martin heidegger

7/14/2019 Martin Heidegger

1/51

Martin Heidegger

to je metafizika?

(Preveo: prof. dr. sc. Ivan Kordi)

Zagreb 2013.


2/51

Tekst nastupnog predavanja, koje je Martin Heidegger 24. srpnja 1929.godine pod naslovom Was ist Metaphysik? odrao u auli Sveuilita uFreiburgu im Breisgau, a koje je iste godine i objavljeno, i u ovom 16.

pojedinanom izdanju iz 2007. godine (Vittorio Klostermann, Frankfurt amMain) izlazi neizmijenjen zajedno sa za 5. izdanje iz 1949. godine ponovno

pregledanim Pogovorom (Nachwort) 4. izdanju iz 1943. godine i Uvodom(Einleitung) napisanim 1949. godine za to 5. izdanje. Prvotna verzija za 5.izdanje izmijenjenih dijelova teksta Pogovora naznaena je u biljekama.Poevi od ovoga sva su sljedea izdanja posveena njemakom lijeniku,

pjesniku i pripovjedau Hansu Carossi (1878-1956) za njegov sedamdesetiroendan.Ovo izdanje, prema kojem je tekst ovdje preveden na hrvatski jezik, u

potpunosti je, od rijei do rijei i prema stranicama, istovjetno s 3. izdanjemHeideggerovih Wegmarken (Putokazi) u okviru cjelokupnog izdanja

njegovih djela (Gesamtausgabe), kao i s njihovim pojedinanim izdanjima unizu Klostermann Seminar.


3/51

7

UVOD

Povratak u temelj metafizike

Descartes pie Picotu, koji je Principia Philosophiae preveo na francuski:Ainsi toute la Philosophie est comme un arbre, dont les racines sont laMtaphysique, le tronc est la Physique, et les branches qui sortent de cetronc sont toutes les autres sciences... (Tako je itava filozofija kao jednostablo, iji su korijeni metafizika, deblo je fizika, a grane koje izrastaju izdebla sve su ostale znanosti... - Opp. ed. Ad. et Ta. IX, 14).

Mi se pitamo, da bismo ostali kod ove slike: U kojem tlu korijeni stablafilozofije nalaze svoje uporite? Iz kojega temelja korijeni, a kroz njih cijelostablo, dobivaju hranjive sokove i snagu? Koji elemenat, skriven u temelju i

u tlu, proima nosive i hranjive korijene stabla? U emu poiva i budi se bitmetafizike? to je mtefizika, promatrana iz njezina temelja? to jemetafizika uope u svome temelju?

Ona misli bie kao bie. Posvuda gdje se postavlja pitanje to je bie naobzoru se javlja bie kao takvo. Metafiziko predoavanje ovaj obzorzahvaljuje svjetlua

Kako god se bie razumijevalo, bilo kao duh u smislu spiritualizma, bilokao tvar i sila u smislu materijalizma, bilo kao postajanje i ivot, bilo kao

predodba,

bitka. Svjetlo, to jest ono to ovakvo miljenje prepoznajekao svjetlo, vie ne dolazi u obzor ovoga miljenja; ovo, naime, predoava

bie uvijek i samo pod vidom bia. S ovoga gledita metafiziko miljenjepita dodue i o izvoru bivstvovanja i o zaetniku svjetla. Time se samo ovosvjetlo smatra toliko rasvijetljenim da ono svakom pogledu na bie jami

preglednost.

a5. izdanje 1949.: prosvjetlina.


4/51

8

bilo kao volja, bilo kao supstancija, bilo kao subjekt, bilo kao energeia, bilokao vjeni povratak istoga, svaki se put bie pojavljuje kao bie u svjetlu

bitka. Posvuda se, kad metafizika predoava bie, rasvijetlio bitak. Bitak jedoao do neke neskrivenosti (Aletheia). Da li i kako bitak sa sobom donositakvu neskrivenost, da li i kako ak On sam sebe donosi a

Budui da metafizika propituje bie kao bie, ona ostaje kod bia i nebrine se o bitku kao bitku. Kao korijen stabla ona sve sokove i sile alje udeblo i njegove grane. Korijen se grana u temelj i tlo, da bi iz njega u koristnarastanja moglo proizii stablo i tako ga napustiti. Stablo filozofije izrasta

iz korijenskog tla metafizike. Temelj i tlo jest dodue elemenat u kojembivstvuje korijen stabla, no stablo pri rastu nikada u sebe ne moe takopreuzeti korijenovo tlo, da bi ovo kao neto stablasto nestalo u stablu.Naprotiv, korijeni se do najfinijih vlakana gube u tlu. Temelj je temelj zakorijen; u njemu se ovaj zaboravlja u korist stabla. Korijen ak i onda

pripada stablu, kad se na svoj nain predaje elementu tla. On svoj elemenat isebe samoga rasipa za stablo.

u metafizici i kaometafizika, ostaje prikriveno. Bitak se ne misli u njegovu otkrivajuem

bivstvovanju, to znai u njegovoj istini. Unato tome metafizika u svojimodgovorima na svoje pitanje o biu kao takvom govori iz nezamijeeneobjavljenosti bitka. Stoga se istinom bitka moe nazivati temelj u kojem semetafizika dri kao korijen stabla filozofije, iz kojega se ona hrani.

a5. izdanje 1949.: Do-nositi: Jamiti neskrivenost i ono u ovoj neskrivenosti neskriveno,prisutno. U prisustvovanju se skriva: Do-noenje neskrivenosti, koja doputa da onoprisutno bude prisutno. 'sam bitak' je bitak u njegovoj istini, koja istina pripada bitku, toznai u koju istinu 'bitak' iezava.


5/51

9

On se kao korijen ne brine o tlu; barem ne na nain kao da binjegova bit bilau tome da raste ususret ovom elementu i da se u njemu iri. A po svoj priliciovaj elemenat, dakle, i nije elemenat, ako ga ne proima korijen.

Metafizika ne misli na sam bitak, ukoliko ona uvijek predoava samo biekao bie. Filozofija se ne usredotouje na svoj temelj.a Ona ga stalnonaputa, i to putem metafizike. No ona mu ipak nikada ne izmie. Ukolikoneko miljenje krene na put da iskusi temelj metafizike, ukoliko ovomiljenje pokuava misliti o istini samoga bitka, umjesto da samo predoava

bie kao bie, to miljenje je na neki nain napustilo metafiziku. Ovomiljenje se, i to jo uvijek gledano s gledita metafizike, vraa u temeljmetafizike. No ono to se jo uvijek pojavljuje kao temeljb

Ono miljenje, koje misli na istinu bitka, vie se dodue ne zadovoljava

metafizikom; no ono isto tako ne misli protiv metafizike. Ono, govoreislikovito, ne upa korijen filozofije. Ono njoj kopa temelj i ore joj tlo.Metafizika ostaje ono prvo filozofije. Ono prvo miljenja ona ne dostie. Primiljenju istine bitka metafizika je prevladana. Polaganje prava metafizikeda upravlja nosivim odnosom prema bitku i da mjerodavno odreujesvaku relaciju pema biu kao biu postaje bespredmetnim. No ovoprevladavanje metafizike metafiziku ne dokida. Dok god je ovjek animalrationale, on je animal metaphysicum. Dok god se ovjek razumijeva kaorazumno ivo bie, dotle metafizika, prema

vjerojatno je, akoga se iskusi iz njega samoga, neto drugo i neto jo nekazano, u skladu sime je i bit metafizike neto drugo nego to je metafizika.

a5. izdanje 1949.: Bitak i temelj: isto.b5. izdanje 1949.: Bitak kao netemelj, temelj.


6/51

10

Kantu, pripada ovjekovoj naravi. Nasuprot tome miljenje bi ipak moglo,ako mu se posrei da se vrati u temelj metafizike, potaknuti promjenuovjekove biti, s kojom promjenom bi onda ila i preobrazba metafizike.

Pa kad se pri razraivanju pitanja o istini bitka govori o jednomprevladavanju metafizike, onda to znai sljedee: pomiljanje na sam bitak.Takvo pomiljanje nadilazi dosadanje nerazmiljanje o temelju korijenafilozofije. U Bitku i vremenu (1927) pokuano miljenje krenulo je na putda pripremi tako shvaeno prevladavanje metafizike. Ono pak to takvomiljenje vodi na njegov put moe pak biti ono samo to treba mislitia. Dase sam bitak i kako se sam bitak ovdje dotie miljenja, nikada nije na

prvom mjestu i nikada nije samo stvar miljenja. Ono da i kako sam bitakpogaa neko miljenje to miljenje dovodi do skoka, putem kojega onoizvire iz bitka samoga, da bi tako bilo primjereno bitku kao takvomb

A zato je onda nuno jedno tako shvaeno prevladavanje metafizike?

Treba li na takav nain utemeljiti i nadomjestiti nekom izvornijom samo onudisciplinu filozofije, koja je do sada bila korijen? Radi li se o preinaivanjufilozofskog sustava? Ne. Ili bi pak povratkom u temelj metafizike trebalootkriti neku do sada previenu pretpostavku filozofije, te ovoj predbaciti da

jo ne stoji na svom neoborivom temelju, pa stoga jo ne moe ni bitiapsolutna znanost? Ne.

.

Neto drugo je u pitanju pri nadolasku ili izostanku istine bitka: ne ustrojfilozofije, ne samo sama filozofija, nego blizina i udaljenost od onoga izega filozofija kao predoavajue

a5. izdanje 1949.: topoziva na miljenje?b5. izdanje 1949.: dogaaj.


7/51

11

miljenje bia kao bia prima svoju bit i svoju nunost. Odluujue je moeli sam bitak iz njemu vlastite istine ostvaritia

Metafizika je u svojim odgovorima na svoje pitanje o biu kao takvomeprije njega ve predoila bitak. Ona bitak izrie nuno, pa stoga i stalno. No,metafizika ne dovodi do rijei sam bitak, budui da ona bitak ne promilja unjegovoj istini ni istinu kao neskrivenost, kao ni neskrivenost u njezinom

bivstvovanju

svoj odnos prema ovjekovubivstvovanju ili e metafizika u svojoj odvraenosti od svoga temelja i daljeprijeiti da odnos bitka prema ovjeku zasja iz biti samoga ovoga odnosasvjetlom koje e ovjeka dovesti do pripadnosti bitku.

b. Bivstvovanje istine metafizici se uvijek javlja samo u veizvedenom obliku istine spoznaje i njezina iskaza. A neskrivenost bi mogla

biti neto izvornije od istine kao veritasc. Aletheia bi mogla biti rije kojanudi jo neiskueno upuivanje nanemiljeno bivstvovanje onoga esse. Ako

bi bilo tako, onda predodbeno miljenje, dakako, nikada ne bi moglo

dosegnuti bit istine, makar koliko se ono historijski revno trudilo okopredsokratovske filozofije; naime, ne radi se o nekoj renesansipredsokratovskog miljenja - takva nakana bila bi tata i besmislena - negoo skretanju pozornosti na nadolazak jo neiskazanog bivstvovanjaneskrivenosti, a kao neskrivenost se najaviod

a5. izdanje 1949.: uporaba.

sam bitak. U meuvremenu jemetafizici za vrijeme njezine povijesti od Anaksimandra do Nietzscheaistina bitka ostala skrivena. Zbog ega metafizika ne misli na nju? Ovisi li

b5. izdanje 1949.: otkrivajue pohranjivajue jam-enje kao dogaanje.c5. izdanje 1949.: Veritas kod Tome uvijek in intellectu, makar to bio intellectus divinus.d5. izdanje 1949.: bitak, istina, svijet, bitak, dogaaj.


