marko vučetić - prijateljstvo u aristotelovoj filozofiji

PregledniradUDK177.63/AristotelPrimljeno05.07.2007.

Marko VučetićSveučilišteuZadru,ObalakraljaPetraKrešimiraIV2,HR-23000Zadar

[email protected]

Prijateljstvo u Aristotelovoj filozofiji

SažetakPrijateljstvo prati čovjeka od njegovih samih početaka, a očituje se u trajnoj dvostrukoj raspoloženosti: biti s drugim i biti netko drugome. U izlaganju se analizira Aristotelova filozofska refleksija o prijateljstvu. Osobita važnost posvećuje se trima različitim motiva-cijama koje ljude potiču na stupanje u različite oblike druženja ili prijateljevanja, a to su: zbog koristi, užitka ili, pak, zbog kreposti. Pokazuje se kako prijateljstvo vođeno kriterijem koristi nije istinsko prijateljstvo, jer se njime ne ostvaruje dobro osobe, nego neko korisno dobro koje osoba ima, a koje drugoj osobi treba. Takvo je prijateljstvo, prijateljstvo recipro-citeta u kojem se nešto dobiva, umjesto da se netko susretne radi njega samoga. Ovom tipu prijateljstva slično je prijateljstvo iz užitka, budući da ni jedan ni drugi tip prijateljstva ne počiva na bitnom principu zasnovanom na vrijednosti i dostojanstvu ljudske osobe, nego na principu ugode ili koristi kojim se ostvaruje isključivo simbiotsko-egoistični odnos.Posebno se apostrofira kako je pravo, istinsko prijateljstvo ono koje svoje utemeljenje pro-nalazi u sličnosti prema kreposti, te se stoga ostvaruje u blagotvornoj sličnosti prema do-broti. Naime, samo dobri mogu dobro željeti onom drugom prijatelju koji je također dobar. Prijateljstvo koje počiva na temeljima dobrote biva više prijateljstvo ukoliko se širi horizont dobrote, prave, istinske, nesebične dobrote, u kojoj se prijatelju želi dobro radi njega samo-ga, a ne zbog možebitne koristi koju očekujemo od njega. Kritički se propituje Aristotelovo mišljenje da nije potrebno doći samo do kreposti na osobnom planu, nego je potrebno po-stići i krepost na području zajednice, te je stoga za prijateljstvo od presudne važnosti, kao svojevrstan poligon kreposnog djelovanja, kakvi će odnosi vladati u društvu.

Ključne riječiPrijateljstvo,krepost,Aristotel

Uvod

AristotelovfilozofskinaukoprijateljstvuuglavnomjeintegralnoizloženuVIII.iIX.knjiziNikomahove etike, doksupojedininaglascisadržaniuPoli-tici iMetafizici.1Prijateljstvojeneštoštojeneodvojivoodčovjeka.Moglibi-smočakrećikakojeizmeđučovjekaiprijateljamogućestavitiznakjednako-sti,jer,naime,nemačovjekakoji,ukolikoječovjek,nijeujednoiprijatelj,aliionajkojemujeprijateljpotreban.2Promatrajućipovijestljudskogdjelova-

1

PotrebnojenapomenutidaseoprijateljstvuuMetafizici govoriukozmološkomkontekstu.Usp.Aristotel,Metafizika, 1000b10(preveoT.Ladan),Hrvatskasveučilišnanaklada,Za-greb1992.

2

Upravo iz ljudske društvene naravi, naraviiz koje potječe prijateljstvo, također potječe

ipotrebaživljenjaudruštveno-političkojza-jednici.Zbogtogajerazumljivodaje»gradjednaodnaravnina i da je čovjekponaravidruštvena životinja, i onaj koji je bez grada–zbognaravianezbogslučaja–ilijeneva-ljao ili jebolji od čovjeka« (Aristotel,Poli-tika, 1253a2–8/preveoT.Ladan/,Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb1992.).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA107God.27(2007)Sv.3(571–579)

M. Vučetić, Prijateljstvo u Aristotelovojfilozofiji572

nja,uočavamokakoseprijateljstvoeksplicitnoiliimplicitnonalazi,makarupozadinisvakeljudskedjelatnosti,tetakorazotkrivačovjekakaoprijateljailikaousamljenika.Nemačovjeka,kažeAristotel,kojibiizabraosamotanživot,životbezprijatelja,izjednostavnograzlogaštopraviprijateljpružasvakojakioslonac, bilo u tuzi, radosti, jakosti, slabosti itd.3Čovjek, oboružan prisu-stvomdrugogčovjeka,shvaćakakomuprisustvodrugoganištaneuskraćuje,naprotiv,onogaobogaćuje,jersadasveštočini,činimakarudvoje.Aristotelprimjećujedasuznačajprijateljstvazaispravnoiučinkovitofunkcioniranjedržaveprepoznaliisamizakonodavci,uočavajućikakoupravoonojamčista-bilnostdržavi,pajestogavažnijeiodpravednosti.Ovajsezaključakmožečinitiishitrenim,osobitoakoseimauviduulogapravednostiuizgradnjiAri-stotelovafilozofskogsustava,alionnastajedosljednomprimjenomdijalek-tičkemetodekojompostajerazvidnodaprijateljinetražepravednost,alidapravednost,konkretnije,pravedniljudi,potrebujuprijateljstva.

