iv.... na ki .ollise Fi chi' ijinT romanim^ u. i svakodnevnog i-iki uspjeh. Neka nj ena ilozivjela su desetak iz-11 ja 4* velikim nakladama. >.'i jj ufcpjch ne zahv aljuje n.:-kiifkvoj tjijnoj-formuli. Ona jednostavnu prenosi u knji evnu fojjrnu i stinite ivotne sudbine. Te--Siidpine zahvaa u prije-lomninj trenucima, kad neka iz uzetni situacija, rat, bolest, ili sukob sa zakonom, izo trava uvral u cjelokupni smisao svih nadanja, vjerovanja i ljubavi njenih junaka. Zato itatelj o\ aga nesu mnjivo zabavnog l va nalazi ovdje i ne to vi e i d razbibrige: susree bliske likove koji su, kap i oni sami,' gonjeni izmeu e nje za srq :om i du nosti, izmeu ljubavi i n esretnii okolnosti, izmeu te nje za slobodom i nu nosti. MariaLouise Fischer je nakon tuuija teatrologije,- germanir. Aike, psihologije i povijesti mjetnosti svjesno odabrala Rvanje pisca okrenutog tzv. i-^oj publici. Prvi roman objavila je 1954. Otad je izi lo preko /trideset njenih romana, jednos i; i u^TT lijep itrr ivotnik-i^Jia^ je n^j\,a nije, itanih. koja su u na ih uio da fS novih objavlji-Louise u nas i itanijih tnut prijemom na pilva kola nai la i/davr>i je od kolom, i, nastavi s djela Marie Ona se tak > u krug na Tu......nth^ijsa' Naslov izvornika Marie Louise Fischer EINE FRAU MIT REFERENZEN Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema IVAN BALA2EVI MARIE LOUISE FISCHER SLOBODNA KAO VJETAR S njemakoga preveo TOMISLAV KURPIS 1985 OTOKAR KER OVANI Marie Louise Fischer - Uope mi se ne svia to eli preko noi ostati vani - ree gospoa Moller. - Ali, mama! to ima u tome zla?! - gotovo krikne Renata. - Pa zna da u ostati kod I ris, a Iris je sigurno najbolja djevojka u cijelom Traunstadtu! Gospoa Moller i njezina sedamnaestogodi nja ki bile su u jeku onih beskrajnih obja nja vanja iz kojih je majka obino izlazila kao pobjednik. - Ne shvaam za to uope eli odlaziti. Imamo tako lijep i ugodan dom. Na televiziji je f ilm s Humphrey Bogartom... - Koliko puta ti jo moram rei da me televizija uope ne zanima! - Ali ja u gledati Bogarta - javi se mali Renatin polubrat; sjedio je za stolom s bradom podboenom akama i sricao neki strip. - Do vraga, pa uope se $e radi o tome! -povie Renata. - Ne urlaj! - prekori je majka. - Ta nismo meu Hotentotima. - Mama, draga dobra mama! - Renata je s mukom prigu ivala glas i borila se da svla da suze. - Zar ne razumije da ne elim uvijek stajati po strani... ? Gospoa Mller joj upadne u rije. - A otkad to ti stoji po strani? To je ne to najnovije. Ima mno tvo prijateljica koje su nam uvijek dobro do le ... pa i preko vikenda. Ti ima svoju obitelj... - Ali nema prijatelja! - zavri ti Rolf. Renata je doista voljela svog malog brata, ali u tom trenutku najradije bi ga bila udarila; krv joj ikne u glavu. - Samo se ti ne mije aj, budalo! - povie ona. - to ti zna o mojim problemima! Njezin brat se samo kesio. - Dakle, u tome moram Renati dati pravo Rolfe - ree gospoa Mller. - To je bila vrlo neumjesna primjedba. - Smijem li dati jedan pomirljiv prijedlog? - javi se za rije Axel Mller, Renatin ouh; on se do tada skrivao iza novina. -Kako bi bilo, Renata, da oko deset sati d oem po tebe u Traunstadt? Renata i njezina majka odgovore istovremeno. - Ali tada ne mo e cijelu veer ni ta piti - ree gospoa Mller. - U deset sati koktel-partija tek poinje! -povie Renata. - Onda u doi po tebe u jedanaest! -odvrati gospodin Mller i okrenu se svojoj eni. Jedna veer apstinencije zacijelo mi nee koditi, dapae! - Ali ba danas kad smo se htjeli opustiti! Cijeli tjedan nemam od tebe ni ta i...

6 Njezin mu je prekine. - Draga moja Sabina, zaista se udaljuje od teme. Ti cijelog tjedna nema ni ta od men e jer, kako se zna, ovdje u Steindorfu ne mo e se zaraivati novac. No, budui da ti v oli ivot na selu ... - Serem ja na taj va ivot na selu! - dobaci Renata. Oboje, majka i ouh, okrenu se prema njoj i pogledaju je zapanjeno. - Tako ne to se ne govori! - vikne Rolf, ali se vidjelo da se izvrsno zabavlja. Gospodin Moller suzdr ao se od prijekora jer nije htio optereivati svoj odnos prema pastorki'koji je godinama bio vrlo napet. Ali, njegova ena koja je na nekoliko sekundi bila zanijemila, plane: - Kakav je to izraz! Renata, zar te nije stid!? Gdje si samo pokupila tako ru nu r ije? Nisi valjda u gimnaziji? Ovdje u kui tako ne to svakako nisi jo nikada ula! - Tono! Jer vi neprestano izigravate besprijekoran svijet i sami sebe obmanjujete ! Upravo to me tako smeta. Stvaran ivot je posve drukiji! Gospodin Moller se naka lje. - A to ti jo zna o ivotu? - upita njegova ena. - Da je drukiji! Ali, vi rhene zatvarate u kavez. - Iz koga svakog jutra smije izletjeti. -Gospodin Moller se nije mogao suzdr ati da to ne ka e. 7 - Da, u Traunstadt, u gimnaziju! I najkasnije autobusom u est natrag. Kad bih bar imala motocikl! - O tome srno ve sto puta razgovarali! -podsjeti majka. - To bi bilo suvi e opasno. Svaki dan se o tom ita u novinama. - Etila bih oprezna, mama, stvarno! - Vjerujem ti. Ali, moji ivci jednostavno ne bi izdr ali kad bih znala da se vozi na tako nesigurnom vozilu. - Smiri se, Renata! - ree gospodin M61-ler. - Kad bude imala osamnaest godina, polo it e vozaki ispit, imat e vozaku dozvolu i onda emo ti nabaviti nekakav polovni a No, zar to nije prijedlog? - A to u dotle raditi? - povie Renata. - Ja sam umorna! - ree gospoa Moller. - Sve bi moglo biti tako lijepo. - Ona pone r aspreinati stol postavljen za kavu. Prepirka se vodila u dnevnom boravku male seljake kue u koju su Mollerovi uselili ubrzo nakon vjenanja. Renata je pretpostavljala da su je kupili novcem od osigura nja koje su dobili nakon smrti njezinog oca koji je stradao u prometnoj nesrei. B ila je to ugodna kua, lijep dom za ljude koji vole jednostavan ivot. Renata ju je mrzila. Ona nije mogla dijeliti majino i bratovo odu evljenje svje im jagodama u vrtu, jabuka ma koje su sami brali, orasima, vjevericama koje su skakutale po drveu i je om to se nou uljao oko kue. Za nju je ivot na selu znaio zatoeni tvo i izolaciju. Otkad je pohaala gimnaziju u Traunstadtu, otuila se od nekada njih prijateljica. Uvijek je bi la nekako po strani jer druge su veinom bile seljaka djeca, a Mollerovi su i nakon devet godina bili graani. Otkad je pohaala srednju kolu, postala je za druge netko t ko je bio ili je svakako htio biti ne to bolje. Kontakti su se sveli na minimum. U gradu joj je bilo te ko ukljuiti se u neku klapu. Za malograanke ona je bila djevoj ka sa sela, a uenice koje su dolazile iz sela u okolici Traunstadta nisu putovale kui istim autobusom kao ona. Preko vikenda bilo je jo te e. Nekoliko gimnazijalki iz Steindorfa bile su ili starije ili mlae od nje... Pa ak da se i zanosila cvrkutom ptica u rana jutra i srnama na livadi na mjeseini, radosti u prirodi ne bi bile olak ale njezin polo aj. Uz to se u obitelji osjeala po tpuno neshvaena. Majka je svakog dana iznova do ivljavala sreu to se izbavila od ivota u nekom stambenom silosu u gradu, Rolf koji je i ao u prvi razred osnovne kole rod io se u Steindorfu, imao je dovoljno prijatelja pa nije mogao shvatiti kako se m o e dobrovoljno ivjeti u gradu. Gospodin Moller je kao vanjski suradnik jedne farma ceuftke tvrtke preko tjedna bio na putu, pa je tvrdio da u iva provoditi vikend na selu. To mu je bilo lako, mislila je esto Renata, jer se, naravno, uope nije mogl o kontrolirati to radi preko tjedna. Isprva je iz sveg srca mrzila ouha.

Majka se upoznala s njim pola godine nakon smrti njezina divnog, veselog oca. Re nata nije shvaala kako je mogla uzeti toga toliko starijeg, promi ljenog, ponekad i roninog ovjeka, kako je uope mogla uzeti drugog ovjeka. I to tako brzo nakon oeve smr ti. Kasnije Axela Mollera samo nije prihvaala. On nije bio kriv to se majka za njega o dluila. Ta on nije poznavao oca i nije znao kako je to preuzetno zauzeti njegovo mjesto. Ona nije marila za njega, a on nije izigravao oca. Oboje su se opirali m ajinom nastojanju da odnos meu njima bude srdaan. Njima je bilo dovoljno tek toliko da se podnose, hladno, uljudno, distancirano. Ali, upravo iz takvog odnosa stvorila se neka vrsta sauesni tva: smije ak iza majinih lea, namigivanje, lagano tap anje. S vremenom je Renata zavoljela svog ouha i uvidjela je da on ipak ni izdaleka nem a tako staromodna shvaanja kao majka. Sada je ekala da se majka s poslu avni-kom izgubi u kuhinji, a onda povie: - Tako, sad u pokupiti stvari, inae u jo zakasniti i na autobus! Znala je da se ouh nee mije ati. I njemu je bilo stalo do mira u kui, i to pod svaku cijenu. - No onda, dobru zabavu - ree Rolf dobrodu no. Renata jurne na hodnik i preskaui po dvije stepenice uspne se drvenim stubama. Gor e u njezinoj velikoj sobi bilo je hladno. I 10 to je bilo ne to to je u toj kui mrzila. U sobi za dnevni boravak bilo je uvijek ugo dno toplo. Zagrijavala ju je, zajedno s kuhinjom, velika zelena kaljeva pe. Topli na se irila u spavau sobu roditelja koja se nalazila gore i u Rolfovo carstvo. Ali njezina soba nije dobivala ni ta od te topline. Za hladnih godi njih doba morala je svoje zadae pisati dolje, a u krevet je stavljala termofor da bi uope mogla spava ti. Sto puta je molila roditelje da bar uvedu estito grijanje. Ali tu je nai la na odluan otpor. Njezina majka je smatrala da zagrijavanje pomou pei ne odgovara staro j kui pa bi za nju instaliranje radijatora bilo pravo svetogre. Ulje za lo enje je b ilo skupo, a za nekoliko godina mo da se nee vi e moi ni nabaviti - Renata, dodu e, nije u to vjerovala, ali to je bio jedan od argumenata njezine majke. Drva je naprot iv bilo u izobilju u okolnim umama, a seljaci su ih dopremali do kue. Otac bi osta o bez zdrave rekreacije kad bi mu se oduzela prilika da preko vikenda cijepa drv a. Renata je, dodu e, intimno sumnjala da je on zaista to tako rado inio. No on je tako tvrdio pa se to te ko moglo osporavati. Negodovanje zbog hladnoe njezine sobe probudilo je u Renati sjeanje na uestale svae s tim u vezi. No zapravo joj je to sl abo zagrijavanje kuf e rijetko kad bilo tako neva no kao danas. Jedna ju je elja po sve obuzela: mirno otii odavde, sudjelovati na ajanki Dietera Lovvensteina, mladia iz njezinog razreda i zajedno se s drugima zabavljati buno i veselo. 11 Dieter nije nipo to bio neki kico , ali je ve imao devetnaest godina, kola mu nije odu zimala suvi e vremena a i u svemu ostalom pokazivao je izvjesnu superiornost. Njeg ovi roditelji imali su tvornicu namje taja i bili su imuni. Dieter je svakog trenut ka bio toga svjestan. Ni ta ga nije moglo pokolebati. Znao je da e jednog dana preu zeti oevu tvrtku i tako se rije iti svih problema. Da li e tada imati i potrebno znanje i razviti sposobnosti za voenje takvog jednog velikog poduzea, o tome nije razmi ljao ni on ni njegovi obo avatelji. Dieter je bio u redu, o tom nije bilo sumnje a njegov nain na koji je znao razbje sniti nastavnike bio je izuzetan. Renata zgrabi svoju nonu ko ulju i pribor za umivanje i sve to strpa u plastinu vreu. Drugo joj nije ni bilo potrebno. Bila bi istina za party rado obukla ne to posebn o, ali se bojala da bi ostali to mogli smatrati staromodnim. Ni ta joj nije bilo n eugodnije nego biti napadna, izdvajati se od drugih. Brzo pogleda svoju sliku u zrcalu. Znala je kako izgleda: plava i bezizra ajna. Ni je bila ru na. Bila je lijepo graena, imala je vitki struk, ravne noge, vrste ali ne ba bujne grudi. Pa i njenom licu nije bilo prigovora, samo to je bilo bezbojno. T o nije bilo lice koje bi nekog potaklo da mu pokloni jo jedan pogled. U svakom sl uaju to dosad jo nije nitko ni uinio. Renata je imala ravan nos, lijepa usta i vrlo razmaknute oi ije je plavetnilo po njezinu mi ljenju bilo previ e svijetlo. L

