maČak otiŠao u hajduke maČak toŠa

3
5/11/2018 MAAKOTIAOUHAJDUKEMAAKTOA-slidepdf.com http://slidepdf.com/reader/full/macak-otisao-u-hajduke-macak-tosa 1/3 MAČAK OTIŠAO U HAJDUKE Bruji veselo voenički točak, glas mu putuje sunčanim poljima i gubi se u staroj bukovoj šumi, punoj tišine i vlažnih sjenki. U voenici rijema mlinar Triša, star i obroduan čičica. Pokraj njega sjei njegov ebeli mačak, i on takođe rijema.  – Djea Trišo –  javi se mačak, pospan i lijen –  jea Trišo, čuješ, ulovi mi jenog miša.   – Miša, kakvog miša, rođeni? – začui se jea. – Nika nisam lovio miševe. A, hvala Bogu, ima ih osta u našoj voenici, još de ti brkove ogristi kako uvijek spavaš... Nedu, lovi sam!  – Ona mi ispeci pogaču.  – Nedu ni to.  – Nedeš! Ona, brate, iem u hajuke. Ovako se više ne a živjeti. Mrzi me a za miševima jurim. A hajuci, čujem, embelišu u šumskoj hlaovini.   – Hm! Ne bih rekao. Hajduk mora biti spreman stidi i utedi, a ti... Uostalom, moža de te hajuci opametiti, pa deš biti vrjeniji.  – I baš nedeš a mi pečeš pogaču?  – Nedu; ko bi lijenčinu uvijek hranio. Ii pa lovi.   – Dobro, jea Trišo. Ona zbogom. Praštaj so i hljeb koji zajeno pojeosmo, ja odoh u goru zelenu. I nemoj mnogo a tuguješ za mnom. Oe mačak na vrata, a starac, ostavši sam, počeša se po brašnjavoj kosi i obori glavu.  A mačak pređe uskim brvnom preko potoka, provuče se kroz šuštav zreo kukuruz i zaputi se u pust sumračni bukvik.  – Pazi, otkud ovaj hajduk? – začui se jean kos i žurno oleti ispo tiha zelena svoa.  – Oho-ho, ved se na prvom koraku vii ko je pravi hajuk – obraova se mačak i oholo poiže brk. – Iem a potražim kakvu hajučku ružinu, moža im je potreban harambaša. U golu kamenjaru, punom jazbina, mačak nabasa na ebela prugasta jazavca. Leškario je jazo pre ulazom u svoju jamu, sunčao se i po svoj prilici smišljao nekakav lopovluk.  – Dobar an, šareni šumski stanovniče, ne znaš li, moža, gje se ovje n alaze hajduci? Stupio bih u njihovu ružinu.  – Hajuci? Pa gje de biti hajuci ako ne ovje – usliknu veseli jazo. – Baš si ošao na pravo mjesto. Mi, jazavci, najvedi smo hajuci po nebeskom kapom. Gre nas ljui na va ana hoa uokolo, zovu nas i razbojnicima, štetočinama i lopovima. Kako viiš, mi smo ti vrlo znamenit i čuven naro. Čuveniji smo i o more lisice, a i mevjeu smo slavu pomračili.  – Gle, gle, o srca se raujem. Valja dete i mene primiti u svoje junačko ruštvo? 

Upload: bata-batata

Post on 10-Jul-2015

4.232 views

Category:

Documents


2 download

TRANSCRIPT

Page 1: MAČAK OTIŠAO U HAJDUKE MAČAK TOŠA

5/11/2018 MA AK OTI AO U HAJDUKE MA AK TO A - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/macak-otisao-u-hajduke-macak-tosa 1/3

MAČAK OTIŠAO U HAJDUKE 

Bruji veselo voenički točak, glas mu putuje sunčanim poljima i gubi se u staroj bukovoj šumi, punoj

tišine i vlažnih sjenki. U voenici rijema mlinar Triša, star i obroduan čičica. Pokraj njega sjei

njegov ebeli mačak, i on takođe rijema. 

 – Djea Trišo –  javi se mačak, pospan i lijen – jea Trišo, čuješ, ulovi mi jenog miša. 

 – Miša, kakvog miša, rođeni? – začui se jea. – Nika nisam lovio miševe. A, hvala Bogu, ima ih

osta u našoj voenici, još de ti brkove ogristi kako uvijek spavaš... Nedu, lovi sam! 

 – Ona mi ispeci pogaču. 

 – Nedu ni to. 

 – Nedeš! Ona, brate, iem u hajuke. Ovako se više ne a živjeti. Mrzi me a za miševima jurim. A

hajuci, čujem, embelišu u šumskoj hlaovini. 

 – Hm! Ne bih rekao. Hajduk mora biti spreman stidi i utedi, a ti... Uostalom, moža de te hajuci

opametiti, pa deš biti vrjeniji. 

 – I baš nedeš a mi pečeš pogaču? 

 – Nedu; ko bi lijenčinu uvijek hranio. Ii pa lovi. 

