michel faber - ispod koze

7/31/2019 Michel Faber - Ispod Koze

1/106

Michel Faber ISPOD KOE

Isserlev bi se uvijek provezla pored autostopera kad bi ga prvi put vidjela,kako bi si dala vremena da ga procijeni. Traila je velike miie, prave komade.Sitni, mravi primjerci je nisu zanimali.Meutim, moe biti iznenaujue teko uoiti razliku na prvi pogled. Oekivalibiste da se usamljeni autostoper primijeti na kilometar, poput udaljenogspomenika ili suare na farmi; oekivali biste da ga moete mirno procijenitidok vozite, unaprijed ga u mislima svui i promotriti sa svih strana. AliIsserlev je znala da to ne ide tako.Vonja sredinjim dijelom kotske bila je sama po sebi zanimljiva; uvijek sedogaalo vie nego to se vidi na razglednicama. ak se ni u sedefastom miruzimske zore, dok se magle povlae poljima s obje strane ceste, nije moglooekivati da cesta A9 dugo ostane prazna. Svako bi jutro svjei krzneni leevisada neprepoznatljivih umskih stvorenja leali razbacani po asfaltu, a svaki jeod njih predstavljao zamrznuti trenutak u kojem je neko bie zamijenilo cestu zasvoje prirodno stanite.Isserlev je takoer izlazila u doba takve pretpovijesne tiine da se inilo dabi njezino vozilo moglo biti prvo koje je ikada prolazilo tom cestom. Kao da seotisnula u tek stvoreni svijet u kojem se planine jo mogu pomicati, apoumljene doline pretvoriti u mora.

Pa ipak, jednom kad bi svojim malim automobilom krenula naputenom cestom izkoje se jo blago isparava, esto je bilo samo pitanje minuta kada e se iza njepojaviti promet prema jugu. Drugi joj vozai nisu rado preputali odreivanjebrzine; mora voziti bre ili dopustiti daje automobilskim trubama istjeraju sjedinog kolnikog traka.Takoer, budui da se radi o glavnoj cesti, morala je paziti na sporedne putoves kojima se spajala. Rijetka su raskrija bila pravilno oznaena, kao da je zato bio odgovoran prirodni odabir; ostala je skrivalo drvee. Nije bilo pametnone obazirati se na raskrija, iako je Isserlev imala pravo prvenstva; na svakomod njih mogao se pojaviti nestrpljivi brujei traktor koji, kad bi joj se naaona putu, ne bi ni najmanje stradao zbog svoje pogreke, dok bi ona zavrilarasuta po asfaltu.Ipak, ono stoje najvie odvlailo pozornost nije bilo prisustvo opasnosti ve

privlanost ljepote. Svjetlucavi kini omota, jato galebova koje prati sijaicuna tamnom polju, kia dvije ili tri planine dalje, ak i usamljena otriarka uletu: bilo to od ovoga moe navesti Isserlev da gotovo zaboravi zbog ega je nacesti. Dok sunce posve ne izae, ona bi vozila i promatrala udaljene kue nafarmama kako se bojaju u zlatno, kad se neto mnogo blie i u sjeni iznenada izgrane drveta ili hrpe kamenja i zemlje pretvorilo u ivog dvonoca s ispruenomrukom.Onda bi se sjetila, ali ponekad tek kad bi ve prola, jedva izbjegavi vrh rukeautostopera, kao da bi prsti, poput granica, bili otkinuti da su narasli samojo koji centimetar due.Stajanje na konicu nije dolazilo u obzir. Umjesto toga bi ostavila nogu mirnona gasu, ne bi se izdvajala od ostalih automobila i ne bi inila nita drugonego u glavi zadrala sliku dok bi, kao i ostali, projurila pored njega.