Obilježja i vrste prijateljstva

Prijateljstvo,naučavaAristotel,počivanaplodnojdimenzijisusreta,susretakojimželimodobroonomekogasusrećemo,atonijemogućeostvaritiuko-likoprijateljstvonepočivanatemeljimaljubavi.Ljubavje,baškaoiprija-teljstvo,relacija,itorelacijaukojojželimosamoiisključivodobroonomedrugom.Uprijateljstvuneizostavnomorapostojationajdrugizbogkojegaiskojimprijateljstvoiotpočinje.Uprisutnostidvijuosoba,raspoloženihzasusret,nastajepogodnaklimazarazvojiaktualiziranjesamihosobakojesebesamesadapočinjudrugačijepercipirati–kaoonekojemoguijesusposobnebitisdrugim,anekaoonekojesusamosposobnetražitineštooddrugoga.Prijateljstvoudimenzijisusretapoprimaidimenzijudobrohotnosti,itouza-jamne,obostranedobrohotnosti.Dobrohotnostseostvarujeuneskrivenosti,budućidauželjidobrogaonomekojiinamadobroželinijemogućeostatianoniman, jer bi time i željabilaobesnaženaneprisutnošćuosobe, postajerazvidno zašto seprijatelji neminovno trebajupoznavati i u susretu živjetidobrohotnostsvogaprijateljstva.4

Međutim,svjestanjeAristotel,kakoljudskadobrohotnostnijeuvijekjedno-značna,negomožepoprimitirazličiteoblike,asvakiodtihoblikauvjetujeikvalitativnurazinuprijateljevanja.Aristotelsmatradaseljudimoguvoljetinaosnovitrostrukemotiviranosti:zbogkoristi,užitkaili,pak,zbogkreposti.Pri-jateljstvo,vođenokriterijempukekoristi,nijeistinskoprijateljstvo,jersenji-meneostvarujedobroosobe,negonekokorisnodobrokojeosobaima,akojedrugojosobitreba.Takvojeprijateljstvo,prijateljstvoreciprocitetaukojemseneštodobiva,umjestodasenetkosusretneradinjegasamoga.Ovomtipuprijateljstvasličnojeprijateljstvoizužitka,budućidajedanidrugitipprija-teljstvanepočivanabitnomprincipuzasnovanomnavrijednostiidostojan-stvuljudskeosobe,negonaprincipuugodeilikoristi.Užitkomse,vrhunskimprincipomjednogtakvogprijateljstva,uprijateljskiodnosdozvoljavapristupsamoonimosobamakojeposjedujusposobnostzabavljanjadrugeosobe,naovajilionajnačin,alisvakakonanačinzabave.Jasnojedasenitiuovomtipuprijateljstvaneostvarujealtruističkiodnos,5negoisključivo,moglibismotoslobodnotakonazvati,simbiotsko-egoistični.Egoizamnetrpidrugoga,osimukolikotajdruginegodiinepridonosirastusamogega,pajerazvidnodaprijateljstvonastaloizegoističnihmotivapukekoristi,nepodnosibrojčanumnoštvenostprijatelja.Osimnavedenog,postoje ipraktičnirazlozi;naime,lakšejeusluguvratitiilipružiti,ukolikojetopotrebnodabiseizvuklavećakorist,manjembrojuljudi.6