8/51

12

proputanje takvog pomiljanja samo o vrsti metafizikog miljenja? Ili bitiposlanja metafizike pripada da joj izmie njezin vlastiti temelj, budui da upojavljivanju neskrivenosti posvuda izostaje ono bivstvujue u njoj, naimeskrivenosta

No, metafizika ipak stalno i u razliitim inaicama izrie bitak. Ona samabudi i uvruje privid kao da je postavila pitanje o bitku i da je na njegaodgovorila. Ipak, metafizika nigdje ne odgovara na pitanje o istini bitka,

budui da ona ovo pitanje nikada i ne postavlja. Ona ne pita, budui da bitakmisli samo tako da sebi predoava biekao bie. Ona misli bie u cjelini, agovori o bitku. Ona govori o bitku, a misli na bie kao bie. Iskazimetafizike od njezina poetka do njezina kraja na udan nain stalno brkaju

, i to u korist onoga neskrivenoga, koje se upravo samo tako moepojaviti kao bie.

b

Gotovo se ini da jemetafizika zbog naina kako misli bie usmjerena nato da bez svoga znanja bude prepreka, koja ovjeku prijei izvorniji

bie i bitak. Ovo brkanje, dakako, treba promatrati kao dogaanje, a nekaopogreku. Ono svoj temelj nikako ne moe imati u nekoj pukoj nemarnosti

miljenja ili u povrnosti kazivanja. Shodno ovom stalnom brkanjupredoavanje dolazi do vrhunca zbrke kad se ustvrdi da metafizika postavljapitanje o bitku.

codnosbitkad

a5. izdanje 1949.:Lethe kao skrivenost.

prema ovjekovoj biti.

b5. izdanje 1949.: brkanje: vezanost za onamo prema bitku i za ovamo prema biu. Jednostoji uvijek udrugome izadrugo, zamjenjivanje, izmjena, sad ovako, sad onako.c 5. izdanje 1949.: ono po-injue, u po-injanju bivstvujui dogaaj - uporabljujui -nedogaanje.d5. izdanje 1949.: sami bitak = bitak.


9/51

13

No, to ako izostanak ovoga odnosa i zaborav ovog izostanka odavnoodreuju moderno doba? to ako izostanak bitka ovjeka sve iskljuivije

preputa samo biu, tako da je ovjek gotovo naputen od strane odnosabitka prema njegovoj (ovjekovoj) biti, a ova naputenost ujedno ostajeskrivena? to ako je to tako i ako je to ve odavno tako? to ako znakoviupuuju na to da se ovaj zaborav ubudue eli jo odlunije uvrstiti uzaboravu?

Bi li tu za nekoga misleega bilo jo nekog povoda da pred ovakvimdogaanjem bitka pokae preuzetnost? Bi li, ako bi bilo tako, pri takvojnaputenosti od strane bitka, bilo jo nekoga povoda sebi umiljati netodrugo, i to ak na osnovi nekog samoproizvednog povienog raspoloenja?

Ne bi li, ako tako stoji sa zaboravom bitka, bilo dovoljno povoda da onomiljenje koje misli na bitak spopadne jeza, zbog koje mu nita drugo ne

preostaje nego da u tjeskobi izdri ovu sudbinu bitka, da bi se tek onda

dogodilo miljenje na zaborav bitka? No, bi li nekom miljenju ovo bilomogue, ako mu je tako prispjela tjeskoba samo neko potitenoraspoloenje? Kakve veze poslanje bitka ove tjeskobe ima s psihologijom i

psihoanalizom?No, ako bi s prevladavanjem metafizike ilo nastojanje da se najprije

naui skrenuti pozornost na zaborav bitka, da bi ga se iskusilo i ovo iskustvopreuzelo u odnos bitka prema ovjeku i u tom odnosu ga sauvalo, onda bipitanje to je metafizika? u nevolji zaborava bitka za miljenje ipakmoda ostalo ono najnunije od svega nunoga.

Tako se sve svodi na to da miljenje u svoje vrijeme postane mislenije.Ono e to biti kad miljenje, umjesto da ostvaruje neki vii stupanjnaprezanja, bude upueno prema drugom izvoru. Onda e miljenje, kojenudi bie kao takvo, te je ono stoga predoavajue, a time i rasvjetljavajue,


10/51

14

biti zamijenjeno miljenjem koje sam bitak pokree, pa ono stoga oslukujebitak.

Razmiljanja o tome, kako se jo posvuda prisutno metafiziko i samometafiziko predoavanje na djelotvoran i koristan nain moe pretvoriti uneposrednu akciju u svakodnevnom i javnom ivotu, gube se u praznome.Jer, to god je miljenje mislenije, to se ono primjerenije ostvaruje izodnosa bitka prema njemu, tim vie se miljenje samo od sebe jasnije nalaziu jednom, jedino njemu primjerenom djelovanju: u miljenju onoga to mu

je miljenjem za-datoa

Ipak, tko jo misli na ono to je miljeno? ovjek ini izume. Miljenjedovesti na put kojim ono dospijeva u odnos istine bitka prema biti ovjeka,miljenju otvoriti stazu, da bi ono posebno promiljalo sam bitak u njegovojistini

i stoga ve miljeno.

b

a5. izdanje 1949.: do-kazano, za-jameno, do-goeno.

, u tom pravcu je u Bitku i vremenu pokuano miljenje na putu.Na ovom putu, a to znai u slubi pitanja o istini bitka, postaje nunim

razmatranje ovjekove biti; jer, neizreeno iskustvo zaborava bitka,neizreeno budui da ga tek treba pokazati, u sebi ukljuuje svenosivuslutnju da shodno neskrivenosti bitka odnos bitka prema ovjekovoj biti

pripada ak bitku samome. No, kako bi ovako iskuena slutnja mogla postatimakar samo izgovoreno pitanje, ako se prije toga ne uloi sav napor u to dase odreenje ovjekove biti iskljui iz subjektiviteta, ali i iz onoga animalrationale? Da bi se pogodio i odnos bitka prema ovjekovoj biti i relacijaovjekove biti prema otvorenosti (tu) bitka kao takvog istodobno i u

j e d n o j rijei, za podruje biti, na kojem stoji ovjek kao ovjek, izabran jenaziv tubitak. Ovo se dogodilo bez obzira na to to metafizika ovaj nazivrabi za ono to se inae naziva existentia,

b5. izdanje 1949.: zapaaj kao dogaaj.


11/51

15

stvarnost, realitet, objektivitet, ak i bez obzira na to to obina vrsta govorao ljudskom tubitku obiava govoriti u metafizikom znaenju rijei. Stoga

je i svako istinsko promiljanje nemogue, ako se netko zadovolji time daustvrdi da se u Bitku i vremenu umjesto svijesti rabi rije tubitak.Kao da je u pitanju puka uporaba razliitih rijei, kao da se ne radi o jednomi jedinom, da se, naime, odnos bitka prema biti ovjeka i time, miljeno snae stranea, prije svega miljenju izloi jedno, za vano propitivanjedostatno, bitno iskustvo o ovjeku. Niti samo rije tubitak stupa na mjestorijei svijest, niti tubitak nazvana stvar stupa na mjesto onoga to se

predoava imenom svijest. Nasuprot tome tubitkom se oznaava onoto tek jednom treba iskusiti i onda odgovarajue misliti kao mjestob

Na to se posvuda u raspravi Bitak i vrijeme u rijei tubitak misli, otome izvjeuje ve temeljna reenica (str. 42), koja glasi: ' B i t ' t u -

b i t k a l e i u n j e g o v o j e g z i s t e n c i j i .

, naime,kao podruje istine bitka.

Dakako, ako se uzme u obzir da u jeziku metafizike rije egzistencijaoznaava isto ono to znai i tubitak, naime stvarnost svega to je stvarno,od Boga do zrna pijeska, onda se navedenom reenicom, ako je se shvati bezrazmiljanja, tekoa onoga to treba misliti premjeta s rijei tubitak narije egzistencija. Naziv egzistencija se u Bitku i vremenu rabiiskljuivo kao oznaka za bitak ovjeka. Na osnovi ispravno miljeneegzistencije moe se misliti bit tubitka, u ijoj se otvorenosti javlja iskriva, nudi i izmie sam bitak, a da se ova istina bitka

a5. izdanje 1949.: ali ne vie od 'nas' kao subjekata.b 5. izdanje 1949.: Nedostatno reeno: smrtno nastanjeno podruje, smrtna okolinamjesta.


12/51

16

ne iscrpljuje u tubitku ili da se ak s njime moe izjednaiti na nainmetafizike reenice: sav objektivitet je kao takav subjektivitet.

to znai egzistencija u Bitku i vremenu? Rije oznauje jedan nainbitka, i to bitak onoga bia koje je otvoreno za otvorenost bitka, u kojem onostoji, koju otvorenosti ono izdrava. Ovo izdravanja iskuava se podimenom briga. Ekstatina bit tubitka misli se iz obzora brige, kao to,obrnuto, briga biva dostatno iskuena samo u njezinoj ekstatinoj biti. Takoiskueno izdravanje bit je ekstaze koju ovdje treba misliti. Stoga seekstatina bit egzistencije shvaa nedostatnom i onda kad je se predoavasamo kao stajanje izvan, a ono izvan kao van iz unutarnjostiimanencije svijesti i duha; jer, tako shvaena, egzistencija bi bila jo uvijek

predoena na razini subjektiviteta i supstancije, dok se ono iz trebamisliti kao izvanjskost otvorenosti samoga bitka. A stasis onogaekstatinoga poiva, koliko god to zvualo udnovato, na onome unutar-

stajanju u onome iz i tu neskrivenosti, koja je kao takva sam bitak. Onoto pod imenom egzistencija treba misliti, kad se rije rabi unutarmiljenja koje misli s obzirom na istinu bitka i iz nje same, najljepe bi semoglo oznaiti rijeju ustrajnost. Samo onda ustrajavanje u otvorenosti

bitka, ostvarivanje ustrajavanja (brigu) i postojanost u onom krajnjem (bitakza smrt)a pogotovo moramo mislitib

Bie koje jest na nain egzistencije jest ovjek. Samo ovjek egzistira.Stijena jest, ali ona ne egzistira. Stablo jest, ali ono ne egzistira. Konj jest, alion ne egzistira. Aneo jest, ali on ne egzistira. Bog jest, ali

zajedno i kao ono to je puna bitegzistencije.

a5. izdanje 1949.: Dopustiti na-dolazak smrti, drati se u nadolasku smrti kao s-krovitabitka.b5. izdanje 1949.: Stanovanje, ono 'graditeljsko'.


13/51

17

on ne egzistira. Reenica: Samo ovjek egzistira, nikako ne znai da jebie stvarno samo ovjek, a da je sve ostalo bie nestvarno i samo privid iliovjekova predodba. Reenica: ovjek egzistira, znai: ovjek je ono

bie iji se bitak od strane bitka u svom bitku odlikuje otvorenimustrajavanjem u neskrivenosti bitka. Ovaa

A budui pak da je pitanje o egzistenciji uvijek u slubi jedinog pitanjamiljenja, naime, pitanja o istini bitka kao skrivenom temelju sve metafizike,koje tek treba razviti, zbog toga naslov

egzistencijalna bit ovjeka temeljje za to da ovjek moe predoavati bie kao takvo i o predoenome imatisvijest. Sva svijest pretpostavlja ekstatino miljenu egzistenciju kaoesenciju ovjeka, pri emu essentia znai ono kao to ovjek bivstvuje,ukoliko je ovjek. Nasuprot tome svijest niti na prvom mjestu stvaraotvorenost bianiti ovjeku najprije prua otvorenost za bie. Kamo i odaklei u kojoj slobodnoj dimenziji bi se, naime, mogla kretati sva intencionalnostsvijesti, kad ovjek svoju bit ne bi ve imao u ustrajavanju? to drugo moe,ukoliko se ikada o tome ozbiljno razmiljalo, rije -biti u nazivu bitisvjestan i biti samo-svjestan znaiti doli egzistencijalnu bit onoga to jest

tako da egzistira? Biti 'samo' oznauje, dodue, bit onoga bia koje egzistira,ali egzistencija se ne sastoji ni u onome samo-biti, niti se ona odreuje izovoga. No, budui da metafiziko miljenje samobitak ovjeka odreuje izvidokruga supstancije ili, to je u biti isto, iz vidokruga subjekta, zbog toga i

prvi put, koji iz metafizike vodi prema ekstatino-egzistencijalnoj bitiovjeka,mora voditi kroz metafiziko odreenje samobitka ovjeka (Bitak ivrijeme, 63 i 64).

a5. izdanje 1949.: dogoeno-uporabljena.


14/51

18

rasprave, koja pokuava povratak u temelj metafizike, ne glasi Egzistencijai vrijeme, pa ni Svijest i vrijeme, nego Bitak i vrijeme. A ovaj naslovse ne moe misliti ni u analogiji prema inae uobiajenima: bitak i

postajanje, bitak i privid, bitak i miljenje, bitak i trebanje. Jer, ovdje sebitak posvuda jo predstavlja ogranieno, kao da postajanje, privid,miljenje, trebanje ne pripadaju bitku, dok oni ipak oito nisu nitavni istoga pripadaju bitku. Bitak u Bitku i vremenu nije neto drugo dolivrijeme, ukoliko se vrijeme smatra prezimenom istine bitka, koja istina

jest ono bivstvujue bitka, pa tako i bitak sami. Pa ipak, zato vrijeme ibitak?

