42

X. REGIONALNE I OSTALE MEUNARODNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI

1. Sjevernoatlantski savez (NATO)

Sjevernoatlantski Savez (NATO) osnovan je 1949. godine, potpisivanjem Sjevernoatlantskog sporazuma 12 drava tadanjeg zapadnog bloka. Za razumijevanje NATO saveza kljuna je odredba sadrana u lanu 5. Ugovora koja glasi: Stranke su saglasne da e se oruani napad na jednu ili vie njih u Evropi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih.Savezu je naknadno pristupilo jo 16 drava tako da je danas NATO savez od 28. drava lanica. NATO ostvaruje razliite oblike saradnje sa mnogim drugim dravama. Najznaajniji je Euroatlantsko partnerski savjet (EAPC) koji je na sastanku u Sintri u maju 1997. godine, zamijenio dotadanji Savjet za saradnju Sjevernog Atlantika, iji je zadatak pokretanje nove faze programa. Program Partnerstvo za mir ustanovljen je u okviru NACC bio forum irokih konsultacija o politikim i sigurnosnim pitanjima.

Usvajanje osnovnog dokumenta EAPC-a pokazuje odlunost drava lanica na podizanju uzajamne vojne i politike saradnje na kvalitativno vii nivo. Prema ovom dokumentu drave lanice imaju zajedniku obavezu jaanja i irenja mira na evro-atlantskom podruju. Zajednike vrijednosti na kojima ta obaveza poiva sadrane su u Okvirnom dokumentu Partnerstva za mir. EAPC ustvari nudi okvir za politiko i sigurnosno savjetovanje te intenzivniju saradnju unutar programa partnerstvo za mir.

NATO savez ima sljedee glavne organe:

1) Sjevernoatlantski savjet

2) Odbor za odbrambeno planiranje

3) Grupa za nuklearno pitanje

1. Sjevernoatlantski savjet (NAC) koji se sastoji od stalnih predstavnika svih drava lanica Saveza osnovan je na osnovu lana 9. Ugovora. Savjet mora biti organiziran da se moe brzo sastati to praktino znai svake sedmice ali i u kraim intervalima. Savjet je ovlaten osnivati pomona tijela koja budu potrebna. Savjet ima politike ovlasti i pravo donoenja odluka koje se tiu Saveza. Savjet se moe sastajati i na viim nivoima kao npr. na nivou efova drava, efova vlada, ministara vanjskih poslova ili ministara odbrane. Sjednicama predsjedava Generalni sekretar NATO-a ili njegov zamjenik.

2. Odbor za odbrambeno planiranje sastavljen je od stalnih predstavnika, ali se sastaje i na razini ministara odbrane najmanje dva puta godinje.

3. Grupa za nuklearno planiranje sastoji se od ministara odbrane drava lanica koje sudjeluju u radu Odbora za odbrambeno planiranje, sa izuzetkom Francuske. Unutar Grupe raspravlja se o posebnim politikim pitanjima koji se tiu nuklearnog naoruanja. Grupom predsjedava Generalni sekretar NATO-a.

2. Zapadnoevropska unija

Osnovana je 1948. godine briselskim Ugovorom o ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj saradnji i kolektivnoj samoodbrani koji je amandiran Protokolom potpisanim u Parizu 1954. godine. Iskonske lanice Ugovora su bile: UK, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Zapadna Njemaka i Italija pozvane su 1954. godine da pristupe Briselskom ugovoru i tada je stvorena WEU, i konano 1988. godine lanicama unije postaju panija i Portugal a 1992. godine Grka, tako da trenutno broji 10 lanova.

Cijelvi Unije navedeni u Preambuli Ugovora su:a) pruanje uzajamne pomoi u otporu politici agresije

b) unapreenje jedinstva i ohrabrivanje progresivne integracije

3. Savjet Evrope

Osnovan je 1949. godine u cilju jaanja saradnje izmeuevropskihj demokratskih drava. On je najstarija evropska politika institucija i u ovom trenutku ima 47 drava lanica. Sjedite Savjeta Evrope je u francuskom gradu Strazburu.

Statu Savjeta Evrope u lanu 1. navodi da je razlog postojanja SE: postizanje veeg jedinstva izmeu drava lanica s ciljem ouvanja i ostvarivanja njihovog zajednikog naslijea te ostvarivanja ekonomskog i socijalnog napretka. Ovaj cilj treba biti ostvaren korz organe Savjeta raspravom o pitanjima od zajednikog interesa za drave lanice, posebno na ekonomskom, socijalnom, kulturnom i naunom pplju kao i u unapreenju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pitanja koja se tiu odbrane ne spadaju u nadlenost ovog tijela.

U okviru postavljenih cijeva Savjet Evrope se bavi i sljedeim pitanjima: unapreenje demokratije, unapreenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, unapreenje slobode medija i komunikacija, socijalnih i ekonomskih poslova, obrazovanja, kulture, kulturnog naslijea i sporta, omladine, zdravlja, prirodne sredine i regionalnog planiranja, lokalne demokratije i pravne saradnje. U ovom trenutku aktivnost je na: ljudskim pravima, demokratiji i vladavini prava.

lan 3. Statuta navodi: Svaka drava lanica Savjeta Evrope mora prihvatiti principe vladavine prava i uivanje od svih osoba unutar njene jurisdikcije ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, i iskreno i efektivno saraivati u ostvarenju ciljeva Savjeta kako su navedeni u poglavlju 1. lan 8. Statuta predvia za bilo koje lana koji ozbiljno povrijedi lan 3. Statuta mogunost suspenzije ukljuujui i iskljuenje iz lanstva.

Statut predvia dva organa Savjeta Evrope:1) Odbor ministara

2) Konstitutivnu skuptinum, a spominje i Sekretarijat na elu sa Generalnim sekretarom.

4. Evropska unija

Evropska unija je jedinstvena regionalna evropska organizacija koja u ovom trenutku broji 27, a od 1. jula 2013. godine 28 drava lanica poto je to datum zvaninog ulaska Hrvatske u ovu organizaciju.

EU je uspostavljena na temeljima triju evropskih organizacija stvorenih 50-tih godina prolog vijeka: Evropske zajednice za ugalj i elik, Evropske atomske zajednice (EUROATOM) i Evropske ekonomske zajednice. EU je nastala stupanjem na snagu Ugovora iz Mastrichta 1992. godine. Cilj usvajanja ovog ugovora bilo je priprema za stvaranje monetarne unije i uvoenje elemenata politike unije. To je dovelo do novih oblika saradnje naroito u oblasti odbrane, pravde i unutranjih poslova.

EU ima vlastite institucije pomou koji ostvaruje svoje funkcije:

Evropski parlament sainjen od zastupnika direktno izabranih od glasaa EU na period od 5 godina. Svaka drava lanica moe imati najmanje 6 a najvie 96 lanova Parlamenta koju su grupisani po politikim a ne nacionalnim opredjeljenjima. Evropski parlament je jedna od glavnih institucija za usvajanje zakona EU. On ima tri glavne uloge: raspravlja i donosi evrospke zakone sa Savjetom, provjerava druge institucije EU, naroito Komisiju u cilju provjere demokratinosti njihovog rada i raspravlja i usvaja budet EU zajedno sa Savjetom. Evropski parlament ima tri sjedita: Brisel, Luksemburg i Strazbur.

Evropski savjet okuplja efove drava ili vlada drava lanica EU, Predsjednika Komisije i Predsjednika Evropskog savjeta koji predsjedava sastancima. Sastancima prisustvuju Visoki predstavnici EU za spoljnu politiku i sigurnost. Sastanci Evropskog savjeta su faktiki samiti EU gdje se susreu lideri drava lanica radi odluivanja o irokim politikim prioritetima i glavnim inicijativama koji ne mogu biti rijeeni na niem nivou. Godinje se odrava u prosjeku etiri takva susreta. On ne donosi zakone. Obino zasjeda u Briselu.

Savjet Evropske unije - je forum gdje se sastaju ministri iz svih drava lanica EU radi donoenja zakona. Savjet donosi zakone EU, koordinira ekonomske politike drava lanica EU, potpisuje sporazume izmeu EU i drugih drava, odobrava godinji budet. razvija spoljnu i odbrambenu politiku EU i koordinira saradnju izmeu sudova i policijskih snaga drava lanica. Odluke u Savjetu se u pravilu donose kvalifikovanom veinom a broj glasova koje imaju pojedine lanice je razliit i iznosi od tri koliko ima Malta do 28 koliko imaju: Njemaka, Francuska, Italija i Velika Britanija.

Evropska komisija je jedna od glavnih institucija EU. Ona predstavlja i titi interese EU kao cjeline. Ona pravi nacrte evropskih zakona i svakodnevno radi na implementaciji politike EU i troenju novca. Sastavljena je od 27 lanova, iz svake drave lanice po jedan. Svaki lan je nosilac odgvornosti za neko specifino podruje za koje je ovlaten od Predsjednika. Komisija ima sljedee nadlenosti: predlaganje novih zakona Parlamentu i Savjetu, rukovanje budetom EU i namjenskim fondovima, sprovoenje zakona EU zajedno sa Evropskim sudom pravde i meunarodno predstavljanje EU prilikom stupanja u konkretne odnose sa drugim dravama. Sjedite komisije je u Briselu i Luksembugu.

5. Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE)

OSCE vodi porijeklo iz Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji (CSCE) koja je zapoeta 1973. A okonana 1975, godine, usvajanjem Heikog finalnog akta. Na konferenciji je uestvovalo 35 evropskih drava ukljuujui SAD i Kanadu.Odluke OSCE-a su pravno neobavezujue. Ali naela sadrana u ovim aktima pravno su obavezujua. Umjesto da usvajaju formalne pravno obavezujue ugovore finalni akti OSCE-a predstavljaju politike obaveze za drave potpisnice da rade na izgradnji sigurnosti i saradnje u Evropi. Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji (CSEE) mijenja 1. januara 1995. godine, naziv u Organizaciju o evropskoj sigurnosti i saradnji (OSCE). Ustanovljeni su stalni organi organizacije: Sekretarijat, Visoki savjet, Parlamentarna skuptina, Centar za prevenciju konflikta i Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava.

OSCE je najvea regionalna meunarodna organizacija osnovana u cilju osiguranja meunarodnog mira i sigurnosti koja u ovom trenutku obuhvata 56. drava lanice iz Evrope, Centralne Azije i Sjeverne Amerike. to se tie pristupa sigurnosnim pitanjima njegove aktivnosti imaju: politiko-vojni, ekonomski, ekoloki i humani aspekt.

U cilju izvrenja svojih ciljeva OSCE ima sljedee organe:

Stalno vijee je struno tijelo za politike konsultacije i donoenje odluka. Njegovi lanovi su predstavnici drava koji se susreu jedanput sedmino u Beu u Kongresnom centru Hofburg radi raspravljanja i donoenja odluka.

Forum za sigurnost i saradnju bavi se pitanjima naoruanja i mjerama za izgradnju povjerenja, koji se takoer sastaje u Kongresnom centru Hofburg u Beu.

Visoki savjet ine politiki direktori ili dunosnici visokog ranga drava lanica Organizacije.

Sastaje se periodino radi politikih dogovora. Jedanput godinje odrava sastanke u Pragu kao Ekonomski forum.

Ministri vanjski poslova drava lanica sastaju se jedanput godinje na sastancima Ministarskog savjeta dok se svake druge godine sastaju efovi drava ili vlada na Samitu OSCE-a.

Predsjedavajui OSCE-a odgovoran je za izvravanje odluka Organizacije i bira se svake godine iz druge drave lanice. Aktuelnom Predsjedavajuem u njegvom radu pomae njegov prethodnik koji zajkedno sa sljedeim Predsjedavajuim ini OSCE trojku.

Generalni Sekretar OSCE-a sa sjeditem u Beu, na elu je Sekretarijata i ima zadatak rukovoenja OSCE strukturom i operacijama. Tehniku podrku Sekretarijatu prua Ured u Pragu koji ima informativnu funkciju i bavi se dokumentacionim poslovima.

Ured za vezu u Centralnoj Aziji sa sjeditem u Takentu, predstavlja vezu zmeu Organizacije i pet zemalja OSCE-a iz centralne Azije.

