MARULIĆEVI DANI 2001.

Organizatori Marulićevih dana 2001:

Društvo hrvatskih književnikaDruštvo prijatelja kulturne baštine, Split

HNK SplitKnjiževni krug Split

Sveučilišna knjižnica u SplituZavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu

1

PROSLAVU VELIKIH OBLJETNICA MARKA MARULIĆA(2000. i 2001.) ORGANIZIRAJU:

Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiDruštvo hrvatskih književnika

Književni krug Split - Marulianum (središnji organizator)Matica hrvatska

Nadbiskupija splitsko-makarskaPoglavarstvo grada Splita

Županija splitsko-dalmatinska

POKROVITELJI:

Proslava Marulićevih obljetnica 2000. i 2001. održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

Proslava Marulićevih obljetnica 2000. i 2001. u sklopu proslave 1700 godina grada Splita održava se pod međunarodnim pokroviteljstvom UNESCO-a

2

500. OBLJETNICA MARULIĆEVE JUDITE

1501 - 2001.

MARULIĆEVI DANI 2001.ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKI PROGRAM

(22-25. travnja)

KNJIŽEVNI KRUG SPLIT

SPLIT2001

3

ODBORI PROSLAVE

Počasni odbor:Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik odbora

Zlatko Tomčić, predsjednik Hrvatskog saboraprof. dr. Katica Ivanišević, predsjednica Županijskog doma Sabora

dr. Antun Vujić, ministar kulture Republike Hrvatskeprof. dr. Hrvoje Kraljević, ministar znanosti Republike Hrvatske,

akademik Ivo Padovan, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiakademik Slavko Mihalić, predsjednik Društva hrvatskih književnika

akademik Josip Bratulić, predsjednik Matice hrvatskeprof. dr. Branimir Lukšić, župan splitsko-dalmatinski

Ivan Škarić, gradonačelnik Splitamons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarskiprof. dr. Branko Jeren, rektor Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. Ivo Babić, rektor Sveučilišta u Splitudr. Ivo Sanader, predsjednik odborâ za podignuće Marulićevih spomenika u Zagrebu i Berlinu

prof. dr. Nenad Cambi, predsjednik Književnoga kruga Split

Provedbeni odbor:prof. dr. Nenad Cambi (KKS), predsjednik odbora

mr. Vlaho Bogišić (MH)Jakša Fiamengo (DHK)Jelena Hekman (MH)

mr. Branko Jozić (KKS - Marulianum)Ilija Krišto (Županija splitsko-dalmatinska)mr. Petar Krolo (Poglavarstvo grada Splita)mr. Bratislav Lučin (KKS - Marulianum)

mr. Zvonimir Marić (Ministarstvo prosvjete)dr. Tonko Maroević

Anđelko Novaković (DHK)dr. don Mladen Parlov (Nadbiskupija splitsko-makarska)

Duje Šilovićakademik Mirko Tomasović

Znanstveni odbor:akademik Branimir Glavičić, predsjednik odbora

mr. Bratislav Lučin, potpredsjednik odboraakademik Rafo Bogišićakademik Josip Bratulićprof. dr. Dunja Fališevac

akademik Ivo Frangešakademik Dubravko Jelčićprof. dr. Nikica Kolumbićakademik Milan Moguš

prof. dr. Darko Novakovićdr. don Mladen Parlov

akademik Franjo Šanjekdr. don Drago Šimundža

4

KALENDAR PROSLAVE 500. OBLJETNICE MARULIĆEVE JUDITE

GODINE 2001.1

26. I, Gradska knjižnica, SamoborPredavanje Mirka Tomasovića: Zbog čega slavimo obljetnice Marka Marulića

8. III, Nacionalna knjižnica, LisabonOtvorenje izložbe O humanista croata Marko MarulićExposição comemorativa do 550o aniversário do seu nascimento (1450-2000) e do 500o

aniversário da sua epopeia Judita (1501-2001), Biblioteca Nacional Lisboa, 8 de Março a 19 de Abril de 2001

Predavanje Nikice Talana: Relações Histórico-culturais entre Portugal e a CroáciaPredavanje Francisca Javiera Juez Gálveza: Marko Marulić e a Península IbéricaOrganizatori: Književni krug Split - Marulianum i Biblioteca Nacional, Lisboa, uz suradnju

Veleposlanstva Republike Hrvatske u Lisabonu11. IV, Kongresna knjižnica, Washington

A Symposium on Marko Marulić Sudjeluju: Milan Moguš, Dunja Fališevac, Branimir Glavičić, Darko Novaković, Mirko

Tomasović, István Lőkös, Charles Béné, Henry J. Cooper, Vinko GrubišićExhibition of original Marulić Works Organizatori: The European Division of the Library of Congress i Hrvatska akademija

znanosti i umjetnosti uz suradnju Veleposlanstva Republike Hrvatske

MARULIĆEVI DANI 2001. ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKI PROGRAM

NEDJELJA, 22. IV. 9.30 sati

Izlet na tvrđavu Klis za sudionike znanstvenog skupa18.00 sati, Zavod HAZU

Svečano otvorenje znanstvenoga, književnog i izdavačkog programa Marulićevih dana

Pozdravni govoriGovor marulologa akademika Milana MogušaOtvorenje izložbe Izdanja “Judite” (autori: Branko Jozić i Nada Vrsalović)Pjeva zbor “Floridus” umj. društva “Jakov Gotovac” iz Splita pod ravnanjem Ivane

Mitrović-Rudić18.30 sati, Zavod HAZU

Dodjela nagrada Dana hrvatske knjige:Judita, Davidias i Slavić

19.30 sati, Trg braće RadićaPolaganje vijenca na Marulićev spomenikPrigodna riječ u ime Društva hrvatskih književnika

20.00 sati, crkva sv. Frane

1 U Kalendar su uvrštena ona zbivanja za koja su priređivači uspjeli doznati do predaje ove knjužice u tisak (12. IV. 2001).

5

Sv. misa Svečanu koncelebraciju predvodi nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin BarišićPjeva zbor “Floridus” umj. društva “Jakov Gotovac” iz Splita pod ravnanjem Ivane

Mitrović-Rudić21.00 sat, Muzej grada Splita

Književna večer Hrvatski pjesnici Marulićevu SplituKomemoracija 10. godišnjice smrti Tonča Petrasova Marovića

PONEDJELJAK, 23. IV.8.00-14.00 sati, Zavod HAZU

Prvo zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupaMarko Marulić, otac hrvatske književnosti

Govore: Ivo Frangeš, Milan Moguš, Pavao Pavličić, Lőkös István, Andrea Zlatar, Zlata Šundalić, Tonko Maroević, Anita Mikulić-Kovačević, Vinko Grubišić, Charles Béné, Gabrijela Mecky, Ružica Pšihistal, Branko Jozić

18.00 sati, Zavod HAZU Prikazivanje TV-emisije “Judita — u versih harvacki složena”

18.30 sati, Zavod HAZU Predstavljanje knjigeBranimir Glavičić: Versifikacija hrvatskih latinista, Književni krug Split, 2001.

Govore: Ivan Mimica, Ivo Frangeš, Bratislav Lučin, don Drago Šimundža, Branimir Glavičić

19.30 sati, Zavod HAZU Predstavljanje knjigeMarko Marulić: Od začetja Isusova, priredio Mirko Tomasović. Naro-naklada d.o.o. i HKZ

- Hrvatsko slovo, Zagreb 2000.Govore: Stjepan Šešelj, don Mladen Parlov, Mirko Tomasović. Odabrane odlomke čita prvak drame HNK Split Josip Genda

UTORAK, 24. IV.8.30-14.00 sati, Zavod HAZU

Drugo zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupaMarko Marulić, otac hrvatske književnosti

Govore: Bratislav Lučin, Diana Stolac, Nikica Kolumbić, Divna Mrdeža Antonina, Smiljka Malinar, Mirko Tomasović, Luko Paljetak, Grytzko Mascioni, Srećko Lipovčan, Branimir Glavičić, Renata Schellenberg, Tomislav Bogdan, Hrvatin Gabrijel Jurišić

18.00 sati, Zavod HAZU Predstavljanje knjigeMarko Marulić: Duhom do zvijezda (izbor iz djela), priredio Bratislav Lučin. Mozaik

knjiga (Biseri hrvatske književnosti), Zagreb 2001. Govore: Ðurđa Mačković, Mirko Tomasović, Bratislav Lučin. Odabrane odlomke čita prvak drame HNK Split Josip Genda

19.00 sati, Zavod HAZU Predstavljanje knjigeMladen Parlov: Otajstvo Krista - uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću,

Književni krug Split - Marulianum, Split 2001.Govore: don Drago Šimundža, Branko Jozić, don Mladen Parlov

6

SRIJEDA, 25. IV.8.30-14.00 sati, Zavod HAZU

Treće zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupaMarko Marulić, otac hrvatske književnosti

Govore: Francesco S. Perillo, Antun Lučić, Neven Jovanović, Mladen Parlov, Miljenko Šteko, Luciana Borsetto, Fedora Ferluga-Petronio, Francisco Javier Juez Gálvez, Iva Grgić, Franz Leschinkohl, Ivo Sanader, Irvin Lukežić

- . -

18. VIII, Dvorište Papalićeve palače - Muzej grada SplitaProslava 551. rođendana Marka Marulića (u organizaciji Marulianuma)

7

MEÐUNARODNI ZNANSTVENI SKUPMARKO MARULIĆ, OTAC HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Organizator: Književni krug Split - MarulianumSplit, 23-25. travnja 2001.

Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu,Trg braće Radića 7

RASPORED IZLAGANJA

PONEDJELJAK, 23. TRAVNJAVoditelji: Charles Béné i Bratislav Lučin

8.00 sati: Pozdravni govori8.15 sati: Odmor8.30 sati

Ivo Frangeš (Zagreb): Utemeljenost metaforičkog određenja: Marulić, “otac hrvatskog umjetnog pjesništva” (Marulić u hrvatskoj književnoj povijesti)

Milan Moguš (Zagreb): Troplet Marulićeva hrvatskog jezika Pavao Pavličić (Zagreb): Posveta Judite: pokušaj interpretacijeLőkös István (Debrecen): Fabulae i apocrypha: estetska i teološka determinacija u

starozavjetnoj Knjizi o JuditiAndrea Zlatar (Zagreb): Transformacije biblijskog predloška u JuditiZlata Šundalić (Osijek): Sekundarni žanr(ovi) u Marulićevoj Juditi

10.30-10.50 sati: Rasprava10.50-11.20 sati: Odmor11.20 sati

Tonko Maroević (Zagreb): Pentur s kitarom (prilog Marulićevoj poetici)Anita Mikulić-Kovačević (Toronto): An Analysis of Biblical Women in Marulić’s

Works: Judith and SusannaVinko Grubišić (Kitchener, Ontario): Judita Marka Marulića i La Judit Guillaumea

Sallustea du BartasaCharles Béné (Meylan): La Judith du počte Anne d’Urfé a-t-elle un lien avec celle de

Marulić?Gabrijela Mecky (Toronto): Perceptions of a Murderess - Judith in 16th-century Croatian

and German LiteratureRužica Pšihistal (Vinkovci): Treba li Marulićeva Judita alegorijsko tumačenje?Branko Jozić (Split): Judita kao miles Christi

13.40-14.00 sati: Rasprava

UTORAK, 24. TRAVNJAVoditelji: Lőkös István i Milan Moguš

8.30 satiBratislav Lučin (Split): Tekstološki prinosi Marulićevoj JuditiDiana Stolac (Rijeka): Sintaktostilistički pristup Marulićevoj Juditi Nikica Kolumbić (Zadar): Osebujnosti pjesničkih sintagmi u Marulićevoj JuditiDivna Mrdeža Antonina (Zadar): Retorički postupci u Marulićevim djelima na

hrvatskom jezikuSmiljka Malinar (Zagreb): Marulićeva hrvatska prozaMirko Tomasović (Zagreb): Marko Marulić i Lekcionar fra Bernardina Splićanina

Drivodilića

8

10.30-10. 50 sati: Rasprava10.50-11.20 sati: Odmor11.20 sati

Luko Paljetak (Dubrovnik): Molitva suprotiva Turkom u kontekstu protuturskog otpora u Europi Marulićeva vremena

Grytzko Mascioni (Dubrovnik): Marulić e la lettera al Papa: risonanze storiche di un apello senza eco

Srećko Lipovčan (Zagreb): Marulić i povijest (razlozi i poticaji za jedno moguće istraživanje)

Branimir Glavičić (Zadar): Marulićeva ironija i sarkazam Renata Schellenberg (Toronto): Subversive Satire: Glasgowski stihoviTomislav Bogdan (Zagreb): Marulić i petrarkizamHrvatin Gabrijel Jurišić (Sinj): Molitva u Marulićevoj Suzani

13.40-14.00 sati: Rasprava

SRIJEDA, 25. TRAVNJAVoditelji: Luciana Borsetto i Mirko Tomasović

8.30 sati Francesco S. Perillo (Bari): Marko Marulić e le sacre rappresentazioniAntun Lučić (Mostar): Muka u srednjovjekovnom prikazanju i Marulićevoj vizijiNeven Jovanović (Zagreb): “Ter tužnih konzolaj”: Utiha nesriće i konzolacijska

književnostMladen Parlov (Split): O Marulićevu autorstvu Života sv. Ivana KarstiteljaMiljenko Šteko (Zagreb): Lik sv. Franje u Marulićevoj Instituciji (izvori i poruke) Luciana Borsetto (Padova): Tradurre Marulić: La Giuditta in italiano; altre riflessioni

10.30-10.50 sati: Rasprava10.50-11.20 sati: Odmor11.20 sati

Fedora Ferluga-Petronio (Trst): La ricezione di Marko Marulić in ItaliaFrancisco Javier Juez Gálvez (Madrid): Nepoznati rukopis Marulićeve Carmen de

doctrina DNIC u Nacionalnoj knjižnici u MadriduIva Grgić (Zagreb): Judita i hrvatski libretistiFranz Leschinkohl (Mainz): Marulićeva Judita širom svijetaIvo Sanader (Zagreb): Prisutnost Marulićevih knjiga u europskim i nekim

izvaneuropskim knjižnicamaIrvin Lukežić (Rijeka): Marulić u riječkoj kulturnoj tradiciji

13.20-14.00 sati: Završna rasprava

9

SAŽETCI

Dr. Charles Béné, prof. em.Université Stendhal, Grenoble

POSTOJI LI VEZA IZMEÐU JUDITE PJESNIKA ANNEA D’URFÉA I MARULIĆEVE JUDITE?

Nedugo nakon poznata spjeva Judita Guillaumea Sallustea du Bartasa (1578) pojavila se u francuskoj književnosti još jedna Judita (1589), ovaj put iz pera pjesnika iz Foreza Annea d’Urféa.

Poznato je da je Du Bartasov spjev, djelo protestantske inspiracije, doživio golem uspjeh. Protestanti pod opsadom u svojim utvrđenim gradovima mogi su u Juditinu primjeru naći razloga za nadu. D’Urféova Judita može se učiniti odgovorom na Du Bartasovu: katolički pjesnik postaje glasnogovornikom gradova koje su ugrožavali borci u službi reforme.

Njegova Judita, nedovršena (sadrži tek prva tri pjevanja) i netiskana (rkp. BN Paris, 12487), nije ipak ostala bez kritičke ocjene. Nadasve se nastojalo pokazati, opravdano, veze ove Judite s Tassovim Oslobođenim Jeruzalemom. No čini se da ne bi trebalo zapostaviti ni spone s Marulićem: Anne d’Urfé jedan je od prvih Francuza koji su prepjevali Carmen de doctrina; poznato je k tome da su u njegovu djelu pronađene začudne sličnosti s pjesničkim opusom Marka Marulića.

Ni Anne d’Urfé, kao ni Du Bartas, nije ostao neosjetljiv za remek-djela što su stizala iz Italije. Dok se u Du Bartasa nalaze odjeci iz Ariosta, u Juditi D’Urféa, koji je već bio prepjevao Oslobođeni Jeruzalem, osjeća se utjecaj Tassova djela. Uistinu postoji određena analogija između Betulije, koja biva oslobođena od napadača uz pomoć Božju, i Jeruzalema, kojem izbavljenje od muslimanskih osvajača donose križarski vitezovi. Iz Tassova spjeva (Četvrto pjevanje) preuzima D’Urfé intervenciju paklenih sila koje potiču Holoferna da napadne Izrael kako bi ga podjarmio, baš kao što su se u Oslobođenom Jeruzalemu sile Pakla podigle da ugroze zapovjednika križara Godfrida Bouillonskoga. Mnogi D’Urféovi opisi (npr. Nabukodo-nozora, zapovjednika vojske Holoferna, četa koje polaze u osvajanja) podsjećaju na Tassove (iz Prvog i Sedamnaestog pjevanja); sličnosti su tako brojne da su neki kritičari u D’Urféu vidjeli “prevoditelja Tassa”.

Takvu sliku potrebno je u dvojem ispraviti. Položaj opsjedatelja kao i opsjednutih gradova međusobno su suprotni. U jednom slučaju, kršćani-

križari napadaju Jeruzalem, koji brane njegovi arapski osvajatelji; u drugom pak Nabukodonozorove čete, potaknute paklenim silama, nasrću na utvrdu koja je vjerna Bogu. Nema dvojbe da je D’Urfé uvelike rabio Tassove opise da obogati svoj prikaz bitaka i vojskovođa, no brojne razrade građe, prije svega duhovne naravi, ne duguju ništa Tassovu djelu - ali zato pokazuju bliskost s Marulićevom Juditom.

Spjev započinje zazivom Duha Svetoga, slično kao u Marulića, a ne invokacijom Muza, kao u Tassa. Anne d’Urfé opisuje, kao i Marulić, oholost i pretjerano častohleplje vojnih zapovjednika Arfaksata i Nabukodonozora. Vrlo naglašeno on ističe Holofernovu ludost koja se sastoji u tome da se smatra jednakim Bogu: prikazuje kako on čak hoće zamijeniti sve bogoštovne obrede, umjesto svetih gajeva i oltara hoće postaviti svoje vlastite idole, hoće zbaciti čak i samoga Jupitera. Kao i Marulić, te sulude težnje francuski pjesnik popraćuje moralističkim refleksijama, u kojima kao da čujemo odjek Marulićevih.

Svesti D’Urféovu Juditu na parafrazu Tassa znači ograničiti se tek na prvu fazu radnje, sazivanje paklenih sila, i na ukrase koje je pjesnik preuzeo da bi popunio svoje opise. Time se zanemaruju moralistički aspekti - opis neizmjerne oholosti, pretenzija da se bude jednak s božanstvima, a nadasve moralističke refleksije koje pjesmi daju duhovni smisao.

Zaključak: Proučavanje Judita što su se pojavile u Francuskoj u 16. st. omogućilo nam je da potkrijepimo podudarnosti između pjesničkih opusa Marka Marulića i pjesnika iz Foréza Annea d’Urféa. Utvrdili smo da se one ne ograničavaju samo na prepjev Marulićeve Carmen de doctrina, niti na teme brojnih pjesama što čine glavninu rkp. 12487 Nacionalne biblioteke u Parizu. Druge pjesme Annea d’Urféa, kao katreni koji pokazuju znantu sličnost s Marulićevim Dobrim naucima, ili Histoire de sainte Suzanne, koja točno ponavlja naslov druge Marulićeve epske pjesme, nukaju na nova istraživanja, koja će potkrijepiti, ili obeskrijepiti, pretpostavku o tome da je pjesnik Anne d’Urfé poznavao Marulićevo djelo.

10

Tomislav BogdanFilozofski fakultet, Zagreb

MARULIĆ I PETRARKIZAM

Dosadašnja proučavanja Marulićevih hrvatskih djela zapazila su u njima elemente petrarkističkoga diskurza. Slijedeći u svojim narativnim stihovanim djelima logiku fabularnoga razvitka, a u svojoj religioznoj, marijanskoj lirici žanrovsku konvenciju, Marulić je posegnuo za elementima diskurza koji je u hrvatskom jeziku već razvio sredstva za opisivanje ženske ljepote i muško-ženskog ljubavnog odnosa. Osim pitanja funkcije koju ti elementi u Marulićevu djelu ispunjavaju, postavlja se i pitanje načina na koji su upotrijebljeni. Analiziramo li oblik prisutnosti petrarkističkih elemenata na različitim razinama književnoga djela (poput motivike i metaforike) kao i tipove iskaza i govornih procedura koji te elemente udomljuju, pokazat će se kako je Marulićevu djelu nepoznata tipična petrarkistička obrada amorozne situacije. Isto tako, za razliku od svjetovne petrarkističke lirike, u kojoj dolazi do osamostaljenja estetskog na tematskoj razini, Marulić instrumentalizira koncept ženske ljepote, uglavnom u religiozne ili didaktične svrhe. U skladu s tim, a rabeći u svojim djelima različite iskazne instancije namjesto lirskoga subjekta kao sudionika muško-ženskog ljubavnog odnosa, Marulić se elementima petrarkističkoga diskurza koristi za vlastite, specifične ciljeve. Stoga bi na već postavljano pitanje o tome je li Judita kanconijerska gospoja, koje je gotovo istoznačno s pitanjem Je li Marulić petrarkist?, definitivan odgovor ipak morao biti niječan. Ako je petrarkizam krajem 15. i na samom početku 16. stoljeća nedvojbeno označavao pjesnički modernitet, Maruliću tu značajku ne možemo sa sigurnošću pripisati. Pjesnički su modernisti prije bili njegovi dubrovački suvremenici, ljubavni lirici Džore Držić i Šiško Menčetić.

Prof. dr. Luciana BorsettoSveučilište u Padovi

PREVODITI MARULIĆA: O JUDITI NA TALIJANSKOME. DRUGA RAZMIŠLJANJA

U Juditinoj uvodnoj posveti Marko Marulić obznanjuje kako biblisku priču kani prevesti za one koji ne znaju latinski, ističući svoju vjernost duhu biblijskoga teksta, ukrašenog nužnim retoričkim ukrasima, na način kako djeca na Silvestrovo domišljato spravljaju svoje darove, očekujući za to pravednu nagradu. Kod prevođenja Marulićevog teksta, prvi mi je cilj bio ispitati modalitete pisanja vjerske poeme koja nastaje na pragu šesnaestoga stoljeća, a koja je književno i doktrinalno angažirana na izgradnji narodnojezične alternative epsko-biblijskoj tradiciji renesanse, i koja je sposobna dostojno interpretirati instancije i previranja duhovne obnove, što struji europskom kulturom toga vremena.

Nakana mi je bila slijediti izvornik verzijom koja bi bila u njegovoj službi, što je moguće vjernije oponašajući Marulićevo kazivanje, tako da se u svakom trenutku mogu rekonstruirati dimenzije parafraze biblijskog teksta kao i njegovih djelatnih odbacivanja, u smjeru klasične tradicije, posebno one vergilijevske, ili pak u smjeru modernog klasicističkog sustava koji u to vrijeme debitira na sceni. Tako prevoditi značilo bi ući u stilski laboratorij našega autora i verificirati, u svakom trenutku, njegovu vjernost poetici koja ga je inspirirala, njezinim modelima i kanonima. No, nisam prevodila običnog prevoditelja jednoga biblijskog teksta, nego sam prevodila pjesnika. Iz te perspektive, takav je prijevod, zbog vlastite naravi, morao voditi računa i o različitim razinama poetičnosti koje je tražio Marulić, prerađujući “veliki kodeks” en počte. No, posvemašnje odricanje od versifikacijskog sustava koji je Marulić bio ostvario, ne samo zbog nemogućnosti pronalaženja odgovarajućih metričkih formi unutar staroga ili pak modernoga talijanskog, nije značilo i potpuno odricanje od ritmičke punine i sintaktičke arhitekture njegovoga teksta. Zamijenivši zatvoreni sustav dvostruko rimovanih dvanesteraca jednom otvorenom, nerimovanom shemom - u kojoj, međutim, nisam pod svaku cijenu upriličavala pojavu rime, gdje se ona spontano pojavljivala unutar prevodilačkog izričaja - psalmodiju sam pokušala reproducirati na “drugim” razinama, ostvarujući slobodni stih, kao zbir ritmički moduliranih dugih i kratkih stihova, različitih duljina, unutar kojih sam provela minimalne izmjene i dodatke na sematičkom planu, odnosno jednako tako minimalna izmještanja u sintaktičkoj organizaciji, dajući prednost, gdje je god to bilo moguće, evokativnim lemama, već udomaćenim u talijanskoj pjesničkoj tradiciji, pred jednostavnim lingvističkim ekvivalentima. Ograničila sam se, dakle, na režim škrtih intervencija u smislu reinterpretacije ili reinvencije teksta.

11

Dvije godine nakon objave prijevoda prvih dvaju pjevanja, a u vrijeme kada se spremam završiti šesto, još mi se uvijek jednako potvrđuje to što sam već tada zapazila, stvarajući svoju verziju prijevoda: da se tekst splitskoga pjesnika, čak i na najmanjim označenim razinama, kada je jednom probijen starohrvatski fonetski zid, posve slobodno prelio u prozni talijanski jezik našega vremena, unoseći u njega daleke odjeke jedne “druge” a ipak tako bliske epike i otkrivajući, možda, među redcima, kako kaže Benjamin, same oblike svoga “virtualnog prijevoda”.

Prof. dr. Fedora Ferluga-Petronio Sveučilište u Udinama

RECEPCIJA MARKA MARULIĆA U ITALIJI

Moramo sa žaljenjem ustvrditi da je recepcija Marka Marulića u Italiji slaba. Tu prije svega imamo na umu njegovu zastupljenost u talijanskim enciklopedijama i leksikonima. Tako Katolička enciklopedija posvećuje izvjesnu pažnju njegovim latinskim djelima, dok se hrvatskih tek letimično dotiče. U Bompianijevom Rječniku pisaca latinska su mu djela predstavljena sumarno, a za ona hrvatska (Judita i Suzana) se ustvrđuje kako su od male vrijednosti. Eciklopedija Treccani se posebno zaustavlja na Davidijadi, dok se umjetnička vrijednost hrvatskih djela i tu ocijenjuje kao slaba.

Nasreću, povijesti hrvatske književnosti tiskane u Italiji nude drugačiju ocjenu. Najširu panoramu Marulićevog djela daje Franjo Trogrančić, u svojoj Povijesti hrvatske književnosti iz 1953., gdje uz obilje pojedinosti, autor istražuje podjednako Marulićeva latinska i hrvatska djela, ali su ona lišena potrebne estetičke analize. Cronia, u svojoj Povijesti srpsko-hrvatske književnosti iz 1956., definira Marulića kao pionira hrvatske poezije na narodnom jeziku, hvali njegovu produkciju na latinskom jeziku. Cronia se pozitivno izražava i o Juditi, jedino se žali kako njezin dvanaesterac sputava autorov poetski diskurs. Pozitivni, iako šturi sud o Marulićevim hrvatskim djelima izražava i Bruno Meriggi u svojim Jugoslavenskim književnostima iz 1970.

Što se tiče prijevoda na talijanski jezik, njih je u prošlosti bilo podosta. To se posebno odnosi na Instituciju, koju prvi objavljuje Remigio Fiorentino, u Veneciji 1569. U novije vrijeme, međutim, doista su riejtki, a u tome smislu valja spomenuti Quinquaginta parabolae, koju prijevodi Giuseppe Gazzino 1882, te prijevod prve i druge Juditine knjige, što je djelo Luciane Borsetto (Colloquia Maruliana VI/1997, VII/1998).

Akademik Ivo FrangešZagreb

UTEMELJENOST METAFORIČKOG ODREÐENJA: MARULIĆ, “OTAC UMJETNOGA HRVATSKOG PJESNIŠTVA”

(MARULIĆ U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ POVIJESTI)

Rad okuplja i procjenjuje sudove o mjestu Marka Marulića u hrvatskom književnom procesu. Objašnjava što je značila Pribojevićeva sintagma: Marulić - “druga luč” našega jezika (Oratio de origine successibusque Slavorum, 1525), što Paskvalićev epitaf, prema kojemu je Maruliću zajamčena besmrtnost, jer se duhom uspeo “sve do zvijezda visokih”. Iznimno afirmativan odnos prema Maruliću nastavio se u doba preporoda, u Kukuljevićevoj ocjeni pjesnika kao začetnika razvijenoga pjesničkog umijeća. Tu su prosudbu, na razmeđi stoljeća, prihvatili, obnovili i rasvijetlili Šrepel i Kasandrić 1901, prigodom proslave u Zagrebu. Za historiografe iz prve polovice XX. stoljeća Marulić je i “vrelo novih poticaja”, i “stup slave i ponosa”, a “pikturalni je dio njegove Judite nešto najljepše iz stare hrvatske književnosti”. Suvremeni proučavatelji Marulićeva djela - književni povjesničari, kritičari, esejisti, filolozi, filozofi i teolozi, - ističu kako je Marulić u hrvatskoj književnosti, i svojim opera maxima, ali i opera minima, započeo “jidrenje” novim spoznajnim i poetološkim senzibilitetom.

Neosporan je Marulićev primat u latinskim, a osobito u hrvatskim djelima, i na razini žanra, književne vrste, i na razini tematike i poetskoga diskurza. (Judita, Dialogus de Hercule, Poklad i Korizma, Anka satira, Molitva suprotiva Turkom, Tužen’je grada Hjerozolima, itd. itd.).

12

Akademik Branimir GlavičićFilozofski fakultet, Zadar

MARULIĆEVA IRONIJA I SARKAZAM

Marulić je moralnodidaktički pisac par excellence. O čemu god pisao, moralna pouka uvijek mu je u prvom planu. Sam ponovljeno napominje da mu nije svrha razonoditi nego poukom koristiti. Stoga piše trijezno i ozbiljno, odmjereno, disciplinirano. No ne izlaže hladno, nevoljko, nego uživljeno, s uvjerenjem i uvjerljivo, angažirano, gorljivo. Kao da je stalno imao na pameti onu izreku iz Ivanova Otkrivenja: “Mlak si – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta!” (Otk 3,15-16). Bio je ljubazan, osjećajan, druželjubiv; znamo ga kao takva iz njegovih pisama prijateljima i znancima. Bio je čovjek kojemu ništa ljudsko nije bilo strano, koji je imao razumijevanja za ljudske slabosti i patnje. Bio je vedre ćudi. Volio se razonoditi u ugodnu društvu s prijateljima, uz iće i piće, pjesmu i svirku, ali je zahtijevao umjerenost: mrzio je pijančevanje i prežderavanje, proklinjao je nerad – jer je sam cio život neumorno radio, osuđivao je bludničenje, bogatašku oholost, bezosjećajnost i nemilosrdnost, svačije licemjerje i himbu. Ljubio je nadasve iskrenost i istinu. Stoga bi, kad bi bio revoltiran porocima, znao biti i vrlo oštar; njegov dobroćudan humor i blaga ironija planuli bi tada u jetki i nesmiljeni sarkazam. Za sve gradacije takva njegova negodovanja, može se naći podosta primjera u njegovim latinskim djelima, proznima i poetskima, što će biti predmetom ovoga rada.

Iz analiziranih primjera može se zaključiti da je izvor Marulićeve ironije i sarkazma dvojak: u jednom je slučaju riječ o literarnoj konvenciji, tj. u nekim je naslijeđenim književnim vrstama (npr. u epu, pa stoga i u njegovoj Davidijadi) bila od davnine uobičajena uporaba tih stilskih sredstava koja su služila pojačanoj dramatizaciji radnje i izoštrenijoj karakterizaciji likova. U drugim pak slučajevima, koji su nam zanimljiviji, ironija i sarkazam bolje nam otkrivaju Marulićev temperament kad bi, isprovociran, burnije reagirao na kakve negativnosti u javnom i privatnom životu. No i takve su “urehe” u Marulića uvijek u službi moralne pouke.

Mr. Iva GrgićFilozofski fakultet, Zagreb

JUDITA I HRVATSKI LIBRETISTI

U posljednjih tridesetak godina Marulićeva je Judita poslužila kao nadahnuće bar trima glazbeno-scenskim djelima: oratoriju Marulova pisan Borisa Papandopula (izvedenom 1970. godine), neizvedenoj operi Judita Milutina Vandekara iz 1993. godine, te istoimenoj operi Frana Paraća (izvedenoj 2000. godine). Nakana je priloga opisati libreta ovih djela, iz pera, redom, Vojmila Rabadana; Dunje Robić; Frane Paraća i Tonka Maroevića. Osobita će se pozornost obratiti, s jedne strane, onim karakteristikama tih tekstova po kojima je razvidno da je njihova inspiracija eminentno marulićevska, a ne izravno biblijska, te, s druge strane, samom liku Judite koji načinima svoje prisutnosti/odsutnosti u tekstu svjedoči o odnosu vremena u kojem/senzibiliteta iz kojeg, su pojedini autori stvarali, prema vremenu/senzibilitetu Marulićeva djela.

Prof. dr. Vinko GrubišićSveučilište u Waterloou

JUDITA MARKA MARULIĆA I LA JUDIT GUILLAUMEA SALLUSTEA DU BARTASA

Marko Marulić (1450-1524) i Guillaume Salluste du Bartas (1544-1590) imaju poneke sličnosti: obojica su bili pravnici, vjerski veoma angažirani (Du Bartas kao kalvinist i Marulić kao pobornik pokreta u okvirima Katoličke crkve devotio moderna) i, što je za nas najvažnije, Du Bartas je prvi francuski pjesnik koji je utemeljio svoj epski spjev na francuskom jeziku na biblijskoj temi kao što je i Marulić na istoj temi bazirao svoj uspjeh na hrvatskomu jeziku, nastao kojih sedamdesetak godina prije Du Bartasova spjeva La

13

Judit. U obojice pjesnika zapaža se veoma značajan utjecaj Vergilija. Du Bartasov Holoferno ponegdje poprima crte kralja Françoisa I., okrutnoga progonitelja Hugenota, dok je u Marulića asirska vojska veoma slična turskim četama, koje su u njegovo vrijeme palile i žarile okružjem Splita. U Marulića kao i Du Bartasa sve je podređeno Božjoj volji i Juditina je veličina u tom što ona ima potpuno pouzdanje u Jahvu.

Dok je u Marulića vizualnost prizora veoma naglašena, Du Bartas daje redovito prednost sonornosti.Obojica unose digresije, odstupaju od biblijske koncizne priče o Juditi, i u tim odstupanjima postoje

neke zanimljive podudarnosti. Oba pjesnika na veoma živ način prikazuju nevolje Betulijana koji strahuju da će ih sve žeđa pomoriti, dok u Holofernovu taboru “vođa svih Amonovih sinova” Akior znalački izlaže židovsku povijest te kako su Židovi nepobjedivi, samo ako je s njima njihov svemogući Jahve. To se Holofernu ne sviđa, pa Akior biva prognan da i sam iskusi sudbinu Betulijana.