Prijateljstvo,obilježenoneprijateljskimstanjemsimbiotsko-egoističnihstre-mljenja,7uzmičepodteretomprotuprijateljskihsnaga.Užitakikorist,ukoli-kosedovodeuisključivuineizostavnurelacijusonimkojikoristiužitakželisebi,postajusmrtonosnimoružjem,nesamonapodručjuintimiziranogsoci-jalnogdruženjavlastitogčovjekunegotakođeriujednomširemkontekstuozbiljenja ljudskedruštvenenaravi.Užitak ikorist,oslobođeniegoističnogpredznaka,moglibi,iakoAristoteltoexpliciteneiznosiusvomfilozofskomnauku,igratiodređenuuloguiuistinskomprijateljstvu.Istinajedaseuprija-teljskomozračjukoristiužitakpremećuiustanovitomsmisluredimenzioni-raju,jerbivajuusmjereni,nevišeuprvomredupremaonomekojiželiitoštoželičinisebi,negonaonogadrugoga, kojikoristiugoduneželi,aliihprima.Naovaj,redimenzioniraninačinnajprijeseostvarujeprijateljstvo,aususretuprijateljaotvaraseprostorizakoristizaužitak,alisadvišenenanačinkojimćekoristiužitakprethoditiprijateljstvuiuvjetovatiprijateljstvo.SmatramodasvojevrsnupotvrdupostavljenojtezimožemopronaćiuAristotelovojelabo-racijiistinskogprijateljstva–onogprijateljstvakojejeusuglasjusljudskomnaravi,tesekaotakvokvalificiraikaoonokojejepoželjno,odnosnokaoonokojeječovjekadostojno.Užitakikorist,ukolikozadržeznačenjskudimen-zijuuprvomsmislu,smisluizrabljivanja,otimanja,sebičnogpriskrbljivanjakorisnogdobrazasebe,nipoštonemoguopstatiuokružjunesebičnogsusretadvajuprijatelja.Nesebičnostistinskogprijateljstvauparujesesneproračuna-timpredanjem,teseutakvomtipuprijateljevanjanemogupronaćielementimogućegparničenja,tužbeilinezadovoljstvadobivenomkoristi.PrimjerprijateljstvakojenepočivanakrepostiAristotelpronalaziumnogimsituacijskimsusretima.Jednoodtakvihjezasigurnoprijateljstvopopremo-ćikojeusebisadržirealnumogućnostsporenjainezadovoljstva,budućidajetakvoprijateljstvoobilježenolabilnomkohezivnomsnagom.Naime,onajsnažniji,utjecajniji,ujednojeosjetljivijiizainteresiranijizadobivenodobro.Premoć uloge koju osoba igra nadilazi ontološku situaciju same osobe, tesepočinjesmatratikakojeonajutjecajniji,ugledniji,ujednoiontološko-an-tropološkivrjedniji.Nasuprotovakvojlogicimeđuljudskihodnosa,Aristotel

3

Prijatelji sučovjekuneprestanopotrebni,nepostojiživotnasituacijakojabičovjekadije-lila od drugog, dragog čovjeka. Ponekad semožečinitidaseuprijateljstvusprijateljimaradijedijelesretnidogađaji,međutimistinskiprijateljnijeinemožebitiamnestiranodcje-line raznorodnihdogađaja.Aristotel je tako-đersvjestannavedenogfakticiteta,temuželipronaći svojevrsno opravdanje kada kaže:»prisućeusrećičiniugodnomdokolicu,kaoipomisaodaprijateljiuživajuučovjekovimdobrima.Zbogtogasečinikakousrećitrebaželjno pozivati prijatelje (jer lijepo je poka-zivati dobročinstvo), dok u nesreći treba točiniti oklijevajući; jer stvari koje su zle tre-basdrugimapodijelitištojemogućemanje«(Aristotel, Nikomahova etika, 1171b 12–18/preveoT. Ladan/, Hrvatska sveučilišna na-klada,Zagreb1992.).

4

Aristotelovo insistiranje na shvaćanju prija-teljstva kao uzajamne dobrohotnosti, popri-maznačajuAristotelovojdistinkciji izmeđuskrivenedobrohotnosti–pasamimtimeine-

prijateljske–ioneneskrivene(usp.Aristotel,Nikomahova etika, 1155b35–1156a5).

5

OulozialtruizmaukonstituiranjuprijateljstvauPlatonovojiAristotelovojfilozofiji,usp.Ju-liaAnnas,»PlatoandAristotleonFriendshipandAltruism«, Mind, 1977.,str.532–554.

6

Usp. Aristotel, Nikomahova etika, 1170b10–30.

7

Društvena zajednica na određeni simbiotskinačinudovoljavapotrebamapojedinaca,bu-dućidase»glavnasvrhadruštvenezajednicesastojiupomoćikojajepotrebnapojedincu,adobivajeupravozajedničkomdruštvenomsuradnjomu izvršavanjuvlastiteživotneza-daće.Zatosetasvrhailiciljdruštvagledauzajedničkom dobru, u zajedničkoj koristi ilidruštvenom dobru« (Ivan Macan, Socijalna etika i druge studije,Filozofsko-teološki in-stitutDružbeIsusove,Zagreb2002.,str.24).



suprotstavljajednudrugu,atakvekvalificirakaoonekoji»misledauprija-teljstvutrebabitikaoiuposlovnomzajedništvu,daonikojivišeulažuvišeidobivaju«,tenastavlja,

»…međutim,oprečnajenazoraonajkojemutrebailitkojeuslabijempoložaju:kakojeodlikadobračovjekadapomažeonimakojisupotrebiti.Kažu,kojajekoristbitiprijateljemčestituilimoćnučovjeku,akoseodtoganemoženištadobiti?Činisedajesvakiodtihzahtjevaispravan,tedasvatkoodprijateljstvatrebadobitivišenegolidrugi,alinevišeodistog,negoonajtkojepremoćanvišečasti,aonajtkojepotrebitvišekoristi.Jerčastjenagradakrepostiidobročin-stva,dokjedobitakpomoćuoskudnostima.«8

