mama

10
Mama, je li istina da me baka i dalje može vidjeti? – čim sam ušla u stan, u naručje mi je pohitao šestogodišnji sinčić Željan. – Dođi, dušo, ja ću ti objasniti. Pusti mamu da se odmori – suprug Željko uzeo ga je za ruku i poveo u dnevnu sobu. Pogledala sam ga zahvalno. Posljednja tri dana bila su najgora u mom životu. Iako smo znali da majka gubi bitku s opakom bolešću, činilo se da joj se stanje popravlja. Željan je imao tek šest godina i bio je premalen da shvati što je smrt. Na pogrebu sam nakon dugo godina opet vidjela oca. Roditelji su se razveli kad sam išla u osnovnu školu. Otac je bio alkoholičar, ali nikad nije bio nasilan. Majka je neko vrijeme podnosila njegovo pijanstvo, ali kad je zbog pića ostao i bez posla, jedne je večeri samo pokupila naše stvari i iz rodnog se Osijeka sa mnom preselila svojoj sestri u Zagrebu. Tu sam nastavila školovanje, a onda sam se u dvadeset i trećoj godini udala za Zagrepčanina Željka. S majkom sam uvijek bila jako bliska, za razliku od oca kojeg sam jedva poznavala. Živio je u jednom selu nedaleko od Osijeka, zdravlja narušena od alkohola. Iako posljednjih desetak godina nije pio, dugogodišnja ovisnost ostavila je na njemu dubok trag. U oronulom i ispijenom sjedokosom muškarcu, koji mi je umorna koraka prišao na sprovodu, jedva sam prepoznala svoga pedeset i šestogodišnjeg oca. – Andrea, mila, pojedi nešto. Znam da si umorna, ali moraš jesti – kad je suprug provirio u spavaću sobu, i dalje sam zamišljeno sjedila na rubu kreveta, još uvijek u crnini u kojoj sam došla s pogreba. – Andrea! – pozvao me blago još jednom, a onda mi prišao zatvorivši za sobom vrata. – Blijeda si nešto se dogodilo, zar ne? Je li ti otac nešto rekao dok ste bili sami? – prisjetio se. Odmahnula sam glavom. – Nije mi ništa rekao. Nego… – prešla sam rukom preko očiju otečenih od plača, a Željko je sjeo kraj mene. Predobro me poznavao da ne bi primijetio kako nije riječ samo o majčinoj smrti. Znala sam da mu moram reći ono što mi je teško bolesna majka na samrtnoj postelji priznala. Željko je strpljivo čekao, dajući mi vremena da skupim snage. Bila sam sigurna kako i dalje misli da je riječ o nečemu vezanom uz oca kojeg sam toga dana vidjela nakon dugo vremena. – Dan prije nego što je umrla, majka mi je priznala da imam sestru. Skrivala je to od mene punih dvadeset i devet godina – naglasila sam posljednje riječi. Još uvijek sam se teško mirila s tajnom koju mi je otkrila tek pred smrt.

Upload: mirelame

Post on 02-Oct-2015

217 views

Category:

Documents


1 download

DESCRIPTION

dirljiva prica o majci

TRANSCRIPT

Mama, je li istina da me baka i dalje moe vidjeti? im sam ula u stan, u naruje mi je pohitao estogodinji sini eljan. Doi, duo, ja u ti objasniti. Pusti mamu da se odmori suprug eljko uzeo ga je za ruku i poveo u dnevnu sobu. Pogledala sam ga zahvalno. Posljednja tri dana bila su najgora u mom ivotu. Iako smo znali da majka gubi bitku s opakom boleu, inilo se da joj se stanje popravlja. eljan je imao tek est godina i bio je premalen da shvati to je smrt.Na pogrebu sam nakon dugo godina opet vidjela oca. Roditelji su se razveli kad sam ila u osnovnu kolu. Otac je bio alkoholiar, ali nikad nije bio nasilan. Majka je neko vrijeme podnosila njegovo pijanstvo, ali kad je zbog pia ostao i bez posla, jedne je veeri samo pokupila nae stvari i iz rodnog se Osijeka sa mnom preselila svojoj sestri u Zagrebu. Tu sam nastavila kolovanje, a onda sam se u dvadeset i treoj godini udala za Zagrepanina eljka. S majkom sam uvijek bila jako bliska, za razliku od oca kojeg sam jedva poznavala. ivio je u jednom selu nedaleko od Osijeka, zdravlja naruena od alkohola. Iako posljednjih desetak godina nije pio, dugogodinja ovisnost ostavila je na njemu dubok trag. U oronulom i ispijenom sjedokosom mukarcu, koji mi je umorna koraka priao na sprovodu, jedva sam prepoznala svoga pedeset i estogodinjeg oca. Andrea, mila, pojedi neto. Znam da si umorna, ali mora jesti kad je suprug provirio u spavau sobu, i dalje sam zamiljeno sjedila na rubu kreveta, jo uvijek u crnini u kojoj sam dola s pogreba. Andrea! pozvao me blago jo jednom, a onda mi priao zatvorivi za sobom vrata. Blijeda si neto se dogodilo, zar ne? Je li ti otac neto rekao dok ste bili sami? prisjetio se. Odmahnula sam glavom. Nije mi nita rekao. Nego prela sam rukom preko oiju oteenih od plaa, a eljko je sjeo kraj mene. Predobro me poznavao da ne bi primijetio kako nije rije samo o majinoj smrti. Znala sam da mu moram rei ono to mi je teko bolesna majka na samrtnoj postelji priznala. eljko je strpljivo ekao, dajui mi vremena da skupim snage. Bila sam sigurna kako i dalje misli da je rije o neemu vezanom uz oca kojeg sam toga dana vidjela nakon dugo vremena. Dan prije nego to je umrla, majka mi je priznala da imam sestru. Skrivala je to od mene punih dvadeset i devet godina naglasila sam posljednje rijei. Jo uvijek sam se teko mirila s tajnom koju mi je otkrila tek pred smrt. Zato ti je to rekla tek sada? I zato je skrivala od tebe? eljko mi je postavio gotovo ista pitanja koja sam i ja postavila majci. Zaboga! opet sam prekrila lice rukama. Moe mi sve rei, Andrea. Nita nije tako strano da ne moemo podijeliti ohrabrivao me. eljko, ona je bila bolesna, mentalno retardirana. Ubrzo po roenju dali su je u neku ustanovu. Majka je otad nije vidjela. ak mi nije znala rei je li danas iva konano sam izgovorila groznu istinu. Uz stranu bol to gubim majku, morala sam se istodobno suoiti s injenicom da se ona odrekla vlastitog djeteta jer je bilo bolesno. Imala sam sestru, jo uvijek nisam mogla srediti vlastite emocije i odgonetnuti jesam li zbog toga sretna ili ne.Mamino priznanje Je li mlaa od tebe? Ne, ona se rodila prva. Dvije godine prije mene. Otac nakon toga vie nije elio djecu, ali majka je inzistirala. Mislila je da e joj roenje drugog, zdravog djeteta pomoi da zaboravi prvu ker. Ninu izgovorila sam tiho i njeno ime.Znai, Nina sada ima trideset i jednu godinu zakljuio je eljko. Ako je iva dodala sam.to zna o njoj? to ti je mama rekla? Koliko je bila bolesna? raspitivao se moj mu dok sam nemono slijegala ramenima. Majka mi je istinu otkrila tek pred smrt. Primala je velike doze morfija te je moda govorila nesuvislo, moda nije bila ni svjesna to govori. Osim toga, i sama sam bila pod