Zanimljivi su opisi Juditine ljepote u dvojice pjesnika: u Marulića je – kako je to pokazao Mirko Tomasović – Judita “canzonierska donna” dok u Du Bartasa već pomalo poprima obrise barokne ljepote.

U Marulića među židovskim svećenicima glavnu ulogu ima Ozija, dok kod Du Bartasa Habris i Hamris nisu samo svećenici, nego i neka vrsta narodnih savjetnika. Kod Marulića Abra ima značajnu ulogu (makar ne izgovara ni jednu jedinu riječ) dok je kod Du Bartasa tek obična sobarica, služavka. Eunuh Bagoa je u Du Bartasa Holofernov posinak, u kojega asirski tiranin ima potpuno povjerenje, dok je kod Marulića njegova uloga sasvim beznačajna.

U Marulića se Judita mnogo lakše odlučuje na ubojstvo nego u Du Bartasa, koji nije zaboravio napomenuti da je Holofernova duša otišla u pakao čim je bio pogubljen, što se u Marulića ne spominje.

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

TER TUŽNIH KONZOLAJ: UTIHA NESRIĆE I KONZOLACIJSKA KNJIŽEVNOST

Marulićeva hrvatska pjesma Utiha nesriće (Lipo prigovaran’je razuma i človika) ima 370 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. U novije su se vrijeme na Utihu osvrnula tek tri znanstvenika (Kolumbić, Šimundža, Tomasović); samo je Tomasović naznačio da bi se Marulićeva pjesma mogla uključiti u kontekst književnih konzolacija (npr. uz Petrarkin tješiteljski priručnik De remediis utriusque fortunae, 1355-1366).

Tradicije konzolacije, književne utjehe, postoji u Evropi od sofista (5. st. pne) pa barem do 17. st. Književna konzolacija javlja se u najmanje dva oblika: može predstavljati specifičnu i konkretnu utješnu gestu, tješenje točno određenog adresata u točno određenoj prigodi, a može biti i zbirka tješiteljskih naputaka za različite situacije koje izazivaju bol i tjeskobu. Utiha nesriće pripast će ovoj drugoj skupini.

Usporedit ću Utihu s kratkim, Seneki pripisivanim latinskim tekstom De remediis fortuitorum (Lijekovi protiv nenadanih događaja). Podudarnosti između Utihe i De remediis nedvojbeno potvrđuju da je Marulić koristio Pseudo-Senekino djelo kao kostur za svoju pjesmu. No, uočavanje ove veze donosi nam više od identificiranja još jednog Marulićeva izvora. Usporedba Utihe nesriće i De remediis pomaže hermeneutici i estetskoj procjeni Marulićeva teksta. Pojedina mjesta Utihe bolje ćemo cijeniti i bolje razumjeti pošto smo ih usporedili s latinskim ekvivalentima; ustanovit ćemo i da Marulić zadani antički filozofski okvir ispunjava na drugačiji umjetnički i ideološki način.

Na kraju ću se pitati o pretpostavljenom primaocu Utihe nesriće. Upozorit ću pritom da pjesnik, ako bira “pučki” jezik i obraća se “široj” publici, nipošto ne mora i “pojednostaviti” sadržaje prenošene tim jezikom. Marulić piše za hrvatsku publiku koja može pojmiti i prihvatiti Senekine filozofske obrate i akrobacije.

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

JUDITA KAO MILES CHRISTI

Iako u posveti Judite Dujmu Balistriliću nalazimo dragocijene indikacije, još uvijek nisu riješena sva pitanja o vremenu nastanka spjeva i o tome zašto je Marulić odabrao lik ove starozavjetne junakinje za protagonista svoga epa.

14

Glede odabira Judite, neki smatraju da je Marulić slijedio svoj literarni instinkt, uzimljući onu građu koja se mogla dostatno preoblikovati u pjesnički, epski autonomnu tvorevinu, budući da je u sebi nosila jezgru zapleta, dramatičnosti, dinamičnosti. Neki su pak u Juditi vidjeli lik i “historiju” kojima Marulić želi ohrabriti od Osmanlija ugrožene sugrađane.

To ne osporavajući, ali i čitajući “Marulića njim samim” držim da je moguće i viđenje Judite, u kojem se ona pojavljuje kao personofikacija kršćanske duše koja se bori protiv poroka i nastoji oko kreposti. Naglašena etičko-didaktička kršćanska intencija obilježava pretežiti dio Marulićeva opusa. “Sveta”, “počtena”, “plemenita” Judita u spjevu figurira kao ideal kreposti, pobožnosti, junaštva. To baca dodatno svjetlo i na izraz “sih dan svetih korizmenih”, tj. ovih - ili ovakvih - korizmenih dana, u kršćanstvu povlaštenih dana takve borbe, borbe protiv đavla, Marulić se intenzivnije bavio odnosom dobra i zla u samom čovjeku.

Uostalom, praksu da se ljudskim, uglavnom ženskim likom personificira neki apstraktni pojam rana je Crkva preuzela za ćudorednu pouku. Ideja o dva puta i sukob vrlina (kreposti) i poroka prisutni su u mnogim djelima. Možda je najbolji primjer Prudencijevo alegorijsko djelo Psychomachia (4. st.). Prema tom djelu Judita i Holoferno su savršeni likovi za prikazivanje dvoboja Vjere protiv Idolopoklonstva, Čistoće protiv Bludnosti, Strpljivosti protiv Srdžbe, Poniznosti protiv Oholosti. Ovi antagonistički odnosi u Marulićevoj su obradbi u spjevu do kraja ispolarizirani.

U prilog ovakvom čitanju Judite govore i Marulićeve riječi iz posvete. Šaljući je Balistriliću, on Juditu - Juditu vidi kako ide “ne s manjom urehom nego kada se ukaza Olofernu”, ne da ga “prihini” kao Oloferna, nego da ga “pokripi u uzdaržan’ju svete čistoće,” prid njegove oči “ponesši i postavivši sve lipote, krasote, kriposti, dike i slave svoje, kimi se je urešila vele plemenitije i gizdavije nego keno se reše svilom, zlatom i biserom...”

Dr. Francisco Javier Juez GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

NEPOZNATI RUKOPIS MARULIĆEVA CARMEN DE DOCTRINA DOMINI NOSTRI IESU CHRISTI U NACIONALNOJ KNJIŽNICI U MADRIDU

U Nacionalnoj knjižnici u Madridu nalazi se jedini dosad pronađen u Španjolskoj rukopis bilo kojega djela Marka Marulića Splićanina, prema podatcima sadržanim u klasičnom repertoriju Iter Italicum (compiled by Paul Oskar Kristeller, Volume IV (Alia itinera II), Great Britain to Spain, London... 1989, str. 577b).

Riječ je o jednom svesku dimenzija 15,50 x 22,00 cm i sto šezdesetak listova raznolikog sadržaja pod signaturom “ms. 19008”, koji i uključuje i tiskanu početnicu i katekizam na španjolskom (Cartilla y doctrina christiana, Valladolid 1583) na osam listova (ff. 2-9v). Početni list i ostali dio sveska pisani su rukom, na latinskome i na španjolskome: Versos Macarrónicos i Otros u prvom listu (f. 1-1v), Acturi de Sacra<men>tis... (ff. 12-21v), Del officio del diácono... i Del officio del subdiácono... (ff. 38-42v). Najveći dio čitava zbornika obuhvaćaju tri latinske rasprave (ff. 64-123v), čiji je auktor španjolski polihistor (matematičar, astronom, politolog) Diego Pérez de Mesa (latinski: Iac(h)obus Perez de Mesa), rodom iz gradića Ronda (Málaga), živio u drugoj polovici XVI. stoljeća, profesor matematike u Alcalá de Henares te Sevilli. Napisao je raprave De arithmeticis, De algebra te De re gnomonica iz 1592. i 1593.

Poslije toga, dolazi prema Iter Italicum-u, “124-126v. Marci Maruli carmen de doctrina Domini nostri in cruce pendenti (sic), a poem” (sljedećih je tridesetak listova sveska neispisanih). Ipak, Kristellerova je referencija nepotpuna, jer je stvarna distribucija sljedeća:

ff. 124-125: “MARCI MARVLI CAR/men De Doctrina D<omi>ni N<ost>ri in / cruce Pendenti. / CHristianus interrogat, / CHristus vero respondet”.

ff. 125-126v: “VERSOS DE M. MARULO, / en que se tocan quasi todas las materias / del Vita Christi deste tratado: preguntando / El christiano, i Respondiéndole Christo, / brebe me<n>te desde la Cruz”.

Prema tome, nigdje se ne spominje da je tu i prijepis španjolskoga prijevoda fra Luisa de Granada (prvi put tiskanoga, kako izgleda, u prvom izdanju njegova Memorial de la Vida Christiana, Lisboa 1561). Marulićev latinski izvornik Carmen de doctrina DNIC prvi put je tiskan u prvom potvrđenom izdanju De institutione bene uiuendi per exempla sanctorum (Mletci 1506=1507).

Prijepis koji se sadrži u rukopisu “ms. 19008” u Nacionalnoj knjižnici u Madridu potječe, kako izgleda, iz posljednjih godina XVI. stoljeca (Kristeller: “cart. misc. XVI ex.-XVII). Zanimljvo je pregledati oba

15

teksta - iako je već na prvi pogled uočljivo da je pisar dosta nemaran. Još ne raspolažemo kritičkim izdanjem Carmen de doctrina DNIC, a čak ni posljednje suvremeno izdanje (Madrid 1995) španjolskoga prijevoda fra Luisa de Granada nije zadovoljavajuće, no bilo bi zanimljivo, također i s gledišta recepcije Marulićeva opusa u Španjolskoj, utvrditi koja je izdanja latinskoga izvornika te španjolskoga prijevoda uporabio sastavljač-prepisivač tako raznovrsnoga zbornika.

Fra Hrvatin Gabrijel JurišićFranjevačka klasična gimnazija, Sinj

MOLITVA U MARULIĆEVOJ SUZANI

Uza sve jezične i književne vrijednosti Marulićeva Suzana gotovo je nabijena veoma važnim religioznim vrjednotama i elementima. Uz osnovnu poruku: Declina a malo et fac bonum – Zla se kloni i čini dobro (Ps 37,27) jako naglašava s jedne strane stvarnost i zloću grijeha, a s druge uzvišenost i ljepotu prijateljstva s Bogom. Uz osobite kreposti i poruke – vjeru, bračnu vjernost, pouzdanje u Božju dobrotu, Božju providnost i druge – pisac na više mjesta ističe vrijednost, potrebu i učinkovitost molitve.

Na početku i na kraju spjeva sam pisac upravlja svoju molitvu Bogu (stihovi: 1-10; 777-780). U samom spjevu na više mjesta ističe molitvu puka (519-524), Suzanina muža Joakima (498-502) i na osobit način same Suzane, junakinje spjeva (399-412). Svi su oni puni pouzdanja da će Gospodin Bog uslišati njihovu molitvu i na kraju srdačno Bogu zahvaljuju (617-618). To posebno vrijedi za nepravedno optuženu i osuđenu Suzanu, koja upravlja Bogu svoju iskrenu i žarku molitvu (399-412).

Na temelju analize spjeva jasna je Marulićeva poruka čitatelju da, naime, iskrenu i poniznu molitvu Bog ne samo čuje, nego i uslišava. To je jedna od osnovnih zasada i poruka teologije i Staroga i Novoga zavjeta. I Crkva i teolozi smatraju molitvu jednom od temeljnih odrednica kršćanstva, odnosno postulata pravoga kršćanskoga života i ispravnoga odnosa između Boga i čovjeka. Pjesnik je, dakle, uz druge važne poruke u svome spjevu na osobit način istakao bit i učinkovitost molitve.

Prof. dr. Nikica KolumbićFilozofski fakultet, Zadar

OSEBUJNOSTI PJESNIČKIH SINTAGMI U MARULIĆEVOJ JUDITI

Na temelju teorije o pjesničkoj sintagmi kao binarnoj verbalnoj strukturi sastavljenoj od disparatnih pojmova, a poslije obavljene inventarizacije verbalne pjesničke građe u Marulićevoj Juditi, autor analizira dobivene podatke i utvrđuje zastupljenost te funkciju sintagmatskih kategorija u spomenutom spjevu.

Glavna svrha obavljene raščlambe leži u tome da se pomoću ispitane i selektirane građe utvrdi koliko je Marulić u Juditi na temeljnoj verbalnoj razini odstupio od uobičajene začinjavačke sintagmatike, kojom se i on služio u svojim drugim pjesničkim sastavcima.

Ta su odstupanja u skladu s novitetima koji krase Marulićev spjev na ostalim razinama, posebno na elementima preuzetim iz staroklasičke poetike. Kad je riječ o stilskoj razini moći će se utvrditi kako je Marulić u svojoj Juditi učinio onaj presudni korak kojim je, uz ostale suvremenike, utro put bogatijem i pjesničkijem umjetničkom izrazu.

Franz LeschinkohlMainz

MARULIĆEVA JUDITA ŠIROM SVIJETA

Marulićeva su djela sredinom 16. stoljeća bila u Njemačkoj veoma poznata: čak se i u katalogu knjižara i izdavača Georga Willera iz Augsburga, što ga je izdao za jesenji sajam u Frankfurtu na Majni 1568. godine, nudio na prodaju prvi njemački prijevod Marulićeve Institucije, Der Catholischer Christen Spiegel (Katoličko kršćansko ogledalo) tiskan u Antwerpenu, te 1582. i drugi njemački prijevod Institucije, Sechs

16

Bücher, što ga je tiskao Johannes Mayer u Dillingenu. No o Juditi, koja je bila tiskana već 1521. u Veneciji, u Njemačkoj nema traga sve do godine 1892., jer se tek te godine u Vierers Konversations-Lexikonu, u rubrici “Hrvatska književnost”, gdje se u redoslijedu pjesnika počinje s Marulićem, prvi put spominje njegova Judita. Godine 1907., u Meyerovu velikom konverzacijaskom leksikonu piše se o dalmatinskom književnom razdoblju, koje seže od sredine 15. do kraja 17. stoljeća, te da je Marulić prvi značajni pjesnik i da je sročio Povijest sfete Judite. Godine 1927. stoji u Meyerovu leksikonu da je on najraniji zastupnik renesansnog pjesništva u Dalmaciji i spominje se njegova Povijest sfete Judite.

Pedesetih godina prošlog stoljeća počinju se u Njemačkoj naglo širiti spoznaje o Juditi, i to zahvaljujući dvjema knjigama objavljenima godine 1950., a to su Libar Marca Marula Splichianina, faksimilni pretisak Judite iz godine 1521. i Judita, s drvorezima i inicijalima iz drugog izdanja (1522.). Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina Judita postaje u Njemačkoj sinonimom Marulićeva pjesništva.

Da je Marulić, zahvaljujući Juditi, dobio mjesto i u svjetskoj literaturi, svjedoči njegova pojava u Harenbergovu leksikonu svjetske literature (1989.), gdje piše da je on tim svojim epom označio prijelaz iz srednjeg vijeka u renesansu. Slično razvoju tiska Judite u Hrvatskoj razvija se i njena raširenost u svijetu, jer se iz onih 109 primjeraka Judite, koji se nalaze među 1047 Marulićevih knjiga, koje sam otkrio po knjižnicama širom svijeta, jasno ocrtava da su izdanja iz godina 1869., 1901., 1950. i 1970. najviše pridonijela njezinoj raširenosti. Po njima je ona danas prisutna u Washingtonu, New Yorku, Beču, Parizu, Londonu, Berlinu, Amsterdamu, Göteborgu, Ženevi, Kopenhagenu, Mainzu, Pragu, Zürichu, Utrechtu i u mnogim drugim gradovima širom svijeta.

Dr. Srećko LipovčanInstitut društvenih znanosti “Ivo Pilar”

MARULIĆ I POVIJEST(RAZLOZI I POTICAJI ZA JEDNO MOGUĆE ISTRAŽIVANJE)

Kakvo se poimanje povijesti nàdaje iz cjeline Marulićeva opusa, iz njegova duha? To pitanje na ovakav način do sada nije postavljano, iako je u literaturi često bilo govora o razinama koje toj tematici pripadaju. Tako se – na primjeru Molitve, Judite ili Epistole Hadrijanu VI. – opetovano ukazivalo na živ Marulićev odnos prema suvremenim mu dramatičnim povijesnim zbivanjima, isticala usrdna zauzetost egzistencijalnim pitanjima Hrvatske, ukliještene između (tada dvaju globalnih) čimbenika, premoćne osmanlijske ofenzive i arogancije nezaintersirane Zapadne Europe i, razumije se, njegova domovinska osjećanja. Nakon razdoblja šutnji ili ideoloških invektiva o tobožnjem “srednjovjekovnom nazadnjaku” (nasuprot “naprednom”, “renesansnom” Držiću) valjalo je i te kako jasno progovoriti o njegovoj hrvatskoj svijesti, pa tako o tome više nema nikakve sumnje. No, iako se Marulićev odnos prema povijesnoj problematici najčešće vezao uz njegov domoljubni angažman, i tu još uvijek postoje deficiti; tako npr. premalo znamo o jedinom («pravom») Marulićevu “historiografskom” spisu: M. Tomasović je morao konstatirati da Regum Dalmatiae et Croatiae gesta – Poduzetja kraljevah Dalmatinskih i Hervatskih kako ih g. 1846. zove A. Kuzmanić u Zori dalmatinskoj – “... začudo nisu izazvale zanimanje istraživatelja, pa ni onih koji su naglašavali kao vrhunsku vrijednost auktora prijevoda upravo njegov patriotizam” (Marko Marulić Marul, 1999.). Uz daljnja posebna istraživanja potreban je uvid u značaj njegova poimanja povijesti na razini (a) autorova duhovnog obzora i (b) cjeline opusa. No, pruža li Djelo takve mogućnosti? Neki od različitih poticaja/razloga:

– Ako je točno da je Marulić europski humanist, sudionik renesansnoga doba, što se višekratno dokazalo primjerima njegove obnove izvornih kršćanskih vrijednosti (na tragu pokreta devotio moderna), poetičkih postavki i ostvarenih latinskih i hrvatskih pjesničkih tvorbi, onda bi se odgovarajući svjetonazor morao moći evidentirati i u njegovu poimanju povijesti. Želimo pretpostaviti da je Marulić promišljao ta pitanja, da se – metaforički kazano – nije zadovoljio otrcanom frazom o “učiteljici života”, već je ozbiljno uzimao u obzir cijeli Ciceronov iskaz, kako je povijest – ovim redom! – “svjedokinja vreménâ, svjetlost istine i život uspomenâ ...” a tek na kraju i “učiteljica”;

– Ako je najpopularnije njegovo djelo u svijetu, Institucija, odgovarala na pitanja kako valja živjeti (u kršćanski mišljenoj “svjetlosti istine”) ne samo u zbilji Marulićeva renesansnog vremena nego i desetljećima nakon njegove smrti, kako onda, na primjer, interpretirati autorovu tezu o značaju Juditina postupka (lukavštine, varke i laži su u slučaju “uzvišena poslanja” dopustive, dakle nisu grijeh)? Bit će da je Maruliću do tog kontroverznog pitanja bilo osobito stalo, jer je o Juditi prije točno pola tisućljeća napisao i

17

glasoviti spjev, a – ne zaboravimo – kontekst je toga prijepornog pitanja limitiran političkim razlozima, historijom! Činjenica jest, da je baš Juditin postupak desetljećima bio trn u oku cenzorima, a hipotetičko bi pitanje glasilo: kako bi na tu tezu reagirao autor Vladara iz svoje renesansne perspektive?

* U popisu su svjetovnih knjiga Marulove biblioteke među Historicima (njegov termin) i djela Herodota, Tukidida, Salustija, oba Plinija, Plutarha, Ksenofonta ... Da li je taj nedvojbeni interes samo šutljivi svjedok enciklopedijske naobrazbe, ili i znak posebnog zanimanja za interpretacije povijesnih zbivanja odnosno tako različite historigorafske postupke? Možda na to može odgovoriti pogled u “autorsku radionicu”, koji nam nudi i Repertorium, ali tek preostaje tako ga i čitati.

Na samom početku ovakva pristupa neophodna su pitanja; stoga je ovo izlaganje moguće tek u rudimentarnom obliku prethodnog priopćenja, kao nacrt (budućeg) istraživanja, uz naznake prikladnog metodološkog insrumentarija koji – načelno – mora voditi računa da analizi valja podvrgnuti vrlo različite tipove tekstova, od kojih svaki tip zahtijeva adekvatan pristup, a sve zajedno – diskusiju znalaca raznih disciplina.

Prof. dr. Lőkös IstvánFilozofski fakultet, DebrecenFABULAE I APOCRYPHA:

ESTETSKA I TEOLOŠKA DETERMINACIJA U STAROZAVJETNOJ KNJIZI O JUDITI

Poznata je dugotrajna diskusija o starozavjetnoj “Knjizi o Juditi”: je li ovaj tekst pravi vjerski spomenik kršćanstva u smislu kanona ili samo sumnjiv pismeni dokaz koji neke kršćanske crkve (npr. reformirana kalvinistička crkva) smatraju još uvijek za nekanonski biblijski tekst. Uistinu, “Knjiga o Juditi” ima svojih teoloških i povijesnih svojstvenosti. Nepoznati autor biblijskog teksta s jedne strane opisuje povijesni događaje s drevnog Istoka, a s druge strane hoće dati učenje u smislu religije. U svojem radu on koristi povijesne događaje i iskustva Izraela, ali sve to sasvim slobodno formira u znaku determinacije religioznih učenja. Sve je to već sam sv. Jeronim konstatirao kad je apostrofirao tekst riječima fabulae i apocrypha.

Poznata je popularnost teme Judite i Holoferna u europskim književnostima od staroengleskog epa Judith do Marulićeve Judite i drame “Meistersanga” Nijemca Hansa Sachsa. Spomenuta književna popularnost teme svjedoči nam da je spomenuti dualizam starozavjetne knjige bio glavni inicijator zanimanja europskih književnika za temu Judite. Marko Marulić kao sručnjak bogoslovnih znanosti i pjesnik XVI. stoljeća istovremeno se koristio u svojem epu karakterom fabulae i apocrypha starozavjetne Knjige o Juditi. Analiza Marulićeve Judite s gledišta spomenutog dualizma možda nam otvara neke nove dimenzije djela velikog Splićanina.

Dr. Antun LučićPedagoški fakultet, Mostar

MUKA U SREDNJOVJEKOVNOM PRIKAZANJU I MARULIĆEVOJ VIZIJI

Radom se podastiru bitnija svojstva morfologije muka i mučila, ali ujedno i onih osobnosti, odnosno situacija koje “vuku” na meditacijsko osvješćenje u patnji kao odbijanju poganskoga svjetonazora ili opomeni za učinjene propuste. Očite su Marulićeve dramatizacije (donekle i parafraze) srednjovjekovnih scenskih prilagodbi, no u njima nisu naglašene crte spektakla koliko individualni renesansni zanos. O tomu nedvojbeno govori humanistički usmjeraj, stvaralačka priroda ali i duhovno pokriće: skrbno čita, opipljivo usvaja i svrhovito sastavlja prinose za kršćanske miserije.

Kroz poredbeni pristup uvode se opisi hrvatskih srednjovjekovnih prikazanja Muka spasitelja našega i Prikazan’je od muke spasitelja našega, povezani s Marulićevim dijaloškim i dramskim tekstovima s verzijama Od muke Isusove, Od muke Isukarstove i odgovor te Svarh muke Isukarstove versi tako počinju. Njima su dometnute i obradbe primjera iz njegove Institucije, ponajprije česti O trpnji mučenika, O trpnji mučenica i O otkrivenju muka paklenih. Nije isključeno ni “mučno” mjesto iz Judite i stanovito upozorenje iz Danteova Pakla.

18

Na razini probranih dijaloga, replika, upravnoga govora, proze i stihova Marulić izlaže svoja gledišta o Muci prvenstveno s etičkom nakanom; usprkos zemaljskim silama krunu mučeništva sigurno postižu oni koji su sretno postojani u trpnji. Prema svetopisamskim objavama usklađene su ne samo vizije ovoga “krstjanina spjevaoca” nego i proročka simbolika izvan površnih opsjena. Topos o značenju muke stoga znatno i mijenja: od retoričkih preinaka do unutrašnjih viđenja. S plodnom osjetilnošću probijao se kroz suobraženosti sa Svijetom pa na njegovim vizijama nije toliko da iznenađuju koliko već postaju spoznajnim programom. Pokazani registar muka prodijeva se u izvjesniji ali drukčiji poredak – vizionarsko pismo.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

TEKSTOLOŠKI PRINOSI MARULIĆEVOJ JUDITI

Ustvrdimo li da uspostava teksta podrazumijeva prije svega uspostavu smisla, činit će se da smo izrekli truizam. No tako je samo na prvi pogled. Naime, i na razini doslovnoga značenja može postojati dvostrukost ili višestrukost izbora, tj. različite mogućnosti odčitavanja i razumijevanja teksta. Te inačice najprije treba identificirati, a zatim razlučiti pravo od prividnoga značenja, tj. izvršiti argumentiran izbor. Kriterij odabira jest vjernost izvornoj auktorskoj zamisli, tj. pretpostavljenom autografu, ili dapače onoj “slici teksta” (C. Segre) koja postoji samo kao apstrakcija, prije samoga čina zapisivanja, a u kojoj bi se auktorska zamisao sadržavala u idealnu, makar samo virtualnu obliku.

Autograf Judite izgubljen je, a od triju izdanja objavljenih za auktorova života samo se prvo može smatrati relevantnim za uspostavu teksta. Zbog toga se tekstološki pristup, umjesto na komparaciji raznih izvora, mora temeljiti prije svega na nutarnjoj rašlambi teksta, na upoznavanju kohezijskih zakona koji njime vladaju, da bi se onda ti zakoni per analogiam primijenili u razrješavanju nedovoljno jasnih ili spornih mjesta. Zakoni nutarnje kohezije djeluju na svim razinama teksta, od grafije i interpunkcije do jezika (morfologije, semantike), stila i versifikacije.

Od pomoći je dakako i komparativna metoda, ali u osobitoj svojoj inačici: ne na razini kritike teksta u klasičnom smislu, nego u primjeni načela Marulića tumačiti Marulićem (što je dakako izvedenica heremeneutičkoga načela homerovske filologije). Taj se postupak pokazuje uporabljivim prije svega na semantičkoj razini, pri čemu se za tumačenje hrvatske Judite relevantnim pokazuje - očekivano - uvid u druge auktorove hrvatske tekstove, ali i - manje očekivano - u njegove latinske tekstove, a još više u njegovu lektiru, tj. u “kulturni tekst” koji je upisan u auktorski tekst. Ovaj je “kulturni tekst” unaprijed zadan, dakle auktorskom tekstu nadređen, pa baš zato može poslužiti kao kriterij pri uspostavi značenja, a posljedično i samog auktorskog teksta.

Nakon kapitalnoga koraka koji je u Juditinoj tekstologiji učinio Milan Moguš svojim izdanjem u ediciji Marulićevih Sabranih djela, moguće je, oslanjajući se na iznesene metodološke postavke, argumentirano predložiti još nekoliko izmjena i poboljšica na tekstovnoj i leksičko-semantičkoj razini. U usmenom izlaganju pokazat će se to na odabranim primjerima, tj. na sljedećim mjestima: marginalna bilješka uz I, 15 (= uz 15); III, 10 (= 652); bilj. uz V, 131 (= uz 1466); VI, 68 (= 1753); VI,433 (= 2118).

Sve te izmjene već su provedene “u praksi”: unio sam ih u tekst i tumač Judite koji sam priredio za knjigu: Marko Marulić, Duhom do zvijezda, Mozaik knjiga (biblioteka “Biseri hrvatske književnosti”), Zagreb 2001. Napominjem da sam određene izmjene slične naravi unio i u druge hrvatske tekstove u tom izdanju (osobito u Susanu), o čemu će biti riječi u drugoj prigodi.

Dr. Irvin LukežićFilozofski fakultet, Rijeka

MARULIĆ U RIJEČKOJ KULTURNOJ TRADICIJI

Članak je zamišljen kao prinos istraživanju zajedničke kulturne tradicije i književnih veza koje su se razvijale na istočnim obalama Jadrana na primjeru Splita i Rijeke. Premda ne možda izravno, Marko je Marulić ipak bio prisutan u riječkoj sredini kroz duga stoljeća a svijest o njemu i njegovu značaju prenosili su pojedinci.

Autor se prvo osvrće na razdoblje baroka (isusovački pisci L. Grisogono i J. Habdelić), potom protorealizam i Bachov apsolutizam (I. Kukuljević u riječkoj periodici, F. Kurelac, J. Trdina, Š. Ljubić kao gimnazijski profesori) te prikaz završava razdobljem moderne (V. Čerina, M. Kombol).

19

U prilogu se opširnije govori i o proslavi četiristote obljetnice pojave Marulićeve Judite koja je svečano bilježena u Rijeci i Sušaku 1901. godine.

Dr. Smiljka MalinarZagreb

MARULIĆEVA HRVATSKA PROZA

Nevelik prozni okvir Marulićeve Judite - posveta Dujmu Balistriliću, sažetak fabule epa i komentar uz pojedine stihove - smatraju se nipošto beznačajnim fragmentom njegova opusa koji pokazuje dotada nepotvrđen raspon izražajnih mogućnosti hrvatskoga proznog izraza. Takav sud implicitno dovodi u pitanje Marulićev oslon na prethodnu hrvatsku proznu tradiciju i pretpostavlja nasljedovanje nekih drugih uzora. S obzirom na opseg i vrsnoću pjesnikova latinskog opusa opravdano je pretpostaviti da ni njegova hrvatska proza nije lišena latinskog utjecaja, to više što se javlja kao dio cjeline snažno obilježene preuzimanjem elemenata latinske književne tradicije, te uz ostalo služi izričitoj formulaciji odgovarajućeg poetičkog opredjeljenja. Istodobno, značajnu sastavnicu Marulićeve kulture tvore djela talijanskih autora koji su se pri oblikovanju proznog izraza na vlastitom jeziku također suočili s izborom između dvaju oblikovnih kodova, autohtonog i aloglotskog (latinskog). U članku ćemo ilustrirati osobine sintaktičkog ustrojstva proznih ulomaka Judite (na razini rečenice i transfrastičkih struktura), te dati njihovu karakterizaciju na temelju usporedbe s relevantnim tradicijskim i suvremenim materijalom (u koji ulazi i Marulićev hrvatski prijevod “Gersonova” De imitatione Christi).

Dr. Tonko MaroevićInstitut za povijest umjetnosti, Zagreb

PENTUR S KITAROMPRILOG MARULIĆEVOJ POETICI

Posveta Judite često se navodi kao poetički program, sasvim razumljivo jer je u njoj eksplicitno iskazan odnos prema (domaćoj i antičkoj) tradiciji, te protumačena funkcija ornatusa u suprotnosti s pukim iznošenjem tematskog sloja. Historija od Suzane ima vrijednost dopunjavanja i obogaćivanja pjesničkih dometa Judite i u smjeru poetološkog preciziranja nekih specifičnih crta kreativnog pisanja. Naime, Marulić ovaj svoj drugi epski sastavak na hrvatskom jeziku shvaća slobodnije, manje zavisno od biblijskog predloška, nego li Juditu, a pritom ga svjesno još više kiti ikoničkim i foničkim vrijednostima.

Iz nekoliko karakterističnih stihova Suzane doznajemo da je pjesnik, dakako, didaktično raspoložen i kršćanski ponizan u traženju Božje milosti koja će njegovoj riječi dati željeni smisao, ali isto tako vidimo da i vlastitu ulogu ne podcjenjuje ili zanemaruje. Naprotiv, svoje govorenje na jednom mjestu izravno povezuje s pjevom uz citru (“Sad kitara moja obarni glas k onoj ...”), a na drugom mjestu ograničenja opisa dovodi u vezu s nemogućnošću potpunog slikarskog obuhvaćanja predmeta (“... ni pentur na svit bil / toli hitre škole sve spengat ki bi umil”). Dakle, samosvjesno preuzima neke ingerencije glazbenika i likovnjaka, kojima nadmašuje strogi konceptualni okvir moralističkog pisca. Možemo, dakle, u stanovitom smislu (pa i sinestezijski) Marulića shvaćati također i kao “pentura s kitarom”, te pretražiti (čitateljski i interpretativno) neke njegove tekstove (pogotovo tzv. opera minora) koji potvrđuju prevlast vizualnih i akustičkih elemenata u njegovu opusu, ne zaboravljajući pritom ni na problematiku ilustracija Judite (i Marulićeva eventualnog autorstva, barem na razini invencije ako ne i izravnog graviranja).

Prof. Grytzko MascioniDubrovnik

MARULIĆ I PISMO PAPI: POVIJESNI ODJECI JEDNOG POZIVA BEZ ODGOVORA

Godina 1520.: Split živi pod prijetnjom turske agresije. Turski su upadi toliko učestali da se može govoriti o pravoj opsadi. Prijetnja je strašna i svakodnevna, ali u teškoj borbi za opstanak stanovnici su prepušteni sebi samima. U Europi, bitka za vlast, dinastičke borbe i diplomatske spletke tamno su lice renesanse, koje zaokuplja pažnju moćnika i čitavih naroda, pa oni ne čuju zdvojne pozive upomoć, koje im

20

upućuje jedan grad na izmaku snaga. Mnogo stoljeća kasnije sve se ponavlja i opet se na očaj odgovara ravnodušnošću.

Usporedba je vrijedna truda, jer se povijesni kontekst prve četvrtine šesnaestoga stoljeća, u glavnim crtama, zrcali i reproducira u fin-de-siécleovskoj situaciji dvadesetoga stoljeća. No, do koje se točke povlače sličnosti, a do koje uočljive razlike? Pod blistavom, slavodobitnom površinom globalizirajuće postmoderne, ove druge izgledaju, zapravo, zanemarive. Kada čovjek nauči kako uočiti bit fenomena, lako vidi duboke analogije između današnje medijske eksplozije i izuma i širenja tiska, upotrebe sve sofisticiranijeg oružja i prihvaćanja artiljerije od strane najmoćnijih vojski tadašnjega svijeta, osvajanja svemira i otkrića novih kontinenata i novih pomorskih puteva, migracijskih tijekova i pritiska masa s istoka koje se danas valjaju s istoka na zapad. Kultura se tu čini razoružanom, zagušena realpolitikom, zadušena gospodarskim interesima: naizgled u punom zamahu, sposobna činiti čudesa, ona je bez ikakvog stvarnog utjecaja izvan mjesta koje joj je određeno, a to je uloga ukrasa, koju su joj dodijelili čak i oni među njezinim velikim naručiteljima koji su podlegli njezinim čarima.