Pomiljanje na poetak povijesti, u kojoj se u miljenju Grka razotkrivabitak, moe pokazati da su Grci bitak bia zarana iskusili kao prisutnostonoga prisutnoga. Kad einai prevodimo s biti, onda je ovaj prijevod

jezino ispravan. Ali mi jednu rije samo zamjenjujemo drugom. Ako se

zamislimo, onda se brzo ispostavi da ni einai ne mislimo grki, niti mislimoodgovarajue jasno i jednoznano odreenje onoga biti. to mi, dakle,kaemo, kad umjesto einaikaemo biti i umjesto biti einai i esse? Nekaemo nita. I grka i latinska i njemaka rije naisti su nain otupjele. Mise pri uobiajenoj uporabi pokazujemo samo kao nastavljai najveenemisaonosti koja se pojavila unutar miljenja i koja je do ovoga asa ostalana snazi. A ono einaiznai: prisustvovati. Bit ovoga prisustvovanja duboko

je pohranjena u izvornim nazivima za bitak. A za nas einaii ousiakaopar- iapousiaznai najprije ovo: u prisutnosti kao nemiljeno i neskriveno vladasadanjost i trajanje, bivstvuje vrijeme. Bitak se kao takav, prema tome,razotkriva iz vremena. Tako vrijeme upuuje na neskrivenost, to znai naistinu bitka. No, vrijeme koje sada valja misliti ne


15/51

19

iskuavamo na nekom promjenjivom protjecanju bia. Vrijeme je oitosasvim druge bitia

Kao to u prvim metafizikim nazivima bitka progovara skrivena bitvremena, isto tako i u njegovu posljednjem nazivu: u vjenom povratkuistoga. Povijest bitka je u epohi metafizike

, koja pojmom vremena metafizike ne samo da jo nijemiljena, nego je se nikada ne moe ni misliti. Tako vrijeme postaje

prezime, koje tek treba promisliti, za istinu bitka, koju prije svega trebaiskusiti.

b proeta nemiljenom bitivremena. Ovom vremenu prostor nije pri-, ali ni samo ukljuenc

Pokuaj da se od predoavanja bia kao takvoga prijee u miljenje naistinu bitka, mora, polazei od onogapredoavanja, u izvjesnom smislu jouvijek predoavati i istinu bitka, tako da je ovo predoavanje nuno drugevrste i konano kao predoavanje ostaje neprimjereno onome to trebamisliti. Ovakva usmjerenost, koja potjee iz metafizike i koja se bavi

odnosom istine bitka prema biti ovjeka, shvaa se kao razumijevanje.No, razumijevanje se ovdje ujedno misli i s gledita neskrivenosti bitka. Onoje ekstatini, to znai na podruju onoga otvorenoga unutar-stojei baeninabaaj

.

d. Podruje koje se u nabaju nudiekao otvoreno, da bi se u njemuneto (ovdje bitak) pokazalo kao neto (ovdje bitak kao on sam u njegovojneskrivenosti), zove se smisaof

Pod pretpostavkom da vrijeme na jedan jo skriven nain pripada istinibitka, svako nabacujue dranje otvorenim

(usp. Bitak i vrijeme, str. 151). Smisaobitka i istina bitka kau isto.

a 5. izdanje 1949.: Vrijeme je etverodimenzionalno: prva, sve sabirua dimenzija jestblizina.

b5. izdanje 1949.: Ova epoha je cijela povijest bitka.c5. izdanje 1949.: Vrijeme-prostor.d 5. izdanje 1949.: Baenost i dogaaj. Bacanje, do-bacivanje, slanje; Na-baaj: bitiprimjeren bacanju.e5. izdanje 1949.: sebi do-nosi.f5. izdanje 1949.: smisao - usmjerenost stanja-stvari.


16/51

20

istine bitka kao razumijevanje istine vrijeme mora promatrati kao mogui a

Predgovor Bitku i vremenu na prvoj stranici rasprave zavravareenicama: Konkretna izradba pitanja o smislu 'bitka' namjera jesljedee rasprave. Interpretacija v r e m e n a kao mogueg obzora svakograzumijevanja bitka uope njezin je predhodni cilj.

obzor razumijevanja bitka (usp. Bitak i vrijeme, 31-34 i 68).

Jasniju potvrdu za mo zaborava bitka, u koji je potonula sva filozofija, akoji je ujedno postao i ostao sudbonosni poziv miljenju u Bitku ivremenu, filozofija nije mogla tako jednostavno pokazati kao svojommjesearskom sigurnou kojom je prola pored pravog i jedinog pitanjaBitka i vremena. Stoga se i ne radi o nesporazumima oko jedne knjigenego o naoj naputenosti od strane bitka.

Metafizika kae to je bie kao bie. Ona sadri logos(iskaz) o onome on(bie). Kasniji naziv ontologija oznaava njezinu bit, pod pretpostavkom,

dakako, da ga shvaamo prema njegovom stvarnom sadraju, a ne unjegovoj kolskoj suenosti. Metafizika se kree u podruju onoga on he on.

Njezino predoavanje odnosi se na bie kao bie. Na taj nain metafizikaposvuda predoava bie kao takvo u cjelini, bievnost bia (ousiaonoga on).No, metafizika predoava bievnost bia na dvostruk nain: jedanput cjelinubia kao bia u smislu njegovih najopenitijih crta (on katholou, koinon); a uisto vrijeme cjelinu bia kao takvoga u smislu najviega i stoga boanskoga

bia (on katholou, akrotaton, theion). Neskrivenost bia kao takvoga u ovudvostrukost se razvila osobito u Aristotelovoj metafizici (usp. Met. G, , ).

a5. izdanje 1949.: omoguujui.


17/51

21

Metafizika je u sebi, i to zato to predoava bie kao bie, i dvostruko-jedinstveno istina bia u onom openitom i u onom najviemu. Ona je premasvojoj biti i ontologija u uem smislu i teologija. Ova onto-teoloka bit prvefilozofije (prote philosophia) oito mora biti utemeljena na nain kako joj seono on, naime, kao on, otvara. Stoga teoloki karakter ontologije ne poivana tome da je grku metafiziku kasnije preuzela crkvena teologija kranstvai sa svoje strane preoblikovala. On naprotiv poiva u nainu kako se zaranarazotkrilo bie kao bie. Ova neskrivenost bia tek je omoguila da sekranska teologija domogne grke filozofije, da li na svoju korist, da li nasvoju tetu, neka o tome odlue teolozi iz iskustva onoga kranskoga, i totako da promisle ono to stoji zapisano u Prvoj poslanici Korinanimaapostola Pavla: ouhi emoranen ho theos ten sophian tou kosmou: Zar Bognije uinio ludom mudrost svijeta? (1 Kor 1,20). A sophia tou kosmouje onoto, prema 1,22, Hellenes zetousin, Grci trae. Aristotel ak izriito prote

philosophia (prva filozofija) nazivazetoumene- ona koja se trai. Hoe li sekranska teologija jo jednom odluiti da s apostolovom rijeju i njoj

primjereno ozbiljno filozofiju shvati kao ludost?Metafizika je kao istina bia kao takvoga dvoznana. No, temelj ove

dvoznanosti i ak njezino podrijetlo metafizici ostaju nedostupni, i to nesluajno ili uslijed nekoga propusta. Metafizika ovu dvoznanost poprimazbog toga to je ona ono to jest: predoavanje bia kao bia. Metafizici neostaje nikakav izbor. Kao metafizika ona je po svojoj vlastitoj biti iskljuenaiz iskustva bitka; jer, ona bie (on) predoava samo u onome to se ve snjegove strane pokazalo kao


18/51

22

bie (he on). A metafizika se nikada ne obazire na ono to je u ovome on,ukoliko je ono postalo neskriveno, takoer ve skriveno.

Stoga je u svoje vrijeme moglo postati nunim da se ponovno razmilja oonome to je s onim on, s rijeju bivstvujue, stvarno kazano. Shodnotome je pitanje o onome onopet vraeno u miljenje (usp. Bitak i vrijeme,Predgovor). Samo ovo ponavljanje nije puko ponavljanje platonsko-aristotelovskog pitanja, nego se ono vraa u ono to se u onome onskrivaa

Metafizika ostaje utemeljena na ovom skrivenome u on, kad ve svojepredoavanje posveuje onome on he on. Stoga se povratkom pitanja u onoskriveno trai, gledano sa stajalita metafizike, fundamenat za ontologiju.Zbog toga se razmiljanje u Bitku i vremenu (str. 13) nazivafundamentalna ontologija. No, naslov se, kao i svaki naslov, u ovomsluaju uskoro pokazuje neprimjerenim. Gledano sa stajalita metafizike on,dodue, tvrdi neto ispravno; no, on upravo zbog toga vodi u zabludu; jer,

potrebno je postii prijelaz iz metafizike u miljenje o istini bitka. Dok ovomiljenje samo sebe jo oznaava kao fundamentalnu ontologiju, ono ovimsvojim nazivom samo sebi staje na put i zamagljuje ga. Naslovfundamentalna ontologija sugerira, naime, uvjerenje da je miljenje koje

pokuava misliti istinu bitka, a ne, kao sva ontologija, istinu bia, kao samafundamentalna ontologija jo jedna vrsta ontologije. Meutim, miljenje oistini bitka kao povratak u temelj metafizike svojim je prvim korakomnapustilo podruje sve ontologije. Nasuprot tome svaka filozofija, koja sekree u posrednom ili neposrednom predoavanju transcendencije, nunoostaje ontologija u bitnom smislu, bilo da eli ostvariti utemeljenjeontologije,

.

a5. izdanje 1949.: razlika.


19/51

23

bilo da eli, shodno uvjeravanju, ontologiju odbaciti kao pojmovnofiksiranje doivljaja.

Dakako, ako se miljenje koje pokuava misliti istinu bitka, i to polazeiod duge navike predoavanja bia kao takvoga, ak i samo zaplie u ovom

predoavanju, onda vjerojatno ni za prvo promiljanje ni za poticanjeprijelaza iz predoavajueg prema pomiljajuem miljenju nita nee bitinunije od pitanja: to je metafizika?

Razvijanje ovoga pitanja u sljedeem predavanju sa svoje strane zavravapitanjem. Ono oznaava temeljno pitanje metafizike i glasi: Zato je uopebie, a ne radije Nita? U meuvremenu se mnogo govorilo i raspravljalo otjeskobi i o Niemu, o kojima je u predavanju rije. No, jo nikada nikomenije palo na pamet da razmisli zato jedno predavanje, koje s gleditamiljenja o istini bitka pokuava misliti o Niemu i odatle zai u bitmetafizike, navedeno pitanje istie kao temeljno pitanje metafizike. Ne

stavlja li ovo paljivom sluatelju doslovno na jezik razmiljanje koje bimoralo biti znaajnije od svega revnovanja protiv tjeskobe i Niega? Mi sekroz zakljuno pitanje smatramo stavljeni pred tekou da se jednorazmiljanje, koje na putu preko Niega pokuava misliti bitak, na kraju opetvraa pitanju o biu. Ukoliko se ovo pitanje jo pita i kauzalno na naslijeeninain mitafizike u smislu onoga zato?, onda se miljenje o bitku u

potpunosti nijee u korist predoavanjue spoznaje o biu iz bia. Povrhsvega toga zakljuno je pitanje oito pitanje koje je postavio metafiziarLeibniz u svojim Principes de la nature et de la grce - Principi prirode imilosti: pourquoi il y a plutt queluque chose que rien? - zato radije postojineto nego nita? (Opp. ed. Gerh. tom. VI, 602. n. 7).

Pada li, dakle, to bi zbog teine prijelaza iz metafizike u drugo miljenjepo sebi bilo mogue, predavanje


20/51

24

iza svoje vlastite nakane? Pita li ono zajedno s Leibnizoma

Ili je pitanje postavljeno u jednom sasvim drugom smislu? Ako se ono nepropituje kod bia niti za njega trai prvi bivstvujui uzrok, onda pitanjemora zapoeti kod onoga to nije bie. Takvo neto pitanje naznauje i pievelikim slovom: Nita, to je predavanje zamislilo kao svoju jedinu temu.Blizu smo zahtjevu da se kraj ovoga predavanja jednom promisli iz njegovavlastitog, posvuda vodeeg vidokruga. Ono to se naziva temeljnim pitanjemmetafizike trebalo bi onda fundamentalno-ontoloki ponuditi kao pitanje iztemelja metafizike i kao pitanje o ovom temelju.

metafizikopitanje o najviem uzroku svih bivstvujuih stvari? Zato onda, to bi ipakbilo prikladno, nije navedeno ime Leibniz?

