mi mladi (sŠ - lidrano 2012)

mimladiList III. gimnazije | Zagreb | siječanj 2012. | godina LVI. | broj 103.

TEMA BROJA

VOLONTIRANJE

Košarkom do AmerikeSa školskih hodnika

Intervju: Hrvoje Jurin

Julijana Matanović Miroslav Mićanović

List III. gimnazije2 mimladi

mimladi - list III. gimnazijeNakladnik: III. gimnazija, Kušlanova 52

Tel: 01 23 05 454 Fax: 01 23 39 628 Web: www.gimnazija-treca-zg.skole.hrE-mail škole: [email protected] E-mail novinarske grupe: [email protected]

Za nakladnika: Martin Oršolić, prof. Glavna urednica i lektorica: Maja Ilić, prof.Glavni urednici: Petra Plivelić i Antonio Dominik Uredništvo: Lucija Gegić, Magdalena Margić

Naslovnica: Antonio Dominik Dizajn i priprema za tisak: Ivo MađorTisak: Printera grupa, Sv. Nedelja

Naklada: 1000 primjeraka Cijena: 30 kunaISSN 1331-8357

2 mimladi List III. gimnazije

SAd

ržA

j Suvremene bajke 3DOGAĐAJNICADobre pripreme, dobri rezultati 4Glazbom i predstavom ispraćeno polugodište 5Izazov – biti još bolji nego prošle godine 6Odlična priprema za natjecanje 7Profesor na jedan dan 8Mali filozofi 9Kako uvijek biti u pravu 9Ponos Hrvatske i Treće gimnazije 10Zrelost je prednost 11Od žitarica do bakinih štrukli 12Božićne želje 13Budući agronomi opet u akciji 13TEMA BROJASvašta dolazi u paketu 14Volontiraš li? 15Trebaju li volonteri spavati? 16

Život sa srcem 18Osmijeh kao nagrada 21I životinje zaslužuju pomoć 22Lako je uljepšati dan 23Redoksi i sudovi 24E, da imam vremena… 25SKITNJE„I amsterdam“ 26Dobar spoj učenja i zabave 29Kraljici Hrvatske, Europe i svijeta u zagrljaj! 30Grad gdje je sve baš onako kako bi trebalo biti 32U POVODUUžitak čitanja 36Stih se govori i tijelom 36Hodanje uz prugu 37Bojica, stih, škare i ljepilo 37Pustolovina čitanja i pisanja 38Svjedočenje dušom 40POSJETILI SMOStrast i bunt 43Klasik u izvornom obliku 44Ples sa zvijezdom 45

Praskozorje – između smijeha i suza 46Kud Pivo, tud i ja! 47DRUGO LICEMozak ne smije biti u stanju hibernacije 48Povjesničarka koja nije voljela povijest 50ŠPORTPregled športskih događanja 53Treće mjesto za Treću 55Košarkom na drugi kraj svijeta 56Novi Luka Modrić 56PREPORUČAMOO ukusima se ne raspravlja 57Čitajte za svoj gušt 58RAZBIBRIGABack in past - ajme… 59Kupite Bonton 60Učenički biseri 61Horoskop 62-2 - i više nego dovoljno! 63

List III. gimnazije 3mimladi

uvo

dn

IK

Kao mala nisam mogla zaspati sve dok mi mama ili tata ne bi pročitali barem jednu bajku iz moje velike knjige bajki. Bio je to poseban osjećaj nestrpljenja, sreće i radosti - nekako magičan. Bilo je po-trebno samo malo vjere i mašte da bi moj dječji um povjerovao u bilo što. Još se i danas sjećam miri-sa papira i tinte koji bi me zapuhnuo pri listanju, glatkih listova papira te lijepih i bogatih ilustracija.

Danas, u principu, zaspim i prije nego što uđem u postelju. No, ako me slučajno uhvati nesanica, rado uzmem neko štivo da me uspava, kao što su to nekada činile bajke. Skoro uvijek mirno usnem i utonem u neki lijepi san (osim ako prije spavanja ne ponavljam matematiku ili fiziku primjerice, na-kon njih imam noćne more).

Naš list donosi vam suvremene bajke, doduše bez zlih vještica, maćeha i vukova, ali sa sretnim za-vršetkom. Informirajte se u našoj temi broja o volontiranju pa i sami pomognite nekome da pronađe svoj sretan završetak. Možete pročitati intervjue s danas uspješnim ljudima - liječnikom Hrvojem Juri-nom te književnicima Julijanom Matanović i Miroslavom Mićanovićem - koji su i sami nekada bili za-igrana djeca koja su se voljela igrati doktora, a sanjala su o tome da postanu operni pjevači, koje je jed-na nenapisana zadaća dovela do prve nagrade, koja su uživala u svakodnevnom putu do škole preko mosta. Humanitarne bajke naših učenika, njihova srdačnost i poniznost, izmamit će vam suze na lice.

Upoznat ćete i drugu stranu naših dviju profesorica - Katarine Essert i Zrinke Korbar, zavirite i u nji-hovo djetinjstvo. Proučite kako je to kada mali postanu veliki na jedan dan, tj. kada učenici postanu profesori. Nadalje, naučite ostvariti svoje snove, baš kao što su to učinila naša dva perspektivna košar-kaša i bivša učenika, koji svoje snove ostvaruju daleko u Americi. Pročitajte i članak o mladom učeniku iz I. razreda, Alenu Haliloviću, koji ostvaruje svoj plavi, dinamovski san. Zabilježili smo i posjet prave pop princeze, doduše nema plave krvi, no svejedno je oduševila Zagreb. Bili smo i sudionici najsavrše-nijeg i najbajkovitijeg vjenčanja - smrtnice Belle i vampira Edwarda, samo pred filmskim platnima, ali je epitet bajkovito ovdje neizostavan.

Osim toga, u ovom broju možete slijediti avanture naših učenika u brojnim gradovima - Vukovaru, Sarajevu, Amsterdamu, Kölnu, Nürnbergu, Salzburgu, Münchenu... Ostat ćete očarani kao da ste s nji-ma bili tamo. Kako smo cijeli Mjesec hrvatske knjige obilježili poetskim radionicama, u rubrici U povo-du možete štošta novo saznati. Nadamo se da ćete se zabaviti i proširiti mogućnosti svoje mašte uz naš modni pregled, tračeve sa školskih hodnika, horoskop slavnog astrologa i zanimljiv strip.

Morate samo vjerovati, jer u svakome od nas još je uvijek nestrpljivo i znatiželjno dijete. Okrenite stranicu i posvjedočite mojim tvrdnjama!

Petra Plivelić

Suvremene bajkeMi mladi kroz godine

do

gA

đA

jnIc

A

mimladi List III. gimnazije4

Već treću godinu zaredom u na-šoj su školi organizirane besplatne pripreme za ispite državne matu-re. Pripremama su obuhvaćeni svi predmeti koje učenici planiraju pi-sati na državnoj maturi. Da je uisti-nu riječ o dobro obavljenom poslu, dokazuje podatak da je prošle godi-ne 50% učenika upisalo fakultet na prvom mjestu liste prioriteta.

Kompleksni brojevi u subotnje jutro

Na samom smo početku školske godine morali ispuniti anketu o fa-kultativnim i izbornim predmetima. Tamo smo, za razliku od prethod-nih godina, morali označiti i pred-mete koje želimo ponoviti za držav-nu maturu.

Iako smo se vrlo nadobudno pri-hvatili redovitog dolaženja na pri-preme, to se uskoro pokazalo kao težak zadatak. Naime, mnogima je vrlo naporno nakon sedam redov-nih sati u školi (koncentrirano) pro-vesti još dodatna dva sata baveći se gradivom koje smo davno odradi-li, bez obzira na činjenicu da se ri-jetki mogu pohvaliti znanjem koje nije isparilo.

Nešto što me osobno jako izne-nadilo jest spoznaja da jednako re-dovito dolazimo na pripreme tije-kom tjedna i na one koje se odvijaju subotom ujutro. Očekivao sam da subotom nitko neće dolaziti, jer petkom navečer ružimo, ali svi smo shvatili koliko nam pripreme poma-žu u ponovnom svladavanju gradi-va. Štoviše, satovi matematike na kojima je atmosfera najradnija jesu upravo oni u osam ujutro – kad smo svi nabrijani i imamo jaku želju sa-vladati gradivo.

Eh, da je Hrvatska tako organizirana

Općenito, pripreme su izvr-sno organizirane. Poklapanja u

vremenu njihovog održavanja nema jer nam je u slučajevima kad je to bilo neizbježno ponuđeno nekoli-ko termina.

Osim toga, na pripreme dolazi-mo poprilično „studentski“ – s bi-lježnicom i kemijskom olovkom. Profesori su izvrsno pripremljeni i daju nam sve materijale, što uvelike olakšavaju čuda moderne komuni-kacije, posebice e-mail i Facebook.

Novost u usporedbi s prošlom godinom leži u tome da su pripre-me iz matematike i fizike fakultativ-ni predmeti, što dodatno motivira učenike na redovito učenje i dola-ženje.

Najbolji iz logikeNa razini škole najbolje su napi-

sani ispiti iz likovne umjetnosti, psi-hologije, povijesti i fizike. Redom, čak se 73, 50, 43 i 41 posto učenika nalazi među najboljih 25% u državi.

Možemo se pohvaliti i još jednim izvrsno napisanim ispitom iz logike. Naime, učenik Luka Šiško osvojio

je prvo mjesto točno riješivši 88% posto ispita. Ovim putem čestitam Luki, a čestitku treba uputiti i pro-fesoru Petru Runji koji je uvršten na popis najuspješnijih profesora.

Mainstream gimnazijaVeć sam napisao da je polovica

prošlogodišnjih maturanata upisa-la svoj prvi izbor. Drugi je izbor upi-salo 15% učenika, a treći tek 4%. Ti podaci govore da je čak dvije tre-ćine učenika upisalo željeni fakul-tet. Na žalost, četrnaestero učenika (od 151) na ljetnom roku nije upi-salo nijedan fakultet, ali su se svi uspješno upisali na jesenskom upi-snom roku.

Što se tiče odabira fakulteta, svaki je peti učenik, nećete vjerovati, upisao Ekonomiju. Otprilike svaki deseti upisao je Pravo i Filozofski fa-kultet, 6% učenika bit će tete u vr-tiću ili učiteljice, a na PMF je otišlo 4% učenika, jednako kao i na Agro-nomiju.

Pripreme za državnu maturu, rezultati prošlogodišnjih ispita i odabir fakulteta

dobre pripreme, dobri rezultatiNa pripreme dolazimo neispavani, jadni i gladni, ali će nas većina rasturiti na maturi

Antonio Dominik, IV. e

Škola i nakon dva

do

gA

đA

jnIc

A

mimladiList III. gimnazije 5

Božićna priredba

glazbom i predstavom ispraćeno polugodište

Iako kraća nego inače, ovogodišnja je priredba zaigranošću oduševila gledatelje.

Lucija Gegić, II. a

Na kraju prvog polugodišta, 23. prosinca 2011., održana je priredba kojom smo obilježili Božić. Učeni-ci su i ove godine uložili puno tru-da, što se svakako isplatilo – publi-ka je uživala.

Akademiju su vodile Magdale-na Margić i Lucija Gegić, a prvi su na pozornicu izašli učenici četvr-tih razreda koji su, uz stručnu po-moć profesorice Božene Fiamengo, pripremili i izveli kratku dramsku igru na talijanskom jeziku, Un’ esa-me difficile (Težak ispit). Djevojački

zbor, pod vodstvom profesorice Martine Krajnović, iznova nas je oduševio. Prva je vura te noći pje-sma je kojom su djevojke započe-le svoj nastup. Zatim je na red doš-la Koledarska, pjesma iz Gradišća koju je zbor izveo uz pratnju Tine Vrban na violini i Ane Votoupal na flauti. Njemačku narodnu pjesmu O Tannenbaum izvele su soprani-stica Karla Ledić, mezzosoprani-stica Antea Poljak i altice Darija Govedarica i Marta Sršan, a onda su nam zborašice poželjele sretan

Božić engleskom pjesmom We wish you a merry Christmas.

Uslijedila je prava čarolija - u svi-jet Božića i glume uvela nas je dram-ska skupina GTTG svojom dram-skom igrom „Božić je…“ Važno je napomenuti kako su članovi sami osmislili, napisali i režirali svo-ju kratku predstavu, dok je njiho-va voditeljica, prof. Maja Ilić, samo uskakala svojim stručnim savjetima. Kada smo napokon shvatili što je Bo-žić i što nam on sve donosi, školski je zbor, uz solistice Karlu Ledić i Anteu Poljak, otpjevao pjesmu White Chris-tmas uz pratnju Ane Votoupal na fla-uti i Jurja Mihaela Kutnara na gla-soviru.

Ovogodišnja je priredba bila ne-što kraća nego inače, ali je svojom raznolikošću i zaigranošću oduševila okupljene učenike i profesore.

In Italiano

Dokaz da je pod čist

do

gA

đA

jnIc

A


Državna natjecanja iz čak deset predmeta

Izazov – biti još bolji nego prošle godine

Dva zlatna pehara, dva osvojena druga mjesta i još mnogo izvrsnih plasmana na državnim natjecanjima obilježila su prošlu školsku godinu

Lucija Kovač, II. e

Prošla je školska godina bila naju-spješnija po broju predmeta iz kojih su učenici nastupili na državnim na-tjecanjima i smotrama. To nam po-kazuje da se naša gimnazija brzinom svjetlosti približava svom cilju – još koja godina i bit ćemo među najbo-ljim školama u Hrvatskoj.

Jedanaestero u ŠibenikuNa državnu smotru Lidrano 2011.

prošao je, od tri predložena novinar-ska rada, intervju Antonija Domini-ka s dr. sc. Danijelom Labašem pod nazivom Face(book) to Face(book). Nismo ni sumnjali da njegov rad neće proći dalje nakon svih pozitiv-nih kritika koje je dobio od struč-nog povjerenstva na županijskom natjecanju. Sjetimo se da su bili to-liko oduševljeni njegovim radom da su mu čak predložili objavljivanje rada u Vjesniku. Osim A. Dominika u Šibenik, gdje se smotra održava-la, otputovala je i dramska skupina GTTG sa svojom predstavom Koji

film sad vrtiš u glavi dramatizira-nom prema istoimenom romanu Sanje Bilić.

Naše lidranovce vodila je profeso-rica Maja Ilić.

Odlični plasmani na svim natjecanjima

Već poznata četvorka zadužena za natjecanje iz vjeronauka proš-la je na državno natjecanje. Luka Mlinarić, Mario Dodić, Toni Storić i Mario Španić, zajedno s profeso-rom Stjepanom Pavekom, na držav-nom natjecanju na Hvaru osvojili su izvrsno drugo mjesto. Sa 139 bodo-va dečki su bili za petama vodećoj Srednjoj školi Hvar koja je bila bolja za samo šest bodova. Kao nagradu dečki su osvojili putovanje u Gos-pina svetišta u Austriji i Poljskoj, a o samom putovanju i njihovim doj-movima možete pročitati u rubri-ci Skitnje.

Državno natjecanje iz kemije odr-žalo se u Puli od 2. do 5. svibnja, a

našu je školu predstavljala Jelena Fi-lipović koja se marljivo pripremala uz pomoć profesorice Karoline Ba-garić, a u školu se vratila s izvrsnim uspjehom osvojivši šesto mjesto.

Gabrijela Hojsak predstavljala nas je na državnom natjecanju iz njemačkog jezika koje se održavalo u Primoštenu. U kategoriji povrat-nika zauzela je osmo mjesto sa 83 boda. Za natjecanje ju je priprema-la profesorica njemačkog i latinskog jezika Berislava Runje.

Na državno natjecanje iz infor-matike plasirala su se dva učenika naše škole. Dominik Plejić natjecao se u kategoriji matematičkog smje-ra i plasirao se na četvrto mjesto, a njegova je mentorica bila profesori-ca Darka Sudarević. Karlo Martinek zauzeo je peto mjesto u kategoriji općeg smjera uz pomoć profesora Denisa Gagića.

Za Dominika Plejića, čiji je men-tor bio profesor Petar Runje, dobro je prošlo i natjecanje iz logike jer je

Trač party

do

gA

đA

jnIc

A


osvojio osmo mjesto sa 132 boda (prvi je imao 150 bodova). Domi-nik je tako školu predstavljao čak na dvama državnim natjecanjima što je za svaku pohvalu.

Još jedno u nizu državnih natje-canja je i državno natjecanje iz fi-lozofije na koje se svojim znanjem plasirao Filip Han, a mentor zaslu-žan za njegov uspjeh profesor je Pe-tar Runje.

Profesor Zdenko Skukan odlično je pripremio Leopolda Prlića koji se svojim znanjem povijesti izborio za odlazak na državno natjecanje.

Eko-kviz bio je još jedna prigo-da za pokazivanje znanja i umijeća

naših učenika. Uz pomoć profeso-ra Stjepana Dolenca četveročlana je ekipa, Ivan Krešimir Lizatović, Domagoj Gerovac, Karlo Martinek i Sara Lizatović, izborila odlazak na državno natjecanje u Primošten.

Prvaci države u košarciNajviše medalja osvojili su, po

običaju, naši športaši. Košarkaši i košarkašice okrunili su se zlatom dokazavši još jednom da se u Trećoj igra najbolja košarka, za što svakako treba pohvaliti njihova trenera, pro-fesora Antonija Perića. Prvo mjesto na državnom natjecanju za dlaku je izmaklo atletičarima, ali smo i mi i profesor Mato Banovac, njihov tre-ner, zadovoljni izvrsnim drugim mje-stom. Tako će tri nova pehara krasiti našu školu. Uspjeh košarkaša na-stavio se i u Zagrebu jer su drugi put zaredom osvojili Memorijalni tur-nir Krešimira Ćosića. Prijelazni pe-har osvojen ove godine lako bi mo-gao postati naš ako ovakav uspjeh postignu i sljedeće godine, što je cilj koji si je zadao profesor Antonio Pe-rić i njegova uspješna ekipa.

Ove je godine tako pred sve nas postavljen velik izazov – biti još bo-lji nego prošle godine. Nadamo se da ćemo ga ostvariti.

Zimska škola informatike Krapina 2012.

odlična priprema za natjecanjeSudjelovali smo u radionicama koje su organizirali najbolji olimpijci

Dario Sindičić, I. f

Na 17. zimsku školu informatike, u organizaciji Hrvatskog sa-veza informatičara (HSIN), bili smo pozvani temeljem rezultata na Otvorenoj smotri softverskih radova. Škola se održala od 6. do 14. siječnja 2012. godine, po 12. put u Gradu Krapini.

Cijelom je događanju prisustvovalo više od tristo učenika i pro-fesora. Održano je sedamnaest zanimljivih radionica koje je vodi-lo četrnaest predavača, među kojima su bili profesori, naši najbo-lji olimpijci i stažisti u Facebooku. Ove su radionice bile izvrsne pripreme za natjecanje, ali su se pokazale i kao dobar način za edukaciju učenika i profesora.

Na zatvaranju Zimske škole, predsjednik HSIN-a, Alen Spie-gl, podijelio je priznanja za odličan uspjeh na Otvorenoj smotri softverskih radova i učenicima III. gimnazije, mom bratu Lovri Sindičiću i meni.

do

gA

đA

jnIc

A


Zamjena učenik – profesor i ove je godine uspješno provedena

Profesor na jedan danProjektom se 30 profesora prisjetilo kako je to sjediti u školskim klupama,

a 32 učenika okušalo se za katedrom.


Nestrpljivo smo čekali 12. travnja jer smo, poučeni prošlogodišnjim iskustvom, znali da će to biti zanimljiv i neobičan školski dan. Tjedni (ili za neke dani ili sati) priprema bili su iza svih nas koji smo se prijavili za zamje-nu učenika i profesora. Prije osam sati svi smo nestrpljivo čekali u zbornici, a profesori su nam davali zadnje upute.

S profesorima želimo piti kavuVeć nakon prvog sata svi su bili

puni dojmova. Zbornica je brujala od raznih komentara učenika, ali i pro-fesora, sve nas je podjednako zabav-ljala nova atmosfera. U veselom smo tonu nastavili dalje.

Većini je učenika koji su sudjelova-li u zamjeni najbolji doživljaj bio ispi-janje kave s profesorima. Uspjeli smo uvidjeti da su i profesori samo ljudi koji se, čak možda više nego mi, ra-duju vikendima i praznicima. Osim toga, učenicima se svidjela i vlastita snaga koju su pokazali pred drugim razredima jer ipak nije lako održati sat kemije ili engleskog jezika u razredu u kojem nikada nisi bio.

Većina satova završila je uspješno, učenici su uspjeli održati red i organi-zirati rad, ali se uz to i dobro zabaviti. Profesori, koji su glumili učenike, naj-češće su se šalili i opušteno pokušava-li ometati nastavu i tako svojim novim profesorima otežati posao. Ipak, bilo je i onih koji su se povukli i nisu željeli sudjelovati kao učenici, ali zbog stro-gih komentara svojih mladih zamje-na i oni su se do kraja dana opustili i

uključili. Najbolja profesorica jutarnje smjene bila je Alena Kananović koja je primila najviše pozitivnih komentara, dobro se zabavila i jedva izašla na kraj s učenicom Katom Barišić. U popod-nevnoj smjeni nije bilo puno zamje-na jer su se toga dana pisali brojni te-stovi, ali zamjene koje su održane bile su i više nego zanimljive. Najviše po-hvala primila je profesorica Šilić koja je predavala geografiju. Napravila je zanimljive prezentacije i igrala igru vješala s učenicima kako bi što bo-lje zapamtili pojmove te primila po-ziv učenice Mile Bartulović da, kada riješi sve svoje školske obveze, pone-kad dođe predavati drugašima. Bilo je i pokušaja podmićivanja profesora za ocjenu, a profesor Lizatović najvi-še je problema imao s učenicom Iva-nom Cvijović koja je nestajala sa sata njemačkog jezika i zabavljala ekipu. Iznenađenje dana, i za učenike i za profesore, bio je profesor Birkić koji je predavao povijest.

Cilj je bolje razumjeti jedni drugeKomentari su uglavnom bili pozi-

tivni. Profesori su bili zadovoljni svo-jim zamjenama, a učenici postignu-tim rezultatom. Učenici, koji su i ovaj dan ostali samo učenici, uživali su u radu mladih profesora i zabavnom danu. Većina se slaže da je ovo odli-čan način kako bi obje strane, i uče-nici i profesori, shvatile kako je onoj drugoj te da bi ovakve projekte treba-lo organizirati što češće. Otkako sam se i sama okušala u ulozi profesorice, mnogo bolje razumijem profesore, a nadam se da i oni bolje razumiju nas. U ovom projektu sudjelovalo je 30 profesora i 32 učenika. Nadamo se da će i idući projekt biti ovako zanimljiv, s još više zamjena i zabave. Mogu vam otkriti da se razmišlja o tome da se u zamjenu uključe i tete spremačice, domari, tajnica pa možda i sam rav-natelj. Baš nas zanima za koja će mje-sta biti najviše prijava.

Mladi profesori

Ne skriva ocjene

“I ja ovo predajem...”

do

gA

đA

jnIc

A


Povodom Dana filozofije, koji se i ove školske godine obilježio u našoj školi, uz slušanje predavanja Brune Pušića o eristici, imali smo prigodu i sami postati predavači zahvaljujući Petru Runji - profesoru filozofije, Ru-žici Lice - vjeroučiteljici u osnovnoj školi i dobroj volji osnovnoškolaca. Poticaj za održana predavanja pro-našli smo u ideji o sustavnoj nastavi filozofije u osnovnoj školi pod na-slovom Mala filozofija koju su osmi-slili te ujedno i izvode Bruno Ćurko i Ivana Kragić.

Tri skupine maturanata održa-le su u četvrtom i šestom razredu Osnovne škole Dragutina Kušlana predavanja iz filozofije na teme vri-jednosti i umjetnosti, tijekom sata vjeronauka. Iznenadili smo se nji-hovom željom za suradnjom i njiho-vim poimanjem svijeta i života koje se često činilo zrelijim od shvaćanja naše generacije. Oduševljeni učitelj-skim poslom i reakcijom učenika, s njihovom smo vjeroučiteljicom do-govorili još jedan sat, ovaj put u pe-tom razredu koji je i prošle godine slušao predavanje iz filozofije. U tom su razredu neki učenici bili toliko za-divljeni filozofijom da su već i prije predavanja samostalno istraživali i

razmatrali sadržaje koji se obrađu-ju tek u četvrtom razredu gimnazije.

Možda su upravo oni naveli neke od nas na razmišljanje o promjeni odabira budućeg zanimanja, a sva-kako su nas poučili da godine nisu sasvim povezane sa zrelošću i mo-gućnošću donošenja iznimno zani-mljivih zaključaka.

Uz autorice članka u pripremi i izvedbi predavanja sudjelovali su Iva Petričić i Marija Krasić (IV. a), Vikto-rija Radman i Anja Rožić (IV. b), Pe-tra Peša i Nikolina Sabljak (IV. e) te Filip Grkinić (IV. f ).