Nagradu, na sreću, nalazi u samoj sebi: u pouzdanosti u svoje postojanje i nadovezivanje na prošlost, koju ona iznova pohodi, ali sada s izoštrenijim oruđem, i produženju težnje za ekumenskim vrijednostima, koje su ucjepljene u najstariju tradiciju, onu koja je vidjela kako u izvorne grčko-rimske vode utječe revolucionarna pritoka židovsko-kršćanske tradicije. Upravo je kultura prva zabilježila najraniju pojavu prave nacionalne samosvijesti, koja - uz latinski koji se u humanizmu oprimjeruje u auličkim uzorima, oslobođenim iskrivljenja srednjovjekovne uporabe - uzgaja i oplemenjuje i vlastiti materinji govor, uzdižući ga na razinu pisane riječi.

Sve to sjajno predstavlja Marko Marulić, koji se istovremeno zaogrće i plemenitom građanskom diskrecijom: on je duboko religiozni laik, građanin kojemu je jedina ambicija osobni intelektualni napredak, umjetnik velike ljudske osjećajnosti, koji se izražava na latinskom jeziku iz kojega je odstranjen sav mulj protiv kojega se već borio njegov suvremenik Erazmo. No, za razliku od njega, Marulić daje glas vlastitome narodu, na hrvatskom jeziku razumljiv i puku, koristeći istovremeno i prijateljski jezik koji se s talijanske čizme nametnuo čitavoj Europi. Ovdje, međutim, valja istaknuti snagu bolnog krika koji mu se oteo iz grudi kada je pred sobom ugledao prizor ugrožene i pogažene domovine. Nažalost, nije znao kako je tom mučeništvu određeno da se ponavlja u stoljećima koja dolaze na možda još grublji način i to sve do jučer. Neka nam to bude dostatno kao poziv na duboko razmatranje o neiskorijenjenoj neljudskosti ljudskoga srca i egoizmu u disonantnom koncertu nacija.

Mr. Gabrijela MeckySveučilište u Torontu

PERCEPCIJE ŽENE-UBOJICE: JUDITA U HRVATSKOJ I NJEMAČKOJ KNJIŽEVNOSTIŠESANESTOG STOLJEĆA

“Žena bi trebala podnositi muškarce, nikada ih ne bi trebala ubijati”, kaže gospodarici koja je ubila muškarca njezina zaprepaštena služavka, u Hebbelovoj Juditi. No, ni ta Judita, niti njezine brojne prethodnice i nasljednice, nikada nisu poslušale njezine riječi. Sve “Judite” ignoriraju zemaljske tabue; sve one orkestriraju isto povijesno djelo i ubijaju muškarca. Stoga sve postaju krvave, ali slavne junakinje.

Početkom i sredinom šesnaestoga stoljeća, recepciji teme Judite rasla je popularnost u mnogim europskim zemljama. Ne samo u Splitu, nego i u tadašnjem germanofonom svijetu, možemo zapaziti kako se anđeo osvete sve učestalije pojavljuje na književnoj pozornici. Upravo je izvanredno u koliko kratkom vremenskom razdoblju nastaju jedan hrvatski (Marko Marulić 1501.) i čak tri njemačka (Sixt Birch 1534., Joachim Greff 1536. i Samuel Hebbel) teksta usredotočena na židovsku udovicu. Još je zanimljivije da se u svakom od tih tekstova središnji ženski lik i ubojstvo koje ona počini, promatraju s vrlo različitog motrišta. Tako se ženska agresija očituje i ozakonjuje u tekstu uvijek na drugačiji način.

Ta četiri teksta, od kojih dva do sada nisu bila istražena, iščitavaju se ovdje iz perspektive spola i rase. Nakana mi je pokazati kako svi oni ilustriraju da ni “spol” niti “rasa” nisu postojani, a-historički koncepti, nego su, dapače, podložni promjenama u svakom trenutku vremena i u svakom posebnom povijesnom kontekstu. Paradoksalno je, međutim, da “ženstvenost”, kao vodeća spolna sastavnica, u sva četiri teksta uvijek ispunjava istu funkciju “posude” za (muške) fantazije i strahove, pa je središnje pitanje na koje valja odgovoriti to kako različiti književni žanrovski modeli pomažu ublažavanju ljudskih strahova, posebno straha od ženske agresije i političke akcije.

21

Mr. Anita Mikulić-KovačevićSveučilište u Torontu

ANALIZA BIBLIJSKIH ŽENSKIH LIKOVA U MARULIĆEVIM DJELIMA JUDITA I SUZANA

Da bismo bolje razumjeli dublji smisao Marulićeve Judite i Suzane kao književnih likova u Marulićevom djelu, nužno je najprije utvrditi biblijske pretpostavke tih dviju žena, i to onda upotpuniti pažljivim čitanjem Marulićeva teksta. U tekstu se analizira renesansni kontekst unutar kojega su takvi književni uzori funkcionirali, te njihovo mjesto u okvirima žanra ženskih junakinja. Marulićeve su pjesme Judita i Suzana, u cjelini, dale značajan doprinos književnoj ikonografiji humanizma i renesanse.

Marulićev izbor Judite i Suzane kao književnih predložaka proistekao je iz srednjovjekovne tradicije epskih priča, koje se u renesansi moderniziraju po uzoru na Vergilijev ep. Uzevši upravo ta dva ženska lika za sadržaj svojih pjesama, svoje je stihove napunio njihovim biblijskim implikacijama koje su im dale konotativna i denotativna značenja. Biblijske priče, naime, posjeduju vidove koji sadrže višestruka značenja i interpretacije, pa su one, za Marulića, kojega je zanimalo spajanje očite priče o Juditinom i Suzaninom junaštvu s vlastitim hrabrenjem sugrađana u borbi protiv Turaka, bile upravo idealan sadržaj.

Užitak koji nam danas pruža čitanje Judite i Suzane zahvaljujemo njihovoj književnoj i stilskoj ljepoti kao i alegorijskim odjecima njihovih junakinja. Uvođenjem moderne perspektive njegovi se stihovi obogaćuju dubinom koja je sasvim izvjesno izmicala njihovim renesansnim (gotovo redovito muškim) čitateljima, ali ujedno Marulićevu djelu daje jednu novu razinu: upravo stoga što je on hrabro odlučio u središte svoga književnoga remek-djela postaviti ženske biblijske likove, slavne po svojim odlikama ljepote i čistoće jednako kao i po muškim osobinama hrabrosti, unutarnje čvrstine, pa i ambicije.

Akademik Milan MogušZagreb

TROPLET MARULIĆEVA HRVATSKOG JEZIKA

Marulićeva želja da pokaže gipkost i okretnost hrvatskoga jezika možda se ponajvećma očituje u odluci da Juditu ispjeva u najtežem tadašnjem versifikatorskom obliku, u dvostruko rimovanim dvanaestercima s prenesenom rimom. Da bi udovoljio složenim formalnim zahtjevima, posezao je za raznim postupcima kao što su promjena reda riječi i uporaba sinonima. Ti postupci kadšto otežavaju čitanje teksta, pa se Judita na prvi pogled čini relativno neprozirnim štivom. No kada se svaka riječ njezina teksta promotri zasebno, jezik postaje daleko razumljiviji. Prema autorovim istraživanjima jedna je trećina Marulićeva vokabulara različita od današnjega jezika; ostale su riječi ili jednake današnjima, ili su školovanu hrvatskom govorniku prepoznatljive.

Marulić je preuzimao riječi iz ranijih razdoblja, iz hrvatskoglagoljske književnosti (npr. istinan, meč, obitan’je, raba, vetah), a po potrebi crpio je i iz drugih dijalekata hrvatskoga jezika, što kao karakterističnu crtu nalazimo već u hrvatskim sredjovjekovnim tekstovima. Na primjer, od kajkavizama u Marulića zatječemo hiža, komp. manjši, vekši, čak i kad to nije potrebno zbog rime. Radi postizanja potrebna broja slogova umjesto čakavskoga cil uzima štokavski cio itd. Takvi postupci svjedoče o slobodi u odabiru među izričajima koje je pjesnik smatrao hrvatskima. Dijalekatska isprepletenost nastavila se i ubuduće, sve do našega vremena, a nalazimo je u pisaca s različitih područja (dubrovačkoga, hvarskoga, zadarskoga, ozaljskoga, slavonskoga). To je svojevrsna hrvatska jezična vertikala, koja se u davno vrijeme počela usađivati u temelje našega literarnoga izraza. Po tome što joj stoji u začetku, Marulića možemo nazvati ocem hrvatskoga književnog jezika.

Dr. Divna Mrdeža AntoninaFilozofski fakultet, Zadar

RETORIČKI POSTUPCI U MARULIĆEVIM DJELIMA NA HRVATSKOM JEZIKU

22

U izlaganju se analiziraju autorovi raznovrsni retorički postupci u tekstovima pisanim hrvatskim jezikom. Najzanimljivije su u tom pogledu biblijske epizode o Juditi i Suzani: temeljem njihove specifične inkorporiranosti u biblijske knjige Marulić stvara različite književne vrste na biblijskom predlošku. S tim u vezi zanimljivo je raščlaniti na koji način i zbog čega autor ne pristupa istovjetno priči o Juditi i Suzani. Autorovo poimanje njihove različitosti rezultira nekim specifičnostima na razini zastupljenosti retoričkih stilskih sredstava. Na tragu retoričkih zakonitosti pokušavaju se u članku uspostaviti i određene podudarnosti postupaka u Juditi prema postupcima u Davidijadi. Zanimljiva je funkcija molitve u Marulićevim djelima epskoga karaktera.

Također se analizom nastoji ukazati na povezanost upotrebe retoričkih sredstava i usmjerenosti na čitatelja i u preostalim Marulićevim djelima na hrvatskom jeziku. Potom, razvidjeti postoje li i u kolikoj mjeri elementi srednjovjekovne retorike u tim Marulićevim tekstovima te kako njihova prisutnost odnosno odsutnost pomaže prilikom utvrđivanja još uvijek spornoga Marulićeva autorstva. Od zanimljivijih postupaka, u članku se još ispituje odnos narativnog i dijaloškog u Marulićevim djelima.

Akademik Luko PaljetakDubrovnik

MOLITVA SUPROTIVA TURKOM U KONTEKSTUPROTUTURSKOG OTPORA U EUROPI MARULIĆEVA VREMENA

Autor u ovoj radnji u obzor, kao polazišnu i egzemplarnu, uzima Marulićevu pjesmu Molitva suprotiva Turkom. Tematski stavlja je u suodnos s ostalim, sličnim pjesmama nastalim u Europi Marulićeva vremena, ali i poslije, budući da se sve one zasnivaju na protuturskom raspoloženju, tj. tvore poseban korpus unutar različitih književnih tekstova (i drugih) povezanih tom tematikom i obuhvaćenih nazivom antiturcica.

Polazeći od već odavno zapažene hrvatske srednjovjekovne osmeračke pjesme Molitva protiv Turaka, autor ovu Marulićevu pjesmu, po temi sukladnu njegovu Tužen’ju grada Hjerozolima i pismu papi Hadrijanu VI., dovodi u vezu i s pjesmama predstavnika slovenskog protestantskog kruga, Jurija Dalmatina, Primoža Trubara, ali i ostalih, kao što su Marko Krumpreht i Janž Znojilšek. Zajedno s Marulićevom Molitvom autor na poredbeni stol stavlja Dalmatinovu pjesmu Ena srčna molitov zuper Turke v to pejsen zložena, zatim Trubarove pjesme Pejsen zuper Turke i Te cerkve Božje zuper nje sovražnike tožba inu molitov, vzeta iz tih psalmov, suseb iz tiga 74. in 79., te pjesmu anonomnog autora Ena druga lepa peissen zoper sovražnika Turka. Pridružuje im i po temi slične pjesme Ena srčna molitov za mir tar preobrnenje h Bugu Marka Krumprehta i Ena pejsen zuper vse sovražnike te vere Janža Znojilšeka. Pri tome autor ne zaboravlja zaviriti i na onodobnu madžarsku književnu pozornicu, pri čemu mu pozornost sličnom protuturskom tematikom privlače pjesme Mihajla iz Subotice (Szabadkai Mihály, 15./16. st.), Andrása Farkasa (16. st.) i posebice pjesma Sebestyéna Tinódija (oko 1510.-1556.) Pouka vojvodama (Hadnagyoknak tanúság).

U zaključku svoje radnje autor Marulićevu pjesmu Molitva suprotiva Turkom, o kojoj je već i prije pisao u povodu vlastitog otkrića latinskog akrostiha što ga je Marulić u nju inkrustrirao, vidi kao rodonačelnu, čime se pak i na tom planu potvrđuje širina recepcije Marulićeva djela, odnosno njegova prisutnost i na prostorima spomenutih zemalja kao i onih s kojim te zemlje graniče.

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

O MARULIĆEVU AUTORSTVU ŽIVOTA SV. IVANA KARSTITELJA

Život sv. Ivana Karstitelja starohrvatski je latinični tekst napisan glatkom i tečnom prozom. Petar Lucić ga je uvrstio u svoj Vartal, uključivo ga smatrajući Marulićevim tekstom. J. Badalić ga je 1957. pronašao u drugoj rukopisnoj verziji te ga objavio smatrajući da se radi čak o Marulićevu autografu. Iste godine C. Verdiani objavljuje da je Marulić autor tzv. Firentinskog zbornika, rukopisnog kodeksa koji sadrži više starohrvatskih proznih tekstova, među kojima i Život sv. Ivana Karstitelja. Drugi pojedini autori osporavali

23

su spomenute tvrdnje o Marulićevu autorstvu bilo autografa bilo Zbornika, a time uključivo i Marulovo autorstvo Života sv. Ivana Karstitelja.

Ipak, i najnovija istraživanja (M. Tomasović), na temelju usporedbe književnih, pjesničko-versifi-kacijskih zunačajki teksta s drugim Marulićevim tekstovima tvrde da je ipak riječ o Marulićevu djelu. Ovim spomenutim dokazima dodat ćemo još nekoliko drugih s područja hagiografije, sakramentalne teologije te teologije duhovnosti koji će još više potvrditi da je Život sv. Ivana Karstitelja prozno djelo Marka Marulića. Nadamo se da će spomenuti i novi dokazi biti dostatni da se Život uvrsti u svezak Marulićeve hrvatske proze.

Akademik Pavao PavličićFilozofski fakultet, Zagreb

POSVETA JUDITE: POKUŠAJ INTERPRETACIJE

Interpretaciju Juditine posvete autor zasniva na tri zapažanja. Prvo, najveći je dio toga teksta posvećen pokušaju da se opravdaju literarni ukrasi kojima je biblijska priča opremljena u svojoj epskoj interpretaciji: ti su ukrasi, tvrdi Marulić, nešto sporedno, a fabula je i u književnom ruhu sačuvala svoj vjerski smisao. Drugo, upravo to pokazuje da su stilski ukrasi zapravo silno važni: spjev i nije bio prvenstveno namijenjen onima koji “nisu naučni knjige latinske aliti dijačke”, nego literarnim znalcima, koji fabulu i otprije znaju, ali ih zanima književna obradba. Treće, Marulić u posveti upozorava upravo te književne znalce da ne smiju shvatiti njegov spjev kao čistu literaturu, niti zanemariti njegovu poučnu, biblijsku dimenziju; premda mu je glavna junakinja žena i njezina ljepota, ep nema za cilj da samo zabavi svojega čitatelja, nego i da mu ponešto alegorijski poruči. Tako se stiže do zaključka o stanovitoj paradoksalnosti zahtjeva što ih Marulić stavlja pred svoga čitatelja: on bi htio da se njegov spjev shvati alegorijski na razini radnje, ali ne i na razini lika: čitatelj bi Juditino djelovanje trebao tumačiti simbolično, ali ne bi smio tako tumačiti samu priču o njoj. Jer, u slučaju takve interpretacije, Judita bi postala alegorijom Marulićeva vlastitog književnog djela, dok bi se čitatelj – ovako ili onako – našao u ulozi Holoferna.

Prof. dr. Francesco S. PerilloUniversità degli Studi di Bari

MARKO MARULIĆ I CRKVENA PRIKAZANJA

Splitska prikazanja zauzimaju posebno mjesto u hrvatskom crkvenom kazalištu. Napisana u doba duhovne krize, kada je strogo poštivanje kanona kršćanskog morala izgledalo kao zadnja nada u spas, ona u osnovi dramske akcije nisu imala crkvene ili svetačke događaje nego su prerađivala doktrinarne teme u duhu apokaliptičnih i eshatoloških meditacija. Ali prije svega individualni čovjekov sud – njegova sudbina post mortem – bio je u središtu razgovora teologa i poticaše duh vjernika. U ovom slučaju u hrvatskoj književnosti odražava se duh književnosti Zapada, koja se usredotočivala na iste teme, i obrađuje dvije irske legende, Tundalovu viziju i Čistilište svetog Patricija.

Među teatarskim djelima podsjećamo na ulomak iz neautografskog djela Vartla, koji je Petar Lucić pridodao svom rukopisu. Radi se o talijanskim prijevodima: prvi, po jednom radu anonimnog pisca iz 15. vijeka, drugi osnovan na prikazanju Antonija Aralda.

Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je učenjake upoznao s Vartlom, u prvo je vrijeme vezivao za 15. ili za početak 16. vijeka listove, koje je Lucić pridodao, ali je poslije promijenio mišljenje i priključio ova dva prikazanja izdanju Marulićevih djela. U uvodnoj studiji ustvrdio je, doduše uz stanovitu rezervu, njihovu pripadnost splitskom piscu. Oslanjajući se na različitu procjenu Salamonove figure u Marulićevom djelu De institutione bene vivendi i u scenu Suda u Skazanju od nevoljnog dne, Ivan Broz će odbaciti autorstvo splitskog pisca za ovo posljednje djelo, pa su sumnje postojale sve dok Josip Badalić nije, na osnovu identičnosti pisma s rukopisom Davidijade, sigurno utvrdio Marulića kao pisca pomažući se listovima ubačenim u Vartal, jer su ovi zadnji, bez ikakve sumje, pripadali piscu iz Splita.

24

U autorstvu Prikazanja svetog Panucija, prijevoda sastava pod naslovom Rappresentazione di San Panunzio Fea Belcarija, ne bi trebalo biti sumnje. U Vartlu, nakon dramskog teksta i raznih stihova, nalaze se dva distiha s indikacijom o piščevom imenu. Jedan indirektan dokaz o Marulićevom autorstvu mogao bi biti, uostalom, u slaganju nekih odlomaka prikazanja s tekstom Firentinskog hrvatskog zbornika, koji Carlo Verdiani pripisuje tvorcu Judite.

Na osnovu sadržajnih afiniteta među crkvenim prikazanjima, koja su pripisana Marku Maruliću, i drugim djelima, koje je on sigurno napisao, željeli bismo dalje raspravljati o pripadnosti splitskom piscu sljedećih dijela: Govorenja svetoga Bernarda od duše osujene, Skazanja od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, Prikazanja svetog Panucija te Muke svete Margarite.

Mr. Ružica PšihistalPedagoški fakultet, Osijek

TREBA LI MARULIĆEVA JUDITA ALEGORIJSKO TUMAČENJE?

Starozavjetna knjiga Judita, u katoličkoj Bibliji uvrštena u korpus Povijesnih knjiga, a prema hebrejskome i protestantskome kanonu “apokrifna” knjiga, poslužila je kao građa nepreglednom broju književnih obrada. Od prozne ili stihovane parafraze do autonomnih književnih tekstova, priča o Juditi prati sva razdoblja književnosti, od srednjega vijeka do naše suvremenosti kao jedna od najznačajnijih “priča” svjetske literature (E. Purdie). Stoga je za hrvatsku književnost upravo znakovito što se kao prvo epsko djelo na hrvatskome jeziku pojavila upravo Judita Marka Marulića.

Nastajući u prijelomnome književnopovijesnome trenutku prijelaza iz srednjovjekovlja u novovjekovlje, u teškim političkopovijesnim prilikama za hrvatski narod, kao djelo prvoga klasika nacionalne književnosti i prvoga hrvatskoga pisca svjetskoga glasa, Marulićeva je Judita poprimila obilježja karizmatičke tvorbe, čime je ona postala ne samo primjernim modelom umjetničkoga epa – biblijskoga, kršćansko-vergilijanskoga, biblijsko-humanističkoga-renesansnoga, kako se nastoji bliže odrediti njezino genološko ustrojstvo – nego se od trenutka svojega nastanka u Juditi pronalazio odgovor na teška pitanja iskustvene zbilje. Priča o hrabroj udovici Juditi koja postaje instrumentom Božjega zahvata u vremenitu ljudsku povijest i tako donosi spas svojemu narodu i tada kada se sve činilo izgubljenim, s lakoćom se mogla aplicirati na aktulanu situaciju neposredne ugroženosti od turske sile. Svijet biblijske i Marulićeve Judite bio je sukladan egzistencijalnoj zbilji Splićana. Stoga su je oni naprosto “trebali”, a povijest recepcije to potvrđuje, da bi njome označili vlastiti egzistencijalni prostor. Kada se drugo izdanje Judite (1522.) pojavilo s drvorezima u kojima su oslikani bojni prizori turske konjice i kršćanskih oklopnika ostalo je otvorenim pitanje: jesu li oni samo realizirali dio semantičkoga potencijala svijeta ovoga epa ili je riječ o naknadnome postavljanju “alegorijskoga” okvira književnome tekstu, kojega ovaj u svojoj prvotnoj semantičkoj postavi nije imao. Od tada pa sve do danas, slijedeći brojne pjesničke i znanstvene modele recepcije Marulićeve Judite, provlačilo se kao stalno mjesto mnijenje da je Marulićeva Judita alegorija na aktualne povijesno-političke prilike u Splitu. Međutim, unatoč mnoštvu vrijednih zapažanja (Kasandrić, Nazor, Frangeš, Švelec, Kolumbić, Pavličić etc.), pitanje o alegorijskoj postavi ovoga djela – vjerojatno stoga što se držalo samorazumljivim – nije postalo užim predmetom znanstvene analize i provjere.

Problem se čini tim složenijim, što u samoj Juditi eksplicitne tekstualne pokazatelje koji upućuju na alegorijsku postavu djela – kao što je to primjerice učinjeno u Davidijadi – nećemo pronaći. Znanstvena provjera izrečene dvojbe mogla bi se kretati polazeći od triju uporišnih točaka polazeći od autora (autorske intencije), recipijenta ili samoga djela. Premda se u ovome radu respektiraju svi navedeni čimbenici, kao orijentacijsko uporište izabran je sam tekst. Stoga ćemo istraživanjem srukturalnih i semantičkih osobitosti narativnoga i komunikacijskoga ustrojstva Marulićeve Judite, analizom Marulićeva postupka pripovijedanja, opisivanja i autointerpretiranja, te osobito onih mjesta u kojima Marulić nastupa ne samo kao narrator nego i kao praedicator – gdje dakle u starozavjetni epski okvir unosi novozavjetnu retoriku – nastojati potkrijepiti ili opovrgnuti tezu o implicitnoj alegorijskoj postavi ovoga djela te tako pružiti pretpostavke za odgovor na pitanje postavljeno u naslovnoj sintagmi.

25

Dr. Ivo SanaderZagreb

PRISUTNOST MARULIĆEVIH KNJIGA U EUROPSKIM I NEKIMIZVANEUROPSKIM KNJIŽNICAMA

U kontekstu Marulićevih obljetnica i sve veće čuvenosti “oca hrvatske književnosti” u svjetskim razmjerima, ovim se radom marulološkoj javnosti želi podastrijeti neke podatke o prvotnoj recepciji, tj. zastupljenosti Marka Marulića u nacionalnim knjižnicama i/ili onima sveučilišnog i znanstvenog tipa u nekim europskim i nekim izvaneuropskim zemljama. Rad se ograničava na podatke i činjenice koji do sada nisu bili registrirani u postojećoj literaturi. Što, dakle od Marulićevih djela posjeduju primjerice američka Kongresna knjižnica, bolonjska Biblioteca universitaria, Biblioteca nazionale iz Napulja, ili pak ona iz Firence, a što slavna Marciana ili milanska Ambrosiana? Koja Marulova djela čuva Österreichische Nationalbibliothek u Beču, a koja Moravska knjižnica iz Brna, praška Slavenska knjižnica ili Nacionalna knjižnica Republike Poljske? A ova mala šetnja kroz slavne i znamenite svjetske knjižnice pružila je još jedan dokaz o velikoj rasprostranjenosti Marulićevih latinskih knjiga, tiskanih u 16. i 17. stoljeću. Ovim istraživanjem nisu obuhvaćene samostanske i slične biblioteke, gdje se zacijelo čuva dodatni broj izdanja i primjeraka. Ipak, vjerujemo da će iznesena građa biti korisnom u daljnjem proučavanju Marulićeve recepcije.

Mr. Renata SchellenbergSveučilište u Torontu

SUBVERZIVNA SATIRA: GLASGOWSKI STIHOVI

Za Marulove proučavatelje glasgowski stihovi predstavljaju anomaliju. No, unatoč njihovom značenju unutar Marulićevog djela, još se uvijek slabo proučavaju. Zasnovani na jedrim i jezgrovitim istinama o svakidašnjem životu, isto toliko otkrivaju svojom formom koliko i sadržajem. Promatrajući život epigramskim okularom, Marulić je u stanju prikazati čitav kaleidoskop složenih i raznolikih ljudskih iskustava, a satirički ton i kratka epigramska forma individualiziraju i, što je još važnije, izjednačuju svaki događaj, omogućavajući raznolikost zapažanja i komentara. Tako koncentrirajući svoju meditativnu inteligenciju, Marulić se usredotočuje na prigodu u kojoj se sam događaj zbio, objelodanjujući ne samo spektar živih prizora, nego i prizore kako su oni uhvaćeni u vremenu. Istančanost njegove metode nadilazi tekst kao takav i nudi uvid u namjere autora koji je odabrao upravo taj način za infiltriranje u svjetovni život. Taj posebni vid Marulićevog epigrama, međutim, neizbježno zasjenjuje vlastita jetka satira epigrama, koja se odbija od autorove refleksivne svijesti tako što se čini kao da se ograničava tek na iznošenje izvanjske lepeze uobičajenih ljudskih ludosti.

Dr. Diana StolacFilozofski fakultet, Rijeka

SINTAKTOSTILISTIČKI PRISTUP MARULIĆEVOJ JUDITI

U radu se Juditi Marka Marulića pristupa sa sintaktičkoga i sa stilističkoga stajališta. U uvodnome se dijelu raspravlja o metodološkim načelima u sintaktostilističkoj raščlambi djela udaljenoga od našega vremena punih petsto godina. Naglašavaju se razlike u pristupu i opisu sintaktičkih, a posebno stilističkih značajki teksta. Stilistička (ne)obilježenost u Juditi ne može se i ne smije određivati s današnjih stajališta.

Središte analize ovoga poetskoga diskursa usmjereno je atributu kao sintaktičkoj funkciji kojom se suzuje značenje imenici. Izdvajaju se jezična sredstva (posebno atributi) kojima se ostvaruju odnosi između starozavjetne legende i renesansnoga teksta. Naglasak je na liku Judite – starozavjetne junakinje ali i renesansne gospođe. Premda teorijska literatura atribut vidi kao sintaktički zalihosnu kategoriju, upravo primjeri u Juditi pokazuju komunikacijsku svrhovitost atributa.

26

Izdvajaju se primjeri sintaktičke sinonimije i sintaktičke polisemije; te semantičke obvezatne atribucije.

Mr. Miljenko ŠtekoZagreb

LIK SV. FRANJE U MARULIĆEVOJ INSTITUCIJI(IZVORI I PORUKE)

Tko god pokušava opisivati neku osobu i s tim načiniti određenu poruku, postaje svjestan manjih ili većih zapreka koje rađaju parcijalnošću. Pronaći aktualnost sadašnjeg trenutka u prošlosti ne znači reći sve, nego ono što je u dotičnom vremenu i prostoru važno, ali i dostupno.

Sveti Franjo iz Asiza, fratrum quoque Minorum institutor, duboko je ukorijenjen u svim oblicima umjetničkog stvaralaštva, a njegova osoba i životna misija uvijek nanovo nadahnjuju i izazivaju. Ni otac hrvatske književnosti, Marko Marulić, nije ga zaobišao. Štoviše, primjeri svečeva života u Instituciji obilježeni su posebnom osjećajnošću. Marul, poput prve braće, zaziva: Sed quid nunc de te, pater Francisce, dicam? I naći će naš pisac riječi kojima se obraća svecu kao da je njegov suvremenik. On traga po svojim izvorima pronalazeći prikladne primjere te ih aktualizirano tumači u svjetlu već zadane teme.

Imajući pred očima upravo ta exempla ovaj rad pokušava odgonetnuti dostupne izvore i predstaviti jedan novi glas iz bogate plejade Franjinih životopisaca. Naime, povijesna je činjenica da se odmah nakon svečeve smrti različito tumačilo i namjeru i ideale u njihovoj izvornosti. Nastajale su određene tradicije koje u odabranim događajima iz njegova života iščitavaju znak vlastitoj utemeljenosti. Stoga će koncem 19. stoljeća Paul Sabatier svojim studijem pokrenuti pitanje izvora franjevačkih tekstova, tzv. franjevačko pitanje, koje će, u desetljećima nakon njega, uroditi bogatom povijesno – kritičkom analizom.

Kronološkim tabelarnim prikazom i sinoptičkom usporedbom tekstova Marulić – Fontes Franciscani (Vita prima i Vita secunda Tome Celanskoga, Legenda maior i Legenda minor sv. Bonaventure, te drugi hagiografski spisi), predstavlja se Marulićev paralelizam s već postojećim izvorima, ali i stanovita orginalnost.

Dr. Zlata ŠundalićPedagoški fakultet, Osijek

SEKUNDARNI ŽANR(OVI) U MARULIĆEVOJ JUDITI

Kada se godine 1934. pojavio Vatikanski hrvatski molitvenik i Dubrovački psaltir u ediciji Stari pisci hrvatski (knjiga 34), Franjo Fancev, priređivač, donio je u okviru Varijantnih tekstova i Marulićev Oficij blažene dive Marije. Riječ je o oficiju, starijem tipu hrvatskih molitvenih knjiga, u kojemu se uz psalme i himne nezaobilazno pojavljuje i molitva. U kontekstu takve pučke književnosti molitva funkcionira kao primarni žanr. Ali u Marulićevu se djelu ona pojavljuje i kao sastavnica nekog drugog, dominantnog žanra tzv. visoke, elitne književnosti. Ovdje u prvom redu mislimo na epski spjev Juditu (ali i na Suzanu). Kako molitveni obrazac potvrđuju i neki tekstovi u Pisnima razlicim, to će se u radu pokušati istražiti strukturna, kompozicijska, stilska obilježja molitve unutar molitvenika (rukopisni i tiskani Vatikanski hrvatski molitvenik, Marulićev Oficij blažene dive Marije), zatim u odnosu na pjesničke tekstove koji su uključeni u Pisni razlike, te u odnosu na Juditu. Pri tome će se promotriti pozicija molitelja, pojavni oblici molitve (molitva hvale, zahvale, prošnje) i njihova učestalost, kao i molitveni sadržaj, unutar kojega pozornost privlači molitva protiv nekoga.

Uz molitvu u Juditu su uključeni i neki drugi žanrovi, kao što su npr. blagoslov, proklinjanje, propovijed, odnosno neke lirske podvrste (zdravica, naricaljka), zbog čega će u radu i o njima biti riječi.

Provođenje takve analize želi pokazati na koji način i s kojim funkcijama renesansni ep Judita uključuje u sebe žanrove nabožne književnosti (i koliko se u tim postupcima /ne/pridržava biblijskog predloška), a na koji način one svjetovne provenijencije. Dobiveni bi se rezultati usporedili sa stanjem u barokonom epu.

Akademik Mirko TomasovićZagreb

27

MARKO MARULIĆ I LEKCIONAR FRA BERNARDINA SPLIĆANINA DRIVODILIĆA

Auktor polazi od činjenice da su za splitsku sredinu vezana dva važna dokumenta hrvatske proze, nastale potkraj XV. stoljeća: Lekcionar fra Bernardina Splićanina Drivodilića (tiskan 1495.) i Marulićevo Naslidovan’je (datirano 20. lipnja 1500.). U literaturi je utvrđeno da Lekcionar s biblijskim tekstovima i nekim liturgijskim molitvama označuje na znakovit način jezično pohrvaćivanje i prodor živog govora u bogoštovnu tradiciju, te da Marulićev prijevod Kempenčeve knjige De imitatione Christi još jače podkrepljuje tu tendenciju na kraju stoljeća, nagovješćujući njegovo opredjeljenje, u biti renesansno, za književnom uporabom materinske riječi (parlar materno), što će doći do punog izražaja u spjevu Judita (1501.).

U radu se odgovara na pitanje postoji li korelacija, intertekstualni dodir između tih dvaju uzoraka davne naše proze. Kako je De imitatione Christi protkan mnogobrojnim citatima iz Biblije, koje, dakako, prevoditelj donosi u hrvatskoj verziji, auktor je te citate usporedio s odgovarajućim mjestima iz Lekcionara. Analiza je pokazala na petnaestak primjera da su Marulićevi navodi svetopisamskih vrela ili identični ili vrlo slični onima Bernardina Splićanina. Traduktološko tumačenje te pojave dovelo je do zaključka da se Marko Marulić služio Lekcionarom pri prijevodu Tome Kempenca. Predpostavka da su oba Splićanina imala isti biblijski predložak iz liturgijskih rukopisa manje je vjerojatno. U Oficiju blažene dive Marije, naime, nekoliko je redaka istovjetno s Lekcionarom i u karakterističnim pojedinostima podudarno s Marulićevim pjesničkim parafrazama (Od začetja Isusova). Auktor je svratio pozornost i na pojavu da se isti citati u Naslidovan’ju, kad se javljaju višekratno, ponekad neznatno razlikuju, što je objašnjivo Marulićevim prevoditeljskim radom na tekstu. Napokon, utvrđene činjenice svjedoče da se Marko Marulić u hrvatskim tekstovima naslanjao na postojeću domaću baštinu.

