MAJKA TEREZA

Nedavno su javnosti predstavljena pisma koje je Majka Tereza pisala svojim nadređenima i ispovjednicima tijekom 66 godina, a koja otkrivaju jednu novu sliku svetice siromaha. Slika je to kontradikcije, brojnih pitanja i nesigurnosti koje su je mučile. Pisma svjedoče da su njene tihe i samo naizgled smirene molitve skrivale tešku potragu za duhovnim odgovorima te da Boga nije pronašla do smrti

Piše Maja BRALA

Dana 11. prosinca 1979. Majka Tereza otputovala je za Oslo. Odjevena u svoj prepoznatljivi plavo-bijeli sari krenula je primiti najprestižnije od svih priznanja, Nobelovu nagradu za mir. Primajući nagradu, svijetu se obratila riječima: “Isus je zbog nas gladovao, razodjenuo se, postao beskućnikom. Isusova je glad ono što vi i ja sada moramo tražiti, pronaći i pomoći… Isus je u našim srcima, u očima svakog nemoćnog i siromašnog kojeg susrećemo, kojem se osmjehnemo i koji nam se osmjehne”.Čudno je stoga danas spoznati da je svega tri mjeseca prije tog nadahnutog govora, u rujnu te iste 1979., Majka Tereza u pismu svojem duhovnom ispovjedniku, velečasnom Michaelu van der Peetu, pisala: “Isus ima posebnu ljubav prema tebi. Za mene su pak tišina i praznina toliko goleme da gledam, a ne vidim, slušam, a ne čujem. Moje se usne kreću u molitvi, no riječi se ne čuju. Molim tebe da moliš i za mene”

Gdje je moja vjera?

Jednu od velikih ikona 20. stoljeća, sićušnu žena čija je golema samilost taknula srca diljem planeta i kojoj su se klanjali i najmoćniji, lako je prepoznati u riječima kojima je zahvalila na Nobelovoj nagradi. No, misli iz pisma velečasnom Van der Peetu nešto su sasvim neočekivano i iznenađujuće. To je pismo jedno od mnogobrojnih pisama koje je dobrotvorka iz Kolkate (bivša Kalkuta) pisala svojim nadređenima i ispovjednicima tijekom punih 66 godina. Pisma - koja su, unatoč želji Majke Tereze da se ona po njenoj smrti unište, do sada čuvana u Vatikanu - otkrivaju jednu novu sliku svetice siromaha. Slika je to kontradikcije, brojnih pitanja i nesigurnosti koje su je mučile. Ona svjedoče o tome da su tihe i samo naizgled smirene molitve Majke Tereze skrivale tešku potragu za duhovnim odgovorima te da Boga nije pronašla do smrti.

U riječima samog autora, pisma otkrivaju da čak punih 50 godina života Majka Tereza nije uopće više osjećala prisustvo Boga “kako niti u srcu, tako niti u euharistiji”. Pitanja su je počela moriti upravo negdje u vrijeme kada se počela brinuti za najsiromašnije Kolkate. Izuzev jednog petotjednog razdoblja tijekom 1959. godine, pitanja ju nisu nikada napustila. U više od 40 pisanih svjedočanstava Majka Tereza progovara o svojem stanju duboke duhovne boli. Ona piše o “tami”, “osamljenosti”, “mučenju” i svoje postojanje uspoređuje s paklom. S posebnom trezvenošću govori o golemom jazu između njezine slike u javnosti i stanja njezina duha. U nekoliko se navrata čak pita ne upućuje li ona ljudima verbalnu zabludu. Jednog od savjetnika pita bi li on njezino ponašanje nazvao - hipokrizijom.“Gdje je moja vjera? Čak i duboko u mojoj duši ne postoji ništa drugo osim praznine i tame. Ako Bog postoji, molim Ga da mi oprosti”, napisala ja Majka Tereza u jednom od pisama.Kako je postajala sve poznatijom diljem svijeta, njezina je vjera, iščitava iz pisama, bivala sve slabija, a sumnje u postojanje Boga gotovo svakodnevne. U jednom trenutku Majka Tereza kaže da je njen osmijeh postao samo maska. Bojala se, priznaje, da će zbog snage sumnji koje je razdiru u konačnici biti prepoznata kao - licemjerka.