No, kako onda trebamo, ako predavanju priznamo da ono na svom krajumisaono smjera prema svojoj vlastitoj nakani, razumjeti pitanje?

Ono glasi: Zato je uope bie, a ne radije Nita? Ovdje se moe, pod

pretpostavkom da unutar metafizike vie ne mislimo na metafizikiuobiajen nain, nego iz bitka i istine metafizike o istini bitka, pitati i ovo:Odakle to da posvuda bie ima prednost i da ono svako jest prisvaja zasebe, dok ono to nije bie, ono takoshvaenoNita kao sam bitak, ostajezaboravljeno? Odakle dolazi da Onobs bitkomc

a5. izdanje 1949.: i Schellingom.

stvarno nije nita i da Nitadoista ne bivstvuje? Dolazi li odavde u metafiziku i onaj nerazorivi privid dase bitak sam po sebi razumije i da je shodno tome Nita lake od bia? Idoista, tako stoji s bitkom i s Niim. Kad bi bilo drukije, onda Leibniz nanavedenom mjestu

b5. izdanje 1949.: za metafizikuc5. izdanje 1949.: kao takvim.


21/51

25

ne bi razjanjavajui mogao rei: Car le rien est plus simple et plus facileque quelque chose, - jer nita je jednostavnije i lake od neega.

to je zagonetnije, to da bie jest, ili to da bitak jest? Ili mi ovimrazmiljanjem jo nismo doli u blizinu zagonetke koja se s bitkom bia adogodilab

Kako god odgovor glasio, vjerojatno je u meuvremenu vrijeme postalozrelije da se mnogostruko osporavano predavanje to je metafizika?

jednom promisli od njegova kraja, od n j e g o v a kraja, ne od nekogumiljenoga.

?

a5. izdanje 1949.: razlika.b5. izdanje 1949.: dogaaj zaborava razlike.


22/51

26

TO JE METAFIZIKA?

to je metafizika? - Pitanje budi oekivanje da e biti rijei o metafizici.Mi se toga odriemo. Umjesto toga raspravljamo jedno odreenometafiziko pitanje. Time se, kako se ini, neposredno premjetamo umetafiziku. Samo tako joj pruamo pravu mogunost da ona sama sebe

predstavi.Naa nakana poinje razvijenajem metafizikog propitivanja, zatim

pokuava izradbu pitanja, a dovrava se odgovaranjem na njega.

Razvijanje metafizikog propitivanja

Prema Hegelu, filozofija je - s gledita zdravog ljudskog razuma -izokrenuti svijet. Stoga posebnost naega zapoinjanja zahtijeva jedno

pripremno promiljanje. Ono izrasta iz dvostruke znaajke metafizikogpropitivanja.

S jedne strane svako metafiziko pitanje uvijek obuhvaa cjelinumetafizike problematike. Ono je uvijek cjelina sama. Zatim, svakometafiziko pitanje mogue je tako pitati da je pitatelj - kao takav - zajednotu, to znai da je stavljen u to pitanje. Iz ovoga preuzimamo uputu:metafiziko pitanje mora se postaviti u cjelini i iz bitnog stanja pitajuegatubitka. Mi pitamo, ovdje i sada, za nas. Na je tubitak - u zajedniciistraivaa, nastavnika i studenata - odreen znanou. to se bitno dogaa snama u temelju tubitka, ukoliko je znanost postala naa strast?


23/51

27

Podruja znanosti vrlo su raznorodna. Nain obradbe njihovih predmetavrlo je razliit. Ova razdrobljena raznovrsnost disciplina danas se drizajedno u jednom znaenju jo samo tehnikom organizacijom sveuilita ifakulteta i praktinom svrhovitou pojedinih struka. Nasuprot tome jeizumrla ukorijenjenost znanosti u njihovom bitnom temelju.

Pa ipak - u svim znanostima mi se, slijedei njihov interes, odnosimoprema samom biu. Upravo gledano sa stajalita znanosti nijedno podrujenema prednost pred drugim, ni priroda pred povijeu, ni obrnuto. Nijedannain obradbe predmeta ne nadvisuje drugi. Matematika spoznaja nijestroa od filoloko-historijske. Ona samo ima karakter egzaktnosti, kojanije istovjetna sa strogosti. Od historije traiti egzaktnost znailo bi ogrijeitise o ideju specifine strogosti duhovnih znanosti. U svim znanostim kaotakvima vladajui odnos prema svijetu doputa im da trae samo bie, da biga ve prema njegovu sadraju i prema njegovu nainu bivstvovanja uinile

predmetom istraivanja i temeljnog odreenja. U znanostima se - prema ideji- dogaa pribliavanje onome bitnome svih stvari.

Ovaj posebni odnos prema svijetu samoga bia noen je i voen slobodnoizabranim dranjem ljudske egzistencije. Prema biu se, dodue, odnosi i

predznanstveno i izvanznanstveno djelovanje ovjeka. No, znanost svojuosobitost ima u tome to ona na jedan njoj svojstven nain prvu i zadnjurije izriito i jedino daje samoj stvari. U takvoj realistinosti pitanja,odreivanja i utemeljivanja dogaa se posebno ogranieno podvrgavanjesamome biu, da bi se ono samo objavilo. Ovo sluenje istraivanju i

pouavanju razvija se u pravcu uvjeta mogunosti


24/51

28

vlastitog, iako ogranienog, liderstva ljudske egzistencije u cjelini. Posebanznanstveni odnos prema svijetu i dranje ovjeka, koji taj odnos vodi,mogue je, dakako, tek onda potpuno razumjeti, kad vidimo i shvatimo onoto se u takvom odnosu prema svijetu dogaa. ovjek - bie meu ostalim

biima - tjera znanost. U ovom tjeranju ne dogaa se nita manje doliupad jednoga bia, koje se zove ovjek, u cjelinu bia, i to tako da se u ovomupadu i putem njega bie, u onome to i kako jest, otvara. Ovaj otvarajuiupad na svoj nain biu prije svega pomae da ono doe k sebi.

Ovo troje - odnos prema svijetu, dranje, upad - u svom korijenskomjedinstvu vode poticajnu jednostavnost i otrinu tu-bitka prema znanstvenojegzistenciji. Ako mi tako prosvijeeni za sebe izriito uzmemo znanstvenitu-bitak u posjed, onda moramo kazati:

Ono prema emu ide odnos prema svijetu, jest bie samo - i nitaa

Ono pod ijim vodstvom stoji svako dranje, jest bie samo - i nita vie.drugo.

Ono s ime se dogaa istraivako razjanjavanje pri upadu, bie je samo- i izvan toga nita.

No zaudo - upravo kad znanstveni ovjek osigurava ono njemunajsvojstvenije, on govori, izriito ili neizriito, o neem drugom. Istraititreba samo bie i drugo - nita; samo bie i vie - nita; jedino bie i izvantoga - nita.

Kako stoji s ovim Niim? Je li sluajno da mi sasvim od sebe takogovorimo? Je li to jednostavno jedna vrsta govorenja i drugo - nita?

a1. izdanje 1929.: Ovaj dodatak iza crtice smatran je samovoljnim i umjetnim, a ne zna seda je Taine, koji moe biti uzet kao zastupnik i znak jednog cijelog, jo vladajuegvremena, ovu formulu svjesno rabio za oznaavanje svog temeljnog dranja i namjere.


25/51

29

No, to nas briga za ovo Nita? Ta Nita ba sama znanost odbacuje irtvuje kao ono nitavno. Ipak, ne priznajemo li mi Nita samim tim to gana taj nain rtvujemo. No, moemo li govoriti o nekom priznanju, kad nitane priznajemo? A moda se ovo amo-tamo govorenje ve nalazi u praznojsvai oko rijei? Nasuprot tome, znanost sada ponovno mora potvrditi svojuozbiljnost i svoju trijeznost da joj je stalo jedino do bia. Nita - to ono zaznanost moe biti drugo doli smutnja i tlapnja? Ako je znanost u pravu, onda

je samo jedno sigurno: znanost o Niemu ne eli nita znati. Ovo je na krajukrajeva strogo znanstveno shvaanje Niega. Mi to znamo tako to o njemu,o Niemu, ne elimo nita znati.

Znanost o Niemu ne eli nita znati. No, isto tako je sigurno: tamo gdjeona pokuavaaizrei svoju vlastitu bit, ona u pomo zove ono Nita. Ono toodbacuje ona ujedno i trai. Kakvo podvojenob

Pri razmiljanju o naoj trenutanoj egzistenciji - kao onoj koja jeodreena znanou - nali smo se usred izvjesnog prijepora. Kroz ovaj

prijepor ve se razvilo jedno propitivanje. Pitanje samo trai da budeposebno izreeno: Kako stoji s Niim?

bivstvovanje se ovdjerazotkriva?

Izradba pitanja

Izradba pitanja o Niemu mora nas dovesti u poloaj iz kojega postajemoguim odgovor ili pak uvid u nemogunost odgovora. Nita je priznato.Znanost ga, s nadmonom

a5. izdanje 1949.: pozitivno i iskljuivo dranje prema biu.b3. izdanje 1931.: ontoloka diferencija;

5. izdanje 1949.: Nita kao Bitak.


26/51

30

ravnodunou prema njemu, rtvuje kao ono to ne postoji.Unato tome, mi pokuavamo pitati o Niemu. to je Nita? Ve prvi

korak prema ovom pitanju pokazuje neto neobino. U ovom propitivanjumi unaprijed Nita postavljamo kao neto to jest tako i tako - kao bie. A

ba od toga se ono upravo u potpunosti razlikujea

Prema tome je i svaki odgovor na ovo pitanje iz temelja nemogu. Jer, onse nuno kree u formi: Nita je to i to. Pitanje i odgovor su s obzirom na

Nita na isti nain besmisleni.

. Pitanje o Niemu - to ikako ono, Nita, jest - ono o emu se pita izokree u njegovu suprotnost.Pitanje samo sebe liava svoga vlastitoga predmeta.

Stoga njemu nije na prvom mjestu potrebno odbacivanje od straneznanosti. Openito navoeno temeljno pravilo miljenja uope, naeloizbjegavanja protuslovlja, opa logika, pobija ovo pitanje. Jer, miljenje,koje je bitno uvijek miljenje neega, moralo bi kao miljenje Niega raditi

protiv vlastite biti.Budui da nam tako ostaje uskraeno da Nita uope uinimo predmetom,

s naim pitanjem o Niemu ve smo na kraju - pod pretpostavkom da je uovom pitanju logikab

No, smije li se dirati u vladavinu logike? Zar razum stvarno nijegospodar pri pitanju o Niemu? Ipak, samo s njegovom pomoi uopemoemo Nita odreivati i postavljati kao problem, makar se ovaj sam u sebirazarao. Jer, Nita je nijekanje sveukupnosti

najvia instanca, da je razum sredstvo, a miljenjeput da bi se Nita shvatilo izvorno i da bi se odluilo o njegovom moguemrazotkrivanju.

a5. izdanje 1949.: razlika, diferencija.b1. izdanje 1929.: to znai logika u uobiajenom smislu, ono ime se ona smatra.


27/51

31

bia, jednostavno ne-bie. No, mi ovdje Nita stavljamo pod vie odreenjeonoga nitavnoga i time, kako se ini, zanijekanoga. A nijekanje je, premavladajuem i nikad osporenom nauku logike, specifina djelatnostrazuma. Kako se, dakle, u pitanju o Niemu i ak u pitanju njegove

propitljivosti moemo htjeti oprostiti od razuma? Ipak, je li ba sigurno toto mi ovdje pretpostavljamo? Predstavlja li ono Ne, zanijekanost i timenijekanje, vie odreenje, pod koje potpada Nita kao neka posebna vrstaonoga zanijekanoga? Postoji li Nita samo zato to postoji ono Ne, a to znainijekanje? Ili je obrnuto? Postoji li nijekanje i Ne samo zato to postoji

Nita? To nije razrijeeno, ak jo nije postalo ni izriito pitanje. Mitvrdimo: Nita je izvornijea

Ako ova teza postoji s pravom, onda o mogunosti nijekanja kaodjelatnosti razuma, a time i sam razum, na neki nain ovisi o Niemu. Kakoon onda moe o ovome htjeti odluivati? Ne poiva li na kraju prividna

besmislenost pitanja i odgovora u odnosu na Nita samo na slijepojsvojeglavosti

od Ne i nijekanja.

b

No, ako se ne damo zbuniti formalnom nemogunou pitanja o Niemu inasuprot njoj ipak postavimo pitanje, onda moramo zadovoljiti barem onoto ostaje kao temeljni zahtjev za mogue provoenje svakoga pitanja. Ako

Nita, na koji god nain, treba biti propitivano - ono samo -, onda ononajprije mora postojati. Mi ga moramo susresti.

lutajuega razuma?