. Ona nije znala da je u njima ponekad mogao sjevnuti fascinirajui plamen jer se u takvim trenucima jo nikada nije promatrala u ogledalu. Renata je bila uvjerena da bi se pomou make upa, ru a za usne, sjenila za one kapke i ma kare za trepavice mogla dotjerati. Ali ni to nije, za nju bilo lako jer je nj ezina majka smatrala da mlada djevojka mora djelovati prirodno. Mogla je dotjeri vati svoj izgled tek toliko da izgleda prirodno, a upravo to je Renata mrzila. N ije se eljela prikazivati ljep om nego to je bila, nego je htjela - no u tome nije b ila sama sa sobom nacistu - staviti masku. Jedno je bilo sigurno: veeras e se kod Iris moi konano slobodno na minkati! Renata brzo obue omiljenu jaknu od zeje ko e i potri niz stepenice. U trijemu pred kun im vratima naleti na majku. Renata se vi e nije mogla zaustaviti, pa udari u gospou Moller. Da majka nije tako vrsto stajala, bila bi je sru ila. - Oprosti - promuca zbunjeno i htjede produ iti, ali je gospoa Moller uhvati za ram e. - to ti pada na pamet? - ao mi je, mama, zaista nisam htjela ... - Zar ti nisam zabranila da ode ? - Ne, nisi! - Onda bih stvarno htjela znati zbog ega smo se malo prije svaale! - Ti si rekla da ne voli da odlazim u Traunstadt... ali mi to nisi zabranila! 13 - A zar ti ne vidi nikakvog razloga da se vlada prema mojim eljama? Renata pogleda majku u. oi. - Ne. - Kako si ti u asno dijete! Cime sam zaslu ila takvu kerku kao to si ti? - Na to ti mo e odgovoriti bolje nego ja. Gospoa Moller je bila protiv fizikog ka njavanja i nije Renatu ni Rolfa nikada udarila, ali sad joj se omakne ruka i on a opali djevojci sna nu u ku. - Jao! - krikne Renata. - Ti si prosta! -Suze joj navru na oi. - Nisam te htjela udariti - ree gospoa Moller i sama upla ena. - Ti me jednostavno d ovodi do bjesnila! - Dakle ... sad sam ja kriva i za to to me tue ! - Renata protrlja bolan obraz na ko jem se irila crvena mrlja. - Pa naravno. Ne bih to uinila bez razloga. - Dakle, ja smatram, mama... - Renata zastane. - Slu aj, mama, razgovarajmo o tome sutra. Ja sada moram otii. - Ni u kom sluaju. Ostat e kod kue. - Ali ti mi ipak ne mo e zabraniti... - I te kako mogu. - Gospoa Moller zgrabi Renatu za zglavak i odvue je u kuhinju, k oja je osim jo neopranog sua za kavu bila bri ljivo pospremljena. - Renata, mila moj a, zar ti ne shvaa da sam zabrinuta zbog tebe? Gospoa Moller sjedne na lijepo istokare-nu drvenu stolicu i djevojku koja se opir ala 14 privue u krilo, kako je esto inila kada je Renata bila mala. - Zabrinuta? Zbog ega? - Ti eli poi na party. Tamo se mo e sva ta dogoditi. - A to se na jednoj ajanki mo e dogoditi? - Ne pravi se lua nego to jesi. Ti dobro zna to ja mislim. Dieterovi roditelji ive, i stina, u pravoj vili. Ne mislim da ete tamo izvoditi orgije. Ali, ipak se mo e dogo diti da netko s nekim nestane. Ja uope ne znam da li e vas Dieterovi roditelji nad zirati. - Nadzirati? - Renata se istr e i ustane. -To sigurno ne. Napokon, nismo vi e pred kol ska djeca. Ne, mama, ja te ne razumijem. Zaista te ne razumijem. Ne znam za to ne mogu raditi ono to rade i sve ostale. - Zato to sve ostale poslije ajanke odlaze kui. Sigurno svaka mo e ostati samo do odr eenog vremena. Kod kue ih oekuju, i one znaju da moraju izdr ati majin ispitivaki pogl d... - Ah, dragi Bo e! - Ja sigurno nisam jedina majka koja je zabrinuta za svoju ker.

- Ja u onda izdr ati ispitivaki pogled Irisine majke, ako te to mo e smiriti. - Ne. Jer tko e mi garantirati da si stvarno prenoila kod Iris i da nisi ostala ko d Die-tera? Na to pitanje Renata zanijemi i samo je razrogaenim oima gledala majku. 15 - Ta se mogunost ipak ne mo e odbaciti - nastavi gospoa Moller - sudei po svemu onome to ti pria ... a na alost pria tako malo ... ini se da ti taj Dieter imponira. - Ali, ja ne bih nikad ... - A za to ne? - Dieter ide sa mnom u razred, on je prijatelj i drug... i naposljetku kad bih h tjela poi s njime u krevet, ne bih zato trebala koristiti koktel-partiju. - Ali, moglo bi se dogoditi da na ajanci upozna nekog tko bi ti imponirao vi e od Di etera ... u koga bi se zaljubila ... - Ti zaista ima ma te! Uope nisam znala da ima tako prljavu ma tu! - Pazi se, Renata, danas si ve jednu dobila! - Ali to je istina! elim ii na obinu ajanku, a ti kao da ... - Meni se ta kombinacija, ajanka i noenje kod prijateljice nikako ne svia. Ja u tom e vidim opasnost. - Ti to shvaa tako kao da se djevojci ne mo e dogoditi ni ta gore nego da izgubi nevin ost! - Renata, molim te, zar me zaista ne eli shvatiti? - Gospoa Moller poe nesvjesno lom iti ruke. - Ali, nije meni do tvoje nevinosti . .. koje ta! Ja te samo elim za tititi . Znam kako si osjetljiva, a osjeaj da te mu karac samo iskoristio, u asno je poni avaj ui. - Nemam pojma o emu govori . Ja samo elim otii na ajanku, a ti... 16 - Sada je dosta! - izjavi gospodin Mller odlunim glasom. Na potpuno iznenaenje majke i kerke, on otvori kuhinjska vrata. - Ali, Axel, otkad se ti uplie kad ja ... - Mislim da je krajnje vrijeme da i meni konano dopustite da ka em svoju rije. Sa-bi na, ti se u asno boji za svoju kerku. To je razumljivo. Vjerojatno veina majki tako o sjea. Ali ti mora jednom konano shvatiti da je ne mo e umotati u vatu... - Bravo, izvrsno tata - povie Renata ushiena neoekivanom podr kom. - Ako ona zaista eli spavati s ovim ili onim dekom, ili kako to ti gleda , ako se da de od nekog prevariti, njoj zato nije potrebna nikakva ajanka. A i emu? To mo e uinit i svakog poslijepodneva u Traunstadtu nakon kole. jp - Axel! - vikne gospoa Moller. - Ipak je to tako. U automobilu, u nekom stanu ili u praznoj uionici... gdje ima volje ima i naina. Ako Renata do danas nije tako postupila, to je ipak dokaz da i ma neke principe. - Vrlo tono - potvrdi Renata. - U to uope ne sumnjam - ree majka. -Mi smo te dobro odgojili. Ali ako je tu alkoh ol, mo da ak i ha i , muzika, timung... mo ete vi meni priati. Mnogo je lak e zaboraviti e principe u pripitom stanju, nego trijezan u razredu. - E, sad u ti rei to e se sigurno dogoditi. Ako Renati ne da malo vi e slobode, 2 - Slobodna kao vjetar 17 ona e s osamnaest godina nestati i nikad vi e nee o njoj ni ta uti. - Ali, Axel, ti to sigurno ne misli ozbiljno? - Sasvim ozbiljno. - Mogu li sada ii? - povie Renata. -Mogu, zar ne? - Ona se baci ouhu oko vrata i po ljubi ga s neuobiajenom srdano u u oba obraza. - Hvala, tata, hvala ti! Tada istri iz kuhinje i zamalo sru i malog brata koji je sve slu ao iza vrata. - to ne pazi , glupane - izdere se na njega i ve je bila vani. Na autobus je stigla samo zato to ju je voza Wolfgang poznavao. Vidio ju je u retr ovizoru kako tri ma ui plastinom vreicom, a plava kosa lepr ala joj je oko glave. Zaust vio je autobus. - Izgleda da ima velike planove - ree kada je u la bez daha. - Samo jedan vikend izvan kue - odvrati dahui. - Vrlo dobro za odmor. - Voza zalupi vratima.

Gospodin i gospoa Lovvenstein pozdrave svoje mlade goste dostojanstveni, elegantn i, ona puna sjajnog nakita. Poetak ajanke bio je, dakle, izrazito ozbiljan, pa Ren ata pomisli kako su besmislene bile majine bojazni. Pia je bilo u izobilju: piva, vina, ampanjca, bole i kole, ali ne i estokih pia. 18 - To nije ono pravo. Doi sa mnom. Odvest u te na drugi izvor. Renati nije bilo ba ugodno pri du i, ali nije znala kako da se odupre Dieteru, a da ne izazove skandal. I tako je bez volje pustila da je odvue sa sobom. On je odve de kroz jedna drvenim da icama oblo ena vrata u sobu s te kim izrezbarenim pisaim stolom i zidnim ormarima za knjige. Pod je bio pokriven orijentalnim tepisima, a miris alo je po pra ini. - to je to? - upita Renata. - Soba za gospodu - objasni Dieter. -Zove se tako jer se gospodar kue osobito rad o ovamo povlai. A za to? Otkrit u ti tajnu. On pritisne dugme i jedan dio regala se otvori. Otraga se uka e obian bijeli hladnj ak. Dieter ga otvori. - Tu ima sve to ti srce za eli. to hoe ? Viski s ledom? Konjak sa sodom? Moj otac to vo i hladno, zna . - Ne, hvala - ree Renata. - to to treba znaiti? - Da neu ni ta piti. - Pa reci mi onda, za to si do la na moju ajanku? - Mislila sam da e biti veselo. - Pa i jest. - On poka fe palcem na prostoriju koju su napustili. - Oni se ve svi l udo zabavljaju. Samo ti se ne veseli . Ali, to nee biti tako. Sad u ti ja ne to izmiks ati... za nas oboje. Samo se ni ta ne boj, to e ti sigurno prijati. - Ne to je radio okrenut leima. 21 Ona je sjela na irok naslon naslonjaa i osjeala se ... ni sama nije znala kako. Int eres koji je Dieter pokazivao za nju godio je njenoj samosvijesti, ali nije znal a emu ima to zahvaliti, pa ju je to zbunjivalo. i Oklijevajui primi visoku a u punu neke tamnosmee tekuine u kojoj su zveckali komadii l da. - Sto je to? - Ku aj! Cheerio! U na e zdravlje! Renata popije malo tog hladnog napitka od kojeg je osjetila iznenaujuu toplinu koja joj je ispunila eludac, a onda joj se i rila u udove. - Ima okus kokakole - ree. - To i jest kokakola. S rumom - objasni joj Dieter, a zatim zapjevu i: - Kola s ru mom prija, ona ne ubija. - Stavi joj ruku na rame. - Gucni jo malo, slatka moja, i odmah e vidjeti svijet drugim oima. Ona uhvati njegovu ruku i odmakne je. - Sto izvodi ? - Kako to misli ? - Nikad mi dosad nisi poklanjao pa nju! - Ja samo elim da svi moji gosti budu veseli. Zar je to tako te ko shvatiti? Popij to, pa idemo plesati. - Ne mogu tako brzo. - Onda emo popu iti zajedno jednu cigaretu. On otvori ladicu pisaeg stola, izvadi kutiju cigareta, ponudi joj i pripali. Zati m se sam poslu i. , - Prilino si slobodan - ree ona. I 22 - Zar si to tek danas primijetila? - Kako se usuuje da dira oeve stvari. - A, on to ne zamjera. Ja sam njegov jedi-nac, svjetlo njegove starosti. - Diete r sjedne na rub pisaeg stola. - A sad mi malo priaj o svojim problemima. - Kao da bi te to zanimalo. - A za to ne. Problemi drugih oduvijek su za mene bili najbolja razonoda. - A ako ih uope nemam?

