marteen -...

Siječanj 2011 Marteen 1

LIST SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO

Broj 7 / siječanj 2011. • Cijena: 5 kn

M a r t e e n

Tema broja: Mladi i poremećaji

u prehrani

Kako napisati esej na državnoj maturi

Predstavljamo školski zbor

John Lennon - ikona rock-glazbe

Muke po vozačkom ispitu

Fenomen sapunica

Marteen Siječanj 2011.2

Ravnateljica: Darinka Svetec, dipl. ing.

UREDNIŠTVO:

Glavna urednica: Marija Dujmović, 4.og

Grafički urednik: Matej Robić, 4.ek

Lektor: Ivan Kesedžić, 4.og

Voditeljica novinarske grupe: Milena Lokas, prof.

Tekstove pisali: Filip Ambruš, Marija Babić, Dominik Bošnjak, Stipo Dajaković, Valentina Darojković, Irena Debeljak, Marija Dujmović, Mirna Dujmović, Matej Ešegović, Anamarija Habeković-Cik, Filip Haleuš-Mali, Ivan Kesedžić, Ivana Marić, Vlatka Margetić, Marko Perko, Anja Pranjić, Maja Puljić, Valentina Puretić, Valentina Rajaković, Dominik Šarić, Ivana Andrea Ursa

Fotografije: Marija Dujmović, Marijana Gredelj, Ana Grubišić, Ivan Kesedžić, Valentina Puretić, Matej Robić, Antonela Vukadin

Grafička priprema: Članovi novinarske skupine

Tisak: Tiskara Graforad, Rugvica

Naklada: 100 primjeraka

IMPRESSUMNakladnik: Srednja škola Dugo SeloNovinarska grupaFerenčakova bb10370 Dugo Selotel: 01/ 2756 000http://www.ss-dugo-selo.skole.hr

Riječ urednice

Drage naše čitateljice i čitatelji!

Kao što vidite, pred vama je još jedan broj našeg Marteena! Pro-šlo je 4 godine otkako sam kao učenica prvog razreda zakoračila u svijet naše male novinarske grupe, stoga mi je iznimna čast nositi ti-tulu ovogodišnje urednice. Danas je ovaj časopis tradicija naše škole, a to je upravo ono što smo poželjeli još 2007. godine što je primjer da se želje ostvaruju ako stvarno vjerujete u njih! S velikim srcem i puno ljubavi i ove je godine naša mala, ali slatka novinarska skupina uz vodstvo profesorice Milene Lokas naporno radila kako bi osigurala za svakoga ponešto; za vas, za profesore, ali i roditelje. Potrudili smo se obraditi što više tema koje bi vam bile zanimljive, a istovremeno i korisne. Upravo zbog toga smo se odlučili na razgovor s bivšim matu-rantima, današnjim brucošima koji su podijelili svoja iskustva vezana uz državnu maturu koje se svi toliko bojimo. Razgovarali smo sa ško-lskom psihologinjom koja nam je dala odgovore na brojna pitanja koja će sigurno i vas zanimati. Tema našeg broja ovoga puta su poremećaji u prehrani o kojima se premalo zna te smo vam eto, na neki način, že-ljeli ukazati na taj veliki problem društva u kojem danas živimo. Ni ove godine nismo zaboravili preporučiti vam knjige, igrice, ali ni filmove. Uveli smo i novu rubriku English corner, koja će, nadam se, postati sta-lna rubrika u Marteenu. Pozabavili smo se fenomenom sapunica i što je učenicima toliko privlačno u 1001 noći, zajedno s vama mučili smo se s vozačkim ispitom i ponudili vam nekoliko korisnih savjeta glede toga. Ove godine ponovno ćete čitati našu kolumnu, koja već drugu godinu zaredom stoji u našem časopisu i daje mu dodatnu kvalitetu.

Naravno da nismo izostavili ni školske kao ni gradske događaje koji su obilježili godinu - Dan otvorenih vrata, Božićni sajam, predstavili smo vam naše školske slavuje i najuspješnije učenike.

Iskreno se nadamo da će vam se i ove godine časopis svidjeti. U ime novinarske skupine želim zahvaliti svima koji nam omogućuju da živimo svoj san i da radimo ono što uistinu volimo - pisati za vas. Hvala našoj ravnateljici Darinki Svetec koja nam je omogućila još jedno tiska-nje časopisa, našoj mentorici Mileni Lokas koja je spremno prihvatila voditi našu skupinu ove godine, hvala psihologinji Alki Alfirev, profe-sorici Dragani Radovan, i na kraju hvala vama naši vjerni čitatelji koji svake godine pokazujete sve veći interes za naš rad. Nadam se da će se dogodine još netko od vas priključiti našoj skupini i poduprijeti nas. Ukoliko imate kakvih primjedbi, uvijek smo spremni prihvatiti kon-struktivnu kritiku ili savjet, jer ovdje smo upravo radi vas! Urednica: Marija Dujmović, 4.og


SADRŽAJ:Dan otvorenih vrata............................................................................................45. Dugoselski sajam obrtništva i poduzetništva............................................5Izložba “Oružje koje govori”.............................................................................5Božićna priča.........................................................................................................6Osjeti Božić sad u svojim grudima...................................................................8“Zasladimo se i pomozimo”............................................................................10Putovima krapinskog pračovjeka....................................................................11“Državna matura je dobra ideja”...................................................................12Kako napisati dobar esej na državnoj maturi?.............................................14Jesmo li pametniji na engleskom?...................................................................15Vrata školskog psihologa su vam uvijek otvorena......................................16Postaju li Hrvati nepismen narod?.................................................................18Tema broja - Mladi i poremećaji u prehrani................................................19“Totalno drugačiji od drugih”..........................................................................26Muke po vozačkom...........................................................................................27Filip Ambruš na državnoj smotri Lidrano 2010..........................................28Elektromehaničari osvojili sve medalje na INOVA-MLADI 2010...........28Stolnotenisači opet prvi na poluzavršnom natjecanju...............................28Rukometašice osvojile zlato............................................................................28Ante Kaleb - mlada nada hrvatskog rukometa...........................................29Međunarodni sajam knjiga “Interliber”.........................................................30Preporuke knjiga................................................................................................30“Stilske vježbe” uvijek iznova oduševljavaju................................................31Agatha Christie..................................................................................................32Sapunice - bajke za odrasle.............................................................................34John Lennon - ikona rock-glazbe...................................................................36Simbolika brojeva u djelima J. S. Bacha..........................................................38Literarni kutak...................................................................................................39Preporuke filmova.............................................................................................40While surfing the Internet...............................................................................41Fun Zone............................................................................................................41Preporuke računalnih igara.............................................................................42Jeste li znali?........................................................................................................43


Dan otvorenih vrataDana 5. svibnja 2010. godine odr-

žan je u Srednjoj školi Dugo Selo Dan otvorenih vrata. Školu su

posjetili učenici osmih razreda osnovnih škola u Božjakovini, Dugom Selu i Rugvi-ci. Predstavljanje škole preko Dana otvo-renih vrata ima za cilj objasniti budućim srednjoškolcima što mogu očekivati te zašto bi trebali izabrati baš jedno od za-nimanja koje nudi Srednja škola Dugo Selo. Po dolasku u školu učenici su prvo prisustvovali uvodnom dijelu gdje su upo-znati s poviješću ove škole te su mogli po-slušati školski zbor, odgledati predstavu dramske grupe, a nakon toga su krenuli u razgledavanje škole. Svaki nastavni ak-tiv je iz svojeg područja pripremio preze-ntacije i radionice za učenike preko kojih se predstavio način rada u Srednjoj školi Dugo Selo Primjerice, u učionici hrvatskog jezika je predstavljen život i djelo velikih dama hrvatske književnosti Ivane Brlić-Mažuranić i Marije Jurić Zagorke. Učenice su pripremile kratki monolog i

prezentaciju. Aktiv engleskog i njemačkog jezika pripremio je karaoke u školskoj auli. Kreativnom prezentacijom se nastava matematike nastojala približiti učenicima i dokazati prisutnost matematike u svim segmentima života. U kabinetima fizike i kemije predstavljeni su zanimljivi poku-si, a na nastavi biologije prezentacija o kukcima. Frizerke su na kreativan način predstavile svoju struku, održale su re-viju frizura. Elektromehaničari, elektro-instalateri, automehaničari, instalateri, kao i računalni tehničari pokazali su na praktičnim primjerima poslove kojima se bave. Profesori i učenici ekonomski raz-reda također su prezentirali osmašima što ih očekuje ako se odluče upravo za nji-hovu struku. Organiziran je i nogometni turnir na kojem su sudjelovali učenici svih razreda Srednje škole Dugo Selo.

Napisala i fotografirala: Marija Dujmović, 4.og

Nakon uvodnog govora i predstave, nastupio je školski zbor

Karaoke u školskoj auli Kreativnost u učionici likovne umjetnosti

Frizerke se pripremaju za reviju frizura

Učenica Ružica Mandić u ulozi Ivane Brlić-Mažuranić

ŠKOLSKE AKTIVNOSTI


5. Dugoselski sajam obrtništva i poduzetništvaOve se godine od 5. do 7. studeno-

ga u Gradskoj sportskoj dvorani održao 5. Dugoselski sajam

obrtništva i poduzetništva u organizaci-ji Grada Dugo Selo, Udruženja obrt-nika Dugo Selo i Turističke zajednice Grada Dugo Selo. Odmah poslije ot-vorenja, na kojemu su župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i ostali renomi-rani članovi zajednice održali svoj govor, uslijedio je okrugli stol na temu: Poti-canje razvoja obrtništva i poduzetništva.Srednja škola Dugo Selo se i ove godine predstavila na sajmu. Nastupao je školski zbor pod vodstvom profesorice Ivane Stojković, a održana je i revija frizura. Učenici su zanimljivim prezentacijama predstavili smjerove u našoj školi. Osim

ponude izlagača, u sklopu sajma održan je i niz zabavnih aktivnosti poput Fe-stivala mladih na kojem je učenica naše škole Nives Holajn pobijedila u ka-tegoriji Naj-vokala. Kao uvertira za subo- tnji koncert popularnoga tamburaškog sastava Gazde poslužilo je i krštenje mošta u izvedbi KUD-a Preporod. Na kraju uzbudljivog vikenda u Srednjoj školi Dugo Selo održana je predstava Balade Petrice Kerempuha u izvođenju Adama Končića. Sama je predstava bila humani-tarnog karaktera i njome se na kreativan način završio ovogodišnji 5. Dugose- lski sajam obrtništva i poduzetništva.

Napisao: Dominik Bošnjak, 4.ogFotografije: Matej Robić, 4.ek

Izložba „Oružje koje govori“ Izložba oružja iz privatne zbirke Stjepana Petrica Čukija u Pučkom otvorenom učilištu u Dugom Selu

Mjesec kulture u Pučkom otvore-nom učilištu u Dugom Selu obi-

lovao je raznim događanjima među kojima je i postavljanje izložbe vo-jnog oružja dugogodišnjeg kolekci-onara Stjepana Petrica Čukija. Izložba

je otvorena 21. listopada 2010. godine. Postavljeno je oko pedesetak primjeraka kako vatrenog tako i hladnog oružja, među kojima je jedan od zanimljivijh izložaka bila replika njemačke avionske bombe kakve su padale na Dugo Selo 6. travnja 1941. godine. Oružje je poredano kronološki, a svaki je izložak opisan i pove-zan s određenim povijesnim razdobljem, ratnim događajem te političkim ili vo-jnim vođom. Posjetitelji, među kojima su bili i naši učenici susreli su se s pištoljima

i revolverima kakvima su počinjeni ate- ntati na znamenite povijesne ličnosti poput F. Ferdinanda, S. Radića, kralja A. Karađorđevića te pokušaj atentata na papu I. Pavla II. Na kraju razgledavanja posjetiteljima je posebnu pozornosti privukao plakat o opasnostima koje nosi oružje i njegovoj smrtonosnoj moći. Svatko tko barata oružjem mora uvijek voditi računa o rizicima koje ono donosi.

Napisao: Filip Ambruš, 4.og

Otvaranje 5. Dugoselskog sajma obrtništva i poduzetništva

Nives Holajn je pobijedila u kategoriji Naj-vokala

Nastup KUD-a Preporod

Krštenje moštaModna revija na kojoj su sudjelovale i naše učenice

DOGAĐANJA


Božićna priča

Svake godine uoči Božića u Srednjoj školi Dugo Selo organizira se tradicionalna božićna priredba. Obzirom da je Božić vrijeme darivanja, ove godine je priredba dobila i humanitarni karakter. Spojeno je ugodno s korisnim te je pod zajednički nazivom Božićna priča održan dobrotvorni sajam i priredba

Dana 18. prosinca 2010. u našoj školi organizirana je humanitarna akcija pod

nazivom Božićna priča. Cilj humani-tarne akcije bio je prikupiti što više sredstava za pomoć učenicima slabijeg imovinskog stanja. Naime, svake go-dine učenici SŠ Dugo Selo održavaju tradicionalnu priredbu za kraj prvog polugodišta i nadolazeći Božić. Ove godine je uz priredbu održan i sajam. Ponuda na sajmu bila je raznovrsna, od božićnih ukrasa do kolača. Uloženo je mnogo truda i dobre volje, kako od učenika tako i od profesora. Danima prije izrađivali su čestitke, svijeće, vijence, slike te su posijali pšenicu. Sajam je u 14 sati otvorila ravnateljica Darinka Svetec prigodnom kupovi-nom. Posjećenost je rasla kako je vri-jeme odmicalo. Priredba je započela u 17:30 s mnoštvom zanimljivih sadržaja. Ravnateljica je otvorila sajam prigodnom kupovinom

USUSRET BOŽIĆU


Nakon kratkog uvoda nastupio je zbor SŠ Dugo Selo s pjesmom Oprosti poznatog kantautora i pjevača Zlatana Stipišića Gibonnija. Uslijedio je nastup dramske skupine i njihova izvedba Antitalent showa koji se sastojao od raznovrsne skupine „talenata“ uključujući „Se-verinu“, „Shakiru“, stand-up komičara Maria Lepana, izvedbe Thunderstrucka, „Maksima Mrvice“ te suvremenog Ro-mea i Julije. Pobijedila je „Shakira“ zbog izrazitog nedostatka talenta (nije nastu-pala). Imali smo priliku čuti i recitaciju dirljive Božićne priče. Učenice frizerskog smjera priredile su originalnu reviju fri-zura. Nakon kratkoga govora ravnateljice u kojemu se zahvalila svima na prisustvu i ukazanoj dobroj volji, neumorni je školski zbor svojom autorskom pjesmom Osjeti Božić zatvorio ovogodišnju Božićnu priču.

Napisao: Domini k Bošnjak, 4.og Fotografije: Matej Robić, 4.ek

Neumorni školski zbor je u nekoliko navrata zabavljao prisutne

Dramska skupina je publiku nasmijala do suza

Koreografija frizerki uključivala je bacanje slatkiša u publiku

Recitacija dirljive Božićne priče


ZBOR SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO kao takav postoji već dugo, no pravu dimenziju poprima 2009. godine kada naša draga profesorica Ivana Stojković odlučno preuzima stvar u svoje ruke. U početku se pozi-

vu za sudjelovanjem u zboru odazvao vrlo mali broj učenika, no svaki dan broj je sve veći i veći i novi članovi uvijek su dobrodošli. Naš zbor ili „mala raspjevana obitelj“ kako ga mi rado zovemo broji dvadesetak članova koji pjevaju, plešu ili sviraju. Redovi-tim probama profesorica nas nastoji naučiti pravilnom pjevanju, sviranju te nas potiče na vlastite ideje te na njihovu realizaciju.Upravo ove godine, jedan od naših članova Dominik Šarić došao je na zanimljivu ideju: napraviti autorsku pjesmicu našeg zbora koja bi se snimila u profesionalnom studiju te se u ob-liku cd-a prodavala u humanitarne svrhe po simboličnoj cijeni. Njegova je ideja upravo uz pomoć zborovođe profesorice Ivane, naše ravnateljice Darinke Svetec, ali i nas sudio-nika zbora (posebnu važnost ovdje treba pridati Stipi Vu-kadinu, učeniku naše škole i članu zbora koji je uvelike po-mogao stvaranju ovog projekta) realizirana. Zajedno smo se uputili u zagrebački „Andrej studio“ i s velikim srcem ipuno ljubavi snimili našu prvu, ali nadamo se ne i poslje-

dnju pjesmu. Osjeti Božić brzo je postao popularan u cijeloj školi i sigurni smo da ćemo ovom pjesmom kao mali zbor ostaviti određeni trag za sobom kada napustimo školu.

Napisala: Marija Dujmović, 4.og Fotografije: Matej Robić, 4.ek

OSJETI BOŽIĆ SAD U SVOJIM GRUDIMAZBOR SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO – MALO NAS JE AL' NAS IMA!

Stipe Vukadin uz pratnju zbora

ŠKOLSKI ZBOR


OSJETI BOŽIĆ SAD U SVOJIM GRUDIMA

Kako si došao na ideju da napišeš pjesmu i snimiš je sa školskim zbo-rom?

Na ideju sam došao vrlo jednostavno. Želio sam sam pokazati kako smo kao zajednica školskog zbora sposobni učiniti nešto novo, nešto što nitko prije nije učinio i na taj način se istaknuti i po-kazati da smo na neki način posebni.

Od kuda inspiracija za pjesmu “Osjeti Božić“ i otkuda inače crpiš inspiraciju za svoje pjesme?

Smatram da se inspiracija ne može crpi-ti. Ona je ono nešto vrijedno što padne s neba jako rijetko i što se ne događa svaki dan. Naravno tu inspiraciju svako iskorištava na drukčiji način. Tako ja re-cimo pišem pjesme. Pjesmu “Osjeti Božić” napisao sam stvorivši u glavi viziju ide-alnog Božića i idealnih osjećaja koji se mogu proživjeti u doba blagdana. Nadam se da sam to uspio predočiti s motivima obitelji, sreće i snijega i također se nadam da se pjesma svidjela svima koji su je čuli.

Tko ti je pomogao u reaizaciji ideje i jesi li zadovoljan time kako je sve ispalo?

U realizaciji su mi pomogle prije svega moje krasne kolegice iz zbora koje sume u potpunosti podržale i surađivale sa mnom u svakom trenutku, Stipe Vuka-din koji mi je pomogao stajavši uz mene i svojim dijelom u pjesmi također podržao

Kada si shvatio da je glazba nešto što te ispunjava i da je to ono što voliš raditi?

To se shvati primjerice kada pjesma za koju se toliko trudite i dajete cijelog sebe u nju bude gotova i kada je toliko dobra da je slušate ponovno i ponovno dok naposljetku ne kažete samome sebi: „Bravo ja, dobro sam ovo izveo“. Isto tako

to se zna kada vam ljudi za koje znate da su cijenjeni po tome što rade kažu da ste dobri. Naravno da su mi u malom Dugom Selu mnogi ljudi pomogli da svoje „glazbe-no umijeće“ poboljšam što je više moguće i na tome sam im neizmjerno zahvalan.

Misliš li da svatko od nas treba pronaći ono što nas zanima i živjeti taj san?

Apsolutno. To ne mora biti glazba već bilo koja druga vrsta umjetnosti, sport ili nešto što pojedinca čini sretnim.

I za kraj… Jesi li spreman i u budućnosti učiniti nešto slično za školu i školski zbor?

Uvijek.

Razgovarala: Marija Dujmović, 4.og

DOMINIK ŠARIĆ – „ZBORAŠI VAS PODSJEĆAJU DA OSJETITE BOŽIĆ“Dominik Šarić, učenik 3. ogb razreda i tvorac naše školsko-božićne himne “Osjeti Božić” već duže vrijeme sam piše pjesme i kaže da u njima iznosi svoj život i osjećaje

stvaranje iste. Želio bih zahvaliti profe-sorici glazbene kulture, Ivani Stojković koja je s oduševljenjem prihvatila ideju, koja je cijelo vrijeme bila uz zbor i kojase zalaže za zbor otkako je došla u ovu školu. Hvala ravnateljici Darinki Svetec koja je financirala studijsku obradu pjesme i profesorici Mileni Lokas koja je najviše zaslužna za krasni cover cd-a kao i svim profesorima i učenicima koji su sudjelovali u umnožavanju, pro-daji i na kraju kupnji istih tih cd-a.