Dr. Andrea ZlatarFilozofski fakultet, Zagreb

TRANSFORMACIJE BIBLIJSKOG PREDLOŠKA U MARULIĆEVOJ JUDITI

U ovome radu analizirat će se način konstituiranja epskih pripovjednih osobina Judite u odnosu na biblijski predložak. Osnovna polazišta istraživanja preuzeta su iz već identificiranog odnosa epske obrade i biblijske priče u Marulićevoj Davidijadi. Pretpostavlja se da je temeljni postupak transformacije biblijskoga teksta parafraza, retorički postupak kojim se humanistički pjesnik s pomoću ornatusa odmiče od biblijskog ”originala”. Drugi postupci koji se mogu identificirati su izostavljanje i pokraćivanje građe, ili njezino širenje (amplificiranje i adiranje). Uz postupke formalne transpozicije i kvantitativnih transformacija, u Marulićevoj Juditi prisutni su i postupci promjene pripovjednih modaliteta. Naposljetku, na razini cjeline teksta raspravit će se način epske konstrukcije pripovjednog prostora i vremena u Juditi, te uočiti temeljne sličnosti/razlike u odnosu na analogne pjesničke postupke u Davidijadi.

28

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA

Dr. Charles Béné, prof. em.Sveučilište Stendhal, Grenoble

Rodio se 1919. u pokrajini Haute-Savoie u Francuskoj. Diplomirao klasične jezike, stekao državni doktorat i postao redovni profesor francuske književnosti na Svučilištu Stendhal u Grenobleu. Ugledan je stručnjak za djelo Rabelaisa, Montaignea i Erazma. Zapažene prinose dao je proučavanju duhovnog i biblijskog aspekta francuske književnosti 16. st. Član je Međunarodnog odbora sabranih djela Erazma Rotterdamskog. Posljednjih desetak godina bavi se hrvatskom književnošću humanizma i renesanse, osobito djelom Marka Marulića, o kojem je objavio niz studija u europskoj periodici. Među ostalim objavio knjige: Erasme et Saint Augustin, Genéve 1979; Sudbina jedne pjesme - Destin d’un poéme - Destiny of a Poem, Zagreb - Split 1994; Études Maruliennes, Zagreb - Split 1998.

Tomislav BogdanFilozofski fakultet, Zagreb

Rodio se 1973. u Splitu. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zaposlen na Odsjeku za kroatistiku istoga fakulteta. Bavi se proučavanjem starije hrvatske književnosti, osobito 15. i 16. stoljeća.

Prof. dr. Luciana BorsettoSveučilište u Padovi

Doktorirala u Padovi na području književnosti. Bavi se talijanistikom i komparativnom književnošću, posebno se zanimajući za probleme i oblike književne komunikacije između 16. i 17. st. (lirika, epika, prijevodi klasika, poetika, epistolografija, biografija). Osim toga bavila se raznim istraživanjima književnosti 20. st. Predaje talijansku i komparativnu književnost na Odsjeku talijanistike na Padovanskom sveučilištu. Priredila je za tisak Lettere Girolama Muzia (Bologna 1985), La vita del Galileo Vincenzija Vivianija (Bergamo, 1992), Formazione e fortuna del Tasso nella cultura della Serenissima (Venezia 1997). Između ostalih objavila je radove: Lingua dialetto poesia. Cinque analisi (Ravenna 1989), L’”Eneida” tradotta. Riscritture poetiche del testo di Virgilio nel XVI secolo (Milano 1989), Il furto di Prometeo. Imitazione scrittura riscrittura nel Rinascimento (Alessandria, 1990), Tradurre Orazio, tradurre Virgilio. Eneide e Arte poetica nel Cinque e Seicento (Padova 1996). Pored ostaloga, posebno je zanima književno prevođenje, mit u književnosti i religiozne poeme u Europi. Prevodi Marulićevu Juditu na talijanski jezik (dosad objavila I. i II. pjevanje).

Prof. dr. Fedora Ferluga-PetronioSveučilište u Udinama

Rodila se u Trstu, gdje je diplomirala klasičnu filologiju 1972. Predavala je latinski i grčki na Slovenskoj gimnaziji Franca Prešerna u Trstu. Nakon specijalizacije iz slavenske filologije na sveučilištima u Ljubljani i Padovi, od 1987. je docent, od 1995. izvanredni profesor, od 2001. redovni profesor na Katedri za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Udinama. Napisala je više radova iz područja klasične filologije (pretežno mikenologije), slavenske filologije (filologijske i etimologijske analize kršćanskog leksika u slavenskim jezicima), te slovenskog jezika i književnosti. Kad je riječ o kroatistici, bavila se baroknom književnošću, hrvatskim latinizmom i modernom. Objavila je sedam knjiga s područja hrvatske književnosti: Fonti greco-latine nel teatro di Junije Palmotić (Padova 1990; hrvatski prijevod Rijeka 1999. Za ovu je knjigu dobila međunarodnu nagradu Dana hrvatske knjige Davidias), Fonti italiane e slave nel teatro di Junije Palmotić (Udine 1992), Cultura classica e italiana nel dalmata Ante Tresić Pavičić (1867-1949) (Trst 1992), Ante Tresić Pavičić. Izabrane pjesme (izbor i predgovor) (Zagreb 1995), Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata (Zbornik radova sa simpozija održanog

29

20-21. 11. 1997. na Sveučilištu u Udinama) (Udine 1999), Il mondo cosmico di Nikola Šop. Vita ed opere di un poeta metafisico (Udine 2000).

Akademik Ivo FrangešZagreb

Rodio se 1920. u Trstu. Romanist i kroatist, povjesničar književnosti i kritičar. Dugogodišnji profesor novije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na mnogim sveučilištima u inozemstvu. Suosnivač je zagrebačke stilističke škole, pokrenuo je i uređivao više značajnih časopisa (Umjetnost riječi, Croatica). Prevodio je s talijanskog i francuskog jezika (Machiavelli, de Sanctis, Stendhal, Verga i dr.). Član je Uredničkog odbora Sabranih djela Marka Marulića. Objavio velik broj studija i knjiga, među kojima: Nove stilističke studije, Zagreb 1986; Povijest hrvatske književnosti, Zagreb - Ljubljana 1987; Suvremenost baštine, Zagreb 1992; Geschichte der kroatischen Literatur von den Anfängen bis zur Gegenwart, Köln - Weimar - Beč 1995.

Akademik Branimir GlavičićFilozofski fakultet, Zadar

Rodio se u Našicama 1926. Diplomirao klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao 1964. na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom Metričko zakoračenje u Homera. Umirovljen kao redoviti profesor pri Katedri za latinski jezik i rimsku književnost zadarskoga Filozofskog fakulteta. Prevodi s grčkoga i latinskoga, bavi se metričkom problematikom, napose hrvatskog latinizma (Česmički, Bunić, Marulić, Vitezović, Rastić i dr.), o čemu je objavio sintezu Versifikacija hrvatskih latinista, Split 2001). Glavni je urednik Sabranih djela Marka Marulića te prevoditelj i priređivač latinskih djela u toj ediciji, za koju je priredio i Marulićev latinski rječnik, Split 1997. Osim svezaka u ediciji Marulićevih Opera omnia objavio prvi potpuni prijevod Homerovih Himana i Hesiodovo Rođenje bogova, Sarajevo 1975, te prepjeve iz djela Jakova Bunića Dubrovčanina, Dantea, Petrarke i dr. Autor je brojnih studija s područja metrike, stilistike, epske tehnike i tekstologije.

Mr. Iva GrgićFilozofski fakultet, Zagreb

Viša lektorica u Odsjeku za talijanistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Magistrirala temom o talijanskim prijevodima Gundulićeva Osmana. Objavljuje prijevode djela talijanskih prozaika te članke iz područja talijanistike, traduktologije i dr. Među ostalim, priredila je međunarodni zbornik O hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju (u suradnji, Zagreb 1996) te Izabrana djela Luigija Pirandella, Zagreb 2000.

Prof. dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo

Lingvist i književnik, profesor na Sveučilištu Waterloo, Kanada. Među inima objavio i dva rada o Maruliću (jedan na hrvatskom u Hrvatskoj reviji a drugi u Annali Slavi de Napoli); osvrt na prijevod Judite H. Coopera i studiju o Maruliću na sjevernoameričkom kontinentu (u Colloquia Maruliana).

Mr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

Bavi se latinskom i novolatinskom književnošću. Područja interesa: epska poezija, latinska stilistika, kompjuterska analiza teksta, prevođenje. Radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio više studija o Maruliću u godišnjaku Colloquia Maruliana.

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

Rodio se 1960. u Rami; 1985. diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; 1991. Magistrirao na Augustinianumu u Rimu. Od 1995. radi u Marulianumu. Objavio knjigu Problem religijske netolerancije, Split 1995; zajedno s Bratislavom Lučinom knjigu Bibliografija Marka Marulića. Prvi dio:

30

tiskana djela (1477-1997), Split 1998, te više članaka i prijevoda s religijsko-filozofskog i kulturološkog područja; suurednik Suvremene katoličke enciklopedije, Split 1998.

Dr. Francisco Javier Juez GálvezSveučilište Complutense, Madrid

Završio studij Klasične filologije (1979-1984) na Komplutskom sveučilištu u Madridu. Od 1989/90. radi kao profesor asociado slavistike na spomenutom sveučilištu. Tečajeve i specializacije pohađao u Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Ukrajini, Slovačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Češkoj, Italiji, Engleskoj. Suauktor je Diccionario Latino I, Madrid 1988; Diccionario de términos lingüísticos ruso-español y español-ruso, Madrid 1994; Historia de las literaturas eslavas, Madrid 1997; autor je i knjige Blasii Kleiner Archivium Tripartitum Inclytae Provinciae Bulgariae, Madrid 1997. S hrvatskoga je preveo antologiju U ovom strašnom času (Barcelona 1995), zbirku Ivana Goluba Hodočasnik (Zagreb - Barcelona 1998), Mrtvu svadbu Asje Srnec (u tisku) itd. Objavio je i druge prijevode s klasičnih i slavenskih jezika. Bavi se u prvom redu južnoslavistikom (osobito bugaristikom i kroatistikom) te balkanistikom, iz kojih je područja objavio više studija u španjolskoj i stranoj periodici.

Hrvatin Gabrijel Jurišić, OFMSinj

Profesor grčkoga i latinskoga na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, urednik zbornika Kačić i više izdanja Knjižnice zbornika Kačić, sudjelovao na više skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno se bavi hrvatskom hagiografijom.

Prof. dr. Nikica KolumbićFilozofski fakultet, Zadar

Rodio se u Zagrebu 1930. Osnovnu školu polazio je u Hvaru i Starom Gradu, a srednju u Splitu. Diplomirao je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Narodni jezik i književnost). Od 1957. bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru, a od 1962. profesor i u nekoliko navrata direktor (dekan) Pedagoške akademije u Zadru, gdje je i doktorirao 1964., a zatim bio i lektor hrvatskog jezika u Parizu (1968.-1970.) Od 1976. bio je glavni urednik Hrvatskoga biografskog leksikona, a od 1979. do danas redovni profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Član je Društva hrvatskih književnika, član suradnik HAZU i član Uredničkog odbora Sabranih djela Marka Marulića. Objavio je oko 70 znanstvenih radova te 7 knjiga.

Franz LeschinkohlMainz

Umirovljeni tipograf, povjesničar tiskarstva i knjige. Za pročavanje tiskarske povijesti Marulićevih djela u Njemačkoj dobio je Gutenbergovu statuetu grada Mainza. O toj temi objavio više priloga u godišnjaku Colloquia Maruliana.

Dr. Srećko LipovčanInstitut “Ivo Pilar”, Zagreb

Rodio se u Zagrebu 1942. Studirao na Pravnom i potom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 1969. diplomirao povijesnu skupinu predmeta. Studirao u Kölnu (njemački jezik) i Berlinu (slavistiku, povijest Jugoistočne Europe, bizantinistika). Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1999. doktorirao tezom o Mladom Ujeviću i njegovoj prozi. Objavljuje studije i rasprave o hrvatskoj političkoj i kulturnoj (književnost, publicistika) povijesti, sudjelovao na većem broju znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevoditelj, urednik stotinjak kulturoloških knjiga, djelatan i kao publicist. G. 1992. utemeljuje u Zagrebu ERASMUS Nakladu (temeljni program: znanost i umjetnost, djela na hrvatskom i svjetskim jezicima), kojoj je i danas glavnim urednikom. Priredio izbor iz djela Tina Ujevića (Pepeo srca, Vinkovci 1999). Uredio Spomenicu Hrvatskoga novinarskog društva, 1910-2000 (Zagreb 2000). Priprema studiju Mladi Tin Ujević (1909-1919).

31

Prof. dr. Lőkös IstvánFilozofski fakultet, Debrecen

Rodio se 1933. u Egeru (Mađarska). Diplomirao je 1957. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Kossuth Lajos u Debrecenu hungaristiku i rusistiku. Na filozofskom fakultetu u Debrecenu 1985. izabran je za docenta na Katedri za komparativnu književnost, 1994. izabran je za redovitog profesora na spomenutoj Katedri. Organizirao je 1992. Katedru za povijest srednjoeuropskih i istočnoeuropskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Miskolcu, gdje je kao redoviti profesor predavao do 1997. povijest hrvatske književnosti. Njegovi znanstveni i stručni radovi tiču se najviše povijesti hrvatske i mađarske književnosti, odnosno hrvatsko-mađarskih književnih veza i drugih slavenskih književnosti. Objavio je, među ostalim, knjige: Hidak jegyében = U znaku mostova, 1974; Magyar és délszláv irodalmi tanulmányok = Mađarske i južnoslavenske književne studije, 1984; A horvát irodalom története = Povijest hrvatske književnosti, 1996; Zrínyi eposzának horvát epikai előzményei = Hrvatski epski prethodnici epa Zrinjskoga, 1997; Déli szláv-magyar szellemi kapcsolatok = Južnoslavenske-mađarske duhovne veze, 1997; A Kaptoltól a Ludovikáig = Od Kaptola do Ludoviceuma, 1997; Hrvatsko-mađarske književne veze, 1998; Erlebnisse und Rezeption Krležas Kerempuh-Galladen aus ungarischer Sicht, 1999. Prepjevao Marulićevu Juditu na mađarski jezik (objavljena 1999).

Dr. Antun LučićPedagoški fakultet, Mostar

Rodio se u Bugojnu 1958. g. Studirao komparatistiku (dodiplomsku i poslijediplomsku) i kroatistiku (doktorski studij). Objavio knjigu proze Pitanja Luciusa i zbirke pjesama Prizori i Naovamo te više radova s područja znanosti o književnosti. Na Pedagoškom fakultetu u Mostaru predaje predmete Svjetska književnost i Starija hrvatska književnost.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

Rodio se u Splitu 1956. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1986 radi kao urednik u Književnom krugu Split, a od 1995. voditelj je Marulianuma. Suurednik (s M. Tomasovićem) godišnjaka Colloquia Maruliana, operativni urednike edicije Sabrana djela Marka Marulića. Područja interesa: starija hrvatska književnost, hrvatski latinizam, opus Marka Marulića. S Brankom Jozićem objavio knjigu Bibliografija Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split 1998. Priredio izbor iz Marulićeva opusa na španjolskom jeziku pod naslovom Marko Marulić (1450-1524), edición española: F. J. Juez Gálvez, Ediciones clásicas, Madrid 2000, te izbor na hrvatskom pod naslovom Marko Marulić, Duhom do zvijezda, Mozaik knjiga (biblioteka Biseri hrvatske književnosti), Zagreb 2001.

Dr. Irvin LukežićFilozofski fakultet, Rijeka

Rodio se u Rijeci 1961. Diplomirao je 1983. na Filozofskom fakultetu u Rijeci, magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1992), gdje je obranio i doktorsku disertaciju Proza u gradišćanskih Hrvata (1996). Radio je kao suradnik Staroslavenskog instituta “S. Ritig” u Zagrebu i knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. Sada radi kao docent za hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, a bavi se i publicističkim, kritičkim, prevodilačkim i esejističkim radom na književnom, povijesnom i etnološkom području. Objavio mnogo radova u raznim publikacijama; glavni je urednik časopisa Fluminensia. Objavio je i više knjiga: Fijumanske priče (Rijeka 1991), Grobnički biografski leksikon (Crikvenica-Rijeka 1994 - nagrada Općine Jelenje), Proza u gradišćanskih Hrvata (Eisenstadt 1997), zbornik Gradišćansko hrvatska književnost (Vinkovci 1998) i zbirku ogleda Liburnijski torzo (Crikvenica-Rijeka 1999).

Dr. Smiljka MalinarZagreb

32

Dr. Tonko MaroevićInstitut za povijest umjetnosti, Zagreb

Rođen 1941. u Splitu, diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je znanstveni suradnik Centra za povijesne znanosti u Zagrebu, lektor na Slavistici u Milanu. Sada je profesor na katedri povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pjesnik, esejist, književni i likovni kritičar, povjesničar umjetnosti i prevoditelj, objavio je brojne monografije, studije i članke te dobio više nagrada i priznanja.

Prof. Grytzko MascioniDubrovnik

Bivši ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu u ratnim godinama (od 1991. do 1996), sada ataše Talijanskog veleposlanstva sa sjedištem u Dubrovniku, pri Međunarodnom centru hrvatskih sveučilišta, u svojstvu eksperta talijanskog Ministarstva vanjskih poslova (od 1999). Književnik, pisac ogleda, biografija, romana i zbirka poezije. Za ogled Lo specchio greco 1980. dobio je “Međunarodnu nagradu Sredozemlja” u Palermu, za pjesničko djelo “Međunarodnu nagradu Etna-Taormina” (1985), bio je u uzžem izboru za nagradu “Strega” (1990) romanom La notte Apollo, primio je veliku nagradu “Napoli” (1996) za roman Puck. Među njegovim su najnovijim naslovima tekstovi Un’estate mediterranea, dulje pripovijetke La morte del gatto i L’isola te pjesnička zbirka A tenera sorpresa. Za sveukupno djelo primio je nagradu “Dubovica-Hvar” (1993) i najveće švicarsko književno priznanje “Grand Prix Schiller” (2000). Vrlo je djelatan u svijetu komunikacija, novinarstva, TV i radija.

Mr. Gabrijela MeckySveučilište u Torontu

Doktorandica na Sveučilištu u Torontu, asistentica na Institute of European Studies pri istom sveučilištu i suradnica The Germanic Review. Već neko vrijeme bavi se tekstovima o Juditi na njemačkom jeziku. Tema magistarskoga rada dvije su nepoznatw drame Judita iz 19. stoljeća, a i tema dizertacije odnosi se na njemačke dramske Judite od razdoblja reformacije do ekspresionizma.

Mr. Anita Mikulić-KovačevićSveučilište u Torontu

Doktorandica na Sveučilištu u Torontu, autorica članaka “Croatia and Dalmatia in the Renaissance” i “Art in Croatia and Dalmatia” u Encyclopaedia of the Renaissance (ur. P. Grendler, New York 1999) te rada “Croatian Cultural Life in Bosnia and Herzegovina during the Reign of the Ottoman Empire” u Journal of Croatian Studies (2001). Održala je predavanje “An Analysis of Biblical Women in Marko Marulić’s Works” na simpoziju što ga je organizirala The Croatian Academy of America, Inc. na sveučilištu u Torontu (2000). Suurednica je i prevoditeljica u The Croatian Reader.

Akademik Milan MogušZagreb

Rodio se u Senju 1927. Sveučilišni profesor, proučavatelj povijesti hrvatskog jezika, dijalektolog, onomastičar i lekikograf, dugodišnji predstojnik Katedre za povijest jezika i dijalektologiju Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se i problematikom suvremenoga hrvatskog jezika, posebno normativistikom, proučavanjem jezika starijih hrvatskih pisaca i kompjutorskim konkordancijama. Bio je urednik brojnih kritičkih izdanja, zbornika i časopisa te pisac više knjiga (Današnji senjski govor, 1966; Fonološki razvoj hrvatskoga jezika, 1971; Čakavsko narječje. Fonologija, 1977; Povijest hrvatskog jezika, 1993. i dr.). Član Uredničkog odbora Sabranih djela Marka Marulića, za koju je ediciju priredio Marulićevu Juditu i Naslidovan’je te sastavio rječnike uz sveske hrvatskih djela.

Dr. Divna Mrdeža AntoninaFilozofski fakultet, Zadar

33

Akademik Luko PaljetakDubrovnik

Rodio se u Dubrovniku 1943., diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnik, prevoditelj, kazališni i likovni kritičar, feljtonist, esejist; za brojna objavljena djela dobio je više književnih nagrada i priznanja. Danas je glavni urednik časopisa “Dubrovnik”.

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

Duhovnik, odgajatelj na Bogosloviji u Splitu te profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Doktorirao u Rimu tezom Il mistero di Cristo - modello di vita cristiana secondo Marko Marulić (objavljeno pd naslovom: Otajstvo Krista - uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću, Split 2001). O Maruliću izlagao na više skupova, objavio više studija u godišnjaku Colloquia Maruliana.

Akademik Pavao PavličićFilozofski fakultet, Zagreb

Rodio se u Vukovaru 1946. Filozofski fakultet i doktorat znanosti iz filologije završio je u Zagrebu. Redovni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Pripovjedač, esejist i književni znanstvenik, objavio je brojne knjige i studije dobio više književnih nagrada.

Mr. Cvijeta PavlovićFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se u Zagrebu 1970. Asistentica na Katedri za komparativnu povijest hrvatske književnosti Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavljuje znanstvene i stručne radove iz područja poredbene povijesti književnosti od renesanse do postmodernizma.

Prof. Dr. Francesco S. PerilloSveučilište u Bariju

Rodio se u Senigalliji 1939. Od 1966. docent je na Facoltà di lingue e letterature straniere Sveučilišta u Bariju, gdje je od 1998. dekan. Kao slavist posebno se bavio hrvatskom književnošću o kojoj je objavio više ogleda i knjiga (Hrvatska crkvena prikazanja, Split 1998; Rinnovamento e tradizioni. Tre saggi su Kačić. Fasano di Puglia, 1984, Lo studio della letteratura barocca di Dalmazia e Croazia, Roma 1996).

Mr. Ružica PšihistalPedagoški fakultet, Osijek

Rodila se 1966 u Vinkovcima. Završila studij hrvatskog jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, magistrirala na filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. s temom iz hrvatske renesansne filozofije (Frane Petrić). Radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku kao znanstvena novakinja. Objavila više radova iz područja hrvatske filozofsko-estetičke baštine i iz zavičajne književnosti.

Dr. Ivo SanaderZagreb

Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku. Radio je kao programski, te glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće “Logos” u Splitu i kao član uredništva časopisa “Mogućnosti”. Bio je indendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu. aktivno djeluje u hrvatskoj politici (ministar znanosti, zastupnik u Saboru...). Objavio je više knjiga: I ružičasto je crno (studija o Jeanu Anouilhu) (Split, 1998), Fenomen parfema (germanističke rasprave, eseji i kritike), (Rijeka 1989), U ovom strašnom času (antologija hrvatske ratne lirike - suautor s A. Stamaćem) (Split 1992; više izdanja i prijevoda na 20 jezika), Il caso Jakob Wassermann (Venecija 1999), Croatia’s Course of Action to Achieve EU Membership (Bonn 1999), Hrvatska u međunarodnim odnosima (Zagreb 1999). S M. Tomasovićem uredio dvije spomen knjižice u povodu otkrivanja spomenika u Zagrebu (1999) i Berlinu (2000).

34

Mr. Renata SchellenbergSveučilište u Torontu

Doktorandica, izrađuje disertaciju o posljednjoj Goetheovoj noveli “Wilhelm Meisters Wanderjahre”. Istražuje i druga područja književnosti i jezika kao npr. znanost u 18. stoljeću, Jean Paul i Miroslav Krleža. Predaje njemački jezik na Sveučilištu u Torontu.

Dr. Diana StolacFilozofski fakultet, Rijeka

Rodila se 1956. u Zagrebu, gdje je završila studij kroatistike i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu, na kojem je magistrirala 1988., i doktorirala 1996. godine temama iz povijesti hrvatskoga jezika. Sada je izvanredni profesor i predstojnica Katedre za hrvatski jezik na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Sudjelovala je na tridesetak hrvatskih i međunarodnih znanstvenih skupova te bila gost-predavač na filozofskim fakultetima u Varšavi i Ljubljani. Glavna je urednica znanstvenoga časopisa Fluminensia, uredila je više monografija i zbornika. Objavila je pedesetak znanstvenih radova (s temama iz povijesti hrvatskoga jezika, suvremenoga hrvatskoga književnog jezika, a posebno sintakse i leksikologije) i knjigu Hrvatsko pomorsko nazivlje - Božo Babić, njegovi prethodnici i nastavljači, monografski prikaz jednoipolstoljetnoga razvoja hrvatske pomorske leksikografije (Rijeka 1998).

Mr. Miljenko ŠtekoZagreb

Svećenik - franjevac, rodio se 1969., započeo je filozofsko-teološki studij u Zagrebu, a diplomirao u Bologni te magistrirao u Rimu, na Antonianumu, gdje priprema doktorat s marulićevskom temom. Član je HDKN, živi i radu u Zagrebu kao odgojitelj bogoslova.

Dr. Zlata ŠundalićPedagoški fakultet, Osijek

Rodila se 1960. u Bankovcima, studirala u Osijeku, a doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1987. radi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je docent na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Objavljuje znanstvene i stručne radove iz područja stare hrvatske književnosti.

Akademik Mirko TomasovićZagreb

Rodio se 1938. u Splitu, podrijetlom je iz sela Kučića pokraj Omiša, po struci komparatist i romanist. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i radi od 1971. do umirovljenja. Umirovljen u statusu redovnog profesora na Odsjeku za komparativnu književnost i pročelnik Katedre za komparativnu povijest hrvatske književnosti. Osim strukom bavi se i prepjevanjem poezije s romanskih jezika. Iz tih područja objavio je tridesetak knjiga. Član je uredničkog odbora Sabranih djela Marka Marulića. O »ocu hrvatske književnosti« objavio je mnogobrojne članke, osvrte, studije, rasprave te knjige: Marko Marulić, Plavca nova (priredio zajedno s T. Maroevićem), Split 1971; Zapisi o Maruliću i drugi komparatistički prilozi, Split 1984; Marko Marulić Marul (monografija), Zagreb 1989; Marko Marulić, Judita (priredio), Zagreb 1991; Marco Marulić Marulus, Lugano 1994; Marko Marulić, Hrvatski latinisti (zajedno s Darkom Novakovićem), Zagreb 1994; Sedam godina s Marulom, Split 1996; Marko Marulić/Marcus Marulus, Split-Paris 1996; Marko Marulić, Judita (priredio zajedno s Milanom Mogušem), Zagreb 1996; Marko Marulić Marul (monografija), Zagreb - Split 1999; Nove godine s Marulom, Split 2000; Marko Marulić: Antologija (Zagreb 2000).

Dr. Andrea ZlatarFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se 1961. u Zagrebu, gdje je 1984. diplomirala studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu. Magistarski rad Epska tehnika i biblijski predložak u Marulićevu epu Davidias obranila je 1988. godine, a doktorirala 1992. godine s temom Modeli latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću: Ispovijest i životopis. Sudjelovala je u radu niza domaćih i međunarodnih simpozija. Od 1986.

35

godine radi na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sada u svojstvu izvanrednog profesora. Urednik je dvotjednika za kulturu Zarez. Objavila je više desetaka znanstvenih i stručnih radova te knjige: Istinito, lažno, izmišljeno (ogledi o fikcionalnosti), Zagreb 1989; Marulićeva Davidijada, Zagreb 1991. i Autobiografija u Hrvatskoj, Zagreb 1998.

INTERNATIONAL CONFERENCEMARKO MARULIĆ, FATHER OF CROATIAN LITERATURE

Organised by: The Split Literary Circle - MarulianumApril 23-25, 2001

Split, Institute of the Croatian Academy of Sciences and ArtsTrg braće Radića 7

SCHEDULE OF PAPERS

MONDAY, APRIL 23Chairpersons: Charles Béné and Bratislav Lučin

08.00 Speeches of welcome08.15 Break08.30

Ivo Frangeš (Zagreb): On the Foundation of a Metaphoric Determination: Marulić, “the Father of Croatian Art Poetry” (Marulić in Croatian Literary History)

Milan Moguš (Zagreb): Marulić’s “Threestrand” Croatian LanguagePavao Pavličić (Zagreb): Judith’s Dedication: An Attempt of InterpretationLőkös István (Debrecen): Fabulae and Apocrypha: Aesthetic and Theological

Determinism in the Old Testament Book of Judith Andrea Zlatar (Zagreb): Transformations of the Biblical Model in Marulić’s JudithZlata Šundalić (Osijek): Secondary Genres in Marulić’s Judith

10.30-10.50 Discussion10.50-11.20 Break11.20

Tonko Maroević (Zagreb): The Painter with the Guitar: A Contribution to Marulić’s Poetics

Anita Mikulić-Kovačević (Toronto): An Analysis of Biblical Women in Marulić’s Works: Judith and Susanna

Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario): Marko Marulić’s Judita and La Judit of Guillaume Salluste du BartasCharles Béné (Meylan): La Judith du počte Anne d’Urfé a-t-elle un lien avec celle de

Marulić?Gabrijela Mecky (Toronto): Perceptions of a Murderess - Judith in 16th-century Croatian

and German LiteratureRužica Pšihistal (Vinkovci): Does Marulić’s Judith Need an Allegorical Interpretation?Branko Jozić (Split): Judith as a Miles Christi

13.40-14.00 Discussion

TUESDAY, APRIL 24Chairpersons: Lőkös István and Milan Moguš

08.30Bratislav Lučin (Split): Textological Contributions to Marulić’s JudithDiana Stolac (Rijeka): Syntactic-Stylistic Approach to Marulić’s Judith

36

Nikica Kolumbić (Zadar): Original Poetic Syntagms in Marulić’s JudithDivna Mrdeža Antonina (Zadar): Rhetorical Devices in Marulić’s Works in the

VernacularSmiljka Malinar (Zagreb): Marulić’s Croatian Prose WritingsMirko Tomasović (Zagreb): Marko Marulić and the Lectionary by Fra Bernardin

Splićanin Drivodilić10.30-10.50 Discussion10.50-11.20 Break11.20

Luko Paljetak (Dubrovnik): Molitva suprotiva Turkom (The Prayer against the Turks) in the Context of the Anti-Turkish Resistance in Europe in Marulić’s Time

Grytzko Mascioni (Dubrovnik): Marulić e la lettera al Papa: risonanze storiche di un apello senza eco

Srećko Lipovčan (Zagreb): Marulić and the History: Reasons and Suggestions for Investigation

Branimir Glavičić (Zadar): Irony and Sarcasm in MarulićRenata Schellenberg (Toronto): Subversive Satire: Glasgowski stihoviTomislav Bogdan (Zagreb): Marulić and PetrarchismHrvatin Gabrijel Jurišić (Sinj): Christian Prayer in Susanna

13.40-14.00 Discussion

WEDNESDAY, 25 APRILChairpersons: Luciana Borsetto and Mirko Tomasović

08.30 Francesco S. Perillo (Bari): Marko Marulić e le sacre rappresentazioniAntun Lučić (Mostar): Passion in Medieval Mystery Plays and in Marulić’s VisionNeven Jovanović (Zagreb): “Ter tužnih konzolaj” (“And Console the Sorrowful”): Utiha

nesriće and Consolation WritingMladen Parlov (Split): Is Marulić the Author of the Life of Saint John the Baptist?Miljenko Šteko (Zagreb): Figure of St Francis in Marulić’s De institutione: Origins and

MessagesLuciana Borsetto (Padova): Tradurre Marulić: La Giuditta in italiano; altre riflessioni

10.30-10.50 Discussion10.50-11.20 Break11.20

Fedora Ferluga-Petronio (Trst): La ricezione di Marko Marulić in ItaliaFrancisco Javier Juez Gálvez (Madrid): An Unknown Manuscript of Marulić’s Carmen

de doctrina DNIC in the National Library in MadridIva Grgić (Zagreb): Judith and Croatian LibrettistsFranz Leschinkohl (Mainz): Marulić’s Judith around the WorldIvo Sanader (Zagreb): Marulić’s Books in European Libraries and in Libraries outside

EuropeIrvin Lukežić (Rijeka): Marulić in the Cultural Tradition of Rijeka

13.20-14.00 Closing discussion

37

ABSTRACTS

Charles BénéUniversité Stendhal, Grenoble

LA JUDITH DU POČTE ANNE D’URFÉ A-T-ELLE UN LIEN AVEC CELLE DE MARULIĆ?

On peut être surpris de rencontrer, quelques années aprčs la Judith de Du Bartas (1578), une nouvelle Judith (1589), composée cette fois par le počte forézien Anne d’Urfé.

On sait que l’oeuvre de Du Bartas, d’inspiration réformée, avait eu un immense succčs. Les protestants, assiégés dans leurs places fortes, pouvaient trouver en Judith des raisons d’espérer. La Judith d’Anne d’Urfé peut apparaître comme une réponse à celle de Du Bartas, le počte catholique se faisant, à son tour, le porte-parole des cités menacées par les combattants au service de la Réforme.

Cette Judith, inachevée (elle se limite aux trois premiers chants) et inédite (Ms. B.N. 12487) n’a pourtant pas échappé à la critique. On s’est surtout attaché à montrer, avec raison, les liens de cette Judith avec la Jérusalem Délivrée du Tasse. Il semble pourtant que l’on ne saurait écarter l’oeuvre de Marulić: Anne d’Urfé a été un des premiers počtes français à donner du Carmen de doctrina une traduction poétique, et l’on sait que l’examen de son oeuvre a fait apparaître des correspondances saisissantes avec l’oeuvre poétique de Marulić.

Comme Du Bartas, Anne d’Urfé n’était pas resté insensible aux chefs d’oeuvre venus d’Italie. Si Du Bartas s’est souvenu de l’Arioste, Anne d’Urfé, qui avait déjà publié une traduction poétique de la Jérusalem Délivrée, s’en souviendra dans sa Judith.

Il y avait en effet quelque analogie entre Bétulie, délivrée de ses assaillants avec l’aide de Dieu, et Jérusalem, délivrée elle aussi de ses oppresseurs musulmans par l’action des croisés.

Et de fait, c’est au počme du Tasse (Chant IV) qu’Anne d’Urfé doit l’intervention des forces Infernales pour pousser Nabuchodonosor à envahir Israel afin de l’asservir, comme c’était déjà, dans la Jérusalem Délivrée, les forces de l’Enfer qui se proposaient de mettre en danger Godefroy de Bouillon, le chef des croisés.