Ured za demokratizaciju i ljudska prava sa sjeditem u Varavi, ima izmeu ostalog aktivnu ulogu u monitoringu demokratskih izbora i u razvoju dravnih institucija koje se bave izborima i zatitom ljudskih prava, pruajui tehniki pomo nadlenim dravnim institucijama, pomae razvoj i jaanje nevladinog sektora i graanskog drutva.Izaslanik za slobodu medija zapoeo je sa radom 1997. godine, sa ciljem praenja razvoja slobode medija.Ured visokog komesara za nacionalne manjine zapoeo je sa radom 1992. godine sa zadatkom da identificira i trai trajno rjeenje etnikih napetosti koje mogu ugroziti mir, stabilnost i prijateljske odnose izmeu drava lanica OSCE-a.

Parlamentarna skuptina OSCE koja se sastoji od 320 lanova iz 56 zemalja ima za cilj olakavanje meuparlamentarnog dijalaoga. Radom skuptine rukovodi predsjednik kojeg bira skuptina na period od godinu dana.

Sud pomiranja i arbitrae sa sjeditem u enevi. Drave lanice Konvencije o pomiranju i arbitrai svoje sporove mogu rjeavati putem Arbitranog tribunala ili komisije za pomirenje.

2. Meunarodna prava i odgovornosti pojedinacaovjek pojedinac je krajnji adresat svih prava u meunarodnopravnom sistemu jer ne postoje pravni odnosi izvan ljudskih odnosa. Pojedinci su nosioci odreenih prava ali i odgovornosti. Mnoga prava koja pojedinci imaju u meunarodnopravnom sistemu tiu se njihovih imuniteta kojima se tite od pojedinih radnji usmjerenih protiv njih koja proizilaze iz njihovog trenutnog statusa (npr. ratnog zarobljenika) ili se tiu nekih njihovih privilegija (npr. diplomatskih privilegija).Prava pojedinaca i ljudskih grupa dospjela su u centar panje nakon Drugog svjetskog rata. Prava pojedinaca naroito su razvijena u podruju humanitarnog prava i ponekad idu na utrb prava drave koja proizlaze iz njenog suvereniteta i koja spadaju pod odredbe lana 2. (7) Povelje UN.Razvoj sistema ljudskih prava doveo je do izgradnje institucionalne strukture koja ukljuuje mehanizme za nadzor radi provjere da li drave udovoljavaju njihovim obavezama u podruju ljudskih prava.Pored prava pojedinci imaju i odgovornosti u meunarodnopravnom sistemu.Meunarodnopravna odgovornost podrazumijeva postojanje neke meunarodnopravne obaveze i njeno krenje. Ranije se smatralo da za svoje radnje pojedinci nisu odgovorni nego odgovornost uvijek snose drave jer su pojedinci samo vritelji radnji u ime drave. Razvojem tog sistema pojedinci postaju sve vie individualno odgovorni za svoje radnjekoje imaju meunarodnopravne posljedice. Tako pojedinci izravno odgovaraju za meunarodne zloine kao to su piraterija, trgovina robljem, zloini protiv ovjenosti i slino. Ranije su nacionalni sudovi ponekad kanjavali kritelje meunarodnog prava. U skorijoj prolosti dolazi do osnivanja meunarodnih tribunala i Meunarodnog krivinog suda koji kanjavaju poinitelje meunarodnih zloina kojim se kri meunarodno pravo.

3. Meunarodna zatita ljudskih prava3.1. UvodMeunarodna zatita ljudskih prava je relativno nov fenomen, Prije Drugog svjetskog rata pojedinci su gotovo iskljuivo tretirani kao dravljani ili stranci a ne kao pojedinci. "Izvjesna zatita im je pruana kao strancima, ali je tretman dravljana smatran kao dio domae jurisdikcije suverenih drava."

3.2. Univerzalna (opa) zatita ljudskih prava 3.21. Povelja UNCiljevi Ujedinjenih nacija navedeni u lanu 1. Povelje UN ukljuuju unapreenje i ohrabrivanje potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve bez razlikovanja po pitanju rase, pola, jezika ili religije. lan 55. Povelje propisuje da e Ujedinjene nacije unapreivati "...univerzalno potivanje j uvaavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve bez obzira na rasu, p0] jezik ili vjeru." lan 56. Povelje obavezuje sve drave lanice cla' "preduzimaju zajednike i pojedinane korake u saradnji sa Organizacijom" radi postizanja navedenih ciljeva.

3.2.2. Organi UN koji uestvuju u zatiti ljudskih prava

U okviru Ujedinjenih nacija razvijen je sistem meunarodnih instrumenata koji se bave uspostavom standarda i normi na polju stvaranja i primjene ljudskih prava.ian 13. Povelje propisuje da Generalna skuptina podstie prouavanja i ini preporuke u cilju; "...pomaganja stalnog razvoja meunarodnog prava i njegove kodifikacije."Ipak centralni organ koji se bavi pitanjem ljudskih prava je Ekonomski i socijalni savjet. Ovaj organ UN koji se sastoji od 54 lana, po lanu 62. Povelje "moe davati preporuke u cilju razvijanja potivanja i uvaavanja prava ovjeka i osnovnih sloboda za sve." Ve 1946. godine, u okviru ovih ovlasti, formirana je Komisija za ljudska prava koja se prvo sastojala od 43 a kasnije 53 drave lanice. Mjesta u Komisiji su regionalno rasporeena u skladu sa mehanizmom: Regionalne grupe Ujedinjenih nacija.Komisija je zamijenjena 2006. godine, kada je osnovan Savjet UN za ljudska prava .Savjet UN za ljudska prava sastoji se od 47 drava lanica odgovornih za jaanje i unapreenje zatite ljudskih prava irom planete. Na sastanku odranom 2007. godine, savjet je usvojio "paket za izgradnju institucija" kojim se ureduje njegov rad u budunosti. Meu instrumentima je i Univerzalni periodini pregled koji predstavlja mehanizam za procjenu potivanja ljudskih prava od svih 192 drava lanica UN. Osnovan je i Savjetodavni Komitet koji postupa kao njegov "tltink tank" koji ga opskrbljuje savjetima i ekspertizama. Ujedinjene nacije odravaju Centar za ljudska prava u enevi kao dio Sekretarijata UN sa zadatkom implementacije politike utvrene od Visokog komesara za ljudska prava.Visoki komesar UN za ljudska prava ustanovljen je, kao rezultat Svjetske konferencije o ljudskim pravima odrane u Beu 1993. godine. Njegovi zadaci su pruanje "dobrih usluga" na polju ljudskih prava u ime Generalnog sekretara UN na koji nain je postao najodgovornijislubenik UN za pitanja ljudskih prava.3.2.3. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je deklaracija usvojena na zasijedanju Generalne skuptine UN 10. decembra 1948. godine.Deklaracija je donesena neposredno nakon Drugog svjetskog rata i predstavlja globalni izraz shvatanja o postojanju uroenih prava koja pripadaju svakom ovjeku kao ljudskom biu.Deklaracija se sastoji od 30 lanova koji su dalje razraeni u univerzalnim, regionalnim i nacionalnim instrumentima koji su kasnije uslijedili.U uvodu Deklaracije navodi se da je priznavanje uroenog dostojanstva i jednakih i neotuivih prava svih lanova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Prava sadrana u Deklaraciji mogu se svrstati u dvije grupe. Prvu grupu bi inila graanska i politika a drugu ekonomska, socijalna i kulturna prava.Postavlja se pitanje pravne obaveznosti Deklaracije. O tome postoje razliita miljenja.Postoje oni koji tvrde da je Deklaracija pravno obavezujui instrument. Ovaj stav temelje na injenici da se neki drugi meunarodni instrumenti za zatitu ljudskih prava pozivaju na Deklaraciju kao pravniosnov njihovog donoenja. Po drugom shvatanju Deklaracija nema obavezujuu pravnu snagu, nego je vie spisak ideala kojima treba teiti. Ona predstavlja program aktivnosti Ujedinjenih nacija na polju ljudskih prava i sloboda. Ne postoji nijedna odredba u Deklaraciji koja govori o njenoj pravnoj obaveznosti.

3.4.1. Evropski sistem zatite

Evropski sistem zatite ljudskih prava proizaao je iz iskustava steenih prije i tokom Drugog svjetskog rata to je dovelo do obnavljanja napora za ouvanje mira i saradnju izmeu drava. To je dovelo do stvaranja tri regionalne organizacije koje su osnovane sa razliitim ciljevima a koje u svojim programima imaju brigu o ljudskim pravima. To su: Savjet Evrope iji je osnovni cilj unapreenje vladavine prava, zatita i unapreenje ljudskih prava i demokratije; Evropska Unija koja je zamiljena kao institucija za unapreenje trgovine i ekonomske stabilnosti svojih lanova, i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi koja je osnovana radi ouvanja mira i vojne sigurnosti u Evropi.

3.4.1.1. Sistem SavjetaEvrope

Savjet Evrope je ustanovljen 1949. godine, kao evropska organizacija sa ciljem postizanje veeg jedinstva izmeu drava lanica radi zatite i ostvarenja ideala i principa koji ine njihovo zajedniko naslijede i olakanja njihovog ekonomskog i socijalnog progresa. Navedena su i sredstva za postizanje ovih ciljeva meu kojima su zajednike akcije na ouvanju i daljem ostvarenju ljudskih prava.Svaka drava lanica Savjeta Evrope mora prihvatiti principe vladavine prava, i uivanja od svih osoba unutar njene jurisdikcije ljudskih prava i osnovnih sloboda (lan 3. Statuta).

Savjet Evrope je usvojio brojne konvencije za ostvarenje svojih ciljeva a meu njima je najvanija Evropska kpravo na slobodu i sigurnost (lan 5.), pravo na poteno suenje (lan 6.), zabrana kanavanja bez zakona (lan 7.), pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota (lan 8.), sloboda miljenja savjesti i religije (lan 9.), sloboda izraavanja (lan 10.), pravo skupljanja i udruivanja (lan 11.), pravo na brak (lan 12.), pravo na efektivan pravni lijek (lan 13.), zabrana diskriminacije (lan 14.), derogacije u vrijeme vanrednog stanja (lan 15.), ogranienja politikih aktivnosti stranaca (lan 16.), zabrana zloupotrebe prava (lan 17.) i ogranienje upotrebe ogranienja prava (lan 18.).

Drugi dio (lanovi 19-51.) reguliu pitanje funkcionisanja Evropskog suda za ljudska prava.

Trei dio (lanovi 52-59.) pod naslovom "razno" regulie druga pitanja kao to su: upiti Generalnog sekretara, zatita postojeih ljudskih prava, ovlasti Savjeta ministara, iskljuenje drugih sredstava za rjeavanje sporova, teritorijalna primjena, rezerve, otkazivanje i potpisivanje i ratifikacija.

Evropski sud za ljudska prava je meunarodni sud uspostavljen 1959. godine, ali je tek od 1998. godine poeo postupati kao redovni sud kome se pojedinci mogu direktno obraati. Sud se sastoji od jednakog broja sudija broju lanica Konvencije (lan 20. Konvencije). Sudije postupaju u individualnom kapacitetu a biraju se izmeu osoba visokih moralnih kvaliteta a posjeduju kvalifikacije za izbor na najvie sudijske funkcije ili se radi o strunjacima priznatih kompetencija (lan 21. Konvencije). Sudije bira Parlamentarna skuptina Savjeta Evrope veinom glasova sa liste od tri kandidata koje svaka drava lanica predlae (lan 22. Konvencije). Sudije se biraju na period od devet godina i ne mogu biti reizabrani' (lan 23. Konvencije). Pored sudija organizacionu strukturu Suda ine Sekretarijat ija je struktura i funkcije propisana Pravilima suda i Poslovnikom i struni saradnici. U optoj sjednici Sud bira Predsjednika i Vicepredsjednike, uspostavlja vijea, bira predsjednike vijea, usvaja pravila suda, bira sekretara i njegove zamjenike.3.4.1.2. Sistem Evropske Unije

O specifinom sistemu zatite ljudskih prava Evropske Unije moe se govoriti tek sa usvajanjem Povelje o fundamentalnim pravima Evropske Unije. Povelja je sveano proglaena 7. decembra 2000. godine od Evropskog parlamenta, Savjeta ministara i Evropske komisije. Nakon to je modifikovana, Povelja je stupila na pravnu snagu 1. decembra 2009. godine, stupanjem na pravnu snagu Lisabonskog ugovora. Lisabonski ugovor dao jepravnu snagu Povelji kao nezavisnom dokumentu ne inkorporirajuim ga u ugovor.

Povelja Evropske Unije izlae na jednom mjestu, prvi put nakon nastanka Evropske Unije, itav asortiman graanskih, politikih, ekonomskih i socijalnih prava graana Evropske unije kao i njenih rezidenata. Ova prava su grupisana u est grupa: dostojanstvo, slobode, jednakost, solidarnost, graanska prava i pravda.