velikim stresom te neke njene rijei moda nisam dobro shvatila, a vjerojatno ni upamtila. Rekla mi je da je dijete roeno s oteenjem na mozgu i da su joj svi savjetovali da ga da u ustanovu. Otac se najprije protivio, a onda su se sloili da je tako najbolje. No, njihov brak je krenuo nizbrdo. Iako mi o tome nije govorila, sada znam da se tata zbog toga propio. Kad sam se ja rodila, neko vrijeme je bilo bolje, a onda je opet poeo piti. Ne mogu vjerovati da je mama sve vrijeme od mene skrivala istinu i dalje sam bila okirana spoznajom da imam stariju sestru. Sve do nekidan mislila sam da sam jedinica. Zato je tvoja mama bila tako posesivna rekao je eljko gotovo s grinjom savjesti. Znala sam da je moju majku oduvijek doivljavao kao nekoga tko previe zaviruje u kerin ivot, jer gotovo je uvijek znala i to ruamo. eljku je to esto ilo na ivce, tim vie to su njegovi roditelji imali tri sina koji su rano napustili roditeljski dom i u iji se ivot nisu upletali. Moda je bila takva jer ju je muila savjest. Moda je meni eljela nadoknaditi ono to je Nini oduzela. Priliku da ima vlastiti dom, roditelje i sestru proaptala sam posljednju rije. Andrea, ipak ne zna kako je bilo. Moda Nina nije mogla ostati s njima. Ako se radilo o tekoj mentalnoj bolesti, morala je biti zbrinuta eljko je na stvari uvijek gledao racionalnije od mene. Pitala sam je gdje je Nina sada, ali nije mi rekla. Moda nije ni znala. Spomenula je samo da su je tada ostavili negdje u Dalmaciji prisjetila sam se. Mu me gledao ispitivaki. Znala sam to misli. Potrait e je? izgovorio je misao na glas. Kratko sam utjela, a onda uzviknula: eljko, moram to uiniti! Moram doznati je li iva i kako je i samu me iznenadila moja odlunost. Sve do tog trenutka nisam bila sigurna hou li neto poduzeti. ak ni na pogrebu nisam oca nita pitala iako sam imala priliku. On se ve istog dana vratio u svoje selo. Moda on zna neto vie, palo mi je na pamet. Ti nema nita protiv da je potraim? ipak sam htjela znati. Naravno da nemam. Samo ne elim da se razoara i mui zbog toga. Mora misliti na sebe, na nas i na posao podsjetio me da ve sutra moram na posao. Idemo sada neto pojesti. Razmislit emo poslije to je najbolje uiniti zagrlio me dajui mi podrku. I sutradan na poslu nisam prestajala misliti na Ninu. Moda je bila jako bolesna, moda je ve odavno umrla. Kad su je odveli, imala je nepunih godinu dana, prisjeala sam se majinih jedva ujnih rijei: Andrea, uinila sam ono to sam mislila da trebam. Mile i ja bili smo mladi, a onda nam se rodila takva ki. Mislila sam bol joj je na trenutak zgrila lice. Mama, nemoj se sada brinuti zbog toga pokuala sam je umiriti, ali je nastavila: Odrekla sam je se. Potpisala sam neke papire i nastojala zaboraviti da postoji. Ne znam koliko je dugo bila tamo, jesu li je preselili negdje drugdje. Moda ju je netko i uzeo govorila je tako tiho da sam se morala nagnuti nad njeno izmueno lice. Uzeo? ponovila sam. Ne znam. Takvu djecu vjerojatno nitko nee dodala je, mislei oito na posvajanje. Tada je u sobu intenzivne njege ula sestra i ja sam se odmaknula od kreveta, napravivi joj mjesta. Majka je sutradan ujutro umrla. Bio je to na posljednji razgovor. eljko, nazvat u oca. Pitat u ga gdje su ostavili Ninu odluila sam da odnekud moram krenuti. Mila, to je bilo prije vie od trideset godina. Zna da je tvoj otac otada proao svata. I lijeenje od alkoholizma i srani udar upozorio me i na alost bio u pravu. Otac mi nije bio od pomoi. Nije te trebala u to uvlaiti. Kad je utjela cijeli ivot, mogla je s time i umrijeti bio je bezosjeajan i nezainteresiran im sam mu spomenula sestru. Zna li gdje ste tada odveli Ninu? Andrea, ja se jedva sjeam kako se zvala. U neki dom na obali. Zaboravi to! Ima mua, sina. Pusti prolost. Ali ona je moja sestra zavapila