- To ti ne vjerujem. Svatko ih ima. - A tvoji problemi? - Ti jo nisi dovoljno zrela da bih ti ih mogao povjeriti. - ekaj malo! - Renata je duboko udahnula dim cigarete i zaka ljala se. On se spusti s pisaeg stola i pone je udarati po leima. - To nije bila uvreda, Reni. Ali... u mojim oima ti si jo djevojica. - Neki smatraju da su moje obline ... - Da, klinci iz petog razreda. To ti vjerujem. Dakle, ti nema volje da se povjeri dobrom starom ujaku Dieteru? - Ne. - Onda mi bar reci to namjerava nakon mature? - Da to prije ponem zaraivati. - A za to? - elim biti slobodna.* - Slobodna od roditeljskog tutorstva? - Od bilo kakve ovisnosti. - Ali, to nee postii time da to prije pone zaraivati novac. 23 - Kako da ne. Kada postanem punoljetna i kad budem imala svoj vlastiti prihod, to mi onda jo mogu predbacivati? - Sve to ti imaju prigovoriti, sve tvoje nedostatke. Roditelji su takvi. Nikad ne prestaju gunati. Osim ako potpuno prekine s njima. Bi li ti to eljela? - Mo da - ree Renata nesigurno. - Ali, ti suvi e tra i od mene. Sada ne mogu o tome odlu ti. O tome ne mogu ni razmi ljati. - Pa ak kad bi to i uinila - nastavi Die-ter uporno - iz jedne bi zavisnosti klizn ula ravno u drugu. ef mo e biti mnogo neugod-niji od ouha. Renata se naglo uspravi. - Odakle zna ... ? - Molim te lijepo, pa to nije tajna. - Die-ter se vrlo le erno nasloni na ormar za knjige dr ei u jednoj ruci a u, a u drugoj cigaretu. Na usku izboinu namje taja stavi p peljaru. - Ne volim kad se o meni pria. - Mi ivimo u malom gradiu. Ovdje svatko govori o svakome. Tu ti ne mo e ni ta promijeni ti. Uostalom, kod vas na selu je sigurno jo i gore. - Jedva da s njima tamo imam neki kontakt. - To ni ta ne mijenja. Renata ugasi cigaretu. - Reci, emu sve to? Cijela ta pria? - Tebi je trebalo vremena da isprazni svoju a u a ja poku avam da to vrijeme ispunim p ametnim razgovorom. Zar bi ti bilo 24 milije da smo askali, vodili small-talk? Da sam razgovarao s tobom o napisanim i buduim kolskim zadaama? O politici? Ili o nogometu? Renata je razmi ljala. - Ne- ree napokon. - Za to se onda toliko opire ? - Ne znam, ja... - Zbog zbunjenosti popije malo vei gutljaj i osjeti jo veu toplinu . -Vjerojatno samo zato to nisam navikla. - to? - Da se netko za mene zanima. - Mislio sam da bi ti i tvoje prijateljice neprestano govorile o takvim stvarima ... o va im planovima, snovima, nadama. - Pa da, to sigurno. Ali, zapravo svaka govori samo o sebi. Druge slu aju i ne slu a ju i nestrpljivo ekaju da konano opet doe na njih red. - Renata pogleda Dietera upl a eno. - to ja to priam? To dosad jo nikada nisam primijetila. Je li to od alkohola? Dieter se nasmije. - Svatko ima svoj svijetli trenutak. Samo to ga rijetko iskoristi i mijenja svoj i vot. Ali, mislim da je sada dosta naklapanja. Odgodimo razgovor za drugo mjesto i drugo vrijeme. Popij to ve jednom... Danas emo se raspi toljiti. Renata uini kako je zahtyevao. Kad ju je podigao, ona osjeti da vi e nije sigurna n a nogama. Mora da joj je u kolu stavio dobru dozu ruma. No, ona zbog toga nije n

a njega bila ljuta. Osjeala se osloboena, a to je bilo vrlo ugodno. 25 Plesala je poletno i opu teno, u ritmu, kretala se po parketu, vrtjela bokovima i mahala rukama. Pri tom je bila svjesna da je promatraju i o njoj apuu. Ali to joj je bilo sasvim svejedno. Bilo je uzbudljivo tako se prepustiti i u tome je u ivala . Bila je posve sigurna da joj se mladii dive, a to se djevojaka tie, mo da su primij etile da je bila malo pripita, ali ni ta zato. Oko ponoi donio je Dieter iz kuhinje lonac s vruim gula om i njime napunio lijepe ma le zdjelice. Prostor za ples se ispraznio i svi su po li na svoje mjesto. Tek kad je sjela na klupu pokraj prozora, Renata je postala svjesna toga kako je iscrplj ena. - Blijeda si - ustanovi Dieter kad joj je donio gula . - Ne osjeam se najbolje - prizna Renata. - Bila si izvrsna. Renata se prisili da pojede nekoliko lica, ali osjeti muninu. Oprezno odlo i zdjelic u i poe prema kunim vratima. Nadala se da e tamo biti umivaonica u kojoj e se moi osv je iti. Dobro je pogodila. Tamo je zaista bila umivaonica, sva u bijelom mramoru, a odma h iza nje toalet koji nije bio manje otmjen. Drhtavim prstima poela je dotjerivati i osvje avati svoj make-up. - Ti baca bisere pred svinje - ree Iris koja je stupila iza nje pred ogledalo. Bil a je to visoka i vitka djevojka crne kose i sjajnih svijetlih plavih oiju koja, k ako je mislila Rena26 ta, jedva da je i morala ne to uiniti da bi dobro izgledala. - Kako to misli ? - upita Renata. - Sveanost je gotova. Gula je bio znak za kraj. Stvarno se ne isplati vi e ponovo min kati kapke. Ili ti je mo da toliko stalo da na opro taju ostavi neki dojam? Ta, Diete r te svakodnevno gleda u koli u normalnom stanju. - Nema to nikakve veze s Dieterom. - to, zaista ne? - Iris navla i ka iprst pljuvakom i prijee njime preko bri ljivo dotjer nih obrva. - Ne. Bilo mi je zlo. Htjela sam se samo malo osvje iti. - Onda bi u tom sluaju bilo bolje da si gurnula prst u grlo. - Nemoj govoriti tako! - Renata upla eno stavi ruku na eludac. - Bolje bi bilo da odmah sad odemo! -ree Iris. - Dodu e, majka je vrlo velikodu na to se tie mojih izlazaka. Ali ja sam sigurna da nee sklopiti oka dok se ne vratim kui. - To te prilino optereuje. - Sigurno. - A ipak te pu ta. Iza le su iz umivaonice i potra ile Dietera da se s njim oproste. Na le su ga okru enog mladim ljudima, inilo se da je vodio glavnu rije. - Dieter, elimo se samo zahvaliti... - zapone Iris. On im dobaci pogled. - Priekajte, molim vas, dok ne zavr im! 27 Njegov je ton bio tako odluan da su ga djevojke poslu ale. Veina stolica bila je ukl onjena radi plesa, pa uzmu dva jastuka i sjednu na pod. Leima se nasloni e na zid i privuko e koljena. Diskusija se nastavljala u beskraj. Raspravljalo se o tome je li jazz zastario. Dieter ga je vatreno branio, dok je veina drugih tu vrstu glazbe potcjenjivala. - Zapravo je bezobrazno od njega - ree Renata nakon nekog vremena - to nas ostavlj a da ovako uimo. - U pravu si! Hajde da kidnemo! Iris skoi na noge. - Ali, to ipak ne mo emo uiniti. - Za to ne? Zahvaliti se mo emo uvijek. Jednostavno emo ga sutra nazvati. - Iris pru i prijateljici ruku. Renata ustane prosvjedujui: - To bi bilo vrlo nepristojno. - Nije va no! Pa i on je nepristojan. Samo nemoj u njega tako buljiti kao hipnotiz

irani kuni! Doi! Isprva oklijevajui, a onda sasvim odluno Renata poe za prijateljicom. Na ulazu ih s ustigne Dieter. - Ne bje ite - povie on. - Moram jo ne to rei Renati. - Pa onda reci! - ree Iris. - U etiri oka. - A, to ne dolazi u obzir - usprotivi se Renata. - Ali, va no je. 28 - Ni ta ne mo e biti toliko va no da bi se o tome moralo govoriti iza ponoi. - Zvui kao izreka iz kalendara. - Znate to - ree Iris - sad mi je zbilja dosta i previ e. Ja nestajem. Evo ti klju, R eni. Majka e me sigurno pustiti u kuu. - Ti si bezobrazna! - vikne Renata. - Za to me ne prieka ? - Jer e se majka sad ve sigurno brinuti. Onda, dobru zabavu! - Idem s tobom! - povie Renata. Ali Dieter ju je vrsto dr ao tako da se nije mogla otrgnuti. - Ne tako divlje! - ree on. - Ne volim kad me se na ne to prisiljava. - A tko te prisiljava? - Ti, na primjer. Htjela sam otii, a ti... - Zar si zaista htjela otii? Zar nisi ipak vi e eljela uti to ti imam rei? To ni sama vi e nije znala. - Sada je sasvim svejedno - ree ona. -Tu sam, hajde, reci brzo. On se obazre u visokom neugodnom hodniku. - Ovdje ne. Svui jaknu ... Ona se jo vr e zamota u jaknu od zeje ko e. - Ne! To nikako. , Mladi ljudi su jo uvijek prolazili hodnikom. Za vrijeme razgovora s Renatom Diete r se opra tao s gostima stiskom ili samo pokretom ruke. Renata je znala da to to st oji s Dieterom izaziva znati elju i pa nju. Za nju je 29 to imalo neke golicave dra i, biti tako u sredi tu pa nje. On uini kraj toj sceni. Uze je za ruku i povede u prostoriju u prizemlju koja nij e bila povezana s drugima: u radnu sobu svog oca koju je, kako se inilo, osobito volio. - Jo jednu a u? Ona protrne. - Ne, zaboga! On se namr ti. - Kakve veze ima s time Bog? - Htjela sam samo rei da ne mogu vi e ni kapi. - Lo e! - On otvori ladicu pisaeg stola. -Cigaretu? - Ni to. Reci to ima rei i pusti me da odem. On izvadi besprijekorno isti rupi i obri e joj usta. - Za to to radi ? Ona ustukne. Jednim jedinim velikim korakom prie joj i poljubi je. Renati to nije bio prvi poljubac. Nekoliko mladia ju je ve ljubilo, tako je to bar osjeala. To su bili vrlo nespretni, esto ak i grubi i divlji poljupci koje je dopu stila. Dieterov poljubac bio je sasvim drukiji: nje an, usrdan s da kom strasti. Bilo je te ko otrgnuti se, a jo te e ne rei ni ta nje no i ponovo upasti u tvrdokornu odbojnost. Renata je samo napola u tome uspjela; glas joj je drhtao kad je rekla: - Mislila sam da mi hoe ne to rei. 30 - Odvest u te do Iris. - Nije potrebno, ja ... - Ja u te odvesti, to jest, ako nee ... Njezin pogled ga je u utkao. Dr ui od zime ekala je dok je dovezao sportska kola iz gara e. utei su se vozili kroz di u noi. Svakoj bi djevojci iz razreda mnogo znailo da se vozi u Dieterovom automo bilu. Ali ova situacija nije bila takva da bi to za Renatu ne to znailo. Bila je po tpuno otrije njena i razoarana i jo uvijek vrlo ljuta na Dietera. ak se nije mogla od

luiti ni da mu se ispria. Te je veeri do ivjela jo jedan mali trijumf: spazila je Iris jedan blok prije kue u k ojoj je stanovala. Iris je zadovoljno u la u auto. - Gle, gle! - vikne ona. - Uope nisam znala da si takav d entlmen, Dieter! - Na razgovor du e je potrajao - ree Renata dostojanstveno - pa je smatrao da je to sasvim u redu da me odveze do vas. Dakako, to vrlo otmjeno obja njenje nije mogla zadr ati pred svojom prijateljicom. K ada su pola sata kasnije le ale u krevetu, Renata joj je sve ispriala. Morala je da ti srcu odu ka i njezina prija nja tvrdnja da prijateljica nema interesa za njezine do ivljaje, pokazala se pogre nom, bar ovaj put. Iris je iz nje izvlaila svaku pojedi nu rije i u tome je u ivala. - Trebala si mu opaliti jednu - rekla je. - Za to sam se osjeala suvi e lo e. 3 - Slobodna kao vjetar 33 - Opaliti mu jednu i izbljuvati mu se pred noge - uporno je nastavljala Iris - n asred skupocjenog perzijskog saga gospodina Lovvensteina. - Ni ti ne bi bila to uinila. - Mo da i ne bih! - prizna Iris. - Ali to bi bila jedina prava reakcija. Samo to sm o mi, naravno, uvijek suvi e fine. Prijateljice su neko vrijeme utjele. Zatim ree Iris: - Dieter je frajer. S njime se djevojke poput nas ne bi smjele upu tati. Zar ne mi sli i ; i ti tako, Reni? Odgovor nije dobila. Renata je duboko i vrsto spavala. Idueg jutra Renata je, dakako, zakasnila na autobus. Zapravo, zakasniti nije prav i izraz: autobus je krenuo u devet, a prijateljice su spavale do jedanaest, a vj erojatno bi bile spavale i du e da ih Irisina majka nije probudila donijev i poslu avn ik s dorukom. Jele su s tekom i obradovale majku proi enom verzijom juera nje plesne zabave. Iris zijevne i protegne se. - Mogla si nas mirne du e pustiti da spavamo, mama! Mislim da u danas imati lijep d an u krevetu. - to se mene tie, nemam ni ta protiv. Ali Renata bi morala ... - A koliko je sati? - upita Renata. - Nije valjda! - Renata skoi iz kreveta. - Sa d e 34 kod kue ve biti u panici. Mogu li telefonirati? - Naravno. Renata se nadala da e slu alicu podii ouh, ali se javila majka. - Halo, mama! - ree Renata to je mogla bezazlenije. - To sam ja, izgubljena ki! Nastade duga stanka. - Pa reci ne to, mama! - navaljivala je Renata. - To je telefon. Ne mogu vjeno tele fonirati. - Ipak se radujem da si iva! - ree gospoa Moller sarkastino. - A to mi se moglo dogoditi?! - Mnogo toga, ti si... - Ne mora se truditi, mama. 0 tome emo radije razgovarati kod kue. Zapravo, nije se dogodilo ni ta vi e nego to da sam zaspala. Dolazim podnevnim autobusom, okay? - Za to ne ostane radije u Traunstadtu? Renata, koja je znala da taj prijedlog nije iskren, podigne oi prema nebu. - Zato, jer su mi kolske stvari kod vas, na primjer. Dakle, do vienja! Ona spusti slu alicu prije nego to joj je gospoa Moller mogla dobaciti jo neku zajedl jivu primjedbu. - Te ko je to - ree i duboko uzdahne. Od autobusne stanice u Steindorfu Renata je morala pje aiti jo deset minuta jer je k ua njezinih roditelja bila malo izvan mjesta, u otmjenoj osamljenosti, splendid is ola35 tion, kako je obiavao rei njezin ouh. Za Renatu ta osamljenost nije bila nimalo ugod