NovostAristotelove logikeprijateljstvapoglavito trebapotražiti unjegovuetičkomfundiranju.Prijateljstvojeneodvojivoodkreposti,akrepostančo-vjeknetrebanekogdrugogdobra,9 iakogamožeprimiti,osimonogakojeproizlaziizkreposti.Pravo,istinskoprijateljstvojestonokojesvojeuteme-ljenjepronalaziu sličnostipremakreposti,10 te se stogaostvarujeublago-tvornojsličnostipremadobroti.Naime,samodobrimogudobroželjetionomdrugomprijateljukojijetakođerdobar.Prijateljstvokojepočivanatemeljimadobrotebivavišeprijateljstvoukolikoseširihorizontdobrote,prave,istin-ske,nesebičnedobroteukojojseprijateljuželidobroradinjegasamoga,anezbogmožebitnekoristikojujamoguimatiodnjega.Ovajtipprijateljstvatrajekolikoidobrota,akakokrepostmožedugotrajati,takoionoimapre-dispozicijetrajnosti;dokprethodnadvatipapodliježučasovitostitrenutnogispunjavanjahtijenjakojenemavezeskreposti,pasenjegovimispunjenjemjavljanepotrebnosttrajanjaprijateljstva,budućidasenjegovsmisaopotrošiodosizanjemželjeneugodeilikoristi.Aristotelnadaljenavodikakoistinskiprijatelji,prijateljiuovomtrećemsmi-slu,mogubitiisključivočestitiljudi,onikojićezbogdobroteičestitostiuži-vatiudruženjusčestitimčovjekom;dokuprijateljstvuzbogtraženekoristimakarjedanprijatelj,ačestosedogodidaiobojica,trebabiti,kakoAristotelkaže,nevaljao,11budućidazbogpomamezaispraznimužitkomilizbogkori-stičovjek–prijateljbivapotjerannamargineljudskosti.12Depersonalizacija,izvršenareduciranjemčovjekanasredstvopostizanjakorisnogdobra,utječetakođerinaantropološkistatusonogakojitakvodobroželisebi.Takavčo-vjek,budućidajesvojedjelovanjeusmjeriopremadosizanjukvantitativnomjerljivog,ujednoisebesamapodvrgavapodkvantitativnikriterij, teseudjelovanjuidentificiraspostavljenimciljem.Ovimsekaotemeljnifilozof-skiproblemotkrivaproblemfinalnogcilja (causa finalis).Naime, teško jezamislitirazumnobićekojesvojedjelovanjeneusmjeravapremapostizanjuodređenogcilja.Ovisnoo izabranomželjenomcilju,vrši seodabirnačina,metoda imetodologije ostvarivanja istog.Dosljedno navedenom, ovisno opostavljenomcilju,otvoritćeseilisenećeotvoritimogućnostostvarivanjaistinskogprijateljstva.Prijateljjeonajkojijezaprijateljstvoiprijateljaraspo-ložen.Izabravšiosobu,13izabravšiživljenjesusreta,začinjeseplodprijatelj-stva.Međutim,potrebnojeuvijeknanovonaglasiti,kakojetajizborrizičanizbor – izabravši osobu, zalazi se na područje kreposnog, a krepost nije ustanjusvatkoživjeti.Praveprijatelje,onekreposne,nijeuputnosvestinabroj,alijeipakpotrebnonaglasitidajemogućeimativišeprijatelja,odnosno,rećićeAristotel

»…onolikokoliko jedostatnozazajedničkoživljenje. Ičinilobisezapravonemogućimdačovjekbudesasvimprijateljsmnogima;zbogistogasenemožebitiniuljubavisvišeosoba;jerljubavželibitistanovitovrhunskoprijateljstvo,kojeseosjećasamopremajednojosobi;stogaisnažnoprijateljstvobivasamosnekolicinom.«14



Prijateljje,dakle,onajkojiprijateljenebrojinegosnjimaživi.Ovaoznakaprijateljstva,iakosenaizgledmožečinititrivijalnom,usebisadržisukusra-spravaoprijateljstvu.Prijateljstvojekvalitativna,anekvantitativnadimen-zija,onoproizlaziizljudskenaravi,tejeusebidinamično.Ono,nadalje,nemožepodnositistatikukojanastajekaopreostatakproizašaonakonsvođenjaprijateljstvanabrojčaniodnosprijatelja.Ukonačnici, istinskoprijateljstvotrajnojeobilježenodjelatnimbiljegom.15