Gdje traimo ono Nita? Kako nalazimo Nita? Ne moramo li, da bismoneto nali, uope ve prije znati da

a5. izdanje 1949.: izvorni poredak.b5. izdanje 1949.: slijepa svojeglavost: certitudo onoga ego cogito, subjektivitet.


28/51

32

je ono tu? I doista! Prije svega i ponajvie ovjek samo onda moe traitikad je anticipirao postojanje onoga to trai. A Nita je ono to se trai.Postoji li na kraju neko traenje bez one anticipacije, traenje, kojem pripadaneko isto nalaenje?

Kako god stajalo s time, mi poznajemo Nita, makar samo kao ono oemu amo-tamo svakodnevno govorimo. Ovo obino, u svoj bljedoisamorazumljivosti izblijedjelo Nita, koje se tako neupadno klatari u naemgovorenju, mi ak po kratkom postupku moemo pospremiti u nekakvudefiniciju:

Nita je potpuno nijekanje sveukupnosti bia. Ne daje li ova karakteristikaNiega na kraju mig u onom pravcu iz kojega nas ono jedino moe susresti?

Sveukupnost bia mora unaprijed biti dana, da bi kao takva u potpunostimogla podpasti pod nijekanje iz kojega bi se onda trebalo oglasiti samo

Nita.

Samo, ak i ako zanemarimo upitnost odnosa izmeu nijekanja i Niega,kako da - kao konana bia - uinimo dostupnom cjelinu bia po sebi i zanas u njegovoj sveukupnosti? Mi cjelinu bia eventualno moemo misliti uideji, te to zamiljeno u mislima zanijekati i misliti kao zanijekano.Ovim putem mi, dodue, dobivamo formalni pojam zamiljenoga Niega, alinikada samo Nita. No, Nita je nita, pa izmeu zamiljenoga i stvarnoga

Niega ne moe postojati razlika, ako Nita doista predstavlja potpunonerazlikovanje. No, stvarno samo Nita - nije li to opet onaj skriveni, ali

besmisleni pojam nekakvog bivstvujueg Niega? Neka sada po zadnji putprigovori razuma zaustave nae traenje, koje samo putem nekog temeljnogiskustva Niega moe pokazati svoju opravdanost.


29/51

33

Koliko god cjelinu bia po sebi nikada ne moemo shvatiti apsolutno,ipak smo sigurni da se nalazimo usred na neki nain u cijelostirazotkrivenoga bia. Na kraju krajeva postoji bitna razlika izmeu shvaanjacjeline bia po sebi i nalaenja samoga sebe usred bia u cjelini. Ono jenaelno nemogue. Ovo se dogaa stalno u naem tubitku. Dakako da se inikao da smo upravo u svakodnevnom ivljenju uvijek vezani samo za ovo iliono bie, kao da se gubimo na ovom ili onom podruju bia. I makar kolikonam se svakodnevnica inila rascjepkana, ona jo uvijek bie, makar inerazgovijetno, dri u nekom jedinstvu cjeline. ak i onda i upravo ondakad se posebno ne bavimo stvarima i nama samima, obuzima nas ovo ucjelini, npr. u istinskoj dosadi. Ona je jo uvijek daleko ako nam dosaujesamo ova knjiga ili onaj igrokaz, ona zaposlenost ili ovo ljenarenje. Onanavire kad je nekome dosadno. Duboka dosada, koja se u bezdanimatubitka kao utea magla povlai amo-tamo, sabire sve stvari, ljude i samoga

pojedinca s njima u neku udnu ravnodunost. Dosada pokazuje bie ucjelini.

Jednu drugu mogunost takvog objavljivanja krije radost zbog prisutnostitubitka - ne puke osobe - nekog dragog ovjeka.

Takvo raspoloenje, u kojem nekome jest tako i tako, doputa nama -njime proetima - da se naemo usred bia u cjelini. Naenost raspoloenjane samo da na svoj nain razotkriva bie u cjelini, nego je ovo razotkrivanjeujedno - daleko od toga da bude neki puki sluaj - temeljno dogaanjenaega tu-bitka.

Ono to mi tako nazivamo osjeajima nije ni kratkotrajna popratnapojava naeg misaonog i voljnog ponaanja, ni puki uzronipoticaj na to, nineko stvarno stanje s kojim se tako ili tako mirimo.


30/51

34

Pa ipak, upravo kad nas raspoloenja na takav nain vode pred bie ucjelini, ona nam skrivaju ono Nita koje traimo. Sada emo jo manje bitimiljenja da nas nijekanje osjeajima pokazanog bia stavlja pred Nita.Takvo neto moglo bi se shodno tome izvorno dogoditi samo u nekomraspoloenju, koje prema svom najvlastitijem smislu za razotkrivanje

pokazuje ono Nita.Dogaa li se u ovjekovu tubitku jedno takvo raspoloenje u kojem on

biva doveden pred samo Nita?Ovo dogaanje je i mogue i stvarno - makar i dovoljno rijetko - samo na

trenutke u temeljnom raspoloenju tjeskobe. Pod ovom tjeskobom nemislimo vrlo estu tjeskobnost, koja u biti pripada straljivosti, koja seizuzetno lako pojavljuje. Tjeskoba se bitno razlikuje od straha. Mi se uvijekstraimo pred ovim ili onim biem, koje nas ugoroava u ovom ili onomodreenom smislu. Strah od... uvijek je takoer strah za neto odreeno.

Budui da je strahu svojstvena ogranienost njegova od ega i za to, onajtko ima straha i tko je straljiv biva snano zahvaen od strane onoga u emuse nalazi. U nastojanju da se toga - ovoga odreenoga - oslobodi, on uodnosu na sve drugo postaje nesiguran, to znai u cjelini bezglav.

Tjeskoba ne doputa da se jedna takva zbunjenost uope pojavi. Njumnogo vie proima neka neobina smirenost. Tjeskoba, dodue, uvijek jesttjeskoba od..., ali ne od ovoga ili onoga. Tjeskoba od... uvijek je tjeskobaza..., ali ne za ovo ili ono. No, neodreenost onoga od ega i za to smotjeskobni nije puki nedostatak odreenosti, nego bitna nemogunostodredivosti. Ona do izraaja dolazi u sljedeem poznatom tumaenju.

U tjeskobi - kaemo - ono je nekome jezivo. to znai ono inekome? Ne moemo kazati od ega je nekome jezivo. Nekome je tako ucjelini. Sve stvari i mi sami tonemo u neku ravnodunosta

a5. izdanje 1949.: bie nas se vie ne tie.

. No, ne


31/51

35

u smislu nekog pukog iezavanja, nego se one u svom odmicanju kaotakvom okreu prema nama. Ovo nas odmicanje bia u cjelini, koje nas utjeskobi opkoljava, mui. Nema nikakva oslonca. Ostaje samo i nadvija senad nas -pri izmicanju bia - ovo nikakvo.

Tjeskoba objavljuje ono Nita.Mi lebdimo u tjeskobi. Jasnije: tjeskoba nas puta da lebdimo, budui

da ona bie u cjelini vodi prema izmicanju. To je razlog to mi sami - ovibivstvujui ljudia - usred bia sami sebi izmiemo. Stoga nije tebi imeni jezivo, nego je nekome tako. Samo je isti tu-bitakb

Tjeskoba nas ostavlja bez rijei. Zbog toga to bie u cjelini izmie iupravo stoga navire Nita, pred ovim zauuje svako kazivanje onoga jest.Da u jezovitosti tjeskobe praznu utnju esto pokuavamo prekinuti upravonasuminim govorenjem, samo je dokaz za prisutnost onoga Niega. Da

tjeskoba otkriva ono Nita, sam ovjek potvruje neposredno nakon to jetjeskoba nestala. U svjetlu pogleda, koji sa sobom nosi svjee sjeanje, mimoramo rei: od ega i za to smo bili tjeskobni stvarno nije bilo - nita. Idoista: samo Nita - kao takvo - bijae tu

, upotresenosti ovoga lebdenja, u kojem se ni za to ne moe drati, jo tu.

c

S temeljnim raspoloenjem tjeskobe mi smo dosegnuli dogaanje tubitka,u kojem se objavljuje Nita i iz kojega ga je potrebno propitivati.

.

Kako stoji s Niim?

a5. izdanje 1949.: ali ne ovjek kao ovjek 'onoga' to je tu-bitak.b5. izdanje 1949.: tu-bitak 'u' ovjeku.c5. izdanje 1949.: znai: pokazalo se; razotkrivanje i raspoloenje.


32/51

36

Odgovaranje na pitanje

Za nau nakanu zasada jedini bitni odgovor ve je dobiven, ukoliko pazimona to da pitanje o Niemu stvarno ostane postavljeno. Za to se trai daslijedimo preobrazbu ovjekaa u njegov tu-bitak, koju u nama prouzroujesvaka tjeskoba, da bismo pri tom ono bjelodanob

Nita se otkriva u tjeskobi - ali ne kao bie. Ono se isto tako ne javlja kaopredmet. Tjeskoba nije nikakvo shvaanje Niega. Pa ipak se Nitaobjavljuje kroz nju i u njoj, iako opet ne tako kao da se Nita javlja kaoodvojeno pored bia u cjelini, koje je smjeteno u jezovitosti

Nita razumjeli onako kakose javlja. Time se ujedno postavlja zahtjev da se izriito izbjegnukarakteriziranja Niega, koja nisu proizila iz usmjerenosti prema njemu.

c. Radijebismo kazali: Nita susreemo u tjeskobi zajedno s biem u cjelini. to znaiovo zajedno sd

U tjeskobi bie u cjelini izmie. U kojem smislu se to dogaa? Tjeskobabie ipak ne unitava, da bi tako preostalo ono Nita. Kako bi se to i moglodogoditi, kad se tjeskoba ipak nalazi ba u potpunoj nemoi u odnosu prema

biu u cjelini. Dapae, Nita se javlja zajedno s biem i na biu kao neemto izmie u cjelini.

.

U tjeskobi se ne dogaa nikakvo unitavanje cijeloga bia po sebi, ali istotako mi ne provodimo nekakvo nijekanje bia u cjelini, da bismo tako dobili

Nita. Osim to je tjeskobi kao takvoj izriito postavljanje nekog nijenogiskaza strano, mi bismo

a 5. izdanje 1949.: kao subjekta! A tu-bitak je ovdje misaono ve predhodno iskuen,samo stoga je pitanje 'to je metafizika?' ovdje postalo pitljivo.

b5. izdanje 1949.: otkrivanje.c5. izdanje 1949.: jezovitost i neskrivenost.d5. izdanje 1949.: razlika.


33/51

37

takvim nijekanjem, koje bi za posljedicu trebalo imati ono Nita, uvijek doliprekasno. Nita susreemo ve prije toga. Rekli smo da ga susreemozajedno s biem u cjelini, koje izmie.

U tjeskobi je na djelu uzmicanje pred..., koje, dakako, vie nije neki bijeg,nego neka napeta smirenost. Ovo uzmicanje pred... proizlazi iz Niega. Ovone privlai k sebi, nego bitno odbija od sebe. A odbijanje od sebe kao takvo

je izmiueupuivanje na bie u cjelini, koje tone. Ovo u cjelini odbijajueupuivanjeana izmiue bie u cjelini, koje upuivanje kao Nita u tjeskobiopkoljava tubitak, jest bit Niega: nitenje. Ono nije ni unitavanje bia nitiizvire iz nijekanja. A nitenje se ne moe svesti ni na unitavanje ni nanijekanje. Samo Nita nitujeb

Nitenje nije bilo kakvo dogaanje, nego kao odbijajue upuivanje naizmiue bie u cjelini ono ovo bie objavljuje u njegovoj punoj, dosadaskrivenoj neobinosti kao neto sasvim drugo - u odnosu na Nita.

.

