INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARUFAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA

SMER ZA SRPSKI/BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Mehmed Kapetanović LjubušakNarodno blago

- Seminarski rad -

Novi Pazar, mart, 2010.

SADRŽAJ

Mentor: Student:

Prof. dr. Džemaludin Latić Crnovrsanin Elma

1.UVOD..............................................................................................................3

2. MEHMED KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK................................................................4

3.NARODNO BLAGO...........................................................................................7

3.1. HUMANISTIČKO-POLITIČKA DIMENZIJA LJUBUŠAKOVOG DELA.......................................73.2.VARIJANTNOST POEZIJE U NARODNOM BLAGU..........................................................93.3. TUMAČENJE POSLOVICA........................................................................................9

4.ZAKLJUČAK....................................................................................................11

5.LITERATURA.................................................................................................. 12

1.UVOD

2 | P a g e

Kao i u primjeru drugih nacionalnih knjizevnosti, bošnjačka književnost se također odvija u dva glavna toka, koje čine a) usmena književnost, na jednoj i b) pisana književnost, na drugoj strani.

a) Uobičajeno je da se usmena književnost razmatra izvan dijahronijske razdiobe, tj. žanrovski (lirska pjesma, balada, epska pjesma, usmena predaja i sl.).

b) Primjeru pisane knjizevnosti uobičajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr. srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko, razdoblje između dva svjetska rata i sl.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja dalje vrši žanrovska podjela razlicitih vrsta lirske pjesme, dramskih te proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijetka, kratka priča i sl.).

Bošnjačka usmena književnost zabilježena je u raznolikim i razuđenim oblicima, u rasponu od najkraćih (poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) do najdužih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bošnjačka usmena književnost se može dalje dijeliti na onu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani.

Prvu skupinu djela oblikovanih stihom čine različite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a treću bošnjačka epika.

Bošnjacka usmena književnost u prozi može se podijeliti na: priče o životinjama, bajke, novelističke, šaljive i druge priče sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.

Pionir u prikupljanju i objavljivanju narodnih umotvorina bošnjačke književnosti je Mehmed Kapetanović Ljubušak.

2. MEHMED KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK

3 | P a g e

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rođen je 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Završio je medresu u Ljubuškom i učio je orijentalne jezike. Godine 1878 dolazi u Sarajevo gdje 1893. postaje gradonačelnik i na toj dužnosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlači. Umro je 1902. godine.

Krajem 19. vijeka po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga a poznata mu je knjiga "Narodno blago" (1888). U drugoj knjizi "Istočno blago" (1896) sabrao je i preveo nove turske, arapske i persiske poslovice i mudre rečenice. Tarih1 na njegovom nišanu je s jedne strane na perzijskom, a s druge na bosanskom jeziku, a u arapskom pismu. Zapis je ispisan krupnim talik pismom na perzijskom jeziku, čiji sadržaj u prijevodu glasi:

„O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,Ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar.“

Ova vrsta dokumenta potvrđuje da se Mehmed-beg čiji je pseudonim Muhibi , bavio i književnim radom i da je bio "pametan čovjek", "pjesnik, historičar i čovjek dobrih osobina".

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

Značajna ličnost za budući kulturno-politički razvitak bosn-skohercegovačkih muslimana, stvaranje književne atmosfere na temeljima

1 Tarih je kratki lirski zapis

4 | P a g e

narodnog jezika, uz koegzistenciju orijentalne i narodne književne tradicije. Izvršio evropeizaciju bosanske pisamenosti, da je proširio horozonte bosanskohercegovačke priče i unio nove, dotad nepoznate sdržaje iz muslimanske sredine. Skupio nekoliko stotina bajki i drugih oblika narodnog stvaralaštva, a napiso je i desetak originalnih priča za djecu.( Mali orač, Moj prijatelj, Otac i dr.).

U vrijeme nove vlasti u kojoj su muslimani bili na raskrsnici – od tradicionalne privrženosti Turskoj, pa do skepse prema novoj austrougarskoj vlasti, oni stvaraju djela u kojima se osjećaju te dileme i zabuna. Svoje priče piše bosnskim narodnim jezikom i zapadnim pisamom i tako je učinio pomak od arebice i alhamijado književnosti koju su njegovali pisci njegovog doba. Takav Ljubušakov stav je bio potvrda slavenskog porijekla i tradicije bosanskohercegovačkih naroda koji su njegovali svoj identitet i tradiciju ne napuštojući svoje orijentalne religiozno-duhovne specifičnosti.