sam jedva obuzdavajui ljutnju.Potraga za istinom Ona je retardirana. Ako je uope jo iva, nema pojma to znai sestra. Budi pametna i pusti to! Moram u talu, otelit e mi se krava bile su rijei kojima je zavrio razgovor. Dala sam se u potragu po ustanovama socijalne skrbi, a za pomo sam zamolila i susjedu novinarku s kojom sam bila bliska. Petra mi je ve nakon nekoliko dana donijela korisne vijesti. Doznala sam da je preseljena iz toga doma negdje u unutranjost Hrvatske. Ali ini se da je nakon nekoliko godina posvojena uzbueno mi je javila susjeda Petra, koja se i sama zainteresirala za priu. Posvojena je?! Jesi li sigurna? Pa bila je mentalno zaostala udila sam se. Moda ne toliko koliko je tvoja majka mislila. uj, ako sve dobro zavri, mogla bih napisati priu u novinama predloila je Petra, na to sam je zgroeno pogledala. Obeaj mi da nee nita pisati zatraila sam. Dobro, dobro. Zna da mi moe vjerovati umirila me. Petra mi je mnogo pomogla te sam nakon nekoliko mjeseci doznala da je Nina doista u sedmoj godini posvojena. Uspjela sam doi i do gospoe koja je vodila taj postupak, a sada je bila u mirovini. Jedva me primila, i mada puna razumijevanja za moj interes, nije eljela otkriti u koju je obitelj dospjela Nina. Imala je jedan oblik mentalne retardacije, ali mislim da je puno toga shvaala. Dospjela je u dobru obitelj. Njihova je djevojica poginula u prometnoj nesrei, a ena vie nije mogla roditi. Kako je izgledala? Niska rastom, malo bucmasta gospoa me ispratila do vrata. Ipak mi je otkrila dragocjeni trag o prometnoj nesrei u kojoj je poginula bioloka ki para koji je posvojio Ninu. Ponovno mi je upomo priskoila Petra. Tragala je danima po starim novinama, a onda zamolila pomo i od jednog slovenskog kolege. Prola su jo oko dva mjeseca dok je on konano uspio doi do imena para kojem je poginula ki. Inicijale je pretvorio u ime mukarca koji je vozio svoju obitelj kad je na njih nedaleko od Maribora naletio kamion. Djevojica je poginula, a supruga je bila teko ozlijedena, ali se oporavila. Imam ime! doviknula sam eljku im sam ula u stan. Suprug mi je uputio smrknut pogled. Iako me u poetku podravao, nakon moje sve vee opsjednutosti da pronaem sestru mislio je da zapostavljam njega i sina. Sve ee mi je predbacivao da mislim samo o Nini i savjetovao mi da odustanem.U Ljubljani Andrea, doznala si da je posvojena u dobru obitelj i da nije ivot provela u ustanovi. Ne razumijem zato se i dalje time mui i gubi dane ljutio se. Kako moe to rei? elim je vidjeti, upoznati. To je danas odrasla ena. Nije djevojica o kojoj bi se ti brinula. ak i da je upozna, ona od toga nee imati nita bio je uvjeren eljko. Kako ti zna? Gospoa iz socijalnog je rekla da puno toga shvaa. Ako je tada Zaboga, ona ju je vidjela nakratko. I to kad je Nini bilo sedam godina. eljan ti ve dva dana eli pokazati svoje crtee. Misli li ih konano pogledati? eljko je pogledao prema vratima sobe na kojima se pojavio na sini. U rukama je drao svoju omiljenu mapu s crteima. Doi, duo, da vidim to si sve nacrtao zagrlila sam sina i pokajniki pogledala mua. Shvaala sam njegovo neraspoloenje to sam ve pola godine bila zaokupljena gotovo samo traganjem za Ninom. Nisam ni bila sigurna je li mukarac koji se zvao Borut uope onaj koji je posvojio Ninu. No, bila je to jedina nesrea u tih nekoliko godina prije posvajanja u kojoj je na podruju Slovenije poginula djevojica. U drugoj nesrei poginuo je petogodinji djeak. Borut je ivio u Ljubljani i bio je Slovenac. Nemoj mi rei da ide tamo? i bez njegova pitanja znala sam eljkovu reakciju. Uzela sam dva dana godinjeg. Petra ide sa mnom. Moe li ti Naravno da u ii po eljana u kolu odbrusio mi je ljutito, ali vidjevi moje oajno lice, brzo se smirio: Andrea, samo se nemoj razoarati, molim te. elim da konano