 – Dobro, jea Trišo. Ona zbogom. Praštaj so i hljeb koji zajeno pojeosmo, ja odoh u goru zelenu.

I nemoj mnogo a tuguješ za mnom. 

Oe mačak na vrata, a starac, ostavši sam, počeša se po brašnjavoj kosi i obori glavu. 

A mačak pređe uskim brvnom preko potoka, provuče se kroz šuštav zreo kukuruz i zaputi se u pust

sumračni bukvik.

 – Pazi, otkud ovaj hajduk? – začui se jean kos i žurno oleti ispo tiha zelena svoa. 

 – Oho-ho, ved se na prvom koraku vii ko je pravi hajuk – obraova se mačak i oholo poiže brk. – 

Iem a potražim kakvu hajučku ružinu, moža im je potreban harambaša. 

U golu kamenjaru, punom jazbina, mačak nabasa na ebela prugasta jazavca. Leškario je jazo pre

ulazom u svoju jamu, sunčao se i po svoj prilici smišljao nekakav lopovluk. 

 – Dobar an, šareni šumski stanovniče, ne znaš li, moža, gje se ovje nalaze hajduci? Stupio bih u

njihovu ružinu. 

 – Hajuci? Pa gje de biti hajuci ako ne ovje – usliknu veseli jazo. – Baš si ošao na pravo mjesto.

Mi, jazavci, najvedi smo hajuci po nebeskom kapom. Gre nas ljui na va ana hoa uokolo, zovu

nas i razbojnicima, štetočinama i lopovima. Kako viiš, mi smo ti vrlo znamenit i čuven naro. Čuveniji

smo i o more lisice, a i mevjeu smo slavu pomračili. 

 – Gle, gle, o srca se raujem. Valja dete i mene primiti u svoje junačko ruštvo? 

Page 2: MAČAK OTIŠAO U HAJDUKE MAČAK TOŠA

5/11/2018 MA AK OTI AO U HAJDUKE MA AK TO A - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/macak-otisao-u-hajduke-macak-tosa 2/3

 – Ta kako i ne bi tako brkata hajuka. Nego ovaj, kako a kažem, a ti nisi kakav rođak psima? 

 – Psima? Šta govoriš! Nema ljudih neprijatelja nego što smo mi i psi. 

 – Dobro, ona deš večeras s nama u kukuruz. Vijedemo koliko vrijeiš. 

Ubrzo sunce utonu za visoku planinsku kosu, kroz lišde zašumi hlaan vjetrid i moar sumrak uđe u

 šumu. Mačak se sjeti jea Triše i ođe mu tužno: 

 – Eh, sada moj djeda sjedi sam na pragu vodenice, a mene tamo nema.

Ka se prva sova iže i nečujno poleti ispo grana jazavci krenuše u krađu. Mačak se sjeti kako bi sad

ivno bilo spavati uz huk voeničkog točka, bi mu žao što nije poslušao jea, i tužan pođe s njima.

Ka iziđoše iz šume, ugleaše na jenom kraju njive naloženu vatru. To je gaza njive ložio a uplaši

 štetočine. Najstariji jazavac primače se mačku i sa strahom pripita: 

 – Bojiš li se ti onoga crvenog sunčeva rođaka što jee suve grane tamo u došku njive? 

 – Koga? – začui se mačak. – Aha, to ti misliš na vatru. Pa to je moj najbolji rug za hlanu nod.  

 – Tvoj drug! – prestraši se jazavac. – A, zato li se tebi oči sjaju u mraku... E, ona ti prvi ii u kukuruz,

mi demo za tobom. 

Ali tek što zađoše u njive i počeše a šušte lomedi suve stabljike, psi o vatre naaoše strašan lavež i

 jurnuše put kraljivaca. Gaza se prenu iz polusna, zgrabi pušku i opali u nod. Prestrašeni jazavci

 jurnuše put šume, a mačak se o str-aha pomete i ae se u bijeg prema potoku. Za njim se naae

krupna čupava psina bijesno lomedi kukuruz. Bježedi pre njim kao slijep, mačak jeva pogoi preko

brvna na potoku, otrča o voenice i zagrebe uz brvna po krov. 

 – Jao, jao, otvaraj, ragi jea Trišo! 

 – Ko je to? – ču se iznutra starčev glas. 

 – Ja, tvoj mačak. 

 – Ne primam hajuke. Ii pa traži rugog jataka. 

 – Otvaraj, premili djeda. Pusti me samo unutra, nikad mi više hajučija nede pasti na um.

Provrijenidu se, polovidu sve miševe... Jao, evo pasa. Otvori, slatki čičice. 

Oobrovoljen, čiča Triša otvori vrata, otjera psa i pusti mačka unutra. 

I mačak je zaista oržao svoju riječ. Pitajte samo miševe, koji žive u okolini čiča-Trišine voenice.

Pitajte, ako ima još kojeg u životu. 

Page 3: MAČAK OTIŠAO U HAJDUKE MAČAK TOŠA

5/11/2018 MA AK OTI AO U HAJDUKE MA AK TO A - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/macak-otisao-u-hajduke-macak-tosa 3/3