Ova prava su prvenstveno utemeljena na fundamentalnim pravima i slobodama priznatim Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i fundamentalnim slobodama, ustavnoj tradiciji drzava lanica Evropske Unije, Socijalnoj povelji Savjeta Evrope, Povelji Evropske zajednice o fundamentalnim socijalnim pravima radnika i drugim meunarodnimkonvencijama iji je lan Evropska Unija.

Obim primjene propisan je lanom 51. Povelje gdje se navodi da odredbe Povelje, obavezuju institucije i tijela Unije samo kad one implementiraju "pravo Unije". Tada oni moraju potivati prava i principe i unaprijediti primjenu Povelje u skladu sa svojim ovlastima. Ova Povelja ne daje nove ovlasti ili zadatke Uniji odnosno ne proiruje nadlenosti Unije izvan one koja joj je data Ugovorima. Pojedinci ne mogu podnositi pritube protiv svojih drava zbog nepodravanja prava iz Povelje ukoliko konkretna lanica ne implernentira pravo Unije.

Prava u Povelji mogu biti ograniena pod odreenim uslovima a ogranienja su podvrgnuta principu proporcionainosti.

3.4.1.3. Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi

Njegova primarna uloga je doprinos ouvanju meunarodnog mira i sigurnosti. Ljudskim pravima OSCE se bavi u kontekstu ouvanja mira i sigurnosti. Obaveze koje je OSCE prezeo u zatiti ljudskih prava nisu pravne nego prije politike obaveze. Njihova snaga lei u politikoj moi OSCE-a da ih nametne svojim autoritetom.

U nedostatku suda koji bi kontrolisao postivanje ljudskih prava preuzetih kao politike obaveze drava lanica OSCE-a, razvijena je mrea drugih institucija koje vre drukiju vrstu kontrole. To su Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava, Visoki komesar OSCE-a za nacionalne manjine i predstavnik OSCE-a za slobodu medija.

Uloga OSCE-a naroito je izrazena u spreavanju trgovine ljudima, u radu na demokratizaciji, edukaciji, izborima, borbi za jednakost polova, materiji ljudskih prava, borbi za slobodu medija, prava manjina kao i saradnji za zatiti ljudskih prava sa nacionalnim i meunarodnirn

nevladinim organizacijama.

3.5.1. Dravljani i stranci

Meunarodno pravo prua zatitu odreenim kategorijama lica. Stoga je prilikom razmatranja meunarodnopravnog poloaja pojedinca nuzno prvo utvrditi njegovo dravljanstvo a onda da li spada u neku specifinu kategoriju lica o kojoj e ovdje biti rijei.Dravljanstvo je trajni pravni odnos koji postoji izmeu pojedinca i drave iz kojeg nastaju prava i obaveze kako za pojedinca tako i za dravu. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine u lanu 15. (1) proklamuje da: "Svatko ima pravo na dravljanstvo." I pored toga postoje osobe koje nemaju niije dravljanstvo. Razlozi za to mogu biti razliiti. Stoga mozemo konstatirati da je pomenuta odredba Univerzalne deklaracije za sada sarno cilj kojem se tei.

U preambuli Evropske konvencije o dravljanstvu iz 1997. Godine (u daljem tekstu Konvencija kao razlog njenog donoenja navodi se elja da se unaprijede progresivni principi o dravljanstvu kao i njihova ugradnja u unutranje pravo drava, te izbjegavanje sluajeva apatridije. lanom 2. Konvencije drzavljanstvo se definira kao "pravna veza izmeu osobe i drzave i ne ukazuje na etnicko porijeklo osobe."

Svaka drava svojim unutrasnjim zakonodavstvom ureuje pitanja dravljanstva. Ona propisuje ko se ima smatrati njenim dravljanom uslove i nacine stjecanja i eventualnog gubittka njenog dravljanstva.'"

Stjecanje dravljanstva. Dravljanstvo se po meunarodnom pravu stjee na jedan od sljedeih naina: po principu krvne veze ,po principu roenja na teritoriji neke drave i naturalizacijom. Ovi principi sadrani u Evropskoj konvenciji o dravljanstvu ugraeni su u zakonodavstvo svih drava potpisnica Konvencije. Taka je na primjer u lanu 5 Zakona o dravljanstvu navedeno da:"Dravljanstvo BiH u skladu sa odredbama ovog zakona stie se: 1. porijeklom. 2. roenjem na teritoriji BiH, 3. usvajanjem. 4. putem naturalizacije, i 5, putem meunarodnog sporazuma.Stjecanje dravljaanstva roenjem je najei nain stjecanja dravljanstva. Ono se stie injenicom da su oba roditelja djeteta dravljani te drave ili je jedan roditelj dravljanin a dijete je roeno na teritorijl te drave.

Dijete stie dravljanstvo neke drave po teritorijalnom principu ukoliko je roeno na njenoj teritoriji. Nekad je dovoljna sarno ta injenica dok se u zakonodavstvu drugih drava propisuju dodatni uslovi.

Naturalizacija ili priroenje je nacin na koji stranci stiu dravljanstvo domae drave. Diskreciono je pravo svake drave da nekom strancu na njegovu rnolbu da vlastito dravljanstvo, a ukoliko ga odbije nije to "duna obrazlagati. Drava ne moe nametati vlastito dravljanstvo stranim dravljanima protivno njihovoj volji. Drave svojim zakono-davstvom propisuju uvjete za stjecanje dravljanstva naturalizacijom. Meunarodno pravo obavezuje drave da svojim unutranjim zakonodavstvom predvide mogunost stjecanja dravljanstva osobama koje imaju prebivalite na njenoj teritoriji uz jedno ogranienje. Kod propisivanja uslova za naturalizaciju one ne mogu propisati period boravka na svojoj teritoriji prije podnoenja zahtjeva dui od deset godina.

Pored mogunosti stjecanja dravljanstva postoji mogunost ekspatrijacije odnosno gubitka dravljanstva na vlastiti zahtjev. Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka zabranjuje samovoljno oduzirnanje drzavljanstva.

Stranci. U odnosu na drzavu u kojoj borave pojedinci mogu biti ne samo dravljani nego i stranci. Pod strancima se podrazumijevajlu osobe koje nemaju dravljanstvo drave u kojoj borave. Mogu biti dravljani neke druge drave ili osobe bez dravljanstva. Ne postoji meunarodnopravna obaveza prijema stranaca na vlastitu teritoriju.

3.5.2. Azilanti izbjeglice i apatridi

Veina osnovnih prava azilanata i izbjeglica sadrana su u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine. To su pravo na ivot i slobodu, pravo na sigurnost, pravo na zatitu od muenja ili okrutnog, neovjenog iii poniavajueg postupanja ili kanjavanja, pravo na zatitu od ropstva, pravo na zatitu od proizvoljnog hapenja i pritvaranja i druga.Drave su dune zatititi svoje graane bez diskriminacije po bila kojem osnovu. Ponekad vlade nisu voljne ili nisu sposobne zatititi svoje graane. U takvim okolnostima deava se da ljudi naputaju svoj dom pa i porodicu te trae sigurnost u drugim dravama. Poto u takvim okolnostima njihove vlasti ne tite vie njihova prava tu ulogu preuzima meunarodna zajednica koja osigurava da se ta osnovna prava potuju. Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je Ured Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) od strane Generalne skuptine Ujedinjenih nacija, koji ima mandat tititi i traiti trajna rjeenja za izbjeglice. Aktivnosti UNHCR zasnivaju se na meunarodnom pravu i standardima koji ukljuuju Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine i etiri enevske konvencije iz 1949, godine o meunarodnom humanitarnom pravu, kao i cijeli niz meunarodnih i regionalnih instrumenata i deklaracija, obavezujuih i neobavezujuih, koji se bave pitanjima izbjeglica.3.5.2.2. Azil

lan 14. (1) Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi da: svako ima provo traiti i u drugim zemljama uivati azil od proganjanja. Priznavanje azila je humanitarni akt drave. Pojam azil nije definiran meunarodnim pravom ali se podrazumijeva da znai cjelokupnu zatitu koju neka zemlja prua izbjeglicama na svom podruju. Azil obuhvata u svakom sluaju privremenu osnovnu zatitu kao i zabranu prisilnog povratka na teritoriju gdje bi ivot ili sloboda izbjeglice bili ugroeni uz mogunost opstanka u prihvatnoj zemlji do iznalaenja rjeenja izvan te zemlje.

Generalna skuptina Ujedinjenih nacija usvojila je 1967. Godine Deklaraciju o teritorijalnom azilu usmjerenu prema dravama lanicama. Deklaracija navodi da je priznavanje azila miroljubiv i humanitaran in koji nijedna drava ne moe smatrati neprijateljskim aktom. Ona predvia da je zemlja azila duna odgovoriti na zahtjev svake osobe za priznavanjem azila.

3.5.2.3. Izbjeglice

3.5.2.3.1. Meunarodni standardi za zatitu izbjeglica

Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine, predstavlja osnov meunarodnog izbjeglikog prava. Konvencija o izbjeglicama u lanu 1. definira pojam izbjeglica i predvia minimalne standarde za postupanje sa osobama koje ispunjavaju uslove za izbjegliki status.

Poto je Konvencija sastavljena neposredno nakon Drugog svjetskog rata, njena definicija izbjeglice fokusira se na osobe koje se nalaze izvan zemlje porijekla i koje su postale izbjeglice zbog dogaaja koji su nastupili u Evropi ili drugdje prije 1. januara 1951. godine.

Pojavom novih izbjeglikih kriza u kasnim pedesetim i poetkom ezdesetih godina prolog vijeka ukazala se potreba za proirivanjem vremenskog i geografskog djelokruga Konvencije o izbjeglicama. U skladu sa tom potrebom pripremljen je i usvojen Protokol uz Konvenciju iz 1967. godine. Konvencija i Protokol definiu izbjeglicu kao osobu koja ima opravdan strah od proganjanja zbog svoje: rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti odreenoj grupi ill zbog politikog miljenja, nalazi se izvan svoje zemlje i ne moe ili se ne eli staviti pod zatitu te zemlje ili se u nju vratiti zbog straha od proganjanja.

Konvencija Organizacije afrikog jedinstva koja pokriva odreene aspekte izbjeglikih problema u Africi, je regionalni sporazum usvojen 1969. godine.

Kartagenska deklaracija, usvojena je 1984. godine, od skupine uglednih pravnika koji su djelovali u svojstvu predstavnika svojih vlada.

Protokol o statusu izbjeglica iz 1967. godine, je samostalan dokument, koji je integralno povezan sa Konvecijom iz 1951. godine. Prorokol uklanja vremenska i geografska ogranienja sadrana u pojmu izbjeglice u Konvenciji.

Zajedno, Konvencija i Protokol o izbjeglicama ureuju tri kljune oblasti:

a) definiciju izbjeglice, zajedno sa uslovima za prestanak i iskljuenje iz izbjeglikog statusa;

b) pravni status izbieglica u zemlji azila, njihova prava i obaveze, ukljuujui pravo da budu zatieni od prisilnog povratka ili refoulementa na teritoriju gdje bi njihov ivot ili sloboda bili ugroeni.

c) obaveze drava, ukljuujui saradnju sa UNHCR-om u obavljanju njegovih zadataka i olakavanje njegovih nadzornih funkcija u vezi sa primjenom Konvencije. Pristupanjem Protokolu drave pristaju da odredbe Konvencije o izbjeglicama budu primijenjene na sve osobe koje su obuhvaene definicijom izbjeglice iz Protokola.

Naelo non-refoulment. Ovo naelo sadri pravo izbjeglice da bude zastien od prisilnog vraanja ili refoulmenta. Ono je sadrano u clanu 33.

Refoulment je zabranjen bilo eksplicitno bio implicitno tumaenjem mnogih drugih meunarodnih instrumenata kojim se tite ljudska prava kao sto su: Konvencija o spreavanju muenja i drugog okrutnog, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (lan 3.), etvrta enevska konvencija iz 1949. (lan 45. 4.), Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (lan 7.), Deklaracija o zatiti svih osoba od nestanka nasilnim putem (lan 8.) i Naela djelotvornog spreavanja i istraivanja bespravnih i samovoljnih smaknua i smaknua po kratkom postupku (lan 5.). Meunarodno humanitarno pravo propisuie potivanje rtava oruanih sukoba, bez obzira na to jesu li raseljene ili nisu. Poto se mnoge izbjeglice nalaze usred meunarodnog ili unutranjeg oruanog sukoba, izbjegliko pravo esto je usko povezano sa humanitarnim pravom. etvrta enevska konvencija o zatiti civila za vrijeme rata (iz 1949. godine) sadri

odredbu koja se konkretno bavi izbjeglicama i raseljenim osobama (lan 44.). Dodatni protokol I (iz 1977. godine) predvia da se izbjeglicama i osobama bez dravljanstva treba pruati zatita na osnovu odredbi: Dijela I i III etvrte enevske konvencije.