Djelatna dimenzija prijateljstva

Osimnavedenihkarakteristikakojepomažuispravnojkvalifikacijiiklasifi-kacijiprijateljstava,Aristotelnapominjekakopostojipozitivanmeđuodnosizmeđudjelovanjaiprijateljevanja,ali,takođerupozorava,kakojeprijatelj-stvomogućeočuvatiiuuvjetimakadadjelovanjenijemoguće.Naime,oniljudikojidrugimaželedobro,postajuprijateljinanačindadrugomeradinje-gasamogačinedobro.Ustanjuželje,uodsutnostidjelovanja,nemožesegovoritioprijateljstvu,negosamooželjizaprijateljstvom.Međutim,kadasedjelatnoprijateljstvojednomostvarilo,mogućejeosiguratinjegovotrajanjeiutrenucimakadaseprijateljivišenedruže,kadasuprostornoudaljeni,iako,naglašavaAristotel, takvo prijateljstvo, ukoliko potraje stanje odvojenosti,možerezultiratinjegovimrazvrgnućem,budućimunedostajedjelatnadimen-zija,dimenzijačinjenjadobra.Unutarnja dijalektika prijateljstva, kao što je vidljivo izAristotelova filo-zofskog nauka, postavlja određene kvalitativne zahtjeve pred čovjeka kojiseodlučionaavanturuprijateljevanja.Prijateljstvo,kaoprvo,oslobađasvihkvantitativnihelemenata–u smislumjerljivosti,ostvarivezadanosti,kao isvihostalihkvantitativnihderivata.Nadalje,prijateljsezaprijateljstvoospo-sobljavananačinprethodnezamjenehorizonataegzistencijalnezainteresira-

8

Aristotel, Nikomahova etika, 1163a 30 –1163b5.

9

Oodnosuprijateljstva,dobraikreposti:usp.JohnM.Cooper,»FriendshipandtheGood«, Philosophical Review, 1977.,str.290–315.

10

Sukladno Aristotelovu etičkom nauku, kre-post trebashvatitiusmislu izbora iostvare-nja razumne sredine koja nije čovjeku danapukimčinomrađanja;naprotiv,krepostzahti-jevadjelatniangažman(usp.Aristotel,Niko-mahova etika, 1107aisl.).

11

Aristotelćeovutvrdnjuzaoštritidokrajnjihgranicakadadovodiusumnjuisamumoguć-nostpokojojbinevaljaliljudimoglibitipri-jateljski raspoloženi, akonevećpremadru-gima, makar prema sebi. To nije ostvarivo,smatraAristotel,izjednostavnograzlogaštotakvaosoba»neposjedujeništadostojnovo-ljenja« (Aristotel,Nikomahova etika, 1166b15–20).

12

Usp.Platon,Lisis, 214c–215a,gdjePlatonnavodi razloge zbog kojih zli ne mogu biti

prijatelji,odnosnozaštojeprijateljstvoostva-rivosamomeđudobrima.

13

Označajuosobeufilozofiji,naposebanna-činukršćanskojfilozofiji,usp.IvanDevčić,»Osobakršćanskinovum«, Crkva u svijetu, 1(1988).

14

Aristotel,Nikomahovaetika,1171a10–13.

15

Zahvaljujućidjelatnojdimenzijinjegovabića,čovjeku ne samo da je omogućeno istinskoprijateljskozajedništvonegomujepodarenaodgovornostisloboda.I.Macanćestogapo-sebnoapostrofiratikako»čovjekznadajeonnositelj svojih čina, svojega djelovanja. Onsedoživljavagospodaromtihsvojihčinaiutomeujednosebedoživljavaslobodnim. Taseslobodasmještaujezgrunjegoveosobnostiukojoj on zna da se predmnogimmogućno-stimamožeodlučiti,usmjeriti seuodređenismjer, a da pritom nije već unaprijed ni odčega prisiljen« (I. Macan, Socijalna etika i druge studije, str.21).