Dans plus d’une description, consacrée à la présentation de Nabuchodonosor, du chef des armées Holoferne, et des troupes elles-mêmes, se déployant pour leurs conquêtes futures, Anne d’Urfé s’est souvenu des descriptions du Tasse (Chants XVII et I). Et ces souvenirs sont si nombreux que certains critiques ont vu en Anne d’Urfé un “traducteur du Tasse”.

Cette présentation des choses mérite d’être corrigée sur deux points.La situation des assaillants, comme celle des villes assiégées sont en effet opposées. D’un côté, ce sont

les croisés chrétiens qui attaquent une Jérusalem aservie par ses occupants arabes; de l’autre, ce sont les troupes de Nabuchodonosor, pousées par les forces infernales, qui attaquent une cité fidčle à son Dieu.

Sans doute, Anne d’Urfé a utilisé largement les descriptions du Tasse pour enrichir sa propre présentation, tant des armées que des chefs de guerre, mais bien des développements, de caractčre surtout spirituel, ne doivent rien à l’oeuvre du Tasse et sont trčs proches de la Judith de Marulić.

Le počme s’ouvre sur une invocation à l’Esprit saint, comme chez Marulić, et non par une invocation aux Muses, comme le fait le Tasse.

Anne d’Urfé dénonce, comme Marulić, l’orgueil, et l’ambition démesurée des chefs de guerre, qu’il s’agisse d’Arphaxad ou de Nabuchodonosor.

Il met l’accent, avec beaucoup d’insistance, sur cette folie de Nabuchodonosor qui le pousse à se croire l’égal de Dieu: on le voit même en arriver à vouloir supplanter tous les cultes des divinités, non seulement en détruisant leurs autels et leurs bois sacrés (et c’est sa propre idole qui les remplacera), mais aussi Jupiter lui-même .

Comme Marulić enfin, le počte accompagne ces folles pretentions de réflexions morales, qui font écho à celles de Marulić.

38

Remener la Judith du počte Anne d’Urfé à une traduction du Tasse, c’est se limiter au premier développement consacré à la convocation des forces infernales, et aux ornements qu’il a empruntés pour étoffer ses descriptions, tant des armées que de leurs chefs. Mais c’est aussi négliger les aspects moraux, la description d’un orgueil démesuré; la prétention d’être l’égal des dieux, et surtout les reflexions morales qui donnent au počme son sens spirituel.

Conclusion: L’étude des Judith parus en France au XVIe sičcle nous a permis de confirmer des correspondances entre l’oeuvre poétique de Marulić et celle du počte forézien Anne d’Urfé. On a pu noter qu’elles ne se limitent ni à la traduction poétique du Carmen de doctrina de Marulić, ni aux sujets des nombreux počmes qui forment l’essentiel du ms. 12487 de la Bibliothčque Nationale de Paris. D’autres počmes d’Anne d’Urfé, tels les quatrains, si proches de Dobri nauci de Marulić, ou l’Histoire de sainte Suzanne, qui reprend exactement le titre du deuxičme počme épique de Marulić, appellent de nouvelles études qui confirmeront, ou infirmeront, l’hypothčse d’une découverte de l’oeuvre de Marulić par le počte Anne d’Urfé.

Tomislav BogdanFaculty of Philosophy, Zagreb

MARULIĆ AND PETRARCHISM

The research on Marulić’s Croatian works has hitherto brought to notice certain elements of Petrarchan discourse. Following in his narrative verse the logic of fabular development, and in his religious Marian lyrics the conventions of the genre, Marulić also reached out for the elements of the vernacular discourse which had already developed tools for describing woman’s beauty and love relationship between man and woman. Apart from the question of function which such elements fulfill in Marulić’s works, it is also interesting to understand how they have been employed. If we analyse the standard forms in which Petrarchan elements appear at different levels of literary work (such as motifs or metaphors), and the types of expression and speech mechanisms with which they are conveyed, we shall find Marulić’s work, to a large extent, foreign to the typical Petrarchan treatment of love situation. Also, unlike Petrarchan secular lyricists, in whom we find emancipation of the aesthetic on thematic level, Marulić most often manipulates the concept of woman’s beauty for religious and didactic purposes. In accordance with this, and by using various enunciating instances instead of the lyrical subject as the partner in love relationship, Marulić utilises elements of Petrarchan discourse for his own specific purposes. Therefore, the answer to the question of whether Judith is a Canzoniere lady - is negative. Although Petrarchism, at the end of the 15th and the beginning of the 16th centuries undoubtedly marked the poetic modernity, to Marulić it can not be ascribed with any degree of certainty. True modernists in those terms would rather be his Dubrovnik contemporaries, the love poets Džore Držić and Šiško Menčetić.

Luciana BorsettoUniversità di Padova

TRADURRE MARULIĆ: SULLA JUDITA IN ITALIANO; ALTRE RIFLESSIONI

Nella dedicatoria premessa alla Judita, Marko Marulić dichiara di aver voluto tradurre la storia biblica a coloro che non conoscono il latino affermando la sua totale adesione allo spirito del testo, corredata tuttavia dai necessari abbellimenti retorici alla maniera dei bimbi che a capodanno compongono ingegnosamente i loro doni allo scopo di ottenere con essi i giusti risarcimenti. Il mio primo obiettivo nel tradurre il testo maruliano č stato quello di indagare sulle modalità di scrittura di un poema sacro letterariamente e dottrinalmente impegnato, alle soglie del Cinquecento, nella costruzione di un’alternativa volgare alla tradizione dell’epica biblica rinascimentale, capace di interpretare degnamente le istanze e i fermenti di rinnovamento spirituale che attraversavano la cultura europea del tempo.

Avrei aderito all’originale con una versione di servizio, assolutamente mimetica rispetto al dettato di Marulić, in grado di restituire in ogni momento le dimensioni della parafrasi del testo biblico e quelle degli scarti operati nei suoi confronti sia in direzione della classicità greco latina, e in particolare virgiliana, sia in direzione del moderno sistema del classicismo, allora esordiente. Tradurre avrebbe significato entrare nel laboratorio stilistico dell’autore e verificarne in ogni momento le aderenze alla poetica che lo ispirava, i suoi modelli, i suoi canoni. Traducevo tuttavia non un semplice traduttore del testo biblico, traducevo un

39

poeta. Sotto questo profilo la traduzione di servizio, per sua stessa natura, doveva fare i conti con i vari livelli di poeticità sollecitati da Marulić nel rifare en počte il “grande codice”.

La rinuncia totale al sistema di versificazione da lui attualizzato, non solo per l’impossibilità di farvi corrispondere forme metricamente coerenti in italiano antico e moderno, non č stata anche una totale rinuncia alla sua pienezza ritmica, alla sua architettura sintattica. Sostituito lo schema chiuso del dodecasillabo doppiamente rimato con rimalmezzo con uno schema aperto privo di rima, la cui ricorrenza non ho tuttavia completamente inibito quando involontariamente si č presentata all’interno del fraseggio traduttorio, ho tentato di riprodurne a livelli “altri” la salmodia, procedendo alla realizzazione di un verso libero, dato dalla somma di versi lunghi e brevi di misura variata ritmicamente modulati, all’interno dei quali ho proceduto a minime sostituzioni e aggiunte sul piano semantico, o a spostamenti altrettanto minimi nell’organizzazione sintattica, privilegiando, laddove possibile, il lemma evocativo e bene inserito nella tradizione poetica italiana, piuttosto che il semplice equivalente linguistico, riducendomi a un regime quanto mai parco di interventi di reinterpretazione o di reinvenzione del testo.

A distanza di due anni dalla pubblicazione dei primi due libri tradotti, e mentre mi accingo a concludere il sesto, mi pare di poter ribadire quando fin da allora osservavo intorno alla versione da me realizzata: il testo del poeta spalatino, sia pure ai livelli minimi segnalati, superato lo spessore fonetico dell’antico croato, ha potuto filtrare liberamente nell’italiano prosastico del mio tempo, riversando in esso gli echi lontani di un’epica «altra» e pure familiare, rivelando, forse, tra le righe, come suggerisce il Benjamin, le forme medesime della sua «traduzione virtuale”.

Fedora Ferluga-PetronioUniversità di Udine

LA RICEZIONE DI MARKO MARULIĆ IN ITALIA

La ricezione di Marko Marulić in Italia č purtroppo scarsa. Ci riferiamo innanzitutto alla presenza del suo nome nelle enciclopedie e nei lessici italiani. L’Enciclopedia cattolica presenta discretamente le sue opere in latino e si sofferma appena su quelle in croato. Nel Dizionario degli autori di Bompiani le sue opere in latino vengono presentate in modo sbrigativo e si giudicano come lavori di scarsa rilevanza i suoi lavori in croato (Judita e Suzana). L’Enciclopedia Treccani si sofferma soprattutto sulla Davidiade, mentre le opere in croato vengono giudicate di scarso valore artistico.

Il giudizio offertoci dalle storie della letteratura croata, pubblicate in Italia, č per fortuna diverso. La panoramica più ampia su Marulić ci viene proposta da Franjo Trogrančić nella sua Storia della letteratura croata del 1953, in cui vengono esaminate con dovizia di particolari sia le opere in latino che in croato senza comunque la dovuta analisi estetica. Il Cronia nella sua Storia della letteratura serbo-croata del 1956 definisce Marulić come il pioniere della poesia in volgare croata, ne loda la produzione in latino, si esprime in modo positivo anche nei riguardi della Judita, lamentandosi però che il dodecasillabo rende impacciato il discorso poetico dell’autore. Giudizio positivo viene espresso, seppure in modo succinto, per i lavori in croato pure da Bruno Meriggi nelle sue Letterature della Jugoslavia del 1970.

Per quanto riguarda le traduzioni in italiano numerose furono le edizioni in passato, specialmente quelle della Institutio, a cominciare dalla prima, per opera di Remigio Fiorentino, pubblicata a Venezia nel 1569. Sporadiche risultano quelle in epoche più recenti. Saranno da menzionare in questo senso le traduzioni delle Quinquaginta parabolae di Giuseppe Gazzino del 1882 e del primo e del secondo libro della Judita per opera di Luciana Borsetto (Colloquia Maruliana VI/1997, VII/1998).

Ivo FrangešZagreb

ON THE FOUNDATION OF A METAPHORIC DETERMINATION: MARULIĆ, “THE FATHER OF CROATIAN ART POETRY”

(MARULIĆ IN CROATIAN LITERARY HISTORY)

The paper reviews and assesses the judgements on the position of Marko Marulić in the Croatian literary process, clarifying the meaning of Vinko Pribojević´s syntagm: Marulić - “another light” of our language (Oratio de origine successibusque Slavorum, 1525). According to Donat Paskvalić’s epitaph, Marulić´s immortality is assured, because his spirit has ascended “to the stars high”. This exceptionally affirmative view of Marulić was continued during the National Revival, through Kukuljević´s view of the poet as the

40

originator of the “developed” art of poetry. These evaluations were taken over, renewed and elucidated at the turn of the centuries on the occasion of the celebration of his anniversary in 1901, by Šrepel and Kasandrić. For the historiographers of the first half of the 20th century Marulić is also “the source of inspiration” and the “pillar of glory and pride”, while “the pictorial part of his Judith is among the most beautiful pages of old Croatian literature”. Contemporary researchers of Marulić´s writing - literary historians, critics, essayists, philologists, philosophers and theologians - stress that Marulić, with both, his opera maxima and his opera minima, “launched” Croatian literature upon new levels of conceptual and poetological sensibility.

Unquestionable is Marulić´s excellence in Latin, and still more in the vernacular Croatian writing, at the levels of genre, literary type, subject-matter and poetic discourse (Judith, Dialogus de Hercule, Shrove-Tide and Lent, Anka - a Satire, The Prayer against the Turks, The Lament of the City of Jerusalem etc.).

Branimir GlavičićZadar

IRONY AND SARCASM IN MARULIĆ

Marulić is a moralistic and didactic writer par excellence. No matter what his subject-matter may be, moral teaching is always strongly foregrounded. As he likes to say, his purpose is not to entertain but to teach. He writes in a sober, serious, measured and disciplined way. Yet, his presentation is never cold or detached, but emphatic and involving. It seems as if he always kept in mind John’s saying: “But because you are lukewarm, neither hot nor cold, I will spit you out of my mouth” (Apoc. 3.15-16). His letters to friends and acquaintances show him as a kind, compassionate, sociable and cheerful man. He counted nothing human indifferent to him: he understood human weakness as well as human suffering. He loved song and music, and the pleasant company of his friends at a table groaning with food. Yet, he demanded moderation and was scornful of hard drinking and overeating. Himself a hard worker, he cursed laziness as he condemned lechery, haughtiness, lack of compassion and piety, hypocrisy and falseness. Above all, he loved truth and sincerity. That is why he was particularly sharp on vice. As soon as he would spot it, all his good-natured humour and mild irony turned into pungent sarcasm.

The author of the present paper endeavours to chart the full range of these reactions of the writer, based on the numerous examples provided by his Latin works, in prose and verse. The source of Marulić’s irony and sarcasm is twofold. Sometimes, it is demanded by convention, as the literary genres such as the epic (e.g. the Davidias) have the long tradition of utilising these particular stylistic devices to enhance drama and sharpen characterisation. In other cases - on which is the focus of interest - irony and sarcasm spring from his truthful character, especially when he is provoked to stormy reaction by a negativity in public or private life. Yet, even in such cases “ornatus” is in the function of moral teaching.

Iva GrgićFaculty of Philosophy, Zagreb

JUDITH AND CROATIAN LIBRETTISTS

Over the last thirty years Marulić’s Judith has inspired at least three music spectacles: the oratory Marulova pisan (Marul’s Song) by Boris Papandopulo (produced in 1970), the unstaged opera Judith by Milutin Vandekar, composed in 1993, and the homonymous opera by Frano Parać (produced in 2000). The intention of the present paper is to describe the librettos of the three pieces, written, respectively, by Vojmil Rabadan, Dunja Robić, Frano Parać and Tonko Maroević, paying special attention, on one hand, to those characteristics of the mentioned texts which clearly show that their inspiration is eminently Marulian, and, therefore, not directly biblical, and on the other hand, that the figure of Judith and the ways in which she is being present in/absent from the text, reflects the sensibility of the time in which they were written, and its approach to the sensitivity of Marulić’s time.

Vinko GrubišićUniversity of Waterloo, Canada

MARKO MARULIĆ’S JUDITA AND LA JUDIT OF GUILLAUME SALLUSTE DU BARTAS

41

Marko Marulić (1450-1524) and Guillaume Salluste du Bartas (1544-1590) show several similarities: both poets were lawyers, very religiously involved (Du Bartas was a calvinist and Marulić a follower of the “devotio moderna” movement of the Catholic church) and – the most importantly for our analysis – Du Bartas was the first French poet whose work, written in French, was based on the Bible, on which Marulić had also based his epic poem, written in Croatian some seventy years before the French Judith. Both poets’ epics were influenced by the Roman poet Virgil. In Du Bartas’ La Judit Holofernes has some features of the French king François le Ier, a cruel persecutor of Hugenots, while in Marulić’s description of the Assyrian army it is not hard to recognize Turkish military units who were plundering Split’s hinteland in Marulić’s time.

Both Marulić and Du Bartas considered Judith an executioner of God’s will, but her greatness and heroism consisted in complete submission to Jehovah.

In Marulić’s scenes visual elements are very present while in Du Bartas’s work sonority is of paramount importance.

Some digressions from the concise Biblical stories are similar in both epics: Marulić and Du Bartas vividly describe the suffering of Betulians who fear perishing of thirst in the beseged city, while in Holofernes’ tent the leader of Amonites Achior skillfully explained the history of the Jewish people, pointing out that they were invicible whenever obedient and trusting in their God.

Holofernes did not like that explanation and chased Achior from his army sending him to experience the misery of the Bethulians.

Judith’s beauty is described in interesting ways by the two poets: In Marulić’s poem, Judith is a “donna” in accordance to Petrarch’s canzoniere – as proved in M. Tomasović’s work (“Is Judith a donna of the Petrarch’s ‘Canzoniere’?”). In Du Bartas’ verses there are traces of the Baroque description of feminine beauty.

In Marulić’s poem Ozias plays a main role among the Jewish priests, while in du Barthas epic Chabris and Charmis are not only priests but also people’s advisers. In Marulić’s verses Abra does not say a single word, but her assistance to Judith is very important, while in Du Bartas’ La Judit she is simply a chambermaid. Eunuch Bagoas is depicted in Du Bartas’ work as the adoptive son of Holofernes and his confident, while in Marulić’s epic he is just Holofernes’ servant.

It is much easier for Judith to decide to kill Holofernes the way she is depicted in Marulić’s than in Du Bartas’ work. Du Bartas did not forget to mention that Holofernes’s soul went directly to Hell, while in Marulić’s work there is no mention of it.

(Translated by the author)

Neven JovanovićFaculty of Philosopy, Zagreb

“TER TUŽNIH KONZOLAJ” (“AND CONSOLE THE SORROWFUL”): UTIHA NESRIĆE AND CONSOLATION WRITING

Marulić’s Croatian poem Utiha nesriće: Lipo prigovaran’je razuma i človika (Consolation in Distress: A Dialogue between Reason and Man) has 370 doubly rhymed dodecasyllabic lines. In recent times it has been discussed by three eminent scholars (Kolumbić, Šimundža, Tomasović), of whom Tomasović was the sole one to put it into the context of literary consolation (along with, for example, Petrarch’s encyclopaedic collection on the subject of Fortune, providing remedies for specific difficulties, De remediis utriusque fortunae, 1355-1366).

The tradition of literary consolation goes back to the time of the Sophists (5 th century B.C.), and continues till at least the seventeenth century, taking two basic forms: it is either a concrete and specific act of consolation of a particular addressee on a particular occasion, or a collection of remedies for various difficulties causing pain and anxiety. The Utiha nesriće belongs to the second group.

This work compares the Utiha with the short Latin text De remediis fortuitorum ascribed to Seneca. The correspondences between the two texts prove, beyond reasonable doubt, that Marulić employed the pseudo-Senecan work as the skeleton for his poem. Yet, the purport of this parallel is larger than the simple identification of one of Marulić’s sources, as it provides valuable aid to the hermeneutics and the aesthetic evaluation of Marulić’s text. Not only that certain passages in the Utiha will be better appreciated and understood once they are compared with their Latin equivalents, but it will be shown that Marulić filled the assigned classical framework in a new artistic and ideological way.

42

Finally, this paper speculates on the assumed recipient of the poem. It is obvious that the poet, deciding to write in the vernacular and thus address a “wider” public, did not have to “simplify” the content of his work, because his readers were able to conceive and understand all Senecan twists and philosophic acrobatics.

Branko JozićMarulianum, Split

JUDITH AS A MILES CHRISTI

Although Judith’s dedication to Dujam Balistrić contains valuable indications, they do not solve all the doubts concerning the time in which the epic was written and the reason of Marulić’s selection of this particular biblical figure for his heroine.

As for the choice of the figure of Judith, the opinion is divided. While some critics claim that in doing so Marulić was governed by his literary instinct, picking a subject-matter which could easily be transformed into an autonomous poetic and epic piece, as his biblical story already possessed the core of a plot, and the necessary dramatic and dynamic qualities, others see in Judith the figure and the “story” with which Marulić wished to encourage his countrymen in the situation of imminent Ottoman danger.

Without denying what has been said, and after having tried to interpret Marulić “par lui même”, the author claims that yet another approach to Judith is possible. In this new perspective the biblical widow is seen as the personification of the Christian soul, exercising perfect virtue in contest with vice. Since ethic and didactic Christian purpose strongly marks the prevalent part of Marulić’s work, and since the “holy”, “honest” and “noble” Judith acts in the homonymous epic as the ideal of virtue, piety and courage, even the phrases such as “in these days of the Lent”, in this fresh perspective, take over new meaning, as throughout Christendom these are the privileged days of contest with devil. Yet, more than with the outer battle with the enemy, Marulić is concerned with the contest between good and evil in the soul of man.

Personification of abstract concepts as male, or more commonly, female figures, with the scope of moral instruction, was common in early Christian times, when the metaphor of two paths and of the contest between virtue and vice, were widely exploited. One of the most famous works on the subject is Prudentius’ allegorical work Psychomachia (4th century). According to it, the author claims, Judith and Holophernes would be perfect figures for contest between Faith and Idolatry, Purity and Lechery, Patience and Anger, Humbleness and Arrogance, whose antagonistic relationships we can see in Marulić pushed to the extreme.

The proposed reading of Judith the author sees corroborated by the evidence offered in its dedication, in which Marulić “sends his heroine” to Balistrilić “ornate as she was when she first appeared to Holophernes”, not to deceive his friend, but to “support him in preserving holy purity”, “bringing before his eyes all the beauties, all the virtues and all the glories with which she was endowed more generously and more richly then if she were dressed in silk, gold and pearls.”

Francisco Javier Juez GálvezComplutensian University, Madrid

AN UNKNOWN MANUSCRIPT OF MARULIĆ’S CARMEN DE DOCTRINA DOMINI NOSTRI IN THE NATIONAL LIBRARY IN MADRID

According to the Classical repertory of Iter Italicum (compiled by Paul Oskar Kristeller, Volume IV: Alia itinera II, Great Britain to Spain, London… 1989, p. 577b), the National Library in Madrid would be in the possession the sole known Spanish manuscript of a work by Marko Marulić.

It is a single fascicle (15.50 x 22.00 cm) containing around one hundred and sixty folios of various contents, including the printed primer and catechism in Spanish (Cartilla y doctrina christiana, Valladolid 1583) in eight folios (ff. 2-9v), kept under the call number “ms. 19008”. The cover folio as well as the rest of the fascicle are manuscript, and are written in Latin and Spanish. It contains the Versos Macarrónicos and the Otros (f. 1-1v), the Acturi de Sacra<men>tis... (ff. 12-21v), the Del officio del diácono... and the

43

Del officio del subdiácono... (ff. 38-42v). However, the largest part of the anthology is occupied by three Latin treatises (ff. 64-123v) by the Spanish polyhistor (mathematician, astronomer and political scientist) Diego Pérez de Mesa (in Latin: Iac(h)obus Perez de Mesa), born at Ronda near Málaga, who lived in the latter half of the sixteenth century, taught mathematics at Alcalá de Henares and in Seville. The mentioned treatises are, as follows: the De arithmeticis, the De algebra and the De re gnomonica of 1592 and 1593.

According to Iter Italicum, they are followed by: “124-126v. Marci Maruli carmen de doctrina Domini nostri in cruce pendenti (sic), a poem”. The next thirty or so folios are not written out. Kristeller´s reference is, however, incomplete, for the true disposition is as follows:

ff. 124-125: “MARCI MARVLI CAR/men De Doctrina D<omi>ni N<ost>ri in/ cruce Pendenti./ CHristianus interrogat,/ CHristus vero respondet”.

ff. 125-126v: “VERSOS DE M. MARULO,/ en que se tocan quasi todas las materias/ del Vita Christi deste tratado: preguntando/ El christiano, i Respondiéndole Christo,/ brebe me<n>te desde la Cruz”.

Therefore, in the fascicle there is no evident indication that we are dealing here with a copy of its Spanish translation by Fray Luis de Granada (appearing for the first time, it seems, in the first edition of his Memorial de la Vida Christiana (Lisbon 1561). Marulić´s Latin original of the Carmen de doctrina DNIC was first printed in the earliest confirmed edition of the De institutione bene uiuendi per exempla sanctorum (Venice 1506-1507).

The copy comprised in the manuscript “ms. 199008” kept at the National Library in Madrid seems to have been produced in the last years of the sixteenth century (Kristeller: “cart. misc. XVI ex.-XVII ). It would, however, be interesting to analyse both renditions - even if it is obvious, already at first sight, that our copyist was rather inaccurate. We are still waiting for a critical edition of the Carmen de doctrina DNIC. It is a great pity that neither the latest edition of its Spanish rendition by Fray Luis de Granada is satisfactory. However, it would be interesting, from the aspect of the reception of Marulić´s opus in Spain, to establish which particular editions of its Latin origin and Spanish translations were employed by the compiler-copyist of this heterogeneous anthology.

Hrvatin Gabrijel JurišićFranciscan High School, Sinj

CHRISTIAN PRAYER IN SUSANNA

Along with unquestionable linguistic and artistic values, Marulić’s Susanna is pregnant with important religious meanings. Maintaining the fundamental message of “Declina a malo et fac bonum”, “Turn from evil and do good” (Ps 37,27), Marulić, on one hand, strongly stresses the reality and evil of sin, and on the other, the sublime beauty of friendship with God. Emphasising faculties and pursuits such as faith, marital fidelity, hope in Divine mercy and providence, he, on several occasions, points out the importance and effectuality of prayer.

At the beginning and at the end of the epic the poet prays to God (lines: 1-10; 777-780), as do, in different places, the people (519-524), Susanna’s husband Joakim (498-502) and Susanna herself (399-412). They all believe that God will answer their ardent prayers. At the end, they heartily thank God (617-618). Particularly touching is the prayer of the wrongfully accused and condemned Susanna, who places in Him all her hope (399-412).

Based on the analysis of the epic, the author points out that Marulić’s message to the reader - that to sincere and humble prayer God always answers - corresponds with one of the basic messages and tenets of the theology of the Testaments. For both, the Church and the theologians, prayer is the pivotal point of Christianity, i.e. of the postulates of true Christian life and of meaningful relationship between God and man. Therefore, the poet, along with other important messages, stresses in a particular way the essence and effectuality of prayer.

Nikica KolumbićFaculty of Philosophy, Zadar

ORIGINAL POETIC SYNTAGMS IN MARULIĆ’S JUDITH

Based on the theory of poetic syntagm as binary verbal structure made of pairs of disparate notions, and after having made the inventory of the verbal poetic material of Marulić’s Judith, the author analyses the obtained data in terms of incidence and function of syntagmatic categories used in the aforesaid epic.

44

The chief goal of the present analysis is to establish, by means of the selected material, to what degree Judith at the fundamental verbal level deviates from the ordinary sytagmatics of “začinjanje”, used by Marlić in other poetic compositions.

The aforesaid deviations are, however, in keeping with the novelties which characterise this work at other levels, particularly the elements which he appropriated from classical poetics. In terms of style, it has been established that in Judith Marulić made a decisive step forward, preparing, together with his other contemporaries, the ground for a richer and more poetic artistic expression in the vernacular.

Franz LeschinkohlMainz

MARULIĆ’S JUDITH AROUND THE WORLD

By the mid-nineteenth century Marulić’s works were pretty well known in Germany. As early as 1568, the sales catalogue of the bookseller and publisher Georg Willer from Augsburg was offering, for the autumn fair in Frankfurt on the Main, the first German translation of the De institutione, published under the German title of Der Catholischer Christen Spiegel (the Catholic Christian Mirror), and printed that very year in Köln. Another catalogue of the same publisher, the one for the year 1577, offered the edition of the Dictorum factorumque printed in Antwerp, while his catalogue for the year 1582 offered another German translation of the De institutione, Sechs Bücher, printed by Johannes Mayer in Dillingen. Yet, of Judita, printed in Venice in 1521, there is no word before 1892, when in the Vierers Konversations-Lexicon, in the section dedicated to Croatian literature, Marulić comes first among the poets. The Meyers Great Conversational Lexicon in 1907, in the part dealing with Dalmatian literature, described as spanning the period from the mid-fifteenth till the end of the seventeenth century, quotes Marulić as the first important poet of the period and author of The History of Saint Judith. In the 1927 edition of the Meyers Lexicon Marulić is again referred to as the earliest exponent of Renaissance poetry in Dalmatia and author of the History of Saint Judith.

About the middle of the last century the knowledge of the Judita spread, swiftly, in the scholarly circles thanks to two editions, both published in 1950. They were the Libar Marka Marula Splićanina (The Book of Marko Marulić from Split), which was a facsimile edition of Judith of 1521, and another Judith, with the original woodcut illustrations and initials from the second edition (1522). In the sixties and seventies Judith became in Germany the symbol of Marulić’s poetry. That Judith brought to Marulić international repute is attested by his appearance in the Harenberg’s Lexicon of World Literature (1989).

His Judith has had thirty editions to date and has brought him the honourable title of the ”father of Croatian literature”. The history of its Croatian editions has been paralleled by its diffusion beyond the national frontiers. In the end, I would like to stress that the 109 copies of Judith (of an overall of 1047 copies of Marulić’s works that I have found in libraries world-wide) show that its editions of 1869, 1901, 1950 and 1970 were, by far, the most important for its diffusion around the world, to places as far-flung as Washington, New York, Vienna, Paris, Berlin, Amsterdam, Göteborg, Geneva, Copenhagen, Mainz, Prague, Zürich or Utrecht.

Srećko LipovčanInstitute “Ivo Pilar”, Zagreb

MARULIĆ AND THE HISTORY: REASONS AND SUGGESTIONS FOR INVESTIGATION

What conception of history can be recovered from Marulić’s oeuvre and from its spirit? The issue has not hitherto been raised, even if different levels of the problem have already been touched upon in critical writing. For example, Marulić’s active approach to the dramatic historic events of his own day has been pinpointed in the Prayer against the Turks, Judith and the Epistle to Pope Hadrian VI, as have been his patriotic feelings and the deep concern with the survival of the Croatian people, trapped between two global forces: the preponderant Ottoman offensive, and the arrogance of disinterested West. Following periods of silence and ideological invectives against the “medieval reactionary” (contrary to the “progressive” and “Renaissance” Držić), recent years have seen a considerable number of critical works focused on his Croatian consciousness, dispelling at last every cloud of doubt about his patriotism. Yet, despite the fact that Marulić’s approach to the history is now viewed in the light of his patriotic engagement, we still know little about his sole “truly historiographic” work, the Regum Dalmatiae et Croatiae gesta or Poduzetja

45

kraljevah Dalmatinskih i Hervatskih (the title which A. Kuzmanić gave to it in “Zora dalmatinska”). M. Tomasović acknowledges that: ”... curiously, it has not roused the interest of scholars, including those who stress that the principal value of the translation lies in the patriotic feelings of its author.” (Marko Marulić Marul, Zagreb - Split 1999). This work calls evidently for further study, which will hopefully grant us a much deeper insight into the meaning of the conception of the history at the level (a) of the author’s spiritual horizon, as well as at the level (b) of the corpus of his writing. But, are these expectations justified?

Here are some suggestions/reasons, as follows:If Marlić really was a European humanist, an active member of the Renaissance family - as is witnessed

by his renovation of the original Christian values (in accord with the current devotio moderna) and the postulates of classical poetics, as well as by his achieved Latin and Croatian poetic shapings - then the same world-view must have informed his conception of history. We want to believe that he contemplated this problem, and that he was not, metaphorically, satisfied with the already in his day overworked cliché of the history as “teacher of life”, but took equally seriously all parts of Cicero’s famous sentence, namely that the history is - in this order - “the witness of times, the light of truth and the life of memories... “ and, only in the end, “teacher”.

If the work which brought him the world renown, the De institutione, was able to answer to the question of a meaningful Christian life (conceived as the “light of truth”) in his lifetime and decades afterwards, how are we to explain “the importance of Judith’s action” (meaning practically that deceit, stratagems and lies are allowed and legitimate if they are means of an “elevated” mission)? If five hundred years ago Marulić devoted to Judith his famous epic, her controversial issue must have had a special meaning for him. It is also true that the context of this controversial issue was limited, and that these limitations arise from political reasons, i.e. from the history! Indeed, Judith’s action long remained a thorn in censors’ side. The hypothetical question therefore is: What would have been the reaction of the author of Il Principe to his thesis, from his own Renaissance perspective?

In the list of secular books collected in Marulić’s library, among the “historics” (as he called them) we find the names of Herodotus, Thucydides, Sallust, both Plinies, Plutarch, Xenophon... Is his exhibited interest in antique historiography only a silent witness to his erudition or, maybe, something more: an indication that he might have taken special interest in the interpretation of the historic events, or different historiographic methods? The answer may be lying in the Repertorium, the “author’s workshop”, which hitherto has not been studied in this light.

It is only after posing the aforesaid questions that we can employ the proposed approach. For the time being the research is possible solely in the rudimentary form of a preparatory announcement and general design for a (future) investigation, providing the indication of the appropriate methodological tools. However, we must keep in mind that here we are dealing with different types of texts, each of them demanding a special approach, and they all together - a complex scholarly discussion, encompassing different fields of knowledge.

Lőkös István Faculty of Philosophy, Debrecen

FABULAE AND APOCRYPHA: AESTHETIC AND THEOLOGICAL DETERMINISM IN THE OLD TESTAMENT BOOK OF JUDITH

We are well acquainted with the debate concerning the Old Testament Book of Judith. Namely, is it a true Christian canonic document or a writing of suspect origin, as is still claimed by some Christian Churches (the Reformation Calvinist Church, for ex.), which take it for a not canonised biblical texts. Indeed, the Book of Judith has its theological and historic peculiarities. Its unknown author describes, on one hand, an event from the history of ancient East, and, on the other hand, wants to teach on religious matters. In other words, he uses a historic event and the historic experience of the Jewish people and squeezes its meaning to accommodate determined religious teaching. The contradiction did not escape St Jerome, who denoted the text as “fabulae” and “apocrypha”. The popularity of the story of Judith and Holophernes in European literatures is unquestionable, from the Old-English epic Judith to Judith by Marulić to the German Meistersang drama by Hans Sachs. The principal reason of its long-lasting popularity is, obviously, its dual nature. Marko Marulić, theologian and a 16th century poet, unmistakably detected both characters of the biblical Book of Judith, that of a “fabula” and that of an “Apocryphal

46

book”. That is why we are hopeful that its analysis from the stand-point of the mentioned dualism will open a new dimension of his much praised work.

Antun LučićFaculty of Education, Mostar

PASSION IN MEDIEVAL MYSTERY PLAYS AND IN MARULIĆ’S VISION

The paper presents the relevant attributes of the morphology and implements of the Passion, as well as the characteristic features, or situations which “induce” meditative rise to consciousness in suffering, as the sign of renunciation of pagan world-view, and the reminder of what one has failed to do. Marulić apparently dramatised and (to some extent) paraphrased medieval stage productions, yet stressing individual ecstasy rather than the elements of pageantry. This was part of his humanist orientation and of his creative nature, but also had precise spiritual aim: He read carefully, appropriated palpably and combined purposefully the elements which build up to the attainment of Christian mystery.