Interno raseljene osobe. Danas u svijetu ivi izmeu 20 i 25 miliona interno raseljenih osoba. Ti su ljudi pobiegli iz svojih domova, esto tokom graanskog rata, ali su ostali unatar granica vlastite drave.

Izbjeglice i migranti. Za razliku od migranata, izbieglice nisu svojevoljno odabrali da napuste svoju domovinu, ve su na to bili prisiljeni.

Ekonomski migranti su osobe koie naputaju svoju domovinu isklluivo iz ekonomskih razloga kako bi poboljali svoju finansijsku situaciju. Kljuna razlika izmeu ekonomskih migranata i izbjeglica je da ekonomski migranti uivaju zatitu svoje domovine, dok izbjeglice ne uivaju. Ekonomski migranti ne ispunjavaju uslove za dobijanje izbjeglikog statusa, te stoga nemaju pravo na meunarodnu zatitu kao izbjeglice.3.5.2.3.2. Prava i obaveze izbjeglica

Osnovno pravo koje imaju izbjeglice je pravo na sigurno utiite- azil. Meutim, meunarodna zatita izbjeglicama prua znatno vie. Izbjeglice trebaju uivati barem ista prava i osnovnu pomo kao i bilo koji drugi stranac koji zakonito boravi u zemlji, ukljuujui odreena osnovna prava koja pripadaju svim ljudima. Izbjeglice trebaju uivati osnovnagraanska prava, ukljuujui slobodu miljenja, kretanja i pravo na zatitu od muenja i poniavajueg postupanja. U nekim okolnostima, kao to je masovni priliv izbjeglica, drave azila mogu osjeati potrebu da ogranie odreena prava, kao to je sloboda kretanja iii sloboda rada, izbjeglice takoer imaju odreene obaveze. Naroito je vano postupanje u skladu sa zakonima i propisima zemlje azila, te mjerama koje vlasti poduzimaju kako bi odravale javni poredak.

3.5.2.4. Osobe bez dravljanstva (apatridi)

U nekim dijelovima svijeta vrlo je rairena pojava apatridije. Postoje milion ljudi bez dravljanstva. To je posljedica roenja u zemlji koja nije zemlja njihovog porijekla. Zemlja u kojoj su roeni nije im duna dati dravljanstvo.

Ova materija regulisana je sa dvije osnovne konvencije o osobama bez dravljanstva.Konvencija o statusu osuba bez dravljanstva iz 1954. godine , ima za cilj regulisanje i poboljanje statusa osoba bez dravljanstva i osiguranje da takve osobe uivaju osnovna prava i slobode bez diskriminacije.

Konvencija o smanjenju broja osoba bez dravljanstvo iz 1961. godine, definira naine na koji osobe koje bi inae bile bez dravljanstva mogu dobiti ili zadrati dravljanstvo putem utvrene veze sa dravom roenja ili porijekla. Konvencija obuhvata pitanja kao to je prijem u dravljanstvo, gubitak iii odbacivanje dravljanstva, uskraivanje dravljanstva i transfer teritorije. Konvencija takoer naglaava vanost zadravanja jednom steenog dravljanstva.3.S. Specifina zatita odreenih ljudskih grupa

3.6.1. Manjine

Veoma je teko utvrditi univerzalno vaeu definiciju manjina jer se radi o kategoriji koja je podlona promjenama pod uticajem razliitih okolnosti. Prema postojeoj pravnoj

literaturi ne postoji nijedna opeprihvaena definicija manjina. Takoer nijedan meunarodni dokument pravnog znaaja o zatiti manjina ne sadri definiciju manjine.Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnom miljenju vezanom za preseljenje nacionalnih manjina odnosno emigraciju "grko-bugarskih zajednica" definisao je takve zajednice kao: "grupe osoba koje ive u datoj dravi ili lokalitetu koji imaju rasne, religijske, jezike i tradicionalne osjeaje solidarnosti, sa izgledom da sauvaju njihovu tradiciju, vrenja njihovog oblika bogosluenja, koje osiguravaju uputstva i odgajanje njihove djece u saglasnosti sa duhom i tradicijom njihove rase i koji se uzajamno pomau. Potkomisija za spreavanje diskriminacije i zatitu manjina Ujedinjenih nacija predloila je 1947. godine slijedee elemente za definiciju nacionalne manjine: 1) nedominantna grupa, 2) zelja za odranjem po diferenciranom tretmanu, 3) ouvanje osnovnih karakteristika... po kojima se oni razlikuju od veinskog stanovnitva.'" Najee citirana definicija manjine je definicija italijanskog profesora Franeska Kapotortija, specijalnog izvjetaa UN-a a pravima manjina.

On smatra da je manjina "skupina brojano manja od ostatka stanovnitva neke drave, u nedominantnom poloaju, iji pripadnici koji su graani te drave, imaju etnike, vjerske ili jezike karakteristike razliite od karakteristika ostatka stanovnitva, i makar implicitno iskazuju osjeaj solidarnosti usmjeren ka ouvanju svoje kulture, tradicije, vjere iii jezika.

Ova definicija sadri slijedee elemente: 1) brojana inferiornost, 2) dravljanstvo, 3)posjedovanje etnikih, vjerskih ili jezinih karakteristika, razliitih od ostatka stanovnitva, 4) pokazivanje osjeaja solidarnosti, i to u svrhu: 5) odravanja svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika.

S obzirom na nain nastanka manjina mogli bismo ih podijeliti u tri osnovne skupine:

1) Autohtone ili "teritorljalne" manjine - koje ve od davnine ive na odreenom teritoriju (Baski, Katalonci, Korzikanci, Laponci ... ),

2) Neautohtone "neteritarijalne" manjine - nastale nasilnim preseljenjem (nasilna preseljenje robova iz Afrike na ameriki kontinent ili Indijaca na Jug Afrike, na Antile i dr.) ili dragovoljnom migracijom (seoba njihovih pripadnika iz vjerskih, politikih ili ekonomskih razloga),

3) "Nove" autohtone manjine - karakterizira ih specifian oblik "stvaranja" novih etnikih skupina nastao u posljednjim decenijama XX. stoljeca.U literaturi kao i u meunarodnim instrumentima spominju se sljedee kategorije manjina: rasne, nacionalne, etnike, jezine i vjerske manjine.lzraz jezike manjine sadran je u ugovorima sainjenim u doba postojanja Lige narada koji su nametali obaveze konkretnim dravama vezana za upotrebu manjinskih jezika. Povelja UN navodi jezik kao nedozvoljenu osnovu za diskriminaciju.

3.6.1.2. Historijat zatite manjina.

Pitanje zatite manjina po prvi put se postavilo prilikom zakljuenja Westfalskog mirovnog ugovara (1648.) kojim je bilo garantovano slobodno ispovijedanje manjinskih religija. Zavrni akt Bekog kongresa iz 1815. godine sadravao je odredbe koje se odnose na zatitu vjerskih manjina i o politikim pravima graana. Ova zatita se kroz devetnaesti vijek irila i na nacionalne manjine.

Dalji napredak u zatiti nacionalnih manjina pravi Berlinski ugovor iz 1878. gadine.'" u kojem se po prvi put proklamuju naela vjerskih sloboda i ravnopravnosti graana. Ugovorne obaveze odnosile su se na nacionalne i vjerske manjine u Turskoj, kao i u dravama koje su stekle nezavisnost (Srbija, Crna Gara i Rumunjska) ili su proirile svoju autonomiju (Bugarska).

Mirovni ugovori zakljueni nakon Prvog svjetskag rata sadravali su odredbe o zatiti manjinskih prava. Na osnovu mirovnih ugovora zakljuene su dvije vrste ugovora o zatiti manjina. Prvu vrstu ine posebni manjinski ugovori koji su bili sastavni dio mirovnih ugovora izmeu Poljske. ehoslavake. Rumunjske, Kraljevine SHS i Grke na jednoj i pobjednikih sila na drugoj strani. Drugu vrstu ine mirovni ugovori sa poraenim dravama Austrijom, Maarskom i Bugarskom, a kasnije i Turskom (1922.) 3.6.2. Uroeniki ili domorodaki narodi

Pod uroenikiml narodima podrazumijevaju se narodi koji su naseljavali teritoriju prije nego to je ona bila osvojena od kolonija1ih sila i koji se smatraju razliitim od naroda koji trenutno upravljaju ovim teritorijama.

Specijalni izvjetac UN Martinez-Cobo u Izvjetaju Pododboru za spreavanje diskriminacije i zatitu manjina, definira domorodake zajednice, narode i nacije kao: " ... one koji imaju historijski kontinuitet sa vremenom prije invazije i pretkolonijalnim drutvima koja su se razvila na njihovim teritorijama, smatraju sebe razliitim od drugih dijelova drutva

koje sada prevladava na ovim teritorijama ili njihovim dijelovima. Oni sada ine nedominantne dijelove drutva i odluni su da zatte, razviju i prenesu buduim generacijama teritorije njihovih predaka i njihov etnikii identitet, kao temelj njihovog kontinuiranog postojanja kao naroda, u skladu sa njihovim vlastitim kulturnim obrascem, socijalnim institucijama i pravnim sistemom,"

Ovi narodi su disperzirani irom planete ali im je zajedniko to da su trpjeli nepravde, bili istrebljivani ili porobljeni. Bilo im je osporavano pravo da uestvuju u upravljanju sadanjim drutvima i dravama. Ovi narodi to ele promijeniti. Prava ovih naroda se preklapaju sa ljudskim pravima drugih kategorija Ijudi i uglavnom nisu posebno izdvojena nego su sadrana u meunarodnim instrumentima za zatitu ljudskih prava koji imaju univerzalnu primjenu.

U okviru UN osnovana su i specijalizirana tijela za bavljenje pitanjima ovih naroda sa ovlastima da sainjavaju studije i daju savjete drugim organima. To su: Radna grupa UN o uroenikim narodima, UN permanentni forum o uroenikim narodima, Radna grupa UN za nacrt deklaracije o pravima uroenikih naroda i Specijalni izvjetac UN o situaciji ljudskih prava i fundamentalnih sloboda uroenikih naroda. Takoer postoje i druge organizacije koje se bave pitanjima uroenikih naroda kao to su: Centar za svjetske uroenike narode, Uroeniki veb, Kulturno preivljavanje ,Centar za uroenike i plemenske narode i drugi. Komisija za ljudska prava je 2006. godine, usvojila Nacrt deklaracije o pravima domorodakih naroda. Ova Deklaracija predstavlja najsveobuhvatniji dokument o pravima domorodakih naroda do danas sainjen. On ustanovljava kolektivna prava u veem obimu od svih dosadanjih meunarodnopravnih dokumenata. Ustanovljava prava uroenikih naroda na zatitu njihovih kulturnih dobara kao i prava na obrazovanje, zdavstvenu zatitu, religiju, jezik i drugo. Takoer im se priznaje pravo na kolektivno vlasnitvo nad zemljitem. injenica je da drave lanice UN nisu pravno vezane ovom Deklaracijom.Nacrt Deklaracije je podijeljen u 46 lanova grupisanih u devet cjelina.1. Pojam dravne teritorijeDravna teritorija je podruje omeeno dravnim granicama na kojem drava ostvaruje svoju suverenu vlast. Ona obuhvata kopneni i morski prostor zajedno sa zranim prostorom iznad njih. Dravna teritorija se razlikuje po tome da li se nalazi pod iskljuivom vlau jedne drave ili je terra nullius, odnosno teritorija koja se ne nalazi pod iskljuivom vlasti ni jedne drave.Teritorija drave uglavnom je kompaktna ali postoje sluajevi kada je teritorija drave nepovezana. Takoer postoje sluajevi kada je dio ili itava teritorija jedne drave potpuno ili djelimlno opkoljena teritorijom drugih drava.

Zbug toga razlikujemo eksklave koje predstavljajlu dio dravnog teritorija odvojen od glavnine dravnog podruja i sa svih strana opkoljen podrujima druge drave ili drava, i enklave koje predstavljaju dio podruja druge drave unutar podruja draveTeritorija nije ni objekt no supstanca. To je samo okvir unutar kojeg drava vri svoje javne ovlasti. Da bi drava uope postojala mora imati teritoriju. Posjedovanje teritorije je jedan od uslova za postojanje drave.Centralna karakteristika teritorije u meunarodnom pravu je njena nepovredivost.Jedno od osnovnih naela meunarodnog prava sadrano u Povelji UN je potivanje teritorijalne cjelovitostl drava.