Maturanti kao predavači filozofije osnovnoškolcima

Mali filozofiPonekad zreliji od maturanata

Karla Sekula-Pezelj i Ana Petelinšek, IV. e

Obilježen Dan filozofije

Kako uvijek biti

u pravuNaučili smo trikovima i argumentima zbuniti

sugovornika

Petra Plivelić, IV. a

Povodom Dana filozofije u našoj je školi, 17. studenoga, održano predavanje pod nazi-vom „Kako uvijek biti u pravu“. Predavač Bruno Pušić, asistent metodike nastave filozofije na Hrvatskim studijima, upoznao nas je s erističkom dijalektikom. Pokušao nas je poučiti umijeću vođenja prepirke iz koje bismo uvijek izišli kao pobjednici, uvi-jek bili u pravu, služeći se per fas et nefas, dopuštenim i ne-dopuštenim sredstvima. Prika-zao nam je 38 Schopenhauero-vih trikova koji nam mogu biti od velike koristi, čak i u svakod-nevnim raspravama.

Iako se profesor Petar Ru-nje trudio zainteresirati učeni-ke, odaziv, na žalost, nije bio ve-lik, što je zaista veliki gubitak po same učenike jer je predavanje bilo izuzetno zanimljivo i po-učno. Oni koji nisu bili na pre-davanju stvarno su zakinuti jer će ih biti vrlo lako zbuniti argu-mentima i trikovima koje smo naučili na predavanju, a oni ih sami neće znati prepoznati. Sto-ga, oni koji su bili na predavanju iz prepirki će uglavnom izlaziti kao pobjednici.

“Kaj briješ ti?”

do

gA

đA

jnIc

A


Humanitarna akcija

Ispunjena božićna željaNikola je, napokon, dobio televizor

Nika Drokan, I. c

Predbožićno vrijeme doba je kada se najčešće sjetimo onih kojima bi naša pomoć bila itekako potrebna. Ideju profesora Srećka Malbašića, da se sakupi novac i ostvari božićna želja malog Nikole, podržali su učenici svih pr-vih i trećih razreda.

Svaki je učenik dao koliko je mogao tako da je skupljeno dovoljno novaca kako bi se Nikoli kupio televizor. Osim toga, on i njegov brat dobili su slatkiše, dvije deke i punu košaru hrane. Ovim smo znakom pažnje unijeli veliku ra-dost u njihovu obitelj, a još veću u vlastita srca. Bilo je li-jepo družiti se s Nikolom koji je, iako u kolicima, izvrstan u boćanju, o čemu svjedoče osvojene medalje.

Uspješan oporavak zahvaljujući hrabrosti i ustrajnosti

Ponos Hrvatske i Treće gimnazijeNakon što ju je udario vlak, ponovno je zaigrala stolni tenis


Maja Šuman, učenica IV. a razreda i stolnotenisačica drugoligaškog kluba Marathon, u listopadu prošle go-dine stradala je na pruzi kod Zapadnog kolodvora na Črnomercu. Budući da se brzo i uspješno oporavila, u nedjelju, 22. siječnja 2012. godine, dodijeljena joj je na-grada Ponos Hrvatske. Nagradu je primila iz ruku pozna-tog glumca Enisa Bešlagića na svečanoj ceremoniji odr-žanoj u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Srce na dlanuNagradu je 2005. godine pokrenuo dnevni list 24 sata,

a svake se godine dodjeljuje hrvatskim građanima za hrabra i nesebična djela. Umjetnik Ivica Propadalo osmi-slio je siluetu „Srce na dlanu“ koju primaju dobitnici.

Maja je došla u Zagreb i u III. gimnaziju iz Poreča samo mjesec dana prije nesreće, izvrsno se uklopila i stekla simpatije svojih kolega iz razreda, a zatim je usli-jedio šok.

Kobna večerZavršivši s treningom, Maja se zaputila prema učenič-

kom domu. Te je večeri bilo snažno olujno nevrijeme, puhao je jak vjetar i pljuštala je kiša. Sa slušalicama u uši-ma i kapuljačom na glavi, Maja nije čula da dolazi vlak koji ju je u trenutku udario i vukao ju nekoliko metara.

U nesreći je zadobila teške ozljede glave i desne noge. Srećom, Maja je prebrodila sve nedaće i sada je odlično. Ponovno je zaigrala stolni tenis, briljira u školi, a posta-la je i slavna.

Naime, u listopadu su našu školu posjetili novinarka i fotograf lista 24 sata kako bi istražili pojedinosti, izradili fotografije i napisali vijest. Fotografirali su nas u bezbroj poza i ispitali kako su tekli razredni posjeti i slanje foto-kopija Maji. Maja je tijekom oporavka pokazala izvan-rednu hrabrost i ustrajnost i drago nam je što je učeni-ca baš naše škole.

Tko stoji iza nje?

do

gA

đA

jnIc

A


Nova profesorska lica u Trećoj

Zrelost je prednostU zbornici je odlična atmosfera pa se novi profesori osjećaju dobrodošlo

Marina Panić, III. f i Iva Vukadin, I. a

Profesorica Vlatka Leskovecnovo je lice u našoj školi i upravo je to povod našeg kratkog razgovora s njom. Profesorica je zamijenila profesora Stjepana Do-lenca, koji je otišao u mi-rovinu, i uskočila u tre-će i četvrte razrede kao profesorica sociologije i PIG-a. Saznali smo da je prof. Leskovec završila studij po-vijesti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Za-grebu i da joj ovo nije prvo radno mjesto. Iskustvo je stjecala u Osnovnoj školi Vladimira Nazora gdje je predavala povijest. Ipak, rad u srednjoj školi uvelike se razlikuje od onoga u osnovnoj. Profesorica kaže da joj je ovdje mnogo zanimljivije nego u osnovnoj školi zato što su učenici zreliji, ali priznaje da nije uvijek lako uspostaviti željenu komunikaciju. Dok je u trećim razredima zadovoljna suradnjom, u če-tvrtima još uvijek nije, ali tek treba pronaći razloge tome. Ne sumnjamo da će se profesorica odlično snaći, što je, uostalom, već dokazala.

Profesor Ilija Barišićnešto je duže kod nas, još od prošle školske godine kada je mijenjao profeso-ricu Valeriju Bilić i predavao hrvatski. Kako je na Filozof-skom fakultetu uz hrvatski završio i povijest, nakon povratka profeso-rice Bilić odmah se ukazala prigoda za novu zamjenu jer je prof. Ma-rija Josipović otišla na porodiljski dopust. Jako je zadovoljan profesorskim poslom, a iskustva za-ista ima jer mu je ovo čak peti posao. Najprije je radio u knjižnici, zatim u X. gimnaziji pa u Mini-starstvu znanosti kao lektor i urednik Turističke naklade, a obavljao je i posao prevoditelja.

Aktivno od samog početka - Parlaonica u organizaciji prof. Leskovec

do

gA

đA

jnIc

A


od žitarica do bakinih štrukli

Učenici iz čak 53 škole u Pregradi su prigodnim izložbama obilježili Dane kruha

Svehrvatska i državna smotra Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje održala se u Pregradi 9. listo-pada 2011. godine. Tradiciju i običa-je hrvatske nacionalne baštine pred-stavili su učenici osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Voj-vodine.

Uključile se i bake i profesoriceKao i svake godine, naša je škola

sudjelovala na smotri. Nastojali smo se dobro pripremiti pa smo danima ranije marljivo radili. Moram poseb-no istaknuti profesora Srećka Malba-šića koji je bio začetnik svake ideje vezane za opremanje našeg izložbe-nog prostora, a uz njega su bile još dvije učenice Emilija Fištrović i Jele-naJarić koje su mu pomogle u izra-đivanju plakata i različitih ukrasnih materijala za štand.

Na izložbi u športskoj dvorani Srednje škole Pregrada, učenici iz

53 škole (27 osnovnih, 17 srednjih škola, tri učenička doma i šest škola iz susjednih država) izložili su mno-gobrojne krušne proizvode(koje su sami izradili), različito autohtono bi-lje, žitarice i voće, specifično za po-dručje iz kojeg dolaze, prikazali su prehrambene navike svog zavičaja, običaje blagovanja, rukotvorine te stare alate.

Najveći zadatak, naravno, bio je napraviti proizvode od brašna: kruh, pecivo, kolače. Srećom, u ak-ciju pripremanja kruha, osim uče-nika i njihovih roditelja, uključile su se i neke profesorice i ispekle razli-čita peciva. Posebno moramo ista-knuti profesoricu Ivanu Cvijović Ja-vorina koja si je dala truda u izradi kolača i peciva. Također bih htjela pohvaliti baku naše učenice Emili-je Fištrović koja nam je pomogla u posudbi starinskih vrčeva koje smo prikazali na svom štandu te njenoj volji da nam ispeče domaće zagor-ske štrukle.

Miris kruha uz pjesmu i plesIako su svi štandovi bili lijepi i no-

sili sa sobom miris kraja iz kojeg do-laze, naš je štand bio prava atrakcija, što zbog posavskih nošnji koje samo nosili, što zbog profesora Malbašića koji je cijelo vrijeme animirao pro-laznike plesom, pjesmom i razgo-vorom.

Ova je manifestacija, osim pred-stavnika škola, okupila i velik broj dužnosnika Ministarstva i Crkve (gradonačelnica Pregrade i ravnate-ljica Srednje škole Pregrade Vilmi-ca Kapac, dožupanica Krapinsko-zagorske županije Sonja Borovčak, predsjednik Udruge Lijepa naša Ante Kutle, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipo-vić i, u ime Hrvatskog sabora, za-stupnik Milivoj Škvorc), a središ-nju svečanu svetu misu s prinosom darova u župnoj crkvi predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. Nakon misnog slavlja u športskoj dvorani učenici osnov-ne i srednje škole Pregrada odr-žali su prigodni svečani program. Bilo je lijepo razmjenjivati dojmove nakon uspješnog i napornog dana. Pregradu smo napustili ushićeni i zadovoljni predstavljanjem svoje škole.

U posavskim nošnjama privlačili smo pažnju prisutnih

Jelena Jarić i Emilija Fištrović

do

gA

đA

jnIc

A


Sadnja ruža

Budući agronomi

opet u akcijiHortikulturci su morali

nadoknaditi sve zaostatke od prošle godine, kada se,

zbog radova na zgradi škole, skoro nikakvi vrtlarski

radovi nisu mogli provoditi.

Silvija Dumić, I. a

Svaki učenik naše škole koji voli prirodu i cvijeće mogao se uključiti u fakultativnu nastavu hortiklulture koja je, kao i ostali izborni i fakultativni predmeti, krenula s radom u rujnu.

Najveći projekt ove godine učenici su odradili 24. studenog sadnjom ruža u prednjem dije-lu školskog dvorišta pod bud-nim okom i uz pomoć profeso-rice biologije Ljubice Kostanić, voditeljice nastave hortikulture. Crveno-bijele, ružičasto-bijele, limun-žute i ruže ostalih veselih boja razbit će monotoniju i sivi-lo asfalta kojim je škola okruže-na. Četvrtaši, jer oni uglavnom čine ovu skupinu, i profesorica vrijedno su radili ne bojeći zapr-ljati svoju odjeću i obuću za ljep-ši eksterijer škole.

Jedva čekamo proljeće kada će niknuti plodovi njihova rada i ponovo obojiti i razveseliti Kušlanovu.

Maturantice Ana, Nina, Mare i Iva u Vugrovcu su razveselile djecu

Božićne željeDječja sreća i osmjesi bili su najljepši pokloni ovog Božića.

Iva Klasić, IV. c

Kao i svake godine, božićni tjedan u Trećoj gimnaziji bio je pun zani-mljivih stvari, ispravljanja ocjena, ve-selja zbog prolaza, posjeta Klinčeku, ali ove godine i dobrotvornih akcija. Ovogodišnji maturanti odlučili su sa-kupiti dobrovoljne priloge za djecu u domu u Vugrovcu. Svih šest razreda sakupilo je dio priloga i dan prije za-vršetka nastave, uz malo truda i ja-kih ruku, ostvarili smo svoju božić-nu želju.

Paketići srećeNekoliko dana prije, četiri pomoć-

nice Djeda Božićnjaka - Ana, Nina, Mare i Iva, posjetile su djecu u Vugrov-cu da bi ih pitale za njihove želje i po-sebno potrebe. Slušajući tu djecu, iznenadile su se koliko im je malo po-trebno za sreću. Njihove želje bile su skromne, u skladu s njihovim godina-ma. Curice su željele lakove, sapune ili šal, a dečki autić ili majicu. Pokušale smo, prema novčanim mogućnostima koje smo imale, priuštiti djeci baš ono što žele i to tako da svi dobiju podjed-nako. Nije bilo lako, ali uspjele smo. Skupljeni iznos iskorišten je za sapu-ne, čarape, paste i ostale najnužnije potrepštine, ali ostalo je tolikoi da sva-kom djetetu ispunimo neku njegovu želju. Netko je dobio šal, netko kapu,

netko lak ili rukavice. Svakom djetetu napravili smo paket koji se sastojao od kozmetike i poklona koji su željeli te slatkiša. U posebne dvije kutije bile su bilježnice, crtići i odjeća koju su ma-turanti sakupili.

Sva djeca jednako vrijedeKada smo stigli s paketima punim

poklona, veselje se nije moglo prikri-ti, ni naše ni njihovo. Svakog smo pro-zvali i uručili mu njegov paket, a imali smo i priliku uživati u predstavi koju su djeca sama smislila. Jedna je dje-vojčica pročitala svoj sastavak koji mi je posebno ostao u sjećanju. Napisala je: “Ja znam da jednako vrijedim kao i druga djeca iako se moji roditelji nisu mogli brinuti za mene.’’ Cijeli njen sa-stavak bio je iskren, napisan na dječji način, bez uljepšavanja i prikrivanja. Pogledali smo predstavu do kraja i još se malo družile s djecom.

Njihova sreća i osmjesi bili su nam najljepši pokloni ovog Božića.

Zahvaljujući svima vama, uspjeli smo pokazati djeci pravu bit Božića, da nisu sami i da uvijek netko misli na njih. Njihove želje su skromne, naša djela također, ali znače toliko puno. Nadamo se da smo ovim postupkom uspjeli potaknuti i sljedeće generacije da odluče uljepšati nečiji Božić.

Tete Božićnjak Taman su škodnje u modi

TEM

A B

rojA


Naše je slobodno vrijeme drago-cjeno i treba ga kvalitetno potrošiti. Ako je upravo nedostatak slobodnog vremena vaš razlog zašto ne volonti-rate, izračunajte koliko sati dnevno potrošite na gledanje televizije, pro-vjeravanje notificationa na Facebo-oku i izležavanje. Volontiranje ima svoje prednosti i nedostatke – po-mažemo onima kojima pomoć tre-ba, upoznajemo nove ljude i zabav-ljamo se, a, s druge strane, trošimo vrijeme i živce.

Ne može biti boljeKao dugogodišnji volonter najče-

šće pitanje koje dobijem o svom po-slu glasi: „Koliko ti plaćaju?“ Iako su ljudi jako dobro upoznati sa znače-njem te riječi, svejedno postavljaju to glupo pitanje. Redovito odgova-ram da sam svojom plaćom savrše-no zadovoljan – što i jesam. Ne mogu je, doduše, trošiti na kupnju novog

mobitela ili na izlaske, ali osjećaj koji nosim u sebi nakon uspješno odrađenog posla naprosto je neo-pisiv. Problem se javlja kada neko-me, kome je rad za opće dobro stran pojam, treba objasniti osjećaj koji se

javlja nakon što nekome pomogneš, a ne tražiš i ne dobiješ ništa zauz-vrat. Zato to ni ne objašnjavam, osim ako se netko baš zagrije pa ga zani-ma. Ipak, taj bih osjećaj zadovoljstva mogao usporediti s osjećajem koji se

Zašto volontirati

U svijetu koji se okreće oko novca, volontiranje je pitanje stava. Hoće li netko cijeli život robovati kapitalističkom društvu ili će se angažirati

i „besplatno“ nekome pomoći, odabir je koji bi svatko trebao donijeti.


Svašta dolazi u paketu

Statistika

TEM

A B

rojA


javi nakon što detaljno pospremiš sobu i odlično se pri-premiš za test i odgovaranja sljedećeg dana – to je osjećaj kada si dao baš sve od sebe, stvari ne mogu biti nimalo bolje nego što jesu jednostavno zato jer je sve savršeno, i posljedice tvog truda odmah su vidljive. Naprosto se osjećaš izvrsno.

Demokracija ne postojiPostoji i druga strana novčića. Organizatori volontira-

nja nerijetko ne shvaćaju da su volonteri samo to – oso-be koje troše svoje slobodno vrijeme kako bi sudjelovale u ostvarenju nekog cilja. Od njih se ponekad očekuje da rade jednako kao plaćene osobe, ako ne i više, samo ne-maju nikakva prava, kamoli ono koje im jamči da mogu reći što im smeta jer opća politika glasi: „Ako ti se bilo što ne sviđa, idi negdje drugdje.“

Danas mnoge udruge i institucije traže da budući vo-lonteri potpišu volonterski ugovor s hitlerskim stavcima. Odlučite li volontirati negdje gdje je potpisan ugovor je-dan od uvjeta, morat ćete prihvatiti stavku da ćete dola-ziti u točno određeno vrijeme (koje ne birate sami), a ako jednom ne budete mogli, više nećete smjeti volontirati.

Na žalost, još jedna od stvari koja se može javiti u bilo kojem poslu, pa tako i prilikom volontiranja, jest mo-bing. To je nešto što nikako ne možete predvidjeti, ali se možete raspitati na forumima i među ljudima koji tamo već volontiraju.

U ovogodišnjoj temi broja odlučili smo ukratko pri-kazati što volonteri rade, kako se nakon toga osjećaju i koje su prednosti i nedostatci takvog oblika rada. Toplo se nadam da ćemo vas potaknuti da barem pokušate.

Anketom smo ispitali što učenici naše škole misle o volontiranju

volontiraš li?Tek oko 11% učenika volontira,

ali mnogi su zainteresirani

Anamarija Križanac, I. a

Danas, kada svaki čovjek za učinjenu uslugu želi zauzvrat nešto materijalno, najčešće novac, posto-je ljudi koji dobrovoljno pomažu svojoj okolini ne tražeći pritom ništa. Jednostavno, volontirajući osjećaju se ispunjeno i zadovoljno. To mogu čini-ti u raznim volonterskim centrima, ali i u susjed-stvu i školi. Proveli smo anketu među svim gene-racijama učenika naše škole i evo do kakvih smo rezultata došli.

Za ili protiv?Od učenika prvih razreda volontiralo ih je 14%,

a od 86% koji nisu volontirali, 58% odgovara da to ni ne želi, nema potrebu niti vremena, a 42% bi volontiralo da im se ukaže prilika. Među učenici-ma drugih razreda volontiralo je tek 7%, a od 93% koji nisu volontirali, 62% učenika volontiranje ne zanima, a 38% bi voljelo volontirati. U trećim ra-zredima volontiralo je 12% učenika, 32% učenika to ne čini jer ne želi, a 68% ima volju za volonti-ranjem. U četvrtim razredima volontiralo je 11% učenika. Zbog prevelike lijenosti, kako sami kažu, nije volontiralo 69% učenika, a dio njih to ne želi jer se ne dobiva novac zauzvrat. Ipak, 31% četvr-taša u budućnosti bi voljelo nekome pomagati jer ih to veseli.

Velika zainteresiranost i voljaIako postoje i oni koji su vrlo skeptični kada je

riječ o volontiranju jer ne vide nikakav smisao u tome ili nerado obavljaju čak i onaj posao za koji su plaćeni, veseli nas činjenica da je malo onih koji su u našoj anketi tako reagirali. Na pitanje zašto ne volontiraju većina je učenika odgovorila da nema dovoljno vremena uz sve školske obaveze, ali ima i onih koji kažu kako jednostavno ne znaju gdje bi se mogli javiti za volontiranje. Nadamo se da ćemo upravo takvima pomoći svojim člancima. Najvaž-nije je da postoji volja drugima pomagati, a onda se može pronaći i organizacija ili udruga u kojoj se može pomoći bolesnima i nemoćnima, ljudima, ali i životinjama. Naravno da je potrebno žrtvova-ti svoje vrijeme i uložiti određeni trud, ali, prema svjedočanstvima naših volontera, sve je to mini-malno u usporedbi sa zadovoljstvom koje čovjek osjeti nakon što je učinio nešto dobro.NE reklamiramo

TEM

A B

rojA


Osjećaj koji dobiješ kada učiniš ne-što lijepo i korisno zbilja je neopi-siv. Takvo se što ne može procijeniti, pogotovo ako si to napravio iz čiste ljubavi prema nekomu ili nečemu i ne tražiš ništa zauzvrat. Mislim da zato volontiranje i postoji te da mu je to i svrha.

Jastuci po poduKao dugogodišnja članica dram-

ske i filmske družine u svome kvar-tu, često sam sudjelovala na raznim festivalima. Uvijek sam se divila povezanosti i djelovanju volontera koji su tamo radili te gajila skrive-ne nade da ću im se jednoga dana pridružiti, iako nisu iz moga grada. Pružila mi se takva prilika. Dobila sam dopuštenje da odem u drugi grad i pridružim se najboljim lju-dima koje sam u svojih 16 godina upoznala. Međutim, kako nam ži-vot ne dopušta da sve ide po našem planu, nego ima svoj tijek i tok, nije mi dopustio još jedno nevjerojatno iskustvo. Grad je bio pun. Svi hote-li i privatni smještaji bili su zauze-ti te sam morala odustati od svoje namjere, propustiti festival, propu-stiti još jedno iskustvo i ne prisko-čiti u pomoć.

Začudila sam se što mi je smje-štaj tako potreban, pogotovo zato što znam da volonteri (oni najaktivniji) u tih nekoliko dana uopće ne spava-ju. Oni koji spavaju, rijetko kad spa-vaju doma. Najčešće se u prostoru u kojem se festival održava nalazi soba za volontere u kojoj ima puno jastu-ka pobacanih po podu te se volon-teri izmjenjuju po pola sata kako bi skupili barem malo snage. Organi-zatori osiguravaju istu hranu i za go-ste i za volontere tako da je i taj pro-blem riješen. Festival sam svejedno propustila.

Na festivalu u Zagrebu malo zagrebačkih volontera

Sigurna sam da su se oni savrše-no snašli i bez mene, ali takva me si-tuacija navela na razmišljanje (što često ne završi baš dobro). Ista vo-lonterska ekipa organizirala je fe-stival i u Zagrebu. Svakog dana su putovali kako ne bi morali plaćati

Trebaju li volonteri spavati?

Festival bez volontera nije

festival

Budući da mali, umjetnički festivali često ne raspolažu dovoljnom količinom novca,

volonteri odrađuju dobar dio posla.


Ekipa

TEM

A B

rojA


smještaj (a ne znam koliko je ispla-tivo svaki dan plaćati autocestu od Karlovca do Zagreba). Samo su rijet-ki i najvažniji ostajali u Zagrebu, a volontera iz našeg grada bilo je ve-oma malo. Tada sam i ja priskakala u pomoć, koliko sam mogla, jer se festival održavao u vrijeme nastave. Festival je, još jednom, prošao glat-ko i bez ikakvih problema, a i sama predobro znam koliko je ljudi potro-šilo živaca i vremena kako bi festi-val uspio.

Puno lakše je s događajima koji traju dan ili dva. Smještaj nije pro-blem, ma gdje bili, a atmosfera i osjećaj kad doslovno provedeš dva dana na nogama (uz zdravstvene probleme koji te prate godinama i najviše te ulove onda kada ne tre-ba) odličan je. Hraniš se svime što ti dođe pod ruku, a tu su i uvijek (pre)brižni ljudi koji će te zamijeni-ti na koju sekundu da odmoriš „sta-re“ kosti.

Oduvijek sam se divila organiza-torima i koordinatorima koji uspije-vaju toliko ljudi dovesti u red i to na takav način da sve gotovo savršeno funkcionira. Zato su mi najdraži vo-lonterski tulumi dan nakon zatvara-nja festivala kada volonteri i organi-zatori dobivaju simbolične i slatke nagradice za, na primjer, „Najljep-ši osmjeh festivala“, „Najveći trud“ ili „Najbolju provalu“. Svaka je vo-lonterska skupina posebna na svoj način, ali svi su oni jedna ekipa koja radi nešto što voli.

Najteže je krenutiIako volonteri nemaju gotovo ni-

kakve materijalne koristi od svog rada na festivalima (osim što be-splatno jedu te mogu prisustvovati projekcijama i izvedbama), mislim da je korist veća nego kod nekih koji na festivalima rade za novac. Osje-ćaj pripadnosti i zajedništva nenad-mašiv je. Tu su ljudi koji imaju iste interese, ljudi koji na nekoliko dana

mijenjaju obitelj i žive s potpuno ne-poznatim osobama, ljudi koji rade nešto korisno iz čiste ljubavi i potre-be za pomaganjem, a to su sve ljudi koji imaju od 13 do 113 godina.

Ustanite! Iskoristite dan, učinite nešto korisno i osjećat ćete se bolje. Prestanite se vući po kući i nepresta-no ponavljati kako vam je dosadno (i dijeliti to s vaših 1000 prijatelja na Facebooku). Sami morate nešto po-duzeti ako želite da svijet bude bolje mjesto. Promjena kreće od nas sa-mih i vrijeme je da se primimo po-sla. Volontiranje bi moglo biti prvi korak k uspjehu, makar se radilo o nečemu malom što samo vas čini sretnima.