Vatikan: Neupitan proces kanonizacije

“Zbog čega se ovoliko mučim? Ako ne postoji Bog, ne postoji ni duša. Ako ne postoji duša, onda ni Ti, Isuse, nisi stvaran”, stoji, među ostalim, u pismima.Pisma su se, kao što smo rekli, nalazila u posjedu Vatikana, a pronašao ih je, odnosno njihov sadržaj otkrio svećenik Brian Kolodiejchuk, koji je do njih došao sakupljajući podatke koji su potrebni da bi Majka Tereza bila proglašena svetom. Naime, poslije smrti, točnije u listopadu 2003., ona je beatificirana, no proces kanonizacije još nije završen.Pisma su javnosti predstavljena, odnosno objavljena u knjizi Mother Teresa: Come be my light (Majka Tereza: Dođi, budi moja svjetlost), autora Briana Kolodiejchuka, koji je i sam član reda Sestara misionarki ljubavi. Knjiga je izišla 4. rujna, točno dan prije desetogodišnjice smrti dobročiniteljice iz Kolkate.Premda su se mnogi po objavljivanju pisama pitali hoće li njihov sadržaj utjecati na proces kanonizacije Majke Tereze, Vatikan je već objavio da to neće biti slučaj. Naime, poručuju iz Svete Stolice, povijest Crkve prepuna je svetaca koji su imali sličan problem sumnje u vjeru. Španjolski mistik sveti Ivan od Križa u 16. je stoljeću prvi put upotrijebio sintagmu

“mračna noć duše” da bi opisao stanje potrage za temeljnim odgovorima vjere, odnosno sumnje u njih. Do slučaja Majke Tereze, takvo najdulje opisano stanje bilo je ono svetog Petra od Križa, koji je u mučnim sumnjama u vjeru proveo 45 godina, da bi konačno ipak uspio pronaći put povratka.Kod Majke Tereze sumnje su trajale čak 66 godina, i nikada je nisu napustile, već su bivale sve snažnije. Ipak, iz Vatikana poručuju da sumnja u Isusa ne znači da on ne postoji.

Heroina duha ili profesionalka

Prema riječima svećenika Kolodiejchuka, pisma u kojima Majka Tereza izražava sumnju u Boga i vjeru mogu joj samo ići u prilog - nikako odmoći. Naime, ona ukazuju na jednu do jučer nepoznatu dimenziju snage duha i, koliko god to kontradiktorno moglo zvučati, vjere. Unatoč pitanjima, ona nikada niti na čas nije posumnjala u svoju misiju, u potrebu za ljubavlju prema svima, za pomaganjem najpotrebitijima, najugroženijima, onima gotovo zaboravljenima, ukratko - na nasušnu potrebu za praćenjem puta koji je čovjeku pokazao Isus. Mnogi bi, zaključuje Kolodiejchuk, ovakvu snagu i ustrajnost mogli nazvati samo jednim imenom - duhovnim herojstvom.Drugo je, možda puno zanimljivije i dalekosežnije pitanje, kakvog će odjeka sadržaj tih pisama imati među vjernicima i sljedbenicima misije koju je Majka Tereza započela, ali, te možda još i više, među ateistima. Hoće li postati glasniji glasovi poput onog Christophera Hitchensa, autora knjige kontroverznog naslova Misionarski položaj u kojoj naširoko polemizira upravo o Majci Terezi, koji će sada još argumentiranije moći konstatirati da ljudi od crkve, baš kao ni svi ostali ljudi, nisu pošteđeni sposobnosti spoznaje da je vjera ljudski izum, odnosno koji će (razočarano) konstatirati da je vjera Majci Terezi ipak bila ponajprije - profesija.Bilo kako bilo, knjiga Majka Tereza: Dođi, budi moja svjetlost izvanserijsko je, zanimljivo štivo, svojevrsna posthumna (auto)biografija, koja će u sasvim novom svjetlu predstaviti jednu od velikih javnih figura 20. stoljeća. Činjenica da se ne radi o organiziranom materijalu dorađene forme i sadržaja, već o nizu bilješki, ne do kraja sređenih misli, nerijetko nesređenih zapisa, ovu knjigu čini samo još autentičnijom. Prema riječima svećenika Kolodiejchuka, čovjek čitajući retke iz pisama Majke Tereze stječe dojam da je rukom uspio dotaknuti srce duhovnosti suvremenog sveca.