na premda ni sa seljanima ne bi bila znala to zapoeti. No ipak su tamo nou gorjele lampe, dok je od kraja sela do Mollerove kue nou bio potpun mrak ako nije bilo mje seine. No i to je malo koristilo u bjelogorinoj umi kroz koju je vodio jedan dio ce ste. Dakako, sada je bio dan, sunce je sjalo, a uma je u rasko noj ljepoti arenog li a bila divna. Ali Renata je bila mamurna i jo se nije mogla osloboditi razoaranja koje je do ivjel a od Dietera. Zbog toga nije bila kadra do ivjeti tu ljepotu te je iz svog sjeanja izvlaila same neugodne stvari meu koje se ubrajao svakako i put autobusom u ranom jutarnjem mraku koji ju je opet ekao idue zime. Tada joj se uka e stara seljaka kua. Graditelji su je iz opreza smjestili u dolinu d a bi je za titili od o trih vjetrova. Stajala je usred velikog vrta okru ena vokama. Kr ov joj je str io iznad drvenog balkona s lijepo izrezbarenom ogradom. Kua je izgledala, pomislila je Renata, kao da je navukla krov preko u iju da ne vid i i ne uje taj opaki svijet i da potpuno utone u svoj mir. Usprkos svom neraspolo enju Renata odjednom shvati to je njezina majka na la u toj kui i u ivotu na selu. Ali ta asovita spoznaja koja joj je sinula i ponovo nestala ni je bila 36 dovoljna da je pomiri s njezinim vlastitim ivotom. Jo nije bila do la do vrtnih vrat a, kad Rolf izleti iz kue i potri joj u susret. - Ti, stara! - vikne. - Kasni ! - Umiri se, mali, ve sam mami sve objasnila! - Oni su te svakako htjeli ekati s rukom. - Sad sam tu. to ima za ruak? - Ona mu stavi ruku na rame. - Svinjetina s valju cima i kupus! Renata se zaustavi. - Mislim da to neu moi jesti. - Za to? Sad stvarno izmi lja ! - On je pusti i otri prema kui. Renata duboko uzdahne i poe lagano za njim. Najradije bi se bila na odmori tu okren ula i pobjegla bilo kamo. No nije bilo druge, morala je izdr ati. U irokom hodniku gorjelo je svjetlo. Hodnik je prije vodio ravno u staju koja je u meuvremenu pretvorena u gara u. Na jednoj strani poploenog hodnika nalazila se sob a za dnevni boravak i kuhinja, na drugoj strani bio je zid, a mali okrugao prozo ri iznad kunih vrata nije bio dovoljan da osvijetli hodnik. Renata objesi jaknu na vje alicu, stavi ispod nje plastinu vreicu i ue u dnevnu sobu. Ostali su ve sjedili oko bijeloplavim stol-njakom pokrivenog stola. Kad je u la oni podignu glave i pogledaju je. Renata se na silu nasmije i. - elim vam lijepu nedjelju! 37 - Hvala, Renata! - ree ouh, ali njegove prijazno izgovorene rijei nadjaao je povik n jegove ene: - Kako to izgleda !? - Kao pekmez od jabuka! - komentirao je Rolf. - Pa i osjeam se prilino lo e - prizna Renata. - Za to? - povie majka prestra eno. -Sto se dogodilo? - Ni ta, mama. Previ e sam pila. - Slu aj, Renata. Koliko puta sam ti rekla... - Znam, znam! - Renata povue drugu stolicu od stola, Rolf i otac su sjedili na kl upi u uglu, i sjedne. - Uope nisam ni ta mogla uiniti. Netko mi je stavio rum u koka kolu. - Netko? Tko? - Ne biste li mogli tu debatu voditi poslije ruka? - umije a se gospodin Moller. Ja sam gladan i svinjsko peenje e se ohladiti. - Molim vas nemojte se na mene ljutiti -ree Renata brzo - ali ja ne mogu jesti pee nje ... jedino valju ke i malo kupusa. Gospodin Moller razreze peenku i raspodijeli meso na sve tanjure, osim na Renatin . - Bila sam protiv toga da ide na tu ajanku - ponovi njegova ena. - Za to me ne sprijei da uope izlazim iz ove kue? - upita Renata izazovno. - Za to mi u

pe dopu ta da idem u kolu? Pa ja bih mogla isto tako ostati kod kue i tebi pomagati. T ada bi me uvijek imala pod paskom i ne bi trebala voditi brigu o meni. 38 - Ne budi drska! Da si juer ostala kod kue, ne bi danas bila tako mamurna. - Zar ti nikad nisi bila mamurna? - Kako je ipak ugodan obiteljski ivot! -ree gospodin Mller sarkastino. - U svakom sluaju ruak je fantastian! -ustvrdi Rolf. - Dobro je pripremljen, mama! Renata se muila s jelom. Miris hrskave peenke sa e njakom danas joj je bio gotovo nep odno ljiv. - Hajde, popij malo piva! - ree gospodin Mller suosjeajno i doda joj svoju a u. - Misli da je to dobro? - Sigurno. Plzenjsko pivo isti eludac. Renata popije malo i na njezino iznenaenje o sjeti se zaista bolje. - Hvala, Axel. Znala je da njezina majka ne voli da ona svog ouha zove po imenu. Ona ga je godin ama tako oslovljavala dok nije zbog bla enog mira pre la na tata. Gospoa Mller se trgne, ali ipak nije odustala od teme. - Na takvim ajankama valja paziti koliko se pije ... - pone ona. - U svakom sluaju nisam se dala tucati. - upadne joj u rije Renata. - Pa to je teb i bilo glavno, zar ne? - Renata! - povie gospo'a Mller zaprepa teno. - I to pred djeakom! Ralf je uvukao glavu meu ramena i kesio se. - Bez brige, zna on i druge izraze! - To je ipak neodgovorno... 39 - Mama, kad te ujem kako me grdi zaista ne znam za to nisam stvarno legla s nekim ti pom! Onda bi bar imala razloga da se tako pona a ! - Renata! - gospoa Moller pobijeli oko nosa. - Idi odmah u svoju sobu. - Nema nieg to bi mi bilo milije. I ona izie. Gore se odmah svue, obue brzo spava-icu od flanela s dugakim rukavima i uvue se pod p erinu. Nije se osjeala tako nesretnom da bi zaplakala. Ali joj je bilo svega dost a. Osjeala se jadnom i neshvaenom. No ipak je uskoro zaspala. Kad se probudila, ve je bio sumrak. Nije mogla vi e razaznati brojanik na runom satu, ali nije htjela upaliti svjetlo. Bilo je sigurno da je propustila nedjeljnu pop odnevnu kavu. To e vrlo vjerojatno izazvati novu ljutnju. Razmi ljala je to da sada uini. Da sie i da se jo jednom pridru i obitelji, za to nije imala ni najmanje volje. Da ostane le ati i da spava do idueg jutra, za to nije vi e bila dovoljno umorna. Od lui da jo neko vrijeme ostane u krevetu s rukama podvijenim ispod glave. Kad se po sve smrai, upalit e svjetiljku na nonom ormariu i itati. Sat izmeu dana i noi, plavi sat kako ga je jednom nazvao jedan pjesnik, mamio ju je na sanjarenje. To joj je pomoglo da napusti usku realnost vlastitog sitnog ivota i da se vine u prostrano, slobodno i beste insko 40 10 ^pstojanje u kojemu je, istina, to jo bila ona, ali ipak sasvim drukija: vea, sigur nija, blistava i dra esna, sa zagasito-plavim oima i sjajnom kosom. Drugo Ja bilo je elegantno i sportsko. Plovilo je ja ui na crnom pastuhu u crvenom lovakom kaputu, vratolomno kroz jesensku umu svladavajui s lakoom ivice i jaruge. Svi ostali su zaostajali za njom. eta njezinih obo avatelja slijedila ju je zadivljena ne mo-gav i je sustii. Lovaki rog javio se samo u njezinu ast... Dalje nije stigla. Oprezno kucanje na vratima vratilo ju je u stvarnost. - Spava li jo ? - upita Rolf apui. - Samo ne pali svjetlo! - Ipak si konano meu ivima? - to hoe ? - Ve sam nekoliko puta provirivao. - Za to? - Mama pita da li hoe alicu kave ili komad kolaa od jabuka. Renata odr i kratak dijalog s elucem i . sazna da se on s tim prijedlogom potpuno s la e.

- Da, rado! Doi u dolje. - Ne, ostani samo. Ja u ti donijeti. Prije nego to je Renata Snogla izraziti uenje zbog neuobiajenog servisa on je ve nes . Ustala je i po la u toaletu. Oprala je ruke, poe ljala i oetkala kosu, i ponovo legl a u krevet. Nije se uredila zbog malog brata, nego zato to je osjeala potrebu. Nak on toga 41 joj je bilo mnogo bolje. Vi e joj nije bilo te ko da upali svjetiljku. Ali to nije bio Rolf nego njezina majka koja je nekoliko minuta kasnije zakucala i oprezno u la s poslu avnikom. - Htjela sam te malo vidjeti, Reni - ree ona ljubazno. Renati je laknulo kad je vidjela da se ne sprema oluja. - Sad mi je ve dobro - ree ona. - Ipak popij malo bitera. Iako ti ne prija. Renata poslu no isprazni a icu nadu ak. Zbog takve sitnice nije htjela izazivati novu svau. - Vidjet e , to poma e! - Ve osjeam. - Renata s tekom zagrize kola. - Hm. Jako je dobar! Ima to svojih pred nosti kad ima jabuka u vrtu! - ree ona da razveseli majku. Ali gospoa Mller prozre lukavstvo. - To samo tako ka e , a misli drukije. Renata nije htjela protusloviti i umjesto toga se prihvati kave i kolaa. - Ta napetost izmeu nas u posljednje vrijeme... - zapone gospoa Moller oprezno. - Ne brini zbog toga! - ree Renata punim ustima. - To je sasvim normalno. - Za mene ne. Ti nisi sretna, Reni. - To ne ovisi samo o tebi. - Znam da si u osjetljivoj dobi. Ali, tada treba imati majku koja e ti biti od po moi. Ja, meutim ... tako bar tvrdi Axel... poku42 avam da te umotam u vatu umjesto da ti pru im podr ku. - Hm, hm! Pa i nema sasvim krivo - ree Renata. - I ti misli da je to tako? - Da. I druge se majke brinu ... bar veina njih. Drugima je svejedno to im keri rad e. Ali, one ipak uviaju da je ovjeku sa sedamnaest godina potrebna odreena sloboda. - Ti si tek navr ila sedamnaest - podsjeti gospoa Moller. - Svejedno. Imam Sedamnaest godina, a idue godine u imati osamnaest i postat u puno ljetna. A na to se ipak moram pripremiti. Ne mogu se samo tako preko noi osamosta liti. - Ja jo uvijek dr im da je pogre no da se mlade ljude s osamnaest godina smatra odras lima. Dvadeset i jedna godina, kao to je bilo prije, bilo bi pravo vrijeme. Renata se nasmije. - Otii onda u Bonn i tra i da se izmijeni zakon. - Ti mi se ruga . - Pa smije no je kad netko nije spreman da prihvati ivot kakav jest. - Dakle, ti smatra da imam pogre an odnos prema tebi? - Da, sigurno. * - A to predla e ? - Pa kad smo se ve tako morali zakopati ovdje na selu ... - Ja sam ovdje sretna. 43 - Da, znam, i ja se vi e tome ne suprotstavljam. Ali, morala bi mi dati vi e slobode . Tako da povremeno provedem vikend kod Iris ili kod Gizele ... onda bih sigurno opet imala i mir kod kue. Nakon kratke stanke gospoa Moller prizna: - Ja to ne bih mogla izdr ati. - Ali, za to ne, mama? Pa zar ti nema povjerenja u mene? - I moja majka je imala povjerenja u mene... - to to znai? Umjesto odgovora upita gospoa Moller: - Ima li sluajno cigaretu? - Pa zna da ja nikad ne pu im.