Ljubušak je bio na čelu te grupe Bošnjaka, grupe koja je u 80-tim godinama do pokretanja lista "Bošnjak" imala snažan utjecaj na političku orijentaciju svoga naroda i odgoj mladih. Putovao po Bliskom istoku i Evropi, pa je njegovo djelo odraz sličnosti i razlika dvaju svjetova: istočnjačkog koji mu se predočavao prvenstveno u slici Turske Carevine i to na izlazu njene moći, u vrijeme njene dekadencije i degeneracije, i zapadnog – u naponu razvoja, koji je on doživljavao preko zemalja Austrougarske Monarhije. Bio je u prijateljskim odnosima s fra Grgom Martićem kom je napiso nekoliko pisama o problemima Bosne i mogućnostima njenih rješenja. Poznata njegova misao: Nas su dosta vodili za nos, a onda nas napuštali. U pričama i polemičkim člancima često je koristio Mažuranićeve stihove : "Proklet bio tko cić vire/Na svojega reži brata / Jer nesreća sva izvire / Samo iz toga kalna blata". To su prvi stihovi jednog nemuslimanskog pjesnika upotrijebljeni u tekstu Muslimana koji zbog toga sami za sebe predstavljaju presedan. Napiso je za djecu knjižice Rislei-ahlak (Društvo prosvjetnih radnika Okruga Srajevo,1883.) i Narodno blago, (Vlastita naklada, Srajevo, 1890.) u svoje priče unosi misli iz Kur, ana : "Podložni i vjerni budite Bogu, svecu i starijemu od sebe", tj. vladaru. Ističe u pričama praktični princip da Muslimani od svih ostalih gledaju korist kao i drugi i da se ravnaju prema narodnoj poslovici:Brat mi je onaj tko mi je dobru rad. Bošnjak koje vjere bio da bio treba da čuva svoju narodnost i

5 | P a g e

svoju vjeru kao svetu stvar. Pazeći na bošnjačku narodnost oni su se "više puta sa sultanom borili za svoje pravo i običaje".

Naglašavao da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru, predstavlja jedan isti bosanski narod. Afirmisao begove i starinu, govorio o svojim pradjedovima, njihovim običajima i jeziku izvodeći njihovo porijeklo od bogumilske vlastele. Time je postavio i prvi idejnu osnovu romantičarskog herojskoetičkog historicizma i tradicionalizma u književnom stvaranju muslimana i tezu o autentičnoj bosanskoj starosjedilačkoj plemićko-patriotskoj tradiciji begovata i njegovog kontinuiteta s bosanskim plemstvom prije islamizacije. To je teza romantičarsko-rodoljubivog stvaralaštva bosanskih mislimana. Teza koju je preuzeo od Petra Preradovića "Domovina kakva bila, rođenom je sinku mila". Borio se za vlastitu narodnu duhovnu bitnost. Napustio pisnje na orijentalnim jezicima i vladavinu alhamijado literature.

Poznata je knjižica Rislei-ahlak – pouka o lijepom i ružnom ponašanju. Ova knjižica je izišla 1883. go-dine anonimno s napomenom da ju je objavio Muhamedanski školski odbor Okruga srajevskog napiso je maternjim jezikom. On je njen autor i priređivač. U njoj ističe važnost nauke i izobraženja kao jedan od najvažnijih uslova za budući razvoj mladog čovjeka, on je u svojim brošurama i pričama, koje nemaju neku veću umjetničku vrijednost već se uglavnom svode na pouku i aktuelizaciju suvremenih do-gađaja. Naročito je karakteristično potkrepljivanje pojedinih moralno-odgojnih stavova jezgrovitim narodnim poslovicama. U uvodnom dijelu je obično zahvala vladaru koji nam dobrote čini i potreba da se o nauci staramo, te značaj pouka i preporuka. Čovjek se odvaja od životinje po znanju, mislima, i govoru, te sposobnosti razlikovanja lijepe i ružne ćudi. "Um ljudski usvršava se samo učenjem nepoznatih stvari od učenih ljudi i iz knjiga, a čovječanstvo se uzvisuje samo oplemenjivanjem ćudi", kaže pisac u uvodu.

3.NARODNO BLAGO

6 | P a g e

Narodno blago je najznačajnija Ljubušakova knjiga. Sastavljena je od narodnih poslovica, pričica, pjesama, popjevki, prispodobnica... Knjiga je predstavljala zbirku mudrosti bošnjačkog naroda. Posebno su značajne one poslovice uz koje Ljubušak daje objašnjenje vezano za njihov postanak, jer nas upućuju u mnoge povijesne događaje iz bošnjačke prošlosti i odslikavaju biće i mentalitet bošnjačkog naroda.