U svijetloj noi Niega tjeskobe tek nastaje izvorna objavljenost bia kaotakvoga: da je ono bie - a ne Nita. A ovo od nas u govoru nadodato a ne

Nita nije nikakvo pridodato razjanjenje, nego predhodno omoguenjecobjavljenosti bia uope. Bit izvorno nitujuega Nita nalazi se u tome: ono

prije svega tu-bitak donosi predd

Samo na temelju izvorne objavljenosti Niega ovjekov tubitak moepristupiti biu

bie kao takvo.

a5. izdanje 1949.: od-bijati: bie za sebe; u-puivati: u bitakbia.b5. izdanje 1949.: kao nitenje bivstvuje, traje, jami ono Nita.c5. izdanje 1949.: to znai bitak.d5. izdanje 1949.: naroito pred bitak bia, pred razliku.


34/51

38

i ui u njega. A ukoliko setubitak po svojoj biti odnosi prema biu, koje onnije i koje je on sam, on kao takav tubitak uvijek potjee iz objavljenoga

Niega.Tu-bitak znaia

Zadravajui se: zadranost u Niemu.b u Niemu tubitak je uvijek izvan bia u cjelini. Ovo

bivstvovanje izvan bia nazivamo transcendencijom. Kad tubitak u temeljusvoje biti ne bi transcendirao, to sad znai, kad se unaprijed ne bi drao u

Niemu, onda se on nikada ne bi mogao odnositic

Bez izvorne objavljenosti Niega nema samobivstvovanja i nemaslobode

prema biu, a to znai niprema sebi samome.

d

Time je dobiven odgovor na pitanje o Niemu. Nita nije ni predmet nitiuope neko bie. Nita se ne pojavljuje ni za sebe ni pored bia, kojemu kaoda se pridodaje. Nita je omoguenje objavljenosti bia kao takvoga za

.

e

ljudski tubitak. Nita ne daje tek protupojam biu, nego izvorno pripadasamom bivstvovanjuf

No, sada konano do rijei mora doi jedna predugo susprezana dvojba.Ako se tubitak prema biu moe odnositi, dakle egzistirati, samozadravanjem sebe u Niemu, i ako se Nita izvorno objavljuje samo utjeskobi, moramo li onda stalno lebdjeti u tjeskobi, da bismo uope mogliegzistirati? Pa zar nismo sami priznali da je ova tjeskoba rijetka? A

. U bitku bia dogaa se nitenje Niega.

a1. izdanje 1929.: 1.) izmeu ostaloga ne samo, 2.) iz toga ne zakljuivati: sve je, dakle,Nita, nego obrnuto: preuzimanje i zapaanje bia, bitak i konanost.b5. izdanje 1949.: tko dri izvorno?c5. izdanje 1949.: to znai Nita i Bitak isto.d5. izdanje 1949.: sloboda i istina u predavanju O biti istine.e5. izdanje 1949.: ne 'kroz'.f5. izdanje 1949.: bivstvovanje: verbalno; bivstvovanje bitka.


35/51

39

osim toga, svi ipak egzistiramo i odnosimo se prema biu, koje nismo misami i koje smo mi sami - bez ove tjeskobe. Nije li ona neki samovoljniizum, a njoj pridato Nita puko pretjerivanje?

No, to znai: ova izvorna tjeskoba dogaa se samo u rijetkim trenutcima?Nita drugo nego: Nita je za nas prije svega i veinom u njegovoj izvornostiizoblieno. A ime? Time to se mi na odreen nain potpuno gubimo u

biu. to god se u naem djelovanju vie drimo bia, tim manje doputamoda nam ono kao takvo izmakne, tim vie se odvraamo od Niega. A timesami sebe sve sigurnije guramo prema javnoj povrini tubitka.

Pa ipak je ovo stalno, iako dvosmisleno odvraanje od Niega u izvjesnimgranicama u njegovu najvlastitijem smislu. Ono - Nita u njegovu nitenju -upuuje nas upravo na biea

to snanije svjedoi o ovoj stalnoj i rairenoj, iako izoblienojobjavljenosti Niega u naem tubitku od nijekanja? No nijekanje ono Ne ne

pridodaje iz sebe kao sredstvo razlikovanja i suprotstavljanja onom datome,da bi to Ne gotovo guralo izmeu sebe i njega. A i kako bi nijekanje ono Nemoglo iz sebe samoga namaknuti, budui da ono ipak moe nijekati samoako mu je unaprijed dato ono to se moe nijekati? Kako bi pak ono to semoe nijekati i to treba nijekati kao neto nitavno moglo biti zapaeno, akone tako da sve miljenje kao takvo ve unaprijed zapaa ono Ne? A ono Nemoe biti objavljeno samo ako njegov izvor, nitenje onoga Niega uope, atime samo Nita, bude preuzeto iz skrivenosti. Ono Ne ne nastajenijekanjem, nego se nijekanje temelji na onome

. Nita nituje neprestance, a da mi s naimznanjem, u kojem se svakodnevno kreemo, za ovo dogaanje zapravo neznamo.

a5. izdanje 1949.: jer (upuuje) ubitak bia.


36/51

40

Nea

Ovim je u temeljnim crtama potvrena gornja teza: Nita je izvornijekanja, ne obrnuto. Ako je tako na podruju pitanja o Niemu i o bitkuslomljena mo razuma, onda se time odluuje i sudbina vladavine logike

, koje izvire iz nitenja Niega. A i nijekanje je samo jedan nainniteega, to znai na nitenju Niega predhodno utemeljenoga odnoenja.

b

Pa koliko god esto i viestrano nijekanje - bilo iziriito ili neizriito -proimalo svo miljenje, toliko malo je ono samo punovrijedni svjedoktubitku bitno pripadajue objavljenosti Niega. Jer, nijekanje se ne moenazvati jedinim, pa ni vodeim niteim odnoenjem, u kojemu tubitak biva

protresen od strane Niega. Bezdanija od puke primjerenosti misaonognijekanja jest okrutnost protivljenja i otrina zgraanja. Odgovornija je bolzakazanja i bezobzirnost zabranjivanja. Vie pritie oporost oskudice.

unutar filozofije. Sama ideja logike rastae se u vrtlogu izvornijeg pitanja.

Ove mogunosti niteega ponaanja - sile, u kojima tubitak nosi svoju

baenost, iako njome ne ovladava - nisu nikakvi oblici pukoga nijekanja. Toim ipak ne prijei da se izriu u onome Nei u nijekanju. Dakako, tek se timeodaje praznina i irina nijekanja. Proetost tubitka niteim ponaanjem

posvjedouje stalnu i, dakako, zatamnjenu objavljenost Niega, koje izvornorazotkriva samo tjeskoba. A u tome se krije: ova izvorna tjeskoba u tubitku

je veinom potisnuta. Tjeskoba je tu. Ona samo spava. Njezin dah stalnoprotresa tubitak:

a 1. izdanje 1929.: ovdje je ipak - kao i inae iskaz - nijekanje shvaeno previenaknadno i izvanjski.

b1. izdanje 1929.: 'logika', to znaipredatotumaenje miljenja.


37/51

41

najmanje onaj tjeskobni i nezamjetljivo za ono da, da i ne, ne onogapoduzetnoga; najvie onaj suzdrani; najsigurnije onaj u biti odluni tubitak.A ovaj se dogaa samo iz onoga za to se troi, da bi tako sauvao krajnjuveiliinu tubitka.

Tjeskoba onoga odlunoga ne podnosi nikakvo suprotstavljanje radosti iliak ugodnom zadovoljstvu smirenog ivotarenja. Ona je - s ovu stranutakvih suprotnosti - u tajnom savezu s vedrinom i blagou stvarajueenje.

Izvorna se tjeskoba u tubitku svakog trenutka moe probuditi. Ona za tone treba nikakvo buenje od strane nekog neobinog dogaaja. Dubininjezina vladanja odgovara ono neznatno njezina moguega povoda. Ona jestalno pri skoku, a ipak samo rijetko dolazi do skakanja, da bi nas trgnula

prema lebdenju.Zadranost tubitka u Niemu na temelju skrivene tjeskobe ovjeka ini

namjesnikom Niega. Mi smo tako konani, da se zapravo vlastitomodlukom i voljom izvorno ne moemo dovesti pred Nita. U tubitku tako

bezdano prokopava pokonaenje, da je naoj slobodi nedostupnanajsvojstvenija i najdublja konanost.

Zadranost tubitka u Niemu na temelju skrivene tjeskobe jestnadilaenje bia u cjelini: transcendencija.

Nae pitanje o Niemu treba nam predstaviti samu metafiziku. Imemetafizika potjee iz grkoga meta ta physika. Ovaj udni naslov kasnije

je tumaen kao oznaka pitanja koje ide meta - trans - iznad bia kaotakvoga.

Metafizika je pitajue nadilaenje bia, da bi ga se kao takvo i u cjeliniponovno zadobilo za njegovo poimanje.

U pitanju o Niemu dogaa se jedno takvo nadilaenje


38/51

42

bia kao bia u cjelini. Ono je time pokazano kao metafiziko pitanje.Pitanjima takve vrste na poetku smo dali dvostruku karakteristiku: svakometafiziko pitanje s jedne strane uvijek obuhvaa cjelinu metafizike. Zatim

je u svakom metafizikom pitanju i pitajui tubitak uvijek stavljen u pitanje.U kojoj mjeri pitanje o Niemu proima i obuhvaa cjelinu metafizike?O Niemu metafizika od starine samoizrie u jednoj vrlo vieznaoj

reenici: ex nihilo nihil fit, iz Niega ne nastaje Nita. Iako u raspravi o ovojreenici samo Nita zapravo nikada ne postaje problem, ona pri tom ipaksvakim pogledom na Nita izraava vodee temeljno shvaanje bia. Antikametafzika Nita shvaa u znaenju nebia, to znai neoblikovane tvari, kojasamu sebe ne moe oblikovati u oblikovano bie, koje bi shodno tomenudilo neki izgled (eidos). Bivstvujua je tvorevina, koja sama sebe oblikuje,a koja se kao takva prikazuje u slici (pogledu). Podrijetlo, pravo i graniceovoga shvaanja bitka isto tako se malo promiljaju kao i samo Nita.

Kranska dogmatika nasuprot tome nijee istinu reenice ex nihilo nihil fit ipri tom Niemu daje preinaeno znaenje u smislu potpune odsutnostiizvanboanskoga bia: ex nihilo fit - ens creatum. Nita sada postaje

protupojam stvarnome biu, onome summum ens, Bogu kao ens increatum. Iovdje tumaenje Niega upuuje na temeljno shvaanje bia. A metafizikarasprava o biu ostaje na istoj razini kao i pitanje o Niemu. Pitanja o bitku i

Niemu kao takvima oba izostaju. Stoga ne zabrinjava ak ni tekoa da se,ako Bog stvara iz Niega, upravo on mora moi odnositi prema Niemu. Aako je Bog Bog, on ne moe poznavati Nita, ako inae ono apsolutno izsebe iskljuuje svaku nitavnost.


39/51

43

Ovo grubo historijsko podsjeanje Nita pokazuje kao protupojam onomstvarno bivstvujuem, to znai kao njegovo nijekanje. No, ako Nita na nekinain postane problem, onda ovaj protuodnos ne doivljava moda samoneko jasnije odreenje, nego se tek budi stvarno metafiziko pitanje o bitku

bia. Nita ne ostaje neodreeni nasuprotnik biu, nego se pokazuje kaopripadno bitku bia.

isti bitak i isto Nita jest dakle isto. Ova Hegelova reenica (Znanostlogike, I. knjiga, WW III, str. 78) postoji s pravom. Bitak i Nita pripadaju

jedno drugome, ali ne zato to se oni - gledano sa stajalita Hegelovapoimanja miljenja - u svojoj neodreenosti i neposrednosti slau, nego zatoto je sam bitak u biti konaan i objavljuje se samo u transcendenciji tubitkakoji se zadrava u Niemu.

Pa ako je pitanje o bitku kao takvom sveobuhvatno pitanje metafizike,onda se pitanje o Niemu pokazuje kao takvo, da ono obuhvaa cjelinu

metafizike. A pitanje o Niemu ujedno proima cjelinu metafizike, ukolikonas ono tjera prema problemu izvora nijekanja, to znai u biti prema odluci o

pravovaljanosti vladavine logikea

Tada stara reenica ex nihilo nihil fit dobiva jedan drugi smisao, kojipogaa sam problem bitka i glasi: ex nihilo omne ens qua ens fit. U Niemutubitka bie u cjelini prema svojoj najvlastitijoj mogunosti tek dolazi ksebi, to znai na konaan nain. U kojoj je mjeri onda pitanje o Niemu, ako

je ono metafiziko, na pitajui tubitak preuzelo u sebe? Mi na sad i ovdjeiskueni tubitak karakteriziramo kao bitno odreen znanou. Ako je natako odreeni tubitak smjeten u pitanje

u metafizici.

a1. izdanje 1929.: to uvijek znai predane logike, a njezin logoskao izvor kategorija.