Drava na svojoj teritoriji vri vlast uz iskljuenje vlasti svake druge drave. I aka postoji tendenclja sniavanja nivoa teritorijalne iskljuivosti drave u meunarodnom pravu, teritorijalna suverenost i dalje ostaje kljuni pojam u meunarodnom pravu.

I pored potivanja principa teritorijalne cjelovitosti u politikoj realnosti se deavaju promjene suvereniteta na nekim teritorijama. Stoga je bilo nuno razviti sistem pravila koja to omoguavaju na miran nain.2. Teritarijalni suverenitetTeritorijalni suverenitet oznaava vlast drave nad ljudima i stvarima koji se nalaze na njenoj teritoriji. Na svojoj teritoriji drava ima zakonodavnu,sudsku i izvrnu jurisdikciju.

"Nadlenost drave u odnosu na njenu teritoriju obino je opisana izrazima suverenost i jurisdikcija. Svaka povreda teritorijalnog suvereniteta druge drave je zabranjena i od drava se zahtijeva da potuju teritorijalni suverenitet.Ovo je potvreno presudom Meunarodnog suda u Hagu u predmetu Krfski tjesnac.Suverenost u odnosima izmeu drava se manifestuje kao nezavisnost. Nezavisnost se odnosi na dio zemljine povrine na kojem drava vri svoju vlast uz istovremeno iskljuenje vlasti svake druge drave.

Ukoliko se pojavi spor o suverenitetu nad nekom teritorijom onda se utvruje postojanja pravnog osnova za stjecanje suvereniteta na podruju i kontinuitet vrenja suvereniteta.

Temelj suvereniteta je kontinuirano i mirno vrenje dravne vlasti na nekoj teritoriji.Ovo pokazivanje vrenja teritorijalne suverenosti sastoji se u vrenju prava ali i dunosti vezanih za tu teritoriju jer su dunosti nuna posljedica vrenja prava3. Davne granice3.1. Uope. Dravne granice su linije koje ograniavaju dravnu teritoriju i do kojih se prostire dravna vlast. Poto je dravna teritorija trodimenzionalni prostor koji obuhvata zemljinu povrinu. zrani prostor i podzemlje tako je i grania ploha nepravilnog oblika i ograniava zemljinu povrinu, zrani prostor i podzemlje. Pored granica na kopnu postojegranice na moru i proteu se vanjskom granicom teritorijalnog mora.Dravne granice mogu biti prirodne ili vjestake.1. Prirodne su one granice gdje se granina linija protee prirodnim oblikom tla poput rijeke ili planinskog lanca. Kada se granica izmeu dviju drava prostire planinskim lancem granina linija moe povezivati njihove grebene ili slijediti vododjelnicu. Ukoliko granica slijedi vododjelnicu povlai se na nain da dijeli slivove vodenih tokova koji se ulivaju u istu rijeku odnosno more.

2. Vjestake ili ugovorne su one granice koje ne slijede prirodni oblik zemljita pa se moraju posebno odrediti i opisati u ugovoru. One se proteu od take do take, Ukoliko nema ugovora granicom se smatra ona crta koja faktiki postoji bez osporavanja.

Posebna vrsta dravnih granica su one koje slijede zemljine paralele ili merdijane.

3.2. Pravni osnovGranice izmeu drava se po pravilu utvruju sporazumima izmeu susjednih drava. Ovi sporazumi mogu biti pismeni ili preutni.

Granica takoer mae biti utvrena na osnovu sudske ili arbitrane odluke.U sluaju teritorijalnih promjena koje dovode do sukcesije drava primjenjuje se princip uti possidetis.

3.3. Povlaenje dravnih granica.

Postupak povlaenja dravnih granica prolazi kroz tri faze: fazu delimitacije, fazu demarkacije i faza elaboraclje.

Prva faza sastoji se u zakljuenju sporazuma o granicama ili u utvrenju granice putem sudske ili arbitrane edluke.Druga faza sastoji se od poblieg obiljeavanja. Demarkacije dravne granice na terenu. To se uglavnom povjerava strunim komisijama sainjenim na paritetnoj osnovi kojima se povjerava zadatak obiljeavanja granice na terenu. Takve komisije imaju ovlasti da na terenu mogu iz opravdanih razloga neznatno odstupiti od ugovorene linije kako bi se granica sto bolje postavila.

Trea faza je izrada pismenog elaborata sa opisom granine crte i podizanje graninih stubova ili kamenih znakova koji se najee oznaavaju brojevima a ponekad i podizanje icane ograde. 4. Stjecanje teritorijeStjecanje teritorije je pripojenje novih teritorija dravnoj teritoriji neke drave. Po tradicionalnom shvatanju postoje dva osnovna naina stjecanja teritorije.

To su originarni (izvorni) i derivativni (izvedeni) nain.Ova dioba je preuzeta u meunarodn pravo Rimskog prava i rezultat je slinosti izmu suvereniteta nad teritorijom i vlasnitva nad nekretninom.

Valjano je samo ono stjecanje teritorije koje je stvarno i efektivno to znai da teritorija mora biti zaposjednuta da bi proizvodila pravno dejstvo. Za pitanje stjecanja teritorije od izuzetne vanosti je presuda Stalnog arbitrainog suda u predmetu Ostrvo Palmas,zbog toga to ona daje kolsko obrazloenje sloene materije teritorijalnog suvereniteta i zbog stavljanja naglaska na kontinuirano i mirno pokazivanje vrenja dravne vlasti.Stav savremenog meunarodnog prava spram pitanja stjecanja teritorija najbolje je iskazan u sporu Eritreja protiv Jemena gdje se navodi:

Moderno meunarodno pravo o sticanju teritorija generalno zahtijeva da tamo postoji: namjerno vrenje vlasti nad teritorijom vrenjem nadlenosti i dravnih funkcija na kontinuiranoj i mirnoj osnovi.

4.1. Originirarno stjecanje teritorijeOriginarno (izvorno) stjecanje teritorije postoji kad se zaposjeda teritorija koja nije do tada, ili koja barem u trenutku zaposjedanja nije ni pod ijim suverenitetom.

Originarni naini stjecanja teritorije su: stjecanje teritorije poprirodnom zbivanju i okupacija.4.1.1. Stjecanje teritorije po prirodnom zbivanju. Drava moe stti teritoriju kroz djelovanje prirode. To se deava na primjer aluvijama, nanosima uz obalu granicne rijeke ili uz morsku obalu, stvaranjem ostrva u unutranjim morskim vodama ili teritorijalnom moru. Takva poveanja mogu biti uinjena i vjestakim putem kao to su razni nasipi i u novije vrijeme vjestaka ostrva.

4.1.2. Okupaclja.

Okupacija je stjecanje teritorije terra nullius odnosno teritorije koja u trenutku zaposjedanja nije pripadala ni jednoj dravi. Moe se raditi o teritoriji koja nikad nije pripadala nijednoj dravi ili teritoriji koja je naputena od ranijeg suverena. "Naputanje teritorije zahtijeva ne sarno proputanje vrenja vlasti na toj teritoriji, nego i namjeru da se teritorija napusti. Danas gotovo ne postoji nijedan dio zemljine kugle koji se moe smatrati terra nullius i veina zemljine povrine je pod suverenitetom neke drave.

Da bi okupacija proizvela meunarodnopravno dejstvo mora se raditi o trajnom i efektivnom zaposjedanju niije zemlje.Ovaj nain stjecanja teritorije se esto pokuava primijeniti u odnosu na ostrva u otvorenom moru. Otkrie nekog ostrva nije dovoljan naslov za stjecanje,ve samo daje prednost prlikom okupacije.Teritorija se smatra okupiranom kad se nalazi pod efektivnom kontrolom.

Efektivnost zaposjedanja postoji ukoliko je one vidljivo i djelotvorno, da drava okupant na njemu stalno vri svoju vlast i osigurava pravni poredak.U nekim sluajevima za okupaciju nije dovoljna efektivna kontrola nego se jos trai i "namjera i volja da se postupa kao suveren

to se tie ostrva koja se nalaze u ogranienom arktikom prostoru ona su potpala pod suverenitet okolnih drava i to najee okupacijom.

4.2. Derivativno stjecanje teriitorije

Derivativno stjecanje teritorije postoji kada se stie teritorija koja je u trenutku stjecanja pripadala nekoj drugoj dravi. U sluaju ovakvog stjecanja vrijedi maksima da niko ne mae stei vie prava nego to je imao raniji posjednik podruja. On stie podruje u onom stanju u kojem je bilo kod ranijeg posjednika.

4.2.1. Cesija ili Ustup. Cesija ili ustup je prenos ili transfer teritorije, obino putem ugovora, od jedne drave drugoj dravi. Radi se o odnosu izmeu dvije postojee drave u kojem jedna drava ustupa dio svoga dravnog teritorija drugoj dravi.

Drava cedent, raniji posjednik teritorije moe dravi cesionaru,novom posjedniku teritorije prenijeti samo ona prava koja ona posjeduje u trenutku prenesa prema maksimi nemo dat qued non habet. Teriterija se prenosi sa svim pravnim manama koje je imala u trenutku prenesa.Cesija je danas jedini mogui nain stjecanja podruja. Zakljuuje se dvostrani ili viestrani ugovor kojim se prenosi suverenitet nad teritorijom uz istovremeno ureenje pitanja obaveza kojim je optereena ta teritorija.Ugovor moe biti zakljuen na dobrovoljnoj osnovi ili kao posljedica rata,odnosno sa ili bez protivinidbe. Moe se raditi o kupoprodaji teritorije,zamjeni teritorije ili ispravci granice. Ukoliko bi se postavilo pitanje trenutka stjecanja suvereniteta na cediranoj teritorijij odnosno da li je to trenutak stupanja ugovora na pravnu snagu ili trenutku efektivnog preuzimanja teritorije odgovor bi ovisio o okoinostima svakog pojednog sluaja.Ponekad se koristi referendum za utvrivanje kome pripada neka teritorija.

4.2.2. Stjecanje osvajanjem.

Meunarodno pravo na dananjem stepenu razvoja zabranjuje upotrebu sile protiv teritorijalnog suvereniteta bilo koje drave kao i stjecanje teritorije na toj osnovi. Povelja UN u svojim naelima izroito titi teritorijalnu cjelovitost i politiku nezavisnost drava lanica.Takoer, Deklaracija principima meunarodnog prava koji se tiu prijateljskih odnosa meu dravama u saglasnosti sa Poveljom Ujedinjenih nacija iz 1970. godine propisuje da:"Teritorija bilo koje drave nee biti predmet vojne okupacije kojaje rezultirala iz upotrebe sile u suprotnosti sa odredbama Povelje. Teritorija drave nee biti predmet stjecanja od druge drave koja je posljedica prijetnje ili upotrebe sile."

Deklaracija pravi razliku izmeu okupacije i stjecanja teritorije.Vojna okupacija je nezakonita samo ukoliko je rezultat upotrebe sile protivno Povelji UN. Dok je bilo koje stjecanje teritorije koje je posljedica prijetnje ili upotrebe sile nezaknito.

Ranije je osvajanje tuih teritorija bio jedan od osnovnih naina za stjecanje teritorije. Danas se sa sigurnou mae zakljuiti da su zabrana osvajanja kao i nepriznavanje rezultata osvajanja postali dio opeg meunaronog prava odnosno meunarodnopravne imperativne norme.4.2.3. Dosjelost (preskripcija). Dosjelost je slino okupaciji utemeljena na efektivnoj kontroli nad teritorijom. Kao i kod okupacije efektivna kontrola mora biti praena namjerom da se na predmetnoj teritoriji postupa kao suveren. Razlika izmeu okupacije i dosjelosti je u tome to se kod dosjelosti zaposjeda teritorija koja u trenutku zaposjedanja pripada nekoj drugoj dravi dok je okupacija zaposjedanje teritorije koja je terra nullius. Stoga kod dosjelosti efektivna kontrola nad teritorijom u cilju stjecanja pravnog naslova za stjecanje teritorije mora trajati znatno dui period vremena nego to je to sluaj sa okupacijom.

Za stjecanje pravnog naslova nuna je efektivna kontrola nad teritorijom koja je praena namjerom da se ona stekne uz odsustvo bilo kakvih radnji od strane drave kojoj teritorija pripada koje bi spreavale stjecanje naslova dravi stjecatlju.