U svojim pričama koje je skupio iz naroda Ljubušak je naslikao patrijarhalne oblike života i religiozno-duhovnu inerciju iz koje je pokušao probuditi bošnjački narod, prevashodno mlade. Mehmed beg Kapetanović Ljubušak spada u grupu musli-manskih prvaka koji su se okrenuli narodnoj tradiciji i, po ugledu na intelektualce drugih naroda koji su živjeli na tlu Bosne i Hercegovine, počeo da istražuje jezik, identitet, kulturu i tradiciju svoga naroda. Trezveno i racionalno su pokušali upoznati dijete s novim vremenom i novim vidovima života, dati mu prve upute i svjete o ponašanju, o odnosu prema okolini, prema starijima. Pokušavao je da svoje djelo stavi u kontekst suvremenog evropskog obrazovanja, pa su njegove priče više imale efekt kulturno-reformskog poticaja i buđenja mladih, nego što imaju umjetničku vrijednost.

3.1. Humanističko-politička dimenzija Ljubušakovog dela

Narodno blago sadrži pored književne, jezičko stilske, bitanu humanističku, etičku i političku dimenziju.

Početnom invokacijom “Bože pomozi” i ispisivanjem Bismille iz Kurana, Ljubašak u uvodnom slovu Narodnog blaga markira islamsku srčiku bošnjačke duhovnosti, s jasnom porukom na izgrađivanju jugoslovenskog kulturnog zajedništva.

Motiv sabiranja i objavljivanja usmenih umotvorina Ljubušak iskazuje duhovitom hićajom- anegdotom o „malehnom i neznatnom mravu“, koji se

7 | P a g e

uputio prema Ćabi, u Meku vođen čvrstom namjerom da bude na putu, mada već svjestan da do cilja možda neće ni dospjeti. Hićaja na prvi pogled deluje naivno, neuvjerljivo. Ona međutim otkriva duhovnu i moralnu suštinu Ljubušaka, sa skromnočću najsvetlijom markacijom njegove ličnosti. Hićajom Ljubušak hoće motivirati bošnjake da iščitavaju tečevine iz vlastite prošlosti, time da njeguju svoj duhovni identitet. Svo uvodno slovo u Narodnom blagu prožeto je skromnošću i nenametljuvošću sakupljača. U kojoj je meri na uzorni moralitet Ljubušaka- sa skromnošću vrhovnom vrjednošću- djelovalo njegovo duhovno islamsko oblikovanje, dovoljno je citirati Ljubaškov stav da sebe nije smatrao doraslim za tako značajnu ulogu „narodnog književnika“. Skromnost Ljubušak iskazuje kroz visoko mišljenje o vrjednosti usmenih tečevina svoga i drugih naroda.

Svoje mjesto u knjizi drži marginalnim. Njegova skromnost jasno se otkriva iz sljedeće poruke :“ Eto stoga sam se i ja istisnuo tobož na književno polje“2. Uvodno Ljubušakovo slovo prožeto je njemu karakterističnom prosvetitieljskom misijom. Svoju misiju smatra ostvariti zapadnim latiničkim pismom i usmenim tečevinama na bosanskom i na orjentalskim jezicima. Predgovor zborniku završava izravnim pozivom da Bošnjaci sljede njegov primjer sakupljanja usmjenog blaga iz svoje tradicije.

Na kraju svog predgovora prvom izdanju Ljubušak poručuje:

“Eto ti, naš mili narode, jedna lijepa hrpa tvog vlastitog i značajnog blaga, pak se mudro i vješto s njim služi kao što su nam se i naši pradjedovi uvijek služili i svoje misli tako krasno izražavali!”3

“Probiraj, rode, što koji begeniše kao iz puna rešeta mehkih, zrelih i lijepih krušaka! Što se jednom ne dopadne, može se lahko dopasti drugome!”4

3.2.Varijantnost poezije u Narodnom Blagu

2 Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987 str373 Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987 str704 Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987 str70

8 | P a g e

Iako ovo djelo predstavlja najznačajniju zbirku kraćih usmenih oblika, u prvom redu poslovica sakupljenih na teritoriji Bosne i Hercegovine, bilo je kritičara koji su osporavali njen neupitan značaj pedantno navodeći da se 855 poslovica ove zbirke "već nalaze u Karadžićevoj5 zbirci" (Maglajlić, 2003, 35). Pritom, navedene su i "mnogobrojne Ljubušakove poslovice koje bi se mogle podvesti pod njegovu vlastitu formulaciju 'zanimljive kao varijante'" (ibid.). Sam pojam varijantnosti u usmenoj književnosti je izuzetno važan prevashodno zbog činjenice da je i ta mađuvarijantna razlikovnost, kao i sama usmena književnost, nastala kao produkt kolektiva. Svaki činilac kolektiva koji nije samo pasivni posmatrač već i aktivni prenosilac, gradi svoju varijantu onog što je čuo tako što ga drugačije "pročita" i nastalu varijantu kazanog prenese dalje, čime se proces nastavlja. Postojanje varijanata je znatno češće u poeziji nego u prozi, jer se priča i ne bilježi drugačije već kao varijanta, odnosno prozni tekstovi su uvijek bili pisani "po sjećanju" počevši od Karadžića, Cepenkova itd. Dakle, poznajemo varijante poezije jer se ona zapisuje izravno i doslovno, dok s prozom to uglavnom nije bio slučaj, iako se i kod nje pojavljuju elementni varijantnosti mada u znatno manjem obimu.