- Da, i to mi je drago. Ali, sad u ipak donijeti ne to da zajedno zapu imo ... i jo je dnu alicu kave. Renata kimne glavom. Nikada jo nije majku vidjela tako nervoznu. Gospoa Moller uzme poslu avnik i malo posrui izie iz sobe. Renata se ponovo nasloni na jastuke i prekri i ruke ispod glave. Razmi ljala je to bi ti nagovje taji mogli znaiti. Poe ne to nasluivati, ali odlui da nee vi e o tome razbijati glavu. inilo joj se da j majka ne to eli rei. Bilo kako bilo, razmi ljala je Renata, taj e razgovor svakako biti koristan ... Bilo je bolje da svaka od njih potpuno mirno objasni svoje stajali t e nego da razdra eno jedna na drugu nasru. Kad se gospoa Moller vratila, Renata se uspravi smije ei joj se. Htjela je na svaki na44 in sauvati prijateljsku atmosferu i sprijeiti da se raspravljanje ponovo ne izvrgne u svau. - Svje a kava! - Gospoa Moller stavi po-slu avnik s dvije alice, eerom, vrhnjem i s pep ljarom na Renatina koljena, zatim izvadi iz d epa svoje pletene haljine kutiju cig areta i upalja. - Hoe li? Inae se inim sama sebi tako zlom. - Jasno - ree Renata. Gospoa Moller zapali sebi cigaretu i pru i je Renati prije nego se sama poslu ila. To m usrdnom gestom, kako je shvatila Renata, eljela je iskazati svoju ljubav. Po to je povukla prvi dim, Renata ree: - Uope nisam znala da ti pu i . Kako se to sla e s tvojom stra u za svje im zrakom i zdra ivotom? - Pu im vrlo rijetko. Nemoj misliti da mi je to strast. Ako popu im tri cigarete dne vno, to je ve mnogo. Ali, na primjer, ujutro kada ti i Rolf niste kod kue, uvijek zapalim jednu. To mi daje neki osjeaj slobode. - Pseudosloboda. - Mo da. Ali, uz alicu kave i cigaretu osjeam se nekako bolje. Ne sla e se? - To me malo razoarava. To tebi ne pristaje. Gospoa Moller stisne usne. Tada ree: - Za to si tako nemilosrdna? Ti oekuje da u prelaziti preko svih moguih tvojih ispada. Ali ja moram biti to je mogue savr enija. - Vjerojatno zato to si preda mnom uvijek glumila savr enu enu. - Renata brzo polo i s voju ruku na majinu. - Molim te, nemoj se opet uvrijediti. Moramo biti otvorene j edna prema drugoj. Inae ne trebamo ni razgovarati. - Htjela sam biti uzor tebi i Rolfu - ree gospoa Moller tiho. - Ti nema pojma koliko me je to ti talo! Ti, uvijek tako radina, uredna, ista, sreena , raspolo ena ... odvratno! - Ne pretjeruj! Koliko puta si me izbacila iz koloteine. - Da, ja! Poslije toga sam uvijek morala rei da sam ja tome kriva. Da nisam htjel a ili rekla ili pitala ovo ili ono, ne bi bila izbaena iz koloteine. - Nakon kratk e stanke ona doda: - A to je uvijek tako bilo. Dobro se sjeam. I kad je tata jo bi o iv. - Jo misli katkad na to vrijeme? - Tada sam bila sretna. - Da li ti se to sada samo ini? - Ne, sigurno ne. S tatom u zoolo ki vrt ... ili kada me nosio na ramenima ... ili sa mnom le ao potrbu ke ... - U Renatinim oima pojavi e se suze. - Da, on te jako volio - ree gospoa Moller. - Pa to je razumljivo. - U tome se vara . - Gospoa Moller pu- ila je nervozno i opu kom prve cigarete zapalila drugu. 46 U Renati se probudi sumnja da ona potajno vi e pu i nego to je htjela priznati. Majka joj se danas ukazala u sasvim drugom svjetlu. - Nikad neu zaboraviti kako se upla io kad je saznao. Nikada ni prije ni kasnije ni sam vidjela tako zaprepa teno lice. - Kad je saznao, to? Gospoa Moller duboko udahne. Vidjelo se da joj je jako te ko.

- Da sam trudna. Renata ugasi cigaretu. - Sada ba ni ta ne razumijem. - Zar nikada nisi primijetila da si imala vrlo mlade roditelje? - Da, jesam. Meni je to bilo lijepo. Tata je izgledao tako divno i bio tako vese o ... sasvim drukije nego drugi oevi. - Imao je dvadeset godina kad se to dogodilo i upravo je poeo studirati. - Ali, tada je ipak morao biti obavije ten! - Naravno, on je to znao. Pa i ja sam bila upuena. Ali, tada jo nije bilo pilula . .. a prezervativ mu karac ne nosi sa sobom u d epu ako uope ne namjerava da se upusti u avanturu. - Vi, dakle, niste bili o enjeni? - Ne. Ja sam i la u gimnaziju. Nismo bili o enjeni, ali smo bili vrlo zaljubljeni. A majka je imala povjerenja u mene. - Gospoa Moller govorila je s prizvukom gorine, kakvu Renata kod nje jo nikada nije ula. - On me poduavao u matematici. Ti satovi poduavanja odr avali su se u mojoj sobi. Ma jka nije u tome vidjela ni ta zlo. Os147 tavio je na nju vrlo dobar dojam. A bio je i vrlo dobar. Dugo nisam bila svjesna toga da smo flertovali, jedino to da sam se unaprijed veselila svakom satu podu ke. Tada je do lo do prvog poljupca. Sasvim bezazleno. Bilo je za mene divno to je taj veliki, privlani mladi, kako se inilo, pokazivao zanimanje za mene. Jo k tome i student. Vrlo impresivno. - A onda je cijela pria potekla iz gospoe Moller i vidje lo se kako joj godi to mo e rei sve to joj je na srcu. - Priznali smo svoju zaljubljenost. Pale su nje ne rijei. Razmjenjivala su se pisam ca. Majka nije ni ta primjeivala. Mo da je smatrala da mi ta zaljubljenost dobro ini. Najednom sam postala sreena, radosna, uslu na. Mi, tvoj otac i ja, navikli smo da se na kraju svakog sata priljubljujemo kako smo to nazivali. Nismo se morali bojati da e nas netko u tome omesti jer majka nije nikad ulazila dok smo radili. Trebalo je samo da ne to ranije zavr imo sat. Nismo mi to tako racionalno planirali, kako to sada zvui. To je do lo samo od sebe. U mojoj je sobi bio kau. Na njemu smo se grlili, priljubljivali obraze, milovali se i ljubili. Nije u tome bilo nieg lo eg. Nije dolazilo ni do iieckinga ni pettinga i i kako se to danas sve zove ... - Necking i petting - potvrdi Renata koja je slu ala bez daha. - Ne budi tako koke tna, mama. Kladim se da ti to sasvim tono zna . To pi e stalno u svim moguim ilustrira nim asopisima. 48 - U svakom sluaju, mi tako ne to nismo radili. Nemoj misliti da se ja time ponosim. Sigurno bih bila u tom sudjelovala da je on to htio. Ta bila sam tako zaljublje na. Ali on je u meni gledao pristojnu, dobro odgojenu djevojku, svoju uenicu i ni je uope pomi ljao ... to ja znam, mo da i jest, ali svakako nije me na to poticao. Jednog dana se dogodilo, neplanirano, nenamjerno, iznenaujue za nas oboje. Obuzela nas je takva neodoljiva e nja za sjedinjenjem da je svaka opreznost jednostavno ne stala. Meni je bar tako bilo. To me svladalo. eljela sam ga imati u sebi. Bio je to poriv, prirodna elja koja e uvijek biti jaa od svakog razuma ako se neki osjeaj n e ugu i dok je jo vrlo slab. - Ali, to bi bila teta - ree Renata. - Ja tako ne to kao to je bilo izmeu tebe i mog o ca nisam jo nikada osjetila. - Nemoj to ni po eljeti! - U svakom sluaju, to se dogodilo? - Da, nije to bilo ne to veliko, strastveno. On je bio prenadra en i to je trajalo k ratko. Nisam do ivjela orgazam, nisam uope ni ta osjetila ... svakako ni ta tjelesno .. . ve samo sreu to sam sjedinjena s voljenim ovjekom. - Lijepo je to sa mnom tako otvoreno razgovara ! - ree Renata. - Za to nikada prije to nisi uinila? Gospoa Moller ugasi cigaretu i popije malo kave. 4 - Slobodna kao vjetar 49 - Te ko je to za majku, razumije . Mislim da tu postoji jedna sasvim prirodna prepre ka koju treba savladati ... mo da je ona i krajnje neprirodna, posljedica na e civil

izacije, ne znam. - Priaj dalje, mama! - Nije to bajka, Renata! Prilino mi je te ko rei sve. Ali ja sam do la do uvjerenja da ti to mora znati. - Da, da - ree Renata nestrpljivo. Gospoa Moller zapali novu cigaretu, treu otkad j e zapoeo razgovor, i nastavi: - Slijedei put kad je do ao k meni bilo je sasvim drukije. Dodu e, on me nje no zagrlio, ali je, premda sam stalno pogledavala na sat, radio sa mnom do kraja sata. To m e razljutilo, pa sam ga upitala to to znai. On ree da se moramo svladavati, da smo oti li malo predaleko i da se to ne smije vi e dogoditi. Upitala sam ga da li me jo v oli. On na to ree da me upravo zbog toga mora tititi pred sobom i preda mnom. S na i m satovima milovanja bilo je svr eno.'To je za mene bila gorka pilula. - Gospoa Mol ler u uti. - Ja mislim, kad se voli - ree Renata -da se onda ne mora biti tako strog prema s ebi. - Tvoj otac se bojao odgovornosti. Bio je vrlo uglaen, po ten, drag ovjek. Ali se ci jelog ivota bojao odgovornosti. - Gospoa Moller ponovo za uti. Renata koja je osjeala da majka sreuje misli, nije navaljivala. - Ja se nisam bojala - nastavila je gospoa Moller. - Dok sam bila zajedno s njim, ni50 z sam ni na to mislila. Sve sam to do ivljavala kao ne to nje no i lijepo. Jo uvijek sam s e veselila na im satima poduke i dalje bi me on na poetku i na kraju sata nje no grli o i ljubio. To mi je bilo dovoljno. Moja zaljubljenost uinila me vrijednom uenicom . U svjedod bi sam imala pohvalnu ocjenu iz matematike. Do li su ljetni praznici i j a sam s roditeljima otputovala u Jugoslaviju. Tamo sam se zabavljala s jednim ml adiem iz Hamburga. Bili su to lijepi dani. Tvom ocu sam poslala nekoliko razgledn ica, ali nisam dobila od njega nikakvog glasa. - Gospoa Moller te ko proguta. - To t o nisam imala one stvari, uope mi nije bilo udno. Zapravo mi je to ak bilo i drago. Tako nisam imala nikakvih smetnji u sportu i plivanju. Mislila sam da je to zbo g dugog putovanja i vo nje automobilom. - Bila si trudna? - upita Renata. - Da. Kad smo se vratili kui, poele su jutarnje munine, tegobe koje u mnogim sluajev ima prate trudnou. Ja na to jo uvijek nisam obraala pa nju. Mislila sam da je to od o trovanja hranom. Majka me odvela k lijeniku. Tada smo saznale istinu. Gospoa Molle r razvue usta u gorak osmjeh. - Nisam mogla vjerovati. Smatrala sam da je to nemogue. Isprva sam ak odluno porica la da sam bila s nekim mu karcem. Taj jedan put s Peterom ... s tvojim ocem ... ta minuta nije se mogla uzeti u obzir. Bilo mi je nezamislivo da se pri tom moglo ne to dogoditi! 51 - Da, razumijem - ree Renata. - Majka je iz mene sve izvukla. Ti poznaje baku. Zna kako ona zna biti energina. Is priala sam joj tu sramotnu istinu. Ja sam je osjeala kao sramotnu, zna . Da sam imal a stvarno odno aj, jednu strastvenu ljubavnu avanturu ... Ali \p\ Baka me nije grd ila. Nije mislila ni na pobaaj. Ona se ponijela divno, izrazila spremnost da odgo ji moje dijete. Trebala sam nastaviti' kolu i polo iti maturu. Ali, moj otac! Nismo mogle zatajiti, morale smo rei djedu. Ori je bjesnio. Ti si ga poznavala. Za nje ga su moral i ast jo bili utvreni pojmovi. Ker s vanbranim djetetom, to je za njega b ila nepodno ljiva sramota. Majka je bila odluno protiv toga da se udam za Pete-ra. Po njenom sudu oboje smo bili jo premladi za brak, to se kasnije i pokazalo. - Ali, vi ste ipak bili sretni zajedno? - Mi smo se voljeli usprkos svim te koama, to je tono. Ali s kakvim te koama! Tom enidb m bila sam otrgnuta iz kruga prijateljica. Voenje kuanstva bilo mi je neopisivo do sadno, a kad si ti do la na svijet katkad se vi e nisam mogla njime baviti kako treb a! Ti i ne sluti to znai imati bebu: ustati ujutro u est, nahraniti je, stalno mijen jati pelene, posipavati, previjati, uveer u deset posljednji put je nahraniti... Stalno sam se osjeala premorenom, razdra ljivom i iscrpljenom. Za satove milovanja koje smo sada mogli sebi priu titi nisam vi e imala nikakvog razumijevanja. Dr im da j

e tvoj siromah otac patio 1 vi e od mene. 52 - A sve je to moja- krivnja - ree Renata. - Nipo to. Uza sve to mi smo uvijek i u svakom trenutku bili svjesni da za to nisi ti bila kriva. Dijete se ne mo e izabrati, niti gdje e ono, kod koga i u koje vrij eme doi na svijet. Ti si bila samo rezultat onoga to smo mi uinili. - A zar ti baka nije mogla pomoi? - Povrh toga do lo je jo izmeu mene i bake do zategnutosti. Previ e se mije ala u moje k uanstvo, mislila je da sve bolje zna. Mo da je ak tako i bilo. No, kako sam bila uda na i majka, eljela sam biti samostalna. Nakon jedne te ke svae napustila je na stan, prema onom geslu: sad se sama snalazi kako zna . Danas joj to vi e ne zamjeram. - Tada ste stanovali u Miinchenu? - Da, u Schvvabingu. Tvoj otac je tamo stanovao u jednosobnom stanu. Mo e zamisliti kako je to bilo skueno za tri osobe. Moji roditelji su predlo ili da se preselimo k njima u Bogenhausen. Ali tada bih vjeito ivjela pod bakinom stegom i morala podn ositi uvrijeeno i ozlojeeno djedovo lice, jer se on nije mogao pomiriti s tim pris ilnim brakom. - Mislim da je najgore pro ao otac. - Pa on je ipak preko dana bio vani. Ali, ima pravo. Bilo je za njega^lo e. Od neko liko stotina maraka koje je dobivao kao pomo, nas troje nismo mogli ivjeti. Morao je prekinuti studij. Mislim da mu je to bilo najte e. Sasvim sigurno je imao sposo bnosti da postane dobar lijenik. 53 - A to je onda radio? - Bio je vanjski suradnik jednog farmaceutskog koncerna. - Kao Axel! - Da, bili su kolege. Mog sada njeg mu a upoznala sam na jednoj bo inoj proslavi. - Dok je moj otac jo bio iv? - Da. Renata stisne ake. - Jesi li .. .? - S Axelom? - Da. Gospoa Moller se nasmija. - Ne, sasvim sigurno ne. Ja sam se na toj sveanosti malo s njim zabavljala i osjea la da mu se sviam. Zatim je nestao iz mog ivota, pa ak i iz mog sjeanja. Imala sam t ada druge brige. - Gospoa Moller zgnjei cigaretu u pepeljari. - Kakve brige, mama? - Bila sam ljubomorna! - ree naglo gospoa Mller. - Je li te moj otac ... prevario? - Ne znam, niti u ikada saznati. Danas me to vi e i ne zanima. Ali, tako je bilo. N a ivot se u meuvremenu sredio. Ti si bila ve velika i i la si u kolu. Imali smo lijep tan, dakako u prigradskom naselju. - Da, toga se sjeam. - Sve je i lo glatko. Ja sam imala samo nekoliko sati posla dnevno, a ostalo vrije me sam sjedila besposleno, dosaivala se i razmi ljala. - Za to nisi potra ila neki posao? 54 - Kakav posao? Pa ja nisam ni ta uila, ak nisam imala ni potpunu kolsku spremu. Osim toga, u na em stambenom silosu bilo je dosta mladih ena koje bi bile rado usput oba vljale neki posao. Vo nja do grada trajala je tri etvrt sata. Kako bi to onda bilo mogue. - Jesi li bar o tome razmi ljala? - Da, kako bih iza la iz te moje grozne situacije. Preklinjala sam tvog oca da se preselimo u grad. Ali stanarine su za nas bile previsoke. Prireivala sam mu scene ... - glas gospoe Moller postade nesiguran - ... i to vjerojatno ba ni zbog ega. - Kako to misli ? - Bila sam uvjerena da je u njegovom ivotu postojala neka druga ena. inilo mi se da se promijenio. Imao je drukiji miris nego prije. Mo da sam ja to sve samo umi ljala.