Humanitarna akcija 3. ek razreda

“Zasladimo se i pomozimo”

I ove godine nastavila se hvale vrijedna humanitarna ak-cija pod nazivom „Zasladimo se i pomozimo“ koju provode učenici 3. ek razreda Srednje škole Dugo Selo. Učenici su na prijedlog svoje razrednice profesorice Dijane Sem odlučili uložiti svoje vrijeme, trud i novac kako bi omogućili svim svo-jim prijateljima iz razreda odlazak na maturalno putovanje. Svaki tjedan jedna grupa učenika iz razreda napravi nekoliko vrsta kolača. Zatim te kolače svakog ponedjeljka prodaju u školi po cijeni od 5 kuna. Očito je da su vrijednost ove humanitarne akcije prepoznali učenici jer ponedjeljkom za vrijeme velikog odmora pokupuju sve kolače. I profesori podržavaju ovu ak-ciju i za nju imaju samo riječi hvale. Oni također aktivno sudjeluju u realizaciji ovog projekta te kupe sve kolače koji ostanu. "Stvarno nam je drago što su se svi učenici i profesori uključili u ovu akciju", rekli su nam vrijedni ekonomisti. "Znamo da činimo dobru stvar. Pomažemo prijateljima iz razreda tako što kolačima usrećujemo učenike i profesore. Imamo namjeru nastaviti s proda-jom kolača i u drugom polugodištu i nadamo se da ćemo uspjeti sku-piti dovoljno novca kako bismo cijelom razredu osigurali odlazak na maturalac. Želimo zahvaliti svima koji su nam do sada pomogli.”I mi podržavamo ovu akciju i nadamo se da će ostvariti svoj cilj i na vrijeme skupiti potreban novac. Pozivamo sve koji se još nisu uključili u akciju da kupnjom kolača pomognu u os-tvarivanju ovoga plemenitog cilja. Zasladimo se i pomozimo!

Napisala: Anamarija Habeković-Cik, 3.rta Fotografija: Ana Grubišić, 3.ek

Učenici 3.ek razreda s razrednicom Dijanom Sem

HUMANITARNI RAD


ardipitekusa, našega dalekog pretka. Na kraju muzeja nalaze se interak-tivni ekrani. Tamo smo se za uspo-menu fotografirali kao neander-talci, moderni ljudi ili astronauti. Kada smo izašli iz muzeja našli smo se na stazi koja vodi prema nalazištu neandertalaca. Tamo se nalaze i skulpture koje predstavljaju životinje koje su tamo živjele u to doba.

Muzej nas je sve oduševio. Svidjelo nam se to što se gotovo u potpunosti nalazi pod zemljom. Iznenadilo nas je što je mnogo toga prikazano pomoću moderne tehnologije. Shvatili smo da muzeji ne trebaju nužno biti do- sadna mjesta sa starim umjetninama. Na ovom smo izletu naučili mnogo o prošlosti, evoluciji i neandertalcima i pritom smo se zabavili. Posjet ovom muzeju ostat će nam u dugom sjećanju i svima preporučam da ga posjete.

Napisala: Anamarija Habeković-Cik, 3.rta Fotografije: Marijana Gredelj, 3.rtb Antonela Vukadin, 1.rtb

Putovima krapinskog pračovjeka

U početku bijaše špiljaKrapinski pračovjek, znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis, ot-kriven je 1899. godine kada su započela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovu brdu u Krapini. Iskapanja su trajala šest godina pod nadzorom profeso-ra Dragutina Gorjanovića-Krambergera, poznatoga hrvatskog geologa, paleontolo-ga i paleoantropologa. Polušpilja u Krap-ini ubrzo je uvrštena u znanstvene loka-litete svijeta kao bogato nalazište ostataka krapinskog pračovjeka. U naslagama špilje, visine oko osam metara, nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju koje pripadaju ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi, od dvije do 40 godina. Nađeni su i brojni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, go-lemog jelena, toplodobnog nosoroga, div-ljeg goveda i mnogih drugih životinja kao i više od tisuću komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba. Sve to svjedoči o ma-terijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka.

Napisala: Valentina Rajaković, 1.rtb

U subotu 30. listopada smo u pratnji svojih razrednika posjetili Muzej nean-dertalaca u Krapini. Kada smo ušli u muzej pogledali smo kratki film o životu neandertalaca. U njemu je, između ostalog, bio prikazan način na koji su neandertalci išli u lov i liječili rane.Veoma su nam se svidjele lutke koje su prikazivale neandertalce u nekim životnim situacijama, na primjer dok su sjedili oko vatre ili se kupali. Lutke su jako realistične i izgledale su kao da će se svakog trenutka pomaknuti. Posta-vljeni su izlošci kostiju neandertalaca iz raznih dijelova svijeta. Od onih koje su pronađene u Francuskoj i Njemačkoj preko Hrvatskih pa sve do kostiju koje su pronađene u Izraelu i Iraku. Zanimljiva je bila instalacija koja je prikazivala tijelo krapinskog ne-andertalca, a kada smo dotaknuli neki dio tijela, sa strane su se poka-zale bolesti i ozljede koje je proživio. U muzeju se nalaze i drugi izlošci koji nisu vezani uz neandertalce. Vidjeli smo nastanak i razvoj života na Zemlji, kosti dinosaura, veliku DNK molekulu, a prikazan je i kulturni razvoj čovjeka sve do današnjih dana i odlaska u svemir. Posebno nam se svidjela jedna instalacija koja je prikazivala led po kojem smo mogli hodati. Svaki naš ko-rak bio je popraćen zlokobnim puc-ketanjem, a ako bismo stajali predugo na istom mjestu, izgledalo je kao da ispod leda navire voda. U muzeju je izložena i prva svjetska rekonstrukcija

POSJET MUZEJU KRAPINSKIH NEANDERTALACA

Spoj stare spoznaje i nove tehnologije u Muzeju krapinskih neander-talaca dokazuje da muzeji učenicima mogu biti itekako zanimljivi

Lutke neandertalaca su zastrašujući realne

Učenici nestrpljivo očekuju ulazak u Muzej Kramberger ispred špilje

Kramberger u svojoj omiljenoj gostionici

U dobrom društvu...

ŠKOLSKI IZLET


Bivši maturanti o državnoj maturi:

Državna matura, skup ispita s kojim se suočavaju svi učenici koji planiraju upisati neki fakultet, predstavlja noćnu moru go-tovo svakom maturantuUPITALI SMO bivše učenike gim-nazijskog, ekonomskog te programa za računalne tehničare što misle o državnoj maturi, jesu li zadovoljni ishodom te što nam svima savjetuju.

Učenici koji su odgovarali na pitanja:Katarina Barun, opća gimnazijaBrigita Kovačević, opća gimnazijaMarko Salapić, ekonomska školaDenis Svetec, računalni tehničar

Kako si se i koliko dugo pripremao/la za državnu maturu?Katarina: Ne mogu točno reći jer ovisi od predmeta do predmeta. Mislim da je za engleski i hrvatski priprema bila učenje kroz sve četiri godine srednje škole, a naravno ponavljanje je bilo 3-5 dana prije samih ispita. Za matematiku sam se pri-premala od uskrsnih praznika kad sam išla na pripreme i onda sve do samih ispi-ta, za izborne predmete tjedan dana prije (kada smo bili oslobođeni ispitivanja), ali to zaista nije realno mjerilo koliko sam se pripremala jer na sve to jako utječe predznanje, tj. rad kroz sve četiri godine srednje škole.Brigita: Za hrvatski jezik sam se pri-premala ponavljajući gradivo prethodnih godina iz književnosti i ponešto grama-tike te sam ponovila sadržaje nekih lek-tira. Matematiku sam učila rješavajući za-datke iz oglednog primjera testa mature, a engleski smo dosta radili na redovnim satovima, tako da to nisam učila. Za test iz psihologije sam učila iz udžbenika otpri-like mjesec dana prije samog testa.Marko: Jako sam dugo proučavao državnu maturu, pokušavao shvatiti način njezinog rada te kako će biti provedena u djelo, dok pripreme za ispite baš i nisam ozbiljno shvatio. Polagao sam informatiku što sam inače od prije jako dobro poznavao, te sam se prisjetio nekih stvari, dok fiziku uopće nisam učio. Hrvatski jezik također nisam učio, nego sam se samo pripremao za esej te sam tijekom cijele godine išao na

dodatna predavanja iz matematike koja je održavala profesorica Jasna Stublić.Denis: Ne previše. Išao sam na pripreme iz matematike i informatike koje su bile organizirane u školi. Za ostalo sam se pri-premao kod kuće, ali ne previše.

Jesi li zadovoljan/na ishodom?Katarina: Da, prezadovoljna sam isho-dom i izbornih i obveznih predmeta.Brigita: Zadovoljna sam ishodom mature.Marko: Pa i nisam zadovoljan ishodom. Iako su rezultati dobri, smatram da sam možda trebao izabrati druge razine i još dodatnih predmeta.Denis: Jesam.

Jesi li upisao/la željeni fakultet i ako jesi je li to ono što si zamišljao/la?Katarina: Iako od početka nisam imala neki željeni fakultet, na kraju sam imala i prevelik izbor istih, tako da ipak mogu reći da sam upisala dobar fakultet te da ga iskreno nisam baš puno zamišljala, ali sam jako zadovoljna!Brigita: Upisala sam željeni fakultet, soci-ologiju na Filozofskom fakultetu i za sada

mi se još uvijek čini da je to ono što želim.Marko: Upisao sam fakultet koji mi je bio na prvom mjestu na listi želja. Iako sam očekivao da je fakultet puno lakši, sad de-belo osjećam razliku između srednje škole i fakulteta, pogotovo jer sam iz ekonom-ske škole došao bez ikakve podloge na građevinski fakultet.Denis: Iako ovaj fakultet nije bio moj prvi izbor, mogu reći da sam poprilično zado-voljan.

Misliš li da je državna matura dobra ili loša ideja i bi li bez nje mogao/la upisati nešto bolje?Katarina: Državna matura je dobra ideja, ali bi trebalo poraditi na samom provođenju mature. Mislim da ne bih upala na sve fakultete na koje sam upala da nije bilo državne mature tako da sam zadovoljna.Brigita: Državna matura je dobra ideja, ali se kod nas prebrzo uvela i po mom mišljenju ima previše nedostataka. Na primjer, do zadnjeg trenutka su se mije-njali kriteriji pojedinih fakulteta, a većina njih je unatoč maturi zadržala neki oblik

“Državna matura je dobra ideja”

Učenici prošlogodišnjeg 4.ek u iščekivanju ispita

DRŽAVNA MATURA


prijemnog ispita. Mislim da je državna matura u Hrvatskoj dosta nezgrapno pro-vedena. Bih li bez nje mogla upisati nešto bolje, to ne znam.Marko: Državna matura je odlična stvar samo ju treba još poboljšavati i što bolje upoznati maturante na koji način ona funkcionira. Moja generacija je bila izuzetno loše informirana, čak bi se mo-glo reći i nikako što je stvaralo jako veliki problem.Denis: Državna matura je dobra ideja. Mislim da na taj način velik broj ljudi može upisati željeni fakultet. Omogućava nam da od deset fakulteta upadnemo bar na jedan i to je velika prednost svega.

Je li u školi sve bilo dobro organizirano što se tiče provođenja ispita?Katarina: Provođenje samih ispita je bilo dobro organizirano, samo što je postojala slaba informiranost profesora općenito o državnoj maturi, ali to je razumljivo jer smo mi bili prva generacija i jednostavno se nije znao odgovor na neka pitanja.Brigita: Mislim da su učenici moje generacije bili pod velikim stresom jer su se testovi mature polagali u vrijeme traja-nja nastave, kada su se polagali i redovni testovi tako da će ovogodišnji maturanti, bar što se toga tiče, biti u prednosti. Orga-nizacija cjelokupne mature prošle godine je definitivno morala biti bolja. Ne znam kako će biti ove i hoće li se učenici početi pripremati na vrijeme, ali želim reći da

imaju za to veću mogućnost nego što smo mi imali. Marko: Sama provedba je super odrađena, ali mislim da bi se trebalo puno više po-raditi na informiranju maturanata te na usmjeravanje na važne dijelove koji sevrednuju na državnoj maturi.Denis: Više-manje je. Malo mi je smetalo što su serveri bili nestabilni, pa su znali padati kad se trebalo upisivati, ali uvjerensam da će se to poboljšati ove godine. Mislim da vremena za učenje ima dovolj-no, pa čak i previše. Svatko tko želi nešto postići će to i uspjeti.

Ima li učenik dovoljno vremena za državnu maturu i školu?Katarina: Ne, nikako!Brigita: Dosta je naporno učiti za bolje ocjene u školi i ponavljati gradivo pre-thodne četiri godine, uz učenje još neobrađenog gradiva unaprijed, a upravo je to znanje prošle godine bilo potrebno za test mature. No kao što sam već rekla, taj je problem sada riješen jer se ma-

tura polaže nakon završetka nastave.Marko: Definitivno nema. Jako je teško uskladiti školu i učenje za maturu, iako je sve to u usporedbi s današnjom situacijom bilo zanemarivo. Mislim da bi se na tom dijelu trebalo dosta poraditi, jer rijetki su oni koji mogu na dva potpuno različita polja ostvariti dobre rezultate. Osobno gotovo da i nisam imao slobodnog vreme-na ili vrlo malo, još pogotovo ako imamo izvanškolske ili školske aktivnosti koje zahtijevaju znatan dio našeg slobodnog vremena. Denis: Mislim da vremena za učenje ima dovoljno, ako se mene pita, i previše. Sva-tko tko želi nešto postići će to i uspjeti.

Već u travnju počinju ispiti državne ma-ture. Zamolite svoje ukućane i sve koji znaju dobro organizirati vrijeme da vam pomognu pri pravljenju plana za učenje. Nemojte prekasno početi s pripremama, iako se, ako izuzmemo eseje, testovi pišu u svibnju i lipnju. Bivši nam maturanti go-vore da drugo polugodište vrlo brzo prođe, a tada ne preostaje mnogo vremena za učenje tri obvezna i nekoliko izbornih predmeta. Danas je teško biti maturant, no iz navedenih primjera vidimo da nije nemoguće imati dobre ocjene u školi i upisati željeni fakultet.

Napisali: Marija Dujmović, 4.og Ivan Kesedžić, 4.og Fotografije: Milena Lokas, prof.

Ponavljanje prije početka ispita


Kako napisati DOBAR ESEJ na državnoj maturi?

DRŽAVNA MATURA predstavlja završetak srednje škole za sva-kog učenika koji kani nastaviti

svoje obrazovanje na nekom od hrvatskih sveučilišta, veleučilišta ili viših škola. Svi koji se barem malo zanimaju za državnu maturu znaju da učenici moraju polagati obvezne i izborne predmete. U obvezne predmete spada i hrvatski jezik, a on se sastoji od dva dijela. Esej se piše 4. trav-nja, a test iz poznavanja književnosti i pi-smenosti 30. svibnja 2011. godine. Ovdje vam nudimo male savjete kako biste svoj esej iz hrvatskoga jezika napisali što bolje te postigli izvrsne rezultate na državnoj maturi.Esej na državnoj maturi se može nazvati „ispitnim esejem“ koji nije poput sastavka iz školske zadaće. Radi se o tekstu kojim se provjerava znanje, vještina i sposob-nost učenika te koji donosi 50% bodova iz hrvatskog jezika. Esej na državnoj ma-turi je – ispit! A, ako je nešto ispit, onda postoje točno određena pravila zadatka, odnosno, pravila temeljem kojih se daje odgovor i rješava ponuđeni zadatak.Dolaskom na polaganje eseja na državnoj maturi trebali biste biti pripremljeni za ono što se od vas očekuje. Prije pisanja eseja potrebno je dakako pročitati djela te biti upoznat sa sadržajem i problema-tikom istoga. Nakon odabira djela o ko-jemu ćete pisati, potrebna je puna kon-centracija jer se od vas očekuje mnogo više opisa, detalja i povezivanja, nego što većina učenika smatra.

Prije pisanja eseja

Prvo što trebate učiniti prije pisanja eseja je čitanje pitanja i smjernica na koja se od vas očekuje odgovor. Neke se smjer-nice odnose na odlomak, a neke općenito na djelo, razdoblje, pisca i tako dalje. Ta će vas pitanja uputiti u pravom smjeru, i to tako da će vas „natjerati“ da pišete točno ono što se od vas traži. U svrhu što boljeg razumijevanja i odgovaranja na postavljene smjernice, poželjno ih je još jednom pročitati te podcrtati ključne riječi. Te ključne riječi biste trebali imati na umu prilikom čitanja predloženog tek-sta. Predlažemo vam da dva puta pročitate tekst. Prvi puta samo da shvatite pripada li tekst početku, središnjem dijelu ili ras-pletu djela, a tijekom drugog čitanja na dobivene listove za koncept izvadite neke

natuknice iz teksta koje ćete upotrijebiti odgovarajući na pitanja o zadanom djelu.

Tijekom pisanja eseja

Tek nakon toga krenite na pisanje eseja. Prvi put pišite na list za koncept. Neka vam se ne žuri jer imate dovoljno vremena. Na svako postavljeno pitanje odgovorite tako da koristite podcrtane ključne riječi. Ono što je iznimno važno prilikom pisanja jest postojanje logičnog slijeda. Uvidjet ćete da se neke natuknice nadovezuju jedna na drugu. Esej iz hrvatskoga jezika na državnoj maturi treba imati tri poglavlja: uvod, razradu i zaključak. Također, neke su natuknice idealne za uvod, a neke za zaključak. Primjerice, u uvodu smjestite djelo u književno-umjetničko razdoblje, odredite vrijeme i mjesto radnje (ako se to od vas traži) i slično. U razradi ćete odgovoriti na većinu pitanja i smjernica. Zaključak treba proizlaziti iz uvoda i razrade. U zaključku napišite nekoliko rečenica o cijelom eseju (pazeći pritom da ne ponavljate rečenice iz razrade) te ga povežite sa svojim mišljenjem. Bitno je da se rečenice nadovezuju jedna na drugu. Ne ubacujte činjenice koje nisu potrebne, a kamoli ako niste sigurni u njihovu točnost. Povezujte rečenice veznicima, ali nemojte pretjerati. Dvije do tri surečenice su sasvim dovoljne te nakon njih stavite točku. U složenim rečenicama nemojte koristiti iste veznike. Primjerice nemojte napisati: Gregor Samsa prestaje zarađivati i obitelj ga se odriče i počinje na njega gle-dati kao na kukca, nego: Kada Gregor pre-stane zarađivati, obitelj ga se odriče i počinje na njega gledati kao na kukca.Svaki dobar esej ima minimalno dva citata iz priloženog teksta. Prilikom navođenja citata poštujte pravopisne znakove; dvotočke i navodnike. Umet-nute citate obrazložite. Najgora stvar koju možete napraviti jest ubacivanje citata bez obrazloženja. Tada to djeluje kao trn u oku, a suludo je i spominjati da na taj način samo pokazujete da ne znate pisati esej.Ukoliko vam je lakše, na list za koncept ne morate pisati cijele rečenice jer se on ne ocjenjuje, nego samo natuknice koje ćete kasnije u ispitnoj knjižici povezati. Tako ćete imati više vremena za razmišljanje o vašem eseju. Ni u jednom trenutku se ne smijete obra-

titi ocjenjivaču. Također, uvijek je bolje koristiti treće, neutralno lice nego prvo. Primjerice, bolje je napisati: Stoga se može reći da je bio najveći književnik dvadesetog stoljeća, nego: Stoga mogu reći da je bio najveći književnik dvadesetog stoljeća. Uvijek vodite računa o broju riječi. Na nižoj razini trebate imati od 350 do 550, a na višoj od 400 do 600 riječi. Nemojte koristiti strane riječi.Kada ste zadovoljni napisanim na listu za koncept, prepišite vaš esej crnom ili plavom kemijskom olovkom u ispitnu knjižicu na za to predviđeno mjesto. Pišite što urednije jer ne želite da vam ocjenjivač prekriži esej zbog neurednosti. Također, pišite pisanim slovima, a ne velikim tis-kanim. Neka vas ne uhvati panika prilikom pisa-nja eseja, nego se pokušajte smiriti i napisa-ti što bolji esej. Na dan pisanja eseja se do-bro naspavajte te ne planirajte ništa drugo za taj dan. Tako će vam koncentracija biti veća jer nećete razmišljati o drugim stvarima. Nije loša ideja ni tražiti vašeg nastavnika iz hrvatskog jezika smjernice za ocjenjivanje eseja na državnoj maturi. Pokušajte objektivno sami ocijeniti neki svoj esej prema tim smjernicama jer ćete tek tada shvatiti koliko je to težak posao, ali i ono važnije, a to je dopuštena količina pogrešaka po određenom polju. Također ćete uvidjeti da za šest bodova u polju opisana problematizacija ulomka ili četiri boda u polju pokazano razumijevanje tek-sta trebate katkad napisati i mnogo više od jedne ili dvije rečenice. Ukoliko je i nakon čitanja ovog članka ostalo nešto nejasno, s tim pitanjima se uputite svojim profesorima hrvat-skog jezika prije nego što bude kasno. Također, u školskoj knjižnici možete pronaći knjigu Davora Piskača Kako na-pisati esej na državnoj maturi s mnoštvom obrazloženih primjera kako pisati i kako ne pisati esej na maturi. Svi nastavnici iz hrvatskog jezika će vam izići u susret te vrlo rado odgovoriti na sva postavljena pitanja s ciljem pisanja što kvalitetnijeg eseja na državnoj maturi.

Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og

DRŽAVNA MATURA


ENGLESKI ELEMENTI U JEZIKU MEDIJA

Jesmo li pametniji na engleskom?Što se danas događa s hrvatskim jezikom? Je li upotreba engleskih riječi već tolika da hrvatski jezik polako nestaje? Svjedoci smo sve veće uporabe engleskih izraza i riječi u svakodnevnoj komunikaciji pa čak i u novinama, na televiziji i radiju. Sve je češće pitanje postoji li stvarna potreba za tim?

Hrvatski jezik oduvijek je bio u doticaju s ostalim jezicima, s nekima prije, a s nekim kasnije. Iz tih međujezičnih

dodira proizašlo je jezično posuđivanje. Posuđivalo se iz njemačkog, talijanskog, turskog, mađarskog i drugih jezika. Tako su nastali: germanizmi, hungarizmi, tali-janizmi, turcizmi, itd. U hrvatskom jeziku sve je češća upotreba anglizama, odnosno posuđenica iz engleskog jezika. Mnogi ljudi ne znaju razliku između posuđenica i stranih rječi. Naime posuđenice su riječi koje su se prilagodile hrvatskom jeziku te se ponašaju kao domaće riječi. Strane riječi nisu prilagođene hrvatskom jeziku. To su riječi poput lifestyle, per-sonality, show, make up, red carpet i sl. Prisutnost engleskih riječi i engleskog u hrvatskom jeziku svakim danom sve više raste i to ne samo u području stručnih žargona i terminologija, veći i u sferi javne komunikacije (mediji), te u sva-kodnevnoj razgovornoj komunikaciji, posebice među mlađom populacijom. Već je postalo normalno da u poznatim hrvatskim časopisima, tv-emisijama, no-vinama svjedočimo korištenju stranih riječi iako postoje hrvatske riječi i izrazi.Primjerice, u Jutarnjem listu piše: “Tri re-cepta vrhunskih kuhara za večerašnju gala večeru trećeg Zagreb Wine Gourmeta…Pred posjetiteljima i za posjetitelje kuhat će 17 chefova...Naime, u večeri od šest sljedova bit će zadužena za prvi i najkom-pliciraniji - finger food...Posjetitelji po cijeni od 150 kuna za dnevnu ulaznicu mogu gledati cooking show...” Počevši od samog naziva događanja Zagreb Wine Gourmet pa do riječi poput chef, finger food i cooking show postaje nam jasno da članak baš i nije napisan u duhu hrvatskog jezika te se pitamo jesu li te riječi mogle biti zamijenjene hrvatskim riječima poput profesionalnog kuhara, zalogajčića i ku-linarske priredbe. Ipak, pretpostavljamo kako su autoru članka hrvatske inačice zvučale previše kruto i starmodno pa ih nije uzeo u obzir.

Još je bezbroj primjera u hrvatskim medijima, od onih kompliciranijih poput mystery shoppinga, speeddating net-workinga, approval ratinga, pa do već “udomaćenog” green rooma, backstagea, prime timea i sl.

Živimo u vremenu u kojem smo izloženi velikoj kulturnoj globalizaciji pri čemu dolazi do ujednačavanja kulturnih sim-bola, životnih stilova i načina ponašanja. Bez zadrške i razmišljanja hrlimo prema zapadu i prema tuđem te time gubimo au-tohtonost i vlastiti identitet, a jezik je jedan

od važnijih obilježja identiteta. Zašto su nam engleske riječi draže i ljepše od hrvatskih? Razlozi su višestruki. Ponekad postoji i stvarna potreba, ali glavni uzrok najčešće nalazimo u pomodnosti, snobi-zmu i konformizmu, odnosno duhovnoj lijenosti. Riječi kao što je life style, make up, event, casting, styling, brand, new look, must have i sl. mogu ostati dijelom razgovornog jezika, no njima se ne smije tako olako razbacivati u novinama i televiziji. Ma-terinski jezik ne bi trebalo biti mjesto na kojemu se pokazuje poznavanje stranih jezika. Jednom davno je Petar Preradović u svojoj pjesmi Rodu o jeziku rekao:

„…Po njemu si sve što jesi:Svoje tijelo, udo svijeta,

Bus posebnog svoga cvijetaU naroda silnoj smjesi.Bez njega si bez imena,

Bez djedova, bez unuka…“

Napisale: Irena Debeljak, 4.og Ivana Andrea Ursa, 4.og

RODU O JEZIKU


INTERVJU

Vrata školskog psihologa su vam uvijek otvorenaINTERVJU SA ŠKOLSKOM PSIHOLOGINJOM – ALKOM ALFIREV

Alka Alfirev, naša nova školska psihologinja, u Srednjoj školu Dugo Selo radi od ožujka 2010. godine. Postavili smo joj nekoliko pitanja o psihologiji i poslovima školskog psihologa, o dojmovima koje je stekla o našoj školi, učenicima i profesorima te o nezaobi-laznoj državnoj maturi

Gdje ste sve radili prije dolaska u našu školu?Prije dolaska u Srednju školu Dugo Selo radila sam kao vanjski suradnik u jednoj agenciji za istraživanje tržišta. S radom u agenciji započela sam još za vrijeme stu-diranja, a suradnju sam nastavila i nakon diplome. Posao u agenciji uključivao je rad na terenu, odnosno anketiranje običnih ljudi te pojedinaca koji su zaposleni u različitim tvrtkama, organizacijama i udrugama. Posao je uključivao i rad u uredu gdje sam radila na obradi podataka iz različitih anketa. Međutim, takva vrsta posla nije me ispunjavala iz više razloga. Kao prvo, rad u agenciji za istraživanje tržišta vezan je više uz statistiku i me-todologiju istraživanja, a ja sam se željela baviti psihologijom na način da svoja znanja i vještine prenesem drugima te da im pokažem kako psihologiju iskoristiti u svakodnevnom životu. Drugi razlog je što sam radila kao honorarac tako da to radno mjesto nije nudilo trajna rješenja za moje egzistencijalne probleme. Kada radite kao honorarac u agenciji za istraživanje tržišta onda to znači da jedan mjesec imate posla, pa dva mjeseca nemate, odnosno radi se na projektima.

Jeste li oduvijek imali ambicije prema psihologiji ili je to interes koji se razvio tek kasnije?Za psihologiju sam se zainteresirala u srednjoj školi, točnije u trećem razredu gimnazije kada sam je po prvi put dobi-la kao predmet. Naime, do tada nisam previše znala o psihologiji kao znanosti. U to vrijeme počela sam upoznavati psi-hologiju pa je moje zanimanje za literaturu i dokumentarce te tematike raslo. Željela bih samo naglasiti da je internet tada bio u povojima pa nisam mogla samo „za-guglati“ određeni pojam i saznati sve što me zanimalo, nego sam ovisila o fondo-vima knjižnica i televizijskom programu Ozbiljno sam počela razmišljati o studiju psihologije tek kao maturant kad sam

trebala odabrati koji ću fakultet upi-sati. Napravila sam listu predmeta i listu fakulteta te sam počela križati one koji me ne zanimaju. Na kraju je na listi os-tala samo psihologija i Filozofski fakultet i znala sam da je to to.

Kakav je bio vaš prvi dojam o našoj školi i je li se on promijenio do danas?Prvi dojam o školi stvorila sam na temelju onoga što je bilo vidljivo na internet-skim stranicama škole, a to je da se radi o novoj, modernoj školi koja je rela-tivno dobro opremljena te nudi brojne smjerove srednjoškolskog obrazovanja. Svidjelo mi se to što sam saznala, a samo srednjoškolsko obrazovanje uklapalo se u moje viđenje mene kao psihologa. Moram priznati da mi prvi dan nije bio lagan jer su me odmah dočekali problemi i fizički su-kob među učenicima. No, preživjela sam prvi dan, pa drugi, treći itd. i sada već 10 mjeseci radim kao školski psiholog i pro-fesor psihologije. Kroz to vrijeme uspjela sam upoznati i mnogobrojne učenike koji su dodatno učvrstili moj pozitivan stav. U principu, moj dojam o školi danas je da smo mlada škola s puno potencijala (kako od učenika tako i od većine nastavnika) koja još uvijek traži put kako bi dokazala svoju kvalitetu. Vjerujem da smo na do-brom putu, a to mi svakodnevno dokazuje i moje zadovoljstvo prilikom odlaska na posao.

Kako je vama bilo u srednjoj školi?Iskreno, prvi razred je bio izrazito traumatičan. Nikako se nisam mogla prilagoditi načinu rada i nedostajalo mi je moje društvo iz osnovne škole tako da mi prvo polugodište prvog razreda nije os-talo u lijepom sjećanju. Danas vjerojatno zbog svog iskustva razumijem učenike prvih razreda koji su izgubljeni i izbezu-mljeni jer svimanam je ipak potreban određeni period prilagodbe. U srednju školi svi dolazimo s idejom da je ona samo nastavak osnovne škole, a nitko nas prije

upisa ne pripremi za puno brži i naporniji ritam i način rada. Kasnije je sve bolje i bolje, pa srednju školu pamtim kao vri-jeme prvih izlazaka, prvih ljubavi, prvih tuluma, upoznavanja novih ljudi i sl..

Kako izgleda vaš radni dan?Moj radni dan je raznolik pošto radim i kao profesor psihologije i kao školski psiholog. Kao profesor psihologije držim nastavu gimnazijalcima i frizerima i u tome istinski uživam. U nastavi se trudim upoznati ih sa što više pojmova, pojava i procesa te povezati to teorijsko znanje sa svakodnevnim životom. Smatram da od same teorije nitko neće imati koristi pa nastojim učenicima pokazati što više je-dnostavnih eksperimenata i doku-mentarnih filmova kako bih ih pota-kla na logičko zaključivanje, kritičko razmišljanje, ali i što učinkovitiju pri-mjenu njihovih znanja i vještina. S dru-ge strane, kao školski psiholog bavim se različitim problemima učenika. Svatko od nas ima ili je imao problema tijekom adolescencije i srednje škole. Naime, učenici se nalaze u vrlo turbulentnom razdoblju u kojem nisu niti odrasli niti su djeca. Sad mi pada napamet rečenica iz jedne domaće serije: „Oni su mali, ali su veliki. Hoću reći nisu više mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali.“ (Smogovci). Stoga ne čudi što se


Vrata školskog psihologa su vam uvijek otvorena

„Uspješni ljudi su oni koji se trude i pozitivno gledaju na život - neka našim učenicima to bude misao vodilja.“

ili onakvom obliku i preživjeli i ne vidim razloga zašto je ne bi i ovogodišnji ma-turanti i svi budući položili.

Što biste izdvojili kao najveći nedostatak naše škole?Ne bih mogla izdvojiti samo jedan najveći nedostatak naše škole jer smatram da ih imamo više te da je svakom od njih potre-bno posvetiti pažnju. No, ukratko rekla bih da su najveći problemi organizacija nastave, velika fluktuacija nastavnika i nedovoljna opremljenost učionica.

A što je po vama najveća prednost?Najveća prednost bila bi to što smo rela-tivno nova i mlada škola u kojoj radi mnogo mladih nastavnika prepunih iz-vrsnih ideja. Mislim da su upravo te ideje potrebne za promociju naše škole kao kvalitetne srednjoškolske ustanove.

Primijetili smo da velikom broju ljudi još uvijek nije jasna razlika između obveza školskog psihologa i pedagoga. Možete li je objasniti?Tu razliku je vrlo teško objasniti u našoj školi jer pedagoginja i ja radimo svaka u svojoj smjeni pa tako obavljamo poslove i školskog pedagoga i školskog psihologa.Školski pedagog bi se trebao baviti na-stavnicima i unapređenjem nastave što uključuje uvođenje novih nastavnih meto-da i pomagala. S druge strane, školski psi-

učenici suočavaju s brojnim problemima. Učenici dolaze k meni sa svim tim pro-blemima, a ja im nastojim pomoći da pre-brode neke teške situacije te poboljšaju ocjene, ponašanje u školi i izvan nje, odnose s nastavnicima, roditeljima, pri-jateljima i partnerima. Uz sve to rješavam i puno papirologije, ali to nije toliko za-nimljivo.

Je li vam fakultet bio lakši od srednje škole ili ste pak doživjeli šok pri dolasku na isti?Nisam doživjela šok jer sam se dovoljno šokirala prilikom upisa u srednju školu tako da sam imala iskustva i nisam si željela dozvoliti još jedan šok. Također, znala sam što me čeka i da je fakultet teži od srednje škole. Na fakultetu se kao i u srednjoj školi traži mnogo truda i rada. No, fakultet je još i teži jer na studiju stječemo znanja i vještine koja su nam potrebna u budućem zanimanju te profe-sori žele da studenti daju svoj maksimum. Naravno, ja sam studij završila prije Bolonjskog procesa tako da ne znam iz prve ruke kako je na fakultetu danas. Ono što znam je da se kampanjsko učenje ne tolerira te da „kampanjci“ iz srednje škole imaju velikih problema na studiju.

Druga godina državne mature je u opti-caju, a strasti oko nje se još nisu smirile. Kakav je vaš dojam o njoj?Državna matura ima svojih pozi-tivnih i negativnih strana. Sama ideja državne mature čini mi su u redu, jer na-stoji provjeriti i vrednovati stečena znanja učenika. Također, smatram da je pozitivna strana državne mature njena objektivnost jer svi učenici dobivaju isti ispitni materi-jal u isto vrijeme te ih ne ocjenjuju njihovi nastavnici. No, državna matura je uvede-na i zbog pravednijeg i transparentnijeg postupka odabira pri upisu na fakultete. Tu nastaje problem jer su neki fakulteti zadržali svoje prijemne ispite, pa onda ne vidim kako je taj odabir pravedniji i transparentniji. U svakom slučaju, mi-slim da se diže puno prašine što učenicima stvara dodatni pritisak kojeg ne bi trebalo biti. Maturu smo svi polagali u ovakvom

holog bi se trebao baviti prilagođavanjem nastave, odnosno načina poučavanja i učenja, potrebama učenika te rješavati njihove probleme u učenju i ponašanju.

Pošto su interakcije s učenicima sastavni dio vašeg radnog mjesta, kakav ste ge-neralni dojam stekli o učenicima naše škole?Općenito imam izrazito pozitivan dojam o našim učenicima. No, naši učenici se ne razlikuju od drugih učenika sred-njih škola. Muče ih ista pitanja i isti pro-blemi. Ne želim učenike dijeliti na dobre i loše bez obzira na njihove ocjene i nji-hovo ponašanje. Ono što izuzetno cijenim je iskrenost učenika tijekom razgovora. Naravno, da se neki pokušavaju prikazati u boljem svjetlu, ali to je ljudska priroda.

Želite li nešto poručiti našim učenicima?Moja poruka učenicima bila bi da pokušaju pronaći ravnotežu između školskih obveza i slobodnog vremena. Neka savjesno i odgovorno izvršavaju sve školske obveze, ali neka svakodnevno nađu sat vremena za sebe i neka čine ono što ih ispunjava. U slučaju da imaju bilo kakav problem slobodno se mogu javiti stručnoj službi jer smo mi ovdje zbog njih i želimo im pomoći. Željela bih na kraju naglasiti da su uspješni ljudi oni koji se trude i pozitivno gledaju na život, pa neka našim učenicima to bude misao vodilja. Razgovarao: Dominik Bošnjak, 4.og Fotografije: Dominik Bošnjak, 4.og

Psihologinja s novinarima - Filipom Ambrušom i Dominikom Bošnjakom


KOLUMNA

Učenička (ne) pismenost

Postaju li Hrvati nepismen narod?Više od jedne četvrtine hrvatskih

učenika smatra da je čitanje gu-bitak vremena, 60 posto učenika

ne voli ići u knjižnicu (smatraju uspje-hom ako znaju gdje je knjižnica), 46 posto učenika “čita samo ako mora”, 35,7 posto priznaje da im je vrlo teško knjigu pročitati do kraja, a 60 posto ih nije sre-tno ako dobiju knjigu na dar - pokazali su rezultati jednog istraživanja.

Obrazovanje?Obrazovanje je temelj jedne države, to su znali čak i stari Grci. Znameniti Pla-ton smatrao je da je idealna država ona u kojoj vladaju najpametniji, najmudriji. Je li u našoj državi takav slučaj? Pa i ne bih se baš složio. Dovoljno je pogledati jednu (pazite, samo JEDNU) sjednicu Sabora da vidite kakvi to „pametnjakovići“ vode našu državu. Nažalost, to su ljudi bez ikakvog bontona, a kamoli obrazovanja (čast izuzetcima). Često svjedočimo da ne znaju govoriti ni svoj vlastiti jezik (ne želim ni spominjati strane jezike: „I was there day after yesterday“ op.a.). Žalosno je da smo ih mi odabrali. Zar smo bili zaista tako slijepi?Na pisanje ovog članka potaknuo me intervju s Milivojem Solarom, našim vodećim teoretičarem književnosti, u jednome dnevnom listu. Čovjek je spo-menuo i dotaknuo se problema satnice hrvatskog jezika u školama. Moram priznati, bio sam skeptičan prema svemu tome, a posebice kada sam pročitao da smatra kako bi trebalo povećati satnicu (samo je to nedostajalo - još nekoliko do-datnih sati u ionako pretrpanom raspo-redu napaćenog učenika??). No, čitajući intervju ugodno sam se iznenadio. Naime, on smatra da bi u srednjoj školi trebalo njegovati pismenost i izražavanje te smatra da je to nemoguće s ovakvom satnicom. Primjerice, gradivo za opće gimnazije rađeno je za pet sati hrvatskog jezika, a mi to obrađujemo u četiri sata tjedno. Po mome skromnom mišljenju, to je ispod svake razine. U svim ostalim zemljama, najveću satnicu ima materin-

ski jezik (npr. Francuska ima jedanaest, a Mađarska devet sati tjedno). Ostao samo oduševljen činjenicom da je moje mišljenje istovjetno Solarovom. On sma-tra da se ne radi o tome da „naštrebamo“ biografske podatke o književnicima i gramatička pravila nego da naučimo pi-sati i još važnije – govoriti. Podsjeća li vas to na nešto?

Mi smo genijalci....ili neHrvatski petnaestogodišnjaci su nažalost i dalje ispodprosječni u čitalačkoj, priro-doslovnoj i matematičkoj pismenosti u odnosu na zemlje članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), pokazalo je nedavno PISA-ino istraživanje (Programme for International Student Assessment), provedeno prošle godine među učenicima u 65 zemalja svijeta. U Republici Hrvatskoj u istraživanju je sudjelovalo otprilike 5000 učenika iz 157 srednjih škola svih županija, a iz svake je škole slučajnim odabirom izabrano 35 učenika. Pokazalo se da najbolju čitalačku pismenost u Hrvatskoj imaju djevojčice koje pohađaju gimnazije u gradskoj sre-dini te imaju visokoobrazovane roditelje i bolji socijalni status. Najlošije rezultate pak, pokazali su dječaci iz trogodišnjih strukovnih, industrijskih i obrtničkih škola, koji dolaze iz obitelji s nižim so-cijalnim statusom i od roditelja s nižim stupnjem obrazovanja. Govori li ovo o tome da je samo društvo krivo za sve? Pa, definitivno se ne može reći da je, ali i daleko od toga da nije. Nažalost, stav nekih roditelja (koji većinom prenose na djecu) jest taj da su oni uvijek u pravu, da je škola glupa i nepotrebna i da profesori nemaju pojma. Hoće li to dijete ničim iza-zvano uzeti knjigu u ruke i pročitati je ili napisati barem, ako ništa drugo, zadaću? Čisto sumnjam.

U čemu je problem?Današnje generacije učenika su gene-racije interneta. Sve se vrti oko Facebooka, MySpacea, MSN-a, Twittera i ništa manje važnog SMS-a. Danas je svijet ubrzan,

bitno je što više informacija prenijeti u što manjem roku. Tako je nastala i internet-ska abeceda: „Kaj je“ prelazi u „kae“ itd. Smatram da je to u redu, što je i logično jer i sam pripadam toj generaciji. Ali, to je u redu kada se radi o svakodnevnoj, privatnoj komunikaciji s prijateljima i obitelji. Problemi nastaju kada treba na-pisati nešto službeno, tipa esej za školu ili ubuduće molbu i životopis za posao. Što tada? Neki vide problem u satnici hrvatskog jezika kao što je gore navedeno. Neki smatraju da je problem u lektiri tj. u nečitanju lektire. Ja se djelomično slažem s time. Naime, kao osoba koja voli čitati smatram da problem je u lektiri, ali u sa-mom odabiru lektire. Priznajmo, 90 posto učenika smatra lektiru dosadnom i na-pornom. Ja također. Prije ću pročitati neki zanimljivi nedavno objavljeni roman pa makar imao 500 stranica nego npr. Prou-stova Combraya. Smatram da bi puno više djece čitalo lektiru kada bi se među lek-tirnim naslovima našle neke moderne i zanimljive knjige, a time bi stekli i naviku čitanja, što je najbitnije.