Lijepe lijepe slike

Posljednje pripreme

Totalno drukčiji od drugih

TEM

A B

rojA


InTE

rvju

Hrvoje Jurin, bivši učenik Treće, perspektivni je kardiolog u Klinici za bolesti srca i krvnih žila

život sa srcem

TEM

A B

rojA


Hrvoje Jurin nije nam poznat iz javnog života, on je prisutan među običnim, malim ljudima. Nekada je bio marljiv kušlanovac, a danas je kardiolog u Klinici za bolesti srca i krvnih žila. Tijekom malo slobod-nog vremena koje nam je ustupio za intervju neprestance su mu zvonila čak dva mobitela. Kao čvrsta i sta-ložena osoba nije se dao smesti te se s nama sjetio svojih srednjoškol-skih dana.

Jeste li oduvijek znali da ćete jednog dana biti liječnik?

Ne. Nisam imao pojma da ću biti liječnik. Kao klinac sam se igrao dok-tora, ali u gimnaziji nisam imao poj-ma što ću biti. Medicina mi nikada nije bila prvi odabir. Na kraju sam se dvoumio između prava i medici-ne. Prevagnula je medicina jer je ta-man bilo aktualno suđenje nekim zločincima, a ja se nikako nisam vi-dio u ulozi nečijeg branitelja, tako sam odustao od ideje da postanem pravnik.

Zašto ste odlučili specijalizirati baš kardiologiju?

Zato što je kardiologija jednostav-na, zapravo je najjednostavnija gra-na medicine. Kod popriličnog broja

bolesti sve se svodi na bazične fizič-ke oblike, sve se može objasniti za-konima fizike. Uvijek mi je bila fora. Nije se činila pretjerano umnom znanosti iako se većina kardiologa drži prilično hoch. U početku sam htio biti dječji kardiolog.

Je li Klinika za bolesti srca i krvnih žila Vaše prvo radno mjesto?

Ustvari je, iako sam najveći dio specijalizacije proveo u Klaićevoj s djecom. Ponudilo mi se mjesto u Kli-nici za bolesti srca i krvnih žila, do-bro sam promislio i prihvatio mjesto.

I s kim je lakše raditi, s djecom ili s odraslima?

Na prvu bih rekao da je lakše s odraslima, ali zapravo ne znam.

Često se odrasli iznad 75 godina po-našaju kao djeca od šest godina pa se na kraju sve svede na isto. Ipak, manje teško pada kada je teško bo-lesna starija osoba nego malo dijete.

Nema mjesta za strah

Je li Vas ikada strah da ćete pogriješiti, postaviti krivu dijagnozu ili prepisati kri-vi lijek?

Cijeli studij i samo bolničko okru-ženje koncipirani su tako da ti sam ne donosiš odluku. Možda te je po-nekad i strah, no pokriven si ljudi-ma koji to znaju. Na kraju i ti stekneš vlastito iskustvo i preuzmeš njiho-vu ulogu.

Liječili ste i Sanadera, je li bio zahtjevan?

Taman se poklopilo da sam ja bio dežuran u to vrijeme. Ne, nije bio za-htjevan.

Sudjelovali ste u volonterskoj akciji „Živi za srce“. Kakva su Vaša iskustva?

Često imamo takve akcije, a s ob-zirom na to da samo mi vodeća klini-ka, dosta smo po tom pitanju uklju-čeni. Volontiranje je odličan način da vidite i one ljude koji ni ne dođu do bolnice. Može se mnogo naučiti.

Mnogi se pitaju zašto uopće volontirati ako ništa ne dobijemo od toga posla. Što Vi mislite o tome?

Poanta volontiranja je društvena korist, a nagrada ti je to da si nekome pomogao. Cilj volontera nije vlasti-ta korist. Čovjek zna da je to dobro, pruža pozitivnu poruku, no mno-gi danas pokušavaju iz volontiranja izvući korist, što je žalosno.

Najbolji lijek za slomljeno srce nova

je ljubav


Napokon dočekali

Nemre to tak’! Joj, nemojte me to pitat’

TEM

A B

rojA


Jedno „stručno“ pitanje, znate li kako izliječiti slomljeno srce?

Najbolji lijek kad ti ženska slomi srce je da si brzo nađeš novu.

Tek tako?! No, dobro, krenimo na jed-nostavnije teme. Čime se bavite u slobod-no vrijeme, ako ga imate?

Nažalost je slobodnog vremena malo, štoviše, sve manje i manje, i to mi se uopće ne sviđa. Kroz faks sam prohujao i zaista sam uživao, imao sam puno slobodnog vreme-na i svačime sam se bavio. Sada po-kušavam isto, ali vremena je sve ma-nje. Narav ovog posla je da ima puno posla izvan same bolnice. Ipak, tko hoće, može si organizirati vrijeme.

Da niste liječnik, što biste bili?Uvijek sam htio biti operni pjevač.

Svi kažu da loše pjevam, ali ja u to ne vjerujem. To mi je baš fora, sviđa mi se moć osobe koja može zadiviti go-lemu publiku.

Najbolji učenik generacije

Zašto ste upisali baš III. gimnaziju?Treću sam upisao iz dva razloga

Prvi, zato što je to tada bila jedna od top gimnazija, a drugi je bitan razlog to što je bila najbliža mom mjestu stanovanja.

Kakav ste učenik bili?Prolazio sam s 5,0. Na fakultetu

sam imao samo dvije četvorke, bio

sam najbolji učenik generacije. Nije sad da se hvalim.

Imate se čime pohvaliti. A tko Vam je bio razrednik?

Razrednik mi je bio profesor Stje-pan Dolenec.

Koje ste predmete najviše voljeli? Je li postojao neki s kojim ste se mučili?

Nisam se mučio ni s jednim pred-metom, a biologija i kemija su mi bili najdraži.

Je li Vam tko od profesora ostao u poseb-nom sjećanju?

Naravno. Profesorica Milković mi je ostala u dobrom sjećanju kao žena koja zna puno, koja voli svoj posao i zna kako prenijeti svoje znanje na učenike. Kod profesori-ce Franjević mi se svidio način ocje-njivanja, a za profesora Runju smo prvo mislili da nije normalan, nije mu nikakav problem bio dati jedi-nicu, znao je disciplinirati učenike. U trećem razredu nas je preplašio i onda smo ga u četvrtom razredu obožavali. Moj razrednik, profesor Dolenec, uvijek se jako trudio, do-sta toga je učinio pozitivnog, uz sve što je radio, znao je i nas u zborni-ci zaštititi.

Jeste li markirali i radili spačke u školi?Ne, nisam. Markirao sam jednom

ili dvaput. Jednom fiziku kod profe-sorice Prpić, neki test, svi smo otišli.

Viđate li se još uvijek sa starim prijatelji-ma iz razreda?

Da, to je jako dobra priča. Nas še-storica se skompalo već u prvom ra-zredu i ostali smo u tom sastavu do danas. Vidimo se svaki tjedan, za-jedno ljetujemo, zimujemo. To su mi najbolji frendovi.

Mislite li da je učenicima bilo lakše u Vaše vrijeme ili danas kada su pod pritiskom državne mature?

Nisam to prošao, ne znam kako izgleda, ali gotovo je sigurno da je stres u moje vrijeme bio manji. Prije se o maturi nije nigdje pričalo. Ipak, to je dobar koncept, ali još nije usa-vršen. Zaključak je da je u moje vri-jeme učenicima bilo lakše.

Gdje se vidite za deset godina?Nadam se da ću biti u Hrvatskoj.

Ne znam kako će sve ovo što nam se danas događa završiti, ali nadam se da ćemo krenuti uzlaznom puta-njom. Vidim se kao obiteljskog čo-vjeka s djecom i kao liječnika koji zna što radi i to dobro radi.

Što biste poručili današnjim kušlanovcima?

Dobro bi bilo da znaju da idu u gi-mnaziju koja je zaista dobra te tre-baju biti sretni što su odabrali upra-vo nju. Nemojte gnjaviti profesore, pogotovo one stare garde. Meni su srednjoškolske godine bile najljep-še. Uživajte jer vam život nikada neće biti ljepši!

Halo, baka? Kao prvo...

TEM

A B

rojA


Često čujem pitanje: “Zašto volon-tiraš?“ Nije uvijek jednostavno ljudi-ma koji nisu to ni pokušali dočarati sve prednosti takva rada jer se ne mogu svi osjećaji i razmišljanja svesti u sve-ga nekoliko rečenica.

Kako sam krenulaMoj prvi susret s Crvenim križem

dogodio se 2007. godine. Bila sam u sedmom razredu osnovne škole i pro-fesorica je ponudila odlazak u Dom Crvenog križa u Novi Vinodolski na edukaciju pružanja prve pomoći. Od-mah sam pristala jer sam bila vrlo zna-tiželjno dijete. Vrlo brzo je to preraslo u želju za pomaganjem drugima. Pri-vlačio me znak crvenog križa i osjeća-la sam da baš tamo pripadam. Još uvi-jek se tako osjećam. U Vinodolskom sam naučila povijest Hrvatskog Cr-venog križa, humane vrednote i kako dalje prenijeti znanje prve pomoći. Usuđujem se reći da sam stekla važno iskustvo koje bih svakome poželjela. Upoznala sam velik broj ljudi i stekla mnogo prijatelja. Jedno od najljepših sjećanja vezanih za rad u Crvenom kri-žu projekt je Bolnica bezbolnica u Kli-nici za dječje bolesti u Klaićevoj. Bilo je uskrsno vrijeme pa smo s unesre-ćenom djecom bojali jaja ili radili pi-liće od žute vune. Teško je bilo suzdr-žati svoje emocije prema djeci koja su imala opekline po dlanovima i cijelim nadlakticama zbog tuđe nepažnje ili

su zbog traume bila posve asocijal-na. Ali, nevjerojatno je i izrazito na-dahnjujuće koliko je njihova energi-ja jaka. Sjećam se malog Domagoja i kako mi ostatak dana, nakon trenutaka provedenih s njime, osmijeh nije sila-zio s lica. Kako onda uopće poželjeti da ti netko plati taj „rad“ kada ti je najve-ća nagrada osmijeh djeteta ili sama su-radnja?! Znam da zvuči otrcano, ali oni koji su to proživjeli znaju da je stvarno tako. Iz toga proizlazi da ipak dobiješ nešto (i to mnogo!) zauzvrat makar to i ne tražio.

Svatko može nekako pomoćiU Crvenom križu može svatko vo-

lontirati, bez obzira na dob ili spol. Možete se uključiti u programe poput prikupljanja sredstava, djelovanja u katastrofama, službi traženja, pomo-ći u lokalnoj zajednici i mnogim dru-gima. Dobrovoljno darivanje krvi ta-kođer organizira Crveni križ i svake godine ima sve više darivatelja. Mladi (i oni koji se tako osjećaju) već su 1922. godine okupljeni u pomladak Crvenog križa. Središnji događaji vezani su uz edukaciju pružanja prve pomoći (za učenike 7. razreda osnovnih škola i 2. razreda srednjih škola), prevencije tr-govanja ljudima i širenja znanja o hu-manitarnim vrednotama. Mladi su-djeluju i u ostalim događanjima,kao što je nedavno bilo skupljanje novca za pomoć Japanu stradalom u potre-su ili tek slaganje odjeće poklonjene za siromašne sugrađane. Ove godine sudjelovali su i u čišćenju parka Mira u projektu „Volontiraj“ čiji je zadatak bio potaknuti građane na volontiranje.

Povijest Crvenog križaZanimljivo je da je ova velika i važna

organizacija nastala zahvaljujući svije-sti i osjetljivosti jednog čovjeka. Osni-vač Crvenog križa je Henry Dunant. Na

dan njegova rođenja, 8. svibnja, u cije-lom se svijetu obilježava Svjetski dan Crvenog križa. Sve je započelo 1859. godine kada se slučajno našao na boj-nom polju nedaleko od sela Solferina, u sjevernoj Italiji. Patnja mnogih ra-njenika koji su umrli zbog nedostat-ka njege potakla ga je na organizaciju pomoći u crkvi u mjestu Castiglione. Svoje doživljaje opisao je u knjizi „Sje-ćanje na Solferino“, objavljenoj 1862. godine. Sljedeće je godine, 1863., već osnovao (uz pomoć četiriju građana Ženeve) Međunarodni odbor za po-moć ranjenicima koji je 1876. prei-menovan u Međunarodni odbor Cr-venog križa (MOCK). U listopadu iste godine u Ženevi je održana međuna-rodna konferencija na kojoj je prihva-ćeno deset rezolucija koje su odredile ciljeve i radne metode središnjih od-bora i regionalnih ureda koji će se os-novati u svakoj državi (budućih naci-onalnih društava). Tih deset rezolucija čine osnivačku povelju Crvenog križa. Kao znak odbora prihvaćen je crveni križ na bijeloj podlozi (u znak poča-sti prema Švicarskoj, suprotno boja-ma na švicarskoj zastavi), a temeljna su načela Pokreta: humanost, nepri-stranost, neutralnost, neovisnost, do-brovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. Prve dobrovoljačke udruge u Hrvat-skoj koje svoje djelovanje provode na međunarodno prihvaćenim načelima-osnovane su 1878. godine u Zagrebu, Dubrovniku i Zadru.

“Kad bi svaki čovjek na svijetu usrećio barem jednog drugog čovjeka, čitav bi svijet bio sretan!”

osmijeh kao nagrada“Najbolji su dio čovjekova života njegova mala, bezimena,

nezapamćena djela dobrote i ljubavi.” William Wordsworth

Marta Sršan, IV. e

Blaženi među ženama

Međunardona suradnja

TEM

A B

rojA


Volontiranje u udruzi za zbrinjavanje ranjenih i napuštenih životinja

I životinje zaslužuju pomoćBaviti se ranjenim životinjama najljepši je posao koji netko može raditi. Na žalost, u taj su

posao uključeni i ljudi koji bi uspjeli uništiti i utopiju.


Volonterskih je poslova mno-go i svatko može pronaći nešto što mu odgovara. Osobno sam se oku-šao u nekoliko poslova, još jedan koji bih volio istaknuti jest ama-tersko vođenje turista po Zagrebu što je mogućnost koju pruža stra-nica CouchSurfing. Ipak, onaj koji je do prije samo nekoliko dana od izdavanja lista bio stalan i koji mi je oduzimao najviše vremena svakako je bilo volontiranje u jednoj udru-zi za zbrinjavanje ranjenih i napu-štenih životinja.

Jednostavno je – šeći i ribaj dok sve ne bude gotovo

Udruzi sam se pridružio u sed-mom razredu osnovne škole i tada je moja jedina odgovornost bila pro-šetati pse i oprati prljave kaveze, što sam radio i kasnije. Ruku na srce, nisam se pridružio udruzi kako bih odgovarao na mailove, organizirao štandove i vodio žustre rasprave (ko-jih u toj udruzi nikad nije nedostaja-lo). Upravo je kontakt sa životinjama ono zbog čega i radi čega sam tamo bio toliko dugo – svima nam je cilj što je više moguće uljepšati im bo-ravak u kavezu, a koji je bolji način za to nego da ih mazimo i pazimo?

Svi su volonteri bili angažirani na nekom polju – neki manje, neki više. Svi smo svoj posao obožavali. Glav-ni je razlog tome bio što takav posao ne može postati rutinski – svaki smo se dan susretali s novim, drugačijim psima i sa svakim je psom bilo po-trebno drugačije postupati. Svatko je imao svog miljenika, ali smo svi razumjeli da će jednoga dana otići i tome smo se veselili – najveća na-grada u tom poslu bila je vidjeti sret-nog psa u dvorištu novog doma, pri-sjećajući se kako je izgledao netom nakon što ga je bivši vlasnik poku-šao zaklati.

Osim što sam radio s ranjenima, obnašao i dužnost koordinatora vo-lontera – moj je posao bio osigurati da svaka smjena na Veterinarskom fakultetu prođe u redu, bar što se tiče „kadrovskih resursa“. Isto vri-jedi i za ostale djelatnosti u koje su uključeni volonteri. Uz to, kako nam je poprilično nedostajalo ljudstva, sudjelovao sam u svim ostalim as-pektima rada udruge, samo znatno manje.

Tko smo mi da sudimoNa žalost, svim neprofitnim udru-

gama u Hrvatskoj, koje imaju veće izdatke, kronično nedostaje novca za njihov rad pa većinu posla obav-ljaju volonteri. Kako smo svi mi osim volontiranja radili još nešto, nismo imali dovoljno vremena za uređiva-nje svih nepravilnosti, stoga je udru-ga bila poprilično neorganizirana.

Osim toga, novca nedostaje i za ispunjavanje same svrhe udruge, a to je pomoć ranjenim i napuštenim životinjama, pa tako životinje i po nekoliko mjeseci provedu u kavezu metar sa metar čekajući operaciju, osim ako je operacija hitna. Čeka-nje operacije, na žalost, nije jedino čekanje – slijedi oporavak, a onda u azilu znaju i godinama čekati novog vlasnika. „Moja“ udruga ne eutani-zira pse koji ne mogu pronaći svoj dom, ali oni zauzimaju mjesto koje je mogla popuniti ranjena životinja kojoj operacija život znači. Zato do-bro promislite prije nego kupite psa ili mačku jer svakom kupnjom čisto-krvne životinje jednoj napuštenoj ili ranjenoj životinji presudite.

Nije zlato sve što sjaDok su nam psi i mačke uljepša-

vali dane, nadređeni su nam redovi-to oduzimali svu pozitivnu energiju što smo ju bili pokupili. Mobing je

tamo, na žalost, bio svakodnev-nica. Svakodnevnica s kojom su se neki nosili duže i bolje, a neki lošije pa su, razumljivo, otišli još brže no što bi došli.

Vrhunac se dogodio kada je pred-sjednica odlučila jednu volonterku izbaciti iz udruge jer je pomogla psu koji nije bio iz naše udruge. Tada se tri četvrtine volontera javno oglasi-lo, zbog čega smo svi iz udruge iz-bačeni.

Na žalost, neslaganje među ljudi-ma, svađe između udruga i borbe za financijska sredstva mnogima su na listi prioriteta daleko iznad životinja, zbog čega one trpe. Ipak, mladi im entuzijasti, pravi volonteri, svakod-nevno olakšavaju muke.

Upravo sam zato u uvodnom tek-stu napisao da pazite na to kakvi će vam biti kolege. Divno je pomagati, ali to ne smijete ako zbog toga trpi vaše duševno i fizičko zdravlje. Ne-mojte me krivo shvatiti – volonti-ranje tamo je nešto što me obliko-valo kao osobu više od bilo koga ili bilo čega drugoga, i to je nešto na što sam jako ponosan. Samo sam, na žalost, prekasno shvatio da je grani-ca davno prijeđena.

Tko ima dužu dlaku?

TEM

A B

rojA


Volontiranje u domovima za starije i nemoćne osobe

Lako je uljepšati danMagdalena Margić, II. a

U Zagrebu postoji mnogo domova za starije i ne-moćne osobe koje volonteri rado posjećuju. Volon-terima je drago kada znaju da će nekoga razveseli-ti svojim posjetom i pažnjom. Oni najčećšće imaju jednu osobu u domu kojoj pomažu i s kojom provo-de najviše vremena.

Šetnja ili kazalište, svejedno jeSvakodnevna rutina osobama u domu slična je

kao u bolnici. Imaju doručak, ručak, večeru i li-ječničke pretrage po potrebi, ali kada im volon-teri dođu u posjet, njihov dan postaje zanimljivi-ji i ispunjeniji. Zajedno odlaze u šetnje po prirodi ili gradu, zabavljaju se igrajući društvene igre po-put šaha, posjećuju kazališne predstave ili ostaju u domu i razgovaraju.

Volonteri im pomažu pri svakodnevnim stvarima poput vježbi ili pri ogranizaciji raznih akcija i mani-festacija kao što su rođendani, obljetnice, Dan doma, Valentinovo, Fašnik, kreativne i didaktičke radionice.

Prijateljstvo kao nagradaStarijim i nemoćnim osobama puno znači tra-

čak pažnje i pomoći. To nam je potvrdila volonter-ka Mensura Juranović koja volontira u Staračkom domu na Ravnicama. Ona je svoje volontiranje u domu započela projektom „Uljepšajmo dan starijoj osobi“ i već se dvije godine intezivno druži s gospo-đom iz doma s kojom je postala jako dobra prijate-ljica. Većina volontera postaje jako bliska s osoba-ma koje posjećuje i osjeća neizmjernu radost kada vidi osmijeh na licu osobe kojoj je druženje zaista potrebno.

Čini se zaista lako, samo treba odvojiti malo vre-mena. Ali, upravo vrijeme postaje najveći problem jer se njega suvremeni čovjek najteže odriče tvrde-ći da ga nema dovoljno. Ipak, kada bismo svi iskre-no pogledali svoj tjedni raspored, uočili bismo da postoji vrijeme i mogućnost, a da nedostaje stvar-na volja i želja.

Volonteri u drugom planu

TEM

A B

rojA



Uzrok loših ocjena vrlo je jedno-stavan i savršeno ga opisuje jedna je-dina riječ – neznanje. Iako za taj pro-blem postoji i jednostavno rješenje, učenje, kod nekih predmeta to ide teže. Ipak, nema problema koje ljud-ski mozak ne može nadići, uz više ili manje truda.

Teško je krenutiSve je počelo u drugom razredu

kada mi je nezanimanje razrednih kolega za kemiju počelo lagano sme-tati. Problem sam pokušao riješiti organiziranjem masovnih, besplat-nih instrukcija subotom, ali mjesec dana nisam ništa postigao čisto zato što nikad nitko nije došao. Jedne su-bote, netom prije testa, nekoliko je ljudi ipak odlučilo vidjeti mogu li im pomoći i glas se, kad su vidjeli što se može učiniti u 45 minuta, vrlo brzo proširio. Instrukcije smo, dogovo-rom, pomaknuli na srijedu i, usko-ro, učionica je bila puna.

Ništa ne prolazi bez problema, pa tako ni ovo. Prije testa su mi redo-vito bila potrebna dva sata, što nije bilo izvedivo jer nismo mogli dobi-ti učionicu. Tako smo se jedan dan,

u hitnosti situacije, odlučili preseli-ti na školsko igralište. Betonski je zi-dić postao dugačka školska klupa, a asfaltno odbojkaško igralište moralo je zamijeniti ploču – što ni profesori ni učenici nisu mogli ne zamijetiti.

Rezultat truda i rada? Kemiju na kraju godine nitko nije pao.

Nastavili žestokim tempomU trećem mi se razredu pridružio

i Toni Storić, koji je odlučio objaš-njavati logiku. Tako smo nas dvojica, ujedinjenim snagama, odlučili pove-sti razred do boljeg prosjeka.

Ni prošle godine, kako se da naslu-titi, nije sve išlo kao po loju. Naime, zbog nove opreme u učionicama, učenicima je pristup učionicama bez prisustva školskog osoblja stro-go zabranjen. Svoje smo instrukci-je mogli održavati samo ako je neki profesor bio voljan s nama prosje-diti školski sat (ili dva), pa smo tako odlučili raski krasti sat razrednika.

Iako prosjek nismo uspjeli dići, ostvarili smo svoj primarni cilj, od-nosno ponovno nije bilo popravnih.

Blaga stagnacijaZbog nedostatka vremena, ove

sam godine odustao od održavanja

redovitih instrukcija. Ipak, još uvijek svako malo nekome pokušavam ke-miju učiniti dražom, samo uz manji broj onih koji me pokušavaju slušati i na drugom mjestu. Učionice je, na-ime, zamijenio Klinček, a instrukci-je su postale „personalizirane“ i više nisu besplatne – sad funkcioniram po principu „plati kavu i tvoj sam (i satima ako treba)“.

Uključite se!Mislite li da gradivo nekog pred-

meta dovoljno dobro razumijete i da svoje znanje možete kvalitetno nekome prenijeti, slobodno započ-nite istu stvar u svom razredu. Ne trebate se zamarati nikakvom ad-ministracijom – ne trebate se javlja-ti ni na kakve natječaje, slati kopiju diplome na ovjeru i slično. Potreb-na je samo dobra volja i dvadese-tak minuta za pripremu (iako ja jako volim da sve bude na jednom mje-stu pa sam redovito radio razne li-stiće što je trajalo satima). Javite se svojim razrednicima i tako ih razve-selite, a oni će vam, siguran sam, ustupiti pokoji SRZ. I, zapamtite, krenuti je najteže!

Volontirati možete i u školi

redoksi i sudovi

Teško je gledati kolege iz razreda kako padaju predmet koji naprosto obožavaš. Zato smo odlučili nešto poduzeti.

TEM

A B

rojA


Istražili smo kolika je svijest o volontiranju u našoj školi

E, da imam vremena…“U teoriji mi je sve to lijepo, ali ne bih volontirao jer mi se ne da.”

Magdalena Margić, II. a

Rijetki su ljudi koji će, barem glasno, reći nešto protiv volontiranja. Većina se pozitivno izjašnjava, ali kada se po-stavi konkretno pitanje o iskustvima u volontiranju, malo-brojni takva iskustva imaju. Uglavnom odgovaraju kako, na žalost, za dobrovoljni rad nemaju vremena.

I učenici naše škole rekli su svoje mišljenje o volontira-nju. Većina učenika rekla je kako je volontiranje dobro dje-lo jer pomažemo ljudima kojima je pomoć uistinu potreb-na, a ne izvlačimo vlastitu korist iz toga.