U asno sam trpjela zbog toga to me on morao o eniti. Iz pristojnosti. To nisam mogla podnijeti. - A on? - On mi nije nikada ni ta predbacivao, ali sam znala da se morao osjeati kao zvijer u stupici. - Ja sam mislila da ste se voljeli? Gospoa Moller je razmi ljala. - Da, voljeli smo se. I pro ivjeli smo lijepe dane, divno doba. Neko vrijeme smo iv jeli lijepo. To je poelo kad je za tebe pro lo ono najte e, kad sam se izvje bala u voen ju kuanstva i kad je tvoj otac dovoljno zaraivao. To su bile na e zlatne godine. Bil o nam 55 je lijepo zajedno, a i s tobom. Nismo se vi e u sebi suprotstavljali sudbini, ve sm o smatrali da je dobro to nas je sastavila. - I ja mislim da je tako bilo - ree Re-nata. - Ne! - usprotivi se majka. - Ti ne zna to smo do tada sve pro li, koliko oaja, frust racije. Da se na na em satu milovanja nije to dogodilo, mogli smo se kasnije jo uvi jek vjenati, nakon njegovog studija, dobrovoljno i radosna srca, ako smo bili jed no za drugo. Tada bih bila zrela za brak, zrela da imam dijete i bilo bi lijepo od poetka. - Gospoa Moller doda nagla avajui. - Shvaa li za to ti ja sve to priam? - Zato da znam kako je to bilo s tobom i s mojim ocem. - Ne! Da ti slu i kao opomena. Da shvati za to sam toliko zabrinuta. Ja znam iz iskus tva da jedna jedina neopreznost mo e razoriti cijeli ivot. Renata zaueno pogleda majku. - Je li tvoj ivot razoren? - Ja sam izdr ala. Mo da za enu i nije toliko va no da li e dobiti djecu nekoliko godina prije ili kasnije. Ali tvoj je otac imao uvijek pred oima samo jedan cilj: da bu de lijenik i da poma e ljudima. Kad mu je to bilo uskraeno, njegov je ivot bio razore n. Da, on je bio s nama sretan, ali to je bila srea na pozadini crnog mraka. U mo jim oima nije sluajno da je umro tako mlad. Renata skoi. - to!? eli li mo da rei ...? 56 - Ne, ne, ne da je sebi oduzeo ivot. To je bila prometna nesrea i voza kamiona bio je apsolutno kriv. To je sudski utvreno. .- Za to onda ka e ... - Jer je mogao pre ivjeti. Lijenici su mu davali dobre anse. Ali on jednostavno nije vi e imao volje. On je iskoristio priliku da ode. - To bi bilo stra no - ree Renata. - I jest stra no. Ta zato ti to i priam. Ne poigravaj se s ljubavlju, Renata. Za meu sobnu ljubav potreban je velik i jak osjeaj odgovornosti. - Pa ja to imam, mama. - Ne, ti upravo to nema . Ti si jo premlada, ba kao to sam i ja tada bila premlada. T i ne mo e sama sebe za tititi. Zato u ja to uiniti. Da je tada baka ... - Misli da se onda to ne bi bilo dogodilo? Sumnjam. Bili biste ve na li vremena i pr ilike da ... - Renata! - Ja to tako gledam. Pa sama si rekla da je va a elja bila jaa od vas. Sigurno bi bi la jaa i od bake. Da je ne znam kako pazila, isto bi se bilo dogodilo. - Ne, to sigurno ne. - Mislim da bi! - Nakon kraeg razmi ljanja doda Renata. - Moram jednostavno vjerova ti. Ne mogu zamisliti da je moja egzistencija posve sluajna posljedica jednog jed inog trenutka slabosti. Sigurna sam da vas je sudbina spojila i da je sudbina od redila da doem na svijet. 57 Kava je bila popijena. Gospoa Moller uzme Renati poslu avnik i stavi ga na pisai sto l. - ovjek mo e i sam odrediti svoju sudbinu - ree ona. - Da, a upravo to ti nisi uinila! - ustvrdila je Renata. - Kako to misli ? - Kad bih ja upoznala nekog mu karca kao to je bio moj otac ... kad bi se u nekog z

aljubila, kao to si se ti u njega zaljubila ... ja se ne bih zadovoljila prolazni m dru enjem. Ja bih najprije nabavila pilule, pa bih tek onda i la s njime spavati. U redu. Samo mi nemoj opet doi s time da tada jo nije bilo pilula. Sigurno je bilo drugih sredstava za spreavanje zaea. . - Kako to govori ! - Gospoa Moller je bila okirana. - Vjerojatno je to generacijska razlika -objasni Renata. - Znam da veina djevojak a moje dobi misle isto kao i ja. Ako se nekoga voli, onda mora i sam ovjek ne to uin iti. A ako usprkos tome krene naopako... to se zapravo ne mo e dogoditi... mislim k ad bih usprkos tome zatrudnjela ja svog prijatelja sigurno ne bih prisiljavala d a me o eni... - Pa to nisam ni ja uinila! Tvoj otac je to sam htio! To je on smatrao svojom du no u! - Lijepa obaveza kojom je sebi cijeli ivot upropastio, kako i sama priznaje . Ja to ne bih dopustila. Ja bih rekla: Ne, najprije zavr i studij, pa emo onda vidjeti. Ja bih poku ala usprkos tome zavr iti maturu... 58 - Da, danas bi to bilo mogue! Danas ima vi e razumijevanja, ali onda bih bila sasvi m sigurno izletjela iz kole ako je ne bih sama napustila. - Kladim se da si imala volje da pola e ispite. Ve bi bila na la neku drugu kolu gdje b i te primili. Ali ti si odmah ispru ila sve etiri, prema onoj: Dobit u dijete, moj p rijatelj e me o eniti, pa nek se on dalje o meni brine! - Renata! - ree gospoa Moller zaprepa tena. - Kako mo e suditi o onome o emu ni ta ne z - Tvoja je pria bila dovoljno zorna. Htjela si mi razlo iti svoju tada nju situaciju, zar ne? U tome si uspjela. - A kako sam u onom stanju u kojem sam se nalazila mogla ii u kolu. Ti nema pojma to znai trudnoa! - Ali, sve ene do est tjedana prije poroda moraju normalno raditi. Ili se mo da vara m? - Sada postaje stvarno bezobrazna -ree gospoa Moller. - Zaboravlja veliko psihiko opt ereenje pod kojim sam tada bila ili to namjerno previa . Ti oito nema nimalo sposobnos ti u ivljavanja. Ni uz najbolju volju ne bih se mogla tada koncentrirati na matema tiku ili latinski ili na rudno blago Ju ne Amerike. Renata obuhvati rukama koljena. Dovela je majku u kripac i to ju je poelo zabavlja ti. 59 - Pa dobro, pretpostavimo da je tako. Ali ti si ipak mogla napustiti kolu prije n ego to je bila primijeena tvoja trudnoa, roditi dijete i zatim nastaviti kolovanje. Tako bi bila izgubila najvi e jednu godinu, a kome se to ne dogodi u toku kolovanja . - Zar ti uope ne slu a to ti govorim? Maloas sam ti rekla da sam bila prezaposlena s t obom kao bebom, a k tome i kuanstvom. - Da nisi oca primorala na brak, ne bi uope imala kuanskih poslova. I dalje bi ivje la kod roditelja, pomirila se s djedovim neraspolo enjem, a dijete prepustila baki noj brizi, kako ti je ona predlo ila. - Ba me zanima - ree gospoa Moller -za to je tako te ko sporazumjeti se s tobom. - Pa kad ve nisi htjela zavr iti kolu ... to jo mogu nekako razumjeti, i meni je pone kad preko glave ... - nastavi nemilosrdno Renata - za to nisi onda potra ila neko po vremeno zaposlenje? Sama zaraivala novac? Umjesto to si kao neka klada pala na ter et mom jadnom tati. - Renata, ti si nemogua! - Gospoa Moller ustane. - Ne ljuti se, mama. Ja ti samo iskreno govorim kako ja na to gledam. Ja sam ti zahvalna, zaista. To je bila vrlo pouna pria. Ona mi je pokazala kako ne treba rad iti. - Zato sam ti je i ispriala. - Hvala, mama. Ali, takvu glupost ja ne bih nikada uinila. - Renata! 60 - Nemoj to odmah krivo shvatiti. elim rei samo to: to se toga tie zaista ne mora biti zabrinuta zbog mene. Kad upoznam ovjeka koji mi bude odgovarao, ja u postupiti sa svim drukije. Ja bih htjela da na jednog takvog uskoro naiem. - Renata pogleda gos pou Moller. - Iako si sve uinila pogre no, ipak ti moram zavidjeti. Bar si do ivjela v

eliku ljubav. - Pa ti ima toliko prijatelja! - Same balavce. - Drago mi je to to ka e ! - Gospoa Moller uzme poslu avnik s pisaeg stola. -Zato i ne r zumijem za to stalno eli izlaziti. Ni ta nee propustiti. Priekaj dok bude malo starij - ... i ui dotle s nama ispred televizora. To si htjela kazati mama, zar ne? - Ja tvoje nestrpljenje jednostavno ne shvaam. - Ne, pa i ne mo e . Jer si ti onda kad si bila u mojim godinama imala dragog. Jer s i u mojim godinama zatrudnjela. Ti uistinu nisi ni ta propustila. Ali ja se kreem t amo-amo izmeu tog blesavog Steindorfa i ovog ne manje blesavog Traunstadta i ni ta se ne dogaa. Zar ti ne mo e sebi predoiti da je to takav osjeaj kao da ivot promie po mene, a ja vezanih ruku i nogu sjedim u eliji u koju dopiru samo prigu eni zvukovi ? Gospoa Moller joj se smje kala. - Kad bi tu dramatiku unijela u svoje sastave, Renata, dobila bi bolje ocjene. U osta61 lom, priekaj dok maturira . Ako bude primljena, mo e studirati u Miinchenu. Kad bih ja imala pred oima takav cilj, ne bih bila tako nezainteresirana kao ti. A onda je sasvim iznenada Renata do la u Miinchen, i to prije nego to se mogla nada ti. Sve se dogodilo sluajno. etrnaest dana kasnije bila je nedjelja. Renata se, onako iz hira naroito lijepo do tjerala. Obukla je crni svileni pulover s vrlo dubokim izrezom i k tome suknju s a arenim uzorcima koja je dopirala do gle anja. Po to se tako lijepo obukla, sjeti se da bi morala malo dotjerati i lice. Veoma bri ljivo pocrni ma karom trepavice, najp rije s gornje, pa zatim s donje strane. Time su, kako je ona zakljuila, njezine s vijetle oi postale mnogo iz-ra ajnije. Vrlo rado bi bila na minkala i usne, ali je od toga odustala jer nije htjela izazivati svau s majkom. Umjesto toga, mnogo je do -tjeravala frizuru i na kraju privrstila kosu visoko na glavi i. pustila nekoliko pa ljivo na-kovranih uvojaka preko sljepooica. Vrlo zadovoljna sobom promatrala je svoj lik u zrcalu. Zatim prie k prozoru. Bio je prekrasan jesenji dan. Drvee jo nije odbacilo li e prelijepih boja, a nebo iznad n jih bilo je toplo plavo. Renata je dr ala da njezina odjea odgovara .takvom danu. Potri u kloparavim sandalama niz drvene stepenice i ue u sobu za dnevni boravak. J ednim pogledom ustanovi da je stol za do'S ruak ve raspremljen. To joj nije bilo va no, bolje e joj prijati ruak. Njezin ouh je bio sam u sobi. Nije sjedio za drvenim stolom nego u takozvanom udob nom kutku koji se ba i nije uklapao u seljaku kuu, ali je zato bio ono to mu je ime o beavalo: bio je udoban. Ovdje su bila dva tamnosmea ko na dvosjeda, dva ko nata naslon jaa i nizak mramorni stol. - Dobro jutro, tata! - pozdravi Renata. -Gdje su ostali? Njezin ouh podigne pogled: - Majka radi ne to u kuhinji, a Rolf je oti ao u selo. - Zna li to je danas za ruak? - Pojma nemam, ali sigurno ne to dobro. - Ouh ispru i ruku prema njoj. - Lijepo izgle da ! Renata se smje kala. - Da, malo sam se dotjerala! Lijepo od tebe to to primjeuje . Privue je k sebi, a ona mu sjedne na koljena i zagrli ga da bi odr ala ravnote u. - Valjda me nee mama opet poeti grditi! - Ona povjerljivo pritisne svoj obraz ^z n jegov. - Oh! Pa ti se nisi obrijao! - Mislio sam da danas ne moram. - Kako to! K tvojim slatkim asistentica-ma sigurno uvijek dolazi s glatkom nje nom ko om kao u dojeneta. A tu kod nas misli da ti nije potrebno. Smijui se on je obujmi oko struka. - Ako to ti tako misli , onda u vjerojatno ipak morati pod no ! 63 - Da, Axel, molim te. - Ona ga poljubi. -Meni za ljubav! Ni ta nije moglo biti bezazlenije od ovog malog prizora i da je Axel Moller bio Re