40/51

44

o Niemu, onda mora da je on ovim pitanjem postao upitan.Znanstveni tubitak svoju jednostavnost i otrinu ima u tome da se na

poseban nain odnosi prema biu samome i jedino prema njemu. Ono Nitaznanost nadmonom gestom eli rtvovati. No, sad je pri propitivanju

Niega oito da je ovaj znanstveni tubitak mogu samo ako se unaprijedzadrava u Niemu. On se tek onda razumije u onome to jest, ako ne rtvujeono Nita. Tobonja trijeznost i nadmonost znanosti postaje neimsmijenim, ako ono Nita ne shvati ozbiljno. Samo zato to je objavljeno ono

Nita, znanost samo bie moe uiniti predmetom istraivanja. Samo akoznanost egzistira iz metafizike, ona uvijek nanovo moe zadobivati svoju

bitnu zadau, koja se ne sastoji u skupljanju i poredavanju saznanja, nego urazotkrivanju itavog prostora istine o prirodi i povijesti, koje uvijek nanovotreba ostvarivati.

Jedino zbog toga to je u temelju tubitka objavljeno Nita, moe nas

obuzeti potpuna zaudnost bia. Samo ako nas mui zaudnost bia, onobudi i na sebe navlai uenje. Samo na temelju uenja - to znaiobjavljenosti Niega - nastaje ono zato?. Samo zato to je ono zatokao takvo mogue, moemo na odreen nain pitati o razlozima i razlagati.Samo zato to moemo pitati i razlagati, naoj egzistenciji je u ruke datasudbina istraivaa.

Pitanje o Niemu stavlja nas same - pitatelje - u pitanje. Ono jemetafiziko.

Ljudski tubitak moe se odnositi prema biu samo ako se zadrava uNiemu. Ovo nadilaenje bia dogaa se u bivstvovanju tubitka. A ovonadilaenje je metafizika sama. Po tome je oito: Metafizika pripada naraviovjeka. Ona nije ni grana


41/51

45

kolske filozofije ni podruje samovoljnih dosjetki. Metafizika je temeljnodogaanje u tubitku. Ona je tubitak sam. Budui da istina metafizike stanujeu ovom bezdanom temelju, ona za najblie susjedstvo ima stalno vrebajuumogunost najdublje zablude. Stoga nikakva strogost znanosti ne dostieozbiljnost metafizike. Filozofija se nikada ne moe mjeriti prema mjeri idejeznanosti.

Ako smo izneseno pitanje o Niemu stvarno propitivali, onda mimetafiziku nismo predstavili izvana. Nismo se u nju ni tek premjestili. Unju se ak i ne moemo premjestiti, budui da - ukoliko egzistiramo - uvijekve u njoj jesmo. Physei gar, o phile, enesti tis philosophia te tou androsdianoia (Platon, Fedar 278a). Ukoliko ovjek egzistira, na neki se naindogaa filozofiranje. Filozofija - ono to mi tako nazivamo - jest stavljanje-u-pokret metafizike, u kojoj ona dolazi k sebi samoj i k svojim izriitimzadaamaa

aWegmarken (Putokazi), 1. izdanje 1967.: izreene dvije stvari: 'bit' metafizike i njezinavlastita bivstveno-poslanstvena povijest bitka; oboje kasnije naznaeno u 'prevladavanju'.

. Filozofija se pokree samo neobinim uskakanjem vlastite

egzistencije u temeljne mogunosti tubitka u cjelini. Za ovo uskakanjeodluujue je: s jedne strane dati prostora za bie u cjelini; zatim se upustitiu Nita, to znai biti slobodan od idola, koje svatko ima i do kojih se svatkoobiava oduljati; na kraju dopustiti da se ovo lebdenje tako razvije, da bi sestalno moglo vraati u temeljno pitanje metafizike, koje ono Nita samoiznuuje: Zato je uope bie, a ne radije Nita?


42/51

46

POGOVOR1

Pitanje to je metafizika? ostaje pitanje. Sljedei pogovor je zaonoga tko ustrajava kod pitanja jedan izvorniji predgovor. Pitanje t o jemetafizika? nadilazi metafiziku. Ono izvire iz jednoga miljenja koje je vezalo u nadvladavanje metafizike. Biti takvih prijelaza pripada da oni uizvjesnim granicama jo moraju govoriti jezikom onoga to pomaunadvladati. Poseban povod, pri kojemu se raspravlja o biti metafizike, nesmije zavoditi prema miljenju da je ovo propitivanje vezano za to da onomora poi od znanosti. Novojekovno istraivanje se s drugim oblicima

predoavanja i s drugim nainima proizvoenja bia upustilo u temeljnu crtuone istine, prema kojoj je sve bie obiljeeno voljom za voljom, iji se

predoblik poeo pojavljivati kao volja za moi. Volja je, shvaena kao

temeljna crta bievnosti bia, izjednaavanje bia s onim stvarnim na nainda stvarnost onoga stvarnoga postaje opunomoena za bezuvjetno

proizvoenje neprestanog opredmeivanja. Novovjekovna znanost niti sluinekoj njoj unaprijed zadatoj svrsi, niti ona trai istinu po sebi. Ona je kao

jedan nain raunajueg opredmeivanja bia od same volje za voljompostavljeni uvjet, putem kojega volja osigurava vladavinu svoje biti. No,budui da se svo opredmeivanje bia iscrpljuje u pribavljanju iosiguravanju

1Prvo izdanje Pogovora (1943) zapoeto je motom: ... Metafizika je rije, kao to jeapstraktno i gotovo i miljenje rije, od koje svatko, manje ili vie, bjei kao od nekogatko je zaraen kugom. Hegel (1770-1831), WW XVII, p. 400.


43/51

47

bia, te ono iz ovoga sebi stvara mogunosti svoga nastavljanja, toopredmeivanje ustrajava kod bia i njega ve smatra bitkom. Tako svoodnoenje prema biu posvjedouje neko znanje o bitku, ali ujedno inemogunost da samo od sebe stoji u zakonua

Stoga e svaki pokuaj da se prati misaoni tijek predavanja naii nazapreke. To je dobro. Propitivanje pri tom postaje autentinije. Svako stvari

primjereno pitanje ve je most prema odgovoru. Bitni odgovori uvijek susamo zadnji korak pitanja. No, on ostaje neizvodiv bez dugoga niza prvih isljedeih koraka. Bitni odgovor svoju nosivu snagu crpi iz ustrajnosti

propitivanja. Bitni odgovor samo je poetak jedne odgovornosti. Pri ovoj sepropitivanje budi izvornije. Stoga se ni autentino pitanje ne dokida naenimodgovorom.

istine ovoga znanja. Ovaistina je istina o biu. Metafizika je povijest ove istine. Ona kae to je biena nain da bievnosti bia daje pojmovni oblik. U bievnosti biametafizika misli bitak, a da ipak zbog naina svoga miljenja nije u stanju

promisliti istinu bitka. Metafizika se posvuda kree na podruju istine bitka,koja joj, metafiziki reeno, ostaje nepoznati neutemeljeni temelj. No, ako se

pretpostavi da ne samo bie proizlazi iz bitka, nego da takoer i jo izvornijesam bitak poiva u svojoj istini i da istina bitka bivstvuje kao bitak istine,onda je nuno pitanje to je metafizika u svom temelju. Ovo propitivanjemora misliti metafiziki i ujedno iz temelja metafizike, to znai ne mislitivie metafiziki. Takvo propitivanje u jednom bitnom smislu ostaje

dvoznano.

Zapreke za zajedniko promiljanje predavanja dvojake su vrste. Jedne sejavaljaju iz zagonetki koje se

a5. izdanje 1949.: za-kon; dogaaj.


44/51

48

skrivaju na podruju onoga to se ovdje misli. Druge proizlaze iznesposobnosti, esto i iz nevoljkosti miljenja. Na podruju misaonog

propitivanja ponekad mogu pomoi ve povrne dvojbe, a osobito onebriljivo promiljene. Pa i grube zablude neto koriste, ak i kad se izreknu ubijesu neke zaslijepljene polemike. Razmiljanje samo mora sve vratiti usmirenost strpljive misaonosti.

Preteite dvojbe i zablude u odnosu na ovo predavanje mogu se sabrati utri teze. Kae se:

1. Predavanje Nita ini jedinim predmetom metafizike. No, budui daje Nita ono naprosto nitavno, ovo miljenje vodi prema uvjerenju da je svenita, tako da se ne isplati ni ivjeti ni umrijeti. Jedna filozofija Niega

potpuni je nihilizam.2. Predavanje jedno pojedinano i k tome jo potiteno raspoloenje,

tjeskobu, uzdie do jedinog temeljnog raspoloenja. No, budui da je

tjeskoba duevno stanje tjeskobnih i kukavica, ovo miljenje porieusreujue dranje hrabrosti. Jedna filozofija tjeskobe paralizira volju zadjelovanjem.

3. Predavanje se odluuje protiv logike. A budui da razum sadrimjerila za svako raunanje i poredak, ovo miljenje sud o istini preputasluajnom raspoloenju. Jedna filozofija pukog osjeaja ugroavaegzaktno miljenje i sigurnost djelovanja.

Ispravno zauzimanje stajalita prema ovim tvrdnjama proizlazi izponovnog promiljanja predavanja. Neka ono istrai iscrpljuje li se Nita,koje tjeskobu pokazuje u njezinoj biti, kod nekog praznog nijekanja svega

bia, ili se ono to nikada i nigdje nije neko bie razotkriva kao ono to serazlikuje od svega bia, a to mi nazivamo bitkom. Gdje god i kako dalekoneko istraivanje pretraivalo bie, ono nikada ne nalazi bitak. Ono uvijeksusree samo bie,


45/51

49

budui da u nakani svoga razjanjavanja uvijek ustrajava kod bia. A bitaknije nikakvo bivstvujue svojstvo bia. Bitak se ne moe predoiti kao bie i

proizvesti kao predmet. Ovo sasvim drugoau odnosu prema svemu biu jestne-bie. No ovo Nitab bivstvuje kao bitak. Mi miljenje brzopletoodbacujemo, ako jeftinim objanjenjem Nita proglasimo pukim nitavnim iizjednaimo ga s onim nebitnim. Umjesto da popustimo takvoj brzopletosti

praznog otroumlja i rtvujemo zagonetnu vieznanost Niega, moramo senaoruati za jedinstvenu spremnost dau Niemu iskusimo sveobuhvatnostonoga to svakom biu prua jamstvocda bude. To je sam bitak. Bez bitka,ije nam bezdano, ali jo neralanjeno bivstvovanje u bitnoj tjeskobi Nitadostavlja, svo bi bie ostalo u nebivstvenosti. Samo ni ova kao naputenostod strane bitka ipak nije ono nitavno Nita, ukoliko istini bitka uope

pripada da bitakd nikada2ene bivstvujeefbez bia, da bie nikada3

Iskustvo bitka kao onoga drugoga u odnosu na svo bie daruje tjeskoba,pod pretpostavkom da iz tjeskobe od tjeskobe, to znani u pukojtjeskobnosti straha, ne uzmaknemo pred bezglasnim

nije bezbitka.

fg

2 4. izdanje (1943): valjda. g (4. izdanje 1943.: U istini bitka bivstvuje bitak quabivstvovanje diferencije; ovaj bitak qua bitak prije diferencije jest dogaaj i stoga bezbia. 5. izdanje 1949.: predupuivanje na bitak qua dogaaj, ali tamo (u 4. izdanju) nijerazumljivo.)

glasom, koji stvarajezu bezdanog

34. izdanje (1943): ali nikada.a4. izdanje 1943.: I ovo kazano jo metafiziki s pozicije bia.

b4. izdanje 1943.: od bia.c5. izdanje 1949.: ono jamee.d4. izdanje 1943.: u smislu bitka.

e5. izdanje 1949.: bivstvovanje bitka: bitak, razlika; 'bivstvovanje' bitka vieznano: 1.dogaaj, neuzrokovan biem, dogaaj - ono jamee; 2. bievnost - tostvo: trajui,trajno, aei.f5. izdanje 1949.: 'bitak' (dogaanje) kao bezglasni glas, glas tiine.