nosti;naime,prijateljjeonajkojibrižno,neprikosnovenoinesebičnopripuštaprijatelja ismatragasastavnimineotuđivim–riječju,prisutnim–dijelomvlastite,egzistencijalnoneodvojivesituacijesvogabića.Osimtoga,prijatelj-stvoobvezuječovjekadabudetoštočini,aliuvijeknanačinčovjeka–pri-jatelja.Tako,primjerice,nesebičnostuokvirimaprijateljskerelaciječovjekačininesebičnim,ali,štojejošvažnije,djelatnoangažiranim.Prijateljstvonetrpipodvojenost,nekuvrstuontološko-djelatnogdualizma,ukojemubi semoglapovućioštrademarkacijskalinijaizmeđurazinebivstvovanjairazinedjelovanja.Prijatelj,budućijedoživioodređenikvalitativnirazvoj–dakako,neusmisluevolucijskogskoka,negovišeusmisluaktualizacijeodređenihpotencijakojeproizlazeiznjegoveljudskenaravi–nemožeadanečinionoštojest,odnosnonemožeadanebudeonoštočini.Ovaj,slobodnogatakomožemonasloviti,egzistencijalno-integrativnipristupprijateljstvu,činiAris-totelovnaukaktualnim,vazdasuvremenim,usmisluvremenskenepovredi-vostifilozofskihistina.Postulatintegrativnog,istinskog,zahtjevnogidjelatnogprijateljstvapostajearhetipskomveličinom,zahtjevomkojisepostavljapredsvimljudimasvihpovijesnihrazdobljakojisuodlučilisvojuegzistencijuusmjeritiusmjerudru-goga.Aristotelovopoimanjeprijateljstva–iakototakoponekadmožeizgle-dati sa stanovitihgledišta–nijepuka, neostvariva idealizacija.16Naprotiv,odstupanjeodnavedenihpostulataprijateljstva,činiupravoevidentnimkakosemožebitnimodstupanjemvršiudarbanaliziranjaiireverzibilnogsimplifi-ciranja,kojeukonačnicionogakojimislidajeprijateljstvomogućebezdru-goga,pretvarauusamljenogiumišljenogprijatelja.Prijateljstvosenaprostodogađaususretu,uzajedništvuosobakojesuosposobljeneoddrugogaizbogdrugogadatomedrugomebuduprijatelji.Prijateljstvosenaodređeninačinizjednačavasazajedništvom,djelatnimzajedništvom.Djelatnobisezajed-ništvomoglo shvatiti kao tip kvalitativnog zajedništva u kojemunije riječobrojivoj skupiničlanovaudruženihokonekogaopćekorisnogcilja štosepostiženaindividualnozadovoljivinačin.Tojeoblikzajedništvaukojemusuosobeudruženezbogdobraonogdrugoga,aneprvenstvenozbogsvogdobra.Upravozbogtogasmatramodajebranjivatezadasekoristiužitak,ukolikodoživeredimenzioniranjeusmisluprijateljskogzajedništva,moguzadržatiuokvirimaistinskogprijateljstva.Uskladusnavedenim,mogućejeizvestisljedećutezu:kako istinsko prija-teljstvo manifestativne oblike dobiva u zajedništvu kreposnih osoba koje svoje prijateljsko zajedništvo ostvaruju upravo zbog kreposti.Takviprijateljiiska-zujuživotnozainteresiranubrigujedanzadrugoga,shvaćajućikakočovjeknije usamljenik, pa, stoga, nemože živjeti egoistički usamljeno ne vodećiračunaniokomeosimosebi.Prijateljstvojezajedništvoukojemuprijateljiprofitiraju,alinenanačinuzimanja,negonanačindavanja.Prijatelji sebedrugomedaju,razvijajuosjećajsućutnosti,ravnajusvojživot,alištojejošvažnije,iživotprijatelja,stazamakreposti.17Moglibismoslobodnorećikakojejednaodtemeljnihoznakačovjekatadajeonprijatelj,dajeonbićekojeseostvarujeuprijateljskomzajedništvusdrugimosobama, te takopostižekrepost.

Prijateljstvo i društveno uređenje

Međutim, također treba imati na umuda čovjek ne živi izolirano, nego jetakođer i političko-socijalno biće,18 te se samim time nalazi i u različitimpolitičko-socijalnimuvjetimaukojimatrebaostvaritirastsvoječovječnosti



i svogaprijateljstva.Društvenouređenje,ukoliko jezasnovanonakriterijupravednosti,možepoticajnodjelovatinaostvarivanje različitihvidovapri-jateljskogživota,aliistotako,akoudržavinedostajepravednosti,rušeseitemeljinakojimabisetrebaloizgraditiprijateljstvo.Raspravaoprijateljstvuirazličitimdruštvenimuređenjimaukojimaseprijateljstvoostvaruje,ponekadmožeotićiukrivomsmjeru.Naime,postojirealnaopasnostdaseAristotelovafilozofijaprijateljstvaukonačnicizavršisvođenjemprijateljstvaisključivonaoblikpolitičkogprijateljstva.Aristotelanalizirarazličiteoblikedržavnoguređenja–basileia, aristokratia i timokratia,tezaključujekakojezaizgradnjuprijateljstvakraljevstvo(basile-ia)najpoželjnijioblikdržavnoguređenja.Argumentacijupronalaziutomeštokraljimasve,pamuništanetrebausmislukoristi,tezbogtogasveštočini,činiizčistedobrohotnosti.19Ovajoblikdruštvenoguređenjapočivanateme-ljimapravednosti,alineijednakosti.Aristotelumnogočemunijesinsvogavremenanegootacnovodobnihidejakojeimajusnagupreobrazitisvijet,aliseudruštveno-političkojteorijskojosnoviprijateljstvaupravopokazujekaovjernisinsvogadoba.Kralj,kaoskrbiteljnaroda,ujednotajistinarodnad-visuje,onjetajnakomeležiodgovornostzbogpoticajnihdruštvenihuvje-takojićedovestidostasanjaprijateljstva,ali,onje,istotako,onajskojimnijemogućeuspostavitiprijateljskiodnos,budućidajeprijateljstvomogućesamomeđujednakima,štosezakraljainjegovepodanikezasigurnonemožereći.Spovišenepovijesnetočkegledišta–kojanamjeosiguranaprotokomvremenaodAristotelado(da)nas–možemorećidajenavedenaargumenta-cijalogičkimoždaispravna,alipovijesnozasigurnotolikoputaopovrgnuta.Uživajući tekovinedemokratskogsustava,20upravoonoguređenjakojegjeAristoteldržaozastranom,možemo izvesti zaključak,koji jedjelomičnou