natin roeni otac ne bi njegova ena sigurno pri tom osjetila ni ta osim lagane ljubom ore na odraslu kerku. No ona se na pragu gotovo doslovno ukoila kad je ugledala mu a i kerku zajedno tako raznje ene. Renata, koja je godinama osjeala potrebu da bude ljubaznija prema ouhu, nije shvat ila i veselo uzvikne: - Dobro jutro, mama! to stoji tako kao Lotova ena? Gospoa Moller duboko uzdahne. - Odmah obrisi minku s lica! Renatina vedrina nestane. - Ali, mama, ja sam samo htjela... pa ja sam se htjela samo malo dotjerati za va s. Danas ... u nedjelju. - Da ti ka em kako izgleda ? Kao neka ... Njezin mu joj upadne u rije, ime nije ubla io situaciju: - Prestani, Sabina! Sada je zaista dosta! Tvoje uzrujavanje mi se ini pretjeranim . - Da ti se Renatino pona anje svia, to mi nije promaklo. Renata sklizne s koljena gospodina Mol-lera. - Ja se uope nisam na minkala, samo sam malo trepavice... - Dosta je. Skini to, odmah! 64 - Ta ne ljuti se tako! - Renata poe mrmljajui prema vratima, jo jednom se okrene i upita bezazleno: - to je danas za ruak? Nije bilo odgovora. Renata odjednom osjeti da je situacija vrlo napeta i brzo se povue. Dok je odstranjivala boju s trepavica, bjesnjela je na majku. Nazvala je m alograanskom kravom i mrzila je zbog toga to od muhe pravi slona. Ni uz najbolju vo lju nije u tome vidjela ni ta lo e, u tome to je u nedjelju kod kue htjela izgledati m alo ljep a. Renata se zagrne vunenim alom i skutri se s knjigom u ruci u udobnom starom naslo njau. Ostala je tako sve dok je nisu pozvali na ruak. Prkosei majci nije htjela obui traperice i bluzu ve je ostala u do gle anja dugoj suknji na cvjetie i u crnom svil enom puloveru s dubokim izrezom, koji je isticao njene male grudi. Za ruak je bio srnei hrbat sa vapskim valju cima i borovnice, jelo koje su Rolf i Ren ata naroito voljeli, pa su svojski navalili. Ali, raspolo enje za stolom bilo je ta ko lede-ho da je i djeak koji je isprva ivo priao o svojim prijepodnevnim do ivljajim a u selu, malo-pomalo u utio. Renata mu je bila zahvalna kada je kasnije rekao: - Idem malo pro etati. Ide li sa mnom? Nije izgledalo nimalo ugodno cijelo poslijep odne amiti u sobi. 5 - Slobodna kao vjetar 65 - Da, idem - ree ona. - Samo, mislim da je bolje da obuem hlae. - Ni govora! Pa neemo se penjati preko plotova. I tako su po li u etnju. Renata u arenoj suknji uklapala se u jesenji krajolik, a Ro lf uvijek jedan korak ispred nje, u bermuda hlaama i u ko ulji, sedam godina mlai od svoje polusestre, a ve gotovo isto tako visok kao i ona. Pod nogama im je u kalo su ho li e. Natjecali su se u tranju, nalazili jagode i orahe koje bi odmah i pojeli. N ai li su i na skupinu gljiva koje su izgledale vrlo lijepo. Nakon kratkotrajnog na gaanja ostavili su ih jer se nisu mogli slo iti da li su otrovne ili ne. Vidjeli su vjevericu kako skakue s grane na granu. Kasnije su promatrali srnu na bre uljku, a njezini obrisi isticali su se na nebeskom plavetnilu. Bila je mirna i sabrana k ao da ne to oslu kuje. Okrenula se polako i odmjereno tek kad su se dvoje mladih pri bli ili na desetak koraka. Rolf je klicao od radosti zanesen svim tim ladanjskim radostima, a i Renati je s ve to bilo sasvim zgodno, ali njegovo ushienje nije je moglo zaraziti. Ona nije t o htjela pokazati, ali bi joj sto puta milije bilo razgledavar nje izloga u vele gradu. Ipak je vrijeme brzo pro lo, pa su se sjetili povratka kui tek kada su opazili da s e poelo smraivati. Bili su se mnogo udaljili od roditeljske kue kad su je ugledali, unutra su ve gorjela svjetla. - Bit e batina! - ree Rolf.

66 - Ba me briga - odvrati Renata. - Ne vjerujem. To ti ne vjerujem. - Mo e mi vjerovati. Ja sam na to navikla. Oni me stalno grde. - Oni? - Mama, svakako! Posljednji dio puta su pretrali, pa je i Rolf dahtao kad je gurnuo vrtna vrata. K lonuli i razbaru eni upali u dnevnu sobu u kojoj su roditelji sjedili uz naet kola i prazne kavene alice. - Oprostite... - jedva izgovori Rolf bez daha. - ... nismo pazili na vrijeme! - dopuni Renata. - To smo i mislili - ree gospoa Moller ljubazno. - Zato smo i popili kavu bez vas. - Pa zar se niste bojali da bi nam se ne to moglo dogoditi? - upita Rolf osupnut. - Ne. Pa bili ste udvoje. Rolf pogleda sestru. - To je ne to najnovije! - Bilo bi dobro da sada uzmete svaki po jedan kola - ree gospoa Moller - a veeru emo odgoditi za jedan sat. S tim su prijedlogom oboje bili vrlo zadovoljni. Sjeli su i poslu ili se. Od etnje po svje em jesenjem zraku bilj su vrlo gladni. Rolf je s punim ustima pripovijedao o vjeverici koju su promatrali, o srni i glj ivama. Ali, gospodin Moller, koji je inae uvijek sa zanimanjem pratio sve to je nj egov sin do ivljavao, bio je danas neobino utljiv. 67 Gospoa Moller nestane u kuhinji i vrati se s punom alicom kave. - Dodu e, to je samo kavin nadomjestak ... - Ne smeta, mama! - ree Renata. - Hvala lijepa. Ba e mi prijati ne to toplo. Zatim su do veere zajedno igrali ovjee ne ljuti se pri emu se samo Rolf zabavljao jer je za redom dobivao esticu i bio nepobjediv. Svi su zbog tog osjeali olak anje, jer kad bi gubio, bio bi nemogu, briznuo bi u pla ili poeo urlati kao pomaman, a onda n e bi pomogle nikakve utje ne rijei. Renata se nije dosaivala, ali je dr ala nepotrebnim da gubi tolike sate u igri. To t o su se roditelji trudili da pobijede ili su se samo pretvarali da se trude, u n jezinim je oima bilo neozbiljno. Poslije veere Renata i Rolf su kao i obino morali pomagati majci kod pranja i bris anja sua i u pospremanju kuhinje. Tada se Renata htjela povui u svoju sobu. - Laku no - ree ona. - Idem gore. - Molim te, ostani! - ree gospoa Moller. Renata preuje njezin vrlo odluan ton. - Zna da moram sutra rano poi... - Moram s tobom razgovarati. - O emu? - To e ve uti. - Ona pogladi sina po glavi. - Sad e tati rei laku no i poi u kreve 68 - Neu gledati televiziju? - gotovo krikne Rolf. - Ne, danas nema televizije. - Samo zato to smo do li malo kasnije? - To nema veze. Sutra rano je kola i ja elim da sada ide spavati. Nakon nekoliko rijei protivljenja popusti Rolf vrlo nevoljko, mrzovoljno se opros ti od svih i poe gore. Gospodin Moller je otvorio bocu crnog vina i smjestio se u svoj udoban kut. Njeg ova ena i Renata sjednu pored njega. On napuni tri a e i nasmije i se ohrabrujue, ali R enata je opazila da su mu oi ostale ozbiljne. Gospoa Moller ponudi keri cigaretu. Renata odbije; istina, rado bi bila zapu ila jer je atmosfera bila vrlo napeta. No , imala je osjeaj da bi roditelji mogli to shvatiti kao znak slabosti. Gospodin M oller pripali cigaretu eni. Ona duboko udahne i zapone: - Tata i ja smo danas poslijepodne razgovarali o tebi... - Ona uini kratku stanku .

Renata je ni ta pitala. - Mi znamo da se ti ovdje kod nas osjea nesretnom - nastavi gospoa Moller. Sada Renata vi e nije mogla utjeti. - Ipak je pretjerano rei da sam nesretna. - Ti se osjea zatoena na selu, ti bi mnogo radije ivjela u velikom gradu, zar nije t ako? Renata nije eljela povrijediti roditelje. - To glupo vozikanje i to luako rano ustajanje... 69 - Ne mora se ispriavati, Renata - ree gospoa Moller tako ljubazno da se to Renati uin ilo slatkim poput saharina. - Mi smo do li do zakljuka da se sve to ne mo e vi e od teb e zahtijevati. - Ne mo e zahtijevati? - Renata raskola-i oi. Majka nije do sad jo nikad tako govoril a. - Sasvim si dobro ula. - Ali, tu se ne mo e ni ta uiniti! - Mi smo ne to uinili. Ja sam telefonski razgovarala s bakom i ona je voljna da te primi. - Baka? - Renata sama primijeti da je svaku majinu izjavu ponavljala s upitnim na glaskom, pa brzo pridometne: - Mogu poi u Miinchen? - Da. Bakin stan u BogenhaUsenu je dovoljno velik. Mi emo, razumije se, nadoknadi ti tro kove za tebe. Od nje do Zavoda Max-Josef ima samo pet minuta ... Renata je tek sada potpuno shvatila. - Krasno! - usklikne. - Mama, pa to je divno! - Brzo poljubi majku, nagne se tad a prema ouhu i poljubi i njega vrlo srdano. -Tata, hvala ti! Nikada ne bih vjerova la da ete imati toliko razumijevanja. im se Renatino odu evljenje malo sti alo, bilo je detaljno dogovoreno njezino preselj enje u Miinchen. Ona je jo uvijek bila ushiena. Tek kad je legla u krevet i poela sanjariti o divnoj budunosti, sine joj misao da se nje70 zini roditelji mo da i nisu odluili na tu promjenu zbog nje, nego zato to su je se h tjeli osloboditi. Gospoa Hertha Permaneder, Renatina baka, ivjela je u lijepoj staroj vili izgraenoj u jugend-stilu u otmjenom munchenskom predgrau Bogenhausen. Nekada nja obiteljska k ua bila je, dodu e, razdijeljena na vi e razliitih stanova, ali je bakin stan bio prev elik za staru enu. Prije je ondje ivjela s mu em i s troje djece koja su se u meuvrem enu po enila. Nije se mogla odluiti da napusti taj lijepi stan. To je bilo vrlo dobro za Renatu, jer sada je mogla zauzeti veliku sobu prema vrt u u kojoj je ranije boravila njezina majka sa starijom sestrom. Ona je esto odlazila k baki. Prije dvije godine kod nje je provela i uskrsne blag dane, te joj ni ta tu nije bilo tue. Dnevna soba s plinskim kaminom i masivan tamni namje taj koji je potjecao jo iz vre mena prvoga svjetskog rata, bili su joj isto tako poznati. esto je ve spavala u ta kozvanoj djevojakoj sobi. Niski stoli i plastina ^prevlaka ormara bili su pedesetih godina posljednji krik m ode i upravo sada su opet bili u modi. Kad je poela unositi svoje stvari, odmah se osjetila kao kod kue. Stavi velikog ru ia stog medu s vjernim izbuljenim oima ko71 jeg je sauvala iz djetinjstva, na krevetni pokriva od umjetne svile, i izjavi glas no i jasno: - Tu sam i tu ostajem. Rolf ue bez kucanja lijepom prirodnom neusiljeno u. Renata se zavrti u krugu. - Zar nije lijepo ovdje? I toplo! Centralno grijanje. Vi e mi nee biti hladno. - Ne razumijem kako se mo e ivjeti u gradu - ree Rolf. - Kako da ne? Mislim da veina ljudi ivi u gradovima. - Ja to ne bih mogao. - Morat e . Gdje e u Steindorfu zaraivati novac?