Efektivna kontrola se mora manifestovati kao miran i nesmetan posjed koji podrazumijeva da posjednik stalno vri svoju vlast i osigurava pravni poredak.

Mada se dosjelost i okupacija jasno razlikuju u teoriji, u realnom ivotu zainteresovana strana e uvijek nastojati da dokae da se u konkretnom sluaju radi o niijoj zemlji kako bi stekla naslov po osnovu okupacije jer joj je u takvom sluaju dokazivnje znatno jednostavnije.

Na kraju bi se moglo zakljulti da je za stjecanje prava putem dosjelosti nuan miran efektivan posjed teritorlje uz odsustvo protivljenja svih zainteresiranih drava.

5. Meunarodne rijeke i jezera5.1. RijekeRazlikujemo dvije vrste rijeka: nacionalne i meunarodne.

Nacionalne su one rijeke koje u cjelosti prolaze kroz teritoriju samo jedne drave. Dok su meunarodne one rijeke koje razdvajaju teritorlje dviju ili vie drava ili prolaze kroz vie drava. Danas se po meunarodnom pravu meunarodnim rijekama smatraju samo one rijeke iji je reim ureen meunarodnim ugovorom. Takve rijeke nazivaju se jo i konvencionalne

rijeke.

Prilikom regulisanja rijenog reima vani kriteriji su: stepen plovnosti rijeke i mogunost njenog ekonomskog iskoritavanj za energetslke svrhe, navodnjavanje, ribolov i druge namjene.5.1.1. Pravo plovidbe meunarodnim rijekama. Reim plovidbe bio je ureen propisima drave kroz koju je rijeka proticala. Drave su mogle zabraniti plovidbu stranim brodovima kroz njihovu teritoriju ili su mogle dopustiti plovidbu brodovima svih ili samo nekih drava.

Pravo plovidbe meunarodnim rijekama za sve drave a ne samo za one kroz koje rijeka protie utvreno je zavrnim aktom Bekog kongresa iz 1815. godine. lan CV111 zavrnog akta glasi: "Sile ije su dravne teritorije odvojene ili kroz koje protle jedna ista plovna rljeka obavezuju se da opim sporazumima reguliu sve to se odnosi na plovidbu tom rijekom. lan CIX propisuje: "Plovidba rijekama, du njihovog cijelog toka, na koju se odnosi predhodni lan, od take gdje svaka od njlh postaje plovna, do njenog ua, bit e potpuno slobodna, i nee, u odnosu na trgovinu, biti zabranjena nikome .. ," Medutim, ovo naelo ostalo je neostvareno do dananjeg dana i nije se transformisalo u pravilo opeg

meunarodnog prava.

Sljedeci pokusaj ureenja ovog prava bio je usvajanje Barcelonske konvencije Statuta o reimu plovnih puteva od meunarodnog znaaja iz 1921, godine, koja je sazvana na temelju odredbe lana 338.Veravskog mirovnog sporazuma.

Ona se zasnivala" na principima slobode plovidbe i jednakosti tretmana za brodove svih drava uz naplatu dabina samo za pruene usluge i uz znaajne obaveze obalne drave naroito u pogledu odravanja plovnosti rljeke. Konvencija je predviala razliite oblike upravljanja rljekama: pojedinano (svaka drava u svom sektoru), regionalno (sve obalske drave zajedno) ili meunarodno (obalske i tree drave).5.1.2. Koritenje meunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe.

Rijeke se koriste za navodnjavanje, ribarenje, prolzvodnju elektrine energije, vode za pie itd,Pravila o iskljuivosti vlasti drave na vlastitoj teritoriji ne vai u svom apsolutnom smislu u odnosu na vodene tokove. Nije doputeno koritenje rijeka na nain kojim se nanosi teta susjednim dravma.Znatnije intervencije na rijekama ukljuujui i skretanje toka rijeke doputene su samo uz saglasnst susjednih drava. Ova materija u praksi se regulie putem ugovora zainteresiranih drava.U tom smislu su i usvojena Helsinka pravila o upotrebi voda meunarodnih rijeka iz 1966. godine.Komisija za meunarodno pravo je 1994. godine sainila Nacrt pravila o pravu neplovidbenog koritenja meunarodnih plovnih tokova koja su predstavljala temelj Konvencije o pravu neplovidbenog koritenja meunarodnih vodenih tokova od 22. Maja 1997.5.1.3. Ouvanje ivotne okoline na vodenim tokovima Njima se nastoji sprijeiti zagaivanje vodenih tokova to je razultiralo. Usvajanjem rezolucije zagaivanje rijeka, jezera i meunarodno provo koja je usvojena u Ateni 1979. godine u okviru Instituta za meunarodno pravo.Rezolucija proglaava kao temeljna naela: spreavanje zagaenja, saradnja drava u otklanjanju njegovih posljedica i odgovornost za nastalu tetu.Helinska Konvencija o zatiti i upotrebi prekograninih vodenih tokova i meunarodnih jezera iz 1992. godine.to propisuje da e drave lanice preduzimati sve potrebne mjere da osiguraju zatitu i razumno upravljanje vodama te doprinositi ouvanju i obnovi ekosistema.U Soflji je 1994. godine zakljuena Konvencija o saradnji za zatitu i adrivo karitenje rijeke Dunav sa ciijem zatlte rljeke Dunava.

5.2. Meunarodna jezera. Pod meunarodnim jezerima podrazumijevaju se jezera koja se nalaze na granici dviju ili vie drava. Takva su na parimjer: Kaspijsko, Ohridsko. Skadarsko itd. Do danas su teritorije svih meunarodnih jezera podijeljene meunarodnim ugovorima izmeu obalnih drava. Tim ugovorima ureena su i druga pitanja od interesa za obalne drave a koja se najee adnose na napajanje i odvoenje vade iz jezera, odravanje ribljih vrsta i zatita okoline i drugo.Sul Helsinka Konvencija a zatiti i upotrebi prekograninih vodenih tokova i meunarodnih jezera iz 1992. godine ureuje znaajna pitanja vezana za zatitu i upravljanje vodama kao i ouvanje ekosistema jezera.

6. Vazduni prostor

Pitanje suvereniteta nad vazdunim prostorom iznad dravne teritorije postavljeno je tek poetkom dvadesetog vijeka sa pojavom prvih vazduhoplova. Pravni teoretiari tog doba predlagali su razliita rjeenja ali je nakon izbijanja Prvog svjetskog rata postalo jasno da drave trae potpuni suverenitet nad njihovim zranim prostorom, neogaranien bilo kojim pravom nekodljivog prolaza.Suverenitet drava nad njihovim zranim prostorom se vrlo brzo pretvoilo u meunarodno obiajno pravo.Svako drugo rjeenje bilo bi neprihvatljivo s aspekta sigurnosti drava obzirom na razvoj vojnog zrakoplovstva koje je u meuvremenu osposobljeno za bombardovanje i izvianje.

Od tada, je bilo obiajno pravo da zrakoplovi jedne drave imaju pravo letjeti iznad otvorenog mora, ali ne i iznad teritorije ili teritorijalnog mora druge drave,Ovaj princip je prihvaen i u Pariskoj konvenciji o ureenju vazdune plovidbe iz 1919. godine. Ova pravilo je potvreno i lanom 1. ikake konvenclije o meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu iz 1944. godine: "Drive ugovornice priznaju da svaka drava ima potpun i iskljuivi suverenitet nad zranim prostorom iznad njihove teritorije.Povreda tueg vazdunog prostora smatra se kao ozbiljna povreda meunarodnog prava. Organizacija za meunarodnu civilnu avijaciju na zasijedanju odranom 1984. godine usvojila je amandman (lan 3 bis) na ikaku konvenciju o meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu iz 1944.godine koji potvruje da je svaka driava, u vrenju svog suvereniteta, ovlatena da zahtijeva sputanje na neke oznaene aerodrome civilnih aviona koji lete iznad njihove teritorije bez ovlaenja."

Provni reim meunarodnog vazdunog saobraaja.

Ova materija ureena je ikakim konvencijama usvojenim 1944. godine. Tu spadaju: Konveneija a meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu; Sporazum o meunarodnom vazdunom tranzitu (tzv. Sporazum dviju sloboda);Sporazum o meunarodnom vazdunom transportu i Privremeni sporazum a meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu.

Konvencija dijeli vazduhoplove na civilne i dravne (vojne, carinske i policijske) za ije prelijetanje ili slijetanje je potrebno odobrenje i na koje se ne odnose odredbe Konveneije. Da bi se prava iz Konvencije zaista ostvarivala potrebno je zakljuiti dodatne bilateralne ili multilateralne ugovore izmeu laniea Konveneije. Ovim sporazumima naroito se reguliu pitanja komercijalne naravi kao to su tarife i takse. Poto se pitanje vazdune plovidbe unutar dravne teritorije regulie nacionalnim zakonodavstvom drave ugovornice su dune postii najvei mogui stepen jednoobraznosti u pogledu propisa. standarda i postupaka

Konvencija dijeli vazduhoplove na one koji obavljaju letove u redovnom linijskom prevozu i one koji uestvuju u vanrednom linijskom prevozu tzv. arter letove.

Drave mogu utvrditi zrane koridore za kretanje civilnlh vazduhoplova i utvrditi svoje meunarodne zrane luke. Takoder, drava mae odrediti slijetanje stranog vazduhoplova, moe odrediti zabranjene zone iz vojnih ili sigurnosnih razloga, moe privremeno ograniiti ili zabraniti prelijetanje svog podruja bez diskriminacije. Za svaku dravu je rezervisano pravo kabotae tj. pravo domaeg prevoza izmeu mjesta iste drave. Svaki vazduhoplov mora imati oznaenu dravu pripadnosti koja se odreuje prema dravi registracije.

Sporazumom o meunarodnom vazdunom tranzitu (tzv. Sporazum dviju sloboda) je propisano:

"Svaka drava ugovornica daje drugim dravama ugovornicama sljedee vazdune slobode u odnosu na redovni linijski promet:

(1) pravo prelijetanja preko njene teritorije bez slijetanja;

(2) pravo slijatanja u nekomercijalne svrhe

Mnogo ambiciozniji je Sporazum o meunarodnom vazdunom transportu koji za drave lanice garantuje pet sloboda. To su pored navedene dvije i:

(3) pravo da se iskrcaju putnici pota i teret iz drave kojoj pripada vazduhoplov;

(4) pravo da se ukrcaju putnici. pota i teret u dravi kojoj pripada vazdohoplov; i

(5) pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika. poste i tereta izmeu zracnih luka bilo koje stranke Konvencije.

Sporazum pet sloboda nije ratifikovan od velikog broja drava i nakon povlaenja SAD 1947. godine nije od posebne vanosti.

ikakom konvencijom osnovana je Organizacija za meunarodnu civilnu avijaciju radi stalnog naadzora nad sprovoenjem odredaba Konvencije. Organizacija je zapoela sa radom 1947. godine i postala je specijalizlrana agencija UN.Sjediste organizadje je u Montrealu u Kanadi.

Njeni glavni organi su Skuptina. Vljee i Sekretarijat.

Ciljevi i zadaci organizacije su razvijanje naela i tehnike meunarodnog vazdunog prometa i podsticanje i planiranje meunarodnog vazdunog prometa. Ona formulira i usvaja meunarodne standarde i preporuenu praksu, preporuuje gradnju navigacijskih ureaja u dravama lanicama i predlae bolju organizacju zranog prevoza, smanjenje carinskih i imigracijskih formalnosti. Svaka drava lanica Konvencije moe izjaviti da te standarde i praksu ne moe provesti ali se time izlaze riziku da bude iskljuena iz meunarodnog vazdunag prometa.

Organizacja je 1984. godine usvojila dopunu lan a 3. Konvencije (lan 3 bis). Dopuna proplsuje da se svaka drava mora uzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih vazduhoplova u letu, a ima pravo od civilnog vazduhoplova koji je bez odobrenja uao u njen vazduni prostor traiti sputanje u vazdusnu luku koju ona odredi. Istovremeno svaka drava je duna preduzeti mjere kako bi sprijeila da se njeni civilni vazduhoplovi ne zloupotrebljavaju u spomenutom smislu.

Sa razvojem civilnog vazduhoplovstva postavilo se pitanje jurisdikcije za krivina djela po poinjena u vazduhoplovima u letu kao to su:

terorizam, otmica vazduhopiova, sabotaa u vazduhoplovu ili zranoj luci itd. Ovo pitanje moe biti sloeno ukoliko se uzmu u obzir poinioci, mjesto i vrijeme izvrenja krivinog djela, osteene osobe i imovina kao i interesi.