Ima li nade?Ipak, postoji neka nada da će se to promi-jeniti i to nabolje. Naime, bivša mini-strica obrazovanja Ljilja Vokić radit će na jednom od projekata Ministarstva obra-zovanja. Riječ je o projektu vezanom uz reformu gimnazije, koji je pripremio sam ministar Radovan Fuchs. Najavila je kako će tražiti od ministra hitno povećanje satnice hrvatskog jezika na pet sati. Ona smatra kako bi više trebalo raditi s dje-com na opismenjavanju te kako bi trebalo ravnomjernije raspodijeliti satnicu nove i stare književnosti. Te mjere bi trebale i mogle biti početak korjenitih promjena u društvu, što automatski dovodi do pro-mjena u samim učenicima. Obrazovanje djece je primarno odgovornost roditelja, ne škole. Dok to ljudi ne shvate, nažalost, tu neće biti puno napretka.



Mlad i i po remeća j i u p rehran i

TEMA BROJA

Sedam milijuna žena i oko milijun muškaraca u svijetu pati od poremećaja u prehrani, a kod njih 86 posto ta je bolest nastupila do dvadesete godine života.

Ove činjenice potaknule su nas da poremećaje u prehrani odaberemo za temu broja. Nadamo se da ćete čitajući članak shvatiti koje su opasnosti i posljedice anoreksije i bulimije. Kako bi vas što bolje upoznali s temom, razgovarali smo i s Jelenom Balabanić-Maverović - voditeljicom projekta “Tko je to u ogledalu?”, a prezentirali smo i rezultate istraživanja o prehrambenim navikama učenica naše škole koje je provela školska psihologinja Alka Alfirev

Nacrtala: Ivana Andrea Ursa, 4.og


Vrlo je jasno da jesti moramo kako bismo živjeli. Hrana je neophodna

za naš životni ciklus i bez nje čovjek ne može. Ona nam je potrebna kao gorivo za pokretačku snagu našeg tijela, kao i za izgradnju i reguliranje raznih tjelesnih funkcija. U svakodnevnoj prehrani jako je važna ravnoteža, količina i raznovr-snost pripremljene hrane. Osnovne hra-njive tvari su: ugljikohidrati, bjelančevine, masnoće, vlakna, vitamini, minerali i voda.

Poremećaji prehrane danas više nisu rijetkost i upravo zbog toga bi se o

njima mnogo više trebala informirati ja-vnost koja o tome zna premalo. U raznim časopisima i na televiziji svakodnevno gledamo slike manekenki ili fotomo-dela koje diktiraju izgled mladih da-nas. Gledajući ih svim se silama žele u-klopiti, no pritom stradava njihovo tijelo. Nažalost medijima ne možemo zabraniti „reklamiranje kulta tijela“, kao ni mladi-ma da se istome priklone.

Poremećaji u prehrani često su pove-zani s našim osjećajima. Istraživanja

pokazuju da je poremećaj u prehrani di-rektno povezan s osjećajem mržnje prema vlastitom tijelu odnosno nedostatkom samopouzdanja. Tako pojedinci vjeruju da će uzimanjem previše ili premalo hrane riješiti probleme i brige te tako nesređene osjećaje usmjeravaju ka svom izgledu. Takve su osobe najčešće šutljive, sklone sitnim lažima ili izbjegavanju svih situacija koje uključuju pojam hrane. Ve-lik dio nastoji u svemu biti savršen, npr. najbolji u školi, na poslu ili drugdje, ali unatoč izvrsnim rezultatima o sebi i dalje ima prenisko mišljenje. Utjehu tada traže u hrani, što u konačnici rezultira opasnim poremećajem u prehrani koje je potrebno liječiti u vrlo ranom stadiju, prije no što iz-makne kontroli. Iako se takvi poremećaji u najvećoj mjeri pojavljuju kod djevojaka/žena, laž je da oni nisu zastupljeni kod muškaraca ili djece; od njega sasvim često pate vrlo mala djeca pa i odrasli muškarci.Sve to ipak polazi mnogo dublje od je-dnostavne želje za ljepotom. Mladi ljudioboljeli od tih poremećaja često završavaju

„Ono što sve fascinira je to da se u obilju hrane mlada osoba okreće gladovanju i uspijeva pokazati neizrecivu snagu volje težeći jednom potpuno besmislenom cilju.“

TEMA BROJA

Što su to anoreksija i bulimija?

smrću što nam govori kako nisu stali na „težini fotomodela”. Postoje dva velika poremećaja u prehrani, a to su anoreksija i bulimija. To su dva zasebna poremećaja, iako se često pojavljuju zajedno.

Osobe s anoreksijom i bulimijom vje-ruju kako nisu dovoljno dobre da

bi živjele pa stoga sebi uskraćuju hranu kao ono primarno što im je potrebno za život , a manjak svoje težine prihvaćaju kao nešto što zaslužuju. Posebnom su riziku od oboljenja izložene djevojke i djevojčice, i to one koje izgled smatraju presudnim za uspjeh i sreću u svom životu.

ANOREKSIJA (Anorexia nervosa)

Anoreksija je poremećaj u prehrani koji se očituje u samoizgladnjivan-

ju, a može biti i smrtonosan ukoliko se ne počne liječiti na vrijeme. Osoba koja pati od ovog poremećaja duboko je uvje-rena da je predebela iako je istina pot-puno drugačija. Takva osoba jede što je manje moguće kako bi izgubila na kilaži te nerijetko laže o količini hrane koju

jede, skriva se pod širokom odjećom i sklona je pobolijevanju. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma!

U početku se javlja želja za gubitkom nekoliko kilograma, no takve osobe

ne znaju stati. Kako dijete koje pronalaze u časopisima ili na internetskim stranica-ma samo privremeno ublažavaju njihove psihološke probleme koji se nalaze u po-zadini, anoreksična osoba bez njih uskoro ne može; unos hrane postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gubi do 60% normalne tjelesne težine sve dok jelo posve ne ukine. Osoba je opsjednuta slikom svoga tijela, i koliko god ona bila mršava, u svojim očima je i dalje predebela.

Iako je mnogi ne shvaćaju tako, a-noreksija je ozbiljni poremećaj; poja-

vljuje se najčešće kod djevojaka i rezul-tira izostankom mjesečnica i zaostatkom u fizičkom i spolnom razvoju. Zane-marivanju tog problema uvelike pomaže današnje društvo i takvo viđenje ljepote gdje je mršavost poželjna osobina, oko-lina jednostavno ne primjećuje da je

Vaga ne smije postati vaš najbolji prijatelj


djevojka postala odveć mršava. Zbog toga se mnogo oboljelih od anoreksije već nalazi u naprednom stadiju bolesti prije nego što okolina shvati da s njima nešto nije u redu. Anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu s njima, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili se pak brane. Iako uzroci za na-stanak bolesti mogu biti genetičke prirode, većina istraživača smatra kako su ipak bitniji psihološki čimbenici; anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve za njihovim dostignućem i često traže savršenstvo. Oni pate od manjka samopouzdanja, no krajnost njegova gla-dovanja najčešće je način na koji žele u-pravljati svojim životom.

BULIMIJA (Bulimia nervosa)

Bulimija je poremećaj hranjenja koji je kao i anoreksija nervoza psihološkog

podrijetla. Dok se anoreksičari izglad-njuju, bulimičari se prejedaju, a zatim čiste povraćanjem koje su sami izazvali. Budući da je tijelo naučeno da brzo upija hranu, težina zapravo ostaje ista, pa bu-limija nije tako očita kao anoreksija iako nije ništa manje opasna.

Oboljeli od bulimije često koriste pi-lule za mršavljenje, laksative i diure-

tike da bi smanjili težinu. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini, a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih loših osjećaja. Osim opasnosti da tijelo neće primiti dovoljnu količinu hrane i da će zbog toga prestati rasti, namjerno izazivanje povraćanja šteti zubnoj caklini i srcu, a uključuje i oti-canje želuca ili gušterače, upalu jednjaka, povećane žlijezde slinovnice te bolest desni uslijed povraćanja želučanih kise-lina. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. Oboljeli od bulimije na početku povraćaju jednom dnevno, a kako bolest napreduje rade to sve češće tako da opće

bous-vol, govedo; limos-glad =>“Gladan da bi i vola mogao pojesti.˝

zdravstveno stanje osobe oboljele od bu-limije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti.

Kao i anoreksija, bulimija pogađa djevojke/žene u najvećoj mjeri, i to u

prosječnoj dobi od 18 godina. Spram svo-jih postupaka bulimičari osjećaju veliko gađenje pa je manje vjerojatno da će sami potražiti pomoć ili razgovarati o svome problemu. Izlječenje može trajati dugo, a ponekad se navika povraćanja može vrati-ti i nakon izlječenja. Oboljeli od bulimije priznat će svoj problem tek onda kad pa-dnu u pravi očaj, a to može biti prekasno, jednako kao i kod anoreksičara.

Što se tiče uzroka bulimije smatra se da su to pritisci i sukobi unutar obitelji

u najvećoj mjeri. Kao i anoreksična, o-soba koja pati od bulimije također teži savršenstvu i osjeća da ne može zadovolji-ti očekivanja drugih (primjerice rodite-lja). Njezino samopoštovanje je na niskoj razini i pati od depresije, a polovica je svih oboljelih od bulimije u prošlosti bila zlo-stavljana.

UKOLIKO NETKO VAMA DRAG ima ove osobine, potrebna mu je pomoć; vaš prijatelj/prijateljica ili bilo koja draga vam osoba pati od poremećaja u pre-hrani. Iako on/ona neće priznati problem, pružite mu podršku i budite uz njega/nju te ga pokušajte savjetovati i nagovoriti da potraži stručnu pomoć jer bez nje nažalost izlječenje nije izvedivo. Bulimija i anorek-sija prave su bolesti i osobe oboljele od njih obično je ne mogu voljno kontrolirati. Opomene obitelji i prijatelja da prestanu s takvim ponašanjem mogu biti beskorisne, a isto tako mogu imati i upravo suprotan učinak. Zato je potrebno reagirati i gov-oriti ljudima o ovim velikim problemima 21. stoljeća i pomoći ovakvim osobama. Oboljeti mogu svi, u bilo kojoj dobi, u bilo kojem podneblju ili kulturi. Prvi ko-rak u traganju za pomoći jest priznanje i prihvaćanje činjenice da bolujemo od spomenutih poremećaja. Nakon toga valja posjetiti stručnjaka koji razumije razne oblike ponašanja i s kojim možemo popričati o duboko sakrivenim izvorima naših problema. Put do konačnog opo-ravka nije ni jednostavan ni lagan, no svakako uključuje stručnu pomoć, pro-mjenu načina ishrane, redovitu tjelovježbu i puno rada na samome sebi.Bolje je spriječiti nego liječiti, pa zato dobro pripazite što i koliko jedete kako se jednoga dana i vi ne biste morali suočiti s ovim teškim problemima.

Napisala: Marija Dujmović, 4.og Fotografije: internet

Želite izgledati poput manekenki s modne piste?


TEMA BROJA

Kako ćete prepoznati osobu koja pati od anoreksije ili bulimije?

• znatan gubitak na težini• strah od debljanja, unatoč premršavosti • pretjerano držanje dijeta i vježbanje• iskrivljena slika o tijelu• abnormalna zaokupljeost hranom, poput zbrajnja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica• zatvor• suha, žućkasta koza• rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose• prestanak menstruacije• potiskivanje spolne želje• hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi• kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

• ponavljane epizode prejedanja i čišćenja• nerealan strah od debljanja• variranje težine (iako se može održavati i relativno normalna težina)• žudnja za hranom• pretjerana uporaba laksativa• depresija• erozija zubne cakline, infekcije desni, karijesi i promjena boja zuba (izazvana želučanim kiselinama uslijed čestog povraćanja)• želučano-crijevne smetnje

Gdje u Hrvatskoj potražiti pomoć?

Zagreb: Udruga NadaKsaver 200GSM: 098 16 39 419http://www.hope.hr Udruga PET+Dalmatinska 11tel: 01 48 40 619http://www.petplus.hr

Rijeka: Udruga Libellatel: +385 (51) 332-511, 659 –182http://klub.posluhhr/libella/ Napisala: Marija Babić, 4.ek

Razgovarali smo s Jelenom Balabanić Mavrović - voditeljicom projekta

“Tko je to u ogledalu?”

Što Vas je potaknulo na stvaranje pro-jekta „Tko je to u ogledalu?“?

Inspiracija za projekt prevencije poremećaja prehrane „Tko je to u ogledalu?“ bilo je iskustvo rada s mla-dim djevojkama kroz druge projekte u kojima sam osjetila problem mladih u odnosu prema vlastitom tijelu i hrani. Neprihvaćanje svoje prirodne ljepote i svoga tijela može dovesti do držanja drastičnih dijeta ili drugih ponašanja rizičnih za razvoj poremećaja pre-hrane (samoizazvanog povraćanja, zlou-potrebe laksativa u svrhu mršavljenja, opsesivnog vježbanja i sl.).

Kome je namijenjen i kako se re-alizira?

Projekt je namijenjen učenicama sred-njih škola grada Zagreba. Realizira se u u suradnji sa Zavodom za javno

“Tko je to u ogledalu?” projekt je udruge PET+ o prevenciji ovisnosti o hrani – anoreksije, bulimije i ostalih nespecifičnih poremećaja. Sre-dnja škola Dugo Selo je i ranije surađivala s Udrugom PET+ na proje-ktu “Prevencija neprihvatljivih ponašanja mladih” o čemu je bilo riječi u našem prošlom broju. Jelena Balabanić Mavrović je voditeljica projekta “Tko je to u ogledalu?” i odvojila je dio svog vremena kako bi nam odgovorila na nekoliko pitanja

zdravstvo „dr.Andrija Štampar“ i Ureda za zdravstvo i branitelje grada Zagreba.

Tko provodi radionice?

Radionice provode studentice pomažućih fakulteta (psihologije, socijalnog rada, pedagogije) koje su dodatno educi-rane na području poremećaja prehrane.

Na koji su način organizirane radionice?

U projekt se uključuje čitav razred, ali samo ženski dio. Za sada ne uključujemo dečke, jer se djevojkama lakše otvoriti i iskreno razgovarati o intimnim temama poput odnosa prema svome tijelu, kada su samo u ženskom društvu. Svaki raz-red sudjeluje u 10 radionica u nizu koje su interaktivne, popraćene multimedi-jalnim sadržajima, vježbama i diskusi-jama.

Sudjeluju li u radionicama samo djevojke s navedenim problemima ili može sudjelovati svatko?

U radionicama sudjeluju čitavi razredi. Za djevojke koje već imaju simptome poremećaja prehrane imamo grupu samopomoći i savjetovalište u Udruzi PET+.

Koje se teme obrađuju na radionica-ma? Obrađuju se teme poput oblikovanja ženskog identiteta, stjecanja samo-pouzdanja, razbijanja medijskih ste-reotipa o ženskoj ljepoti, poboljšanja prehrambenih navika, razvijanja pozi-tivnog odnosa prema svome tijelu i dr.


Pokazuju li radionice učinkovitost?

Istraživanja pokazuju visoku učinkovitost programa „Tko je to u ogledalu?“. Polaznice nakon sudjelova-nja u radionicama imaju u statistički značajnoj mjeri veće samopouzda-nje, pridaju manje važnosti mršavosti za kvalitetan život te značajno manje upražnjavaju ponašanja rizična za ra-zvoj poremećaja prehrane (samoiza-zvano povraćanje, zloupotreba laksa-tiva, držanje drastičnih dijeta, opsesivno vježbanje, svakodnevno vaganje).

Što je „Tribina“ ?

U okviru programa prevencije poremećaja prehrane svake godine Udruga PET+ održava i redovite javne tribine. Ove godine je u X. gimnaziji „Ivan Supek“ održana javna tribina i predstavljen Djevojački dnevnik – eduka-tivna radna bilježnica za srednjoškolke. Na tribini su gostovale glumica Bojana Gregorić i operna pjevačica Martina Tomčić koje su s mladom publikom po

dijelile svoja iskustva odrastanja, izgrad-nje ženskog identiteta i odnosa prema medijima. Dr. Mihok sa Zavoda za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ održala je predavanje o poremećajima prehrane, a polaznice radionica i članice Udruge otpjevale su pjesme I’m beautiful i Su-perwoman. Skupu su se obratile studen-tice - autorice Djevojačkog dnevnika, predvođene urednicom Majom Jagar. Besplatni primjerci Djevojačkog dnevni-ka podijeljeni su polaznicama radionica preventivnog programa „Tko je to u ogledalu?“.

Kakvi su komentari na vaš rad i mi-slite li da ćete ovime zaista pomoći nekome?

Naši rezultati preventivnih radionica u 14 srednjih škola grada Zagreba kroz koje je već prošlo preko 500 djevojaka govore da projekt „Tko je to u ogledalu?“ zaista pomaže djevojkama u rizičnoj dobi za razvoj anoreksije, bulimije i poremećaja prehrane.

Nadalje, sudjelovanje u grupi samopomoći i Savjetovalištu također pomaže djevojkama sa simptomima da se osjećaju bolje i da ustraju na svome putu prema zdravlju. Poremećaji pre-hrane nisu neizlječivi – važno je potražiti stručnu pomoć i progovoriti o svojim teškoćama.

Ukoliko primijetimo da netko ima određeni problem s prehranom, ili ukoliko sami osjetimo da trebamo pomoć kome se prvo obratiti?

Ukoliko imate poteškoća u odnosu pre-ma hrani i prema svome tijelu, savjetu-jemo vam da potražite pomoć roditelja, liječnika ili prijatelja. Želite li se uključiti u rad grupe samopomoći, savjetovališta ili jednostavno popričati s nekim o temi poremećaja prehrane, slobodno nazo-vite Udrugu PET+ na: tel. 01 48 40 619 ili na e-mail: [email protected].

Razgovarala: Marija Dujmović, 4og

“Ana i Mia” educiraju mlade o poremećajima u prehrani

PREPORUČAMO: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA PREDSTAVA ZA MLADE

„Ana i Mia“ je društveno angažirana predstava za mlade premi-jerno prikazana krajem siječnja 2010. godine u kazalištu Mala scena. Predstava je autorski projekt redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovač. Oboljelu djevojku igra mlada glu-mica Nika Mišković, a njezinu prijateljicu Mia Biondić

Prema podacima udruge „Nade“ u Hrvatskoj od poremećaja u prehrani boluje oko 90.000 osoba uglavnom mladih djevojaka, što je autorice i potaknulo na stvaranje ovakve

predstave. Autorice su na projektu radile preko godinu dana. Kako bi se što bolje upoznale s temom, razgovarale su djevojka-ma koje su imale poremećaj u prehrani. Predstavom se želi bez uljepšavanja prikazati stvarno stanje dviju „sestrinskih“ bolesti, tretirajući ih kao krajnje autodestruktivno stanje, izrazito opasno po psihičko i fizičko zdravlje. Autorice su smatrale da okolina tre-

ba vidjeti pravu sliku i prestati zanemari-vati ovaj ogromni problem koji ne leži samo u naslovnica-ma modnih časopisa već su to puno du-blji problemi vezani uz obitelj, pritisak društva, želju za

prihvaćenošću, uklapanjem i sl. Naziv predstave nije slučajan jer su Ana i Mia zapravo personificirani izrazi za anoreksiju i bulimiju u govoru mladih djevojaka. U predstavi, Ana i Mia su najbolje prijateljice čije prijateljstvo ništa ne može ugro-ziti. No, jednog dana, Ana odluči otkriti tajnu koja je muči. U tom trenutku otvara se Pandorina kutija, bezbrižno djetinjstvo završava, a svijet dviju najboljih prijateljica se drastično mijenja i započinje priča prepuna boli i patnje. Započinje začarani krug sazdan od svakodnevnih pokušaja izliječenja i obeshrabljujućih poraza s naglaskom na činjenicu da je izlječenje nemoguće bez podrše i pomoći okoline.Osim što predstava progovara o anoreksiji i bulimiji ona govori i o odrastanju, usamljenosti, suosjećanju razumijevanju, hrabro-sti te zanemarivanju i osuđivanju oboljelih od strane društva i okoline.