I sada nakon ovoga ispisanog, mnogi ce reci da Bog ne postoji, kada je to pisala ona koja je cijeli svoj zivot proživjela u dodiru sa najsiromašnijim, najodbacenijim i najjadnijim ljudima na svijetu kojima je u posljednjim trenucima zivota pokusala pruziti utjehu i nadu. Sasvim je razumljivo da je pri svakodnevnom dodiru sa "mrakom" njezina vjera bila mnogostruko izložena propitivanju i filtraciji.Svakog pravog vjernika koji dolazi u razna iskusenja svjetovnog zivota prozimaju iste ili slicne misli. Vjernike koji su to postali po defaultu obiteljske tradicije kojima se vjera zasniva na usksrnim jajima i bozicnoj pečenki vjerojatno ne muče ovakva pitanja.Svatko tko jednom dozivi Boga Zivoga i nastavi put po Njemu cekaju ovakava pitanja i iznenadjenja, oni pravi kao Majka Tereza bez obzira na pomanjkanje odgovra nastavljaju svoju misiju... To tek govori o postojanju Boga. Da se ona pitala da je sama odlucivala vjerovatno bi davno odustala, ali bila je vodjena Duhom. Sto Bog zeli?Vjerovati znaci ustrajati na Njegovom putu, koliko god se cinilo napustenim, odbacenim, neshvacenim, koliko god sebi vise pitanja postavljavamo u tim trenutcima blizi smo Bogu. Puno puta sma razmisljala akoo je Bog svemoguc, pa sto bi mu znacilo da dotakne sve kao mene, pocevsi od moje obitelji, i onda bi svi lijepo zivjeli, ne bi bilo niceg loseg, gladi, neimastine, svi bi bili jedni za druge...ali nije bit u tome, Bog zna kakvi smo mi i dao nam je slobodnu volju, dao nam je ljude poput Majke Tereze, njen zivot je prikazao onako kako ga trebamo zivjeti svi ocekujuci od nas da prihvatimo ... Da je bila toliko u sumnji, zar ne bi odustala? Pisu plasila se? Cega, ako nije vjerovala da Bog postoji? Znaci imala je spoznaju, nije ga zeljela razocarati... Sve izgleda prije kao da je padala gledajuci ljudku nepravdu, placuci s Bogom u dusi, jer ni jednom covjeku koji ima i malo srca i ljubavi u njemu ne moze biti sve jedno kada vidi sto se dogadja oko njega. Pitanje je samo koliko smo spremni odbaciti svoj zivot i biti tu za druge?!

neostavljajme @ 15:13 | Komentiraj | Komentari: 0

GalerijaArhiva«»stu 2014 p u s č p s n  

        1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

VrijemeBrojač posjeta

92643

ISUSNema zapisa.

*Nema zapisa.

**

Linkovi

vedrac vedrac

isus_je_kralj isus_je_kralj

Pravo Pravo

PROSTOR DUHA PROSTOR DUHA

totus_tuus_nepion Ante

ljubi i cini sto hoces ljubi i cini sto hoces

soba za utijehu soba za utijehu

RADOSTAN RADOSTAN

Rijec Gospodnja Rijec

Index.hrNema zapisa.