16

Aristotelovafilozofijaimasnažanpečatreal-nosti,tese,kaotakva,odupiresvakojmogu-ćojidealizaciji.FilozofskiproblemiokojimaAristotel raspravlja filozofski su problemisvakodnevnog života. IvanKoprek će stoganaglasitikakoAristotelzbogtoganijemogaoi »nikada nije poduzeo neku idealizaciju iliidealnopolitičnu rekonstrukciju svakodnev-nihpostupaka«(IvanKoprek,Kao dio mene. Etika – prijateljstvo – krepost,Hrvatskofilo-zofskodruštvo,Zagreb1995.,str.43).

17

Augustin je na poseban način bio svjestanpravog prijateljstva koje nije i nemože bitivezano uz propadljive elemente. Istinsko seprijateljstvo ostvaruje u besmrtnom susretu,a ne u tugaljivom životarenju koje zauzimamjestoživotnojradostinakonsmrtiprijatelja.Augustin će se, poučen najboljim učiteljem– iskustvom, nakon smrti jednogprijatelja iagonijekojujesamproživljavaonemogavšisepomiritisgubitkom,okrenutipremaBogu,istinskom prijatelju, nakon čega će zado-voljno izjaviti: »Blaženonaj koji ljubi tebe,kojiljubisvogaprijateljautebianeprijateljasvogaporadi tebe.Onjedininegubinikogadragona,jersunjemusvidragiuonomeko-jega ne može izgubiti.« (AurelijeAugustin,Ispovijesti, II,9/preveoS.Hosu/,Kršćanskasadašnjost, Zagreb 2002). Iskustvo gubitka

prijateljaAugustina je dovelo do kreposnogprijateljstva,tesemožerećidagajetajprija-teljnaveonaputkreposti.

18

Polemizirajući sGehlenovompostavkomdaječovjek»bićesnedostatcima«,I.Macanza-ključujekakočovjekovadruštvenanaravnijesamooznakanekemanjkavostinegoistano-vite prednosti; ona mu »daruje sposobnostdasenaduhovnompodručjupriopći,otvoridrugome,daruje,alitakodasetasposobnostbuditekususretusdrugim.Drugijenanekinačinpreduvjetdasečovjekmožerazvijati,dapronađesvojeja,svojuvlastitost,dadođeksebi«(I.Macan,Socijalna etika i druge stu-dije,str.23).

19

Usp.Aristotel,Nikomahova etika, 1160a 30–1160b10.

20

Upućujemo na zanimljiv rad D. Rodina,u kojemu se kroz tzv. demokratski deficit problematizira pitanje jednakosti građana imogućnost vladavine naroda u suvremenojdemokratskojstvarnostimultinacionalneEu-rope.Usp.DavorRodin, »Demokracija nijenivladavinanaroda,nitivladanjenarodom?«,Politička misao, XLIII,3(2006),str.3–18.



skladu sAristotelovim naglaskomkako je demokracija pogodna za razvojprijateljskihodnosa,budućidademokratskouređenjepočivanasvojevrsnomimperativujednakosti21–upravoonoguvjetakojisesmatraadequatio sine qua non svakogprijateljstva.Etičkadimenzijaprijateljstva ima referentnihtočakaspolitičkom,alinastonikakonedelegiranapoistovjećivanjeetičkedimenzijespolitičkom.Aristoteljesvojimfilozofskomnaukomoprijatelj-stvunastanovitinačin,kakotoprimjećujeI.Koprek,doveoetikuipolitikuuzajedništvo,jerprijateljstvo

»…osiguravazajedništvo(taspoleis).Stogabiseizakonoznancitrebalivišetruditiokoprija-teljstvanegoliokopravednosti,budućidajeprijateljstvosrodnoslozipremačemumorasmje-ratisvakozajedništvo.Prijateljstvouključujepravednoponašanjeinadilaziga.Nijedovoljnatek puka pravednost bez prijateljstva da osigura jedinstvo.Ostvarena pravednost imaobriseprijateljstva.«22