Napisala: Marija Babić, 4.ek


TEMA BROJA

Moje ime je AnaZnate ono kad vam teta dođe u

goste i počne vas štipati za ob-raze? Da, baš to. Od malena su mi

to neprestano radili, možda zato što sam bila slatko malo dijete, a možda zato što su me imali za što štipati. Moji bucmasti obrazi nisu mi smetali sve dok nisam krenula u školu. Djeca su vrlo oštra prema drugoj djeci koja odskaču od većine. Ni-kad se ne susprežu upotrijebiti pogrdnu riječ i uvijek traže žrtvu kojoj će se rugati. Mojih nekoliko kilograma viška izazivali su pregršt smijeha i zadirkivanja. E, vidi ovu bucu debeljucu! Ne može ni hodati kolika je! Ha ha ha! Meni i nije bilo tako smiješno kao njima. Zapravo, ni jednom ljudskom biću nije smiješno kad mu se drugi rugaju. Odrasli ljudi su se kroz život naučili nositi s mnogo stvari, ali ja sam bila dijete i cjelokupna situacija jako me pogađala. Danima sam znala plakati i pitati se zašto sam baš ja debela. Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali meni je svakim danom bilo sve gore. Počela sam razmišljati o raznim dijetama, brojati kalorije, čak sam počela ići na treninge aerobika, ali ništa nije pomagalo. Moji su roditelji primijetili da nešto nije u redu, iako ih ja nikad nisam gnjavila sa svojim problemima. To mi je zapravo bila najveća pogreška koju sam mogla napraviti. Da sam podijelila svoje osjećaje s njima, možda bi se tragedija koja je slijedila mola izbjeći. Svaki dan nosio je novu traumu za mene. U jednom trenutku više se nisam mogla nositi s time. Zabranjivala sam sama sebi svakakve stvari. Ne, nećeš ići vani igrati se. Ti si debela, ne zaslužuješ to. Govo-rio mi je moj unutrašnji glas. Vrlo brzo počela sam ga slušati. Gdje god da sam se okrenula, oko mene su bile mršave, savršene figure mladih žena. Prestala sam gledati televiziju. Na njoj su se samo poja-vljivali živi kosturi u dizajnerskih haljina-ma veličine 34. Ja sam tu veličinu odavno prerasla i polako sam ušla u pubertet. Teško mi je objasniti što se tada dogodilo. Jednostavno mi se zgadila sva hrana. Pre- skakala sam obroke, a one koje sam mora-la jesti nosila sam u sobu i hranila svog, tada jedinog prijatelja, sibirskog haskija Tobija. Često sam osjećala vrtoglavice, ali nisam posvećivala pažnju tome. Jedino što me je tad zanimalo bila je moja digitalna vaga, koja je svakim danom pokazivala sve manje i manje. Mjesecima sam živjela samo od zraka. I vodu sam odbijala piti, jer

sam imala osjećaj da ću se užasno udeblja-ti ako samo popijem i kap. Zapravo sam vodu koristila samo kao pomoćno sredst-vo za gutanje tableta. Vitamini, minerali, tablete za mršavljenje, sve je to bio sadržaj mog crno bijelog noćnog ormarića. Čitala sam na internetu o poremećajima u prehrani i načinima kako ih suzbiti. Poku-povala sam sve te tablete koje su ljudi na raznim forumima preporučili. Sve bitne sastojke koje su normalni ljudi dobivali iz hrane, ja sam dobivala iz tableta. Cijelo vrijeme vodila me je misao da se meni ne može ništa dogoditi. Pa nisam ja kao one anoreksične cure iz priča s interneta. Anoreksija je bolest, a ja nisam bolesna. Danas znam da su sve te anoreksične cure mislile isto što i ja. Sigurno vam je poznat onaj osjećaj dok gledate loše stvari oko vas i mislite kako se to vam ne može do-goditi. Ja sam zapravo mislila da je cijela situacija pod kontrolom i da mogu pres-tati sa svojom rigoroznom dijetom kad god poželim. No to vam je zapravo neka vrsta ovisnosti. Neki ljudi su ovisni o alkoholu, neki o cigaretama, o drogi neću ni pričati, ali ja sam bila ovisna o gledanju vage kako pokazuje sve manju i manju brojku. Kad sam napokon dosegla željenu težinu, iz nekog nepoznatog razloga na-mjestila sam vagu da pokazuje četiri kile više nego što stvarna brojka iznosi. Tako sam mogla bez problema nastaviti sa svojom navikom izgladnjivanja, i sako se jutro radovati manjem broju na vagi. Uskoro sam i ta četiri kilograma skinula. Stala sam pred ogledalo u svojoj najdražoj majici i shvatila da sam još uvijek debe-la. Opet je slijedila kazna. Povećala sam si dnevnu dozu tableta i pila sam ih bez vode. Niti jedan razuman čovjek ne bi to napravio, ali meni se to tad činilo kao nešto sasvim normalno. Trebali ste vidjeti kako sam tad izgledala, blijeda kao ovaj papir pred vama, rekao bi čovjek da me je život već odavno napustio. Svaki pa i najmanji napor totalno bi me iscrpio, a najgore bi mi bilo na tjelesnom. Trčali smo oko no-gometnog igrališta, ali ja nisam trčala, ja sam lebdjela oko njega. Sjećam se sirene hitne pomoći. Odjednom su se svi brinuli za mene, svima je bilo stalo do mene, a meni je bilo stalo samo do moje težine. Sjećam se i svađe s liječnicima kad su me htjeli priključiti na infuziju. Njih šest držalo me je da budem mirna dok mi zabodu iglu. Bila sam jako ljuta. Da me nije bilo strah igala, sigurno bih počupala

I S POV I J E S T I J E DNE D J E VO J K E

sve ono iz sebe. Uskoro su stigli i moji roditelji. Puna dva sata razgovarali su s liječnikom u njegovoj ordinaciji. Uspjela sam ih čuti samo kad su izlazili. Proko-mentirali su nešto da mi je hitno potrebno liječenje i da bi bilo najbolje da odemo iz grad negdje na selo. Ja sam naravno na-stavila po starom i uskoro se našla u istoj situaciji s iglama po rukama. Ovog puta liječnik me nije pustio iz bolnice, jer je moja dijagnoza bila ozbiljnija nego što je on prvi puta mislio. Cijeli jedan mjesec, svaki dan posjećivao me je bolnički psi-holog, a kasnije i psihijatar. Ma nije mi padalo na pamet da svoje osobne stvari dijelim s njima. Pristala sam na razgovor tek kad me je uhvatila nostalgija za do-mom. Potvrdila sam sve što su me tražili i s vremenom sam shvatila ozbiljnost svog problema. Liječenje je bilo dugo i mu-kotrpno. Anoreksija je najviše štete nanijela mojoj osobnosti. Imala sam krivu sliku o sebi. I nakon povratka u normalu, trebali su mjeseci da se ta iskrivljena slika popra-vi. I dan danas osjetljiva sam na ovakve priče i izbjegavam ih koliko mogu. Je-dnostavno sam prihvatila samu sebe onakvu kakva jesam i započela novi život daleko od dijeta, tableta i digitalne vage. Krenula sam u srednju školu, posvetila se učenju, druženju sa svojim novostečenim prijateljima koji ni ne slute što sam sve prošla. Ponekad mi ljudi dobronamjerno znaju reći da bih trebala skinuti neko-liko kilograma, ali ja se ne obazirem na to. Zadovoljna sam svojim životom i ne želim se ponovno dovoditi u opasnost. Naučila sam da izgled uopće nije bitan. Danas želim svojom pričom pomoći lju-dima s istim problemom da prihvate život onakav kakav zapravo je, a ostale bih zamolila za razumijevanje i suosjećanje s ljudima koji su drukčiji od njih.

Napisala: Maja Puljić, 3.oga


Jesti ili ne jesti? Jesti, ali pametno!ISTRAŽIVANJE O PREHRAMBENIM NAVIKAMA UČENICA SREDNJE ŠKOLE DUGO SELO

U istraživanju je sudjelovalo 258 djevojaka, starosti od 14 do 18 godina, odnosno od prvih do završnih razreda. An-

keta se sastojala od 26 tvrdnji na koje su djevojke odgovarala označavajući koji od ponuđenih odgovora vrijede za njihove prehrambene navike.

Istraživanje je pokazalo da prosječna visina naših učenica iznosi 167 cm, a težina 59,52 kg. Na temelju podataka o visini

i težini izračunat je indeks tjelesne mase (BMI). BMI je metoda kojom se računa stupanj uhranjenosti i to na način da tjelesnu težinu u kilogramima podijelimo s kvadratom visine u metri-ma. Na primjer, ako ste djevojka visoka 170 cm (1,70 m) i teška 65 kg, tada vaš indeks tjelesne mase iznosi 22,5. Stupanj uhra-njenosti razlikuje se kod muškaraca i žena. No, BMI moramo uzeti kao okvirnu metodu, jer je za stvarno zdravstveno stanje potrebno obaviti detaljan liječnički pregled. Idealan se BMI kreće u rasponu od 19,1 do 25,8, dok se sve vrijednosti ispod 19,1 smatraju preniskima, a vrijednosti iznad 45,0 smatraju iz-razito visokima. Prosjek indeksa tjelesne mase naših učenica je 21,19. S obzirom na vrijednost dobivenog indeksa, zaključeno je da naše učenice imaju idealan BMI.

Učenicama je postavljeno pitanje kolika bi bila njihova idealna, odnosno željena težina. Neke djevojke su odgo-

varale da žele dobiti koji kilogram, dok je većina djevojaka ipak izražavala da želi smršavjeti. Dobiveni rezultati prikazani su na slici 1. Kao što je vidljivo najviše kilograma žele izgubiti učenice četvrtih razreda, a najmanje učenice trećih razreda.

Predstavljamo vam rezultate istraživanja provedenog među učenicama u našoj školi. Utvrđeno je da su učenice u prosjeku idealne težine, iako stalno brinu da će se udebljati i nastoje izgubiti koji kilogram

Prosječan ukupan rezultat za sve djevojke bez obzira na razred iznosi 4,76, što je nizak rezultat.

S obzirom na odgovore koje su učenice dale, izračunat je ukupan rezultat zbrajanjem pojedinih odgovora. Ukoliko

je ukupan rezultat viši od 20, preporuča se odlazak liječniku, psihologu ili nutricionistu. Naime, takav rezultat može uka-zivati na određene poremećaje u prehrani, ali i ne mora jer se radi o samoprocjenama učenica koje mogu biti i neisti-nite. Ovakvu anketu moguće je koristiti samo za incijalnu procjenu, ali ne i za dijagnostiku poremećaja u prehrani. Rezultati prikazani na slici 2. pokazuju da se ukupan rezultat smanjuje što su učenice starije.

Prema ovom rezultatu mogli bismo zaključiti da naše učenice nema-ju nikakvih problema s prehrambenim navikama. No, u obzir bi tre-bali uzeti da je ovdje ipak riječ o prosječnom rezultatu. Za bolju sliku o prehrambenim navikama navedeni su najmanji i najveći ukupan rezultat. Najmanji ukupan rezultat ankete iznosi 0, a najveći čak 45. Zaključeno ja da očito neke od učenica imaju određenih prehram-benih problema ili su neozbiljno shvatile provedeno istraživanje.

Analizom vrijednosti odgovora za određene tvrdnje utvrđeno je koji problemi najviše muče naše učenice. Nađeno je da su

učenice najčešće odgovarale da uvijek razmišljaju o tome koliko sala imaju na tijelu, da se boje kako će se udebljati, zatim smatraju da imaju kontrolu nad hranom te da uživaju u isprobavanju novih okusa i hrane. Ovi podaci su prikazani na slici 3.

Zaključak je da treba jesti umjereno, ne preskakati obroke i jesti zdravo. Poželjna bi bila i svakodnevna fizička aktivnost,

no kao ni u svemu ostalom ne valja pretjerivati. U zdravom tijelu, zdrav je i duh, a vrijedi i obrnuto! Zahvaljujemo još jednom psihologinji Alki Alfirev na prezentira-nim rezultatima istraživanja i grafičkim prikazima.

Napisala: Marija Dujmović, 4.og Grafički prikazi: Alka Alfirev, prof.


PROBLEMI MLADIH

SPRIJEČIMO NETOLERANCIJU MEĐU MLADIMA

„Totalno drugačiji od drugih“Netolerancija je nedostatak

poštovanja za tuđe postupke i uvjerenja. Vidljiva je kada netko ne želi dopustiti drugima da se drugačije ponašaju ili imaju različito mišljenje. Netolerancija može značiti i da ljudi nisu pošteno tretirani zbog svojih vjerskih uvjerenja, svoje seksualno-sti, svoje odjeće, frizure, rase, religije, izgleda.Iako živimo u tzv. informiranom i li-beralnom svijetu i dalje jedni drugimauskraćujemo i kršimo ljudska prava. Mladi se međusobno dijele i na taj se način etiketiraju. Zaprepašćujuće su činjenice da 41% mladih smatra da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripa-dnika manjina, a 46% ih smatra da je homoseksual-nost bolest.Još uvijek nam u glavi odjekuju vijesti o Luki Ritzu i sedamnaestogodišnjem dječaku iz Županje nedavno pretučenom i ostavljenom na cesti „zbog drugačije frizure“. Sve su to poka-zatelji kako živimo u društvu koje ne samo da ne uvažava različitosti, veći ima ozbiljan problem poticanja agresije i nasilja, osobito među mladima.

Među mladima je nagomilana ogromna količina negativnih

emocija poput mržnje, zavisti, lju-bomore, prevelike doze natjecanja, omalovažavanja i sl. Ne podnose se međusobno samo zato što se razlikuju po načinu odijevanja što uglavnom diktira glazba koju slušaju (od rocka do turbo-folka). Zapravo ne razumiju da ih upravo te različitosti opleme-njuju.

školskim hodnicima ponekad zapa-zite nekoga tko se obukao različito od vas, a ni frizura baš nije slična vašoj, kao ni vaših „frendica“. Takvu osobu odmjeravate „sa sigurne udaljenosti“ i zaključujete da se s takvom osobom ne želite družiti. Zašto? Zbog majice, hlača, čizama, frizure. Poznajete li uopće tu osobu ili sudite o nekomena temelju već unaprijed određenih predrasuda. Svaki put kada vam se do-godi ovakva situacija, kada podlegnetestereotipima, sjetite se da nikoga ne

zanimljivima. Svi udišemo isti zrak, živimo na istom planetu, imamo dvije ruke i dvije noge i jednostavno smo svi na neki način isti. Isto tako po-sjedujemo nekakve male razlike koje nas čine upravo posebnim i nitko nas ne može zamijeniti. Vaš život pripa-da vama i imate mogućnost donositi odluke koje sami želite. Oni koji vas iskreno vole, vaši pravi prijatelji, stat će uz vas i poduprijeti svaki vaš izbor, nevažno je li popularan ili je potpuno individualan.

Napisala: Anja Pranjić, 1.ek

Srednja škola može postati pravi pakao za one koji njeguju drugačiji

stil od većine, ili barem one „glasnije većine“. Vaši školski kolege spremni su vas osuđivati po svim elementima tijela i uma bez opravdanog razloga.Vrlo brzo možete završiti s etiketom „luzera“, čime se drastično srozava vaša pozicija na listi popularnosti. U srednjoj školi nikada niste dovoljno dobri. Ako ste savršeni, nije dobro. Ako ste jadni, nije dobro. Morate naći onu savršenu sredinu koja sesvima sviđa. Primjerice, kada hodate

treba suditi po odjeći koju nosi, izgledu, rasi, vjeri, spol-nom opredjeljenju. Dogodit će se i vama da imate ma-jicu koja se možda većini vaših „frendova“ ne sviđa, no ipak vam preporučam da je obučete. Zašto? Zato što je to vaše pravo! Svatko od nas na svoj način pripada nekoj manjini, neka-da je to naš izbor, a nekada ne, ipak, nitko nam nika-da to ne smije uskraćivati.

Kada bi svi bili isto odjeve-ni, imali iste frizure i

slušali istu glazbu svijet bi izgledao uniformirano i sivo.Različitost je ono što nas čini


VOZAČKI ISPIT

Muke po vozačkom SAVJETUJEMO KAKO NAJBEZBOLNIJE POLOŽITI VOZAČKI ISPIT

VOZAČKI je ispit u posljednje vrijeme postao “must-have” među maturantima naše škole. Stvar je prestiža položiti taj ispit i dolaziti

autom u školu. Ako ste taj ispit prošli, sigurno znate da se on lako može pretvoriti u noćnu moru, a ako niste, ovdje donosimo sedam najkorisni-jih savjeta kako ga što uspješnije položiti

1. SAMI FINANCIRAJTE DIO VOZAČKOG ISPITAAko vam roditelji mogu izdvojiti otpri-like 7.000 kuna za vozački ispit, smatra-jte se sretnima. Ako pak ne mogu, uvijek postoje ljetni poslovi koji se mogu raditi i na taj način zaraditi pokoju novčanicu za vozački. Roditelji će biti sretni samo zbog pokušaja sufinanciranja, a i vi ćete se osjećati bolje. Također, više ćete cijeniti taj ispit i više se truditi da ga prođete iz prvog pokušaja.

2. RASPITAJTE SE O AUTOŠKOLI Svaka srednja škola ima svoje prednosti i nedostatke. Postoje predrasude da je naša škola lošija od neke zagrebačke. Isto tako postoje predrasude o autoškolama. Najbolje se raspitati i saznati iz prve ruke koja je autoškola na vašem području najbolja i upravo tu školu upisati.

3. SAMI ODABERITE SVOG INSTRUKTORATu se ponovno vraćamo na tezu da se raspitate o njima. Kako birate autoškolu, tako odaberite i instruktora. Nije tajna da su neki mirni, neki katkad živčani, a neki spremni pomoći kad vam zapne u prometu. Raspitajte se i o njima od bivših polaznika autoškole te recite voditelju ko-jega želite. Tako ste sigurniji da vas neće podučavati netko čijim radom polaznici baš i nisu zadovoljni. Ako i pogriješite, to neće biti vaš propust i bar ćete znati da ste se potrudili.

4. NE POLAŽITE VOZAČKI ISPIT TIJEKOM NASTAVEVozački ispit zahtijeva dosta vremena. Dva ili tri tjedna predavanja po dva školska sata, predavanja prve pomoći, ispit iz teorijskog dijela, ispit iz prve pomoći, 35 sati vožnje, po dodatna

tri sata svaki put kad padnete, glavna vožnja– sve to oduzima sat do dva dnevno. Ako ste k tomu maturant i planirate upi-sati neki fakultet, morate polagati državnu maturu. Za nju se također morate pri-premati. Jasno jeda učeniku ne preostaje mnogo vremena za slobodno vrijeme, pa tako ni za polaganje vozačkog ispita. Praznici su stoga idealno vrijeme za pola-ganje vozačkog.

5. BORITE SE S TREMOMTrema koju većina ljudi ima prije glavne vožnje je neusporedivo veća od primje-rice treme koju imamo na ispitu u školi. Za vozačku dozvolu treba puno vježbati, dok se sve radnje za vrijeme vožnje ne odvijaju automatski i bez razmišljanja o njima. Tada će i stres za vrijeme vožnje polako nestati. Također, budite uvjereni da vam se za vrijeme ispita neće dogoditi ništa loše, pa čak i ako padnete, a tu do-lazimo do savjeta broj šest.

6. NE OČAJAVAJTE AKO KOJI PUT PADNETEDobro bi bilo upitati svoje roditelje koliko su puta pali. Neki od vas će se zasigurno iznenaditi. Tada će vam biti lakše ako i sami padnete. Bitno je ostati samou-vjeren i, iako vas to stoji još dodatnih 900 kuna, uplatiti te sate i pokušati ih odvo-ziti što bolje. Ako niste sigurni u svoje vozačke vještine, provježbajte ih sa svojim

roditeljem na poligonu. To bi vam trebalo vratiti samopouzdanje, a ako prođete i vaši će roditelji biti sigurniji tijekom vaše vožnje.

7. NIKAD NEMOJTE ODUSTATI OD AUTOŠKOLEAutoškola će vas stajati minimalno 7.000 kuna. Ako padnete neki dio ispita, to se dodatno plaća. Nekima se dogodi, a najčešće su to veliki tremaši, da padnu po nekoliko puta na glavnoj vožnji. Uko-liko vam je potreban odmor nakon što ste nekoliko puta pali, napravite ga, ali neka on ne bude duži od mjesec dana. Najgore što možete u takvoj situaciji napraviti jest odustajanje od autoškole. To će tek rijet-kima pasti na pamet, jer nisu svi toliko sretni da roditelji mogu baciti sedam, osam pa i više tisuća kuna u vjetar. Kada se toga sjetite, u vama će se vratiti želja za volanom i tada ćete položiti.

I na kraju najvažniji savjet od svih – oboružajte se živcima. Jednom kada krenete voziti, uvidjet ćete kakvih sve vozača ima na cesti. Nemojte dopustiti da vas takvi vozači izbace iz takta. Nije lako biti vozač, no to nitko niti ne očekuje. Kakogod, vozački ispit nemojte shvatiti kao nešto što se mora, nego dopustite da u vama sazre onaj osjećaj – „treba mi vozačka, hajde idem to konačno položiti“. Vožnja nije nešto što čovjek nauči u 35 sati autoškole. To je aktivnost koju čovjek uči tijekom cijelog života. Ipak, kada izađete iz zgrade policije s vozačkom u ruci, uvi-djet ćete kako su proteklih par mjeseci bili slatke muke, ako se to uopće može na-zvati mukama. Tek tada kreće vaša vozačka avantura.

Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og


DOĐOH, VIDJEH, POBJEDIH

Filip Ambruš na državnoj smotri Lidrano 2010.

NAJBOLJI MLADI literati, dramski umjetnici i novinari iz cijele Hrvatske, od 25. do 29.

ožujka 2010. godine, družili su se u Šibeniku na državnoj smotri Lidrano. Našu školu ponosno je predstavljao učenik 3.og razreda, Filip Ambruš koji je zablistao u kategoriji samostalnoga novinar-skog rada s kolumnom pod imenom: We don’t need no education - Srednja škola za sve… ili NE pod vodstvom profesorice Martine Reljanović. Jako smo ponosni na Filipa, a ove se godine na-damo još boljem rezultatu.