Using comparative approach, the author examines Croatian mystery plays Muka spasitelja našega (The Passion of Our Saviour) and Prikazan’je od muke spasitelja našega (The Mystery of the Passion of Our Saviour), and relates them to Marulić’s dialogue and dramatic texts Od muke Isusove (On the Passion of Jesus), Od muke Isukarstove i odgovor (On the Passion of Jesus Christ and the Answer), and Svarh muke Isukarstove versi tako počinju (Concerning the Passion of Jesus Christ, the verse begins). To these he adds selected examples from the De istitutione, particularly those treating martyr-subjects which in the said work turn out to be quite numerous, and bear headings such as On the Sufferings of Martyrs or On the Revelation of the Horrors of Hell, not neglecting neither the “agony” place from Judith and warnings from Dante’s Hell.

On the level of selected dialogue, answer, direct speech, prose and verse language, Marulić presents his view of the Passion. His message is primarily ethical: those who, serenely persist in suffering, unbowed by earthly powers, will surely achieve the Crown of Thorns. Both, the visions of the “Christian poet”, and his prophetic symbols, which goes beyond the shallow illusions of the world, are in line with what has been announced in the Scriptures. Consequently, the meaning of the Passion comes in for significant transformations: from the rhetoric modifications to the inner visions. Armed with rich sensuality, yet he cuts through the myriad shape of the world. His visions are there less to surprise than to offer a programme of “understanding”. That is why the presented register of agony assumes the appearance of a more likely, though diverse order, turning into visionary writing.

Bratislav LučinMarulianum, Split

TEXTOLOGICAL CONTRIBUTIONS TO MARULIĆ´S JUDITH

If we say that to edit a text means - in the first place - to establish its meaning, it would seem that we have just uttered a truism. Yet, it is only apparently so, for already at the level of literal meaning we are sometimes faced with alternative or, even, multiple choices in reading and understanding a text. Consequently, our first aim should be to identify these variants and to separate true from apparent meanings, in other words to make a reasoned choice. The criterion of such a choice is that of fidelity to the author’s original conception, to the exsisting or hypothetical autograph, or even to “the image of the text” (C. Segre), which exists solely as an abstraction preceding the act of writing, and in which the author’s intention is contained in an ideal, even if virtual, form.

Judith’s autograph is lost. Of the three editions issued in the author’s lifetime only the first one can be considered relevant in terms of text reconstruction. That is why, here, the textological approach can not be based on a comparison of sources, but, primarily, on the analysis of the text itself, in other words, on the understanding of the laws of cohesion which rule it and which, per analogiam, can be used to identify its opaque or controversial places. Namely, the laws of interior cohesion operate at all textual levels, from the graphic and punctuation levels to those of language (morphology and semantics) and those of style and versification.

The comparative approach could be of some use here, but only in its special variant: not in the form of classic textual criticism, but in the application of the principle of “interpreting Marulić by Marulić himself” (deriving, naturally, from the hermeneutic principle of Homeric philology). This approach works, first and

47

foremost, at the semantic level. At this level the relevancy is revealed not only of the insight into Marulić´s other Croatian texts, but also into his Latin texts, and even into his reading, or the “cultural text” inscribed into the author’s text. The “cultural text” is given in advance and has precedence over the author’s text, which makes it particularly suitable for a criterion of meaning reconstruction, and therefore, of the author’s text itself.

After the capital step in Judith’s textology completed by Milan Moguš and his edition of the epic in Marulić´s Collected Works, it is nevertheless possible, based on the presented methodological assumptions, to propose further changes and improvements at the textual and lexical-semantic levels. This will be shown on selected examples, i.e. in the marginal note on I, 15 (= to 15), III, 10 (= 652); note on V, 131 (= to 1466); VI, 68 (= 1753); VI, 433 (= 2118).

All of the quoted changes have already been introduced into Judith’s text and commentary in the book Marko Marulić: Duhom do zvijezda (Through Spirit to Stars), Mozaik knjiga, “Biseri hrvatske književnosti” series, Zagreb 2001. We must, however, point out that similar changes have been made in other Croatian texts of the edition (especially Susanna), which will be the subject of another paper.

Irvin LukežićFaculty of Philosophy, Rijeka

MARULIĆ IN THE CULTURAL TRADITION OF RIJEKA

The paper is conceived as contribution to the research on the common literary heritage and literary ties between the Eastern Adriatic towns, through the examples of Split and Rijeka. Namely, the awareness of the significance of Marko Marulić has survived in Rijeka over centuries, even if often indirectly and through single-handed efforts of cultured individuals.

The author traces Marulian reverberations in Rijeka from the Baroque (Jesuit authors L. Grisogono and J. Habdelić) to the proto-Realism and Bach’s absolutism (articles by I. Kukuljević published in the local periodicals, and the literary activity of high-school teachers F. Kurelec, J. Trdina and Š. Ljubić) to the Croatian Literary Modernism (V. Čerina, M. Kombol).

Described at some length in the supplement is the celebration of the four hundredth anniversary of the first publishing of Judith in Rijeka and Sušak, in 1901.

Smiljka MalinarZagreb

MARULIĆ’S CROATIAN PROSE WRITINGS

Judith’s short prose framework - its dedication addressed to Dujam Balistrilić, the summary of the plot and notes on single lines in the epic - is by no means an unimportant fragment, since it shows an array of expressive possibilities of Croatian prose language by then unknown. At the same time, it casts a shade of doubt on Marulić’s exclusive dependency on the Croatian prose tradition and implies a different, classical legacy. Indeed, considering the volume and excellency of his Latin writings, it is legitimate to assume that neither his Croatian prose was without Latin influence, especially since he lived and worked within the historic and cultural framework of the Renaissance, which was, as we know, strongly marked by the appropriation of elements from the Latin literary tradition, and since the poet himself perceives his work as the shaping of the corresponding poetic orientation. Contemporarily, he read and was familiar with Italian authors who, in giving form to their prose expression in mother-tongue, like himself, were confronted with the problem of choice between the autochthonous and aloglotic (Latin) formative codes. It is within this scope that the author examines the characteristics of the syntactic build-up of the prose passages in Judith (on the sentence and transphrastic structure level), offering their characterisation based on a comparison with relevant traditional and contemporary writing (including Marulić’s Croatian rendition of the De imitatione Christi).

Tonko MaroevićZagreb

THE PAINTER WITH THE GUITAR: A CONTRIBUTION TO MARULIĆ’S POETICS

48

Judith’s dedication is often quoted as a poetic programme. Justifiably so, since it explicitly expresses the poet’s attitude to tradition (domestic and classical) and his view of the function of ornatus as opposed to mere rendering of thematic layer. The History of Susanna adds to the poetic achievements of Judith as it pinpoints, in poetological terms, the original traits of Marulić’s creative writing. Namely, in his second epic Marulić presents his subject more freely, depending less on the biblical model than he did in Judith, and deliberately enriching the text with iconic and phonic values.

It suffices to read a couple of characteristic lines from Susanna to understand the poet’s didactic orientation and his Christian humbleness in pledging his love to God, whom he supplicates to inspire his words with the desired meaning. At the same time, he neither underestimates nor neglects his own role. On the contrary, he likens his talk to the singing voice accompanied by the guitar (“sad kitara moja obarni glas k njoj” - “let my guitar now turn its song to her” ), while in another place compares the limitations of literary description with the impossibility of complete pictorial rendition of a given subject (“...ni pentur na svit bil / toli hitre škole sve spengat ki bi umil...” - “... in the world there has not been a painter / who could paint so skilfully...”). Yet, by self-confidently appropriating certain competencies of the musician and the artist, he transcends the conceptual frame of the mere moralist writer. In a way (even synesthetic) Marulić is “the painter with the guitar”. In the light of this observation the author invites to an exciting investigation of Marulić’s works, especially the opera minora, which will hopefully prove the prevalence of the visual and the acoustic in his oeuvre, also touching upon the question of the woodcut illustrations of Judith (and Marulić as their possible author, at least at the level of invention, if not at that of execution).

Grytzko MascioniDubrovnik

MARULIĆ E LA LETTERA AL PAPA:RISONANZE STORICHE DI UN APPELLO SENZA ECO

1520: l’aggressione turca insidia Split - Spalato, le scorrerie si fanno tanto frequenti da poter essere considerate un vero e proprio assedio. La minaccia č feroce e quotidiana e gli abitanti sono abbandonati a se stessi in un’angosciosa lotta per la sopravvivenza. Altrove, conflitti di potere, lotte dinastiche, intrighi diplomatici, l’altra faccia della luminosa medaglia del Rinascimento, distraggono i potenti e i popoli di un’Europa che ignora i disperati richiami e le richieste d’aiuto che giungono da una città al stremo. Secoli dopo, la situazione si ripete. E di nuovo l’indifferenza risponde alla disperazione.

Vale la pena di stabilire un confronto: il contesto storico del primo quarto del XVI secolo, nelle sue linee essenziali, si specchia e riproduce in quello fin de sičcle del XX. Fino a che punto si spingono le somiglianze? Fino a che punto si possono segnalare cospicue differenze? Sotto la rutilante superficie della postmodernità trionfante e globalizzante, queste ultime sembrano piuttosto scarse. Quando si sappia scorgere l’essenzialità dei fenomeni, balzano agli occhi le forti analogie tra l’odierna esplosione mediatica e l’invenzione e diffusione della stampa, l’uso di armi sempre più sofisticate e l’adozione dell’artiglieria da parte degli eserciti delle grandi potenze, la conquista dello spazio e la scoperta di nuovi continenti e nuove rotte oceaniche, i flussi migratori e la pressione delle masse orientali che si muove da est a ovest.

La cultura appare disarmata, soffocata dalla realpolitik, strangolata dagli interessi economici. Apparentemente in pieno rigoglio, capace di meraviglie, perde ogni influenza effettiva quando esce dal proprio ambito, dal ruolo decorativo che le viene assegnato anche da chi, tra i grandi commitenti, ne subisce il fascino. Fortunatamente trova un premio in se stessa: la certezza di esistere, di riallacciarsi a un passato rivisitato con strumenti affinati, di protrarre nel tempo un’aspirazione a valori ecumenici che affondano nella più antica tradizione che ha visto confluire nelle acque sorgive greco-romane il rivoluzionario contributo giudaico-cristiano. E’ la cultura che registra l’affacciarsi di una prima vera autoscienza nazionale, che accanto al latino degli Umanisti esemplato su modelli aulici e affrancato dall’uso corrotto medioevale coltiva e nobilita la propria parlata materna offrendole dignità di scrittura.

Marko Marulić ne č esempio insigne e nello stesso tempo velato da una nobilissima discrezione civile: laico di profondissima fede religiosa, cittadino senza altra ambizione che il proprio progredire intellettuale, artista di profonda sensibilità umana, si illustra nel latino ripulito dalle scorie combattute dal suo contemporaneo Erasmo, ma a sua differenza da voce alla propria gente nel croato che anche il popolo puù recepire, frequentando in più la lingua amica che dalla penisola italiana si č imposta a tutta Europa. Ma qui conta sottolineare la forza del grido di dolore che gli strappa la visione vissuta della sua patria minacciata e violata. Purtroppo, non sa che il martirio č destinato a rinnovarsi nei secoli, e in modo forse anche più

49

feroce fino all’altroieri. Ciò basta a invitarci a una severa meditazione sul persistere della disumanità nel cuore dell’uomo, dell’egoismo nel concerto dissonante delle nazioni.

Gabrijela MeckyUniversity of Toronto

PERCEPTIONS OF A MURDERESS – JUDITH IN 16TH-CENTURY CROATIAN AND GERMAN LITERATURE

“A woman should bear men, she should never kill them”, says the shocked maid in Hebbel’s Judith to her mistress, the man-killer. But neither this Judith nor one of her numerous predecessors and successors ever listened to her words. All of the Judith-figures ignore earthly taboos. All of them orchestrate a historical deed and kill a man. Therefore, all of them become bloody, but glorious heroines.

In the early and mid 16th-century the reception of the Judith-theme enjoys a growing popularity in many European countries. Not only in the Dalmatian Split, but also in the German-speaking world of the time, we find that the angel of revenge enters the literary stage with increased regularity. It is quite remarkable that within a very short time-span no less than one Croatian (Marko Marulić 1501) and three German (Sixt Birck 1534, Joachim Greff 1536, and Samuel Hebbel 1566) texts were written centering around the Hebrew widow. Even more remarkable is that, in all of these texts different points of view can be discerned in respect to the central female character and her murderous act. Thus, female aggression manifests and legitimizes itself in different ways in the texts.

The four texts, two of which have been previously unexamined, will be read from both gender- and race-sensitive perspectives. I mean to show that all these texts illustrate that ‘gender’ and ‘race’ are not constant, not a-historical concepts, but that they vary at every point in time and in each specific historical context. Paradoxically, however, ‘femininity’, as a major gender constituent, constantly fulfills the same function within all four texts, acting as a ‘container’ for (male) fantasies of both desire and fear. A central issue to be addressed relates to how different literary gender-models help to temper human fears, in particular, the fear of female aggression and political action.

Anita Mikulić-KovačevićUniversity of Toronto

AN ANALYSIS OF BIBLICAL WOMEN IN MARULIĆ’S WORKS: JUDITH AND SUSANNA

To understand the implications of Judith and Suzanna as literary figures in Marulić’s work, it is necessary to establish the Biblical premises of these two women, complemented by a closer reading of Marulić’s text. The Renaissance context within which these literary models functioned will be analyzed, along with their place within the genre of feminine heroines. On the whole, Marulić’s contribution, through his poems Judith and Susanna, to the literary iconography of Renaissance humanism was particularly significant.

Marulić’s choice of Judith and Susanna as literary models was informed by the tradition of epic tales which branched from the Middle Ages and was modernized in the Renaissance with Virgil’s epic. By utilizing these two women as the subject of his poems, Marulić infused his verse with their Biblical implications which granted his verse both connotative and denotative meanings. The Biblical stories themselves display aspects which contain multifold meanings and interpretations. These became the ideal subject for Marulić, who was interested in combining the obvious narrative of Judith’s and Susanna’s heroism with his own attempt to exhort his countrymen in their battles against the Turks.

The enjoyment in reading Judita and Susanna today is as much due to their literary, stylistic beauty as to the allegorical reverberations of their female heroines. To bring a modern perspective to the poems thus enriches the verse with a depth that would have been lost to the Renaissance (in almost all cases, male) reader, but brings a new level of accomplishment to Marulić’s work, for he boldly chose to centre his literary masterpieces on Biblical women who were as reknown for the feminine qualities of beauty and purity as they were for their masculine traits of courage, fortitude and sheer ambition.

Milan MogušZagreb

MARULIĆ’S “THREESTRAND” CROATIAN LANGUAGE

50

Marulić´s eagerness to exhibit the flexibility and versatility of the Croatian language is probably best shown by his decision to compose Judith in the most difficult verse of the day, the doubly rhymed twelve syllable line with transferred rhyme. To satisfy its complex formal demands he was forced to reach out for all sorts of vehicles, including the change of word order and synonyms. Yet, sometimes, these devices render the reading of the text difficult. That is why Judith appears, at first sight, opaque, although, if we approach each word of the text separately, its language becomes much more comprehensible. The fact is that one third of Marulić´s vocabulary differs from the vocabulary currently in use. The rest is easily recognisable to educated Croatian public.

Marulić continued the medieval practice of appropriating words from Croatian Glagolitic literary tradition (such as istinan, meč, obitan´je, raba, vetah) as well as from dialects. So he used, for ex. the kajkavian words hiža, manjši (comp.), vekši, even where it was not demanded by rhyme, but also reached out for the štokavian cio instead of the chakavian cil in order to obtain the necessary number of syllables. This method witnesses to great freedom in choice among the words which he considered as Croatian. The same mixing of dialects has continued till present day. We can find it in writers from as far-flung areas as Dubrovnik, Hvar, Zadar, Ozalj and Slavonia. It constitutes the Croatian linguistic vertical which was first grafted into the basis of the Croatian literary language a long time ago. Marulić was the first to sense it, and that is why he is called the father of Croatian literary language.

Divna Mrdeža AntoninaFaculty of Philosophy, Zadar

RHETORICAL DEVICES IN MARULIĆ’S WORKS IN THE VERNACULAR

The paper deals with the rhetorical devices used by Marulić in his Croatian works. In this context particularly interesting are the biblical episodes concerning Judith and Susanna. Namely, based on the specific ways in which the two episodes have been incorporated into the biblical books, Marulić founds two literary types. The author undertakes to answer to the question why Marulić chose to use one approach to Susanna and another to Judith, and in what ways he carried them out, claiming that his different conception of their characters made specific impact on the level of the presence of the specific rhetorical and stylistic devices in the two texts. Also, based on the rules of rhetoric, she traces the correspondences between the devices employed in Judith and in the Davidias, where her attention is particularly drawn to the function of prayer.

Finally the author attempts to establish a link between the choice of rhetorical devices and the reader-oriented function of persuasion in the rest of his Croatian work, in order to find out whether they embrace, and if so to what extent, elements of medieval rhetoric, and how their presence or absence affects the possibility of establishing his authorship where it is unconfirmed. Of the more attractive devices, the paper explores the relationship between the narrative and dialogue in Marulić’s works.

Luko PaljetakDubrovnik

MOLITVA SUPROTIVA TURKOM (THE PRAYER AGAINST THE TURKS) IN THE CONTEXT OF THE ANTI-TURKISH RESISTANCE IN EUROPE IN MARULIĆ’S TIME

The author takes for his starting-point and example Marulić’s poem Molitva suprotiva Turkom (The Prayer against the Turks), relating its subject-matter to similar poems based on anti-Turkish feelings, produced in Europe during his lifetime and thereafter. These works form a particular group of literary (and non-literary) texts, falling under the title of antiturcica.

Starting from the Croatian medieval Prayer against the Turks in octosyllabic verse, the author links Marulić’s poem - which thematically corresponds with his Tužen’je grada Hjerozolima (The Lament of the City of Jerusalem) and the letter to Pope Hadrian VI - to different poems by exponents of Slovenian Protestant circle, such as Jurij Dalmatin, Primož Trubar, Marko Krumpreht and Janž Znojilšek. He compares Marulić’s Molitva with Dalmatin’s Ena srčna molitov zuper Turke v to pejsen zložena, Trubar’s Pejsen zuper Turke and Te cerkve Božje zuper nje sovražnike tožba inu molitov, vzeta iz tih psalmov, suseb iz tiga 74 in 79, and the Ena druga lepa peissen zoper sovražnika Turka by an unknown author, to which he adds another couple of poems with similar subject matter, Ena srčna molitov za mir tar preobrnenje h Bugu by Marko Krumpreht and Ena pejsen zuper vse sovražnike te vere by Janž Znojilšek. In the end, he turns

51

his attention to Hungarian literature, examining anti-Turkish poems by Michael from Subotica (Szabadkai Mihály, 15th - 16th centuries), András Farkas (16th century) and, especially, the Lesson for Princes (Hadnagyoknak tanúság) by Sebestyén Tinódi (about 1510-1556)

This is not the first time that the author writes about this Marulić’s poem. He has already written about his discovery of the Latin acrostic which Marulić inserted into it, while here he shows him as originator of a whole new genre, widely imitated in the aforesaid countries and the countries bordering on them.

Mladen ParlovTheological Faculty, Split

IS MARULIĆ THE AUTHOR OF THE LIFE OF SAINT JOHN THE BAPTIST?

The Life of St John the Baptist is a fluently written piece of old Croatian prose, in Latin script. Petar Lucić included it in his Vrtal (The Garden), considering it a work by Marulić. J. Badalić, who in 1957 discovered another manuscript version of the same text and published it, was convinced that it was Marulić´s autograph. In the same year C. Verdiani suggested that Marulić was the author of the so called Florentine Miscellany, a manuscript codex which comprises, among other things, several old Croatian prose texts, including the Life of St John the Baptist. Both claims to Marulić´s authorship were subsequently contested. However, the latest research on the subject (M. Tomasović), based on a comparison of its literary, poetic and versification traits with those of other texts by Marulić, has proved that what we are dealing with here is a true text by Marulić. The present paper provides additional evidence, in terms of hagiography, sacramental theology and theology of spirituality, which should confirm that The Life of St John the Baptist must be ascribed to Marko Marulić. We are hopeful that the already described and here presented fresh evidence will provide sufficient basis for the inclusion of the Life into the body of Marulić´s Croatian prose writing.

Pavao PavličićFaculty of Philosophy, Zagreb

JUDITH’S DEDICATION: AN ATTEMPT OF INTERPRETATION

The present interpretation of Judith’s dedication rests on three observations: First, it is, in its largest part, an attempt to justify the literary embellishments with which the biblical story was furnished when rendered in the epic form; the embellishments - Marulić claims - are not important, and the plot retains its religious meaning. Second, it is precisely by that claim that he shows the supreme importance of stylistic decoration, as his epic does not aim at the audiences “not used to books in Italian or Latin” but at the connoisseurs, who already know the plot yet are interested in its literary rendition. Third, in his dedication Marulić warns the reader not to take his poem as pure literature, and neglect its didactic, biblical aspect; although the heroine is a beautiful woman, the purpose of the epic is not solely to entertain, but to convey an allegorical message as well. In other words, Marulić puts on his reader a rather controversial demand: to understand his poem allegorically on the level of plot, but not on the level of character. In other words, Judith’s action should be interpreted symbolically, but the story about Judith should not. If this is true, then Judith is the allegory of Marulić’s own literary activity, while the reader - one way or another - ends up in the role of Holophernes.

Francesco S. PerilloFaculty of Foreign Languages, Bari

MARKO MARULIĆ AND MIRACLE PLAYS

Within the body of Croatian miracle plays, Split miracle plays hold a special place. Written at a time of spiritual crisis, when strict observance of the Christian moral canon seemed the last straw of salvation, they did not have, as the centre of dramatic action, events from the history of the Church or lives of saints, but doctrinal themes rendered in the spirit of apocalyptic and eschatological meditation. The focus of

52

theological discussion, which inspired the spirit of the contemporary believer, was individual man’s Judgement and his destiny post mortem. In this, Croatian literature mirrored the spirit of literature of the West, focusing its attention on the same subject-matters, as is witnessed by the local adaptations of two Irish legends, Tundal’s Vision and The Purgatory of Saint Patrick.

Among the stage pieces of the time, particularly interesting is the not autographed part of the Vrtal (The Garden), which Petar Lucić added to his manuscript, and which contains a pair of translations from Italian: an adaptation of an 15th century piece by an unknown author, and a text based on a miracle play by Antonio Araldo.

Ivan Kukuljević Sakcinski, who first brought Vrtal to scholarly notice, initially dated the “loose” folios of Vrtal to the 15th or early 16th century but later changed his mind and included the two plays in his edition of Marulić’s works, claiming in the introductory study - even if with some reserve - that these were works of the Split writer. Based on different assessments of Solomon’s character in Marulić’s De institutione bene vivendi and in the scene of the Last Judgement in the Skazanje od nevoljnog dne (The Mystery of the Horrible Day), Ivan Broz rejected this attribution in the case of the latter of the two. Yet, those doubts were dispelled by Josip Badalić who, by a comparative analysis of the handwriting of the Davidias and of the folios added to the Vrtal, proved that they were written in the same hand.

There should be no doubt about Marulić’s authorship of the Prikazanje svetog Panucija (The Miracle of St Panunzio), the Croatian rendition of the Rappresentazione di San Panunzio by Feo Belcari, as in the Vrtal there is a pair of couplets with the indication of the author’s name. Another roundabout proof of Marulić’s authorship would be some correspondences running between different passages in the miracle play and the Florentine Croatian Miscellany which Carlo Verdiani ascribes to the author of Judith.

The revealed affinity between the contents of the miracle plays ascribed to Marulić and those whose authorship is indisputable, calls in for a discussion on Marulić’s authorship of the Govorenje svetoga Bernarda od duše osujene (The Sermon of St Bernard on the Condemned Soul), the Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga (The Miracle of the Day of the Last Judgement), the Prikazanja svetog Panucija (The Miracle of St Panunzio) and the Muke svete Margatite (The Passion of St Margarita) as well.

Ružica PšihistalFaculty of Education, Osijek

DOES MARULIĆ’S JUDITH NEED AN ALLEGORICAL INTERPRETATION?

The biblical Book of Judith, which in the Catholic Bible is included in the Historic Books, and according to Hebraic and Protestant canons makes part of the “Apocrypha”, has been the subject of an almost endless array of literary works. Ranging from prose and verse paraphrases to autonomous literary texts, the story of Judith appears in all literary ages, from the Middle Ages till present day, as one of the most important “stories” in world literature (E. Purdie). Therefore, the fact that the first epic poem written in Croatian was Judith by Marko Marulić deserves special attention.

Written at a moment of historic and literary breakage, which marked the transition from the Middle Ages to the Modern History, the epic also appeared at a time of deep political and historic crisis for the Croatian people. Its author was the first classic of national literature, and the first Croatian writer of international renown. As a consequence, from the moment of its appearance, Marulić’s Judith has been invested with the attributes of charismatic writing. Becoming more than just an exemplary model of the “art” epic - biblical, Christian-Vergilian or biblical-humanist-Renaissance, as it has been termed in an effort to describe more accurately its genre, it has become an almost inexhaustible source of different answers to the difficult questions posed over centuries by the historic experience. The story of the brave widow Judith, who became instrument of the Divine intervention into the historic time, and who, when all seemed lost, brought salvation to her people, perfectly matches the situation of the Turkish threat at the gates of the city. There is a strong analogy running between the world of the biblical and Marulić’s Judith, and the reality of the Renaissance Split, whose citizens, viewed with five centuries of hindsight, “made use of it” to mark off the boundaries of their own historic condition. Yet, when the second edition of Judith (1522) came out, with wood engravings featuring the scenes with the Turkish cavalry and Christian cuirassiers, this posed a new question: Were these engravings meant to convey part of the semantic meaning of its epic world or the “allegorical” framework to the text was added later, in which case it would not have been contained in its original semantic design. Namely, all of the receptive models of Judith have embraced the view of the epic as an allegory of the historic and political conditions of Split in Marulić’s own day. Yet, in spite of a lot of

53

valuable observation offered by diverse scholars (Kasandrić, Nazor, Frangeš, Švelec, Kolumbić, Pavličić, etc.) its alleged allegorical layout - probably because considered as self-explanatory - has not hitherto been subject to scientific analysis or verification.

The fact that in Judith, as opposed to the Davidias, there are no explicit textual indications of allegorical layout, renders the question even more complicated. For the scientific verification of the dilemma three starting-points are considered: the author (author’s intervention), the recipient, and the work itself. Although all of the three are equally legitimate, we choose, as our chief point-of-reference, the text itself. By researching the structural and semantic traits of Judith’s narrative and communicational structures and Marulić’s narrative, descriptive and auto-interpretative methods, especially in the places where he is acting as the narrator and the praedicator, filling his Old-Testament framework with a New-Testament rhetoric, our aim is to confirm or dismiss the thesis about Judith’s implicit allegorical set-up and thereby provide the necessary prerequisites for the final answer to the question posed in the title.

Ivo SanaderZagreb

MARULIĆ’S BOOKS IN EUROPEAN LIBRARIES AND IN LIBRARIES OUTSIDE EUROPE

In the context of the celebration of Marulić’s anniversary and in the light of the still growing renown of “the father of Croatian literature” in different countries, the author puts forward some new information concerning the early reception of Marko Marulić through the presence of his works in national, university and specialist libraries of some European and non-European countries. The work presents only those facts and data that have not been registered in other surveys on the subject. Which of Marulić’s works, for example, can be found in the American Congress Library or the Biblioteca Universitaria in Bologna of the Biblioteca Nazionale in Naples or the famous Marciana, or the equally famous Ambrosiana in Milan? Which of his works are kept at the Österreichische Nationalbibliothek in Vienna or at the Library of Moravia in Brno or at the Prague Slavonic Library or at the National Library of the Republic of Poland?

This rapid search of the famous world libraries has confirmed once more the wide dissemination of Marulić’s Latin books printed in the sixteenth and seventeenth centuries. The research does not encompass monastic and similar libraries, where an additional number of editions and specimen would almost certainly be found. We, however, believe that the offered evidence will be of some use to those who decide to embark on the study of Marulić’s reception.

Renata SchellenbergUniversity of Toronto

SUBVERSIVE SATIRE: GLASGOWSKI STIHOVI

Glasgowski stihovi constitute an anomaly for Marulus scholars. The epigrams were discovered only recently (in 1995), and despite their significance within the corpus of Marulić’s work, research on the verses is still sparse. Based on the succinct truths of daily life, the epigrams reveal as much by their form as they do by their content. Viewing life through an epigrammatic lens, Marulić is able to portray a kaleidoscope of complex and wide-ranging human experiences. The satiric tone and short form of the epigram individualize, and more importantly, equalize each event, allowing for a diversity of observation and comment. By concentrating the meditative intelligence in such a way, Marulić focuses on the instance in which these event occurred, divulging not only a spectrum of lively scenes, but scenes as they are caught in time. The subtlety of this method transcends the text itself, lending insight into the intentions of an author who chooses to infiltrate the secular world in this manner. This particular aspect of the Marulić epigram is, however, inevitably overshadowed by its own biting satire, which deflects from the author’s reflective consciousness, by appearing merely to expose an outward array of common human folly.

Diana StolacFaculty of Philosophy, Rijeka

SYNTACTIC-STYLISTIC APPROACH TO MARULIĆ’S JUDITH

The present paper approaches Marko Marulić from the syntactic and stylistic standpoints. In the introduction, methodological principles of a syntactic-stylistic analysis of a literary work written five

54

hundred years ago are discussed. The author stresses the differences in approach and treatment of the syntactic and, especially stylistic traits of such a text, concluding that the stylistically (un)marked features in Judith should not, and must not be judged from the standpoint of present-day.

The analysis of the poetic discourse of the work in question centres on the attribute as the syntactic function which narrows down the meaning of the noun. The author singles out those linguistic tools (particularly the attribute) which determine the relationship between the Old Testament legend and the Renaissance text. The stress is on the figure of Judith - a biblical heroine and a Renaissance lady. Although the attribute is in theory of literature treated as a category of syntactic redundancy, examples from Judith show its communicative purposefulness.

In the end the author offers a lists of examples which illustrate syntactic synonymy and syntactic polysemy, as well as the instances of semantically obligatory attribution.

Miljenko ŠtekoZagreb

FIGURE OF ST FRANCIS IN MARULIĆ’S DE INSTITUTIONE: ORIGINS AND MESSAGES

Whoever tries to describe a person, and, then, to use his portrayal as a message, sooner or later will face the problem of fragmentariness. Namely, to recognise in a figure from the past something of current relevance does not mean to say everything about it, but only what is important and accessible to the given time and space.

The figure of St Francis of Assisi, fratrum quoque Minorum institutor, is deeply rooted in all forms of artistic creation. His personality and his life mission have never cease to inspire and to challenge. The father of Croatian literature, Marko Marulić, could surely not neglect him. Indeed, the examples from the Saint’s life in the De institutione are described with great tenderness. He invoked him in the manner of the first brothers : Sed quid nunc de te, pater Francisce, dicam? He managed to addresses him as if he had been a contemporary. He searched Franciscan origins, picking adequate examples, and explained them always in a relevant way and in the light of the assigned topic.

Keeping before our eyes the aforesaid exempla, we have tried to identify their accessible sources and to add a fresh voice to the orchestra of Francis’ biographers. Namely, almost immediately after the Saint’s death, his intention and ideals received different interpretations. Various Franciscan traditions were formed, each of them reading, in the selected episodes from the Saint’s life, the signs of their own authentic foundation. When at the end of the nineteenth century Paul Sabatier posed the question of Franciscan sources, the so called Franciscan question, he gave rise to an extensive historical-critical analysis of the matter which lasted well into the twentieth century .

The chronological tables and synoptic comparison between Marulić and the Fontes Franciscani (The Vita prima and the Vita secunda by Thomas of Celan, the Legenda maior and the Legenda minor by St Bonaventura and other hagiographic writings), reveal parallels between him and the quoted sources but also some original inventions of the Croatian poet.

Zlata ŠundalićFaculty of Education, Osijek

SECONDARY GENRES IN MARULIĆ’S JUDITH

When in 1934 the Vatican Croatian Prayer-Book and the Dubrovnik Psalter appeared in the Old Croatian Writers series, Vol. 34, its editor, Franjo Fancev, included, among Text Variants, the Oficij blažene dive Marije (The Office of the Holy Virgin Mary) by Marko Marulić. “Office” is an older type of Croatian prayer-books, which, along with psalms and hymns, contains prayer. In the context of the types of folk literature prayer functioned as a primary genre. Marulić however uses it as an element within some other dominant genre belonging to the so called elevated literature. This particularly applies to his epic Judith, but it is also true of Susanna. Since the same, prayer pattern is exhibited by some of the texts collected in his Pisni razlike (Diverse Poems), the author undertakes to explore the structural, compositional and stylistic features of prayer in the aforesaid prayer-books (the manuscript and printed versions of the Vatican Croatian Prayer-Book and Marulić’s Oficij blažene dive Marije), relating them to

55

the poetic texts included in the Pisni razlike, and in Judith. Also, she closely examines the position of the supplicant as well as various kinds of prayer (laude, thanksgiving, supplication), their incidence and subjects-matters, paying special attention to prayer “against” somebody.

Apart from prayer, the paper also touches upon some other genres, such as blessing, curse and sermon as well as some lyrical sub-types (toast, wail), which can all be found in Judith.

The purpose of such an analysis is to show in what ways and with what functions in mind Marulić employed in his epic different genres of secular and religious literature (and to what extent he stuck or did not stick to the biblical model). The obtained results are to be compared with the corresponding aspects of the Baroque epic.

Mirko TomasovićZagreb

MARKO MARULIĆ AND THE LECTIONARY BY FRA BERNARDIN SPLIĆANIN DRIVODILIĆ

The author starts form the observation that no less than two major examples of Croatian late fifteenth century prose belong to Split milieu. They are, respectively, the Lectionary written by fra Bernardin Splićanin Drivodilić, printed in 1495, and the Naslidovan’je Isukarsta (Imitation of Christ) by Marko Marulić, dated June 20, 1500. It has already been established in critical writing that the biblical texts and selected liturgical prayers of the Lectionary marked linguistic Croatization and the penetration of the vernacular into the liturgical tradition. Marulić’s translation of the De imitatione Christi by Thomas a Kempis illustrated, in an even more conspicuous way, the same late fifteenth century trend, announcing his own Renaissance commitment to the literary use of mother-tongue (parlar materno), which culminated in Judith (1501).