Meunarodna zajednica je reagovala na sluajeve otmice vazduhoplova usvajanjem Konvencije o krivinim djelima i nekim drugim aktima izvrenim u zrakoplovima koja je usvojena u Tokiju 1963. godine.

U lanu 1. Konvencije je propisano da se ova Konvencija primjenjuje:

a) na krivina djela predviena krivinim zakonima; i

b) na akte koji bez obzira da li predstavljaju krivina djela ili ne mogu da ugroze ili ugroavaju sigurnost zrakoplova ili lica ili dobara u njemu ili u njemu remete dobar red i disciplinu."

Ova Konvencija se primjenjuje na zrakoplove dok su u letu.

Konvencija o suzbijanju otmice zrakoplova sainjena je u Hagu 16.decembra 1970,Zaititni objekt ove Konvencije je sam zrakoplov. Ona daje krivinu jurisdikciju dravi kojoj vazduhoplov pripada ,onaj u koju je vazduhoplov sletio ili ono u koju su se otmiari sklonili. Ova Konvencija ne sadri odredbe o ekstradiciji.

Konvencija o suzbijanju protivpravnih radnji protiv sigurnosti civilnog vazduhoplova sainjena je u Montrealu 23. septembra 1971. Godine. Kao posljednja iz ove grupe ona nastoji inkriminisati preostale radnje kaje ugroavaju zrakoplove lica i imovinu u njima i na taj naindoprinijeti poveanju sigurnosti zranog saobraaja. lzmeu ostalog je predvieno da se ta Konvencija moe smatrati pravnim osnovom za izruenje. Konvencija je dopunjena Montrealskim protokolom za suzbijanje protivprovnih djela nasilja u vazdunim lukama koje slue meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu iz 1988. godine. Konvencija o obiljeavanjuplastinih eksploziva u svrhu otkrivanja sainjena je u Montrealu 1. Marta 1991. godine i predstavlja meunarodnu reakciju na uestale akte meunarodnog terorizma upotrebom plastinih eksploziva. 7. Svemir Pitanje istraivanja svemira i razvoj svemirskog prava aktualizirani su nakon to je Sovjetski Savez 1957. godine lansirao umjetni zemaljski satelit Sputnjik-l.Proces formiranja svemirskog prava odvijao se unutar odbora UN o mirnom koritanju svemira i njegova dva pododbora: Pododbor za nauku i Pododbor za tehniku. Administrativni organ odbora je Kancelarija UN za svemir sa sjeditem u Beu.

Odbor nije jedino tijelo koje se bavilo pitanjima svemirskog prava. Tu je i doprinos velikih sila koje su se bavile svemirom razmatrajui koritenje svemira u vojne svrhe, pitanjem razoruanja i kontrole naoruanja.

Meunarodna unija za telekomunikacije bavila se pitanjem regulacije upotrebe radio frekvencija i pozicioniranjem satelita u zemljinoj orbiti.

U ovom podruju je nunija saradnja izmeu drava nego to je to moda sluaj u drugim podrujima meunarodnog prava zbog velikih finansijskih i tehnikih zahtjeva. To je dovelo do osnivanja globalne i regionalnih mrea za pitanja satelitskih komunikacionih sisitema.

Samo su se dvije velike sile SAD i Sovjetski Savez bavile znatnijim svemirskim aktivnostima a ostale se nisu tome protivile niti su protestovale tvrdei da je ugroeno neko njihovo pravo pa je bilo mogue ustanoviti odreena pravila koja su prerasla u svemirsko pravo.

U meuvremenu sve vei braj drava ima vlastiti ili uestvuje u zajednikim svemirskim programima to postepena uslonjava situaciju.

Postavilo se pitanje granice izmeu vazdunog i svemirskog prostora pri emu bi drave imale suverenitet nad cjelokupnim svojirn vazdunim prostorom dok bi svemirski prostor ostao izvan dravnog suvereniteta. Najee se spominje da je visina iznad 100 kilometara iznad zemljine povrine granica do koje se prostire dravni suverenitet. Pravni reim svemira.

Ujedinjene nacije su zapoele prouavanje pravnih pitanja vezanih za svemirske aktivnosti 1959. godine, i usvojile Rezoluciju 1721 u decembru 1961. godine, koja je predstavljala svojevrsno uputstvo za dalji razvoj svemirskog prava. To je dovelo do usvajanja Deklaracije o pravnim principima koji reguliu aktivnosti drava u istraivanju i upotrebi svemira. To je isto tako otvorilo put usvajanju etiri glavna meauarodna ugovora koji reguliu aktivnosti u svemiru: Ugovor o principima koji reguliu oktivnosti drava u istraivanju i upotrebi svemira ukljuujui mjesec i druga nebeska tijela iz 1967. godine.

Sporazum o spaavanju astronauta, povratku astronauta i povratku objekata lansiranih u svemir iz 1968. godine; Konvencija o odgovornosti za tetu uzrokovanu objektima lansiranim u svemir iz 1972,godine; i Konvencija o reglstraciji objekata lansiranih u svemir iz 1974. godine.

Takoer, 1979. godine je usvojen Sporazum kojim se reguliu aktivnosti drava na mjesecu i drugim nebeskim tijelima.Pored ovih osnovnih meunarodnih instrumenata postoje i drugi posebni sporazumi koji se dotiu odreenih aspekata svemirskih aktivnosti: Ugovor o zabrani testiranja nuklearnog oruja u atmosfen, u svemiru i pod vodom iz 1963. Godine,

Konvencija o zabrani vojne i druge neprijateljske upotrebe tehnika koje modificiraju okolinu iz 1977. godne, kao i konvencije i propisi Meunarodne unije za telekomunikacije.

Osnovni okvir sadanjeg svemirskog prava ustanovljen je Ugovorom o principima koji regliu aktivnosti drava u istraivanju i upotrebi svemira ukljujui mjesce i druga nebeska tijela iz 1967. godine. Ugovor propisuje da e se istraivanje i upotreba svemira, ukljuujui mjesce i druga nebeska tijela vriti u interesu i za korist svih drava, bez obzira na stepen njihovog ekonomskog i naunog razvoja (lan 1.). Svemir ukljuujui mjesec i druga nebeska tijela ne mogu se anektirati (lan 2.).Aktivnost se moraju odvijati u skladu sa meunarodnim pravom ukljuujui povelju UN (lan 3.).

Drave su se obavezale da ne stavliaju nuklearno oruije ili bilo koju drugu vrstu oruja za masovno unitenje u orbitu oko zemlje ili na nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na drugi nain.

Uspostavljanje svih vrsta vojnih postrojenja na nebeskim tijelima je zabranjeno, kao i obavljanje eksperimenata svim vrstama oruja, te izvoenje vojnih manevra (lan 4.)

Drave ugovornice moraju pomoi astronautu koji je u nevolji. Astronaut koji se prisilno spustio na teritoriju druge drave mora biti vraen (lan 5.).

Drave lanice su odgovorne za nacionalne aktlvnosni u svemiru bez obzira da li te aktivnosti vre vladine ili nevladine agenecije (clan 6.).

Drava koja je lansirala objekt u svemir je meunarodno odgovorna za tetu pri injenu drugim dravama (lan 7.).

Nevladine agencije moraju traiti odobrenje od vlade za svemirske aktivnosti to ini odgovornom dravu koja je izdala odobrenje za sve odobrene aktivnosti (lan 6.).

Vlasnitvo na objektu lanslranom u svemir nee se promijemnit njegovim lansiranjem niti povratkom i ukoliko se pronae predat e se drzavi porijekla (lan 8.).

Drave moraju otkriti informacije vezane za njihove aktivnosti u svemiru (lan 10-12.).

anovi 5. 6. i 7. kasnije su detaljno razraeni odgovarajuim instrumentima: Sporazumom o spaavanju iz 1968. godine, Konvencijom a odgovornosti iz 1972. godine i Konvencijom o registraciji iz 1974. Godine.

Konvencija o odgovornosti iz 1972. godine ustanovljava tzv. striktnu odgovornost za tetu uzrokovanu svemirskim objektima osobama ili imovini na povrini zemlje ili nekom vazduhoplovu u letu (lan II) i skrivljenu odgovornost za tete drugim svemirskim objektima u letu i osobama u njima (lan III). Ona ustanovljava zajedniku i pojedinanu odgovornost u sluaju zajednikog lansiranja (lan VI). Takoer prije zahtjeva za nadoknadu nije nuno pokretanje postupka pred lokalnim organlma (lan XI). U prvom stepenu zahtjev za nadoknadu podnosi nacionalna drava. Ukoliko se pitanje ne rijei diplomatskim putem onda se formira mjeovita komislja na zahtjev bilo koje strane (lan XIV).Nadoknada se utvruje u skladu sa meunarodnim pravom i principima pravde i pravinosti da bi oslgurala takvu reparaciju tete oteenoj osobi koja e je staviti u uslove koji bi postojali da se teta nije desila (lan Xl1).

Sprazum kojim se reguliu aktivnosti drava na mjesecu i drugim nebeskim tijelima iz 1979. godine ponavlja, razjanjava i dopunjuje ugovor iz 1967. godine. to je naroito vano on se bavi pitanjem prirodnih resursa. lan 11. navodi:

1. Mjesec i njegovi prirodni resursi su zajednlka batina covjeanstva koja nalazi svoj Izraz u odredbama ovog sporazuma i naroito u paragrafu 5 ovog lana

2. Mjesec nije prikladan biti predmet aneksije okupacijom ili bilo kojim drugim sredstvom ... ;

5. Drave ugovornice ovog sporazuma ovim se obavezuju ustanoviti meunarodni reim. ukljuujui prikladne procedure radi upravljanja eksploatacijom prirodnlh resursa mjeseca ukoliko takva eksploatacija bude izvodljlva

Ovaj Sporazum dodaje Ugovoru Iz 1967. godine da su prirodni izvori nebesklh tljela zajednika batina ovjeanstva. Sporazum potvruj neto to je sadrano u prirodi nebeskih tijela a to je da se radio stvarima izvan prometa .

Konvencijom o registraciji iz 1974. godine ustanovljen je meunarodni registar u koji drave moraju registrirati svoje svemirske objekte sa naznakom namjene. I ako nije utven rok u kojem se to mora uciniti ovaj registar mae biti naroito koristan kod utvrivanja odgovornosti za tetu koju mogu prouzrokovatl ovakvi objekti.8. Zajednika batina ovjeanstva

Zajednika batina covjeanstva je princip meunarodnog prava koji smatra da odreene teritorije i elementi zajednikog naslijea, kulturnog i prirodnog treba ouvati za budue generacije i zatititi od eksploatacije pojedinih drava ili korporacija.

Meunarodno pravo predstavlja jedan iri okvir unutar kojeg postoji veza izmeu prava svemira sa pravima koja reguliu druga podruja izvan nacionalne jurisdikcije. To su otvoreno more, morsko dno i podzemlje dubokog mora i Antartik.

Ugovor o principima koji reguliu aktivnosti drava u istraivanju i upotrebi svemira ukljuujui mjesec i druga nebeska tijela iz 1967. godine u lanu 1. definira mjesc i druga nebeska tijela kao dobro ltavog ovjeanstva.Sporazum kojim se reguliu aktivnosti drava na mjesceu i drugim nebeskim tijelima iz 1979. godine izuzima mjesce iz dobara itavog ovjeanstva i kvaIifikuje ga kao zajedniku batinu ovjeanstva.

Po lanu 11.(7) reim zajednikog nasijea ovjeanstva ima sljedee glavne funkclje:

a) ureen i siguran razvoj prirodnih resursa mjeseca

b) racionalno upravljanje tim resursima;

c) proirenje mogunosti upotrebe ovih resursa; i

d) pravinu diobu od strane ugovornica korist; koje proistiu iz tih resursa, vodei posebno rauna o interesima i potrebama zemalja u razvoju kao i naporima svih zemalja koje su direktno doprlnjele eksploataciji mjeseca.Izraz zajednika batina prvi put je upotrijebljen u Rezuluciji Generalne skuptine UN 1962 (XVIII) od 13. decembra 1963. godine i kasnije je Inkorporiran u lan 1. Ugovora iz 1967. Ostavljeno je dravama lanicama da same utvrde ta to znai u konkretnom sluaju. U uvodu Konvenelje o pravu mora iz 1982. godine stoji da drave lanice Konvencije potvruju da je dno mora i okeana te njegovo podzemlje izvan granica nacionalne jurisdikcije, kao i bogatstva zone, zajednika batina ovjeanstva"

lan 137. Konvencije glasi:

Pravni poloaj Zone i njenih bogatstava:

1. Nijedna drava ne mae zahtijevati ni ostvarivati suverenost ili suverena prava nad bilo kojim dijelom zone ili njenim bogatstvima; nijedna drava, ni fizika ili pravna osoba ne mae prisvojiti bilo koji dio Zone ili njenih bogatstava. Nijedan takav zahtjev ili ostvarivanje suverenosti ili suverenih prava ili takvo prisvajanje nee se priznati.2. Sva prava na bogatstva Zone pripadaju ovjeanstvu kao cjelini u ime kojega djeluje Vlast. Ta bogatstva ne mogu se otuiti. Rude izvaene iz Zone mogu se otuiti samo u skladu s ovim dijelom, te pravilima, propisima i postupcima Vlasti.