Napisala: Marija Dujmović, 4.og

INOVA-MLADI je najveća izložba inovacija mladih u Republici Hrvatskoj još od 2001. go-

dine. Učenici naše škole, smjer elektromehaničar - Petar Gagulić, Danijel Djokić te Ivan Dobrotić u kategoriji odabranih maturalnih i završnih radova osvojili su zlatnu, srebrnu i brončanu medalju. Uspjesi ove trojice učenika su dokaz kako se i u obrtničkim zanimanjima mogu postići vrhunski re-zultati. Na njih su neizmjerno ponosni njihovi men-tori, profesorica Anka Jašarević i Vlado Ban, men-tor dvojice učenika na stručnoj praksi u ELMES-u iz Brckovljana. Napisala: Marija Dujmović, 4.og Fotografija: Anka Jašarević, prof.

NASTAVLJAJUĆI prošlogodišnji uspjeh, naši stolnotenisači Ivan Dobrotić, Matej Mamut i

Augustin Papak, pod vodstvom profesora Zorana Horine, osvojili su prvo mjesto na poluzavršnom natjecanju školskih športskih društava. Natjecanje je održano 22. veljače 2010. godine u Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović u Petrinji. Sudjelovale su četiri muške i tri ženske ekipe. Ovim izvrsnim plasmanom stolnotenisači su osigurali nastup na Državnom natjecanju koje se održalo 21. i 22. svibnja u Rijeci, gdje su osvojili šesto mjesto. Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og Fotografija: Augustin Papak, 3.oga

U organizaciji Saveza školskih športskih društava Bjelovarsko-bilogorske županije, natjecanje je održano 25. ožujka u Srednjoškolskom centru Bjelovar, gdje su sudjelovale četiri ženske i četiri muške ekipe. Naše zlatne rukometašice, pod vod-stvom profesorice Mirjane Prelec, osvojile su prvo mjesto i time se po prvi puta plasirale na Državno natjecanje održano u svibnju 2010. godine u Ma-linskoj na kojem su osvojile šesto mjesto. Napisao: Ivan Kesedžić, 4.og Fotografija: Augustin Papak, 3.oga

Stolnotenisači opet prvi na poluzavršnom natjecanju

Elektromehaničari osvojili sve medalje na izložbi inovacija INOVA-MLADI 2010.

Rukometašice osvojile zlato

PO L U Z AV R Š N O natjecanje školskih

športskih društava bilo je uspješno i za rukometašice Srednje škole Dugo Selo.


SPORT

Ante Kaleb je učenik naše škole i mlada nada hrvatskog ru-kometa, a svi mu predviđaju uspješnu sportsku budućnost. Već je postigao mnoge značajne rezultate i uspoređuju ga

s rukometnim velikanima. Na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori Hrvatska muška kadetska reprezentacija osvojila je naslov prvaka, a Ante je proglašen najboljim igračem prvenstva. Nedavno se vra-tio s priprema u Makarskoj gdje je trenirao sa Seniorskom reprezen-tacijom Hrvatske. Razgovarali smo s njim, a on nam je ponešto rekao o školi, planovima za budućnost i, naravno, o rukometu.

Ante Kaleb - mlada nada hrvatskog rukometa

S koliko si se godina počeo baviti ru-kometom?Rukometom sam se počeo baviti još kao malo dijete, kada sam imao sedam godina.

Koliko često ideš na treninge?Na treninge idem svaki dan. Ponekad i dva puta dnevno.

Kako izgledaju tvoji treninzi?Raznoliki su, svaki put radimo nešto drugo pa onda opet iz početka.

Tko su tvoji rukometni uzori?Moji rukometni uzori su Ivano Balić i Nikola Karabatić.

Misliš li da je za uspjeh u rukometu važniji talent ili rad?Talent je jako bitan faktor da bi uspio u bilo čemu pa tako i u rukometu, ali sma-tram da iza svakog pravog uspjeha stoji požrtvovan rad. Bez svakodnevnog truda i rada, talent brzo ode niz vjetar.

Imaš li obožavatelje?Tu i tamo se nađe pokoji. Prvenstveno su to moji najbliži.

Podržavaju li te prijatelji u tome što radiš?Prijatelj koji te ne podržava u svemu što radiš ustvari i nije pravi prijatelj. Nažalost, postoje i takvi „prijatelji“. Naravno da od najbližih prijatelja ne očekujem ništa drugo nego podršku, dakle, odgovor na ovo pitanje je pozitivan.

Imaš li vremena za izlaske?Današnji čovjek je neprestano u nekakvoj utrci s vremenom. Ni ja nisam iznimka. Osim treninga tu su i školske obaveze, no za izlaske s prijateljima uvijek nađem slo-bodnog vremena.

Piješ li alkohol kada izlaziš s prijatelji-ma?Nisam baš veliki ljubitelj alkohola, a neka-ko se i ne uklapa u moj životni stil.

Kako stigneš obaviti sve obaveze oko škole i sporta?Najbitnija je organizacija. Kada čovjek želi biti uspješan na više polja, u mom slučaju to su škola i rukomet, jednostavno je prisiljen što bolje organizirati vrijeme koje ima i unutar njega preraspodijeliti obaveze. Mislim da mi to zasad uspijeva jako dobro.

Imaš li neke povlastice u školi zato jer si sportaš?Možete to nazvati pravom ili povlasticom, no s obzirom da me je Hrvatski olimpi-jski odbor imenovao kategoriziranim sportašem, imam pravo na odgovaranje po dogovoru.

Koji su ti predmeti u školi najdraži?Najdraži predmet mi je povijest.

Planiraš li nakon srednje škole ići na neki fakultet? Koji?Naravno. Planiram upisati ekonomski fakultet. Nadam se da ću to i uspjeti.

Vidiš li se u budućnosti kao neki poznati sportaš ili poslovni čovjek?Nekako mi je prirodno da se iz sadašnje perspektive vidim kao rukometaš, nadam se uspješan rukometaš. No kada je u pita-nju sport, nikad se ne zna, jedna ozljeda ti može uništiti cijelu karijeru, zato smatram da uvijek moraš imati nešto u pričuvi.

Da nisi rukometaš, što bi drugo bio?Da nisam izabrao rukomet, opet bih i-zabrao sport i to nogomet.

Bi li želio jednog dana postati rukome-tni trener?Smatram da je to logičan izbor svakog sportaša nakon prestanka aktivnog ba-vljenja sportom, tako da ne bih imao ništa protiv.

Predviđaju da si ti Duvnjakov nasljed-nik. Što ti kažeš na to?S obzirom da je Domagoj Duvnjak svega nekoliko godina stariji od mene i da je pred njim još mnogo godina uspješne sportske karijere, malo je nespretno već sad imenovati njegova nasljednika. No, lagao bih kad bih rekao da mi usporedbe s takvim sjajnim igračem ne gode. Na kraju svega, želim se osobno dokazati i potvrditi kao Ante Kaleb.

Što bi poručio onima koji žele krenuti tvojim stopama?Samo naprijed!

Razgovarala: Valentina Puretić, 3.rta Fotografije: Valentina Puretić i internet

INTERVJU S MLADIM RUKOMETAŠEM


Od 10. do 14. studenoga 2010. u sklopu Zagrebačkog vele-sajma održavao se 33. po redu

međunarodni sajam knjiga i učila In-terliber. Učenici prvih i trećih OG i RT razreda posjetili su ga u četvrtak 11. studenoga 2010. u pratnji profesorica hrvatskog jezika.Na ovogodišnjem Interliberu sudjelovalo je više od 250 izlagača iz devet zemalja. Sudeći prema gužvi koja je vladala u pa-viljonima pet i šest kada smo mi došli, posjećenost je bila izvrsna. Ljudi su stajali nagurani oko štandova pa smo se i mi priključili sveopćoj ludnici i bacili se u lov na knjige. Hodali smo i hodali, razgle-davali naslovnice, čitali opise s poleđina i kupovali. Posebno su nam se svidjeli štandovi Algoritma, Profila, Mozaik knjige, Znanja, Ljevka i Večernjeg lista.Na tim smo štandovima našli veliki izbor novih, ali i starih zanimljivih književnih naslova s velikim popustima. Zadivio nas je stvarno veliki izbor knjiga svih žanrova. Bilo je tu svega, slikovnica, stripova,

KULTURA

Međunarodni sajam knjiga

“Interliber”

kuharica, romana, zbirki pjesama, mi-tova, klasične književnosti, autobiografija, stručnih priručnika, chick lita, bestsellera, djela domaćih i stranih poznatih i manje poznatih pisaca. Svidjele su nam se i razne kreativne radionice na kojima smo imali priliku družiti se s piscima, izdavačima i drugim knjigoljupcima. Iznenadilo nas je to što su knjige bile dostupne na toliko različitih jezika, engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom, pa čak i tur-skom. I na ovom Interliberu bilo je pred-stavljanja novih naslova, a nama je naj zanimljivija bila Marina Fiorato koja je uorganizaciji Profila predsta-vljala svoj novi roman Gospa od badema.Ovogodišnji Interliber bio je prava meka za ljubitelje knjiga, iako su se oni razvikani

popusti uglavnom odnosili na manje poznata djela i strana izdanja. Bilo nam je žao što se ove godine nije održavao Sa-jam glazbe i multimedije kao u posljed-njih nekoliko godina tako da smo ovaj put ostali malo zakinuti po pitanju glazbe i tehnoloških dostignuća.

Ovaj Interliber donio nam je pregršt za-nimljivih događanja i novih knjiga te smo se uspjeli dobro zabaviti i naoružati za-nimljivim štivom do sljedećeg Interlibera koji s nestrpljenjem očekujemo.

Napisala: Anamarija Habeković-Cik, 3.rta Fotografija: Valentina Puretić, 3.rta

Preporuke knjiga

Ponuda na sajmu bila je raznovrsna

Elizabeth Gilbert: Jedi, moli, voli

Na prvi pogled knjiga izgleda kao lakočitljivi ljubić, ali kada krenete čitati shvatite da se ispod površine krije puno veća tematika od prolazne romanse. Djelo je pisano u obliku memoara što znači da je sama autorica glavni lik. Liz je u tridesetim godinama. Ima kuću, su-pruga s kojim pokušava začeti dijete, ali ona nije sretna i ne želi ništa od toga. Očajna počinje raditi ono što nikad nije radila – počinje moliti. Tri godine poslije, razvela se i doživjela burnu ljubavnu vezu. Slobodna je, ali i iscrpljena. Potrebna joj je promjena u životu pa kreće na veliko putovanje nadajući se pronalasku sreće i ravnoteže. Elizabeth počinje učiti i gledati svijet drugim očima. Na putovanju po Italiji, upoznaje blizance koji podučavaju talijanski. Dobiva priliku za još jednu romansu, ali odustaje jer ne želi posu-stati u svom planu da upozna drugu stranu

života. Ribajući pod u jednom tibetan-skom svetištu shvaća da je cijeli život živjela životom koji je toliko različit od života onih ljudi koji nikada nisu vi-djeli svjetla velikoga grada. Izolirana od „pravog“ svijeta shvaća pravu vrijednost ljudskog rada. Toliko različith svjetova na samo jednom planetu. Neki kritičari dočekali su knjigu na oštre noževe, no knjiga je prodana u mnogo primjeraka, a čak je i ekranizirana u istoimenom filmu u kojem Julia Roberts briljantno oživljava lik. Unatoč tvrdnjama tih kritičara da samo „...bogatašice mogu iz hira pro-putovati cijeli svijet...“, ništa ne osporava kvalitetu djela i poruku koju prenosi.

Marina Fiorato: Gospa od badema

Apeninski poluotok opustošen je rato-vima, a mlada plemkinja Simonetta di Saronno u posljednjem je izgubila muža i imetak. Kada stigne Bernardino Luini,

talentirani učenik Leonarda da Vincija, plemkinja će izgubiti srce. Došao je u Saronno naslikati freske u crkvi Gospe od Utočišta i zabaviti se, ali ljepota i tuga mlade udovice promijenit će i sliku i umjetnika. Očaran je Simonettom i ona postaje njegova muza. Madona na slici ista je kao i plemkinja, ali kad ta ljubav postane vidljiva na oslikanim zidovima crkve, dolazi do vjerskog skandala koji ih naizgled razdvaja zauvijek. No, pomoć ponekad dolazi odakle se najmanje nad-amo. Bernardino utočište pronalazi u sa-mostanu svetog Mauricija. Simonetta će iz bademova soka stvoriti piće koje živi i dan danas - Amaretto. Gospa od badema priča je o ljubavi i umjetnosti, roman koji najsnažnijim bojama oživljava strasti i žudnje, najmračnije i najdivnije stranice povijesti renesansne Italije. Velika posla-stica za sve ljubitelje ljubavnih romana.


POSJET KAZALIŠTU

“Stilske vježbe” uvijek iznova oduševljavaju

Dana 17. prosinca 2010. učenici Srednje škole Dugo Selo išli su u pratnji profesorica hrvatskoga

jezika pogledati predstavu „Stilske vježbe“ koja se izvodila na Maloj sceni dvorane Lisinski u Zagrebu. Predstava je nastala prema djelu francuskog književnika Ray-monda Queneaua. Režirao ju je Tomislav Radić, koji uz Tonka Maroevića potpisuje prijevod i adaptaciju.Premijera predstave izvedena je 19. siječnja 1968. u teatru ITD te postavši hitom sezone, izvodi se sve do danas. Uvrštena je i u Guinnessovu knjigu rekor-da kao najdugovječnija predstava na svi-jetu s istim glumcima. Na premijeri i u idućih šezdesetak predstava u prvoj sezoni izvođenja partnerica je Peri Kvrgiću bila Mia Oremović, a u siječnju 1970. njezinu je ulogu preuzela Lela Margitić. Zani-mljivo je da su 2008. godine Lela Margitić i Pero Kvrgić prenijeli dio kazališne atmosfere i u pravu jedanaesticu, kada se vožnjom na istovjetnoj relaciji od Bri-tanca do pošte u Jurišićevoj, 19. siječnja, obilježila 40. obljetnica predstave.U predstavi je riječ o zgodi iz sva-kodnevnog života, priči o čovjeku koji sretne istog čovjeka prvo u tramvaju broj 11, a zatim ispred glavne pošte. No, glumci taj jedan te isti događaj inter-pretiraju na dvadesetak različitih načina pokazujući kako ljudi iz različitih perspe-ktiva doživljavaju istu priču.

‘’U toj se jedanaestici, osim uobičajenog vonja, osjećao i miris kanonika, miris poriluka, miris jaja, miris golubova, sjekira, miris groba, zločina, češnjaka, prdaca, zadaha, ključ čarapa i onih bez čarapa, čučavaca i pisoara, ciklama i stude-nata. Osim toga, osjećao se i blagi zadah dugoga mladenačkog vra-ta, izvjesno isparavanje pričvršćene uzice, jedan opori vonj zlovolje i tromi smrad zatvorenosti, koji je bio toliko karakterističan da sam ga prepoznao i dva sata poslije, kad sam prolazio pored glavne pošte.’’

Predstava tako postaje vrhunskom ko-medijom koja mami salve smijeha i oduševljava glumačkom virtuoznošću. „Stilske vježbe“ danas su pod okriljem kazališta Planet Art ravnatelja Marka Torjanca, a često igraju na repertoaru zagrebačkog kazališta Vidra. Na putu kući izmjenjivali smo dojmove te smo se svi složili da je predstava bila odlična i da smo se do suza nasmijali. Preporučam svima koji još nisu pogledali ovu predstavu da kupe karte i uživaju u izvedbi vrhunskih glumaca Lele Margitić i Pere Kvrgića. Tko zna, možda prepoznate sebe kako se vozite u tramvaju broj 11 i gledate ponašanje isfrustriranih ljudi.

Napisala: Ivana Marić, 1.ek

Talibani napadaju Afganistan, a Hasan s ocem bježi u SAD. Tamo odrasta nadajući se da će zaboraviti na pogrešku koju je učinio. No, nakon jednog posjeta rođaka, njegov život će se promijeniti i napokon će doći iskupljenje za najveću pogrešku. Ova knjiga također je ekranizirana u nešto slabiji film, ali glavna poruka i bit knjige izvrsno je prezentirana. Začudit ćete se koliko vas može dirnuti priča je-dnog potpuno nepoznatog dječaka iz Af-ganistana. Ako ikada uzmete ovu knjigu u ruke, nećete je moći tako lako odložiti.

Ivana Šimić-Bodrožić: Hotel Zagorje

U ljeto 1991. devetogodišnja djevojčica odlazi iz Vukovara, ostavljajući roditelje u gradu u kojem počinje rat. To je priča o njezinu odrastanju tijekom sedam go-dina prognanstva, o neprekidnoj borbi za nekoliko kvadrata u kojima će živjeti s

majkom i bratom, o stalnom iščekivanju vijesti o ocu. Ali ovo nije mračna knji-ga. Junakinji Ivane Simić- Bodrožić ne nedostaje ni humora ni duha. Prika-zuje pravu sliku Hrvatske u to mračno doba, ali to sve odbija smiješnim i sva-kodnevnim danima djevojke koja prolazi kroz sve nevolje i nedaće kao što su prvi izlasci s dečkima. Glavna junakinja mije-nja se i odrasta, kao i cijelo društvo oko nje. Premda je to odrastanje bolno, u njemu ima i smijeha i zaigranosti kao i ljubavi. Govoreći o ljudima Ivana Simić-Bodrožić napisala je iznimno snažnu i dramatičnu priču koja će nam vratiti nešto od izgubljene nevinosti, a i naučiti nas o nečemu što pokušavamo zaboraviti. Rat je jedno mučno stanje za sve ljude, ali uvi-jek možemo učiti na svojim pogreškama.


Khaled Hosseini: Gonič zmajeva

Ova knjiga je najpotresnija i najiskrenija priča koju sam ikada pročitala. Dvojica najboljih prijatelja su na prvi pogled to-liko različiti. Amir je sin bogatoga afgani-stanskog poduzetnika, a Amir radi kao njegov sluga. Provode dane igrajući se za-jedno i govoreći jedan drugom svoje pla-nove za budućnost. Njihovo djetinjstvo je bezbrižno, a povremeno taj mir remeti koje sjećanje iz prošlosti. No taj će mir zauvijek biti narušen samo zbog jedne pogreške. Hasan je bio ljubomoran na Amira zbog očeve ljubavi, savršenog lica i sposobnosti da uvijek predvidi gdje će pasti zmaj koji je izgubio u natjecanju. Najviše se cijenio zmaj koji je zadnji ostao letjeti u zraku. Hasan je iznevjerio svog prijatelja želeći pokazati svom ocu zmaja koji je uhvatio.Pokušava opravdati svoj postupak, ali ni-kada neće moći promijeniti svoju odluku.


KULTURA

120 godina rođenja

Agatha Christie

razliku od toga, voljela je Miss Marple, koju je stvorila prema liku svoje bake, pa je u zadnjem slučaju Usnulo ubojstvo (Sleeping Murder) nije ubila nego poslala u mirovinu na selo.

Za svog života napisala je više od 80 romana i drama te brojne kratke priče. Djela Agathe Christie su

najprodavanija na svijetu odmah poslije Shakespeareovih djela i Biblije. Prema ne-kim romanima snimljeni su filmovi i seri-je. Njezine knjige prevedene su na više od 50 jezika i obilježile je kao najpopularniju spisateljicu misterija svih vremena.

Aghata je sama zaslužna za svoj uspjeh. Okružena svojom obitelji nije mogla doći do izražaja jer je

njezina majka htjela da sve bude po njezi-nom, sve dok nije shvatila na koji se način želi izraziti. U privatnom životu sa svo-jim prvim mužem Archiejem Christiem imala je puno problema, ali to je, nasreću, nije spriječilo u pisanju odličnih romana. Aghata Christie preminula je 12. siječnja 1976. godine u 85-oj godini života.

U rujnu 2010. godine obilježena je 120. obljetnica rođenja Agathe Christie, najpoznatije autorice kriminalističkih romana ikad. Za svog života napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih, koji su prevedeni na više od 50 svjetskih jezika. Inter-netski pretraživač Google obilježio je njezinu obljetnicu rođenja tako što je karakteristični šareni Googleov logo (doodle) zamijenjen scenom iz jednog od mnogobrojnih detektivskih romana Agathe Christie

Aghata Christie rođena je 15. rujna 1890. kao Ag-atha Clarissa Mary Milller u Torquayu u engleskoj pokrajini Devon. Bila je

najmlađa od troje djece u jako bogatoj obitelji. Kao dijete bila je jako sramežljiva i nije nikada pohađala školu jer je njezi-na majka htjela poduku kod kuće. Nije imala doticaja s vanjskim svijetom i nije imala puno prijateljica, što je jako čudno za Aghatu, jer su je uvijek opisivali kao dražesnu malu djevojčicu. Pohađala je satove klavira u Parisu, opet po želji svoje majke. No, napokon je shvatila da želi pisati kriminalističke romane i na taj se način izraziti, što do sada nije mogla zbog okolnosti u njezinoj obitelji. S 24 godine (1914.) udala se za svoga prvog, ali ne i posljedneg muža, Archieja Christieja.