nastavimo s uobiajenim ivotom rekao je, a ja sam znala da pomalo strahuje hoe li moj susret s Ninom neto promijeniti u naim ivotima. Javit u se im stignemo obeala sam.Kad sam se ve sljedeeg dana s Petrinim kolegom Matjaom nala pred velikom stambenom zgradom u ljubljanskoj etvrti, prvi put sam posumnjala u svoju odluku. to ako se ti ljudi naljute to ih uznemiravam? Ide sama gore? upitao me Matja. Kimnula sam. Mislila sam da je bolje da se pojavim sama. Nisam eljela prije toga nazvati mobitelom jer nisam znala hoe me razumjeti, a bojala sam se da ne prekinu vezu im uju o emu se radi. Drugi kat dodao je Matja i zaputio se u oblinji kafi. Nisam koristila dizalo i za nekoliko minuta bila sam pred vratima na kojima je pisalo Borutovo prezime.Bilo je rano poslijepodne radnog dana. Nadala sam se da je netko od ukuana ve stigao s posla. Odmah nakon prvog zvona, zaula sam korake. Noge su mi se odsjekle. Vrata su se otvorila i na njima se pojavila ena u ranim ezdesetim godinama. Bila je krupnije grae, ali simpatina lica i uredne frizure. Gledala me ljubazno, ali iznenaeno. Obratila mi se na slovenskom pitanjem to elim. Ja sam dola sam iz Zagreba i ne znam slovenski poela sam posve zbunjeno i u strahu. Sada me je pogledala bolje, a lice joj se naglo uozbiljilo. Uinilo mi se da ispituje moje lice.Na vratima Oprostite to dolazim bez najave. Ali bojala sam se da neete eljeti razgovarati sa mnom rekla sam jo i predstavila se. Moje ime joj nije nita govorilo, a onda sam shvatila da sam rekla suprugovo prezime koje sam dobila udajom. Imala sam sestru. Davno. Ona se rodila prije trideset i jedne godine u Osijeku nastavila sam i dodala svoje djevojako prezime. enine oi rairile su se od nevjerice. Sada sam znala da je doista rije o obitelji koja je posvojila Ninu. Vi ste Ninina sestra? konano je rekla. Da, tek sam nedavno doznala da imam stariju sestru. I da je ona posvojena. Mama mi je to otkrila prije nego to je umrla. Umrla je? izgovorila je, a ja sam na njenu licu opazila, gotovo olakanje. ao mi je brzo je dodala, shvaajui da sam primijetila kako je odahnula kad je shvatila da joj od bioloke Ninine majke ne prijeti opasnost. Posve sam je razumjela pa sam brzo nastavila: Ja se ne elim mijeati u va ivot. Samo htjela sam doznati to je bilo s Ninom. Kako ivi i moda da je vidim, upoznam. Ipak smo sada odrasli ljudi. Ne elim vam nikako remetiti ivot nastojala sam je uvjeriti. Nina e doi uskoro. Vani je ena je pogledala na sat. Vani? S Borutom, mojim muem. Ili su kupiti neke sjedalice za balkon. Uite! pozvala me unutra. Oprostite mi jo jednom to zbunjeno sam zakoraknula unutra. Sve je u redu. Razumijem vas ljubazno me uvela me u lijepo ureenu dnevnu sobu. Ponudila me kavom, ali samodbila. Sjedila sam kao na iglama, bacajui prestraeni pogled na vrata, oekujui na njima svakog asa Ninu. Udani ste? Rekli ste mi drugo prezime pitala me gospoa koja je sjela nasuprot mene. Da, imamo sina eljana. Ima est godina i ove je godine krenuo u kolu malo me umirio uobiajen razgovor. Mi smo imali Silviju. Poginula je kad su joj bile tri godine. Bilo je to davno, ali nikad ne uspijete preboljeti. A onda je u na ivot ula Nina. Dala nam je snage da nastavimo dalje. Ja nisam vie mogla imati dijete rekla je, a onda se iznenada osmjehnula: Ja sam Irena. Nisam vam se ni predstavila. Roena sam u Karlovcu otkrila mi je posvojiteljica. Kako to da ste se odluili za nisam znala kako formulirati pitanje. Posvojiti bolesno dijete, mislite? Pa ni onda, kao ni danas nije bilo lako doi do djeteta. Mislili smo da e biti lake posvojiti dijete s potekoama u razvoju. Oboje smo imali dobro plaen posao, velik stan, a svoje dijete vie nismo mogli imati. Inae, Borutova sestra je prije puno godina rodila sina. Imao je duevni poremeaj i umro je