46/51

50

raspoloenja. Dakako, ako pri upuivanju na bitnu tjeskobu samovoljnonapustimo tijek miljenja ovoga predavanja, ako tjeskobu kao od onogaglasa stvoreno raspoloenje odvojimo od odnosa prema Niemu, onda namtjeskoba ostaje kao pojedinani osjeaj koji u poznatoj ponudi psiholoki

promatranih duevnih stanja moemo razlikovati od drugih osjeaja iralanjivati ga. Onda se na niti vodilji jeftinoga razlikovanja izmeu gorei dolje raspoloenja mogu preraunavati u uzdiua i titea. Marljivomlovu na tipove i protutipove osjeaja, na posebne vrste i podvrsteovih tipova, plijena nikada nee nedostajati. No, ovo antropolokoistraivanje ovjeka uvijek ostaje izvan mogunosti da se slijedi misaoni put

predavanja; jer, ono iz obazrivosti prema glasu bitka misli u pravcuraspoloenja koje dolazi iz ovoga glasa, a koje od ovjeka u njegovoj bitizahtijeva da u Niemu ui stjecati iskustvo bitka.

Spremnost na tjskobu je ono da ustrajnosti da se ispuni najvii zahtjev

koji jedini pogaa ovjekovu bit. Jedino ovjek meu svim biima imaiskustvo, pozvan glasom bitka, uda nad udima: d a biej e s t . Onaj, dakle,tko je u svojoj biti pozvan u istinu bitka zbog toga je uvijek na jedan bitannain raspoloen. Jasna hrabrost za bitnu tjeskobu jami tajnovitumogunost iskustva bitka. Jer, u blizini bitne tjeskobe kao jezovitosti

bezdana stanuje bojazan. Ona rasvjetljuje i uva ono mjesto ovjekove bitiunutar kojega on ostaje udomaen u onom to stalno ostaje.

Nasuprot tome tjeskoba od tjeskobe moe se tako daleko izgubiti, da neprepoznaje jednostavne odnose u biti tjeskobe. to bi bila najvea hrabrost,kad ona u iskustvu bitne tjeskobe ne bi nala svoju stalnu protuteu?


47/51

51

U onom stupnju, u kojem omalovaavamo bitnu tjeskobu i u njojrasvijetljeni odnos bitka prema ovjeku, mi hrabrost liavamo dostojanstva.A ova je u stanju izdrati ono Nita. Hrabrost u bezdanu jezovitosti

prepoznaje jedva dostupan prostor bitka, iz ije se prosvjetline svako bietek vraa u ono to ono jest i to moe biti. Ovo predavanje niti zastupa nekufilozofiju tjeskobe niti ono pokuava lukavtinom postii dojam nekakveherojske filozofije. Ono misli samo ono to je zapadnjakom miljenju odnjegova poetka sinulo kao ono to treba misliti i unato tome ostalozaboravljeno: bitak. No, bitak nije nikakav proizvod miljenja. A nasuprottome bitno je miljenje dogaaj bitka.

Stoga sada postaje nunim i jedva izgovoreno pitanje stoji li ovo miljenjedoista ve u zakonu njegove istine, ako slijedi samo miljenje koje svojimformulama i pravilima zahvaa logika. Zato ovo predavanje ovaj naslovstavlja pod navodne znake? Da bi naznailo da je logika samo j e d n o

tumaenje biti miljenja, i to ono koje ve prema imenu poiva na u grkommiljenju dostignutom iskustvu bitka. Sumnjiavost spram logike, ijim sedosljednim izopaenjem smije smatrati logistika, proizlazi iz znanja o onommiljenju koje svoj izvor nalazi u iskustvu istine bitka, a ne u razmatranju

predmetnosti bia. Nikad egzaktno miljenje nije najstroe miljenje, akostrogost svoju bit doista dobiva iz vrste napora kojim znanje uvijek zadravaodnos prema onome to je bitno za bie. Egzaktno miljenje vee se samo zaraunanje s biem i slui iskljuivo ovome.

Svo raunanje puta da se ono brojivo iscrpi u brojenome, da bi gauporabilo za sljedee brojenje. Raunanje ne doputa da se pojavi netodrugo osim onoga brojivoga. Sve je samo ono to ono broji. Ono izbrojanoosigurava nastavak brojenja. Ovo neprestance troi brojeve i samo je


48/51

52

neprestano samotroenje. Slaganje rauna s biem vrijedi kao razjanjenjenjegova bitka. Raunanje svo bie unaprijed rabi kao ono brojivo, a onoizbrojeno troi za brojenje. Ova troea uporaba bia odaje troei karakterrauna. Samo zato to se broj moe beskonano uveavati, i to bez razlike usmjeru maloga i velikoga, potrona se bit raunanja moe skriti iza svojih

proizvoda i raunajuem miljenju dati privid produktivnosti, iako ono ipakve unaprijed, a ne tek u svojim naknadnim rezultatima, svo bie uvaavasamo u obliku onoga to se moe dostaviti i potroiti. Raunajue miljenjesamo sebe prisiljava da sve rjeava na osnovi dosljednosti svoga postupka.Ono ne moe naslutiti da je sve raunljivo raunanja ve prije od njegastalno izraunatih iznosa i proizvoda jedna cjelina ije jedinstvo, dakako,

pripada onom neraunljivom, koje sebe i svoju neobinost uskraujezahvatima raunanja. Ono pak to je posvuda i uvijek nedostupnozahtjevima obraunavanja, a unato tome je nekom zagonentnom

neprepoznatljivosti ovjeku u svako vrijeme blie od svakoga bia, u koje onsmjeta sebe i svoje nakane, ovjekovo bivstvovanje moe ponekadoraspoloiti za miljenje iju istinu ne moe shvatiti nikakva logika. Nekase miljenje, ije misli ne samo ne raunaju, nego su uope odreene izonoga drugoga nego to je bie, nazove bitno miljenjea

a5. izdanje 1949.: Raunanje: vladavina - naruivanje; miljenje: uputenost u predanjeza uporabu - od-ricanje.

. Umjesto da s biemrauna u odnosu na bie, ono se za istinu bitka troi u bitku. Ovo miljenjeodgovara na zahtjev bitka time to ovjek svoje povijesno bivstvovanje

predaje onome jednostavnome jedine potrebe, koja neto ne zahtijeva takoda prisiljava, nego stvara potrebu koja se ispunjava u slobodi rtve.


49/51

53

Potreba je da se uva istina bitka, to god se dogodilo ovjeku i svemu biu.rtva je svake prisile osloboeno troenje ovjekova bivstvovanja zauvanje istine bitka za bie, budui da to troenje proizlazi iz bezdanaslobode. U rtvi se dogaa skrivena zahvala, koja jedina cijeni

blagonaklonost kojom se bitak predao ovjekovu bivstvovanju u miljenju,da bi on u odnosu prema bitku preuzeo uvanje bitka. Poetno miljenje41

odjek je naklonosti bitka, u kojoj se ono jedino osvjetljava idogaanjea2doputa53: da bie jest. Ovaj odjek je ljudski odgovor na rije

bezglasnog glasa bitka. Odgovor miljenja64je izvor ljudske rijei, a ta rijetek daje da nastane jezik kao oglaavanje rijei u razliitim rijeima. Kad u

bivstvujuem temelju povijesnoga ovjeka od vremena do vremena ne bibilo skrivenog mljenja75, onda on nikada ne bi mogao zahvaljivati86, podpretpostavkom da u svakom promiljanju i u svakom zahvaljivanju97

44. izdanje (1943): Izvorno zahvaljivanje....

ipakmora postojati miljenje, koje istinu bitka misli izvorno. A kako bi inae

svaka pojedinana ovjenost dola do izvornog miljenja, ako ne tako danaklonost bitka kroz otvoreni odnos prema njoj samoj ovjeku jami

plemenitost siromatva, u kojem sloboda rtve skriva blago svogabivstvovanja? rtva je rastanak s biem u hodu prema uvanju naklonostibitka. rtva se, dodue, radom i djelovanjem moe pripremiti i opsluivati ubiu, ali ona time nikada ne moe doi do ispunjenja. Njezino ostvarenjepotjee iz ustrajnosti iz koje svaki

a5. izdanje 1949.: Dogaaj.54. izdanje (1943): ... u kojoj se osvjetljava i puta da se ono jedino dogaa:.64. izdanje (1943): Nijemi odgovor zahvaljivanja u rtvi....74. izdanje (1943): Zahvaljivanje.84. izdanje (1943): Miljenje.94. izdanje (1943): Pomiljanje.


50/51

54

povijesni ovjek djelujui - i bitno miljenje je djelovanje - uva dostignutitubitak za uvanje dostojanstva bitka. Ustrajnost je ravnodunost, koja sebine doputa osporavanje skrivene spremnosti za oprotajnu bit svaki rtve.rtva je udomaena u bivstvovanju dogaaja na nain da bitak trai82

Miljenje bitka ne trai oslonac u biu. Bitno miljenje pazi na laganeznakove onog neraunljivog i u njemu prepoznaje nepredumislivi nadolazakonog neotklonjivog. Ovo miljenje skree pozornost na istinu bitka i tako

pomae bitku istine da u povijesnoj ovjenosti nae svoje mjesto. Ovo

pomaganje ne odjelotvoruje nikakve uspjehe, budui da ono ne trebanikakvo djelovanje. Bitno miljenje pomae kao jednostavna ustrajnost utubitku, budui da se na njoj, a da time ne bi mogla ni raspolagati niti biloto znati, rasplamsava ono to je njoj slino.

odovjeka da uva bitak. Stoga rtva ne trpi nikakvo obraunavanje kojim biona svaki put bila obraunata s ozbirom na neku korist ili beskorisnost, bezobzira na to jesu li svrhe postavljene nisko ili visoko. Takvo obraunavanjeizobliuje bit rtve. Strast za svrhama zamagljuje jasnou za tjeskobuspremne bojaljivosti rtvene hrabrosti, koja od sebe zahtijeva susjedstvo sonim nerazorivim.

Miljenje, posluno glasu bitka, za njega trai rije iz koje istina bitkadolazi do rijei. Tek ako govor povijesnog ovjeka izvire iz rijei, on jeuravnoteen. A ako je uravnoteen, onda mu se nudi jamstvo bezglasnogglasa skrivenih izvora. Miljenje bitka uva rije i u takvom uvanju ispunjasvoje odreenje. Radi se o brizi za uoporabu jezika. Kazivanje misliocadolazi iz dugo uvane nijemosti i iz brinog razjanjavanja u njojrasvijetljenog podruja. Istoga podrijetla je i pjevanje

825. izdanje 1949.: do-goen, treba.


51/51

55

pjesnika. No, budui da je jednako jednakosamo kao razliito, a pjevanje imiljenje jedno su drugome najistije jednaki u briljivosti za rije, oni suujedno u svojoj biti jedno od drugoga najdalje udaljeni. Mislilac kazuje

bitak. Pjesnik imenom naziva ono sveto. A na koji su nain, miljeno izbitibitka, pjevanje i zahvaljivanje i miljenje upueni jedno na drugo i ujednorastavljeni, ovdje mora ostati otvoreno. Vjerojatno zahvaljivanje i pjevanjena razliit nain izviru iz izvornog miljenja, koje oni trebaju, a da za sebeipak ne mogu biti miljenje.

Oito je neto poznato o odnosu filozofije i poezije. No, mi ne znamonita o razgovoru pjesnika i mislilaca koji stanuju blizu na najudaljenijim

brdima.Jedno od bitnih mjesta nijemosti je tjeskoba u smislu jezivosti, u koje

raspoloenje bezdan onoga Niega tjera ovjeka. Nita kao ono drugo uodnosu na bie veo je bitka83

Posljednje pjevanje posljednjeg pjesnika u poetnom grkom svijetu,Sofoklov Edip na Kolonu, zavrava rijeju koja se misaono neponovljivovraa skrivenoj povijesti jednoga naroda i uva njegov ulaz u nepoznatuistinu bitka:

. U bitku je svako poslanje bia izvorno ve

dovreno.

all' apopauete med' epi pleio

threnon egeirete

pantos gar echei tade kyros.

A sad odustanite i nikad vie ubudueNe budite jadikovke;Odluka o dovrenju posvuda naimekod sebe uva ono dogoeno.

martin heidegger

Documents