3. Nijedna drava, ni flzika ili pravna osoba ne mae zahtijevati, stjecati ili ostvarivati prava na rude izvaene iz Zone osim u skladu s ovim dijelom. Prava drukije zahtijevana, stjecana ili ostvarivana nee se priznati.Za navedene principe je teko rei da predstavljaju meunarodno obiajno pravo. Ali u svakom sluaju oni kao takvi obavezuju drave lanice Konvencije na koji nain postoji mogunost njihovog prerastanja u meunarodno obiajno pravo.Ugovor o Antartiku ne spominje izriito zajedniku batinu covjeanstva ali u preambuli navodi da u interesu itavog ovjeanstva Antartik treba nastaviti zauvijek koristiti iskljuivo za mirne ciljeve i ne treba postati mjesto ili predmet meunarodnog razdora.".2. Dijelovi mora koji ine dio teritorije obalne drave

U dijelove mora koji ine dio dravnog teritorija obalne drave spadaju:

1. Unutranje morske vode

2. Arhipelake vode arhipelakih drlava

3. Teritorijalno more

Ovi dijelovi mora spadaju u drzavnu teritoriju obalne drave. Suverenost obalne drave protee se i izvan njenog kopnenag podruja i njenih unutranjih voda i ukolika se radi o arhipelakoj dravi, njenih arhipelakih voda na susjedni pojas mora koji se naziva teritorijalnim morem. Ta se suverenost proteze i na zrani prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i padzemlje (Clan 2. Konvencije).

2.1. Unutranje morske vode

Unutranje morske vode sastoje se od mora do crte niske vode, mora unutar ravnih polaznih crta, luka, rijeka, jezera i zaliva. U unutranje morske vode spada more do crte niske vade, zatim luke, usce rijeka, zaljevi, te more unutar ravnih polaznih crta. Unutranje morske vode rijetko su se spominjale u konvencijama iz 1958. godine. Konvencija iz 1982. Godine definira unutranje morske vode kao vode koje se nalaze izmedu kopna i polaznih crta teritorijalnog mora. Kao sto je ve navedeno suverenitet obalne drave protee se i na unutranje morske vode. Da bi se definirali unutranje morske vode nuna je odrediti polazne crte teritorijalnog mora nakon toga sve sta ostane izmedu te crte i kopna predstavlja unutranje morske vode a sva teritorija sa druge strane spada u teritorijalno more.Ua rijeka. Ako se rijeka izravno ulijeva u more, polazna je crta ravna crta preko ua rijeke izmeu taaka na crti niske vode na njenim obalama (lan 9. Konvencije).

Zaljevi. Zaljev je jasno istaknuta uvala koja zadire u kopno u takvom omjeru prema irini svog ulaza da sadrava vode zatvorene kopnom, a nije sarno obina krivina obale. Uvala se, nee smatrati zalievom ako njena povrina nije jednaka ili vea od povrine polukruga kojemu je promjer crta povuena preko ulaza u tu uvalu. Ovo se odnosi sarno na zaljeve ije obale pripadaju sarno jednoj dravi.

Luke. U svrhe odreivanja granica teritorijalnog mora smatra se da stalne luke graevine, koje su sastavni dio luckoga sustava, a koje su najudaljenije u smjeru mora, ine dio obale. Ureaji na puini i umjetni otoci ne smatraju se stalnim lukim graevinama (clan 11. Konvencije). Strani brodovi nemaju pravo nekodljivag prolaza kroz unutranje vode. Obalna drava je ovlatena da zabrani ulazak u svoje luke stranim brodovima izuzev brodovima koji su u nevalji zbog oluje, ozbiljnog osteenja i slinog razloga. Za meunaradno pravo mora vano je razlikovanje trgovakih i vojnih i drugih brodova u vlasnitvu drave. Pri plovidbi unutranjim vodama na strane brodove se primjenjuje zakonodavstvo drava ija je to teritorija.

2.2. Teritorijalno more

lanom 3. Konvencije je propisano da svaka drava ima pravo sarna ustanoviti irinu svoga teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja mjereno od polaznih crta koje se odreuju u skladu sa odredbama Konvencije. Normalna crta utvrena je lanom 5. Konvencije koji glasi: "Ako nije drugaije odreeno Konvencijom, normalna je polazna crta za mjerenje irine teritorijalnog mora crta niske vode uzdu obale, kako je naznaena na pomorskim kartama krupnog mjerila koje obalna drava slubeno priznaje."

Sidrita. Sidrita koja uobiajeno slue za krcanje, iskrcavanje i sidrenje brodova, a koja bi se inae nalazila, u cijelosti iii dijelom, izvan vanjske granice teritorijalnog mora, ukljuena su u teritorijalno more (lan12. Konvencije).Uzviice suhe za niske vode. Uzviica suha za niske vode je prirodni dio kopna okruen morem i suh za niske vode, ali preplavljen za visoke vode. Kad se uzviica suha za niske vode nalazi, u cjelosti ili dijelom, na udaljenosti od kontinenta ili otoka koja ne prelazi irinu teritorijalnog mora, crta niske vade na toj uzviici moe se uzeti kao polazna crta od koje se mjeri irina teritorijalnog mora. Kad se uzviica suha za niske vode nalazi u cijelosti na udaljenosti od kontinenta ili otoka koja prelazi, irinu teritorijalnog mora, ona nema vlastitog teritorijalnog mora (clan 13.Konvencije).

Razgranienje teritorijalnog mora izmeu drava cije su obale jedna nasuprat drugoj ili meusobno granie. Kad obale dviju drava lee suelice ili meusobno granie, nijedna od tih dviju drava nije ovlatena, ako meu njima nema suprotnog sporazuma, proiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine, kojoj je svaka taka jednako udaljena od najbliih taaka polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora svake od tih dviju drava. Ova se odredba, meutim ne primjenjuje u sluaju gdje je zbog historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti potrebno razgraniiti teritorijalna mora dviju drava na drukiji nain (clan 15. Konvencije).Pomorske karte i popis geografskih koordinata. Polazne crte za mjerenje irine teritorijalnog mora, utvrene u skladu sa odredbama konvencije naznauju se na pomorskim kartama takvih mjerila koja su prikladna za utvrivanje njihova poloaja. Umjesto toga moze se izraditi popis geografskih koordinata taaka s navedenlm geodetskim podacima. Obalna drava na propisan nain objavljuje takve karte iii popise geografskih koordinata, a jedan primjerak svake takve karte ili popisa polaze od Generalnog sekretara OUN (clan 16. Konvencije). Vanjska granica teritorijalnog mora je crta kojoj je udaljenost svake take od najblie take polazne crte jednaka irini teritorijalnog mora (clan 4. Konvencije).

Obalna drava ne bi trebala vriti svoju krivinu jurisdikciju na stranom brodu ukoliko se radi o trgovakom brodu ili dravnom brodu koji se koristi u trgovake svrhe koji prolazi teritorijalnim morem, radi hapenja neke osobe ili vrenja istranih radnji u vezi s bilo kojim kaznenim djelom poinjenim na brodu za vrijeme njegova prolaska, osim u

ovim sluajevima:

(a) Ako se posljedice kaznenog djela protezu na obalnu dravu

(b) Ako je kazneno djelo takvo da remeti mir zemlje ili red u teritorijalnom moru

(e) Ako je zapovjednik broda, ili diplomatski agent, ili konzularni dunosnik drave zastave zatraio pomo mjesnih organa(d) Ako su takve mjere potrebne radi suzbijanja nedoputene trgovine opojnim drogama ili psihotropnim tvarima

2.3. Arhipelake vode arhipelakih drava

Konvencija o pravu mora iz 1982. godine definira arhipelaku dravu kao dravu koja se u cjelosti sastoji od jednog ili vie arhipelaga, a moe obuhvatati i druge otoke. Dok arhipelag znai skupinu otoka, ukljuujui dijelove otoka, vode koje ih spajaju i druga prirodna obiljeja, koji su tako tijesno meusobno povezani da stvarno tvore geografsku, gospodarsku i politiku cjelinu ili su historijski smatrani takvim. Suverenost arhipelake drave protee se na vode obuhvaene arhipelakim polaznim crtama. One se nazivaju arhipelake vode, bez obzira na njihovu dubinu ili udaljenost od obale.Ta se suverenost protee na zrani prostor iznad arhipelakih voda, a i na njihova dna i podzemlje i

bogatstva koja oni sadre.

Brodovi svih drava uivaju pravo nekodljivog prolaska arhipelakim vodama, u skladu s odredbama Konvencije. Arhipelaka drava moe, bez pravne ili stvarne diskriminacije meu stranim brodovima, privremeno obustaviti, u tano naznaenim dijelovima svojih arhipelakih voda, nekodljivi prolazak stranih brodova, ako je takva obustava nuna za zatitu njene sigurnosti. Takva obustava stupa na snagu tek nakon propisne objave. Arhipelaka drava moe odrediti plovne puteve i iznad njih zrane koridore prikladne za neprekinut i brz prolazak stranih brodova kroz arhipelake vode i teritorijalno more uz njih i prelijetanje stranih zrakoplova zranim prostorom iznad njih.3. Dijelovi mora nad kojim obalna drava ima odreena suverena prava3.1. Vanjski morski pojas

U razliitim periodima historije drave su zahtijevale priznanje ogranienih prava na podrujima koja su se nastavljala na teritorijalno more. Taka su ta ogranienja prava postala dio rneunarodnog obiajnog prava i kao takva ugraena u Konvenciju o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. Odredbe ove Konvencije preuzete su u Konvenciju o pravu mora iz 1982. godine. Clan 33. Konvencije, "vanjski pojas" glasi:1. U pojasu mora koji se nalazi uz njeno teritorijalno more, nazvanom vanjski pojas obalna drava moe vriti nadzor potreban da bi:a) sprijeila krenje svojih carinskih, fiskalnih, useljenikih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom padruju ili u svom teritorijalnom moru;b) kaznila krsenje tih zakona i drugih propisa poinjeno na svom podruju ili u svom teritorijalnom moru.2. Vanjski pojas se ne moe prostirati preko 24 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora.

Vano je ovdje naglasiti da obalna drava nema suverenitet nad ovim podrujem niti suverena prava nego sarno pravo nadzora radi zatite odreenih interesa i kanjavanje poinilaca odreenih povreda pod uslovom da su povrede poinjene na njenom kopnenom podruju,unutranjim vodama ili teritorijalnom moru.

3.2.1skljuiva ekonomska zona

Iskljuiva ekonomska zona je podruje pod posebnim reimom koje ima svoj korijen u konceptu iskljuivih ribarskih zona. Po 1anu 56. Konvencije u iskljuivoj ekonomskoj zoni obalna drava ima:a) Suverena prava radi istraivanja i iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te u pogledu drugih djelatnosti radi gospodarskog istraivanja i iskoritavanja pojasa, kao to je proizvodnja energije koritenjem vode, struja i vjetrova.b) Jurisdikciju, u skladu s relevantnim odredbama Konvencije, u pogledu:

(i) podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uredaja i naprava

(ii) znanstvenog istraivanja mora

(iii) zatite i ouvanja morske okoline

(c) druga prava i dunosti predviene u ovoj Konvenciji

2. U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih dunosti u iskljuivoj ekonomskoj zoni na temelju Konvencije, obalna drava dolino potuje prava i dunosti drugih drava i postupa na nain koji je u skladu s odredbama Konvencije. Iskljuiva ekonomska zona ne smije se prostirati preko 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri sirina teritorijalnog mora.3.3. Epikontinentalni pojas

Epikontinentalni pojas je definisan lanom 76. (1) Konvencije koji glasi: "Epikontinentalni pojas obalne drave obuhvata morsko dno i njegovo podzemlje izvan njenoga teritorijalnog mora preko itavoga prirodnog produ