Be~u, ÖNB, sign. 53.E.15. Za hrvatskiprijevod Plutarha usp.: Plutarh, Usporedni ‘ivotopisi (preveo i ko-mentirao Z. Dukat), Zagreb 1988., 3 sv.

143


12Za Gallea usp. M. Sellink – M. Leesberg, Philips Galle (The NewHollstein), sv. 1–3, Rotterdam 2001., sv. 3, str. 191, br. 487; za Livija:Deche di Tito Liuio vulgare hystoriate, Venecija 1511., Be~, ÖNB 53.P. 8.

13Usp. The Illustrated Bartsch, sv. 27, priredio Konrad Oberhuber,New York 1978.

14Primjerice Illustrium imagines, zbirku s portretima {to ju je 1517.priredio rimski humanist Andrea Fulvio. Me|utim, Fortezzi je vre-menski bilo bli‘e izdanje knjige Le imagini con tutti i riversi trovati etle vite de gli imperatori tratte dale medaglie et dalle historie de gliantichi, objavljeno u Veneciji 1548. godine. To djelo s portretimarimskih careva priredili su Antonio Zantani kao pisac i Enea Vico kaografi~ar. Knjiga je 1554. objavljena i na latinskom. Tri godine kasnijeEnea Vico objavio je u Veneciji knjigu s portretima rimskih carica podnaslovom Le imagini delle donne Auguste, latinsko izdanje objavljenoje ve} 1558. godine. Usp. M. Pelc, Illustrium imagines. Das Por-trätbuch der Renaissance, Leiden 2002., passim.

15»Rimski vojnik ta glas nosiAfrikanom da ga zva{e,narodi ga mnogi zna{e,za~ ih dobar dil pokosi.

Niku milost za se prosi,Rimljani mu zataji{e,njega volji ne prista{e,a znoj krvav za njih rosi...«– zavr{ni stihovi epa.

16Barakovi}, Pjevanje 12., stih 1365 i dalje, usp. A. Petravi}, Barakovi}o Despotu Brankovi}u, u: »Pete studije i portreti«, Zagreb 1937. (dru-

go izdanje), str. 133–141, str. 135 i dalje. Fortezzi je za njegovu svrhuMilo{ Obili} bolje odgovarao od Janka Sibinjanina upravo zbog toga{to je Milo{evo ubojstvo sultana mogao upotrijebiti kao izravnu para-lelu juna~kom podvigu Mucija Scevole, koji je prodro u Porsenin{ator tako|er s namjerom da ga ubije ‘rtvuju}i pri tome vlastiti ‘ivot.

17Usp. M. Dini}, Dukin prevodilac o boju na Kosovu, u: »Zbornikradova Vizantolo{kog instituta«, VIII/2, 1964., str. 53–67, posebicestr. 64 i dalje, gdje u dodatku prenosi izvadak iz Kronike u kojemu jerije~ o zdravici i Milo{evu juna{tvu.

18Usp. M. Orbini, Kraljevstvo Slavena, priredio Franjo [anjek, Zagreb1999., str. 376 i dalje. Milo{a Kobili}a spominje i jedan spis iz 1566.{to ga je u {leskom Wrocãavu sastavio kanonik tamo{nje katedraleIvan Ljubi} (Johannes Liubiczh). Spis je objavljen tiskom 1580., a ucijelosti ga prenosi [. Ljubi}, Commissiones et relationes venetae,sv. 3, Zagreb 1880., str. 165–182. U tom spisu Milo{ je nazvan My-loss Kobyliczh Mysorum princeps (str. 171, 180). Sultanovo uboj-stvo autor pripisuje Milo{u, odnosno navodi i drugo mi{ljenje o ne-kom vojniku Trebalu (Treballo milite), koji da je ubio sultana kako biosvetio smrt kneza Lazara.

19... »ficcando el pede in la sinistra staffa prima che in sella podessesalire dalla armata zanizaria circumdato el glorioso caualier deChristo de innumerabili ferite da quella canina moltitudine fu morto«– prema Dini}, nav. dj., str. 65.

20Usp. C. Fiskovi}, Splitska renesansna sredina, »Mogu}nosti«, 3–4,1976., str. 340–364, posebno str. 351–352.

Summary

Milan Pelc

Iconography of the Humanism and PopularTradition on [ibenik Basin by Horatio Fortezza

Preserved oeuvre of Horatio Fortezza, [ibenik’s goldsmithand engraver (round 1530 – 1596), consists of silver reliefplates for mariegolas (confraternity’s rule books ) and exten-sively engraved brass vessels, basins and ewers, that are, atthe present moment, being kept in several European museums(London, Venice, Florence). One of his brass basins could befound in the County museum in [ibenik. Subject of this ar-ticle are engravings on Fortezza’s brass vessels that, almostexclusively, depict scenes from classical mythology and his-tory. Almost exclusively, because on [ibenik basin there ap-pear three scenes from Kosovo cycle, that were taken overfrom the popular tradition and have Milo{ Obili} as the mainhero. All of Fortezza’s engraved scenes, the antique ones aswell as those of »Kosovo cycle«, share the same humanisticpedagogical purpose – they are exempla, examples of virtuewhich should be cherished, but also of iniquity, which shou-ld be avoided. As such, they intend to educate contempora-ries spiritually and morally.

Attempt of iconological analysis of Fortezza’s engravings,particularly those on [ibenik basin, draws one’s attentiontoward essential elements of spiritual habitus of the artist’stime and space – the Humanism and popular tradition joinedtogether in a programme of psychological support to the fightagainst the Turks. In that sense, the scenes on [ibenik basinare kind of the »psychogram« for the period of the Cypruswar on the Adriatic area of Serenissima. However, their ico-nographic contribution is even more complicated if we takeinto account the fact that the motives from popular South-Slavic tradition are accepted by the commissioner of the ba-sin Alvise Grimani – the representative of Venetian aristocra-cy and Venetian Governor for Dalmatia in the time of theCyprus war. Therefore, Fortezza’s work represents a distincti-ve connection of Humanism and South-Slavic popular tradi-tion, the recipients of which are native Croats as well as itsVenetian commissioners. The contents of Fortezza’s engra-vings are being »read« not only as an expression of indivi-dual artistic invention, but are a direct result of existentialreality of Fortezza and his contemporaries. As such they up-grade the system of appropriate subjects (exempla) of thehumanistic repertory and represent genuinely creative con-tribution to the general iconography of that time.

Key words: Horatio Fortezza, Milo{ Obili}, Battle of Koso-vo, Cyprus war, goldsmithing, Mannerism, Humanism

m. pelc: ikonografija humanizma i narodne predaje na ... · pdf filehoracije fortezza,...

Documents