Ivanka Brzović, učenica II. b razreda, rekla je kako je vo-lontiranje najizravniji i najosobniji način za pomaganje jer, ako već imaš u životu sve što trebaš (nekad i previše), zašto ne bi pomogao nekomu komu zaista treba pomoć i tko nema ono što imaš ti. S njom se složila i Klara Karada-kić, učenica II. d razreda: „Mnogim ljudima treba pomoć,

a često ne mogu platiti. Želimo li im darovati dio sebe, iz-dvojiti malo vremena i tako im pokazati da nam je stalo do njih, najbolji način jest volontiranje.“

Nikolina Vukojević, učenica IV. c razreda, smatra da je volontiranje itekako potrebno: „U današnjem užurbanom svijetu lijepo je vidjeti da postoje ljudi koji nađu vremena za pomaganje a da iz toga ne izvuku bilo kakvu vlastitu ko-rist osim sreće što su pomogli drugima.“

Ima učenika koje dobrovoljni rad usrećuje, ali ima i onih koji smatraju da, i bez volontiranja, imaju dovoljno obave-za i ne žele se upuštati u to. Svatko ima pravo na svoje mi-šljenje, ali nadam se da će i oni jednog dana htjeti odvoji-ti malo svog slobodnog vremena za ljude kojima je pomoć potrebna.

Josip Režek, II. aVolontiranje je pomaga-

nje ljudima u potrebi bez novčane naknade. Smatram da je to dobro jer je nekim ljudima stvarno potrebna pomoć, ali ja ne bih volon-tirao jer mi se ne da. Možda jednom promijenim mišlje-nje, ali ne skoro.

Luka Ramljak, II. aZa mene volontiranje

nema smisla. To je samo gu-bljenje vremena i ne da mi se.

Valerija Fabijanić, II. aApsolutno podržavam vo-

lontiranje. Uvijek kad smo u mogućnosti, moramo po-magati drugima, ali zauz-vrat ne smijemo tražiti nov-ce. Odmah se ljepše osjećaš kad znaš da si napravio neko dobro djelo. Volontirala bih gdje god treba kad god bi bilo potrebno.

Matea Pleš, II. cVolontiranje je dobro jer

pomažemo ljudima kojima treba pomoć. Rado bih vo-lontirala i pomagala drugi-ma. Čula sam da je osim do-brog djela i jako zabavno. Volontirala bih bilo gdje, ali radije negdje u inozemstvu.

Sara Ćenan, II. cMislim da je volontiranje

dobro zato što svojim tru-dom i vještinama možemo pomoći drugima. Možemo i upoznati nove ljude i nauči-ti neke nove stvari. Rado bih volontirala, nije bitno gdje.

Štefica Škarika, II. cVolontiranje je dobro jer

možemo pomoći onima ko-jima je najpotrebnije i poklo-niti im malo pažnje. Na taj se način stvara i učvršćuje duh zajedništva, ali smatram da je u Hrvatskoj svijest o vo-lontiranju premala. Rado bih volontirala!

Vlatka Stanić, II. dMislim da je volontiranje

dobro jer pomažemo ljudi-ma kojima je to potrebno. Trenutno ne bih volontira-la jer sam prezauzeta ško-lom, ali preko praznika bih voljela.

Klara Karadakić, II. dNaravno da mislim da je

volontiranje dobro. Mnogim ljudima treba pomoć, a če-sto ne mogu platiti. Želimo li im darovati dio sebe, izdvo-jiti malo vremena i tako im pokazati da nam je stalo do

njih, najbolji način jest vo-lontiranje. Trenutno ne bih stigla volontirati zbog ško-le, ali preko praznika možda i bih. Voljela bih volontirati u domu za starije i nemoćne ili u ustanovama za napuštene životinje.

Sara Horvat, II. eVolontiranje je dobro.

Novci nisu bitni, bitno je samo da to radimo sa srcem. Da mogu, volontirala bih u Africi. To mi je oduvijek bila želja. U Hrvatskoj bih volon-tirala u Dječjem domu u Na-zorovoj.

Bruno Imbrišak, II. eVolontiranje je dobro jer

je lijepo pomagati drugima, a ne tražiti ništa zauzvrat od njih. U teoriji mi je sve to li-jepo, ali ne bih volontirao jer mi se ne da.

Nikolina Vukojević, IV. cMislim da je volontira-

nje dobro iz razloga što ne-kim ljudima stvarno donosi sreću. U današnjem užurba-nom svijetu lijepo je vidjeti da postoje ljudi koji nađu vremena za pomaganje a da iz toga ne izvuku bilo kakvu vlastitu korist osim sreće što su pomogli drugima. Da mi

se pruži prilika, vjerojatno bih volontirala jer volontira-njem mogu upoznati puno novih zanimljivih ljudi i dru-žiti se s njima. Ne znam gdje bih točno volontirala, ali bit-no da ima i drugih mladih.

Iva Klasić, IV. cVolontirala bih jer tako

stvaraš radne navike, po-mažeš drugima, upoznaješ nove ljude i njihove sudbi-ne preko kojih možeš nau-čiti kako riješiti neke stvari i pomoći drugima. Ponekad za sreću nisu potrebne mate-rijalne stvari. Volontirala bih u centru za socijalnu skrb ili u nekom domu za nezbrinu-tu djecu.

Nikolina Lugarić, IV. dVolontiranje je rad koji se

ne plaća. Nisam nikada vo-lontirala jer nisam imala pri-like.

Mia Golub, IV. fVolontiranje je dobrovo-

ljan rad kojim pomažemo ljudima ili životinjama koji-ma je pomoć potrebna. Ni-sam nikada volontirala jer nemam vremena za volon-tiranje.

SKIT

njE


„Venecija sjeverne Europe“ sa oko 160 kanala, grad s više od 1,4 miliju-na stanovnika i s još više bicikala ili, jednostavno, Amsterdam – bio je glav-no odredište našeg maturalca. Na sa-mom početku diskusije o maturalcu dvoumili smo se između Nizozemske i Španjolske. Dok nekolicina nije bila oduševljena što je demokratskim gla-sovanjem odabran Amsterdam, dru-gi dio razreda je likovao. Nakon eufo-ričnog kretanja iz Zagreba, dugih sati provedenih u neudobnom busu, mno-gih posjeta benzinskim postajama, na-kon razgledavanja usputnih gradova i njihovih čari, bezbroj nezaboravnih trenutaka provedenih s prijateljima te nakon samog povratka s matural-ca, usuđujem se reći da smo se svi od-lično proveli te da nitko od nas nimalo ne žali što smo odabrali Amsterdam.

Grad muzejaNa putovanju su nam društvo pra-

vili naš razrednik, profesor Petar Ru-nje, legenda škole - profesor Banovac,

dva vozača koja nas nisu baš pretje-rano voljela i koji su vrlo često mije-njali raspoloženja te simpatični vodič Jaroslav.

Nakon duge vožnje Austrijom i Njemačkom napokon smo stigli do prvog odredišta - Kölna. Razgledali smo grad i obišli zapanjujuće visoku katedralu te se smjestili u hostel. Ho-stel je izgledao sasvim pristojno, a je-dino što je neke od nas odvlačilo od mirnog sna i odmora bili su Francu-zi koji su bili očarani hrvatskim dje-vojkama.

Drugi dan, rano ujutro, krenuli smo put Amsterdama. U Amsterdamu smo se prvo naslikavali kod ogromnog nat-pisa „I amsterdam“, a zatim razgledali kraljevsku palaču i trg Dam te posje-tili Rijksmuseum i muzej Van Gogha. Dojmile su nas se slike, mnoge smo prepoznali iz udžbenika i drugih knji-ga. Očarala nas je i suvremenost mu-zeja Van Gogha koji je vrlo zanimljivo projektiran. Naime, u njemu se nika-da ne možeš izgubiti jer sve prostorije

idu u krug i uvijek će te vratiti na po-lazno mjesto.

Katastrofalan hostelPoslije smo krenuli do hostela Hans

Brinker u kojem smo bili smješteni. O hostelu smo ranije čuli svakakve ružne stvari, no ipak smo vjerovali i

Posjetili smo grad koji nikada ne spava i u kojem ste u stalnoj opasnosti od mahnitih biciklista

„I amsterdam“Katastrofalan smještaj ipak nije umanjio ljepote samoga grada.


I believe I can fly

SKIT

njE


nadali se da su to što smo čuli obične laži. Ispostavilo se da su se naši naj-gori strahovi obistinili. Kako je u Am-sterdamu promet vrlo gust i noću i da-nju, a pogotovo popodne kada smo mi krenuli u hostel, bilo je gotovo ne-moguće doći do njega. Izišli smo iz autobusa tri ulice dalje te smo drn-dajući koferima cijelim putem, u stal-nom strahu od biciklista, jedva sretno stigli do hostela. Sobe su bile izrazi-to male s tri kreveta na kat, a kreve-ti nisu imali ljestve. Stoga, kako bi se popeo na kat, morao si skočiti sa za-letom i upregnuti sve moguće miši-će, a silaženje bi bilo mnogo lakše da smo ispred sebe imali strunjaču, ova-ko smo se samo bacali, pa bismo po-nekad prošli bez ozljede, a koji put bi-smo nešto istegnuli ili uganuli. Jedan jedini prozor u sobici nije se dao otvo-riti jer je s unutarnje strane bila po-stavljena metalna prečka tako da smo kisik štedjeli. Šest metalnih ormarića nije nam pružilo udobnost jer su bili manji nego oni naši u školi. Kupaoni-ca je konstantno bila poplavljena jer tuš kabina nije bila odvojena od osta-log dijela minijaturne kupaonice u ko-joj se prosječan čovjek jedva mogao

okrenuti oko sebe. Kako bih još bolje upotpunila opis hostelske sobe, reći ću i da je u sobi, u kojoj sam ja spava-la, dvije od četiri noći boravio i jedan mali smeđi miš. Bez brige, nismo ga ubili, sam je treće noći otišao.

Hotelska blagovaonica djelovala je uništeno, hrana je bila čak pristojna, a i osoblje je bilo u redu. Sveukupni dojam – opća katastrofa. No, izdrža-li smo!

Zemlja klompi i vjetrenjačaKatastrofalan smještaj ipak nije

umanjio ljepote samoga grada. Već prvu večer iskoristili smo za šetnju amsterdamskim ulicama i mostovi-ma. Tako smo, znatiželjni, dospjeli i do Četvrti crvenih svjetiljki. Dojmo-ve preskačem jer je svatko od nas re-agirao drugačije.

Sljedeći je dan bio rezerviran za posjet Den Haagu. Najprije smo poš-li na najpoznatiju pješčanu plažu Scheveningen. Imali smo sreće jer je taj dan bilo izrazito vruće. Mnogi, predvođeni profesorom Banovcem, nisu mogli odoljeti da se ne okupaju u Sjevernom moru. Kratko smo razgle-dali Den Haag te pošli u Madurodam,

omladinski zabavni park – Nizozem-ska u malom. Tamo su najveća atrak-cija bila mjesta na kojima si za 20, 50 centi ili 1 euro mogao dobiti nešto karakteristično za tu građevinu. Na-kon toga smo nastavili putovanje do Rotterdama, najveće luke. Rotterdam smo razgledali iz autobusa vozeći se gradom, izišli smo jedino kako bismo vidjeli impresivnu statuu Erazma Ro-terdamskog. I sljedeći dan proveli smo izvan Amsterdama, u Markenu,

Kultura na vrhuncu

SKIT

njE


slikovitom selu prepunom zbijenih kućica koje izgledaju kao iz priče o Ivici i Marici. Posjetili smo manufak-turu klompi i keramike te vidjeli kako se izrađuju tradicionalne nizozem-ske klompe (ako ih ikada budete ku-povali, zapamtite da moraju biti za broj veće od vašeg uobičajenog broja cipela kako vas ne bi žuljale). Zatim smo nastavili za Vollendam, obližnje ribarsko-turističko mjesto pozna-to po proizvodnji sira. Saznali smo kako sir nastaje, kušali mnogo razli-čitih vrsta i na kraju najfinije kupili. Po povratku u Amsterdam stali smo kraj jedne stare vjetrenjače kako bi-smo se fotografirali. Nakon toga su neki posjetili Ayaxov stadion, a neki se vratili u hotel.

Bicikl kao suvenirPosljednji smo dan napokon pro-

veli u Amsterdamu, vozili smo se tu-rističkim brodom po kanalima i osta-tak dana imali slobodan. To slobodno vrijeme bilo je predviđeno za fakul-tativne posjete. Mogli smo posje-titi muzej voštanih figura Madame

Tussaud, kuću Ane Frank ili Pomor-ski muzej. Na žalost, samo je nekoli-cina posjetila muzej voštanih figura (začuđujuće je koliko figure realistič-no izgledaju), a za ostalo nije bilo do-voljno zainteresiranih. Radije se išlo iz trgovine u trgovinu po ulicama Amsterdama.

Maturalac smo polako priveli kraju stigavši na posljednje odredište, Nür-nberg. Kako nam je gotovo cijeli dan prošao u autobusu, navečer smo se sami zabavljali. Šetali smo Nürnber-gom i do dugo u noć zabavljali se u sobama puno ljepšeg hostela. Slje-deći dan smo rano ujutro spakirali po ne znam više koji put sve stvari i

uputili se u razgled grada i njegovih znamenitosti. Promrzli smo na izne-nadnoj kiši, stoga nam je ugodan re-storan, u koji smo išli na dogovore-ni ručak, bio savršeno dobrodošao. Više-manje smo pojeli, smjestili se u autobus i krenuli za Zagreb.

Sedam dana brzo je prošlo u dru-ženju, zabavi, razgledavanju i smije-hu. Mislim da ne bi valjalo da smo bili duže jer bismo se svi počeli svađati, a i bankrotirali bismo ubrzo. Ovako smo na vrijeme stigli kući, mi sa su-venirima i uspomenama, a profesor Banovac čak s dva bicikla.

Razuzdane djevojke

Nerazuzdane djevojke

Machoman

Baywatch

Održivi razvoj

SKIT

njE


Jesenski izleti odličan su početak školske godine

dobar spoj učenja i zabaveIva Vukadin, I. a

Kao i svake godine, svi su razredi sa svojim razred-nicima i profesorima u pratnji krenuli u pustolovinu jesenskog izleta 30. rujna.

Prvi su razredi posjetili Vukovar, grad burne povi-jesti, zatim su razgledali Osijek i Ilok. Naravno, osim što su mnogo naučili o bližoj hrvatskoj povijesti, iz-vrsno su se proveli i bolje upoznali. Drugaši su otišli malo dalje, u glavni grad Bosne i Hercegovine, Sara-jevo. Krenuli su kad i prvi razredi, ali su se vratili tek sljedeći dan. Provod je bio fantastičan, a Sarajevo je oduševilo i učenike i profesore. Treći su razredi uglav-nom odabrali dvodnevne izlete izvan Hrvatske pa je dio učenika uživao u Budimpešti, a maturanti su po-novno ostali u Zagrebu. Iako se nisu previše udaljili, nisu se zabavili manje od ostalih uz roštilj na Bunde-ku ili šetnju Sljemenom.

Najbolji ćevapi ikad

Tradicionalan izlet


SKIT

njE

Nagradno putovanje u Austriju i Poljsku

Kraljici Hrvatske, Europe i svijeta u zagrljaj!

Susreli smo se s narodom koji doista cijeni svoju vjeru, kulturu i domovinu.

Luka Mlinarić, IV. c

Osvojivši drugo mjesto na ovo-godišnjoj vjeronaučnoj olimpijadi, koja je održana na otoku Hvaru, eki-pa III. gimnazije predvođena prof. Stjepanom Pavekom nagrađena je putovanjem u Gospina svetišta Au-strije i Poljske. Ovu predivnu nagra-du svojim radom i zalaganjem za-služili su: Mario Španić (IV. f ), Toni Storić (IV. e), Mario Dodić (IV. c) te moja malenkost. Marija – majka Cr-kve i nas Hrvata, sve nas mlade su-dionike olimpijade okupila je gra-đom koju smo morali naučiti, a ovim

putovanjem okupila je one najbolje da joj se dođu pokloniti u njena pre-divna svetišta i zahvaliti za sve milo-sti koje su po Njoj primili, ne samo tijekom trajanja olimpijade, već tije-kom cijeloga života. Pokušat ću vam prikazati svoje dojmove s putovanja.

‘Totus Tuus!’Prvo treba napomenuti da smo u

zaista opsežnoj i detaljnoj pripremi za natjecanje izvanredno upoznali i do detalja proučili Gospin lik. Na svoje temeljno znanje o Blaženoj

Djevici Mariji, koja je najsvetija osoba u povijesti čovječanstva, na-dograđivali smo iz dana u dan, s

SKIT

njE


osmijehom na licu, ciglu po ciglu jedne velike građevine koja je rasla u nama – to je Marija. Shvatili smo ko-liki uzor i koliku ulogu Marija mora imati u životu svakog vjernika, jer Marija – to smo mi, to je Crkva kao zajednica. Tijekom učenja naše su se misli sve više uzdizale Mariji, prika-zanoj preko biblijskih tekstova, nau-ka Katoličke Crkve, blagdana, sveti-šta te umjetnosti. Preko svega ovoga zaista su do nas doprle riječi blaže-nog Ivana Pavla II., velikoga pape, njegovo geslo ‘Totus Tuus!’ - ‘Sav Tvoj!’ Doista je svatko od nas mo-gao reći ‘Sav sam Tvoj, Marijo! Pre-dajem se u tvoj sveti zagovor’ i, kao što stara molitva kaže, ‘Pod obranu se tvoju utječem!’ Na svemu ovome, na svim promjenama koje je Gospa unijela u naš život, mogli smo zahva-liti na našem putovanju.

Duh vjere, domoljublja i žrtveSredište putovanja bila je Polj-

ska, iako smo prije zastali i u Austriji gdje smo posjetili svetište u Mariaze-llu, svetište posvećeno ‘Velikoj Majci Austrije, Majci slavenskih naroda te velikoj ugarskoj Gospodarici’. Predi-van uvod za ono što nas čeka u Polj-skoj. A Poljska… Poljska se riječima opisati ne da. Bog mi je dao tu milost da tri puta proputujem Poljsku i nje-na svetišta, a uvijek me iznova odu-ševljava. U svemu onome što smo vi-djeli i kuda smo prošli osjetio se duh Poljaka – duh vjere, domoljublja i

žrtve, žrtve za Boga, obitelj i domo-vinu. Posjetili smo svetište Božjeg Milosrđa pored Krakowa gdje smo upoznali lik svete sestre Faustine i njenu predanost i ljubav prema Milo-srdnom Isusu koji joj se ukazivao. U Częstochowi, nacionalnom marijan-skom svetištu Poljaka, posebno smo osjetili tu snagu vjere i predanost Bogu, Kristu i Majci Božjoj. Ondje se slavi Gospa kraljica Poljske, Gos-pa koja je uz Poljake bila tijekom svih nedaća i ratova prošlosti, ali i moder-nog doba. Zaista biser Poljske! Mjesto koje je mnoge najviše dojmilo i pogo-dilo bio je – Auschwitz. Mjesto koje se riječima opisati ne može. Tuga, jad i sramota modernog svijeta! Tragedija

za koju smo svi odgovorni, da se više nikad ne bi ponovila. Mjesto pogibi-je milijuna ljudi, od čega je ogroman broj Poljaka koji su živote položili za svoju domovinu i vjeru. Među njima je i veliki svetac Maksimilijan Kol-be koji je u tom paklu uspio sačuvati ljudsko dostojanstvo.

Veličanstvena zemljaVelike dojmove, a posebno čuđe-

nje, na mnoge je ostavio rudnik soli Wieliczka. Rudnik je kopan stoljeći-ma, a rudari su bili pravi nacional-ni heroji jer je narod o njima ovisio. Zbog teških uvjeta rada i čestih tra-gedija rudari su gradili veličanstve-ne kapele posvećene mnogim sveci-ma kako bi isprosili da ih Bog prati i čuva. Najveličanstvenije zdanje unu-tar rudnika je kapela sv. Kinge koja je velika kao katedrala.

Sve ovo što sam nabrojao, ali i sve ono što smo prošli a nisam ovdje na-pomenuo, ostavilo je u nama du-bok trag. Susreli smo se s narodom koji doista cijeni svoju vjeru, kultu-ru, domovinu, narodom koji je ti-jekom stoljeća i velikog pakla kroz koji je stoljećima prolazio ostao vje-ran Bogu, a posebno njegovoj Maj-ci. Vremena su prolazila, neprijatelji su udarali, rušili, ubijali, ali Poljska je ostala, u svom svojem sjaju, veli-čanstvena, živa, ponosna! Marija ih je sačuvala, a čuva i nas, Hrvate, ali i cijeli svijet. Predajmo svoje srce Ma-riji, a ona neka ga izruči svome Sinu! Totus Tuus!

Velika četvorica

Velika četvorica i profesor

SKIT

njE


Nakon duge borbe za odredište našeg maturalca prevladao je Am-sterdam. Nismo ni sanjali koliko će nam se toga dogoditi u tom prekra-snom gradu i na nešto manje pre-krasnom putovanju koje ćemo, ipak, pamtiti dok smo živi.

U laži su kratke nogeI prije no što smo stigli na prvo

odredište, Salzburg, dogodio se prvi eksces. Naime, jedan je učenik dru-gom učeniku ukrao novčanik. Mo-gli smo birati između gubljenja jed-nog dana maturalca (policija, pa dok mama dođe po njega, itd.) i

provođenja maturalca s njim, ali je on nastavio s nama.

Vidjevši Salzburg, koji smo svi do-živjeli kao slatki gradić, nastavili smo putovanje prema Nürnbergu.

Ludi partySmjestivši se u udoban i ukusno

uređen hotel, proveli smo nekoliko sati hodajući po Nürnbergu u potra-zi za kafićem u koji maloljetnici smi-ju ući. Napokon smo pronašli neku rupetinu pored striptiz kluba u kojoj smo smjeli čak popiti pivo jer je to u Njemačkoj dopušteno nakon na-vršene 16. godine. U brojnim smo čik pauzama upoznali konobaricu

iz Estonije koja nas je upozoravala za svaki pokret – tako smo saznali da se u Njemačkoj, na primjer, unu-tra ne smije pušiti, a vani se ne smi-je piti: tako trčiš nutra-van razapet između piva i cigarete. Dijelu je nas to vrlo brzo dosadilo pa smo otišli do hotela.

Vrativši se u hotel, neko je vrije-me bio mir, a onda su se vratili svi oni koji su ostali rundati u pivni-ci i započeo je party u hotelu. Osim što smo bili vrlo bučni sami po sebi, mnogima nisu radile kartice kojima se ulazi u sobe pa smo svako malo išli na recepciju da nam napune kar-tice. Neki gosti nisu bili oduševljeni

Maturalac IV. e i f razreda u Amsterdamu

grad gdje je sve baš onako kako bi trebalo biti(Osim što se napušiš samo dišući na ulici)

Već je prvog dana sve krenulo ukrivo i teško je bilo popraviti raspoloženje


SKIT

njE


našim hotelskim avanturama pa su, razumljivo, počele žalbe. Sve je zavr-šilo intervencijom razrednice.

Köln i stogodišnji šopingU Kölnu smo izvana brzinski po-

gledali katedralu, a zatim smo po-jurili u McDonalds po junk hranu. Nažalost, McDonaldsi vani rijetko imaju veze s brzom hranom pa smo gotovo svo vrijeme tamo proveli če-kajući u redu za jadan BigMac i por-ciju krumpirića. Nismo bili svjesni koliko će nam ta hrana prisjesti – upravo je to redovito činilo naš ru-čak tijekom cijelog putovanja.

Vrativši se u autobus, tijekom ru-tinskog prebrojavanja, ustanovlje-no je da nam nedostaje jedan uče-nik. Uhvatila nas je panika, ali smo to vrlo brzo okrenuli na šalu pa nam je postalo dosadno. Profesori su ga izbezumljeno zvali i tražili, a on se, na kraju, lagano došetao do busa s novim remenom i flegmatično od-slušao jezikovu juhu.

Napokon smo, s malim zakašnje-njem, krenuli prema Amsterdamu.

Kol’ko love, tol’ko muzikeZbog cisterne koja se prevrnu-

la i blokirala dobar dio autoceste naš je dolazak u Amsterdam kasnio

nekoliko sati. Iskrcavanje stvari iz busa bio je savršen dokaz da amster-damski biciklisti ne staju – oni zvo-ne i gaze. Tako smo spontano orga-nizirali stražu koja je vikala: „Pazi, bicikl!“, dok su ostali vadili torbe iz autobusa.

Stigavši u hostel, dobili smo na-zovi-diner-pakete i bacili se na pro-učavanje divota smještaja. Kupao-nica nije imala kadu ni tuš-kabinu – tuširaš se i voda leti po zidovima i teče po podu – svakako nešto što, doma, stanari stanova ispod mojeg ne bi podnosili. Vojničke smo kreve-te morali slagati sami (i tako se jako dobro vidjelo tko to doma radi, a tko

Maturalac IV. e i f razreda u Amsterdamu

grad gdje je sve baš onako kako bi trebalo biti(Osim što se napušiš samo dišući na ulici)


SKIT

njE

ne), a pri ulasku u WC morali smo se koristiti svojim gimnastičkim spo-sobnostima.

Grad drogeU Amsterdamu je savršeno nor-

malno zateći rastafarijance kako po parkovima (ili uz cestu) puše travu. Iako nam je to u početku bilo jako čudno, brzo smo se naviknuli i pri-lagodili.

