Mehmedalija Mak Dizdar, Mehmed Alija Dizdar, (Stolac,17. oktobar1917. -Sarajevo,14. juli1971.) je jedan od najveihbosanskohercegovakihpjesnika[1]. Njegovo pjesnitvo objedinjuje utjecaje iz bosanskehrianskekulture,islamske mistikei kulturnih ostataka srednjovjekovne Bosne, a posebno s njenim kamenim nadgrobnim spomenicima.[2]Njegova djelaKameni spava[3]iModra rijekasu vjerovatno najznaajnija bosanskohercegovaka pjesnika ostvarenja20. vijeka[4]. Ona su ujedno i vrhunac Makova stvaralatva i jedan od najznaajnijih dogaaja u cjelokupnoj bosanskohercegovakojumjetnikojiduhovnojhistoriji.[5]Njegov portret je prikazan na novanici od 10konvertibilnih maraka.Sadraj[sakrij] 1Biografija 1.1Rani period 1.2Karijera 2Stvaralatvo i stil pisanja poezije 3Utjecaj antike Grke na njegovu poeziju 4Batina 5Bibliografija 6Nagrade 7Zanimljivosti 8Vanjski linkovi 9ReferenceBiografijaRani periodMehmedalija Dizdar je roen17. oktobra1917. godine ubonjakojporodici u Stocu, u vrijeme dok je Bosna i Hercegovina bila u sastavuAustro-Ugarske. Bio je sin Muharema Dizdara i Nezire (roene Babovi). Bez oca je ostao u 6. godini ivota.[6][7]Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida. Osnovnu kolu zavrio je u Stocu.Karijera

Makova poema na spomen obiljeju nevino ubijenimna tuzlanskoj kapiji:"Ovdje se ne ivi samoda bi se ivjelo.Ovdje se ne ivi samoda bi se umrlo.Ovdje se i umireda bi se ivjelo."Nakon zavrene osnovne kole odlazi uSarajevogdje1936. stie gimnazijsku maturu te knjievnim prvijencem (Vidovpoljska no) ulazi u javni ivot. Tadanji reim Makov prvijenac mijenja izbacujui iz njega sve to nije bilo u skladu sa tadanjom ideologijom.[6][8]Njegov stariji bratHamidje bio pripadnik knjievnog narataja profiliranog zbirkom buntovnih stihova "Knjiga drugova" iz1929. godine i tadanji urednik sarajevskih novina i asopisa "Gajret", za koje i Dizdar poinje pisati.[9]. Njegovo pjesniko ime "Mak" je pseudonim, koji je koristio za vrijeme Drugog svjetskog rata kao partizanski borac.[10]Majka i sestra su mu ubijene 1945. godine ukoncentracionom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvetenacistaMaku zbog njegove neuhvatljivosti i antifaistikog djelovanja.[6][7]NakonDrugog svjetskog rata, dijelom provedenog u ilegali Narodnooslobodilakog pokreta, prvo ostaje vezan uz novinarstvo. U periodu od 1948. do 1951. obavljao je ulogu glavnog urednikasarajevskogdnevnog lista Osloboenje. Nakon perioda provedenog kao novinar, Mak prelazi u izdavatvo i osniva Seljaku zadrugu koja e nedugo, zahvaljujui Makovoj sposobnosti, prerasti uNarodnu prosvjetukoja je u njegovo vrijeme bila jedna od najznaajnijih izdavakih kua naBalkanu. Zbog toga to je na anonimnom konkursu (za 1959/60. godinu) prva nagrada dodijeljena romanu Bihorciamila Sijaria, u kojem je autor opisao stanje Bonjakasvog rodnog krajau periodu izmeu dva svjetska rata, Narodna prosvjeta biva optuena kao prokapitalistika imladomuslimanska.[6]Usljed pritisaka u javnosti i optubi, Narodna prosvjeta je pripojena izdavakoj kui Veselin Maslea ime prestaje njen samostalni rad. Mehmedalija ostaje bez posla i kako ne uspijeva nai novi posao naredni period radi samo volonterski. Nakon nekoliko godina, 1964. godine postaje glavni urednik asopisa "ivot", te obavlja i funkciju predsjednika Drutva knjievnika BiH.[6]Stvaralatvo i stil pisanja poezijeDvije zbirke poezije i niz od vie pjesama Maka Dizdara Kameni spava 1966-1971 i Modra rijeka 1971. spajaju naizgled nespojive elemente. Njegova poezija koristi natpise sa srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika i njihovih natpisa o prolaznosti ivota. Oni izraavaju prepoznatljivu viziju ivota i smrti, oslanjajui se na hrianske i muslimanskegnostikesenzibilitete o ivotu kao prelazu izmeu "groba i zvijezda".[11]Cjelokupno pjesnitvo Maka Dizdara, pa i njegov razvojni put, obino se razmatra iz ugla zakljune, krunske zbirke "Kameni spava" iz1966godine. Dizdar se takoer borio protiv sve jaeg utjecajasrpskognabosanski jezik, kako je naveo u svom lanku "Marginalije o jeziku i oko njega", (u izdanjuivot, XIX/11 - 12, Sarajevo,1970. godine, str. 109-120).Premda je od njegovog prvog pravog pjesnikog nastupa, sredinom1950-ih, do pojave te zbirke rije o srazmjerno kratkom vremenskom razdoblju, proces sazrijevanja, kreativnog proienja Dizdarovih preokupacija trajao je oito mnogo due. Kritika je gotovo sve do "Kamenog spavaa" bila u nedoumici znai li nastojanje da zgunjavanjem forme modernizira svoj izraz tek povrinska igra ili je to korjenita promjena. Pjesnika matrica u kojoj se socijalnim slikama s natruhamaekspresionistikogideograma Dizdar javio bila je ne samo prevladana nego isocrealistikimpojednostavljenjima posve obezliena. U jednom kritikom tekstu iz1959. godine je i sam branio motive socijalnelirikekoja se stavljala u "slubu ovjeka", naglaavajui pritom kriterij "umjetnike istine". Kada je1956. na pjesnikoj smotri gotovo usputno, proitao pjesmu "Gorin", u njoj je traio nit koja od problema vodi do utjehe i spokoja.Pjesma se bavila kanonskom temomsocijalistikogrealizma - vojnikom, ali na neuobiajen nain i u nepretencioznoj jednostavnosti oblika i stila. U komentaru uz njenu skoru antologizaciju pjesnik objanjava kako se osjea,