Za 1. svjetskog rata Aghata je radila u bolnici kao medicinska sestra i u tom okružju napisala je svoj

prvi roman. Upotrijebila je znanje o li-jekovima i otrovima koje je stekla radeći u bolnici. Njezin prvi roman Misteriozna afera u Stylesu izdan je 1920. godine, a glavni je lik bio belgijski detektiv Hercule Poirot. Kako je rasla prodaja njezina ro-mana, mislila je da sve ide savršeno, ali ne zadugo. Godine 1926. dogodila se ve-lika prekretnica u njezinu životu, naime, njezin tadašnji muž Archie zatražio je ra-stavu iz nepoznatog razloga. Aghata je bila vrlo uzrujana i pomalo izgubljena. Nakon toga dogodilo se nešto zaista čudnovato, Aghata je nestala. Nakon dva tjedna po-trage pronašli su je u manjem hotelu, a

ona je tvrdila da se ničega ne sjeća. Aghata 1930. godine stupa u svoj drugi brak s mladim arheologom Maxom Ma-llowanom. Sa svojim novopečenim mužem mnogo je putovala i na tim pu-tovanjima nastalo je jako puno romana, a jedan od njih je Smrt na Nilu.

Njezini dobro znani likovi su Her-cule Poirot i Miss Jane Marple. Dva njezina romana napisana u

usponu karijere objavljena su tek nakon smrti - posljednji slučajevi Miss Marple i Herculea Poirota. U Poirotovu posljed-njem slučaju u djelu Zavjesa (Curtain) slavni detektiv umire. Christie je u svom dnevniku objasnila da je Herculea Poirota uvijek smatrala nepodnošljivim. Za


Doodle u znaku Agathe Christie

Što je proizašlo iz Agathinih romana?

Prema većini njezinih knjiga i kra-tkih priča snimljeni su filmovi i televizijske serije. Neki su filmo-

vi prikazivani više puta kao što su: Smrt na Nilu, Ubojstvo u Orijent Expressu itd. Predstava Mišolovka drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu, prikazivali su je više od 20 000 tisuća puta. Prvi film koji je snimljen prema knjizi 1928. godine je The Passing Of Mr. Quin, a posljednji koji je snimljen 2008. godine je U 4.50 s Pa-ddingtona.

Jedan od popularnijih filmova je Ubo-jstvo u Orijent Expressu koji je sni-mljen 1974. godine, a postigao je go-

tovo jednaki uspjeh kao i knjiga prema ko-joj je sniman. Radnja se odvija u vlaku koji je zbog snijega zaglavio na Balkanu, dvije noći poslije Istanbula. Iduće jutro Samuel Edward Ratchett nađen je izboden u svom kupeu. Belgijski detektiv Hercule Poirot, kojeg glumi Albert Finney, sumnja na dva-naest osoba, no svi ga dokazi naposljetku dovode do samo jedne osobe.

Plakat za film Umorstvo u Orient Expressu iz 1974. godine

David Suchet kao Hercule Poirot

Hercule Poirot je jedan od najpoznatijih stvorenih likova ikad. Pojavio se u 33 romana i

54 kratke priče. Krase ga specifični brčići, nizak stas, jajolika glava, opsjednut je re-dom i odjevnim ritualima, a u otkrivanju zločina oslanja se na psihologiju. Na film-skom platnu su ga utjelovili mnogi glumci, od Petera Ustinova do možda najpoznati-jeg kao Poirota - Davida Sucheta.

Drugi najpoznatiji lik stvoren iz pera Agathe Christie je gospođica Jane Marple. Ona život provodi

na selu te izgleda kao tipična usidjelica, zadubljena u vunu i vrlo znatiželjna, no kada je u pitanju zločin, ima oštar i logičan um. Punih 47 godina je Miss Marple bila jedan od glavnih likova u detektivskim romanima. Prvi se put javlja u romanu Ubojstvo u vikarijatu 1930. godine, a po-sljednje njezino pojavljivanje je u romanu Usnulo ubojstvo koji je objavljen 1977. go-dine.

Snimljeno je bezbroj filmova i serija u ko-jima Miss Marple svaki put besprijekorno briljira otkrivajući i najstrašnije zločine.

Geraldine McEwan - Miss Marple u serijalima od 2009. godine

Od glumicama koje su utjelovile Miss Marple spomenut ćemo Joan Hickson, Geraldine McEvan te Julia McKenzie koja od 2009. glumi u popularnim televizij-skim nastavcima o Miss Marple.

Zanimljivo je da su prema Agha-tinim djelima napravljene i vi-deoigre. Tako da svi obožavatelji

njezinih knjiga mogu „preuzeti ulogu“ nekog lika i naći se u misterioznom svijetu slavne spisateljice. Najstarija igrica nastala prema Agathinom djelu je The Scoop iz 1988. godine.

2005. godine napravljena je video igrica Deset malih crnaca (And Then There Were None), zatim 2006. godine Ubojstvo u Ori-jent Expressu. Igra Zlo pod suncem (Evil Under the Sun) napravljena je 2007. go-dine. Posljednja video igrica U 4.50 s Pa-ddingtona (4:50 from Paddington) naprav-ljena je 2010. godine.

Napisala: Ivana Marić, 1.ek

Videoigra U 4.50 s Paddingtona


TELEVIZIJA

F E NOM EN S A P U N I C A

Sapunice - bajke za odrasle Serije i sapunice su od davnina okupirale javnost. Interes za njih pojavio se još 60-tih godina prošlog stoljeća i kako vrijeme prolazi sve više i više raste. Postavlja se pitanje zašto se sapunice uopće gledaju? Još bolje - zašto su sapunice žanr za ponajprije žensku publiku?

Milijuni žena svakodnevno “konzumiraju” sapunice, a gledateljice se nerijetko iden-

tificiraju s glavnom junakinjom, maštaju o romantičnoj ljubavi ili pronalasku pra-vog muškarca. Sve sapunice svoje epizode završavaju na dramaturški najnapetijem dijelu i jednostavno vas prisiljavaju da pogledate i sljedeći nastavak. I onaj iza njega, i tako unedogled... Upravo se tako stvara fenomen sapunice.

Sapunica koja je probila led bila je Gradić Peyton ili Peyton Place koju su gledale još i naše bake. Emitirala se u večernjem terminu u obliku polusatnih epizoda od 1964. do 1969. godine, i to jednom tje-dno. Isprva je prikazivana u crno-bijeloj tehnici, a poslije i u boji kada je interes za nju još više porastao. Zapleti ranih epi-zoda temeljili su se na popularnom isto-imenom romanu iz 1956. godine. Peyton Place je, osim kao prva večernja sapunica, ušla u američku TV-povijest i po tome što je bila prva TV-serija koja je za zaplete epizoda koristila teme vezane uz primje-rice nevjeru i ostale spletke što je do tada bila nepoznanica. Iako je to činila prilično blago za sadašnje standarde, to se sredi-nom 1960-ih smatralo kontroverznim te je serija za svaki slučaj emitirana u ka-snom terminu - iza 21:30. Zahvaljujući seriji, Peyton je postao sinonim za male, „idilične“ gradiće koji kriju mračne tajne. Krajem 1970-ih serija se počela prikazi-vati i u bivšoj Jugoslaviji. Kao i drugdje, i ovdje je interes za nju bio velik, serija je u tom razdoblju proglašena najgledani-jim programom odmah poslije glavnih Vijesti.

Osamdesete godine obilježila je Dinastija koja se na američkom BBC-u prikazivala između 1981. i 1989. godine. Smatra se

jednom od najgledanijih serija na svijetu, a radnja prati život bogate obitelji Car-rington. Serija se prikazivala i u bivšoj Ju-goslaviji gdje je dosegla veliku popularnost utječući i na popularnu kulturu. Tadašnja država nalazila se u ekonomskoj krizi, a u Dinastiji se prikazivao neki drukčiji svi-jet prožet glamurom, raskošom i velikim bogatstvom, što je do tada predstavljalo nepoznanicu za socijalističku Jugoslaviju. Po prvi put mogao se jasno vidjeti život milijunaša u kapitalističkoj državi i pret-postavlja se kako je upravo to jedan od ra-zloga za ogromnu gledanost. Popularnost serije rasla je iz dana u dan, glavni glumci neprestano su se nalazili na udaru medija, no to im nije smetalo. Izrađivane su lutke s njihovim izgledom, pravljeni parfemi, pisane knjige, dizajnirana odjeća, snimane pjesme, te serije kao parodije na istoimenu seriju.

Nakon toga, sapunica koja je obuzela javnost bila je definitivno Santa Barba-ra. Prikazivanje ove dugovječne sapu-nice počelo je 1984. Žene, ali ovaj put i muškarci i djeca potpuno su poludjeli za ovom serijom. Nakon toga, sapunica koja je obuzela javnost bila je definitivno Santa Barbara. Prikazivanje ove dugovječne sa-punice počelo je 1984. Žene, ali ovaj put i muškarci i djeca potpuno su poludjeli

za ovom serijom. Santa Barbara prikovala je obitelji svakog dana u 18:30 za kauče, fotelje i stolce. Granice nisu postojale. Za vrijeme rata u Hrvatskoj redukcija struje označavala je kaotično stanje za sve obožavatelje Santa Barbare, kupovale su se novine kako bi se pratila radnja, žene su plaćale mise za glavne glumce, a post-oji informacija kako je nepoznata starica nekoliko dana prije svoje smrti poslala pismo u kojem moli HRT da joj obz-nani sudbinu glavnih glumaca jer neće doživjeti kraj sapunice. Snimljeno je 2137 epizoda, a u Hrvatskoj se serija intenzivno prikazivala u ranim devedesetim.

Devedesetih je počelo prikazivanje meksičkih i brazilskih sapunica. Tako zasigurno svatko od vas zna tko je Esme-ralda ili Marisol. Ovakve serije prikazuju se i danas; glavna tema svake je naravno nesretna ljubav između dvoje glavnih ju-naka koju narušava onaj treći, najčešće negativni. Svaka meksička ili brazilska sapunica ima sretan kraj što ne smanjuje gledanost koja obara sve rekorde; ljudi je gledaju u tolikoj mjeri da uz njih uče španjolski ili portugalski jezik, pogotovo djeca koja već u ranoj dobi znaju osnove jezika. Junakinje ovih serija najčešće


su iznadprosječno lijepe žene, sa svim najvišim ili pak s druge strane svim najnižim vrijednostima. Jednaka stvar je i s muškarcima. Ipak, omamljenost latinoameričkim tele-novelama danas polako blijedi, a prvo mjesto preuzimaju turske sapunice.

Šeherezada, Ezel, Asi ili Gumus, koju seriju ću danas gledati? A ako se dvije slučajno pojave u istom terminu? Ta i brojna druga pitanja muče obožavatelje turskih serija kojih danas na hrvatskoj televiziji ima i previše. Prema riječima sociologa Ivana Šijakovića, razlozi uspjeha turskih sapuni-ca su kreativne, kulturološke, pa i političke prirode. Za razliku od prenaglašene glume i stupidnih zapleta meksičkih i bra-zilskih inačica, turske su ponudile mnogo kvalitetnije zaplete, prirodniju glumu, raskošne interijere, atraktivne eksterijere i birane glumce modernog izgleda od ko-jih stvaraju zvijezde zapadnjačkog stila. Zbog sapunica koje su ipak više od sapu-nica, turski turizam bilježi spektakularan „bum“ na svim prostorima. Vila u kojoj je snimana jedna od turskih sapunica pod imenom Svjetlo pretvorena je u muzej, a obožavatelji za ulaznicu izdvajaju i po 60 dolara što je četiri puta više od ulaznice za povijesni istanbulski muzej Topkapi! Drastično je porastao i interes zapadnih filmskih i TV kompanija za snimanja u Turskoj.Mnoge se turske serije temelje na oz-biljnim književnim predlošcima. Za prim-jer možemo uzeti seriju 1001 noć koja se temelji na jednoj od najljepših arapskih priča. Ugovoreni brakovi ili dominantne svekrve tipični su dramski elementi tur-skih serija, ali u njima su istovremeno glavne junakinje uspješne, emancipirane žene poput arhitektice Šeherezade ili modne kreatorice Nor u istoimenoj seriji.

Samim time, turske su sapunice spojile Istok i Zapad donoseći radikalno konzer-vativnom arapskom gledatelju do jučer nezamislivo: dnevnu porciju ljubavi, žene bez marama, muževe koji tretiraju žene kao sebi ravnopravne, preljub i drugo.

Nebitno radi li se o američkim, tur-skim ili meksičkim sapunicama, one su oduvijek bile i ostat će jedne od najgle-danijih emisija na televiziji. No sve treba imati svoje granice - govore psiholozi. Otkriven je fenomen ovisnosti o sapuni-cama. Iako nije novijeg datuma, tek je ne-davno priznat i postao je objekt različitih istraživanja. Ovisnost o TV novelama je mnogo drukčija od obične ovisnosti gledanja televizijskog programa. Mogu imati ozbiljne posljedice, posebno na međuljudske odnose. Za razliku od osta-lih televizijskih emisija, sapunice u sebi sadrže elemente koji djeluju na podsvijest gledatelja, pospješujući ovisnost koje se nije lako osloboditi jer je rijetko pre-poznajemo, a veoma često je skrivamo ili joj ne pridajemo veliki značaj. Danas je na malim ekranima prisutan sve veći broja sapunica što čini da njihovi vjerni obožavatelji (uglavnom žene) prate i više serija istovremeno. Radnje sapu-nica su koncipirane tako da u kratkom periodu pridobiju naklonost publike. Zatim, držeći se pravila o jednostavnosti i neposrednosti razvoja radnje, trude se držati gledatelje u stalnoj neizvjesnosti, posebno pred emitiranje reklame da ne bi promijenili program. Ovisnost je dakle izazvana redovnim prikazivanjem sapu-nica te njihovim redovitim praćenjem. Događa se da propuštanje samo jedne je-dine epizode uzrokuje „osjećaj gubitka“. Znakovi eventualne ovisnosti javljaju se krajem tjedna kada prestaje emitiranje. Dobro organizirani gledatelj-ovisnik ima snimljene sve tjedne epizode, te će pogle-dati propuštenu i tako ostati u „kontaktu” s predmetom svoje ovisnosti, potpuno ignorirajući stvarni život. Radnja sapu-nice i problemi njezinih likova bit će središte njegovih razmišljanja jer je lakše suočavati se s njima nego s vlastitim sva-kodnevnim problemima, pogotovo ako se identificirao s nekim od likova. Generalno gledano, psiholozi i sociolozi smatraju da opsesija nekom sapunicom može uzrokovati značajne probleme i na-nijeti nepopravljivu štetu odnosima s pri-jateljima, ali i obitelji.

Napisala: Mirna Dujmović, 1.og

Gledaju li naši učenici “Šeherezadu”?Razgovarali smo s učenicima naše škole i upitali ih što misle o popularnoj nam „Šeherezadi“ te u kolikoj mjeri je gledaju

„Ne gledam Šeherezadu (1001 noć). Pogledala sam nekoliko epizoda, no inače nisam ljubitelj sapunica tako da me takva vrsta programa ni ne zanima. Smatram da je serija gledanija od osta-lih jer je drukčija od drugih. Nakon nje skoro sve televizije počele su prikazivati turske serije, pa je to rezultiralo tolikom gledanošću.“ Katarina

„Nisam preveliki fan, no moja mama je gleda svaku večer tako da ponekad i ja pogledam kad uhvatim vremena. Mislim da su turske serije općenito puno bolje od meksičkih ‘sapunjara’ jer se radnja ne vrti jedino i isključivo oko nečije nesretne ljubavi nego je ipak malo dublja.“ Stipo

„1001 noć sam počela gledati s mamom i od samog početka mi se svidjela temati-ka same serije i zbog toga sam je i počela redovito pratiti. To mi je najdraža serija i gledam je svaku večer.“ Lana

„Mislim da je 1001 noć potpuna glupost i ne pada mi na pamet trošiti vrijeme na to. Ne razumijem ljude koji to gledaju jer ne vidim nikakvu poruku u cijeloj seriji. Besmisleno.“ Krunoslav

„Gledam 1001 noć, ali samo ponekad kad uhvatim vremena. Živcira me što neke cure ili neki dečki gledaju seriju zbog glavnih glumaca, a ne same radnje. To mi je skroz bez veze.“ Jelena

Razgovarala: Marija Dujmović, 4.og

Divlja ruža bila je prva latinoamerička sapunica koja se prikaziva u Hrvatskoj


John Lennon – ikona rock-glazbe

John Lennon bio je mnogo više od glazbenika. Njegovi su tekstovi pokrenuli, nadahnuli i dirnuli ljude

diljem zemlje. On je osim kvalitetnog glazbenika i tekstopisca bio čovjek ve-likog srca. Svojim je pjesmama htio naučiti svijet da su ljubav i šansa sve što moramo pružiti jedni drugima. Mnogi će ga pamtiti po stvarima koje su samo za njega specifične. Osobno ću uvijek pamtiti njegov intervju u pidžami iz kre-veta. Rolling Stone proglasio ga je petim najboljim pjevačem ikada, a 2010. godine obilježena je 30. obljetnica njegove smrti

John Winston Lennon rođen je 9. listo-pada 1940. u Liverpoolu. Njegov otac

bio je odsutan u njegovu životu kao i majka koja je 1958. poginula u automobil-skoj nesreći. Odrastao je s majčinom se-strom Mimi. John je kao mali dječak često slušao ploče Elvisa Presleyja, a ujak mu je donosio križaljke koje je znao po cijeli dan ispunjavati. Cijelo okruženje imalo je velik utjecaj na njega i njegovu budućnost. John nije mario za školovanje, a dosadu je razbijao crtanjem i markiranjem. Njegova teta pokušala je spasiti njegovu budućnost moleći ravnatelja da napiše preporuku za Liverpool Art College. Kolege su ga smatrali duhovitim, jednostavnim, ali i lakomislenim. Profesori mu nisu bili bla-gonakloni i često su mu davali epitet raz-rednog klauna. No, John nije mario za to. Jedino za što je mario je crtanje i sviranje gitare. Za vrijeme praznika odlazi je kod svog rođaka Stanleyja Parkesa u Fleet-wood. Zajedno s njim slušao je i čitao o velikim glazbenim zvijezdama kao što su Dickie Valentine, Arthur Askey, Max Bygraves i Joe Loss. U studentskim danima upoznaje Cynthi-ju Powell. Prijateljstvo se razvija u ljubav koja će dovesti do braka. John i Cynthia potvrdili su bračne zavjete 23. kolovoza 1962. u Liverpoolu nakon što je Cynthia u travnju iste godine objavila da je trudna. Gledajući posljedice rata koje su ostavile

traga u svijetu obećao je samom sebi da će i on jednog dana napraviti nešto za ovaj svijet.1955. godine osnovao je s prijateljem Peteom Shottonom prvi bend nazvan Quarrymen (slika) (Lennonova srednja škola zvala se Quarry Bank High School). Ubrzo upoznaje i Paula McCartneyja. Za-jedno sa školovanim glazbenikom Geor-geom Harrisonom 1960. osnivaju Beat-lese i tako napušta Quarrymen, a Beatlesi se proširuju dobivajući bubnjara Ringo Starra. John s Harrisonom (koji je zauzeo mjesto vodeće gitare) piše tekstove. Bend 1960. u listopadu izdaje prvi singl Love Me do koji osvaja četrnaesto mjesto na britan-skoj ljestvici. 11. veljače 1963. izlazi prvi album nazvan Please, Please Me.Beatlesi započinju turneju po Velikoj Bri-taniji. Velik zamah popularnosti i pozi-tivnih kritika omogućuju turneju i izvan Velike Britanije. Izdavali su se hitovi za hitovima, a Beatlesi donose paniku i kaos kamo god došli, pogotovo među ženskom publikom. John na vrhuncu popularnosti benda osjeća potrebu za odstupanjem, ali taj osjećaj zatomljuje i nastavlja s radom u bendu. Johnov prvi sin Julian rođen je 8. travnja 1963. John je tad bio na turneji pa je sina vidio tri dana poslije. Julianovo rođenje kao i brak sa Cynthijom držani su u tajnosti. Za boravka u Londonu

GLAZBA

John Lennon kao dječak

Lennon s prvom suprugom Cynthijom


upoznaje mladu umjetnicu Yoko Ono. John i Yoko su otpočetka osjećali jaku povezanost iz koje se rodila ljubavna veza. Brak sa Cynthijom počeo se raspa-dati zbog prevelikog Johnova angažmana u bendu i njegove ovisnosti o LSD-u. Cynthia se osjećala zapostavljenom i na-kon što je vidjela Johna i Yoko zajedno odlazi živjeti kod prijatelja. Započela je brakorazvodna parnica, a John je izgubio skrbništvo nad sinom i morao je isplatiti 100 000 funti već bivšoj supruzi Cynthi-ji. Osjećajući se razdvojeno od sina, piše pjesmu Hey Jules koju će se kasnije pre-imenovati u Hey Jude. U studenom 1979. Lennon službeno istupa iz benda. Većina taj postupak ne smatra dobrim korakom jer su mislili da neće „preživjeti“ u glaz-benom svijetu bez Beatlesa. Bend se us-koro raspada jer ne može nastaviti rad bez tako kvalitetnog autora kao što je Lennon.John odlazi s Yoko u New York i započinje samostalnu karijeru. Već i prije raspada benda snimio je tri eksperimentalna albu-ma. Kao što je i sam sebi obećao, napisao je pjesmu Imagine kojom poručuje svoju poruku mira svijetu. S Yoko započinje aktivistički rad, a njegova samostalna karijera napreduje. Nižu se pjesme (Stand By me, God, Instant Karma!...), a surađuje i s Eltonom Johnom te stvaraju hit What-ever Gets You Thru The Night. Samostalan rad nije išao onako glatko i uspješno kao kad je radio s Beatlesima, ali njegov ga aktivistički rad ispunjava i čini sretnim. Nedugo nakon završetka albuma Double Fantasy njegov život je nasilno prekinut. Kobne večeri, 8. prosinca 1980. g. John

Filmovi o Johnu Lennonu

The Hours and Times (1991.) – film Christophera Müncha o odnosu Johna Lennona i menadžera Beatlesa Briana Epsteina. Lennona igra Ian Hart.