- Ja u biti seljak. - Nemoj me zasmijavati. - Zar e zbilja ostati tu, Reni? Razmisli jo malo. Nedostajat e mi. - Kako to najednom? - Koga u ljutiti kad tebe ne bude? Renata je osjetila da brat iza djetinjaste veselosti krije pravu tugu, pa i njoj bude najednom te ko oko srca. - Roditelji su tako odluili - ree ona glasom kojim nije mogla potpuno vladati. - Trebala si jednostavno rei da nee ! - Pa kako bih onda bila ovdje! Zna koliko sam puta prigovarala da mi je to vozika nje izmeu Steindorfa i Traunstadta ve dozlogrdilo. - Pa ni ta zato. Mo e se izmisliti ne to drugo. 72 Renata se oslobodi iz zagrljaja malog brata. - Ne Rolf - ree Renata energino. - Pa, neu valjda izgubiti svoj obraz, kako bi rekl i stari Kinezi. I bez obzira na to, meni se u Miinchenu svia! - Ne misli to valjda ozbiljno? - upita Rolf i pogleda je zauenim oima. - Kamo god po gleda same kue, kue! - Ali, lijepe stare kue, kue koje imaju svoj stil, to mora priznati. Nigdje ne vidi ni jednog otrcanog obinog zdanja. - A ljudi su samo tako unutra natisnuti -nastavljao je on uporno. - Posvuda ljud i, sve vrvi od njih. Pa ti automobili, autobusi, tramvaji! Pazi samo da ti se to ne dogodi. - Ne brini! Hou. - Renata se sagne i poljubi malog brata u obraz. - Ne alosti se, ja tebe volim. A za bo ine praznike doi u kui. Rolf je gledao u pod i strugao po njemu nogom. - Mislim da to nije dobro, da sestra samo tako odlazi - inzistirao je on. Gospoa Moller otvori vrata: - A, tu si ti Rolfe! Baka pita za tebe. - Ne svia mu se to ostajem ovdje - ree Renata. - Ah, ti budalo mala, t ti zna . Rolf prekri i ruke na leima i izazovno pogleda majku. - Smatram da Renata pripada n ama, kod kue. - Ona e se u Miinchenu vrlo, vrlo dobro osjeati. 73 - A to da zaponem bez nje? - Pa, zapravo, nisi tako mnogo s njom ni zapoinjao kad je jo bila kod kue. - Ali ona je bila kod kue. Gospoa Moller prekine diskusiju. - Sada otii u sobu za dnevni boravak. Baka se ali da joj nisi posvetio ni malo vre mena. Majka i kerka ostado e same. - I ja sam pomalo tu na - prizna Renata. - Kako to najednom? Pa sama si tako htjela. - Ne bih ni htjela da bude drukije. Ali Rolf e mi nedostajati. Gospoa Moller sjedne u jedan zeleno presvueni naslonja s tankim istokarenim nogama i zapali cigaretu. - Jesi li zaboravila kako si u poetku bila na njega ljubomorna? - Daj i meni jednu - zamoli Renata i sjedne nasuprot majci na kau koji se nou moga o pretvoriti u krevet. - Kakve to ima veze? - upita ona dok je uzimala cigaretu. - S tvojim odnosom prema polubratu vrlo mnogo. - Ja ga nikad nisam gledala kao polu. - Ali bila si ljubomorna. - Gospoa Moller kljocne upaljaem. Renata se nagne naprijed prema njoj. - Hvala, mama. - Povue dim iz cigarete. - Bila bih i da mi je pravi brat. Pa to je normalno. Godinama se sve vrtjelo oko mene. Onda je odjednom bilo va no samo dijete. 74 Ali, usprkos tome, ja sam ga voljela od poetka. Sjea se kako je bio dra estan? - Bio je tako sladak. Pa i ti. - to sam te ono jo htjela pitati... - Re-nata pa ljivo otrese pepeo cigarete u jednu

valovitu alicu. - Da? - Ti si uvijek bila tako zabrinuta za mene... - Jo uvijek sam zabrinuta! - Kako onda mo e dopustiti da odsad ivim ovdje u Munchenu? - Pa ti si to eljela. - Nemoj mi stalno dolaziti s tim ... Ono to sam ja htjela ili eljela o tome uope ni je rije. Kako si mogla tako najednom odluiti? - Zato to sam sigurna da e baka dobro na tebe paziti. - Mo e li to ona zaista? Iako preko dana nije kod kue. - Pa ja imam u tebe povjerenja. - Otkad? Gospoa Moller u uti. - Nemoj se ljutiti, mama - navaljivala je dalje Renata - ali meni se va a iznenadn a odluka ini vrlo smije nom. Mislim da je za mene svakako mnogo praktinije stanovati ovdje u Munchenu i ii u jcolu koja je sasvim blizu. Ali, kako niste na to mislili prije? - Zato to si bila jo premala, pa to nismo mogli zahtijevati od moje majke. - A sad najednom mo ete? I k tome jo usred kolske godine? 75 - Pa moralo se najprije ne to dogoditi da shvatimo koliko si kod nas bila nesretna . - Ali ja nisam bila nesretna. Koliko puta ti to moram rei! Samo to vjeito vozikanj e i to to je bilo te ko odr avati prijateljstva, pa to to me nikad niste pustili da pr eko noi ostanem u Traunstadtu ... - Eto vidi , ka em ti! - upadne joj u rije majka. - Zacijelo bi se bilo moglo i kod kue nai neko rje enje za moje probleme da si ti bi la malo popustljivija. - To moji ivci ne bi bili izdr ali. - A to e sa mnom biti u velikom gradu, to je tebi svejedno! - Poela sam te smatrati odraslom djevojkom. - Ti me otpisuje . Gospoa Moller zgnjei cigaretu. - Renata, ja zaista ne znam to je tebi. Bilo nam je dosta te ko da te pustimo da od e ... - Zar zaista? - Renata duboko udahne. -A kad bih ja sada rekla: Ne elim ovdje ost ati, hou s vama kui? - Ali, sve je ve ureeno. Ti si ve prijavljena u Zavodu Max-Josef ... - Pa to se mo e povui! Gospoa Moller zapali drugu cigaretu. - Sad ovako, sad onako ... bojim se da ne ispadnemo smije ni. - Ti sve zaobilazi , kao maak oko vrue ka e, mama. Odgovori mi jasno. * 76 - Ne znam, uope ne znam to bi htjela da ti odgovorim. - Gospoa Moller je pu ila nervo zno. - Hoe li me opet uzeti kui? Ako te lijepo molim? - Renata se stvarno nije htjela vr atiti kui u Steindorf, ali joj se iznenadna promjena u majinom pona anju uinila neobin om, pa je htjela znati o emu se zapravo radi. I saznala je to prilino jasno. - Ne! - ree gospoa Moller. - Pa ni onda ako ti obeam da se vi e neu stalno buniti? - Ne! - ree ponovo gospoa Moller. Sad i Renata ugasi cigaretu. - Reci mi jedan razlog, jedan jedini prihvatljiv razlog! - Ne smije misliti da te vi e ne volim -ree gospoa Moller polagano va ui svaku pojedinu rije - ali ja sam do la do zakljuka da mi je brak va niji od tebe. - Sada ba ni ta ne razumijem! - tvrdila je Renata iako je vrlo dobro razumjela i sj etila se prizora kad je sjedila na koljenima svog ouha i kako se njezina majka, k ad je to vidjela, gotovo ukoila. - Tati su sada etrdeset i dvije godine. To su za mu karca opasne godine. - Gospoa Mo ller je jo uvijek govorila tako oprezno kao da je na rubu ponora. - Tada je mu kara

c veoma osjetljiv na dra i mladih djevojaka. Renati ikne krv u lice, njezin je dojam dakle bio toan. 77 - Moje dra i? Pa to je smije no! - Ne mislim da si ti to namjerno uinila ... Renata skoi. - Dosta je, mama. Dosta si rekla... vi e nego dovoljno, daleko previ e. Kako mo e pretp ostaviti da bih ja bacila oko na tvog mu a? Na takvog starkelju koji... - Pa to se mo e lako pretpostaviti! - ubaci gospoa Mller. - Ta sama si rekla da s dj eacima ne mo e ni ta zapoeti. - A ni s takvim starim zanovijetalom sigurno ne! Pa jo k tome kad je o enjen ... i to s tobom. Kako mi mo e tako ne to podmetati! I jo Axel. Pa nismo mi jedine. On mo e pr eko tjedna tucati djevojke koliko god hoe... a da ti to uope i ne zna . Gospoa Mller skoi i zamahne rukom da je udari. Ali Renata stane pred nju, bez ikakva straha. U njenim plavim oima gorjela je opa sna vatra, pa majka spusti ruku. - Da se nisi usudila - ree Renata tiho, prijetei. Gospoa Mller naglo izie iz sobe. Kasnije, za stolom, uz kavu, atmosfera je bila napeta. Majka i ki previ e su toga j edna drugoj rekle, Rolf je bio alostan to gubi sestru, a gospodin Mller, premda se pretvarao da je ravnodu an, osjeao se povrijeen neopravdanim sumnjama svoje ene. 78 Da gospoa Permaneder nije s velikom sigurno u usmjeravala razgovor, bilo bi to vrlo sumorno poslijepodne. Renata je odahnula kad je do lo vrijeme rastanka. Oslobaala se obiteljske napetosti . Tek kad svi odu, mislila je, moi e poeti iz poetka. Nije joj bilo jasno za to ju je ipak malo steglo u grlu kada je mahala za automobilom koji je odlazio. - Je li bilo te ko? - upita gospoa Permaneder kad se Renata vratila u stan. Renata zatrese glavom. - Ve e se naviknuti. Gospoa Permaneder nije nipo to bila ono to se obino misli pod pojmom baka. Imala je p edeset i dvije godine, ali to se na njoj nije primjeivalo. Bila je nje na i vitka, pomno dotjerana lica./Imala je kratko o i anu, plavo obojenu ko u, a velike moderne na oale na svjetlim plavim oima prikrivale su sitne bore. Gospoa Permaneder ponovo se zaposlila kad se Renatina majka udala i sada je radila kao sekretarica u jednom elektro-koncernu. - Sigurno, bako - ree Renata. - Prestani samo s tim glupavim bako! - A kako da te onda zovem? - Onako kako se zovem: Hertha. Renata se zaudi. , - Pa ne mogu ti samo tako rei Hertha! - A za to ne? - Zato to si ti ipak moja baka. - Pa to ostajem i ako me zove po imenu. Zar tvoja majka stalno govori ocu mu u ili 79 supru e? A zar je on oslovljava eno ili suprugo? Zove li ti brate kada treba Rol - To ne - morala je priznati Renata. - Kako bi ti se svialo kad bih ja tebi rekla unuko umjesto Renata? - Bilo bi mi smije no. - Eto vidi . Moja uloga u odnosu na tebe je uloga bake, ali ja ipak imam ime: Hert ha. - Hertha - ponovi Renata nesigurno. Gospoa Permaneder poela je raspremati stol. - Doi, pomogni mi - ree ona i dok je slagala tanjure i alice na ovalnom drvenom pos lu avniku ree: - Ja nikada nisam podnosila to vjeno nagla avanje bake. Tvoja majka je zapoela s time kad si jo bila na putu. To sam podnosila samo zbog mira u kui. Imali smo tada dosta briga. - Da, znam. - Renata joj pru i kutiju za eer i posudu s vrhnjem. Gospoa Permaneder pogleda je sa strane ispitivaki. - Dakle, ona ti je o tom pripovijedala? Kada?

- Nedavno. Gospoa Permaneder odnese poslu avnik u kuhinju, siu nu prostoriju koja je tek naknadno bila ugraena u stan, i Renata poe za njom. - Ovdje mo e raditi uvijek samo jedna od nas - ree baka. - Ostani na vratima ako eli sa mnom razgovarati. - Poela je stavljati tanjure, alice i tanjurie u stroj za pran je po80 sua. - Ja sam joj to jako zamjerala... tada. - Sad su do le na red lice i vilju ke. - Da je s mojim ocem ...? - Ne, da je trudnou iskoristila kao izgovor da ga prisili na brak ... na proku ani starinski nain. Svakako, bila je zaljubljena do u iju. No, bilo bi bolje da je sve to sama izdr ala. - To i ja mislim - ree Renata. - Vjerojatno joj se to ne mo e ni zamjeriti. Ona jednostavno nije dovoljno odva na. Tek to je jedan bio pod zemljom, ve je zgrabila drugog, samo da ne bude samostalna , samo da nema odgovornosti, samo da ne mora izuiti neko zanimanje! - Gospoa Per-m aneder se uspravi, stavi posudu za eer na svoje mjesto, a posudu s vrhnjem u hladn jak. - Tortu smo - ustvrdi ona - gotovo pojeli. Tu je jo samo bijedan ostatak. Dobro j e to. Znai da je bila ukusna. - Bila je izvanredna. - Znam, tvoja majka se potrudi i sama pee. No to se mo e raditi kad se ima mnogo vr emena, kad se nema drugog, pametnijeg posla. Ja torte i kolae iz principa kupujem u jednoj dobroj slastiarnici, a moji gosti jo nikada nisu bili nezadovoljni. - U Steindorfu nema slastiarnice - podsjeti Renata koja je, dodu e,* u ivala u tome d a se njezinu majku tako ogovara, ali je opet osjeala da je mora braniti. - Idi, molim te, ona je to radila jo kada ste stanovali u ovom prigradskom naselj u. 6 - Slobodna kao vjetar 81 Bilo bi pametnije da je i la na teajeve za do kolovanje umjesto da pee kolae. - Ali, morala je i mene uvati. - To je mogla prepustiti tvome ocu, a osim toga postoji i dopisna kola s knjigama i ploama i sa svim moguim pomagalima. - Nisam uope znala da te mama tako razoarala. - Tako ne to se, naravno, ne pokazuje. Zato to to nema svrhe, jer je ve za sve preka sno. Gospoa Permaneder stavi ostatak torte na tanjur, obavije ga folijom i stavi u hla dnjak. - Ranije sam poku avala da je natjeram da postigne ne to u ivotu ... najprije posve b ezobzirno, a onda, naravno, sve obazrivije. ovjek ne eli izgubiti svoje dijete. Doi , vratimo se u dnevni boravak. Sve ostalo mo e ekati do sutra. - Ali, ona je ipak ne to postigla u ivotu: ima mu a, dvoje zdrave djece, kuu na selu.. . - Zar ba ti to istie ? Ja sam mislila da nisi elj