Koliko god činjenica da je droga legalna Nizozemsku može prikazati u užasnom svjetlu, njihova je vlada zapravo jako promišljena. Trava se svugdje u svijetu puši i na svakom se

koraku može nabaviti. Oni su, ima-jući to na umu, prisilili dilere da se prebace u legalan način djelatno-sti. Svaki put kad u svom coffees-hopu nešto prodaju, plaćaju porez. Porez plaćaju i poljoprivrednici koji tu istu travu uzgajaju, iako je to ile-galno. Osim toga, marihuana u Am-sterdam privlači mnoge turiste koji tamo moraju plaćati hranu i smje-štaj, stoga je dobit ogromna. Naj-bolje od svega je to što legalizacija marihuane nije povećala broj Nizo-zemaca koji ju konzumiraju. Štovi-še, legalizacijom se njihov broj sma-njio.

Zamislite Hrvatsku s takvim zako-nom – more i trava – gdje ćeš bolje za turiste.

Grad kultureSljedeće smo jutro krenuli u ra-

zgledavanje Amsterdama. Iako ga mnogi tako ne doživljavaju i nisu doživjeli, Amsterdam je pravi grad kulture i umjetnosti. Oprostit ćete što se koristim klišejiziranom fra-zom, ali njegova arhitektura jedno-stavno ostavlja bez daha. Kad bih imao mogućnost gradnje svog ideal-nog naselja, definitivno bi to bila ko-pija Amsterdama. Jednoličnost ulica savršeno ubijaju drveće i slatki mo-stovi preko kanala. Na koju god klu-pu sjedneš, možeš biti siguran da je u krugu oko tebe sve lijepo, baš ona-ko kako bi, po mom mišljenju, tre-balo biti. Ako želiš pogledati neku zanimljivu izložbu, možeš otići u je-dan od brojnih muzeja (kao što su Rijks Museum i Muzej Van Gogha) ili pak u neki atelje, gdje ti homo-seksualni slikar, usput, može obja-sniti kako doći do trgovine koja drži maramice.

Već ste mogli naslutiti da je Am-sterdam leglo liberalnih ljudi, baš ono što je meni trebalo. Tek kad

Svi smo mi Superman

Tri gracije

SKIT

njE


odeš na takvo mjesto, shvatiš koli-ko smo, oprostite na izjavi, zatucani. Iako nisam nositelj nijednog tabua, volio bih jednoga dana živjeti u Am-sterdamu, gradu gdje te se ni zbog čega ne osuđuje i gdje će svi prihva-titi tvoje moderne stavove.

Grad crvenih svjetiljakaJednu smo večer proveli u razgle-

davanju četvrti crvenih svjetiljki, svjetski poznate štajge koja je u po-stupku gašenja. Svima je nama, bar se nadam, to bio prvi susret s prosti-tucijom – s pedesetogodišnjim crn-kinjama u svijetlećem donjem rublju koje čekaju da ih kakav poremeće-ni gospodin odluči iskoristiti i da im da neke jadne pare od kojih će, sutradan, kuhati ručak svojoj djeci. Jad i bijeda, nešto što možeš pože-ljeti samo najgorem neprijatelju, a i to je vrlo upitno.

Ipak, to je „najstariji zanat“ i po-sao kao svaki drugi. Tamo prosti-tutke na svoju plaću plaćaju porez, dobivaju radni staž (ja bih im dao i benificirani radni staž), a imaju i zdravstveno osiguranje. Svakako je riječ o još jednom izvrsnom načinu punjenja državne blagajne, ali je kri-vo izveden. Naime, izlaganje žene u izlozima onako kako se kod nas izla-žu štikle i usisavači doživljavam kao osporavanje ljudskog dostojanstva. Mogu raditi svoj posao i tako da ih ne gledaju svi prolaznici. Zadnji dani

Napustivši Amsterdam, shvatili smo da se našem maturalcu bliži kraj. Oni koji su danima kukali da im je dosta svega došli su na svoje. To nas, kako god, nije spriječilo u uživanju u busu na putu prema Münchenu.

Tamo smo, smjestivši se u još je-dan užasan hostel (ali ipak bolji!), pošli u grad pogledati pivnicu u ko-joj je Hitler napravio nešto (zabora-vio sam što), ali smo se samo kratko zadržali jer je München, za razliku od Amsterdama, ranoranilački grad pa ništa ne radi iza ponoći. Vratili smo se u hostel i cijelu noć prove-li u predvorju i ispred ulaza. Tu bih noć mogao prozvati najboljom – svi smo prihvatili sve kritike što su nam bile upućene tijekom proteklih tje-dan dana (a bilo ih je toliko da je sva-đanje bila naša glavna interakcija) i s njima smo se pomirili, zaboravili smo na sve nesuglasice i jednostav-no uživali u trenucima dok nas noge nisu počele izdavati i dok se stepeni-šte nije učinilo kao izvrstan krevet.

Vrativši se u Hrvatsku, bili smo i sretni i tužni. Ovo prvo se, na žalost, javilo na našem maturalcu i ne želim nikome da tijekom maturalca ijednom izjavi da želi doma. Prvi smo put ozbiljno pričali o matural-cu tek krajem prosinca, gotovo četi-ri mjeseca nakon što smo se vratili. I tek smo tada, zapravo, saznali ko-liko nam je bilo prekrasno.

Amsterdam u malom

Kapetanuša

Smajlići u Starbucksu

Pronađi razlike

u P

ovo

du


U suradnji s KGZ-om aktivno smo sudjelovali u radionicama na Interliberu

užitak čitanjaMatej Baneković, IV.a

Glumačko-poetska radionica

Stih se govori i tijelomZvonko Zečević oduševio nas je svojom srdačnošću, spontanošću i vedrinom


Trideset i četvrti po redu, Interliber je i ove godine uspio okupiti gotovo sve važne izdavače, nakladnike i knjižare s ciljem promoviranja knjige i svega što dola-zi uz nju.

Broj posjetitelja pokazuje kako zainteresiranih za do-bru knjigu još uvijek ima pa makar oni došli samo da bi prošetali pored štandova. Gužve su stoga neizbježne, ali ni to ne ometa ljubitelje književnosti koji uvijek traže ne-što novo.Uz brojna sniženja i pogodnosti pri kupnji že-ljene literature, posjetitelji su mogli prisustvovati raznim

promocijama, radionicama i razgovorima s piscima, koji dolaze kako bi potaknuli ljude, pogotovo mlade, na čitanje i pisanje. Tako smo i mi ove godine sudjelovali u dvjema radionicama, jednoj pjesničkoj i jednoj glumačkoj, koje su organizirane unutar izložbenog prostora KGZ-a.

Suradnju s Knjižnicama grada Zagreba nastavili smo i kasnijim projektima u školi i na radionici u Knjižni-ci Medveščak. Kako je cijeli Mjesec hrvatske knjige bio posvećen pjesnicima, sve su radionice bile vezane uz čitanje, pisanje i govorenje poezije.

U sklopu Interlibera, na štan-du Knjižnica grada Zagreba, osim druženja i razgovora s brojnim pjesnicima, organizirane su i glu-mačke radionice. U četvrtak, 10. studenoga, na jednoj takvoj radi-onici sudjelovali su i učenici naše škole te naši kolege iz Srednje škole Sesvete. Radionicu je vodio Zvonko Zečević, glumac varaždin-skog HNK.

Nakon što smo se kratko upo-znali, počeli smo raditi vježbe koje su prvo opustile naše tijelo, a zatim i naš duh. Za radionicu smo mo-rali naučiti stihove Kranjčevićevih

pjesama, no kako neki od nas to nisu stigli svladati, snalazili smo se sa stihovima drugih pjesnika koje smo otprije znali. Pomoću neko-liko dramskih vježbi, Zečević nas je poučio kako se ohrabriti, opu-stiti, usmjeriti glas, riječ i stih u

prostor. Naučili smo i interpreti-rati pjesmu, a glumili smo cijelim tijelom. Tijekom cijele radionice vladala je odlična energija među svima nama i uvjerena sam da će nam svima ove vježbe itekako koristiti. Na kraju nam je Zvon-ko Zečević zahvalio na suradnji i

poželio uspjeh u budućnosti, a na-kon toga se, uz zajedničku fotogra-fiju, od nas i oprostio.

Bilo je ovo zaista izuzetno isku-stvo, a Zvonko Zečević nas je sve oduševio svojom srdačnošću, spontanošću i vedrinom. Upra-vo smo zato spremno prihvatili poziv iz Knjižnice Medveščak da od siječnja sudjelujemo u radio-nicama koje ovaj glumac održava u njihovom prostoru. Stoga, ako bilo tko od naših čitatelja poželi saznati više o glumi i naučiti vla-dati svojim tijelom i glasom, neka nam se pridruži.

Majmun-poza

Kralj Sunce

u P

ovo

du


Obilježavajući Mjesec hrvatske knjige kojem je ove godine moto bio „Čitajmo pjesnike“, na Interliberu su se održale brojne radionice s hrvatskim pjesnicima poput Željke Lazar, Tvrtka Vukovića, Miroslava Mi-ćanovića i mnogih drugih.

U četvrtak, 10. studenoga, na odjelu Knjižnica gra-da Zagreba na Interliberu, Miroslav Mićanović odr-žao je radionicu „Hodanje uz prugu: različiti glasovi jedinstvenog užitka čitanja i pisanja“. Sudjelovali su učenici OŠ Lovra pl. Matačića i III. gimnazije. Kada je radionica počela, prvo što je Mićanović tražio bilo je da mu kažemo koji je najmlađi hrvatski pjesnik kojeg znamo. Malo smo zastali zbunjeno prevrćući imena pjesnika i trebalo nam je vremena da odgovo-rimo, što baš i nije pohvalno. Shvatili smo da ustvari vrlo malo znamo o suvremenoj hrvatskoj poeziji jer o tome ne učimo u školi, a sami je baš ne čitamo. Miro-slav Mićanović naveo nam je podugačak popis ime-na mladih (i nešto starijih) pjesnika čija bismo dje-la mogli pročitati. Tako smo u ugodnom razgovoru proveli neko vrijeme dok nisu stigli osnovnoškolci. Oni su, naime, kasnili, dok smo mi, poput uzornih učenika, došli na vrijeme. Kad se buka osnovnoško-laca napokon stišala, počela je radionica.

Mićanović nas je poučavao kako napisati dobru pjesmu i koji su njezini elementi. Radionica je zapo-čela asocijacijama na vrlo čestu temu poezije – more. Asocijacije su nam pomogle da napišemo svoje krat-ke pjesme od kojih su nekebile zaista uspješne.

Bilo mi je čudno kada je Mićanović rekao da smo došli do kraja radionice jer sam imala osjećaj da smo tek počeli. Koliko god su neki od nas bili skeptični prema poetskoj radionici, svi smo se zabavili i do-bro nasmijali čitajući pjesme.

Poetska radionica u Knjižnici Medveščak

Bojica, stih, škare i ljepiloSamo da te ne optuže za plagiranje

Marina Panić, III. f

Oduvijek ste želje-li napisati dobru pje-smu, ali su vam nedo-stajale riječi ili niste imali inspiracije. Ako je tako, šteta što niste bili s nama 20. prosin-ca u Knjižnici Medve-ščak gdje se održava-la poetska radionica.

Tema radionice bila je sastavljanje pjesama. Po-dijelili smo se u tri skupi-ne i svaka skupina dobila je nekoliko pjesama iz ko-jih smo izvačili stihove koji nam se dopadaju. Označe-ne smo stihove izrezali te od njih odvojili one koji su nam bili potrebni za našu novu pjesmu. Spajali smo stihove različitih pjesama i autora i lijepili u novu pjesmu. Svoje smo novo-nastale pjesme pročita-li jedni drugima i shvatili da je na lak način moguće napraviti zbilja zanimljivu pjesmu.

Voditeljici ra-dionice, Ivani Bažić, za-hvalni smo na ideji za stvaranje pjesama, a ta-kođer smo zahvalni i vodi-teljici knjižnice Alki Stro-pnik koja nas je pozvala da sudjelujemo u toj radi-onici. Možda na ovaj na-čin nećemo postati velika pjesnička imena, a mogli bi nas možda optužiti i za plagijat, ali postupak je iz-vrsna vježba ili motivacija na satu za čitanje poezije.

Poetska radionica na Interliberu

Hodanje uz pruguPremalo znamo o suvremenoj

hrvatskoj poeziji


Nečija simpatija

Inspiracija u olovkama

u P

ovo

du


INTERVJUS Miroslavom Mićanovićem o pisanju, čitanju, lektiri i mnogočemu drugome

Pustolovina čitanja i pisanjaDobro je djelo ono koje je dovoljno poticajno, uzbudljivo,

ali i otvoreno da ja sam u njemu otkrivam različita značenja.


Ove smo se jeseni nešto više posve-tili čitanju poezije, posebice hrvatskih pjesnika, pa smo u sklopu projekta „Čitajmo pjesnike“ sudjelovali u po-etskoj radionici „Hodanje uz prugu“ na Interliberu. Radionicu je osmislio i vodio hrvatski pjesnik, pisac, kriti-čar, esejist, bivši kolumnist, sudionik raznih književnih festivala, voditelj ra-dionica kratke priče, dobitnik nekoli-ko književnih nagrada te urednik ča-sopisa Quorum, Miroslav Mićanović, koji je, uz sve navedeno, i vrlo zani-mljiva, pristupačna i duhovita osoba. Osim što nas je naučio napisati pje-smu, zainteresirao nas je i za hrvat-sku književnost.

Jeste li oduvijek htjeli biti književnik, tko ili što Vas je na to potaknulo i kada ste uopće počeli pisati?

Oduvijek sam znao da je to svijet koji me zanima i da se želim baviti či-tanjem i pisanjem, ali nikada to nisam tako točno definirao. Išao sam na gla-sovite literarne radionice u rodnom mjestu, Gunji, koje je vodio moj na-stavnik i prijatelj Josip Krunić, To mi

je, kao i on sam, dalo sigurnost i vje-ru u to da ću se baviti književnošću. Počeo sam pisati u sedmom razredu, ali i prije toga sam rado čitao, tada je to bilo intuitivno i spontano.

Koju ste srednju školu pohađali?

Išao sam u gimnaziju u Brčko i dan-danas mislim kako je to bila do-bra gimnazija, znali su nas naši pro-fesori, čime se bavimo i što bismo željeli biti. Možda sam sada svjesniji tih vrijednosti i važnosti takvog od-nosa prema meni, vjerujem da i dru-gi dijele to iskustvo sa mnom. Brčko je bio više nego zanimljiv grad, ka-zališta koja su gostovala, novi filmo-vi u Radniku i Oslobođenju, kako su se zvala kina, galerija ili knjižnica u kojoj je radila teta Lukrecija i otkri-vala za nas nove knjige i pisce, njezin smijeh u toj zgradi građenoj pokraj Save u pseudomaurskom stilu – ne-zaboravno. Svaki dan sam putovao preko mosta, iz Gunje u Brčko, bilo mi je vrlo lijepo, iako se danas pitam zašto nisam išao biciklom, nego sam

svaki dan pješice prelazio taj put od kuće do škole.

Postoji li lektirni naslov koji Vas se najviše dojmio u srednjoj školi?

Teško je izdvojiti jedan naslov, ali u svjetskoj književnosti to bi bio mož-da bio Camusov Stranac ili u hrvat-skoj književnosti priče i zapisi Ive An-drića, ali da krenemo ranije, Mato Lovrak u osnovnoj školi. To je odgo-vor iz sadašnje perspektive i sasvim sigurno nije pouzdan i točan. Možda bi bilo pametnije reći što volim sada. Strasno čitam hrvatsku poeziju (D. Dragojević, B. Maruna, A. Dedić, D. Cvitan, Z. Maković, A. Žagar, B. Ma-leš, B. Čegec, D. Rešicki, K. Bagić, D. Šodan, I. Prtenjača, M. Andrijašević, I. Matijašević, M. Kirin, M. Pogačar...) i hrvatsku prozu (S. Karuza, N. Ušu-mović, R. Simić...). Upravo sam pro-čitao sjajnu knjigu Divlji detektivi R. Bolana, čitam Sebalda, rado se vra-tim talijanskom pjesniku Paveseu ili grčkom Kavafisu. Pročitao sam ne-davno sjajan roman Olje Savičević Ivančević Adio kauboju.

Sine mi ideja...

...i onda PUF!

u P

ovo

du


INTERVJUMnogo je tu naslova i imena. Vratimo se još malo srednjoj školi. Koja ste druga djela, osim lektire, tada rado čitali?

Jako mi se svidjela, u to vrijeme, autobiografija Charlieja Chaplina, biografski romani o životu Miche-langela, Freuda, van Gogha. Rado sam čitao i Turgenjeva, Čehova, manje po-znate Tolstojeve knjige, onda otkriće Marqueza, Borgesa, Calvina, Faulkne-ra… Uvijek u ovakvom nabrajanju po-slije žalim što sam nekoga izostavio i kažem sam sebi kako si mogao ne spomenuti Brod u boci A. Dedića, Vrt crnih jabuka S. Mihalića ili poeziju A. Šoljana, I. Slamniga ili P. Handkea (Ži-vjeti bez poezije...). Volio sam, i sada ih rado čitam, antologije i različite iz-bore, npr. antologiju svjetske kratke priče koju je priredio David Albaha-ri, onda njegove priče…

Po nalogu se ne čita

Čini mi se da je cijela jedna knjižnica u vašem sjećanju. Rijetko biste danas naišli na takvog srednjoškolca. Što je, po Vama, uz-rok takvom stanju, zašto većina mladih da-nas nerado čita?

Nerado čitaju zato što do njih ne dolaze knjige koje su njima važne i koje govore o njima. Taj sustav bi tre-balo promijeniti te početi od sadaš-njosti i suvremenosti. U prvom raz-doblju izgubi se volja za čitanjem jer se obrađuje nešto dosadno, što im nije blisko. Tko je još vidio čitati Ho-racija, Plauta ili Hektorovića po nalo-gu, narudžbi?! To su iznimni pisci, ali ako do njih dođeš preko svojih knji-ga. Drukčije to nije zanimljivo i izgube

se u tome. Dok sam radio u školi, uče-nici su znali reći „Pa, mogu i ja to!“, a ja bih im rekao „Samo naprijed!“ jer bi upravo književnost trebala biti ne-što što svatko može. Inače, u jednom srednjoškolskom trenutku htio sam početi od početka i naletio na Zora-nićeve Planine.

Mislite li da će knjiga kao takva nestati, da će ju internet uništiti?

Knjiga kao takva neće nestati osim ako se čovjekovo tijelo fiziološki ne promijeni. Ali ako se i promijene ljud-ske moći, knjiga će uvijek ostati.

Je li, po Vama, e-lektira prednost ili udalja-vanje od knjige i knjižnica?

E-lektira je prednost kao jedan od oblika bržeg i pristupačnijeg čitanja, informiranja, poticaja... Čovjeku, za-pravo, treba tečaj sporijeg i jednostav-nijeg čitanja.

Naveli ste mnogo hrvatskih autora za koje mi nismo ni čuli. Zašto je zainteresiranost za hrvatske autore mala?

Kako je prije bilo, sada je dobro. Znali smo kako izgledaju hrvatski pis-ci kad su umrli i kada smo ih vidjeli na osmrtnicama, no u posljednje vrijeme imaju veći pristup u medijima. Isti-na je da to sve ide sporije u školama.

Pisci na mreži

Kako uopće zainteresirati mlade za čitanje hrvatskih autora?

Mislim da ih se može zainteresi-rati različitim radionicama, dola-skom autora na gostovanje u škole te općenito boljom pristupačnošću.

Hrvatske književnosti baš i nema u ponudi. Ali zato se uključite i sudje-lujte u programu „Pisci na mreži“, gdje gostuju hrvatski pisci koji nisu u lektiri, ali su sasvim sigurno zanimlji-vi, čitljivi, važni (Z. Ferić, K. Bagić, I. Prtenjača, Z. Jembrih, I. S. Bodrožić, D. Miloš, S. Lovrenčić, E. Popović, O. Savičević Ivančević...). Pozivamo ih na razgovor koji možete pratiti pre-ko interneta.

Održavate li često ovakve radionice?Ova radionica poezije „Hodanje uz

prugu“ prva mi je koju sam održao na Interliberu. Inače već duže vrijeme vodim radionice „Put u središte krat-ke priče“. Radionice sasvim sigurno nisu ključ uspjeha, ali kao mjesto in-formiranja i komunikacije mogu biti korisne i poticajne. Međutim, tvoje pisanje ovisi o tvome čitanju i inicija-ciji, želji da uđeš i ostaneš u tom svi-jetu.

Tko sve pohađa Vaše radionice?Vodim radionice za različite uzra-

ste i u različitim prilikama i zgodama. Održavam ih, na primjer, i za nastav-nike, različitim povodima (Dani K. Š. Gjalskog, Goranovo proljeće, kreativni vikendi u Obrovcu, Novigradu, radio-nice u školi stvaralaštva Novigradsko proljeće, u Centru za kreativno pisa-nje u Zagrebu. Moje radionice poha-đaju oni koji se žele baviti književno-šću ili žele pisati kratku priču, dakle od učenika do umirovljenika.

Kolika je uopće zainteresiranost za radionice?

Odaziv je velik, ali idealno je radi-ti s deset do petnaest polaznika. Tada se svi dobro čujemo, može se među-sobno razgovarati, komentirati, do-pisivati…

Što je za Vas dobro književno djelo?Dobro je djelo ono koje je dovolj-

no poticajno, uzbudljivo, ali i otvore-no da ja sam u njemu otkrivam razli-čita značenja, a ne da mi ono govori što bih trebao, morao, što je dobro, a što nije.

Što biste, za kraj, poručili našim čitateljima?Vjerujem da je pustolovina čita-

nja i pisanja jedan od najboljih nači-na kako ćeš organizirati vlastito život-no vrijeme i da je to pouzdan vodič u svijetu kakvom mi živimo.

Marljivi novinari vrijedno zapisuju

u P

ovo

du


Svjedočenje dušom

O čitanju i pisanju s Julijanom Matanović


Dosadašnji život naučio me da mi je idealan, a možda i jedini

pravi partner literatura

INTERVJU

u P

ovo

du


Autorica nagrađivanih djela, kao što su Zašto sam vam lagala, Lau-ra nije samo anegdota i Tko se boji lika još, Julijana Matanović, uspje-la je odvojiti malo vremena za nas i objasnila nam zašto ne voli čitati svoja djela nakon što ih preda na-kladniku, plaši li se kritike i kriti-čara, zašto je oduvijek voljela čita-ti i još mnogo drugih detalja iz svog života.

Kada ste počeli pisati književna djela?

Pisati sam počela u nižim razredi-ma osnovne škole. Voljela sam vidje-ti svoje sastavke i pjesmice izvješe-ne na zidnim novinama škole. Prvu nagradu dobila sam na samom star-tu gimnazijskih dana. Mislim da do sada nikada nisam to otkrila. Pola-zila sam gimnaziju u Našicama. Iako sam bila odgovorna štreberica, ne znam kako se dogodilo da sam jed-noga dana zaboravila napisati zada-ću. Sjela sam u učionicu i napisa-la pjesmicu koju je profesorica već na prvom satu pohvalila i poslala je na neki natječaj. Nagradu za najbo-lji rad na temu Jugoslavenske na-rodne armije o uspjesima naše voj-ske, knjigu na ćirilici, u platnenom uvezu, malo ispranih slova jer je vje-rojatno dugo ležala u nečijoj bibli-oteci, poklonio mi je zapovjednik Našičkog garnizona. Čuvam je još i danas.

Što Vas je potaklo da počnete pisati?

Oduvijek sam puno čitala. U jed-nom trenutku, kad sam kao posve-ma mlada osoba pomislila da me svijet oko mene ne razumije, poče-la sam s tim svijetom komunicirati tekstom. Vjerojatno nitko nije htio slušati moje priče. Tada još nisam čitala Andrića, ali sam slutila da će, poslije svih gubitaka i poslije svih slavlja, ostati samo priča.

Je li Vas bilo strah kritika na početku karijere?

Bojim se ružnih riječi; u svakidaš-njem životu, u razgovoru o literaturi.

Jedno sam se vrijeme, kao stu-dentica, bojala kako će moji gene-racijski kolege otkriti da sam svoje prve kritike pisala u katoličkom li-stu Marulić. Uvijek sam pronalazi-la razloge nekakvoj tjeskobi. Danas

shvaćam da mi je taj nemir bio po-treban, da mi je otvarao oči pred te-mama i činio me boljom osobom. Iskreno, ne volim govoriti o strahu. Kad ga spomenem, blažim nelago-du prvom rečenicom romana Tra-gom zmijske košuljice Josipa Mlaki-ća u kojoj se kaže kako je strah od Boga. Stariji i bližnji znaju porijeklo straha drukčije tumačiti.

Bojite li se danas kritika?

Ne bojim se. Nemir mi izaziva samo činjenica da si mnogi uzima-ju pravo komentirati nepročitano, ocjenjivati osobe o kojima ništa ne znaju. Grozim se nad tim da novina-ri i kritičari pretražuju forume, citi-raju nepotpisane komentare i unose ih u svoje tekstove, razgovore. Time dodatno rasplinjuju pojam književ-ne kritike, brišu granice, a istovre-meno cvile nad činjenicom da oz-biljne književne kritike nema.