3.3. Tumačenje poslovica

Pored poslovica u zbirci nailazimo i na nekoliko pjesmo date u cjelosti, kao i nekoliko usmenih priča kojima Ljubušak pojašnjava poslovice, odnosno tumači njihovo značenje ili njihov nastanak. S obzirom da poslovica ima okoštalu formu njeno značenje nije uvijek jasno ukoliko je ne prati priča. Neke od interesantnijih poslovica koje su popraćene pričom su: Laže da je djed, Što ko čini, sve sebi, Zla se žena kazati ne može itd. Pojašnjenje ovih poslovica u mnogome obogaćuje samu zbirku dajući joj jednu posebnu notu originalnosti i pragmatičnosti, u prvom redu radi boljeg razumijevanja poslovice, a zatim i ćutnje hronotopa njenog nastanka. O ovome problemu sam Ljubušak u uvodu prvog izdanja kaže:

5 Vuk Stefanović Karadžić sakupljač srpskih narodnih umotvorina

9 | P a g e

“U ovoj zbirci nalazi se nekoliko povećih priča u rastumačenju nekojih poslovica i fraza, za što i kada je koja rečena i odakle su potekle; otprilike kao: "Hajde, brate, pa ti delibaši kaži"6ili "Objahuje kao Kopčić Duvno"7itd.”

Priče koje su naprijed navedene Ljubušak ne spominje jer su pridodate zbirci tek u drugom ćiriličnom izdanju 1888. godine. Upoređujući ih dolazimo do podjele ovih "rastumačenja" na priče i predaje, odnosno na one "poetičnije" i "istoričnije"8. U prvu grupu bismo ubrojali Što ko čini, sve sebi i Zla se žena kazati ne može, dok drugu grupu bi činile ostale, upravo prema Grimovoj defniciji jer za navedene dvije možemo sa sigurnošću reći da su poetičnije. Bilo da se radi o jednom ili drugom obliku, zamjetljivo je vrhunsko slikanje čistim narodnim jezikom, koji kao prirodno proizvedena boja služi umjetniku da svojim kistom oslika narod.

6 Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987 str52

7 Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987 str43

8 Recnik književnih termina,Grim, str 635

10 | P a g e

4.ZAKLJUČAK

Ako nam se danas, na prvi pogled, ne čini izuzetnim djelo Ljubušakovo, ono s vremenom za kulturnu povjest bošnjaka postaje sve značajnije. Ono je u toj kulturnoj povjesti prvo progovorilo o složenim segmentima duhovnosti Bošnjaka, osobeno u plodnom srastanju, sučeljavanju i potiranju južnoslovenske i islmaske kulture. Ljubušakovo djelo otkriva se upravo u tom povjesno i duhovno često protirječnom prožimanju, ali i u plodnoj simbiozi. Nastalom krajem 19. stoljeća u vrjeme nacionalnog osvještavanja bošnjaka, ovo djelo nužno sadrži prosvjetiteljske ideje i duh europskog racionalizma.

Kulturno preporodnom, nacionalno-osjetiteljskom, racionalno-prosvetiteljskom i socialno-političkom afirmacijom književnosti i kulture bošnjaka, Ljubušakovo djelo jest alem kamen u embrioalnim začecima novije bošnjačke književnosti na latiničkom i ćiriličkom pismu. Ono je njen višestoljetni simbol, istovremeno izdanak i kontinuitet, početak ulijevanja u južnoslavenske književnosti. Početak samostalnog rasta kroz životodajnu snagu, inspiraciju i višestoljetno zračenje u vrelima i spojevima južnoslavenske sa islamsko-orjentalnom duhovnosti.

11 | P a g e

5.LITERATURA

1.www.wikipwdia.org, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

2.http://hr.wikisource.org/wiki/Knji%C5%BEevnost_za_djecu_i_omladinu#Mehmed_-_beg_Kapetanovi.C4.87_Ljubu.C5.A1ak, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

3. Narodno blago, Mehmed Kapetanović Ljubušak, Sarajevo 1987

4. Duraković, Enes, Bošnjačka Književnost U Književnoj Kritici, Sarajevo

12 | P a g e