Backbeat (1994.) – film govori o ranim danima Beatlesa koje su proveli u Ham-burgu te je prvenstveno fokusiran na odnos između Johna Lennona i Stuarta Sutcliffea.

Two of Us (2000.) – radnja filma temelje-na je na sastanku Johna Lennona i Paula McCartneyja 1976. g. Lennona glumi Jar-ed Harris, a McCartneyja Aidan Quinn.

The U.S. vs. John Lennon (2006.) – do-kumentarni film o životu Johna Lennona fokusiran na vrijeme Lennonove trans-formacije iz rock-zvijezde u antiratnu ikonu.

Nowhere Boy (2009.) – film o odrastanju Johna Lennona. Dva glumca su utjelovila Lennona, Alex Ambrose u dječačkoj fazi i kasnijoj Aaron Johnson.

Lennon Naked (2010.) – film prati Le-nnonov život od 1967. do 1971. g. U ulozi Lennona je Christopher Eccleston.

potpisuje svoj novi album obožavatelju Marku Davidu Chapmanu. Oko jedanaest sati navečer taj isti obožavatelj ustrijelio je Lennona četiri puta u leđa. Njegovo je tijelo kremirano, a Yoko je prosula pepeo po Central Parku. Chapman je priznao da je kriv i osuđen je na doživotnu kaznu za-tvora s mogućnošću pomilovanja nakon 20 godina. Uvjetni otpust odbijen mu je šest puta. Tijekom jednog intervjua 70-ih godina, novinar je upitao Beatlese kako se nose s velikom slavom. John se na to nasmijao i rekao ''...i nije tako loše samo što će me jednog dana vjerojatno ubiti neki ludi obožavatelj...'' Nažalost, točno je predvidio svoj kraj.

Možda će zvučati otrcano, ali ovo je zaista istina: John Lennon nas je napustio ali zauvijek će ostati u našim srcima. Njegov optimizam i snaga volje trebali su nešto naučiti ljude. Spomenici u njegovu čast podignuti su po cijelom svijetu (Liverpool, New York, Havana...) ali mi mu možemo svaki dan odati počast. Poslušajte njegovu pjesmu, nasmiješite se i prenesite poruke mira i ljubavi svima oko sebe...


Ubojica M. D. Chapman


GLAZBA

Simbolika brojeva u djelima Johanna Sebastiana Bacha

JOHANN SEBASTIAN BACH (1685. – 1750.) radio je kao orguljaš i skladatelj. Za cijeloga svog života, njegove dane ispunjavala je crkvena glazba koju je svakodnevno skladao.

Bio je čista suprotnost svom vršnjaku G. F. Händelu koji je cijeli život proveo putujući po svijetu i skladajući pompozne i velike skladbe. Bach je bio obitelj-ski čovjek (s čak dvadesetero djece) koji je više od svega volio miran i religiozan život. Njegova glazba ima čudesnu osobinu. Slušate li je pozorno, ona vas potpuno zaokupi stvarajući u vama osjećaj da je medij za prenošenje poruka.

Jedno od najvećih djela ikada je Umijeće fuge. Niti jedan muzikolog, glazbeni kritičar, interpretator i ostali glazbeni stručnjaci nisu sigurni za koga je pisano djelo. Jedna od teorija je da je pisana za gudački ili puhački sastav. Druga da je pisana za ljudski glas, dok neki kažu da je djelo samo za proučavanje i analiziranje. Mnogi izvođači pokušali su izvesti ovo djelo, ali uvijek je postojala neka zapreka ili se notni tekst morao prila-goditi za instrumente. Niti nakon 300 godina nitko nije sigu-ran kako izvesti to djelo. Bach nam nije ostavio tu poruku, ali ako zavirite unutar njegovih nota, zaprepastit će te se. Tamo je skrivena drukčija poruka. Tako Bachova glazba zapravo i nije glazba. Ona je medij. Pa kao što nećemo svoje najveće dragocjenosti držati u limenim sanducima, tako ni Bach nije htio svoje poruke života prenijeti na bilo koji način. Zato je pisao najljepšim jezikom - jezikom glazbe. Bach je jedini skladatelj koji je mogao „odsvirati“ svoje prezime. B, a, c i h su najčešće note koje koristi u svojim djelima. Ako zbrojite ta slova po njihovu abecednom redu, dobit ćete broj 14 (2+1+3+8=14). U primjeni brojevne abecede Bach je slijedio prastaru tradiciju Kabale. Tako je za simbol smrti uzeo broj 13, a za njezina nadvladavanja 31. Takvo se povezivanje brojeva može usporediti s istodo-bnim pojavljivanjem teme i zatim ponavljanja te teme u ob-rnutom smjeru. Tako je na primjer Sergej Rahmanjinov upotrijebio lako pamtljivu temu iz Paganinijeva koncerta za violinu. Uzeo je note te teme i odsvirao ih u suprotnom smjeru i dobio prekrasnu skladbu čija je melodija toliko zapanjujuće muzikalna da joj je dao naziv Ljubavna pje-sma. Bach nije bio uzor samo klasičnim skladateljima već i najpoznatijem rock sastavu ikada, Beatlesima. Kada se bilo koji od njihovih najvećih hitova (Yesterday, Eleanor Rigby, Let it Be, Lady Madonna,...) svede na akorde, shvatit ćete da su identični onima iz Bachovih djela.Bach je često uz nazive djela (fuga, preludio i sl.) dodavao i redni broj. No, to nije bilo slučajno. Tako ćete primijetiti da u 1. fugi ima 10 deset ponavljanja teme s 11 tonova i 13 taktova. 1, kao broj, simbolizira Boga kao jedinstvo dok 10, deset zapo-vijedi, Božji zakon, a 11 prekršen zakon, dok je broj 13 smrt.

Tako je poruka ovog djela da je Bog (1) poslao deset za-povijedi (10), a ako ih prekršimo (11), čeka nas sud nakon smrti. Ovo su neki od brojeva za koje se smatra da je Bach imao simboliku:

1 - Bog, jedinstvo (Unitet)2 - čovjek3 - Trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti)4 - zemlja (4 kraja svijeta, 4 elementa)5 - sotona („... peta se čaša Božjega gnjeva izlijeva na prijestolje Zvijeri ...“)10 - deset zapovijedi 11 - deset je prekoračeno, prekršen zakon14 - Bach158 - Johann Sebastian Bach

Snaga Bachove glazbe ne može se spoznati samo sluhom. Ona se promatra i kao slika. Koliko god ta glazba bila lijepa, ona znači nešto puno više. Mogu vam samo preporučiti da počnete uživati u toj glazbi. U zvuku, ali i u njezinu skrive-nom značenju.



LITERARNI KUTAK

Osjećaj cijelosti

Uzbuđenje koje raste zbog događaja koji slijede,

zbog uspomena starih, sjećanja koja blijede.

Svaki novi udisaj ispunjen mirisima sreće,

srce koje lupa čini se postaje sve veće.

Misli ispunjene ružičastom maglom

pred očima slike drage, zaogrnute slavom,

u veličanstvu ljepote uzdiže se stih,

prije bijaše u sjeni, nečujan i tih

sada pokazuje da zna, da može vidjeti ljepotu

može je osjetiti, pokazati, uživati u životu.

Osjećaj cijelosti, ispunjenost unutarnjeg bića

novi smisao u svemu, još neispričana priča.

Matej Ešegović, 3.ogb

Formula za sreću

Ne prepusti se životuPlus budi optimist i u zlu i u dobru

Plus jedan osmijeh plus možda i dvaPuta beskonačno… nasmijan budi cijeli dan

Plus olovka i papir plus tekst i rimaPlus napišem pjesmu plus onda je čitamPlus opet smiješak jer zadovoljan jesam

Plus njezin pogled pa opet ne znam gdje samMinus živciranje puta glupi ljudi

Loše stavi u zagradu da se ne zbunišPlus jedan zagrljaj s vrlo dragom osobom

Pa drugom pa trećom pa četvrtom pa dvjestotom

Kosa crta pa podijeli svojim ljudimaDobit ćeš rješenje nepoznato drugima

Al’ budi siguran da to je tvoja srećaSvaki put bit će drukčija, manja il’ veća

Dominik Šarić, 3.ogb

Današnje cure

Današnje cure, samo misle na šetnju,

za dečkima jure, i rade im smetnju.

Prečesto misle na modu, radi dobre figure piju samo vodu,

vremena nemaju za učenje, jer njima je učenje, kako kažu mučenje.

I naivne su jako, preveslat ih može sva’ko,

zbog velikih mana, nesigurnost im je jača strana,

zato su današnje cure, cure bez cenzure.

Valentina Darojković, 1.rtb

Pogled

Mila žena što u tami stoji,

pogledom uprtim u daljinu,

pogledom punim žara i strasti

za nečim boljim, nečim novim.

U iščekivanju je vjetra,

vjetra što će poput silne

oluje propuhat’ kroz plašt

grobne tišine, a opet poput

laganog daška, da milim i

neprimjetnim pokretom zbaci

sjenu sa ramena žene mile.

Filip Haleuš-Mali, 4.og


FILMOVI

Preporuke filmovaPočetakChristopher Nolan (Nesanica, Memento, Vitez tame) napisao je, producirao i režirao film Početak. DiCaprio u filmu glumi čovjeka koji posjeduje mogućnost ulaziti ljudima u snove i ugra-diti im ili iz njih izbaviti potrebne informacije. Zajedno sa svojom ekipom, oni započinju misiju koja će utjecati na cijeli svijet. Film je poprilično kompliciran i prema savjetu je-dnog filmskog kritičara: „Ako se ne smatrate inteligentnom osobom, nemojte gledati ovaj film“.

Odlučili smo i ove godine preporučiti nekoliko poslastica našim filmskim sladokuscima.

Step up 3DGrupa njujorških uličnih plesača koja uključuje Lukea i Natalie udružuje se s Mooseom kako bi se prijavili na najbolje svjetsko hip-hop plesno natjecanje. Proživljavaju svoje najvažnije trenutke u životu kroz glazbu i ples. Film je sniman u zaista odličnoj 3D tehnici te čak i ako niste ljubitelj Step up sage, isplati ga se pogledati.

Sumrak saga: PomrčinaBella i Edward ponovno su zajedno, ali njihovoj vezi prijeti nova sila: zla vampirica koja želi svoju osvetu. Bella će biti prisiljena birati između svoje prave, istinske ljubavi Ed-warda i prijateljstva s Jacobom dok se nastavljaju opasne bitke između vampira i vukod-laka. Pomrčina je proglašena najboljim filmom sage Sumrak. Za razliku od prva dva filma, u Pomrčini ljubitelji akcije mogu uživati u potpuno realnim te jako dobro odglumljenim sce-nama borbe vampira. Iako je romantični aspekt temelj cijele priče, u ovom je filmu i te kako loše obrađen s obzirom na to da je Bella prikazana više u „emo“ nego romantičnom stilu.

Harry Potter i darovi smrtiPrvi dio sedmog nastavka jedne od najpopularnijih saga svih vremena. Harry, Ron i Her-mione kreću u opasnu misiju kako bi otkrili i uništili horkrukse. Sami se snalaze u okrutnom svi-jetu, odani svojem cilju: uništenju Gospodara Tame. U međuvremenu, svijet čarobnjaka postao je opasno mjesto za sve protivnike Gospodara Tame. Počeo je rat kojeg su se dugo pribojavali, pred smrtonošama nitko nije siguran. U potrazi za horkruksima, Harry nailazi na legendu o darovima smrti.

Transformers: Osveta poraženihNastavak veoma popularnog hita donosi nam još više akcije, zabave i naravno – zgod-nih cura. Iako je Megatron poražen i na dnu mora, pojavljuje se nova prijetnja. Sam pokušava živjeti normalnim životom, ali uskoro otkriva da to neće biti tako lagano kao što je očekivao...

RedIako nije najavljivan kao veliki filmski hit, svim ljubiteljima dobre akcijske komedije de-finitivno preporučujemo da pogledaju ovaj film. Radnja je naizgled komplicirana: bivši agent CIA-e okuplja umirovljene špijune u pokušaju otkrivanja urote koja je stajala određene ljude života. Taj CIA-in agent je Frank Moses (Willis). Otkriven je njegov tajni iden-titet, njegova ljubav je ugrožena, pa on sa svojom starom ekipom odluči riješiti stvari...



While I was surfing ‘Youtube’, I came across an interesting clip about a new band called ‘KinoKlub’. Catchy songs, a nice punk rock sound… I thought I’d give them a hear. The first song I heard was ‘Za nju’, which I believe not many have heard of.I was astonished by the sound and the beauty of the lyrics. I decided to do some research about them. Well then, let’s see what ‘KinoKlub’ is made of : )Luka Tomaš is the vocal of the band, Tomislav Šušak plays the bass, Dinko Sinovčić plays the drums and Damjan Spajić plays the guitar.The second song I heard was ‘Vrati se u Zagreb’, which was amazing. It made me have goose-bumps. It’s amazing how they sound like ‘Blink 182’, but yet can’t quite capture the recklessness and youth of ‘Blink’. But, nevertheless, ‘KinoKlub’ is an amazing band with lots of aspiration and future. A foolish mistake about this band is that only kids like their songs. That’s so not true! My dad loves their songs! :)

So, what’s so magical about them? It’s the simplicity, fun and carelessness they bring. The youth they bring out in people and the way they make you feel when you hear just one of their songs! They’re unique and special. And if you want to hear something new, youthful, not boring at all, and really exciting, taking your every breath away, take a listen. You won’t regret it.

Written by: Vlatka Margetić, 3.oga

While surfing the Internet ENGLISH CORNER

“What time does the library open?” the man on the phone asked.“Nine A.M.” came the reply. “And what’s the idea of calling me at home in the middle of the night to ask a question like that?”“Not until nine A.M.?”, the man asked in a disappointed voice.“No, not till nine A.M.!” the librarian said. “Why do you want to get in before nine A.M.?”“Who said I wanted to get in?” the man sighed sadly. “I want to get out.”

The phone rings at Federal Drug Enforcement Agency headquarters.“Hello?”“Hello, is this the Federal Drug Enforcement Agency?”“Yes. What can we do for you?”“I’m calling to report my neighbor Tom. He is hiding cocaine in his firewood.”“Thank you, this will be noted.”Next day, the Drug Enforcement agents come over to Tom’s house. They search the shed where the firewood is kept, break every piece of wood, find no cocaine, swear at Tom and leave.The phone rings at Tom’s house. “Hey, Tom! Did the Federal Drug Enforcement guys come by?”“Yeah!”“Did they chop your firewood for you?”“Yeah, they did.”“Okay, now it’s YOUR turn to call. I need my garden plowed.”

Selected by: Maja Puljić, 3.oga

Fun Zone

Teacher: “Tell me a sentence that starts with an ‘I’.” Student: “I is the...”Teacher: “Stop! Never put ‘is’ after an ‘I’. Always put ‘am’ after an ‘I’.”Student: “OK. I am the ninth letter of the alphabet.”


RAČUNALSTVO

Preporuke računalnih igaraTest Drive Unlimited 2

Igra za sve ljubitelje automobilskih utrka. Utrke će se odvijati na velikom području gdje ćete moći kupovati automobile, motore i uređivati kuće. U dvojci se radnja odvija na Ibizi, a osim samih utrka vašim limenim ljubimcem, važan dio igre je također i glamurozan život vašeg lika. Samim tim igra postaje zanimljivija jer ćete se morati još više pozabaviti uređivanjem kuća i priređivanjem zabava. Od običnog čovjeka koji se voli utrkivati u svom ljubimcu, možete postati bogataš i legenda na Ibizi.

BioShock 2

U BioShocku 2 radnja se odvija osam godina nakon prvog dijela. U drugom dijelu igrač je u ulozi Big Daddyja, zaštitnika Little Sistersa. Big Daddy kreće u potragu za „Malom Sestrom“, čiji je zaštitnik bez znanja o tome što se dogodilo u zadnjih 10 godi-na. Naime, sada Raptureom vlada nova vladarica koja želi oživjeti podmorsku utopiju upravljajući vojskom Big Sistersa. Za razliku od prvog dijela igrač pripada podvodnom svijetu. Oružja u igrici su zanimljiva, a igraču su dostupni i plazmidi (telekineza, ba-canje vatre, struje...) koje može koristiti čak istovremeno s oružjem. Jedno od najboljih unaprjeđenja je to što u novom dijelu jedna ruka služi za oružje, a druga za plazmide, tako da nema potrebe za stalnim izmjenjivanjem.

Crysis 2

Radnja novog Crysisa smještena je u New Yorku, u 2023. godinu. Veliki gradovi poput Londona, Tokija i Rio de Janeira leže u ruševinama, a broj mrtvih raste iz dana u dan. Naravno, sve je to posljedica invazije izvanzemaljaca. Igrač je lik ko-jem se ljudi obraćaju kao poslaniku, tako da bi mogli reći da je u ovom dijelu protagonist Prophet iz prvog dijela igrice. Igrač se bori protiv najezde izvanze-maljaca, ali i protiv Korejaca s kojima se borba nastavlja još od prvog dijela.

Call of Duty Black Ops

Nakon dvije godine razvoja, Treyarch nam je isporučio impresivnu Call of Duty igru prepunu raznolikog sadržaja i čiste zabave...Call of Duty je u posljednjih desetak godina definitivno postao brand u svijetu računalnih igara. S ovim najnovijim izdanjem Black Ops, Activision nam želi pružiti daleko najbolji „multi-player“ doživljaj. Najbolja stvar koju pruža ova igra u „multi-play-er modu“ je prilagođavanje!Vaš se vojnik može prilagoditi tako da bude brz, trči naokolo po mapi i puca po svemu na što naleti. Možete ga prilagoditi da bude stručnjak za eksplozive, pa postavljati C4 po neprijateljskim zgradama i vozilima, i gađati ih bazukom. A ako vam više odgovara igra s veće udaljenosti, možete odabrati mirnog vojnika i sa snajperom skidati protivnike.Black Ops uvodi u igru novčani sustav, dakle nakon svake odigrane igre dobijete novce kojima možete kupovati oružje.

Napisali: Stipo Dajaković i Marko Perko, 4.og


ZABAVA

Pronađi razlike, čak ih je petnaest!

Jeste li znali?Atomske bombe bačene na Hiroshimu i Na-gasaki zvale su se “Little Boy” i “Fat Man”.

Čudno je kako mi koristimo hladnjak za hlađenje hrane, a Eskimi koriste hlad-njake kako bi spriječili potpuno smrzava-nje hrane.

Mačke ne osjećaju sladak okus.

Nijedan komad četvrtastog, suhog papira ne može biti savijen na iste dijelove više od 8 puta.

U srednjovjekovnoj Francuskoj nevjerne žene bile su tjerane da gole naganjaju kokoši po gradu.

U Nizozemskoj možete platiti kaznu uko-liko ne uzmete košaricu u supermarketu.

Godišnje tijekom sna čovjek pojede i do 8 pauka, a da toga nije ni svjestan. Guinessova knjiga rekorda drži rekord kao najkradenija knjiga iz knjižnica.

Albert Einstein nije progovorio do treće godine te je obožavao svirati violinu.

Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju.

Slikar Leonardo da Vinci mogao je u isto vrijeme jednom rukom pisati, a drugom slikati.

Napoleon je navodno nosio čokoladu na svim svojim vojnim pohodima.

Abraham Lincoln je imao protezu za zube od drveta, kao i većina ljudi tog vremena.

Šanse da se rodite 29. veljače prijestupne godine su 1 prema 1461.

Kada bi lutka Barbie bila u prirodnoj veličini ona bi bila visoka 2,18 m i imala bi mjere 99-46-84.

Grom udara muškarce sedam puta češće nego žene.

Izbor: Anja Pranjić, 1.ek

http://www.ss-dugo-selo.skole.hr

marteen -...

Documents