Nikada se ne bih upustila u pisanje nečega čemu nisam svjedočila dušom

Što Vas danas najviše potiče na pisanje?

Život. U jednom trenutku osje-tim, iznenada i posvema nenajav-ljeno, da više neću moći dalje ako zasluženu emociju ne ispišem.

Dolaze li Vam teme spontano?

Uhvatim se nekog životnog deta-lja, imam samo osjećaj koji trebam prenijeti drugima, ili je iskrenije

reći, „izbaciti“ iz sebe. Volim pisati u jutarnjim satima. Volim jutro, tišinu, miris turske kave, isključen telefon i tihu glazbu negdje daleko u pozadi-ni. Možda i maglu kroz prozor mog trešnjevačkog stana.

Je li lakše napisati prvu ili zadnju rečenicu?

Redovito imam samo prvu reče-nicu i onaj osjećaj preplavljenosti. Nemam naslov. Nemam razradu pri-če. Trajem sa svojim likovima. I kad na kraju ispišem posljednju rečeni-cu, redovito puknem prstima i sa-moj sebi kažem: „Eto! E, to…!“

O kojim temama najviše volite pisati?

O onima u kojima ne moram laga-ti emociju. Nikada se ne bih upustila u pisanje nečega čemu nisam svje-dočila dušom, u čemu se bića slič-na meni ne mogu prepoznati. Iako, moram priznati, dok pišem, vidim samo jedan par čitateljskih očiju i ne mislim na širu recepciju.

Kad čitate svoje već tiskano djelo, nađete li poneku zamjerku?

Nećete vjerovati kad vam kažem da ja nikada nisam pročitala svo-ju knjigu nakon što sam je preda-la nakladniku. Možda samo ulomke na promociji. Bojim se da iznova ne učitam nešto drugo, da se ne nasmi-jem svom poimanju svijeta. S čita-njem vlastita djela isto je kao i s čita-njem djela drugih pisaca. Nikada ne čitamo isto jer u čitanje upisujemo i

u P

ovo

du


vlastita iskustva i vlastitu lektiru. A sve se to godinama mijenja.

Gostovali ste stvarno svugdje. Koje Vam je gostovanje ostalo u posebnom sjećanju?

Da, kroz književne susrete upo-znala sam vlastitu domovinu. Kad mi netko kaže neko mjesto, ja prvo vidim njihovu knjižnicu. Volim mala mjesta. Tamo su čitatelji i posjetite-lji nekako zahvalniji. Vjerujem da je nadahnuće smješteno na stolicama njihovih dvorana, a ne u ponosnim zgradama zagrebačkih institucija.

Volim Slavoniju, Osijek. Tamo se osjećam „kod kuće“. Moj hod je lak-ši uz Dravu nego uz Savu. Odgovara mi ta širina.

Koliko ste književnih nagrada dobili?I ne tako puno. Prva prava nagra-

da, poslije one o kojoj smo na po-četku razgovarale, bila je nagrada „7 sekretara SKOJ-a“. Dobila sam je za knjigu kritičkih čitanja. Danas mnogi taje tu nagradu. Dobila sam nekoliko zavičajnih, slavonskih na-grada (Josip i Ivan Kozarac, Julije Benešić, Anto Gardaš) , dva Kiklo-pa, Mali princ…

Posljednja nagrada koju ste dobili jest Mali princ za djelo One misle da smo male. Što Vas je potaklo da napišete knjigu o HPV infekciji?

Na pisanje me nagovorila dok-torica Anka Dorić. Doktorica Do-rić bila je uporna i strpljivo čekala moj pristanak. Nekako sam s nela-godom ulazila u pisanje za mlađe. Mladi su iskreniji, otvoreno kažu što je dobro a što nije, imaju svoj jezik, svoj sistem vrijednosti. Danas sam jako zadovoljna što sam napisala roman na koji se nadovezala stru-ka svojom pričom o HPV infekciji. Tekst je i prepoznat. Nagrađen je tri-ma važnim nagradama. Mnogo mla-dih mi je pisalo, naglašavaju da oče-kuju moju novu knjigu za mlade.

Bilo bi dobro da se i mi kritičari konačno uplašimo likova

Što Vas je motiviralo da napišete knjigu Tko se boji lika još s tuđim književnim likovima?

Svojim studentima godinama ponavljam kako imaju pravo na

vlastito čitanje i osobnu interpreta-ciju. Likovi koje sam odabrala ko-mentiraju našu zbilju, svoje mjesto u hrvatskoj literaturi, komentiraju kritičare, antologije, povijesti knji-ževnosti, lektiru uopće. S naslovom Tko se boji lika još, dugo sam se mu-čila. Radna verzija bila je Pobuna li-kova. Onda je moja kćerka pjevala Tko se boji vuka još i u jednom tre-nutku palo mi je napamet da bi bilo dobro da se i mi kritičari konačno uplašimo likova. Dovoljno se knji-ževni tekstovi boje naših interpre-tacija.

Koja su Vam Vaša i djela drugih autora najdraža?

U knjigu Tko se boji lika još upi-sala sam najviše sebe. Vjerojatno će prvijenac Zašto sam vam lagala ostati tekst kroz koji ću i dalje biti prepoznatljiva na našoj književnoj sceni. Od drugih autora, trenutno su mi najdraža dva teksta: Travnič-ka hronika Ive Andrića i Flauberova papiga Juliana Barnesa.

Napisali ste da Laurom Singer (Laura nije samo anegdota) vlada čarolija literature. Vlada li Vama čarolija literature?

Radosna sam što ste spomenuli taj tekst iz knjige Laura nije samo

anegdota. Da, sa mnom vlada čaro-lija literature.

Laurin je jedini pravi partner literatura. Je li i Vaš?

Dosadašnji život naučio me da mi je idealan, a možda i jedini pra-vi partner literatura. Međutim, sva-ka žena, neovisno u kojim je godi-nama, željela bi promijeniti takvo shvaćanje.

Što ste čitali kada ste išli u srednju školu?

Dosta toga i bez nekakvih vrijed-nosnih kriterija. Moj otac slao mi je romane objavljivane u biblioteci Rad i Svjetlost. Gutala sam ih i pravi-la bilješke. U nekim svojim selidba-ma pogubila sam te narančaste te-kice. Samo je priča ostala. Najdraže djelo u srednjoj školi bilo mi je Gun-dulićev Osman.

Jeste li voljeli čitati lektire?

Moja generacija nije imala ta-kav otpor prema lektiri kao što ga vi imate. Nismo imali dodatnih iza-zova koji danas vladaju vama.

Voli li Vaša kći čitati Vaše knjige?

Premalena je još za taj tip lite-rature. Vjerojatno će prvo pročitati One misle da smo male. Ne razumije još to da je njezina mama književ-nica. Nedavno mi je rekla: „Mama, bila nam je na satu prava književ-nica. Željka Horvat Vukelja.“ Posve-tila sam joj knjigu Laura nije samo anegdota. U posveti piše da joj je to dar za treći rođendan. Bili su to dani u kojima joj je preminuo otac. Vo-lim tu knjigu, ali ne želim oživljava-ti sjećanje na trenutke u kojima sam je pisala.

Tko ima pravo biti književnik?

Svatko tko ima svoje čitatelje. Pravi književni tekst nastaje u čita-teljima. Bojim se ljudi koji određuju tko ima pravo pisati, a tko ne.

Za kraj, želite li što poručiti učenicima III. gimnazije?

Ne razgovarajte o knjigama koje niste čitali, ali čitajte puno. Naši ži-voti imaju smisla samo ako ih pre-poznajemo u literaturi.

PoSj

ETIL

I SM

o


Hrvatski ekspresionisti u Klovićevim dvorima

Strast i buntOdlična izložba koju možda ni ne bismo posjetili da profesorica nije ocjenjivala

Matej Baneković, IV. a

U Klovićevim dvorima, od 6. rujna do 6. studenoga 2011. godi-ne, postavljena je izložba hrvat-skih ekspresionista pod naslovom „Strast i bunt – ekspresionizam u Hrvatskoj“. Antologijska je to zbirka značajnih hrvatskih slika-ra, grafičara i arhitekata koji su djelovali na početku 20. stoljeća, pod utjecajem novih avangardnih stilova. Ovaj je projekt osmišljen kao nastavak ranije održane izlož-be pod nazivom „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ek-spresionizma“. Cilj je, dakle, bio približiti javnosti djela hrvatskih umjetnika koji su stvarali u sklo-pu toga velikog europskog pokre-ta u umjetnosti.

KrikSam ekspresionizam pravac je u umjetnosti koji se

najviše razvio na području Njemačke i Austrije prije po-četka Prvog svjetskog rata. U sveopćem rasulu počet-kom stoljeća javljaju se brojni umjetnici koji pokušava-ju svojim djelovanjem ukazati na probleme i istaknuti najšokantnije trenutke što je vidljivo u ekspresionistič-koj književnosti, slikarstvu pa čak i glazbi (spomenimo Arnolda Schönberga). Kaos svjetskog rata i atmosfera straha, očaja i bunta u umjetnosti se sažimlje u pojmu krika kojim se najbolje dočarava ekspresionističko raz-doblje. Zbog blizine Njemačke i povezanosti s Austrijom

hrvatski su umjetnici vrlo rano preuzeli ek-spresionizam i ostavili za sobom velika i važna djela.

Izložba u Klovićevim dvorima sadrža-vala je oko tri stotine djela, od slika, gra-fika i skulptura do arhitektonskih na-crta. Slikarske tehnike ovih slikara nisu uobičajene, tradicionalne (iako već pri-padaju tradiciji) pa tako ni njihovi rado-vi ne sjedaju na prvu, onom lakoćom ko-jom prihvaćamo Leonardovu Mona Lisu ili Rembrandtovu Noćnu stražu, kao pri-mjere klasičnih remek-djela, barem iz naše perspektive. Ipak, neki od najzna-čajnijih hrvatskih slikara ekspresioni-sta, kao što su Ljubo Babić, Marin Tar-taglia, Zlatko Šulentić, Milivoj Uzelac i

Miroslav Kraljević, karakterističnim ek-spresionističkim bo-jama (plavom, crve-nom, žutom, crnom) i motivima uspijeva-ju privući pozornost. Upravo iskrivljenost oblika i pojedinačni izraz svakog umjet-nika ono je što ovu izložbu čini zani-mljivom, a može se uočiti samo pažlji-vijim promatranjem i proučavanjem sa-mih djela.

Trud valja cijenitiMoju pozornost najviše su privukli crteži i grafike. Mo-

gle su se vidjeti gotovo sve tehnike; olovka, ugljen, pero i tuš kod crteža te bakrorez, drvorez i litografija kod grafi-ke. Iako sam većinu slika samo prošao pogledom, morao sam se zaustaviti pred jednom od grafika Vilka Gecana ili Sergija Glumca jer sam ostao začuđen mnoštvom deta-lja i sitnih poteza koji su se izdaleka tek nazirali. Količi-na truda i vremena koji su potrebni te sam proces izrade grafika oduvijek su me fascinirali, pa je za mene to bio vrhunac izložbe. Sveukupan je dojam svakako bio pozi-tivan, iako vjerojatno ni ne bih posjetio izložbu da pro-fesorica iz likovne umjetnosti ne daje ocjene na temelju toga. Tako je, na kraju, ovaj posjet Klovićevim dvorima ispao iznenađujuće zanimljiv.

PoSj

ETIL

I SM

o


Krležina Gospoda Glembajevi u Hrvatskom narodnom kazalištu

Klasik u izvornom obliku

Gledatelju koji nije čitao dramu nije baš jednostavno odgledati predstavu

Matej Baneković, IV. a

Na daskama Hrvatskog narod-nog kazališta uprizorili su po-znatu Krležinu dramu Gospo-da Glembajevi. Izvođena mnogo puta od 1929. godine, u gotovo svim kazalištima na ovim prosto-rima, od Beograda do Ljubljane, postala je klasik naše kulture.

Glumačka postava koja je dra-mu donijela publici u HNK-u sa-stavljena je od poznatih glumač-kih imena: Ljubomir Kerekeš kao Ignjat Glembay, Alma Prica kao barunica Castelli-Glembay zatim Bojan Navojec kao advo-kat Puba Fabriczy te Goran Gr-gić koji je utjelovio svećenika Silberbrandta. Pod redateljskom palicom Vite Taufera glumci su gotovo doslovno prošli čitav tekst i donijeli Krležino djelo u

izvornome obliku. Scenografija je bila jednostavna i minimalistič-ki postavljena, svaki čin u drugoj prostoriji na crnim mramornim pločama, dok je kostimografi-ja bila u skladu s Krležinim za-htjevima u didaskalijama (mogli smo vidjeti Pubu kako nosi dvi-je različite cipele zbog deforma-cije stopala). Zvučni efekti tako-đer su pridonosili atmosferi, uz neophodnu Mondscheinsonatu čula se i grmljavina koja je navje-štala kulminaciju događaja, kako je i opisano u tekstu. Ipak, dobio se dojam kako ponašanje nekih likova u djelu (glavni lik Leone) nije potpuno u skladu s glumče-vom izvedbom (Milan Pleština). U tekstu se vidi određena smire-nost i odsutnost Leonea, barem u

prvome činu, dok je glumac unio nemir u izvedbu od samoga po-četka.

Predstavu u tri čina, koja traje preko tri sata, gledatelju koji se prvi put susreće s Glembajevima, bez pročitanog teksta, nije baš jednostavno odgledati i odsluša-ti. Vjerojatno su zato neki nakon dugog dana dobar dio predstave bili na rubu sna. Kako su većinu u gledalištu činili upravo sred-njoškolci, nije nedostajalo pod-smjeha na kakvu loše izgovorenu njemačku riječpa su neke drama-tične scenetako pomalo izgubi-le na svojoj ozbiljnosti.Usprkos svemu, Glembajevi u ambijen-tu Hrvatskog narodnog kazali-šta privlače pozornost gledatelja i predstavu vrijedi pogledati.

Kao mafijozo Tu se moli Bogu Fatalna žena

PoSj

ETIL

I SM

o


Na samom početku prosinca pop prince-za Britney Spears održala je koncert u za-grebačkoj Areni. Iako svi kažu da je Arena bila poluprazna, nije ni mogla biti punija jer je broj ljudi bio ograničen na 12 000 zbog tehničke opreme i broja plesača. Britney je koncert otvorila pjesmom Hold It Against Me, a zatvorila hitom Till The World Ends. Presvlačila se više puta, a najuzbudljiviji tre-nuci bili su kada je na pozornicu pozvala jed-nog obožavatelja i plesala oko njega te kada su sretni dobitnici nagradne igre zaplesali s njom na najnoviju pjesmu I Wanna Go . Tije-kom te pjesme fanovi koji su bili najbliže njoj, u Fan Pit dijelu, iznenadili su je time što su na-puhali balone i bacali ih na pozornicu, a ona

i njeni mnogobrojni plesači time su se oduševili. Na kraju koncerta pridružili su joj se sinovi Sean Preston i Jayden James koji su s mamom pozdravili zagrebačku publiku. Tek u tom trenutku shvatila sam da smo pri-jateljica i ja cijeli koncert provele sjedeći dva metra od njezine majke i sinova. Atmosfera je bila izvrsna, tije-kom cijelog koncerta svi su zajedno s Britney pjevali, plesali i odlično se zabavljali. Jedina stvar koja mi je za-smetala bilo je trajanje koncerta jer je 90 minuta vrlo brzo prošlo. Nastup Britney Spears bio je stvarno sa-vršen, čak i ako je istina da je pjevala na playback (što svi kažu, a i meni se učinilo). Ovim svojim koncertom, posebno odličnim plesnim nastupom, oduševila je sve svoje obožavatelje.

Pop princeza u zagrebačkoj Areni

Ples sa zvijezdomDevedeset minuta pravoga užitka prebrzo je prošlo

Lucija Kovač, II. e

Pali anđeo

Gadna slika lijepe zgrade

PoSj

ETIL

I SM

o


Dočekan je i prvi dio velike završnice svjetski poznate sage

Praskozorje – između smijeha i suza

Kraj je filma toliko šokantan da bismo najradije pobili producente koji nastavak puštaju u javnost tek u studenom ove godine


Ponoćna pretpremijera velike za-vršnice svjetski poznate sage sva-kako je privukla pažnju hrvatskih trendsetera, svih velikih obožavate-ljica Sumrak sage, kao i nas novina-ra. Održana je kao nastavak filmskog maratona u CineStaru (Branimir centar) koji je trajao tri dana. Važno je napomenuti kako se hrvatska po-noćna pretpremijera održala prije svjetske premijere tog filma, u noći sa 16. na 17. studenog 2011. godine.

Za, khm, „zagrijavanje“Prije filma organiziran je Sumrak

party koji je posjetio i dio Jacobovog čopora (polugoli manekeni) koji je pravio zanimljivo društvo ženskom dijelu publike. Party je bio u pravom američkom stilu, a catering restora-na Lido sve nas je jako dobro nahra-nio.

Uzbuđenje je doseglo vrhunac kada su nas napokon pustili u dvo-rane. Većina je bila u stanju gaziti preko gomile kako bi što prije došla do svog mjesta. Film je uskoro počeo i iduća dva i pol sata proveli smo u smijehu, suzama i tišini.

Odlično odrađen posaoPraskozorje je film koji definitivno

ispunjava sve kriterije jednog oboža-vatelja, čak ih i nadilazi, ali s objek-tivnijeg gledišta ne ističe se od svih ostalih blockbustera i visokobudžet-nih hollywoodskih filmova današnji-ce. Imena glazbenika većinom su ne-poznata, osim Brune Marsa, ali sve se pjesme savršeno uklapaju i svo-jim ritmom i tekstom u ugođaj fil-ma. Redatelj Bill Condon napravio je odličan posao, možda čak i naj-bolji do sad što se tiče ekranizaci-je same knjige. U stvaranje vučjeg

oblika članova čopora uloženo je jako puno truda što se može pre-poznati i na ekranu, a posebno je istaknuta scena u kojoj dolazi do raspada vučjeg čopora. Odlično je prikazana i telepatija vukova. Tako-đer, puno je truda uloženo i u stva-ranje trudne Belle (stvarno izgleda kao da je jednom nogom u grobu, kako se navodi u knjizi) i bebe Re-nesmee. U oba je slučaja djelomič-no korištena lutka, a djelomično su to odradile glumice.

Da bi krajolikom što bolje dočara-li atmosferu, filmska je ekipa obišla svijet. Film je, naime, sniman na ra-zličitim lokacijama, kao što su Bra-zil, Louisiana i Vancouver.

Bijes fanatikaNajiščekivanije su scene i najbo-

lje izvedene. Scena vjenčanja svima nam je izmamila suze, scena prve bračne noći oduzela dah, a kod sce-ne poroda nismo ni sami bili sigur-ni što osjećamo. Kraj je filma toliko šokantan da bismo najradije pobili

producente koji nastavak puštaju u javnost tek u studenom ove godine. Sa sigurnošću se može reći da je Pra-skozorje najbolja ekranizacija Sage do sada i film se zbilja isplati pogle-dati.

Avič kravič

Sad znamo i što to ne daš

PoSj

ETIL

I SM

o


Najtraženija pjesma bila je Superman

Silvija Dumić, I. a

„Velika mi je čast svirati vama koji ste između nogometa i na-šeg malog sastava, večeras izabrali rock and roll“, riječi su dobrodošli-ce kojima nam se obratio Mile Ke-kin, frontman grupe Hladno pivo, 7. listopada 2011. na prvom koncertu turneje Kud pivo, tud i ja. Dečki iz Hladnog piva svoju su turneju za-počeli u Areni Zagreb, što je nama purgerima bila velika čast. Mislim da četverosatni koncert nijednog obo-žavatelja nije ostavio ravnodušnim i sa sigurnošću mogu reći da oni koji nisu mogli prisustvovati spektaklu gajničkih rokera, ne znaju što su pro-pustili.

Spojeni stari hitovi i promocija novog albuma

Koncert pred 14 000 fanova otvo-rili su pjesmom „Kirbaj i kotlovina“, a nastavili pjesmama „Ima da te laj-kam“ i „Svijet glamura“ s istoimenog albuma. Također su svirali neke od svojih starih hitova, kao što su „Für immer punk“, „Planeta“, „Pjevajte

nešto ljubavno“, „Teško je full biti cool“. Na pjesmu „Ranjeni i ludi“ potekle su suze iz mnogih očiju jer je ona jedna od mnogobrojnih ba-lada Hladnog piva koje pogađaju u srce. Iako je „Ranjeni i ludi“ pobudila emocije, najtraženija pjesma ipak je bila „Superman“ koju smo dočekali pred kraj koncerta.

Napoleon među cirkusantima„Hladno pivo je postao transge-

neracijski bend zato što sviraju u velikim prostorima (npr. arene i dvorane),a ne samo u malim klu-bovima kao ostali punk bendovi. Naši koncerti počinju u osam ili de-vet sati, a ne poslije jedanaest kao u klubovima, a to znači da klinca mo-žeš odvesti na rock’n’roll koncert i vratiti kući na vrijeme isto kao i kad ga odvedeš u kino. Uz to ima priliku čuti vrstu glazbe koju ne može često slušati”, objasnio nam je Mile Kekin. Dokaz da je to istina bio je velik broj male djece, čak od pet do devet godi-na, koji su, zajedno s nama, uživali u

najnovijim hitovima i vječnim bala-dama Hladnog piva i izgledali prilič-no zadovoljni. Posebno su nas odu-ševile kostimografija i scenografija koje su bile načinjene na temu cir-kusa i novog albuma „Svijet glamu-ra“. Mile Kekin pojavio se odjeven kao Napoleon, a ostali su se člano-vi benda svojim kostimima cirkusa-nata odlično uklopili u cijelu priču. Na koncertu su gostovali violonče-list Stanislav Kovačić, Andrija Lazo iz benda Picksiebner i nama nepo-znata žena koja je za vrijeme izvo-đenja pjesme „Svijet glamura“ opo-našala djevojku iz istoimenog spota razmazujući kremu po licu. Kao še-ćer na kraju, gajnički su punkeri od-svirali jednu od svojih najpoznati-jih pjesma “Nije sve tako sivo” i time zatvorili jednu divnu stranicu naše mladosti i prvu stanicu svoje turne-je. Koncert Hladnog piva bio je je-dinstven i iskreno se nadam da ću još koji put moći uživo uživati u sjaj-noj atmosferi i uvijek aktualnim pje-smama Hladnog piva.

Koncert Hladnog piva oduševio Zagrepčane

Kud Pivo, tud i ja!

dru

go

LIc

E


Jedna od profesorica na koje je ove godine pao urok davanja inter-vjua za Drugo lice profesorica je ma-tematike Zrinka Korbar. Nakon što smo se smjestili u njezinoj blagova-onici, u opuštenoj smo atmosferi, je-dući princes-krafne, započeli s inter-vjuom. Nadam se da ćete, kad ovo pročitate, riđokosu „kobru“ gledati sasvim drugačijim očima.

Kako Vam je bilo u srednjoj? Pohađala sam splitski MIOC. Jed-

nom riječju, bilo mi je krasno. Razred je istovremeno bio pametan i napo-ran, što dokazuje činjenica da nas je čak 22 bilo oslobođeno mature. Ekipa je bila jako dobra, bar onaj dio koji se znao zabavljati. Dosta smo vremena provodili u splitskoj kinoteci gdje su se tijekom određenog vremena prika-zivali tematski filmovi.

Kako ste svladavali srednjoškolske muke?Nisam imala muka. Redovito sam

učila i naporno radila.

Koji ste fakultet završili?Oduvijek sam voljela matematiku

i stvarno sam ju željela studirati. Upi-sala sam ju na zagrebačkom PMF-u, gdje sam i diplomirala ‘89.

Kakav je bio studentski život?Puno sam učila, ali i tulumarila i

išla na utakmice. Sjećam se legen-darne utakmice između Jugoplastike i Cibone. Ako nam se tulumarilo, išli smo u Kulušić, Komu i KSET, a redovi-to smo posjećivali i brucošijade.

Kakva je razlika između Splita i Zagreba?Razlika je velika. Zagreb nema

more! (Smijeh) U Splitu su ljudi otvo-reniji i topliji – to je sigurno zato što su više na suncu. Riječ je o dva potpuno različita mentaliteta i temperamenta.

Mozak nisu traperice

Kako je predavati u III. gimnaziji?U Kušlanovoj predajem već 22 go-

dine i kad sam došla, bila sam najmla-đi profesor, a sad sam među starijima što pokazuje koliko se profesorska postava izmijenila. Uvijek sam bila u dobrim odnosima sa svim kolega-ma. Istina, imam krug ljudi s kojima se družim, ali to ne znači da s ostalima nisam u korektnim odnosima.

Kakvi su učenici?Svakakvi. Ima onih koji su vrijedni i

manje vrijedni. Ipak, čini mi se da nisu toliko kreativni kao nekad. Mi smo, na primjer, kroz prozor bježali s testa iz informatike, mijenjali smo se s uče-nicima iz drugih razreda jer neki pro-fesori nisu provjeravali jesu li svi uče-nici koji trebaju biti na satu uistinu na satu, već su samo brojali. Osim toga, prije sata hrvatskog ukrali bismo žaru-lje u učionici kako bi nas profesorica

Nekad je iz škole bježala kroz prozor, kao studentica je večeri provodila u KSET-u slušajući Azru, a danas ste sretni kad vam da dvojku

Mozak ne smije biti u stanju hibernacijeUčenici za loš uspjeh krive profesore i redovito čujem da nekog mrzim.