godinu prije nego naa Silvija. Nije doivio ni petu godinu. Moj mu je jako volio tog svog neaka. Djeai je bio divan iako je bio bolestan otkrila mi je, a ja sam shvatila o kako je divnoj obitelji rije. Kako je Nina? Mislim, je li ona opet nisam znala kako dovriti pitanje. Irena se nasmijala: Ona je uvijek pomalo u svom svijetu. Ali shvaa puno toga. Jo ide na terapije. Ima svoje prijateljice i znam da je sretna. Ima drukiji ivot od svojih vrnjaka, ali uspjela se kolovati po posebnom programu. Lijepo slika otkrila mi je, a ja sam se odmah prisjetila eljanovih crtea koje je hvalila njegova uiteljica likovnog. Jo u vrtiu rado je slikao. Hoe li shvatiti tko sam ja? zanimalo me. Naravno. Ali objasnit u joj to naknadno. Moemo sada rei da ste moja poznanica iz Zagreba predloila je. Odmah sam se sloila, no i dalje strahujui od susreta. Kad se zaulo otkljuavanje ulaznih vrata, skoro sam poskoila u naslonjau. Na vratima sobe uskoro se pojavio sjedokosi mukarac, a odmah za njim mlada plavokosa ena. Irena je ustala s kaua i prila im: Dola nam je jedna poznanica iz Zagreba. Zove se Andrea rekla je i neprimjetno kimnula glavom suprugu. On mi je priao, dok je Nina ostala na vratima. Gledala je u mene sa zanimanjem. Ustala sam spontano, takoer zagledana u nju. Bila je nia od mene i krupnija, ali iste svijetle boje kose kao to je moja. Dok je moja frizura bila kratka i moderna, njena jednostavno oiana kosa dosezala je do ramena. Paljiviji promatra mogao je primijetiti da Nina boluje od mentalne retardacije. utjela je, pa sam konano progovorila: Ja sam Andrea. Drago mi je to te vidim, Nina.Bliski susretTada su joj se usne rairile u velikom i srdanom osmijehu. Prila mi je, a ja sam osjetila kako mi srce snano udara. Iako nisam gledala u Boruta, bila sam uvjerena da shvaa to se dogaa. Bile smo slinih godina, iste boje kose i istih velikih plavih oiju. Znala sam da je Ninin otac sve povezao. Nina mi je pruila ruku, a kad sam je prihvatila, dulje ju je vrijeme zadrala u svojoj, govorei pritom: I meni je drago. Bili smo u trgovini. Po sjedalice od slame. Za balkon pogledala je tada u oca. Poslije emo ih donijeti gore, duo. Sad imamo gosta objasnio joj je Borut. Andrea, mogli biste sada neto popiti? Irena se obratila meni. Naravno, moe sok prihvatila sam i sjela u naslonja. Nina se smjestila preko puta i nastavila me promatrati smijeei se cijelo vrijeme. Danas je takva guva u gradu poeo je Borut, pa se razgovor poveo o neobaveznim stvarima. Nina i ja vie nismo razgovarale, ali u njenim oima vidjela sam da joj se sviam. Bilo je to najdirljivijih sat vremena u mom ivotu koje bih mogla usporediti jedino s roenjem sina. Pronala sam sestru koja me je oito odmah prihvatila. Iako nije znala tko sam, kad sam se oprostila i krenula prema izlazu, slijedila me u stopu. Hoe li opet doi? upitala me, a ja sam jedva suspregnula suze. Nisam znala to bih joj odgovorila, pa je uskoio Borut. Duo, Andrea ivi u Zagrebu. Ali moemo je posjetiti, zar ne? pogledao me upitno. Naravno. To bih jako voljela odmah sam prihvatila i pogledala Ninu. Imam sina eljana. Ide u prvi razred osnovne. Voljela bih da ga upozna, Nina. I on voli crtati sjetila sam se, a Nina se opet iroko osmjehnula. Neto u njezinu osmijehu bilo mi je poznato, a onda sam shvatila da se smije isto kao naa majka. Srce mi se opet stegnulo, ali nakratko jer je Nina ushieno rekla: Onda u uzeti svoje slike da mu pokaem. Zagrlila sam je duboko dirnuta, napustila njihov stan. Na ulici sam podigla pogled. Nina je stajala na balkonu i mahala mi.Nakon nekog vremena, Borut je doista doveo Ninu k nama u posjet. Jedva sam doekala da je ponovno vidim. Kad se spustila na tepih do eljana i zadubila u njegove crtee, susrela sam suprugov pogled. Oboje smo znali da sam uinila pravu stvar.