The author explores correlations and inter-textual contacts between these two exquisite examples of old Croatian prose, by confronting biblical citations in which the De imitatione Christi abounds, and which are rendered in Croatian, with the corresponding places in the Lectionary, proving, on about fifteen examples, that Marulić’s biblical quotations are either identical or very similar to the examples from the Lectionary. Employing the traductological approach, he eventually concludes that Marulić must have consulted the Lectionary, when translating Thomas a Kempis. That both authors from Split used as their model same liturgical manuscripts is, however, less plausible. Namely, in the Oficij blažene dive Marije (The Office of the Blessed Virgin Mary) there are only a couple of lines which are identical with the Lectionary, and as many characteristic details which can be found in Marulić’s poetic paraphrases as well (Od začetja Isusova, On the Conception of Jesus). Also, some of the citations which reappear throughout the Naslidovan’je, are not rendered in exactly the same words, which is explained in terms of Marulić’s own engagement as the translator of biblical texts. However, the found evidence points to the conclusion that Marulić, in his Croatian texts, relied on the domestic tradition.

Andera ZlatarFaculty of Philosophy, Zagreb

TRANSFORMATIONS OF THE BIBLICAL MODEL IN MARULIĆ’S JUDITH

The author analyses the manner in which the epic narrative features of Judith are constituted in relation to its biblical model. The starting-points is taken over from the already established relation between the biblical story and its epic elaboration in Marulić’s Davidias. The analysis is based on the assumption that the fundamental transformative rhetorical device employed here is paraphrase, by means of which and with the help of ornatus, the humanist poet departs from the biblical “original”. Other rhetorical devices used in the epic in a significant way are omission, shortening and expansion of the material (amplification and addition). Also, apart from the devices of formal transposition and qualitative transformation, Marulić employed those characteristically used for the change of story-telling modalities. Finally, at the overall level of the text, the author discusses the ways in which the narrative space and time are constructed in

56

Judith, pointing out its fundamental similarities/differences with regard to the analogous devices used in the Davidias.

57

Marko MarulićJUDITA (I, 1-12)

Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,smina nje stvoren’ja hoću govoriti;zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,ne htij mi kratiti u tom punu milost.

Ti s’ on ki da kripost svakomu dilu njei nje kipu lipost s počten’jem čistinje;ti poni sad mene tako jur napravi,jazik da pomene ča misal pripravi.

Udahni duh pravi u mni ljubav tvoja,da sobom ne travi veće pamet moja,bludeći ozoja z družbom starih poet,boge čtova koja, kimi svit biše spet.

(Judita, prir. Milan Moguš, Split 1988)

The glories and praises of blessed JudithShall I sing, and her bold deeds.Confer on me, O God, I pray, Thy grace,Nor lessen in me the measure of Thy mercy.

For it is Thou who didst give power to her labour,And beauty to her body, as well as purest chastity;Now help Thou me,So that my tongue may proclaim what my thought hath prepared.

May Thy love inspire in me a right spirit,So that my mind may no longer wanderIn the misguided company of the poets of yore,Who honoured gods which did constrain this world.

(preveo Henry R. Cooper, Jr., New York 1991)

Onori e lodi alla Santissima Giuditta,Le audaci sue imprese io voglio dire;Per questo invocherò, o Dio, la tua luce,Non volermi negare il tuo pieno favore.

Tu sei quello che a ogni atto di lei diede virtùE al suo corpo avvenenza con decoro di purezza;Tu dunque disponi me ora in modo,Che la mia lingua dica ciò che il pensiero prepara.

Spirito di verità infonda in me il tuo amore,Ché più non erri tra sé la mia mente,Vagando troppo in compagnia degli antichi poeti,Che gli dei onoravano, ai quali il mondo era legato.

(prevela Luciana Borsetto, Colloquia Maruliana VI/1997))

58

Hála és dicsőség ama szent Juditnak,s az ő bátor tettét hadd zengjék e szavak:kérem, ó Istenem, a Te fenségedet,meg ne rövidítsed rajtam kegyelmedet.

Néki Te adtad meg erejét tettéhez,erényt és szép testet, s hozzá becsületet,segíts Uram engem: nyelvem hogy elmondja,mit segedelmeddel kigondoltam róla.

Add rám áldásodat, Te szeretetedet, elmém ne csábítsa soha semmi vétek,tévelygő se legyen, régi poétákkal,több istent hívőkkel, óvilágiakkal.

(na mađarski prepjevao Lőkös István, Budapest, 1999)

The glory and the fame of Judith the blessed,her bold deeds the same, to sing I’m possessed.So, Lord, I’ve addressed my appeal for your light,let it not be suppressed, grant your grace so bright.

You imparted your might to her every feat,made her fair to the sight, with chastity meet;Now this way I entreat you to lend me your aidso the tongue can repeat what the mind has portrayed.

May your love be conveyed, by true spirit, to me,far and wide have I strayed, in my mentality,in old bards’ company (wandering far around)who worship a deity by which the word’s bound.

(preveo Graham McMaster, The Bridge-Most 1-4/1999)

Honores y elogios a la muy santa Judit,sus audaces hazañas ahora deseo decir;por eso he de rogar, buen Dios, tu claridad,no me niegues en eso tu completa merced.

Tú eres el que dio fuerza a cada obra suya,y a su cuerpo hermosura con honestidad pura;tú, pues, ahora a mí de tal modo ya hazme,que la lengua profiera lo que disponen mientes.

Inspire recto espíritu en mí el amor tuyo, que entre sí ya no yerre más la mente mía,vagando asaz en compañía de los poetas antiguos,que honraban a los dioses a los que el mundo era atado.

(preveo Francisco Javier Juez Gálvez, Madrid 2000)

59

Les honneurs, les louanges de la très sainte Judith,Ses audacieuses entreprises, je veux les chanter:Et pour cela je te demanderai, ô Dieu, ta lumière,Ne me refuse pas ta pleine faveur.

Car c’est toi qui lui as donné la force pour chacune de ses oeuvres,A son corps la beauté, en même temps que la plus parfaite chasteté.Maintenant, viens à mon aide, prépare-moi,Afin que ma langue dise ce que mon esprit a préparé.

Que ton amour verse en moi un esprit de véritéAfin que mon intelligence n’erre pas davantage,En s’égarant dans la compagnie des poètes antiques,qui honoraient des dieux, auxquels le monde était asservi.

(preveo Charles Béné, rukopis, 2000)

60

Branko Jozić - Bratislav LučinBIBLIOGRAFIJA MARULIĆEVE JUDITE

I. Cjelovita izdanja

1. Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili. Prodaiuse ubnecih umarcarii ustacu<n> chidarsi libar sa signao.

<In Vinegia, per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato ad instantia de maistro Marco libraro al signo del libro. Nel Anno del Signor MDXXI. Adi xiii. Agusto. Linclito Antonio Grimano Principe uiuente>. - <38 f.> , ilustr., 21 cm.

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. <f. 2-3>

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah <f. 3-3v>- Case uchom libru uzdarzi <f. 3v>- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete udouice Iudite Stampane

ubneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen <f. 38>

2. Libar Marca Marula Splichianina Uchomse vsdarsi Istoria Sfete vdouice Iudit u versih haruacchi slosena : chacho ona vbi voivodu Olopherna posridu voische gnegoue: i ollodobi <!> puch israelschi od veliche pogibili. Prodaiuse vzadri dierolima mirchouichia.

<In Vinegia, per Bernardino Benalio. Nel anno del Signore MCCCCCXXII <1522> A di XXX Mazo. Linclito Antonio Grimano Principe vivente>. - <35 f.> , ilustr., 21 cm.Got.

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. <f. 2-3>

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah <f. 3-3v>- Case vchom libru vzdarzi <f. 3v>- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete vdouice Judite Sta<m>pane

vbneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen <f. 35v>

3. Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili.

<Impressa in Vineggia ad instantia de Miser Iacomo di negri da Lexandria da la Paia habita in Ragusi: nel MDXXII. adi. XXIX. de Zenaro <= 29. siječnja 1523>. Linclito Antonio Grimano Pri<n>cipe uiuente> - <38> f., drvorezi, 21 cm.

61

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. <f. 2-3>

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah <f. 3-3v>- Case uchom libru uzdarzi <f. 3v>- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete udouice Iudite Stampane

ubneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen <f. 38>

4. Libar Marca Marvla Splichianina Vchomse vsdarsi Istoria Sfete vdouice Iudit u versih haruacchi slosena : chacho ona vbi voi vodu <!> Olopherna Posridu voische gnegoue : i ollodobi <!> puchisraelischi <!> od veliche pogibili. Prodaiuse vzadri dierolima mirchovichia.

In Venetia, appresso Marco Bindoni, MDLXXXVI. - 44 f., drvorezi, inicijali, 16 cm.- Poctovanomv v Isvcharstu popul <!> parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duimu Balistrilichiu

chumu suomu Marco Marulich hun : igleno <!> priporuce<n>ie zduornim pochlonom miso <!> poschita. (f. 2-3)

- Istoria sia <!> na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah (f. 3v-4)- Case vchum <!> libru vzdarzi (f. 4-4v)- Stampane vbneccih po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianiua <!> Na suem bogu

Guala.<!> Amen (f. 44)

5. <Libar> Marcha Marvla Splikyanina Vchomse, vzdarxi Isctoria Sfete vdouice Iudite u versih haruaschi sloxena: chacho ona vbi voy vodu <!> Olopherna Posridu voysKe <!> gniegoue: ioslobodi <!> puchisraelsKi <!> od veliche pogibili. Con privilegio.

In Venetia, appresso Agostin, & Alessandro Bindoni. Alla Libraria della Giustitia _ S. Luca, MDCXXVII. - 45 f., 16 cm.

- Poctovanomv v Isvchar stv <!> popv parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duymu Balistrilichyu chumu suomu Marco Marulich humiglieno priporuce<n>ye zduornim pochlonom miso <!> poschita. (f. 1v-2)

- Istoria Rose <!> na chratcho vzdarxi u ouih chgnigah (f. 2v)- Case vchum <!> libru vzdarxi (f. 3)- Oudi sfarscuyu Chguige <!> MarKa <!> Marula Splichyanina varhu istorie sfete vdouice Yudite.

Stampane vbnecih Po<m>gniom i nastoyanyem Petreta Srichyichya Splichyaniua. <!> Nasuem bogu Hula. <!> Amen (f. 45)

6. Pjesme Marka Marulića. Skupio Ivan Kukuljević Sakcinski.U Zagrebu, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1869. - 12 + LXXVII + 339 str.,

23 cm (Stari pisci hrvatski, knj. 1)- Predgovor / V. Jagić (str. 1-12)- Marko Marulić i njegova doba / Ivan Kukuljević Sakcinski (str. I-LXXVII) <Kukuljevićev tekst sadrži

i ulomke iz djela “In epigrammata priscorum commentarium” <!> - str. LXI-LXIV>* Judita (str. 1-72)

- Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splickomu, gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 3-4)

- Istorija sva na kratko, ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 5)

62

- Ča se u kom libru uzdrži (str. 6)- Tumačenja (str. 67-72)

7. Judita. Epska pjesma u šest pjevanja. Uredio i protumačio Marcel Kušar. Uvodom popratio Petar Kasandrić. Sa osam slika u slogu i pet izvornih umjetničkih priloga od Otona Ivekovića i Celestina Medovića.

Zagreb, izdanje “Matice hrvatske”, 1901. - LXXI + 114 str.; ilustr., 24 cm.- U spomen četiri stote godišnjice oca umjetnoga hrvatskoga pjesništva Marka Marulića Spljetu-gradu

njegovu zavičaju posvećuje Matica hrvatska <str. V>- <Riječ uredništva> / M. H. (str. VII-VIII)- Marko Marulić. život i djela / Petar Kasandrić (str. IX-LXXI)- Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splitskomu, gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 3-5)- Istorija sva na kratko, ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 6-7)- Ča se u kom libru uzdrži (str. 7-8)- Rječnik nepoznatih i neobičnih riječi i značenja Marulićeve “Judite” / Marcel Kušar (str. 97-112)- Slike u ovoj knjizi (str. 113-114)

8. Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili. Prodaiuse ubnecih umarcarii ustacu<n> chidarsi libar sa signao.

<In Vinegia, per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato ad instantia de maistro Marco libraro al signo del libro. Nel Anno del Signor MDXXI. Adi xiii. Agusto. Linclito Antonio Grimano Principe uiuente>. - <38 f.> , ilustr., 21 cm.

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<n> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. <f. 2-3>

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah <f. 3-3v>- Case uchom libru uzdarzi <f. 3v>- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete udouice Iudite Stampane

ubneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen <f. 38>

<Faksimilni pretisak u izdanju JAZU, Zagreb, MCML.>

9. Judita, s drvorezima i inicijalima iz drugog izdanja (1522). Predgovor napisao Mihovil Kombol. Tekst “Judite” i tumač Marcela Kušara revidirao Vjekoslav Štefanić.

Zagreb, Zora, 1950. - 159 str., XVI tabla s fotografijama, 24 cm (Djela hrvatskih pisaca, izvanredno izdanje)

- Uspomeni petstogodišnjice rođenja Marka Marulića 1450-1950 <str. 5>.- O Marku Maruliću / Mihovil Kombol (str. 7-22)- Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu svomu

Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 27-28)- Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 29)- Ča se u kom libru uzdrži (str. 30)

63

- Tumač (str. 103-129)- Rječnik (A. Neke osobine Marulićeva jezika; B. Rječnik manje običnih riječi) (str. 130-134; 135-150)- O izdanjima Marulićeve Judite / Vjekoslav Štefanić (str. 151-159)

10. Judita. Predgovor napisao Mihovil Kombol. Tekst “Judite” i tumač Marcela Kušara revidirao Vjekoslav Štefanić.

Zagreb, Zora, 1968. - 196 str., 17 cm (Biblioteka “Golub”)- O Marku Maruliću / Mihovil Kombol (str. 5-25)- Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 31-33)- Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 34-35)- Ča se u kom libru uzdrži (str. 36-37)- Tumačenje (str. 119-153)- Neke osobine Marulićeva jezika (str. 154-163)- Pogovor: o izdanjima Marulićeve “Judite” / Vjekoslav Štefanić (str. 165-177)- Napomena devetom izdanju “Judite” / V. Š. (str. 177)- Rječnik (str. 179-196)

11. Judita, Suzana, Pjesme. Priredio Ivan Slamnig.Zagreb, Zora; Matica hrvatska, 1970. - 246 str., ilustr., 20 cm (Pet stoljeća hrvatske

književnosti, knj. 4)- Marko Marulić / Ivan Slamnig (str. 7-23)- Bibliografija: Izdanja hrvatskih djela Marka Marulića; Važnija literatura o Marku Maruliću / I. S. (str.

25-26; 26-33)* Judita (str. 35-103) - Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu svomu

Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 37-38)- Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 39)- Ča se u kom libru uzdrži (str. 40)- Judita; prva knjiga / prenio u suvremeni jezik Ivan Slamnig (str. 183-189)- Tumač (str. 191-221)- Rječnik (str. 223-241)

12. Judita. Pjesme. Priredio Marin Franičević.Zagreb, Školska knjiga, 1974. - 141 str., 20 cm (Biblioteka “Dobra knjiga”)- Marko Marul Pečenić i njegovi “Versi harvacki” / Marin Franičević (str. 5-12)

* Judita (str. 13-90) - Poštovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu

svomu Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 15-17)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 18-19)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 20)- Rječnik (str. 119-129)- Napomena / M. F. (str. 131-135)- Iz literature o Marku Maruliću (V. Nazor, G. Novak, M. Kombol, C. Fisković, I. Slamnig) (str. 137-

140)

64

13. Judita. Pjesme. Priredio Marin Franičević. - 2. izdanje.Zagreb, Školska knjiga, 1976. - 141 str., 20 cm (Biblioteka “Dobra knjiga”)- Marko Marul Pečenić i njegovi “Versi harvacki” / Marin Franičević (str. 5-12)

* Judita (str. 13-90) - Poštovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu

svomu Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 15-17)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 18-19)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 20)- Rječnik (str. 119-129)- Napomena / M. F. (str. 131-135)- Iz literature o Marku Maruliću (V. Nazor, G. Novak, M. Kombol, C. Fisković, I. Slamnig) (str. 137-

140)

14. Versi harvacki. Uredili Marin Franičević i Hrvoje Morović.Split, Čakavski sabor, 1979. - 350 str., 20 cm (Splitski književni krug, Humanisti, knj. 2, sv. 1)- Marko Marulić / Marin Franičević (7-64)

* Judita (str. 67-141)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu

svomu Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 69-71)- Istorija sva na kratko kâ se uzdarži u ovih knjigah (str. 72-73)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 74)- Tumač i bilješke (str. 285-318)- Rječnik (str. 321-344)- Napomena / M. F. i H. M. (str. 345-350)

15-16. Judita. Prijevod i komentari Marko Grčić.Zagreb, Mladost, 1983. - 200 + <1> str., 20 cm (Biblioteka Zlatno slovo)- Počtovanomu u Isukrstu popu i prmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita = Poštovanom u Isukrstu popu i prmanciru splitskomu gospodinu don Dujmu Balistriliću, kumu svomu, Marko Marulić skromni dar s uljudnim naklonom od srca dariva (str. 6-9)

- Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah = Ukratko cijela pripovijest koja je sadržana u ovim pjevanjima (str. 10-13)

- Ča se u kom libru uzdrži = Što je u kojem pjevanju (str. 14-15)- Bilješke (str. 135-167)- Marko Marulić Marul / Mirko Tomasović (str. 169-193)- Prevodiočeva napomena (str. 195-201)

<Sadrži usporedno tiskan Marulićev izvorni tekst preuzet iz izdanja I. Slamniga 1970. i prijevod na suvremeni hrvatski jezik>

17. Knjiga Marka Marula Splićanina u kojoj je sadržana priča o svetoj udovici Judit hrvatskim stihovima složena kako ona ubi vojvodu Holoferna posred vojske njegove i oslobodi narod izraelski od velike pogibelji. Prepjevao Nikica Kolumbić.

u:Forum, Zagreb, 24 (1985), knj. 49, 6, str. 1269-1328.

- Judita (Suvremeni prepjev). Predgovor / Nikica Kolumbić (str. 1269-1270)

65

- Poštovanom u Isukrstu popu i prmanciru splitskom gospodinu don Dujmu Balistriliću svome kumu Marko Marulić ponizan dar s učtivim pozdravom srdačno poklanja (str. 1273-1274)

- Čitava priča ukratko koju sadrže ove knjige (str. 1274-1275)- Što sadrži koje pjevanje (str. 1275)- Tumač manje poznatih riječi (str. 1326)- Napomene uz ovaj prepjev / N. K. (str. 1327-1328)

18. Judita. Priredio, popratio bilješkama i sastavio rječnik Milan Moguš. Split, Književni krug Split, 1988. - 323 str., ilustr., 20 cm (Sabrana djela Marka Marulića, knj.

1)- Pjesničke i poetičke osobitosti Marulićeve “Judite” / Mirko Tomasović (str. 9-46)- Poezija Marulićeve “Judite” / Rafo Bogišić (str. 47-57)- Splitska renesansna sredina / Cvito Fisković (str. 59-81)- Napomene o ovom izdanju i o rječniku Marulićeve “Judite” / Milan Moguš (str. 83-93)- Izdanja “Judite” / Mirko Tomasović (str. 95-96)- Iz bibliografije o “Juditi”; Pjesme “Juditi” / Neda Anzulović (str. 97-108)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do<m> Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporuče<n>je z dvornim poklonom milo poskita (str. 113-115)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 116-117)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 117)- Bilješke (str. 191-202)- Rječnik Marulićeve “Judite” (str. 203-318)- Napomena (str. 319)

19. Judita. Tekst priredio i rječnik sastavio Milan Moguš. Split, Književni krug Split, 1989. - 122 str., ilustracije hrv. umjetnika, 33 cm (Knjiga

Mediterana, 1)- Dike ter hvaljen’ja meštra Marula / Ivo Frangeš (str. 7-11)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do<m> Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporuče<n>je z dvornim poklonom milo poskita (str. 15)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 16)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 16)- Bliskost Marulićeve riječi (napomene priređivača Marulićeve “Judite”) / Milan Moguš (str. 79-81)- Rječnik Marulićeve “Judite” (str. 83-119)- Izdanja Marulićeve “Judite” / Josip Bratulić (str. 121-123)

20-21. Judita. Priredio Mirko Tomasović. - 20. izdanje. Zagreb, Školska knjiga, 1991. - 199 str., 20 cm.- Marko Marulić Marul i njegova “Judita” / Mirko Tomasović (str. 5-11)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu, gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 15-17)- Istorija sva na kratko, ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 18-19)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 20)

66

- Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili <faksimil prvog izdanja> <str. 107-181>

- Rječnik (str. 182-195)- Izdanja “Judite” (str. 196-197)- Napomena / M. T. (str. 198-199)

22-23. Judith. Translated from the Croatian by Henry R. Cooper, Jr. New York, Columbia University Press, 1991. - xii + 147 str., 20 cm (East European

Monographs, No. CCCII)- Translator’s Foreword / Henry R. Cooper, Jr. (str. vii-xii)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu, gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita = To my Reverend Father in Jesus Christ, the Dean of Split, my Lord don Dujam Balistrilić, my Godfather, Marko Marulić this Modest Gift with Courtly Obeisance Presenteth (str. 2-7)

- Istorija sva na kratko, ka se uzdarži u ovih knjigah = The History in Brief which is Contained in these Books (str. 8-11)

- Ča se u kom libru uzdarži = What is Contained in each Book (str. 12-13)<Kao hrvatski izvornik tiskan je faksimil teksta “Judite” iz knjige “Versi harvacki”, Split 1979>

24. JuditaZagreb, Zagrebačka stvarnost, 1995. - 156 str., 21 cm (Biblioteka Učilišno štivo, lektira, 17)- Predgovor / Miroslav Vukmanić (str. 5-8)- Počtovanomu u Isukrstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 13-15)- Istorija sva na kratko ka se uzdrži u ovih knjigah (str. 17-18)- Ča se u kom libru uzdrži (str. 19-20)- Tumač (str. 107-140)- Rječnik (str. 141-155)

25. Judita. Predgovor Dunja Fališevac.Zagreb, SysPrint, 1996. - 121 str., 21 cm (Lektira dostupna svima; kolo 1, knj. 1)- Marko Marulić / Dunja Fališevac (str. 7-14)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do<m> Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporuče<n>je z dvornim poklonom milo poskita (str. 21-23)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 24-25)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 26)- Rječnik (str. 107-121)- Napomena <str. 123>

26-27. Judita. Priredili Milan Moguš i Mirko Tomasović.Zagreb, Školska knjiga, 1996. - 253 str., faksimil, 20 cm (Biblioteka Moja knjiga)- Marko Marulić Marul i njegova “Judita” / Mirko Tomasović (str. 5-13)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do(m) Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporuče(n)je z dvornim poklonom milo poskita (str. 19-21)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 22-23)

67

- Ča se u kom libru uzdarži (str. 24)- Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi

slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili <faksimil prvog izdanja> <str. 99-173>

- Izdanja “Judite” / Mirko Tomasović (str. 175-177)- O rječniku i frazeologiji u Marulićevoj Juditi / Milan Moguš (str. 179-185)- Rječnik Marulićeve Judite / Milan Moguš (str. 187-251)

28. Judita. Priredio Antun Pavešković.Vinkovci, Riječ, 1997. - 119 str., 21 cm (Biblioteka Croatica; I kolo, knj. 6)- Predgovor / Antun Pavešković (str. 7-12)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 17-18)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 19)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 20)- Bilješke uz svako pjevnje- Rječnik (str. 95-113)- O piscu (str. 115)- Glavna izdanja djela Marka Marulića (str. 116)- Važnija literatura o Marku Maruliću (str. 117)- Napomena <str. 118>

29-30. Judita s pretiskom drugog izdanja iz godine 1522. Priredio i protumačio Milan Moguš. Po-govor Josip Vončina.

Zagreb, Matica hrvatska, 1998. - 281 str., faksimil,; 17 cm (Biblioteka Parnas; niz Književnost)

- Libar Marca Marula Splichianina Uchomse vsdarsi Istoria Sfete vdouice Judit u versih haruacchi slosena : chacho ona vbi voivodu Olopherna posridu voische gnegoue: i ollodobi <!> puch israelschi od veliche pogibili. Prodaiuse vzadri dierolima mirchouichia <str. 5>

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<n> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. (str. 7-9)

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah (str. 9-10)- Case vchom libru vzdarzi (str. 10)- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete vdouice Judite Sta<m>pane

vbneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen. In Vinegia : per Bernardino Benalio. Nel anno del Signore MCCCCCXXII. A di XXX Mazo. Linclito Antonio Grimano Principe vivente (str. 74)

- Napomena uz pretisak / J<elena> H<ekman> (str. 75- 76)- Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena

kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili. Prodaju se u Bnecih u markariji u stacun ki darži libar za sinjao <str. 79>

- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu svomu, Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 80-82)

- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 83-84)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 85)- Rječnik Marulićeve Judite / Milan Moguš (str. 161-262)- Napomene ovom izdanju / M. M. (str. 263-264)- Kako Marulić “potoči rič” u Juditi / Milan Moguš (str. 265-271)- Važnija izdanja Judite (str. 272-273)- Važnija literatura o Marku Maruliću (str. 274)

68

- Hrvatski spjev o Juditi pred svojim polutisućljećem / Josip Vončina (str. 275-279)

31-32. <Judita s preslikom prvog izdanja>u:Klasici hrvatske književnosti; epika, romani, novele <CD – ROM>. - Bulaja naklada, Zagreb 1999.

Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili. Prodaju se u Bnecih u markari(j)i u stacu(n) ki darži libar za sinjao

In Vinegia per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato ad instantia de maistro Marco libraro al signo del libro. Nel anno del Signor(e) MDXXI, adi XIII agusto. Linclito Antonio Grimano principe vivente.

- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do(m) Dujmu Balistriliću kumu svomu Marko Marulić humiljeno priporuče(n)’je z dvornim poklonom milo poskita

- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjiga- Ča se u kom libru uzdarži- Ovdi svaršuju knjige Marka Marula Splićanina svarhu istorije svete udovice Judite, štampane u

Bnecih po(m)njom i nastojan’jem Petreta Srićića Splićanina. Na svem Bogu hvala. Amen.

Libar Marca Marula Splichianina V chomse usdarsi Istoria Sfete udouice Iudit u uersih haruacchi slosena chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue i oslodobi <!> puch israelschi od ueliche pogibili. Prodaiuse ubnecih umarcarii ustacu<n> chidarsi libar sa signao.

<In Vinegia, per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato ad instantia de maistro Marco libraro al signo del libro. Nel Anno del Signor MDXXI. Adi xiii. Agusto. Linclito Antonio Grimano Principe uiuente>. - <38 f.> , ilustr., 21 cm.

- Poctouanomu u Isucharstu popu i parmanziru splizchomu gospodinu do<m> Duimu Balistrilichiu chumu suomu Marco Marulich humigleno priporuce<n>ie zduornim pochlonom milo poschita. <f. 2-3>

- Istoria sfa na chratcho chase uzdarzi u ouih chnigah <f. 3-3v>- Case uchom libru uzdarzi <f. 3v>- Oudi sfarsuiu Chgnige Marca Marula Splichianina sfarhu Istorie sfete udouice Iudite Stampane

ubneccih Po<m>gnom i nastoianiem Petreta Srichichia Splichianina. Nasuem bogu Huala Amen <f. 38>

- Rječnik sastavio: Ivan Slamnig- Objašnjenja - O piscu

33. Judit. Fordította <prepjevao na mađarski> Lőkös István. Eötvös József Könyvkiadó, Budapest, 1999. - 111 str., ilustr. <naslovnice nekih starih izdanja

Marulićevih djela>, 24 cm- Homo et poeta eruditus Dalmatiae: Marcus Marulus Spalatensis sive Marko Marulić / Lőkös István

(str. 7-20)- A Jézus Krisztusban Fötisztelendö spalatói papnak és éneklö kanonoknak, Don Dujam Balistrilić

Úrnak, a komájának Marko Marulić szerény ajándékképpen illendö tisztelettel szívböl ajánlja (str. 21-22)

- Az egész történet röviden, amelyet ezek az énekek tartalmaznak (str. 23)- Mely ének mit tartalmaz (str. 24)

69

- Spalatói Marko Marulić könyve, amely a szent életü Juditról szóló történetet tartalmazza, hat énekre osztva, az Isten dicsöségére itt kezdödik (str. 25-75)

- Marulić jegyzetei (str. 77-85)- Jegyzetek (str. 86-101)- A fordításról (str. 101-104)

34. Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili.u:

Marko Marulić: Duhom do zvijezda. Izbor i predgovor Bratislav Lučin. - Mozaik knjiga, Zagreb 2001. (Biseri hrvatske književnosti, sv. 27), str. 31-137.- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću, kumu

svomu, Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 33-35)- Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah (str. 36-37)- Ča se u kom libru uzdarži (str. 38)- <Rječnik uz tekst>

70

II. Parcijalna izdanja (u izborima iz djela, antologijama i sl.)

— Molba Judite (iz IV. knjige “Judite”)u:

Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o poetici. Sastavio August Šenoa. - U Zagrebu, nakladom “Matice hrvatske”, 1876. - str. 320-321.

— Dike ter hvalenja ... <!> <Judita, pj. I>u:

Naša Pjesma; antologija hrvatskog i srpskog pjesništva, knj. II. Sastavio Josip Milaković. - Zagreb, troškom I. K. Ostojića, 1905. - str. 135-136.

— Iz Juditeu:

Antologija hrvatske poezije od najstarijih zapisa do kraja XIX stoljeća. Odabrao i priredio Ivan Slamnig. - Lykos, Zagreb 1960. - str. 38-40 (Antologije 9)

— Ratni pohod (iz “Judite”)u:

Antologija hrvatske poezije od XIV stoljeća do naših dana. Sastavili Nikola Milićević i Antun Šoljan. - Zora, Zagreb 1966. - str. 32. <Sadrži kratku uvodnu riječ o Maruliću>

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

100 djela književnosti jugoslavenskih naroda. Sastavio Vlatko Pavletić. - Stvarnost, Zagreb 1968. - str. 2-4. <Sadrži kratku uvodnu riječ o Maruliću i o Juditi>

— Holofernova smrt (Judita, libro peto)u:

Korablja začinjavca u versih hrvacki složena, mnozim cvitjem opkićena po zakonu dobrih poet. Antologija hrvatske poezije. Uredili Zvane Črnja i Ive Mihovilović. - Rijeka, 1969. - str. 31-32.

— <Judita> <Prijevod prvog pjevanja u suvremeni jezik popraćen studijom>u:

Ivan Slamnig: Stari pisci hrvatski. - Forum, Zagreb 1969, br. 12, str. 1015/1029-1035.

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Sastavio Vlatko Pavletić. - Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, str. 51-54.

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Sastavio Vlatko Pavletić. - Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 2. izd., str. 51-54.

71

— Plavca nova. Priredili Tonko Maroević, Mirko Tomasović. Nakladni zavod “Marko Marulić”, Split 1971. - 170 str., 20 cm.

- Marulova Plavca nova / Tonko Maroević (str. 5-11)- Marko Marulić Pečenić (1450-1524): život i djela / Mirko Tomasović (str. 13-36)- Važnija literatura o Marku Maruliću (str. 36-39)- O ovom izdanju / M. T. - T. M. (str. 169-170)* Judita <pokraćena verzija> (str. 43-103)- počtovanomu u isukrstu popu i prmanciru splickomu gospodinu dom dujmu balistriliću kumu svomu marko marulić umiljeno priporučen’je s dvornim poklonom milo poskita (str. 45-47)- < Tumač na kraju svakog pjevanja>

— Judita (odlomci) (Libro prvo, 85-104, 193-230, 273-280, 285-309; Libro četvrto, 293-300; Libro peto, 229-260; Libro šesto, 45-88)

u:Leut i trublja; antologija starije hrvatske poezije za učenike i studente. Sastavio Rafo Bogišić. - Školska knjiga, Zagreb 1971. - str. 25-32. <Tumač str. 30-32>

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Sastavio Vlatko Pavletić. - Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1971, 3. prošireno izd., str. 55-58.

— More se rastupi (Iz “Judite”)u:

Mare nostrum: antologija hrvatske poezije o moru. Sastavili Marijan Grakalić i Milan Osmak. - Nakladni zavod “Znanje”, Zagreb, 1971, str. 1.

— “Judita”, Libar prvi (moderna verzija Ivana Slamniga) u:

Nedjeljna Dalmacija, Split, 19. 12. 1971, str. 11.

— Judita (Odlomek iz Libro prvo, 285-309). Prevedel Jože Šmitu:

Antologija hrvaške poezije. Izbor Slavko Mihalić. Redakcija Ciril Zlobec. - Cankarjeva založba v Ljubljani, 1975, str. 34.

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

100 djela književnosti jugoslavenskih naroda. Sastavio Vlatko Pavletić. - Stvarnost, Zagreb 1980. - str. 3-5. <Sadrži kratku uvodnu riječ o Maruliću i o Juditi>

— Judita (ext.) <ulomci>u:

Monumenta Serbo-Croatica, Thomas Butler ed. et tr. - Ann Arbor, Michigan Slavic Publications, 1980.

72

— Judith and Holofernes (ext.) <ulomak>u:

The Anthology of Croat Verse 1450-1950. Antun Bonifačić ed. - Chicago, 1981.

— Judita Marka Marula Splićanina u scenskoj obradi Marina Carića i adaptaciji teksta Tonka Maroevića.

u:Mogućnosti, Split, 31 (1984), 12, str. 939-975.

— Judita <dramska adaptacija T. Maroevića>u:

Maroević, Tonko: Dike ter hvaljenja.Logos, Split 1986. - 222 str., 17 cm (Logosove posebne edicije)- “Judita” kao drama (str. 135-139)- Napomena (str. 181-182)- Zapis o adaptaciji (218-220)* Judita (str. 140-165)

— Marulic’s “Judith”, Canto five, verses 165-240. Translated by Ante Kadić.u:

Journal of Croatian Studies, Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc., New York, 27 (1986), str. 74-77.

— “Judita”, prvo pjevanje (Akcentuirali: Milan Moguš i Josip Vončina). — Marko Marulić: Judita (Recital Edite Karađole-Šegvić).

u:Dani hvarskog kazališta XV - Marko Marulić. - Književni krug Split, 1989. - str. 373-382; 383-389.

— Judita. Libro treto (Odlomci)u:

Moreplovi; hrvatska poezija o moru, pomorcima i brodovima. Sastavio Luko Paljetak. - Pomorski fakultet, Dubrovnik 1990, str. 235.

— Judita (odlomak iz 5. pjevanja)u:

Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Sastavio Vlatko Pavletić. - Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1991, 4. prošireno izd., str. 55-58.