Ja ne mrzim nikoga, a sigurna sam da ni ostali profesori ne razvijaju takve osjećaje.


Slatko djetešce

dru

go

LIc

E


pustila doma jer se nastava nije mogla održavati u mraku. Kad sad pogledam na njihovu kreativnost, drago mi je.

Imate li problema s učenicima?

Samo s njihovim znanjem. Meni učenici ne rade ništa problematično, možda rade ostalima, ali ono što ne znam, ne događa se. To je, uostalom, moja misao vodilja na maturalcima! (Smijeh)

Imate vrlo zanimljive komentare. Odakle Vam inspiracija?

Djeca su mi inspiracija, kad vidim kako ništa ne rade. Cilj mi je nekako ih potaknuti da se potrude. Ako ih ne po-tiču ocjene, nekako drugačije ih treba natjerati da promisle. Tako sam prošle godine jednom razredu rekla da bace pogled ulijevo, a jedan mi je učenik re-kao da lijevo nema ništa osim skela. „To će biti vaš posao ako ne počne-te raditi!“ kratko sam prokomentira-la. Smatram da je olovka u ruci puno ugodnija od lopate!

Što im još govorite?Najčešće kažem da mozak nisu tra-

perice, smije se neograničeno koristi-ti jer se uporabom neće izlizati. Volim reći i da mozak uvijek treba biti uklju-čen i da nikad ne smije biti na stand by-u.

Što Vam najviše smeta kod učenika? To što nam se ne da razmišljati?

To svakako! Još me jako nervira što ne pišu zadaće – jednostavno im nije jasno da to rade za sebe, a ne za pro-fesore. Isto tako, ne znaju se organizi-rati, valjda jer imaju previše izazova na Facebooku i televiziji. Mi to nismo imali. Nakon svega toga, oni za loš uspjeh krive profesore i redovito ču-jem da nekog mrzim.Ja ne mrzim ni-koga, a sigurna sam da ni ostali profe-sori ne razvijaju takve osjećaje.

Odmor mozga uz laganu literaturu

Što radite u slobodno vrijeme?Dok traje škola, slobodnog vreme-

na nemam. Treba se pripremiti za na-stavu, osmisliti testove i ispraviti ih. Imam i obiteljskih obaveza, odnosno kućnih poslova koje jedino ja radim. Tijekom praznika volim čitati knjige i pogledati kakav film u kinu. Doma ne mogu gledati filmove – ovaj bi da mu nešto skuham, ovaj pita gdje što stoji i tako...

Kakve filmove volite i možete li izdvojiti pokoji?

Jako volim SF i fantasy žanrove, vo-lim i komedije, trilere i akcijske filmo-ve, ali nikako ne mogu smisliti drame. Jednostavno ih ne podnosim. A, sad, što izdvojiti?! Starwars je izvrstan se-rijal, isto kao i Gospodar prstenova. Dobre su mi i sve Nemoguće misi-je i Jamesovi Bondovi. Još bih mogla izdvojiti filmove Muškarci koji mrze žene i Brzinu.

A crtići?Genijalni su mi Izbavitelji, Up i svi

Shrekovi, iako mi je drugi najdraži.

Što je s knjigama?Obožavam fantasy žanr, sve Gos-

podare prstenova i Harryje Pottere. Uglavnom čitam laganu literaturu za odmor mozga – red ljubića i red kri-mića, što bi moj Hrvoje rekao. Volim samo moderne krimiće, oni stari, po-sebno krimići Agathe Christie, imaju jako spori razvoj radnje.

Kakvu muziku volite?Volim ex-YU rock, posebno glazbu

novoga vala. Od naših bendova jako volim Hladno pivo, TBF, Elemental i Connect, koji se jako pokvario. Od stranih, najdraži su mi Bob Dylan, U2, Jean Michel Jarre, Amy Wineho-use i Tina Turner. Slušam i nešto „že-stoke“ muzike, ali samo njihove sen-tiše (Smijeh) i najdraži su mi Gunsi i Scorpionsi.

A cajke?Iako sam jako dobro upoznata sa

cajkama i hrvatskim thrashem, mogu samo reći da je to strašno, prestrašno, jednostavno užasno.

Snijeg u Splitu

Profesorski trio

Prvi maturalac

Gdje je moje s tavana žito?

dru

go

LIc

E


Profesorica Katarina Essert za Drugo lice otkriva čime se sve bavila, o čemu je maštala kao djevojčica i zašto nije postala veterinarka,

odvjetnica ili arhitektica

Povjesničarka koja nije voljela povijest

Bila sam izbezumljena do kraja četvrtog razreda i nisam točno znala što bih upisala.Nisam bila odvažna i hrabra da bih radila gluposti u školi.


Nakon dvadeset godina prove-denih u Trećoj gimnaziji, profeso-rica Sonja Bijelčić-Cvetković otišla je u zasluženu mirovinu, a na nje-no mjesto došla je mlada profeso-rica Katarina Essert. Pitali smo je kako joj je bilo za vrijeme njezi-na srednjoškolskog obrazovanja i što ju je potaklo da upiše likovnu umjetnost.

žU koju ste osnovnu i srednju školu išli?

Išla sam u Osnovnu školu Mari-na Držića, a kasnije u X. gimnaziju.

Koji su Vam bili najdraži predmeti?

Voljela sam likovni, glazbeni, tje-lesni i strane jezike. Na tjelesnom sam ispucavala svu negativnu ener-giju koja se skupljala u meni. Ni-sam tip za prirodoslovne predme-te pa fiziku, kemiju i matematiku nisam baš voljela, kao ni povijest, koju sam igrom sudbine na kraju upisala.

Jeste li ostali bliski s prijateljima iz srednje škole?

Da, stalno smo u kontaktu. I to ne samo ljudi iz razreda nego iz ci-jele generacije. Od srednje škole, kada smo si stavljali stolnjak i svi skupa jeli pod velikim odmorom, pa do sada ostali smo nerazdvoj-ni. Svi smo kućni prijatelji i često se posjećujemo, gledamo filmove, jedemo kokice i slično. Kuma mi je na vjenčanju prijateljica koja je sa mnom išla i u osnovnu i u srednju školu.

Rock on!

dru

go

LIc

E


Jeste li ikada markirali?Samo jednom. Došla nam je na

zamjenu profesorica iz I. tehničke škole Tesla i morali smo pisati lekti-ru. Cijeli je razred odlučio markirati prva dva sata hrvatskog, a kada smo došli na treći sat, profesorica nas je lukavo dočekala i ipak smo morali pisati lektiru. To je dokaz da se mar-kiranje ne isplati.

Svestrana športašica

Što ste željeli biti kao djevojčica?Imala sam stvarno svakakve želje.

Većinom su to bile one potpuno ne-ostvarive želje poput astronauta, ali kasnije, kad sam se malo prizemlji-la, željela sam biti veterinarka, ar-hitektica ili odvjetnica. S godinama sam shvatila da za veterinu nemam čelične emocije jer se ne bih osjeća-la dobro kada ne bih mogla pomoći nekoj životinji, nisam toliko brbljava za odvjetnicu, a arhitektura – eto, ni-sam ni pokušala i sad mi je jako žao. Da sada mogu promijeniti zanima-nje, probala bih arhitekturu da mi ne ostane neostvarena želja.

Čime ste se, osim školom, bavili u mladosti?

Prošla sam cijeli spektar športo-va, od baleta, ritmike, odbojke do košarke. Košarku sam najviše volje-la i trenirala sam osam godina u Ko-šarkaškom klubu Lokomotiva. Žao mi je što više nemam toliko vremena za košarku. Posljednjih pet, šest go-dina nisam ni primila loptu u ruke.

Sjećate li se nekog svog nestašluka iz srednje škole?

Ne baš. Nisam bila odvažna i hra-bra da bih radila gluposti u školi. Imala sam dobru ekipu i nisu nam trebali nestašluci da bismo se zaba-vili.

Kamo ste izazili kao srednjoškolka? Aquarius! Stalno smo visili tamo.

Svaki tjedan bar jednom. Izlazili smo i na druga mjesta, poput Roka, Peti-ce i Žapca na Mladosti, ali Aquarius nam je bio glavno mjesto za izlazak.

Izlazite li još uvijek?Rijetko, više volim kućna druže-

nja.

Koji ste fakultet završili?

Filozofski fakultet u Zagrebu, po-vijest i povijest umjetnosti. Iskre-no, bila sam izbezumljena do kraja četvrtog razreda i nisam točno znala što bih upisala jer su mi se svi fakul-teti činili zanimljivi. Na kraju sam, između Filozofskog i Pedagoškog fa-kulteta, odabrala Filozofski i završila ga kao vrlo dobra učenica.

Kada se javila ljubav prema likovnoj umjetnosti?

Ljubav se javila u srednjoj školi. Zapravo je razrednica kriva za sve. Predavala je likovni, logiku i etiku. Bila je svestrana, jako dobra profe-sorica i zbog nje sam zavoljela li-kovni.

Postoji li određeni tip osobe koja treba studirati likovnu umjetnost?

Ne, stvarno može studirati bilo tko koga zanima likovna umjetnost. Samo treba imati ljubav i biti ustra-jan jer sve se može kad se hoće. Oso-ba ne mora biti kreativna ili zna-ti lijepo crtati, bitna je samo ljubav, volja i želja. Nisam ni ja znala lijepo crtati, a ipak sam odlučila upisati li-kovnu umjetnost.

Profesor treba biti pošten i stajati iza svoje riječi

Prije ste radili u Muzeju za umjetnost i obrt. Kako to da ste muzej odlučili zamijeniti školom?

U Muzeju za umjetnost i obrt ra-dila sam honorarno, dok sam stu-dirala. Bilo mi je lijepo tamo raditi,

dru

go

LIc

E


puno sam toga naučila, a i bilo je manje stresno nego u školi, no kada mi se pružila prilika za rad u sred-njoj školi, objeručke sam prihvati-la posao.

Ovdje ste već drugu godinu. Jeste li zadovoljni svojom ulogom profesorice u III. gimnaziji?

Ima i boljih i lošijih dana. Drago mi je kada razred sudjeluje u nasta-vi i kada ih uspijem zainteresirati za svoj predmet. Ima učenika koje za-intrigira neko umjetničko djelo, ali ima i onih koji se baš ne trude i oči-to je da ih likovni ne zanima. Inače sam zadovoljna, ali učenike treba pi-tati jesu li oni zadovoljni.

Što je po Vašem mišljenju glavna osobina dobrog profesora?

Dobar profesor treba biti pošten i mora stajati iza svoje riječi. Tre-ba znati ostvariti kontakt s djecom i prenijeti im ljubav prema svom predmetu. Nekad nije lagano jer i mi smo samo ljudi koji griješe.

Naša škola ima puno fakultativnih predmeta. Jeste li razmišljali pokrenuti neki fakultativni predmet vezan uz likovnu umjetnost?

Nisam baš razmišljala o tome, ali možda bi bilo zgodno osnovati fa-kultativnu iz likovnog za odlaske na izložbe i slično. Iskreno, ne znam baš bi li se skupilo dovoljno učenika za fakultativnu.

Biste li mogli izdvojiti neku izložbu u muzeju koja Vas se jako dojmila?

Rembrantove grafike i Picassov muzej u Španjolskoj. To je nešto što se stvarno ne može zaboraviti!

Carpe diem

Čime se danas bavite u slobodno vrijeme?

Volim šetati po Jarunu i gradu jer se tako najbrže opustim, a volim se i družiti s prijateljima, ići u kino i slu-šati glazbu. Od glazbe najviše slušam jazz, RnB, soul, komercijalnu glaz-bu i blues. Sve ovisi o mom raspo-loženju.

Volite li čitati?

Volim čitati, ali nažalost vrlo malo vremena mogu izdvojiti za či-tanje. U srednjoj, kada sam imala više vremena, nisam čitala. Nisam čitala čak ni lektire jer ih uopće ni-sam voljela. Inače, volim krimiće, trilere, čak i ljubiće, ali hororce ne mogu smisliti.

Koji Vam je najdraži film?

Ima ih puno, ali mogu izdvojiti Se-dam godina u Tibetu, The Notebook, Iskupljenje u Shawsanku i P.S. I love you kao filmove koje stvarno vrijedi pogledati.

Volite li putovati?

O, da! Obožavam putovati, jedi-no imam problema s mučninama u

busu. Putovanje koje mi je ostalo u

najljepšem sjećanju jest bračno pu-

tovanje u Ohrid.

Koje biste razdoblje svoga života izdvojili kao najljepše?

Svako razdoblje bilo je lijepo, ali

ne bih se vratila ni u jedno. Sma-

tram da treba iskoristiti ono najbolje

iz svakog životnog razdoblja, a ono

loše pospremiti u ladicu.

Planirate li nešto posebnu za dalju budućnost?

Ne, neka ide kako ide, od dana do

dana. Samo treba živjeti punim plu-

ćima!

Musava profesorica

ŠPo

rT


Pregled športskih događanjaSara Vidaković i Nika Drokan, I. c

Dragi naši čitatelji i čitateljice,kao nove športske novinarke, od ove školske godine, nastojale smo vas uvijek pravovreme-

no obavijestiti o športskim događanjima i uspjesima naše škole, a sva športska zbivanja s ve-seljem smo pratile. Prošlo polugodište naši športaši i športašice ne samo da su pokazali svoj natjecateljski duh nego su nam dokazali da svaku utakmicu igraju s velikim zadovoljstvom jer nisu važne pobjede i porazi, nego strast za samom igrom.

AtletikaNatjecanje za djevojke održano

je 6. listopada 2011. na atletskom stadionu „Mladost“. U ekipnom poretku III. gimnazija našla se na 4. mjestu, ukupno skupivši 578 bodova. Naše uspješne atletičar-ke postigle su sljedeće rezultate:100 metaraBabić, Monika 14,35 45 bodovaJosipović, Anja 15,67 26 bodova

400 metaraButina, Inja 1,09,22 54 bodaPerić, Ana Marija 1,12,71 49 bodova

800 metaraPačkovski, Lana 2,48,42 49 bodovaVukoja, Iva 3,08,58 32 boda

Skok u dalj Cvitković, Mirna 3,8m 50 bodovaMatijević, Katarina 3,4m 31 bod

Skok u vis (120cm)Ramljak, Petra 140cm 52 bodaKlasić, Petra 120cm 33 boda

Bacanje kugle (4kg)Džankić, Ružica 9,88m 50 bodovaSušac, Kristina 7,87m 46 bodova

Štafeta (4x100m)Butina, Perić, Klasić, Babić 1,00,09 52 boda

Nakon izvrsnih prošlogodišnjih rezultata

naših športaša na svim razinama natjecanja, a posebice nakon zlatnih pehara koje su osvojili

košarkaši i košarkašice na državnom i drugog mjesta

atletičara, možemo se s pravom nadati istim,

ako ne i boljim, rezultatima ove godine.

Donosimo vam pregled polugodišnjih rezultata pa sami prosudite jesu li naša

želje utemeljene.

Mali nogometMuški mali nogomet igrao se u športskoj dvorani SŠ Sesvete. III.

gimnazija odigrala je četiri utakmice, od kojih su u dvjema pobijedi-li. Time se III. gimnazija našla na trećem mjestu ukupnog poretka.

III. gimnazija – Gornjogradska gimnazija 3:1

IX. gimnazija – III. gimnazija 2:3

III. gimnazija – Elektrotehnička škola 1:2

III. gimnazija – III. ekonomska škola 1:2

ŠPo

rT


KošarkaMuška košarkaU ukupnom poretku na kraju prvog polugodišta

školske godine 2011./ 2012. III. gimnazija zauzela je 1. mjesto. Košarkaši su u svim trima odigranim uta-kmicama pobijedili, a rezultati dosadašnjih utakmi-ca prvog polugodišta odlični su: III. gimnazija – Nadbiskupska klasična gimnazija 71:26

III. gimnazija – PŠ V. Prelog 49:38

Športska gimnazija – III. gimnazija 25:41

Od samih početaka naši su dečki poveli žestoku borbu za prevlast lopte i uvijek bili brži i snalažljiviji u presudnim akcijama koje su ih dovodile do pobjede. Naravno da i u utakmicama koje slijede očekujemo od-ličnu igru i pobjede koje bi nas i ove godine mogle od-vesti na državno. Da očekivanja nisu bez temelja, po-kazuju i mlade snage poput Leona Tomića (I. c) koji se posebno istaknuo u utakmici protiv Športske gimnazije.

Ženska košarkaKošarkašice III. gimnazije također su zauzele zaslu-

ženo 1. mjesto. Odigrane su tri utakmice i sve su do-bivene, a njihovi su pobjednički rezultati: III. gimnazija – IV. gimnazija 46:20

III. gimnazija – VII. gimnazija 46:35

PŠ V. Prelog – III. gimnazija 31:52

Već od samog početka utakmice između PŠ V. Pre-loga i III. gimnazije košarkašice su pokazale svoje vje-štine i želju za pobjedom, a velika razlika koševa do-kazuje da s njima nema šale. Košarkašice PŠ V. Preloga pohvalile su naše djevojke priznavši da nisu laki pro-tivnici i da nemaju bez razloga titulu prvakinja.

Posebno su se istaknule Ružica Džankić i Inja Bu-tina koje su od prve minute davale sve od sebe i od-vele našu školu do zaslužene pobjede.

Odbojka

Odbojkaške utakmice igrane su u športskoj dvo-rani I. i IV. gimnazije.

Muška odbojkaU prvoj razini natjecanja naši su odbojkaši zauze-

li treće mjesto iako se baš nisu naigrali.

Ugostiteljska škola – III. gimnazija 0:2 nije odigranaIII. gimnazija – ŠZMS Mlinarska 2:0 nije odigranaElektrotehnička škola– III. gimnazija 2:0

Za treće mjesto igrali su s I. tehničkom školom N. Tesle i pobijedili 2:1.

U drugoj razini zauzeli su peto mjesto. Športska gimnazija – III. gimnazija 2:0III. gimnazija – Gimnazija Tituša Brezovačkog 2:0 nije odigranaXV. gimnazija – III. gimnazija 0:2 nije odigrana

Ženska odbojkaOdbojkašice su, na žalost, ispale iz natjecanja u

kvalifikacijama za ligu. Odigrale su tri utakmice i od toga su dvije dobile (jedna nije odigrana) i jednu iz-gubile.

III. gimnazija – III. ekonomska škola 2:0 nije odigranaIII. gimnazija – Hotelijersko turistička škola 2:0I. gimnazija – III. gimnazija 2:0

ŠPo

rT


RukometUtakmice su se odvijale u športskoj dvorani MI-

OC-a.

Muški rukometRukometaši se nalaze na drugom mjestu ukupnog

poretka. Odigrane su četiri utakmice, a u trima su naši dečki slavili.III. gimnazija – Hotelijersko-turistička škola 10:0 nije odigranaVII. gimnazija – III. gimnazija 0:10 nije odigranaIII. gimnazija – Trgovačka škola 20:13III. gimnazija - Športska gimnazija 14:15 (Finale ISF kupa)

Utakmica protiv Športske gimnazije ujedno je bila i finale ISF kupa. Agresivnim startom obje su strane obilježile početak dvoboja. Rukometaši Športske gi-mnazije pokazali su nam svoj opasan napad i čvrstu obranu kroz koju se bilo teško probijati. Prvo poluvri-jeme naši su dečki odigrali lagano (što smo mogli vi-djeti na semaforu koji je pokazivao kako zaostajemo sa pet golova razlike), ali u drugom poluvremenu na-pokon su se probudili i došli do samo jednog gola ra-zlike. U zadnjoj minuti imali smo priliku za izjedna-čenje, ali prije nego što je semafor odzvonio za kraj, pogodili smo spojnicu gola te tako propustili priliku za produžetke.

Jakov Vrdoljak (I. a) posebno se istaknuo u oštrim napadima od samog početka utakmice i zabio velik broj golova.

Ženski rukometRukometašice III. gimnazije zauzele su peto mjesto

ukupnog poretka. Odigrane su četiri utakmice, dvije su okončane pobjedom, a dvije porazom.

III. gimnazija – SŠ Sesvete 12:17XVI.gimnazija – III. gimnazija 15:8III. gimnazija – ŽOG sestara milosrdnica 14:10XV. gimnazija – III. gimnazija 10:15

Rukometašice III. gimnazije i njihove protivnice iz XV. gimnazije oštro su se sukobile od samih početaka utakmice. Naše su djevojke pokazale da su jake u na-padu, a bile su i brže u odlučujućim akcijama što je pomalo zbunilo naše protivnice. Šteta što takva igra nije pokazana od samog početka natjecanja.

Peta godišnjica HŠŠS-a proslavljena u Panorami

Treće mjesto za TrećuNagrada za jedno od najuspješnijih školskih športskih društava

U četvrtak 22. prosinca 2011. Hr-vatski školski športski savez u ho-telu Four Points by Sheraton Pano-rama Zagreb organizirao je svečano okupljanje radi obilježavanja pet godina postojanja i rada.

Na svečanosti su prisustovali brojni suradnici i prijatelji Hrvat-skog školskog športskog saveza.

Nakon uvodnih riječi predsjed-nika HŠŠS-a Nikice Perkovića, or-ganizatori su prikazali kratki doku-mentarni film koji je fotografijama i isječcima snimljenima na mno-gobrojnim športskim školskim do-gađanjima obilježio pet uspješnih godina rada i postojanja. Poslije filma slijedila je podjela nagrada

zaslužnim djelatnicima u škol-skom športu i najuspješnijim škol-skim športskim društvima osnov-nih i srednjih škola. Podijeljene su tri nagrade za životno djelo te de-vet plaketa za zaslužne djelatnike u školskom športu.

Vrhunac same svečanosti bila je dodjela nagrada za najuspješnija školska športska društva u posljed-nje tri godine u konkurenciji uče-nika osnovnih i srednjih škola. III. gimnazija zauzela je treće mjesto s osvojena 183 boda na brojnim škol-skim športskim natjecanjima. Na-gradu su preuzeli učenici III. gimna-zije Anamarija Lešnjak i Domagoj Barac.

ŠPo

rT


Ostvarenje američkog sna

Košarkom na drugi kraj svijetaVeć su u Hrvatskoj bili zapaženi kao košarkaški talenti,

a sada to dokazuju.


Mlada nada Dinama iz naše je škole

novi Luka Modrić

Alen je toliko moćan s loptom da će sigurno zavladati

nogometnim travnjakom u idućim godinama

Iva Vukadin, I. a

Prije nekoliko mjeseci za Ale-na Halilovića, učenika prvog ra-zreda naše škole, zanimanje je pokazao jedan od vodećih eu-ropskih nogometnih klubova - Real Madrid. Nakon tjedana razgovora, na nagovor Zdrav-ka Mamića, odlučeno je da Alen ipak ostaje u Zagrebu.

Krunoslav Jurčić, trener Dina-ma, priključio je petnaestogodiš-njeg Alena, sina Seada Halilovi-ća, nekadašnjeg igrača Dinama treninzima ovoga kluba. Mno-gi govore da Alen pokretima, anatomijom tijela, pozicijama na travnjaku pa čak i frizurom podsjeća na Luku Modrića. Još je važnije što mnogi smatraju da je jedna od najvećih nada Di-nama zahvaljujući svom izvanse-rijskom talentu. Šef omladinske škole kluba iz Maksimira izjavio je da je Alen moćan s loptom za svoje godine i da ga spominju po cijeloj Europi kao najbolje što će se u idućih nekoliko godina moći pronaći na ovim prostorima.

Svi smo ponosni što je baš naš vršnjak ušao u prvu momčad Di-nama i naravno da mu želimo puno uspjeha i svu sreću u dalj-njem treniranju.

Od prošle godine Mislav Brzo-ja i Matej Buovac ne sjede u klupa-ma III. gimnazije. Svoje školovanje nastavili su u Americi gdje marljivo uče i treniraju košarku. Trebalo im je neko vrijeme da se priviknu na novi stil života, vremensku razliku, hra-nu, okolinu, ljude, no sada su pra-ve zvijezde.

Tjeraju ih da učeMislav pohađa Trades Point Chri-

stian Academy u Whitestownu u In-diani, a smješten je u privatnoj kući bogate zamjenske obitelji. Mislav kaže da mu je trebalo oko tri mjese-ca da se na sve privikne. Jedino mu se ne sviđa što tamo nemaju grad-ski prijevoz pa svugdje moraju ići autom. Matej je smješten u domu s drugim učenicima i pohađa La Lu-miere School u gradu La Porte, ta-kođer u Indiani. Nije imao nikakvih problema, vrlo brzo se privikao i od-lično se snalazi.

Školski dan im je pr i l ično zanimljiv, ali i naporan. Kada nije košarkaška sezona, dan im započinje treningom u šest ujutro, a za vrijeme košarkaške sezone škola im počinje u osam sati ujutro doručkom u školskoj kantini. Zatim imaju scho-ol meeting na kojem se iznose oba-vijesti profesora i učenika. Dnevno imaju osam školskih sati, a prvi sat počinje u 8.40. Poslije škole imaju trening, večeru i study hall, odno-sno svakodnevno, obavezno dvo-satno učenje.