Međutim, potrebno je naglasiti kako jeAristotelova intencija zapravo uvi-đanjekakonijepotrebnodoćisamodokrepostinaosobnomplanunegojekrepostpotrebnopostićiinapodručjuzajednice,tejestogaodpresudnevaž-nostizaprijateljstvo,kaosvojevrstanpoligonkreposnogdjelovanja,kakvićeodnosivladatiudruštvu.23Tomujetakozatoštoseprijateljstvoostvarujeuzajedništvu,prokušavaudjelovanju,aočitujeupravednosti.AristotelnasamomkrajuIX.knjigeNihomahoveetikeraspravuoprijatelj-stvuzavršavabiraniminadasveznakovitimriječima:

»Kaoštoonikojiljubenajviševolegledatiljubljenuosobu,iodsvihosjetilanajradijeizabiruupravotoosjetilo(vida),kaoglavnoizvorišteistaništeljubavi,zar–dakle–istotakoiprijate-ljimanijenajvrednijeizborazajedničkoživljenje?Jerprijateljstvoijestzajedništvo,ikaoštoseodnosipremasebitakosečovjekodnosiipremasvomprijatelju;ikaoštojesamazamjedba(ilizor)o tomedačovjek jestneštovrijedno izbora(ilipoželjno) tako je i štose tičesamihprijatelja.«24



Marko Vučetić

Der Begriff der Freundschaft in Aristoteles’ Philosophie

ZusamenfassungFreundschaft begleitet den Menschen von Anfang an, und diese offenbart sich in einer dauer-haften zweifachen Verfügbarkeit: mit jemandem sein und für jemanden da sein. In dem Auf-satz wird Aristoteles’ philosophische Reflektierung der Freundschaft analysiert. Besondere Aufmerksamkeit gilt dabei dreierlei Motivationen, die die Menschen zu verschiedenen Freund-schaftsbeziehungen anregen. Die Gründe dieser Beziehungen können Eigennutz, Vergnügen oder auch Tugend sein. Es wird gezeigt, dass die auf Eigennutz basierende Freundschaft kei-ne wahre Freundschaft ist, weil dadurch nicht das Gute der Person verwirklicht, sondern das Gute, das eine Person hat, von einer anderen Person ausgenutzt wird. Eine solche Freundschaft nennt man Reziprozitätsfreundschaft, da man von dem anderen etwas erwartet, statt mit ihm seiner selbst wegen Umgang zu pflegen. Diesem Freundschaftstyp ähnelt die zum Vergnügen geschlossenen Freundschaft. Weder der erste noch der zweite Freundschaftstyp lehnen sich an das wesentliche, auf dem Wert und der Würde des Menschen basierende Prinzip an, sondern an das Prinzip des Eigennutzes bzw. des Vergnügens, womit ausschließlich eine symbiotisch-egois-tische Beziehung verwirklicht wird.Besonders betont wird die einzig wahre Freundschaft, die sich auf der Tugend gründet und daher ihren Höhepunkt im Guten erreicht. Nur derjenige, der gut ist, kann gut zu dem anderen sein, der auch gut ist. Die auf dem Guten basierende Freundschaft ist ein erhabener Freund-schaftstyp, da sich dabei der Horizont des wahrhaftigen Guten und der Selbstlosigkeit weitet und man dem Freund seiner selbst wegen das Gute gönnt und nicht, weil man von ihm etwas erwartet. Auf kritische Weise wird der Standpunkt Aristoteles’ ausgelegt, dem zufolge Tugend auf dem persönlichen Plan allein nicht ausreicht, sondern auch auf dem Plan des Gemeinwe-sens angestrebt werden muss. Deshalb hängt von der Freundschaft als einem Ausübungsplatz tugendhaften Handelns ab, wie sich die zwischenmenschlichen Beziehungen in der Gesellschaft gestalten.

SchlüsselwörterFreundschaft,Tugend,Aristoteles

21

Uzevšikriterijjednakostirelevantnimzapri-jateljskozajedništvo,Aristotelodmahprimje-ćuje njegovu možebitnu ulogu u demokrat-skomdruštvenomuređenju, tekaže»doksuusamosilništvimaveomarijetkiiprijateljstvoionoštojepravedno,upučkimvladavinamasusrećusenajviše,jeronimakojisujednakimnogesusvarizajedničke«(Aristotel,Niko-mahova etika,1161b10–14).

22

I.Koprek,Kao dio mene. Etika – prijateljstvo – krepost,str.80.

23

Zaizgrađivanjepravednihdruštvenihodnosaneophodno se odgajati u duhu zajedništva.Kakoseprijateljstvonaodređeninačinizjed-načavasazajedništvom, razumljiva jeulogaodgoja ina tompodručju.Označaju iuloziodgojazapostizanjekreposnogživotauAris-totelovoj filozofiji: usp.AntePažanin, »Eti-kaiprijateljstvo«, Filozofska istraživanja52(1/1994),str.5–25.

24

Aristotel,Nikomahova etika,1171b30–35.

marko vučetić - prijateljstvo u aristotelovoj filozofiji

Documents