— Da slaje bude. - S ljubavju prijat gost (Libro treto). - Judita i Holoferno (Libro peto) (Judita 1521, ulomci).

u:Gozbe i zdravice u hrvatskoj književnosti od Marulića do Kaleba i Tadijanovića (Izbor). Priredio Stjepan Sučić. - 2. dopunjeno izdanje. - J. P. Zrinjevac - Ogranak Matice hrvatske Križevci, Zagreb - Križevci 1994. - str. 15-19 (Biblioteka “Vino u Hrvata”, 1)

73

— Iz “Judite” (Libro prvo <20 stihova>)u:

Antologija srpske i hrvatske književnosti za II.-III.-IV. razred gimnazije. Priredili Matilda Bölcs et al. - Nemzeti Tankönyvkiadó, Budapest 1994, str. 11-12.

— Versi harvacki (izbor). Priredili i predgovor napisali Tonko Maroević i Mirko Tomasović.Zagreb, Erasmus Naklada, 1996. - 169 str., 17 cm (Školska knjižnica, Hrvatska književnost od Baščanske ploče do naših dana, knj. 20)

- Marko Marulić začinjavac (1450.-1524.) /<T. M. i M. T.> (str. 5-11)* Judita <ulomci> (str. 13-77)- Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu svomu Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 15-17)- Bibliografija (str. 101-102)

— Judita (Odlomci) u:

Bakho i Erato: vino u hrvatskoj pjesmi. Prikupio i izabrao Zvonko Benašić. - Ðakovo, Ogranak Matice hrvatske Ðakovo, 1996, str. 106-107.

— Marko Marulić: Judit (fragmento). Na španjolski prevela Ana Blažekoviću:

Linda patria nuestra: poesia croata de ayer y de hoy. Selección Ana Blažeković. - Buenos Aires, 1996, str. 14-15.

— I libri di Marco Marulo di Spalato nei quali si contiene la storia della santa Giuditta in sei libri composta a gloria di Dio incominciano. Libro primo (traduzione di Luciana Borsetto).

u:Colloquia Maruliana VI, Split, 1997, str. 149-156.

- Il primo libro della “Judita” in italiano. Problemi di traduzione poetica / Luciana Borsetto (str. 133-148)

— Judita (odlomci) (Bijes Nabukodonosora) (Libro I, 85-104)(Opis vojske (Libro prvo, 193-236; 273-280; 285-309)(Smrt Oloferna) (Libro četvrto, 293-300; Libro peto, 229-260)u:

Vila Hrvatica: hrvatsko pjesništvo humanizma i renesanse. Priredio Rafo Bogišić. - Zagreb, Alfa, 1998. - str. 24-29.

— I libri di Marco Marulo di Spalato nei quali si contiene la storia della Santa Giuditta in sei libri composta a gloria di Dio incominciano (Traduzione di Luciana Borsetto)

u:Colloquia Maruliana VII, Split, 1998.

- Luciana Borsetto: “Storie di Giuditta” in Europa tra quattro e cinquecento: Il “Cantare” di Lucrezia Tornabuoni; il poema di Marko Marulić, Exordium e narratio: prime ricognizioni (str. 95-126)

- Al nobile sacerdote in Ges_ Cristo, al canonico e primo cantore di Spalato, il signor don Dujam Balistrilić, suo padrino, Marko Marulić l’umile dono con cortese rispetto graziosamente offre (str. 127-128)

74

- Libro secondo (str. 129137)

— Juditnak, a szent özdeghnek históriája horvát versekbe szedve (Elsö ének). <Prvo pjevanje na mađarski prepjevao> Lőkös István forditása

u:Hevesi Napló: Heves megyei irodalmi és közmüvelödési floyóirat, Eger 1998. Október hó; VIII. évfolyam 5. szám, str. 11-17.

- Marko Marulić - Lőkös István (str. 10)

— The Book of Marko Marulić of Split Containing the History of the Holy Widow Judith Written in Verses in the Croatian Style how she Killed the General Holofernes in the Midst of his Army and Set the Israelitish People Free from Great Peril <fragments> (translated by Graham McMaster)

u:Most / The Bridge: A Journal of Croatian Literature, The Journal of the Association of Croatian Writers 1-4/1999, str. 16-32.

- Marko Marulić - a Portrait /Bratislav Lučin (str. 3-5)- A Digression on Marulić / Petar Hektorović (str. 6)- Chronology of the Life and Works of Marko Marulić /Bratislav Lučin (str. 7-12)- Bibliography (str. 13-14)- To the Reverend Priest in Jesus Christ and Precentor of Split Master Don Dujam Balistrilić His

Godfather, Marko Marulić This Humble Gift With a Courteous Reverence Gives from the Heart (str. 16-17)

— <Ulomci iz Judite>u:

Marko Marulić: Antologija; izbor iz poezije i proze. Sastavio Mirko Tomasović. - Konzor, Zagreb 2000, 291 str., 20 cmSadrži:

- Amnonovo mahnitanje za Tamarom i Holofernovo za Juditom ( V, 73-80) (str. 78-79)- Zora i oluje na moru (I, 105-112; II, 37-44; III, 221-232; VI, 73-76) (str. 91-94)- Trublje su trubili, bubnji su bubnjali... (VI, 133-140, 341-368; III, 105-114) (str. 96-99)- Kad se Nabal napije, a Holoferno ne može stati na nogama (V, 165-200) (str. 99-102)- Nabukodonosorove postrojbe sa zapovjednikom Holofernom (I, 161-309) (str. 174-183)- Libro četvarto (str. 183-201)- Slavni glavosijek (V, 229-244) (str. 202-203)- Puk oplakuje Juditu (VI, 389-441) (str. 203-206)- Zašto sam, kako i kada ispjevao “Juditu”: - Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu

gospodinu dom Dujmu Balistriliću kumu svomu Marko Marulić humiljeno priporučen’je z dvornim poklonom milo poskita (str. 265-268)

— Libro de Marko Marul de Split en que se contiene la historia de la santa viuda Judit compuesta en versos a la croata <ulomci iz Judite, str. 82-88>

u:Bratislav Lučin: Marko Marulić (1450 - 1524) <izbor iz djela>; edición espa_ola: F. J. Juez Gálvez, Ediciones Clásicas, Madrid 2000.

- Al reverendo sacerdote en Jesucristo y primicerio de Split, se_or padre Dujam Balistrilić, padrino suyo, Marko Marulić este humilde don con cortés reverencia de corazón ofrece (str. 82-83)

75

III. Rukopisi

— <Istoria sfete udovice Judit>. Prepis Frane Kurelca (1811-1874) <na koricama prvog sveščića>19. st., papir, 5 sveščića prošiveni u kartonske korice (80 f.) različite veličine (14 x 10,2; 23,1 x 12 cm), tekst pisan crnom tintom (NSK Zagreb, R 3642)

Sv. 1 (1-16 f.): <Posveta> Počtovanomu u IsuKrstu popu / parmanciru Splitskomu / gospodinu dom Dujmu Balistriliću / Kumu svomu / Marko Marulić / humiljeno priporučenje z dvornim poklonom milo poskita (f. 2-4)- Ištoria / ka se na kratko uzdrži u ovih knjigah (f. 4v-5v)- Ča se u kom libru uzdrži (f. 6-6v)- Libar prvi (f. 7-15v)- Libar drugi <do 34. stiha> (f. 16-16v)

Sv. 2 (17-32 f.): <Libar drugi> <od 35. stiha do kraja> (f. 17-25v)- Libar treti <do 250. stiha> (f. 25v-32v)

Sv. 3 (33-48 f.): <Libar treti> <od 251. stiha> (f. 33-36)- Libar četvrti (f. 36v-46)- Libro peto <do 86. stiha> (f. 46-48v)

Sv. 4 (49-64 f): <Libro peto> <od 87. stiha> (f. 49-56)- Libar šesti <do 308. stiha> (f. 56-64v)

Sv. 5 (65-80 f.): < Libar šesti> <od 309. stiha do kraja> (f. 65-68)- Pridavci Marka Marulića k prvoj knjizi <20 bilježaka> (f. 68v-69)- Pridavci k drugoj knjizi <18 bilježaka> (f. 69v-70)- Pridavci k tretjoj knjizi <29 bilježaka> (f. 70v-71v)- Pridavci k četvrtoj knjizi <28 bilježaka> (f. 71v-73)- Pridavci k petoj knjizi <25 bilježaka> (f. 73v-74v)- Pridavci k šestoj knjizi <26 bilježaka> (f. 75-77)- (f. 78-80 prazni)

Sv. 6 (1-5 f): <Bilješke Frana Kurelca uz “Juditu” Marka Marulića>

— Les livres de Marc Marule de Split dans lesquels se trouve l’histoire de sainte Judith Composée en six livres qui s’ouvrent _ la glorie de Dieu (Livres 1 et 2). <Francuski prijevod Charlesa Bénéa>. Kompjutorski ispis na papiru 21 x 29,7 cm, 21 str. (Marulianum, F 20)

- Livre premier (str. 1)- Livre second (str. 11)

76

IZDANJA U POVODU 550. OBLJETNICE ROÐENJA MARKA MARULIĆA (1450-2000)

I 500. OBLJETNICE NJEGOVA SPJEVA JUDITA (1501-2001)

DOSAD NEOBJAVLJENA MARULIĆEVA DJELA I PRIJEVODI Marko Marulić: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko Novaković, Matica hrvatska,

Zagreb 1999.Marci Maruli Repertorium I-III (Sabrana djela Marka Marulića, sv. 17), priredio Branimir

Glavičić, Književni krug Split, Split 1998-2000.

POJEDINA DJELANa hrvatskom

Marko Marulić: Judita (s pretiskom drugog izdanja iz godine 1522), priredio i protumačio Milan Moguš, pogovor Josip Vončina, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

Marko Marulić: Suzana, bibliofilsko izdanje, priredio Mirko Tomasović, Ceres, Zagreb 2000.

U prijevoduMarko Marulić: Judit <na mađarski prepjevao> Lőkös István. Eötvös József Könyvkiadó,

Budapest, 1999.

IZBORI IZ DJELANa hrvatskom

Marko Marulić: Svarh muke Isukarstove, priredio: Mirko Tomasović; izbor djela Marulićevih suvremenika hrvatskih slikara, kipara, klesara i rezbara: Stjepan Šešelj i Hrvoje Šercar. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Opuzen - Naro-naklada d.o.o. - HKZ-Hrvatsko slovo, d.o.o., Zagreb - Opuzen 2000.

Marko Marulić: Antologija, priredio Mirko Tomasović, Konzor, Zagreb 2000.Marko Marulić: Od začetja Isusova. Uvodni tekst napisao, Marulićeve tekstove odabrao i

priredio: Mirko Tomasović; izbor djela Marulićevih suvremenika hrvatskih slikara, kipara, klesara i rezbara: Stjepan Šešelj i Hrvoje Šercar. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Opuzen - Naro-naklada d.o.o. - HKZ-Hrvatsko slovo, d.o.o., Zagreb - Opuzen 2000.

Marko Marulić: Duhom do zvijezda, izabrao i uredio Bratislav Lučin, Mozaik knjiga (Biseri hrvatske književnost), Zagreb 2001.

U prijevodu na strane jezikeMost / The Bridge 1-4/1999. (Dossier Marko Marulić / Dossier Split and the Croatian

Mediterranean, uredili Bratislav Lučin i Ivo Žanić), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 1999.

77

Marko Marulić (1450 - 1524), izbor iz djela, priredio Bratislav Lučin, španjolsko izdanje: Francisco Javier Juez Gálvez, Ediciones Clásicas, Madrid 2000.

ZNANSTVENA LITERATURA O MARULIĆUBranko Jozić-Bratislav Lučin: Bibliografija Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela

(1477-1997), Književni krug Split-Marulianum, 1998.Mirko Tomasović: Marko Marulić Marul (monografija), Erasmus Naklada - Književni

krug Split-Marulianum - Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb - Split, 1999.

Mirko Tomasović: Nove godine s Marulom, KKS - Marulianum, Split 2000.Colloquia Maruliana IX: zbornik radova sa skupa Marko Marulić, hrvatski pjesnik i

katolički humanist: prijedlog za Europu trećeg tisućljeća (Rim-Split 1998-1999), KKS - Marulianum, Split - Rim 2000.

Colloquia Maruliana X: zbornik radova sa skupa Marko Marulić, europski humanist (Split 27-29. travnja 2000), KKS - Marulianum, Split 2001.

Mladen Parlov: Otajstvo Krista - uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću (preveo Branko Jozić) Književni krug Split - Marulianum 2001.

KATALOZIKatalog izložbe O humanista croata Marko Marulić: Exposiç_o comemorativa do 550_

aniversário do seu nascimento (1450-2000) e do 500_ aniversário da sua epopeia “Judita” (1501-2001), Biblioteca Nacional, Lisboa, 8 de Março a 19 Abril de 2001. - Književni krug Split - Marulianum 2001. Autori izložbe Bratislav Lučin, Branko Jozić i Francisco Javier Juez Gálvez; autori tekstova u katalogu: Bratislav Lučin, Nikica Talan, Francisco Javier Juez Gálvez i Margarida Pinto.

Katalog izložbe 100 u 1000; najznamenitije hrvatske knjige u proteklom tisućljeću. (Izložba je i prilog proslavi 550-te obljetnice rođenja Marka Marulića (1450.-2000.) i 500-toj obljetnici Judite, prvoga auktorskog epa na hrvatskom jeziku (1501.-2001.)). Autori izložbe i tekstova u katalogu Mirko Tomasović, Žarko Dadić i Srećko Lipovčan. - Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 2000-2001.

78

SABRANA DJELA MARKA MARULIĆAIzdavač: Književni krug Split

Urednički odbor (2001):Glavni urednik: Branimir Glavičić

Rafo Bogišić, Josip Bratulić, Nenad Cambi, Ivo Frangeš, Šime Jurić, Nikica Kolumbić, Bratislav Lučin, Milan Moguš, Darko Novaković,

Nedjeljka Paro, Drago Šimundža, Mirko Tomasović

Izišlo iz tiska:

DavidijadaEvanđelistar IEvanđelistar IIInstitucija IInstitucija IIInstitucija IIIJuditaNaslidovan’jeDe humilitateStarozavjetne ličnostiLatinska manja djela IPisni razlikeDijaloški i dramski tekstoviB. Glavičić: Marulićev latinski rječnikRepertorium IRepertorium IIRepertorium III

U pripremi:

Latinski stihoviLatinska manja djela IIHrvatska prozaIncerta (djela pripisivana Maruliću)M. Moguš: Marulićev hrvatski rječnikZnanstveni prilozi o Maruliću

79

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGE

P r a v i l n i k

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeluje Društvo hrvatskih književnika – pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tri su nagrade: “Judita”, “Davidias”, “Slavić”Nagrade su godišnje.Nagrade se dodjeljuju u Splitu na Dan hrvatske knjige – 22. travnja tekuće godine.“Judita” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj

književnoj baštini, a posebno o humanističko-renesansnoj.“Davidias” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz hrvatske

književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini.

“Slavić” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigom objavljeni prvenac.

Sva djela (prvotisak) koja se predlaže za nagrade moraju biti objavljena od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novčanog dijela: “Judita” – 10.000 kuna, “Davidias” – 10.000 kuna, “Slavić” – 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uručuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Gradonačelnik Splita sve nagrađenike daruje zlatnikom grada Splita.Odluku o nagrađenim djelima odnosno o autorima nagrađenih djela donosi

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenuje Povjerenstvo Nagrade Dana

hrvatske knjige – na rok od četiri godine.Povjerenstvo je u radu i odlučivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika – na rok od četiri godine.Tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno jednom

godišnje, o radu Povjerenstva izvješćuje Upravni odbor Društva hrvatskih književnika i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Ako je djelo člana Povjerenstva među prijedlozima za nagradu, onda taj član ne sudjeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

O svakoj nagradi odluka se donosi većinom glasova.Kad je nagrađenik strani državljanin, o dodjeljenoj nagradi treba ga izvijestiti

najmanje trideset dana prije same dodjele.Povjerenstvo odlučuje i o autorima obrazloženja o nagradama.Troškove rada Povjerenstva, novčane iznose nagrada, izradbu povelja, organizaciju

dodjele nagrada i honorar autorima obrazloženja osigurava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Sve navedene troškove Društvo hrvatskih književnika prijavljuje Ministarstvu kulture kao dio svoje redovne godišnje djelatnosti.

80

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige:Josip Bratulić, Jakša Fiamengo, Branimir Glavičić, Bratislav Lučin, Stanislav

Marijanović, Tonko Maroević, Anđelko Novaković, Ante Stamać, Josip Stipanov, Mirko Tomasović

Tajnik Povjerenstva Nagrade Dana hrvatske knjige:Anđelko Novaković

NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagrađeni:

1997.Judita - Pavao Pavličić (Studije o Osmanu, ZAZNOK, Zagreb 1996)Davidias - Lőkös István (A horvát irodalom története, Nemzeti

Tankönyvkiadó, Budapest 1996)Slavić - Maro Pitarević (Harlekin, Ceres, Zagreb 1996)

1998.Judita - Branimir Glavičić (Marulićev latinski rječnik, Književni krug

Split, 1997)Davidias - Ján Jankovič (Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre I, Ústv

svetovej literatúry SAV, Bratislava 1997)Slavić - Romeo Mihaljević (Anđeoska konverzacija, Mozaik knjiga, Zagreb

1997)1999.

Judita - Radoslav Katičić (Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb 1998)

Davidias - Joanna Rapacka (Zaljubljeni u vilu, Književni krug Split, 1998)Slavić - Ana Brnardić (Pisaljka nekog mudraca, SKUD “Ivan Goran

Kovačić”, Zagreb 1998)2000.

Judita - Mirko Tomasović (Marko Marulić Marul, Erasmus Naklada, Zagreb Književni krug Split-Marulianum, Split / Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1999)

Davidias - Fedora Ferluga Petronio (Grčko-latinski izvori u Junija Palmotića, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1999)

Slavić - Dražen Stojčić (Zabranjeno područje, Svjetla grada, Osijek 1999)

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu Marulićevih dana, Društvo hrvatskih književnika je dodijelilo i tri Zahvalnice:

o Bratislavu Lučinu: za iznimni prinos u poučavanju hrvatske književne baštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1998.

o Mirku Tomasoviću: za iznimni prinos u poučavanju hrvatske književne baštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1999.

o Ivi Frangešu: za iznimni prinos u poučavanju hrvatske književne baštine; Zagreb – Split, 22. travnja 2000.

81

KALENDAR PROSLAVE 550. GODIŠNJICE ROÐENJA MARKA MARULIĆA,

GODINE 2000.

22. II, Hrvatski kulturni centar, Sarajevo Predstavljanje knjige Marko Marulić: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko Novaković, Matica hrvatska,

Zagreb 1999. Govorili su: Jelen Hekman, Darko Novaković, Mirko Tomasović, Mile Pešorda

22. II, Skenderija, Sarajevo Predavanje Mirka Tomasovića: Marko Marulić - hrvatski Dante

23. II, Franjevačka klasična gimnazija, VisokoPredstavljanje knjige Marko Marulić: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko Novaković, Matica hrvatska,

Zagreb 1999. Govorili su: Jelen Hekman, Darko Novaković, Mirko Tomasović, Stjepan Sučić

31. III, Društvo hrvatskih književnika, ZagrebPredstavljanje triju izdanja posvećenih Maruliću:- Colloquia Maruliana IX - radovi sa skupa Marko Marulić, hrvatski pjesnik i katolički

humanist: prijedlog za Europu trećeg tisućljeća (Rim - Split, 1998-1999); Papinsko vijeće za kulturu, KKS Marulianum, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Split-Rim, 2000.

- Most / The Bridge, (Dossier Marko Marulić / Split and the Croatian Mediterranean); Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 1-4/1999.

- Marko Marulić: Antologija, priredio Mirko Tomasović; Konzor, Zagreb 2000.Govorili su: Anđelko Novaković, Mirko Tomasović, Bratislav Lučin, Slavko Mihalić, Ivo Žanić, Velimir Visković, Neven Jovanović; Marulićeve stihove interpretirao je dramski umjetnik Božidar Boban

9. IV Izložbeni dvor Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti, Opuzen Uskrsna izložba Marko Marulić 1450.-1524.-2000.

11. IV, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, RimPredstavljanje knjigeColloquia Maruliana IX (Zbornik radova s međunarodnog skupa Marko Marulić, hrvatski

pjesnik i katolički humanist: prijedlog za Europu trećeg tisućljeća Predsjedao je kardinal Paul Poupard; govorili su: mons. Jure Bogdan, mons. Bernard Ardura, don Mladen Parlov, Mirko Tomasović

14. IV, Književni krug Split - Marulianum, SplitTiskovna konferencija u povodu desete obljetnice Marulićevih dana i pete obljetnice

utemeljenja Marulianuma18. IV, Četvrta splitska gimnazija “Marko Marulić”

- Svečani program “Maruliću u spomen”; izveli učenici IV. splitske gimnazije- Otkrivanje poprsja Marka Marulića, rad Josipa Bosnića; govorili su: Bogoslav Bilić,

Kuzma Kovačić i Bratislav Lučin

82

22. IV, ZagrebSvečana sjednica Upravnog odbora Društva hrvatskih književnika u povodu 100. obljetnice

osnutka Društva i 550. obljetnice rođenja Marka Marulića.Hrvatska pošta javnosti predstavila prigodne poštanske marke Znameniti hrvati 2000:

posebnom je markom počašćen i ovogodišnji svečar Marko Marulić.

MARULIĆEVI DANI 2000.ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKI PROGRAM

UTORAK, 25. IV.18 sati, Zavod HAZU u Splitu

Predstavljanje knjigeMarko Marulić: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko Novaković; Matica hrvatska,

Zagreb 1999.Govorili su: Jelena Hekman, Mirko Tomasović, Bratislav Lučin, Darko NovakovićMarulićeve stihove kazivao je dramski umjetnik Josip Genda

SRIJEDA, 26. IV. 9.30. sati, KKS-Marulianum, Split

Sjednica Uredničkog odbora Sabranih djela Marka Marulića

SVEČANO OTVARANJE DESETIH MARULIĆEVIH DANA17.30. sati, crkva sv. Frane u Splitu

- Prigodna riječ:Zdravko Jelenović, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića Antun Vujić, ministar kulture Republike HrvatskeIvan Škarić, gradonačelnik Splita

- Sveta misa Svečanu koncelebraciju predvodio je nadbiskup splitsko-makarski mons. Ante JurićPjevao je zbor “Ivan Lukačić” pod ravnanjem maestra Josipa Veršića- Otkrivanje portreta Marka Marulića, rad akademskoga kipara Krunoslava Bošnjaka

(otkrio Antun Vujić ministar kulture Republike Hrvatske)- Polaganje vijenca na Marulićev grob (u ime Društva prijatelja Kulturne baštine, Split,

vijenac je položio Ante Sapunar)19.00. sati, Trg braće Radića, Split

- Polaganje vijenca na Marulićev spomenik- Prigodna riječ u ime Društva hrvatskih književnika: Anđelko Novaković, dopredsjednik

DHKPjevao je zbor “Ivan Lukačić” pod ravnanjem maestra Josipa Veršića

ČETVRTAK, 27. IV. 8.15 sati, Zavod HAZU u Splitu

Prvo zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupa Marko Marulić, europski humanist13 sati, Muzej grada Splita

Prigodna sjednica Poglavarstva grada SplitaGovorili su: Ivan Škarić (gradonačelnik Splita), dr. Ivo Šimunović (predsjednik Gradskog vijeća Splita) i Bratislav Lučin (voditelj Marulianuma). Slijedio je domjenak.

83

18 sati, Zavod HAZU u SplituPredstavljanje novih svezaka Sabranih djela Marka Marulića: Marko Marulić: Repertorium I-III (editio princeps), priredio Branimir Glavičić, Književni

krug Split, 1998-2000.Govorili su: Ivo Frangeš, Drago Šimundža, Branimir Glavičić

PETAK, 28. IV. 8.30 sati, Zavod HAZU u Splitu

Drugo zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupa Marko Marulić, europski humanist17 sati, crkva sv. Frane, Split

Prigodna riječ pred Marulićevom nadgrobnom pločom (Bratislav Lučin)18 sati, Zavod HAZU u Splitu

- Svečana sjednica Upravnog odbora Društva hrvatskih književnika - Predstavljanje časopisa Most / The Bridge, br. 1-4/ 1999, posvećenog Marku Maruliću i

Splitu- Dodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias i Slavić

19.30 sati, Papalićeva ulica, SplitPrigodna riječ pred spomen-pločom na Marulićevoj kući (Mirko Tomasović)

20 sati, Muzej grada SplitaKnjiževna večer Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu

Nastupili su: Stanislava Adamić, Bratislav Lučin, Borben Vladović, Zvonimir Penović, Jakša Fiamengo, Anđelko Novaković, Srećko Lipovčan, Petar Opačić, Ivan Martinac, Tonko Maroević, Ante Stamać

SUBOTA, 29. IV. 8.30 sati, Zavod HAZU u Splitu

Treće zasjedanje međunarodnoga znanstvenog skupa Marko Marulić, europski humanist17 sati, Pinakoteka samostana Gospe od Zdravlja, Split

Predstavljanje knjige-kataloga Marko Marulić: Svarh muke Isukarstove, priredio: Mirko Tomasović; izbor djela

Marulićevih suvremenika hrvatskih slikara, kipara, klesara i rezbara: Stjepan Šešelj i Hrvoje Šercar. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Opuzen - Naro-naklada d.o.o. - HKZ-Hrvatsko slovo, d.o.o., Zagreb - Opuzen 2000.Govorili su: Hrvatin Gabrijel Jurišić, Bratislav Lučin, Stjepan Šešelj, Mirko Tomasović, a pročitan je osvrt Mladena Parlova

18 sati, Zavod HAZU u SplituPredstavljanje knjige Marko Marulić: Suzana, priredio Mirko Tomasović, Ceres, Zagreb 2000.

Govorili su: Dragutin Dumančić (glavni urednik nakl. kuće Ceres), Cvijeta Pavlović, Iva Grgić, Mirko TomasovićMarulićeve stihove interpretirao je dramski umjetnik Josip Genda

19 sati, Zavod HAZU u SplituPredstavljanje knjige Marko Marulić 1450-1524 (izbor iz djela u prijevodu na španjolski), priredio Bratislav

Lučin, na španjolski preveo Francisco Javier Juez Gálvez, Ediciones Clásicas, Madrid 2000.Govorili su: Ivo Klarić, Tonko Maroević, Francisco Javier Juez Gálvez, Bratislav Lučin

84

NEDJELJA, 30. IV. Izlet na Šoltu za sudionike skupa: posjet Marulićevoj kući u Nečujmu i prigodni program

Ča- more- judi 2 (OŠ Grohote)

- . -27. V, Berlin, općina Wilmersdorf

Svečanost otkrivanja Marulićeva spomenika u sklopu “Europskih dana” pred vijećnicom općine Wilmersdorf u Berlinu (skulptura je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića). Izveden je i prigodni kulturno-umjetnički program, predstavljena je spomen-knjižica o Maruliću na njemačkom jeziku (priredili Mirko Tomasović i Ivo Sanader, Erasmus Naklada, Zagreb 2000), a cjelokupno događanje pjesmom su popratili zbor “Brodosplit” i klapa “Filip Dević”.

8. VI, Mostar, Hrvatski dom Stjepan KosačaKnjiževni skup posvećen Marku Maruliću - ocu hrvatske književnosti

Sudjelovali su: Mirko Tomasović, Bratislav Lučin, Antun Lučić, Marko Rozić20. VI. Zavod HAZU u Splitu

Pet stoljeća Marulićeva Naslidovan’jaPredavanja su održali: Milan Moguš i Josip Bratulić

Izložba izvornika i prijevoda djela De imitatione Christi Tome Kempenskoga (u povodu 500. obljetnice dovršetka Marulićeva prijevoda pod naslovom Od naslidovan’ja Isukarstova, 20. VI. 1500, postavio Branko Jozić)

23. VI, Multimedijalni kabinet Sveučilišne knjižnice u Bratislavi Književna večer povodom 550. obljetnice rođenja Marka Marulića

Sudjelovali su: Mirko Tomasović, Ante Vukasović. Za tu je prigodu objavljena i knjižica o Maruliću pod naslovom Otec chorvátskej literatúry, što ju je priredila Dr. Štefánia Uroda.

29. VI, Rijeka: Rektorat Sveučilišta u RijeciMarulu u slavu: predavanja, predstavljanje Tomasovićeve knjige Marko Marulić Marul i

književno-glazbeni recitalSudjelovali su: Marija Turk, Ante Simonić, Anđelko Novaković, Edita Karađole, Milorad Stojević, Irvin Lukežić i Mirko Tomasović

14. VII, HNK SplitPraizvedba opere Judita Frane Paraća

3.-5. VIII, PodstranaTradicionalna pjesnička manifestacija Dobrojutro more: dodjela nagrada učenicima za

literarne i likovne radove na temu posljednjih triju stihova iz Marulićeve Judite4. VIII. Split i Šolta

Pjesnička manifestacija Dobrojutro more: posjet sudionika manifestacije Splitu, kratak prigodni program u Marulianumu, zatim odlazak u Nečujam na Šolti

5. VIII. Hrvatsko australsko književno i umjetničko društvo, SidneyKnjiževna večer u čast oca hrvatske književnosti Marka Marulića

Sudjelovali su: Ljubinko Matešić, Nina Lošin, Ante Glavor i drugi.18. VIII, Dvorište Papalićeve palače - Muzeja grada Splita

Proslava 550. rođendana Marka Marulića (u organizaciji Marulianuma)Rođendanske čestitke i zdravice svečaru su uputili akademici Ivo Frangeš i Mirko

Tomasović, Jakša Fiamengo, Bratislav Lučin i Tomislav Bogdan. Slavljeniku u čast

85

predstavljene su dvije nove knjige: Marko Marulić: Antologija (sastavio M. Tomasović), Konzor, Zagreb 2000. i M. Tomasović: Nove godine s Marulom, Književni krug Split - Marulianum 2000.

18. VIII, Klaustar Franjevačkog samostana na Skalicama, Omiš Proslava 550. rođendana Marka Marulića (u organizaciji Društva hrvatskih književnika)

Sudjelovali su: Ante Simonić, Mirko Tomasović, Anđelko Novaković, Tonko Maroević i Bratislav Lučin

28. VIII.-9. IX, Zagrebačka slavistička škola, DubrovnikMarko Marulić (1450.-1524.): Europski znak i hrvatski model

O Maruliću su govorili: Mirko Tomasović, Josip Bratulić, Olga Perić, Bratislav Lučin i Pavao Pavličić

11. IX, Vila Dalmacija, SplitPredavanje Bratislava Lučina Marko Marulić - The Author of the Term “Psychology”, za

sudionike 36. međunarodne konferencije vojnih psihologa.11. IX, Pazinski kolegij, Pazin

Na svečanosti početka nove školske godine u klasičnoj gimnaziji Pazinskog kolegija Josip Bratulić održao je predavanje Marko Marulić, hrvatski književnik za treće tisućljeće

16. X, Hrvatski studiji, Zagreb Svečano slovo Mirka Tomasovića na početku akademske godine 2000./2001. pod

naslovom Europejstvo oca hrvatske književnosti Marka Marulića. 28. X, The Croatian Academy of America, Inc. Chapter Toronto - University of Toronto

Simpozij Croatian Renaissance Writer Marko MarulićSudjelovali su: Vlado Petranović, Barbara Šešelj, Anita Kovačević, Vlado Bubrin, Vinko Grubišić, Ivo Šoljan, Mirko Tomasović, Gabrijela Mecky, Milka Zlomislić

23. XI, Generalni konzulat Republike Hrvatske, Trst Večer Marka Marulića, hrvatskoga i europskog pjesnika

Govorili su: Mirko Tomasović i Bratislav Lučin, a odabrane stihove iz Judite čitala je Vesna Piasevoli

9. XII, Filozofski fakultet Družbe Isusove, ZagrebNa simpoziju Religijske teme u književnosti don Mladen Parlov održao predavanje Teme

“devotio moderna” u misli Marka Marulića.14. XII, Matica hrvatska, Zadar

Predavanje Marko Marulić, europski humanist održao Branimir Glavičić.16. XII, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Opuzen

Predstavljanje knjige /kataloga i otvaranje božićne izložbe Od začetja Isusova - Marko Marulić: 1450-1524-2000.

18. XII, Marulianum, Split Učenici gimnazije “Marko Marulić” sa svojom profesoricom Jasnom Pervan pohodili su

Marulianum, kao što su to prethodno u svibnju učinili njihovi kolege. Tu su se upoznali s djelovanjem Centra i razgledali izložbu Marulićevih rukopisa i starih izdanja.

86

SADRŽAJ

Kalendar proslave 500. obljetnice Marulićeve Judite godine 2001. ……………… 5Međunarodni znanstveni skup Marko Marulić, otac hrvatske književnosti….……. 8Sažetci………………………………………………………………………………10Podatci o sudionicima znanstvenog skupa………………………………………….29International Conference Marko Marulić, Father of Croatian Literature………….36Abstracts ……………………………………………………………………………38Marko Marulić, Judita (I, 1-12) ……………………………………………………57Branko Jozić – Bratislav Lučin: Bibliografija Marulićeve Judite………………….60Izdanja u povodu 550. obljetnice rođenja Marka Marulića (1450–2000)

i 500. obljetnice njegova spjeva Judita (1501–2001)…………………………....76Sabrana djela Marka Marulića ……………………………………………………..78Nagrade Dana hrvatske knjige ………………………………………………….…..79Kalendar proslave 550. godišnjice rođenja Marka Marulića, godine 2000. ………..81

87

Proslavu 550. obljetnice Marulićeva rođenja i 500. obljetnice njegove “Judite” novčanom su potporom pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti Republike Hrvatske

Županija splitsko-dalmatinskaPoglavarstvo grada Splita

Zahvaljujemo na pomoći i sljedećim ustanovama:

Croatia Airlines, ZagrebDalmacijapapir, SplitDržavni arhiv, SplitHotel Marjan, SplitHotel Split, Split

KRON, SplitNacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

SINE-ST, SplitTuristička zajednica, Split

Varaždinska banka, Varaždin_______________

Izdavač:Književni krug Split - Marulianum

Ispod ure 3, Split

Za izdavača:Nenad Cambi

Ovu knjižicu uredili:Branko Jozić i Bratislav Lučin

Design:Duje Šilović

Autor logotipa:Boris Ljubičić

Prijevod na engleski:Katarina Hraste

________________

Tisak:Dalmacijapapir - Split

Naklada:500 primjeraka

88