One Tree Hill, ali uživoSlobodnog vremena nemaju previše

jer često putuju, ali kada uhvate malo vremena za sebe, knjiga, lopta i Sky-pe glavna su im zanimacija. Ne izla-ze često jer to u Indiani nije uobiča-jeno - kod njih tinejdžeri izlaze tek na koledžima. Život im je, ukratko, po-stao kao iz filma. Veliko božićno drv-ce s mnoštvom poklona samo za tebe, brojni roštilji, mnogo useljenika, škol-ske utakmice koje uživo prati 50 000 ljudi, Obama ti je predsjednik… Mi to, s druge strane, gledamo samo u ame-ričkim, tinejdžerskim, romantičnim komedijama.

Učenje im ne zadaje probleme. Obojica su prvo polugodište završili s 5. Kažu da je tamo škola puno lakša od naše, a i između redaka smo izvukli da razredni kolege nemaju previsoku in-teligenciju. Mislav se hvali kako je naj-bolje riješio test iz matematike, imao je čak 95% točno riješenih zadataka.

Promatraju ih scouti s raznih fakul-teta, a već su dobili i brojne ponude prestižnih fakulteta u Americi, poput University of Illinois, Vanderbilt Uni-versity, Marquette i Northwestern. Obojica su odlučila studirati busine-ss management. Ne sumnjamo da će dečki nastaviti ostvarivati vrhunske rezultate u košarci i u znanju.Pronađi uljeza

Mali od lopte


TransamericaTransvestit (Felicity Huffman) sazna da ima sina s kojim se sat i pol vozi po SAD-u.

Spirited AwayCrtić japanske pro-dukcije čija radnja za-počne kad se roditelji male Chihiro pretvore u svinje.

Sunset Blvd.ili kako me ko-knula. Pouka: pa-zite kamo ćete s pokvarenim au-tom.

Remember MeZa sve one koji hoće Edwarda mrtvog. Film je, inače, divan.

Red Riding HoodCrvenkapica i vukod-

lak koji terorizira cijelo

selo. Do kraja ne znaš

tko je vuk, a onda odeš

u krevet.

The NotebookNju, nju, nju, mwa,

nju, šmrc. Svi pla-

ču gledajući ovaj film,

plačite i vi, nitko vam

neće zamjeriti.

The Smurfsiritantni su i cije-

lo vrijeme pjevaju,

ali nas lijepo pouče

kako biti dobar čo-

vjek.

Mary and Max Iako će vam se ovaj crtić u početku učiniti malo nastranim, uvjeravam vas da je kasnije sasvim u redu. Go-vori o dopisivanju između male Mary i jako velikog Maxa.

Into the wildČovjek ode i više se ne vrati. Idealno za sve one koji su fizički još uvijek tu, a u mislima prolaze cijeli svijet.

UpCrtić za koji kažu da je ispričao ljepšu ljubavnu priču u sedam minuta nego što je to Stephenie Meyer učinila u četiri knjige.

U doba torrenta filmove je jako lako nabaviti. Ovdje je moja top-ten lista filmova koji bi vam se mo-gli svidjeti i koje možete lako skinu-ti (zato je naziv na engleskom), osim ako SOPA zaživi. Molim vas da me ne tučete po hodnicima ako vam se film ne svidi.

Deset filmova koje morate pogledati

o ukusima se ne raspravlja


PrEP

oru

ČAM

o

PrEP

oru

ČAM

o


Čitajte za svoj guštOd starog i poznatog do potpuno novoga

Matea Šoštarić, I. b i Petra Plivelić, IV. a

Ne sviđaju vam se školske lektire ili vam je već dosta teške literature i prisile, a željeli biste čitati? Nudimo vam nekoliko naslova uz koje ćete se opustiti i zaboraviti svoju svakodnevicu.

Vikend u Parizu Robyn Sisman

Sve ono što svi mi potajno priželjku-jemo glavni lik ove knjige ostvaruje. Knjiga se čita u jed-nom dahu i teško ju je odložiti. Pisana je jednostavnim i svi-ma pristupačnim stilom.

Mi djeca s kolodvora Zoo Kai Herman i Horst Riecka

Iako je roman već dugo na polica-ma, tema mu je još uvijek vrlo aktual-na. Knjiga je napi-sana prema istinitoj priči i sadrži istini-te iskaze maloljet-nih ovisnika i nji-hovih obitelji. Iako vrlo potresna, ova je knjiga vrlo zanimlji-va i svakako ju vrije-di pročitati.

Deklaracija Gemma Malley

Knjiga je pisana u obliku dnevnika, spada u znanstvenu fantastiku, ali ne bi bilo neobično da se radnja ostvari. Zbog prenapučenosti Ze-mlje ljudi su ograni-čeni na samo jedno dijete, a ostala djeca su višak i šalju ih na planet Major gdje su zatvorena i rade za opće dobro. Saznaj-te kako izgleda nji-hov život i neće vam biti žao utrošenog vremena.

Srce od tinte, Krv od tinte, Smrt od tinte Cornelia Funke

Dvanaestogodiš-njoj Meggie život se promijeni kada sa-zna da njen otac, po zanimanju knjigo-vezac, ima poseb-nu moć - kada čita knjige naglas, likovi ili predmeti iz knjiga prijeđu u stvarni svi-jet, a zauzvrat nešto

iz stvarnog svije-ta ode u knjigu. Na-pisana su tri dijela knjige i svakako sa-vjetujem svima koji vole pustolovne ro-mane da pročitaju sva tri dijela.

Bez kočnice Sarah Dessen

Ovo je knjiga o Auden, dobroj dje-vojci sa sjajnim ocje-nama, koja noću ne spava. Shvaća koliko je obična i želi avan-ture, stoga se seli k ocu i novoj maćehi gdje se opusti, poč-ne živjeti potpuno bez kočnice i proživi najbolje ljeto u svom životu, koje ne može uvijek kontrolirati.

Tračerica Cecily von Ziegsar

Ovaj ciklus od de-vet knjiga (koliko ih je do sad kod nas objavljeno) povest će vas u skandalo-zan i zanimljiv život

adolescentske elite na Upper East Sideu u New Yorku. Oni su svi pametni, mla-di, lijepi, žive luksu-znim životom i nose savršenu odjeću. Ži-vot im zagorčava je-dino Tračerica koja putem svojeg bloga iznosi na vidjelo sva-ku tajnu i svaki trač. Po ovim djelima sni-mljena je i TV serija, koja nam također pli-jeni pažnju i modno nas inspirira. (XoXo)

Pali anđeo, Kušnja i Potraga Lauren Kate

Ova trilogija nije još jedna hrpa ro-mantično-fantastič-nih gluposti. To su knjige koje se ne is-puštaju iz ruku. Ima-ju elemente nad-naravnog, ali oni se čine vrlo mogućim i stvarnim. Djevojka Luce suđena je lju-bav Danielu Grigo-riju, palom anđelu.

Njihova ljubav za-pravo je nemoguća, iako su si suđeni. Ipak, oni pronađu rješenje, makar se zbog toga morali vratiti u prošlost.

Knjiga sutrašnjice Cecilia Ahern

Već priznata au-torica mnogih be-stsellera ovaj je put pretvorila svakod-nevno u magično. Ova čudesna priča o obitelji, boli, pri-jateljstvu i ljubavi glavnim nam likom, djevojkom Tamarom Goodwin, dokazuje da sutrašnjica ite-kako može utjecati na sadašnjost. Daje nam pouku o životu i o istinskim vrijed-nostima postojanja.

U sebi Stephanie Meyer

Ova knjiga ostala je u sjeni planetarno popularne Sumrak sage. Djevojka Me-lanie Strayder odbi-ja napustiti svoje ti-jelo koje je zaposjela duša, Lutalica. Svijet je pokoren dušama i malo je nenapadnu-tih. Pratimo radnju vezanu za nekoliko ljubavnih trokuta i čini nas napetim do samog kraja.


Savjeti Modne Mačkice

Back in past - ajme…Počeli smo se odijevati prije 170 000 godina, a danas su neki u fazi razodijevanja

Alena Kananović, II. a

Klimatske promjene dovele su do izuma odjeće prije otprilike 170 000 godina. To znači da su lju-di tisućama godina živjeli au natu-rel, prije nego što im je palo na pa-met pokriti se. Dok je njihov najveći modni vrhunac vjerojatno bio sam čin pokrivanja tijela, samo 170 000 godina poslije naši djedovi i bake po-brinuli su se da tu ne bude kraj ovoj evoluciji. O da, kakve su samo mod-ne kreacije izbacili na tržište.

Hodajući cirkusUstvari, trebali bismo im biti jako

zahvalni jer, ako ništa, bar se slatko nasmijemo dok gledamo njihove sli-ke. Isto tako ćemo zahvaliti na tome što se vremena mijenjaju, pa tako i moda, jer se mi, „modno vrlo osvi-ješteni“ klinci, vjerojatno ne bismo složili s prijašnjim ukusom. Šašave, smiješne i čudne kombinacije upot-punjavale su uber-kul frizure koji-ma se ne možemo dovoljno nadivi-ti. Tata mi još uvijek nije otkrio tajnu uvijanja šiški, ta me tehnika jedno-stavno očarala (zaprepastila!), a tek mamin minival na vrhu glave.

Navuci-svuciSigurna sam da ste već navikli na

stalno prigovaranje roditelja, nešto u stilu: „Samo kupuješ nove stvari, stare ti ispadaju iz ormara. Znaš, u moje vrijeme postojale su samo jed-ne traperice, nekoliko majica (bijele obavezno) i tenisice.“ Pa normalno da jesu kada su u školi bili u kutama i klompama, nije bilo potrebe za ovim silnim stvarima koje mi imamo. A možda bi tako bilo bolje i nama jer današnje tinejdžerice i ovo more odjeće što imaju pokušavaju svesti na minimum. Možda će uskoro roba ponovno nestati, a za 170 000 godi-na neki će blento pomisliti da je izu-mio nešto posve novo što će nazvati odjećom i služit će za pokrivanje ti-jela. Ma da, divno!

Manje je višeDa, ovaj je podnaslov točan ako

govorimo o manjoj količini fasade koju svakodnevno stavljamo, a ne o odjeći koje je na tijelu sve manje i manje. Mi se bakama smijemo kako su izgledale kada su išle na žurke, ali bolje i smijanje nego zgražanje kada one vide svoje unuke kako izlaze van. Kratke majice ispod ko-jih se ne nosi potkošulja, hlače ni-skog struka i tange koje vire nova su

moda. Goli trbuh u školi potpuno je normalna pojava, jer to je „moder-no“. O zdravstvenim posljedicama takvog odijevanja neću ni pričati, ali mogli bismo razmisliti o neče-mu što se zove primjerenost. Mož-da sada zvučim kao nečija mama ili baka, ali da, i ja sam djevojka, i ja znam izbaciti guzu i pokazati goli trbuh, ali valjda postoji neka grani-ca. A škola je definitivno ta granica! Znam da je to super i sexy, dečki to vole, ali ne zaboravite da školu di-jelimo i s, ne biste vjerovali, profe-sorima.

rAZB

IBrI

gA

rAZB

IBrI

gA


Možda ne znate, ali ova kolumna, koja se već neko vrijeme redovito po-javljuje na zidnim novinama, pokre-nuta je na nagovor jednog našeg dra-gog anonimnog čitatelja koji nije bio zadovoljan našim dotadašnjim ispra-znim tekstovima, već je bio željan pra-vih izvještaja sa školskih hodnika ili, kako se meni čini, fino napisanih tra-čeva (s dozom anonimnosti, sarkaz-ma, humora, ironije, ali i istine). Is-prva, pomislili smo da kolumna neće biti čitana, da se učenicima neće svi-djeti, no zamislite naše čuđenje kada svaki odmor ugledamo dvije do pet osoba pred zidnim novinama. Prizna-jem, zanimalo me kako će učenici pri-hvatiti članke, stoga sam promatra-la znatiželjne čitače kada bih se našla u blizini i uvidjela sam da zaista pro-čitaju članak do kraja (da ne gledaju samo fotografije), da se smiju dok ga čitaju i da odlaze komentirajući ga. Bila sam zadovoljna. Očito, što je čla-nak trivijalniji i jednostavniji, djeci se više sviđa, a kako su novine tu zbog učenika, tj. da budu čitane, i mi smo se prilagodili skromnim zahtjevima cijenjene publike.

Ukoliko ne znate gdje se u školi nalaze zidne novine ili niste u stanju doći do njih, i ovdje ćemo vas upo-znati s našim zapažanjima, dogodov-štinama, informacijama, kritikama...

Genetske mutacijeVeć nas duže vrijeme muči promet-

ni krkljanac na školskim hodnicima, pitali smo se kako riješiti probleme neprohodnosti tijekom odmora, su-dara izvjesnih učenika, ozljeda i gu-bljenja stvari u gužvi... Ponudili smo nekoliko rješenja i prevenciju tekućeg problema. Dok ne nabavimo sema-for, bilo bi lijepo kada bi se svi učenici kretali nekom jednakom prosječnom brzinom (a ne da je vođa kolone net-ko sporiji od puža). Isto bi nam tako svima bilo bolje kada se grupice ne bi nekontrolirano i nepristojno for-mirale točno na sredini hodnika (tako da ne možeš ni lijevo, ni desno, a ni ravno). Nemam ja ništa protiv stvara-nja grupica, ali te bi se grupice možda mogle koji put i pomaknuti kada uvi-de da stvaraju kolaps, ali naravno to u našoj školi nije običaj. Kada učenici okupiraju određenu površinu, zauz-mu stav kontraposta, ljepši spol na-tefteri torbice na ruku u predjelu lakta pod pravim kutem (tzv. Barbie sin-drom), a grublji spol započne doka-zivanje i nadmetanje u popularnosti, doraslosti, nadmoći ili čemu već (tzv. džungla sindrom). Najbolje od svega je kada određena osoba pokuša doći do svog ormarića, ali to nije mogu-će jer je neki nedavno evoluirani ma-turant odlučio cijelu svoju tjelesnu

masu nasloniti na najmanje četiri or-marića. U prevenciji gužve pomoglo bi čekanje određenog sata pred za njega namijenjenom učionicom, a ne duž cijelog hodnika. Evo primjer da pojasnim, dakle, ako razred ima slje-deći sat nastavu u učionici 52, učeni-ci tog divnog razreda čekat će taj isti sat na svim klupicama od učionice 52 do učionice 58 i u svim međuprostori-ma. Zatim će doći razred koji ima slje-deći sat nastavu u učionici 56, neće imati gdje sjesti ni stati, stoga će se stacionirati negdje na sredini hodni-ka. Naići će drugi razredi i, eto, nastao je krkljanac. Postoji čak i jedna dobra strana tih stalnih krkljanaca – bez pro-blema možete izbjeći ljude koje ne že-lite vidjeti.


Sa školskih hodnika

Kupite BontonTražili ste iskrene i stvarne članke, a dobili ste briljantnu kolumnu

[bar ju ja tako zovem op. ur.] – pomirite se s tim.

Gdje je semafor?

rAZB

IBrI

gA


Prof.: „Koji je

najveći planet?“Učenik: „Venera!

Nije, a?“

Ptice seliceJoš jedan dokaz nepoznavanja

bontona, tj. pristojnog ponašanja u javnoj ustanovi jest nediskretno sva-koodmorno gugutanje zaljubljenih golupčića od kojih se većini učenika diže kosa na glavi ili im se oči već na-gonski prevrću. Na početku su tjele-sne tekućine izmjenjivali po hladnim kutovima, a sada su se ohrabrili i oku-pirali toplije krajeve, sredinu hodnika. Za to vrijeme, sanjarski raspoložene drugašice promatraju zgodne četvr-taše i strepe u strahu od onoga dana kada će odlepršati iz škole. Ne znam pričinjava li mi se, ali jato golupčića se konstantno povećava (ovakvim tem-pom za odašiljanje ljubavnih poruka iz našeg tradicionalnog valentinov-skog sandučića morat ćemo angaži-rati Hrvatsku poštu). Zaista nemam ništa protiv toga da se dvoje mladih ljudi voli, ali malo mi je čudno što to-liko njih ima potrebu to konstantno javno izražavati, i to pred profesorima.

Sljedeći, malo veći, problem je ve-lik broj djece koja zasigurno ima-ju velikih problema s „mokraćnim i probavnim sustavima“ kada pet od sedam odmora provedu na WC-u. Nije li to zabrinjavajuće? Pitam se samo jesu li jadnija ta djeca koja tru-ju sve oko sebe ili ona koja nemoćno pod odmorom trpe jer ne stanu u WC zbog gužve pa onda još jadna trpe i pod satom jer im većina profesora ne vjeruje da moraju obaviti nuždu. Neki najčešće trpe do povratka kući jer im se jednostavno gadi ući u WC nakon što je cijela smjena ostavila nekakav trag ondje.

Kreativni neredZamijetili smo i „izuzetnu mirolju-

bivost“ naših milih suučenika (pose-bice muških), stoga nas više ni ne čudi

sve veći broj udubljenih i uništenih ormarića, uništenih stolica, pošara-nih zidova... Znam, nije to ništa novo, ali nekako sam se nadala da će evo-lucijom djeca postajati sve uglađeni-ja, no izgleda da se nešto pošemerilo. Da, skoro sam zaboravila spomenu-ti ono „divno smeće“ koje ta „miro-ljubiva djeca“ ostavljaju iza sebe. Ako imate sreće i poslije velikog odmora zatečete se pored klupica ili na stepe-nicama, moći ćete vidjeti taj „kreativ-ni nered“ kojim se djeca izražavaju. Ovdje savršeno pristaje izreka – kuda oni prođu, tu trava više ne raste.

Najzabavniji je dio odmora pro-matranje učenika koji u zadnji čas ponavljaju za test, ispravak ili odgo-varanje, kako mahnito hodaju gore-dolje po hodnicima, ponavljaju drugi-ma nerazumljive definicije i pojmove poput mantri, mijenjaju boje, neki se čak i tresu od muke ili straha. Dobro, zanimljivo je gledati druge, ali kada smo sami u takvoj situaciji – nije fora.

Počelo je drugo polugodište, neće-mo se ni okrenuti, a već će biti kraj. Nama maturantima polugodište će još brže proći, zato drž’ te se i učite sad da ne biste bili u panici pred kraj ili da ne biste završili na popravni-ma. Sigurna sam da se ljepše kupa-ti u moru i hvatati zrake sunca nego se preznojavati učeći i strahovati. Ne-davno, jedna nam je profesorica odr-žala divan, motivirajući govor čija je pouka glasila ovako – „Učite ili umri-te!“ pa i ja vama slično poručujem.

Ukoliko ste slučajno svjedok neke ekskluzivne situacije ili čak u njoj i sami sudjelujete ili samo imate po-hvalu ili prigovor na rad novinarske skupine, slobodno nam pošaljite de-taljan izvještaj na naš mail [email protected]. Obećajemo vam da ćemo sve objaviti.

Prof.: „Što je to pH vrijednost?“Učenik: „pH

vrijednost je tablica: 0 - 7 je alkohol, 7 je

voda a 7 - 14 je sapun.“

Prof.: „Što je to

retardacija?“Učenik: „Jel’ to

mislite na mentalnu retardaciju?“

Prof.: „Samo u tvom slučaju.“

Prof.:

„Da, postoje

i djeca koja imaju 5

iz fizike! Moguće je!“

Učenik: „Mitovi i

legende nisu stvarini. Pa

ni da mi je Zeus tata

ne bih imao 5 kod

vas.“

Prof.: „Ovo je jedva

za 2.“Učenik:

„Ma, profesorice, imat ću ja 5 na kraju. “

Prof.: „Ako ćeš ti imati 5, onda se ja farbam u plavo i biti ću visoka

180.“

Prof.: „Kako se

zove životinja

slična jelenu koja

ima rogove?“

Učenik: „Deva.“

Prof.:

„Was

machst du am

Weinachten?“

Učenica: „Ich esse

sarma, svinjentina

und janjetina.“

Prof.: „Što je to

slobodni pad?“Učenik: „Bungee jumping!“

Prof.: „Jadna

tvoja mama! Ja mislim da je ta žena

najsretnija kada ti odeš u školu da ima sedam

sati odmora za dušu.“

Učenički biseri

Čak još netko i stane


HoroskopAntonio Dominik, IV. e

Ovan (21. 3. – 20. 4.) Iako ti škola nikada nije bila do-

bra strana, sad će stvari ići još gore. Pazi da ne zaspiš na dan pisanja državne mature.

Svoje moguće psihičke proble-me rješavat ćeš čišćenjem. Ne-red u glavi ne može se riješiti pravljenjem reda u svojoj oko-lini, ali će ti svakako pomoći u organizaciji.

Bik (21. 4. – 21. 5.) Imaš li više stvari za rezanje u

ladici, makni ih i ostavi samo jednu. Mogla bi otkriti zani-mljivu igru škarama zbog koje će te zvati „Meri bez dva prsta“.

Razlog brojnim tvojim proble-mima bit će gumice s placa koje se koriste za vezanje perši-na. Ako slučajno kupuješ povr-će, kupnju mrkve, celera i per-šina ostavi nekom drugom.

Blizanci (22. 5. – 21. 6.) U 10. mjesecu bi oko tebe mo-

glo biti mnogo padova. Prepo-ručujem da tada što manje izla-ziš da te to sve ne shrva.

Iako ti je posjećivanje Chatro-ulettea postalo prava zanima-cija, pripazi da svaki put, kad završiš sa seansom, iskopčaš kameru iz računala.

Rak (22. 6. – 23. 7.) Sramotno je da još ne znaš

taggati ljude na slikama na Fa-cebooku. Upiši jedan od broj-nih besplatnih informatičkih tečajeva jer tamo možda leži tvoje spasenje.

Šumeće se tablete prvo otope u vodi, a onda se to sve popi-je. One se ne piju kao normalne tablete ili kapsule. Prihvati moj savjet i manje ćeš podrigivati..

Lav (24. 7. – 23. 8.) Moj će te rad potaknuti da poč-

neš proučavati astrologiju. To-liko si talentirana da će tvoje zanje vrlo brzo preteći moje. Zapamti: stvar je u natalnim kartama.

Čvrstoća i realnost postat će tvoje najveće vrline i doživjet ćeš društveni procvat. Pazi kome što govoriš jer bi mogao završiti u zatvoru, iako je doba diktature daleko iza nas.

Djevica (24. 8. – 23. 9.) Izlaz iz recesije pronaći ćeš u

proizvodnji kipića od halita. Nažalost, neće biti previše po-pularni jer se ne smiju prati. Guglaj pa ćeš vidjeti.

Tvoja rasipnost, relativno astro-nomskih razmjera, dovest će te do dobitka. Sretni brojevi za loto leže na tvojoj putovnici.

Vaga (24. 9. – 23. 10.) Prilikom svog prvog pranja

poda slomit ćeš nokat. Zbog histeriziranja ćeš slomiti i pod-lakticu. Majci bolje pomaži pranjem suđa i prozora (i osta-log što je stakleno).

Život će ti biti pun eksploziji-ca koje bi sve ljude, osim jedne osobe, mogle otjerati od tebe. Ostatak života provest ćete za-jedno.

Škorpion (24. 10. – 22. 11.) Postat ćeš opsjednuta „inači-

com B“. Sve što ćeš kupovati morat će nositi tu oznaku. Znaj da to nije dobar izbor – „inači-ca A“ bolje je kvalitete.

Nemoj postati ovisan o marihu-ani jer bi mogao početi pušiti mirisne štapiće. To će ti uništi-ti pluća i, što je još gore, zapa-lit ćeš si jaknu.

Strijelac (23. 11. – 21. 12.) Tvoja glavna osobina ove godi-

ne bit će – zloba. Nemoj da te baš u potpunosti okupira jer će te ljudi još manje podnositi.

Selotejp ne služi za depilaciju. Imaj to u vidu svake sekunde ove godine i sve će proći u redu, osim ako ti netko nešto ne po-kloni.

Jarac (22. 12. – 20. 1.) Kreveljenje ti nikako neće po-

moći u rješavanju aktualnih problema. Čak bi te moglo do-vesti do loma nosa, a tvoj deč-ko to nikako ne želi.

Tehnika te nikako neće služiti – sve što radi na struju jedno-stavno će pocrkavati. Rješenje problema leži u onim stvari-ma koje rade na navijanje i zato odmah kreni u nabavu.

Vodenjak (21. 1. – 19. 2.) U SF seriji vidjet ćeš glavnu glu-

micu u žutom kombinezonu za jednokratnu uporabu. To se ne nosi po cesti, ali se možeš za-posliti u jednoj staji u Petrušev-cu.

Trošit ćeš abnormalne količi-ne mina za tehničku. Prepo-ručujem da odmah kupiš cijeli paket u Narodnim novinama, a krajem godine pogledaj je li problem u tehničkoj.

Ribe (20. 2. – 20. 3.) Ovo je tvoja godina stvaranja.

Ne znam čime ćeš se baviti jer je to individualno, ali jako pazi da ne uzrokuješ smak svijeta. Na Staru godinu imat ćeš izlož-bu u AKC-u Medika.

Iako se šiljenje Labella čini kao izvrsna tehnika za njegovo oblikovanje, pazi gdje to radiš i potrudi se da te nitko nikada ne uhvati u tom činu.

rAZB

IBrI

gA Zanima vas smiješe li vam se zvijezde. Mogu vam odmah reći da se ne smiješe.

rAZB

IBrI

gA


-2 - i više nego dovoljno!Autorica: Iva Pavlović, 1. c

mi mladi (sŠ - lidrano 2012)

Education