Ponekad bi, ispitujui tu sliku u glavi dok vozi, shvatila daje autostoper bilaena. Isserlev nisu zanimale ene, barem ne na taj nain. Njih neka poveze netkodrugi.Ako bi autostoper bio mukarac, obino bi se vratila kako bi ga jo jednompogledala, ako ne bi bilo oito daje neki slabi. Pod uvjetom daje na njuostavio dovoljno dobar dojam, okrenula bi se u suprotnom smjeru im bi okretanjepostalo sigurno - daleko izvan njegovog pogleda, naravno; nije htjela da stopershvati kako je zanima. Onda bi ga, vozei drugom stranom ceste najsporije to bipromet doputao, po drugi put ocijenila.Vrlo rijetko se dogaalo da ga vie ne nae; sigurno se neki drugi voza, manjeoprezan ili manje izbirljiv, zaustavio i primio ga dok se ona vraala. Pogledalabi prema mjestu na kojem je mislila daje stajao i vidjela samo prazan ljunanirub. Pogledala bi dalje od ruba ceste, prema poljima i grmlju u sluaju da tamo

negdje skriven mokri. (esto su to inili.) Bilo joj je neshvatljivo daje nestaotako brzo; tijelo mu je bilo tako dobro - tako prekrasno - tako savreno -zastoje odbacila svoju priliku? Zato ga nije povezla im gaje ugledala?Ponekad bi tako teko prihvatila gubitak da bi samo nastavila voziti,


2/106

kilometrima i kilometrima, nadajui se da ga je onaj tko joj gaje oteo ponovnopustio. Krave su je nevino pogledavale dok je jurila pored njih u izmaglicipotroenog benzina.Veinom bi, meutim, autostoper stajao upravo na istom mjestu na kojem gaje prviput prola, samo bi mu ruka bila manje ispruena, a odjea (ako bi poinjalakia) na sebi imala neto vie mrlja. Dolazei iz suprotnog smjera, Isserlev biesto uspjela baciti pogled na njegovu stranjicu ili bedra ili ak vidjetikoliko su mu miiava ramena. Bilo je neeg i u stavu to odaje arogantnosamopouzdanje mukarca u najboljoj formi.Vozei pored autostopera, gledala bi ravno u njega kako bi potvrdila prvi dojami provjerila ne preuveliava li ga u svojoj mati.Ako bi zaista zadovoljio, zaustavila bi automobil i primila ga unutra.Isserlev je to inila godinama. Rijetko bi proao dan, a da sa svojom staromcrvenom Tovotom Corollom ne izae na A9 i pone kruiti. ak i nakon nizauspjenih susreta, kad bi joj samopotovanje naraslo, bojala se kako se kasnijemoe pokazati daje proli autostoper bio posljednji stvarno zadovoljavajuiprimjerak, moda nijedan u budunosti ne bude bolji.U stvarnosti, za Isserlev je u samom izazovu bilo nekog uzbuenja koje je u njojstvaralo ovisnost. Odmah do nje, u i# njenom je automobilu mogao sjediti nekiprekrasni grubijan kojeg sigurno vodi kui, a ve je razmiljala o sljedeem.ak i dok mu se divila, slijedei linije njegovog snanog ramena ili

promatrajui nabrekla prsa ispod majice, naslaujui se milju kako e bitidivan bez odjee, jednim bi okom pratila rub ceste u sluaju da se vani pojavijo bolja prilika.Dananji dan nije dobro poeo.Vozei preko prunog prijelaza u blizini obamrlog sela Fearn prije nego je uopestigla do auto-ceste, postala je svjesna brujanja negdje iznad kotaa nasuvozaevoj strani. Posluala je, drei dah, razmiljajui to joj to eli reina svom udnom jeziku. Je li brujanje molba za pomo? Trenutno gunanje?Prijateljsko upozorenje? I dalje je sluala pokuavajui shvatiti kako automobilmoe neto saopiti.Ova crvena Corolla nije bila najbolji automobil koji je ikad imala; posebno jojje nedostajao sivi Nissan karavan na kojem je nauila voziti. Odgovarao jeglatko i mirno, nije

radio gotovo nikakvu buku i u stranjem je dijelu imao mnogo prostora - akdovoljno da se unutra smjesti krevet. Ali morala ga se rijeiti nakon samogodinu dana.Od tada je imala nekoliko vozila, ali su bila manja, a prilagoeni bi dijelovi,presaeni iz Nissana, stvarali potekoe. Ovom je crvenom Corollom bilo tekoupravljati i znala je biti svojeglava. Bez sumnje je htjela biti dobarautomobil, ali je imala svojih problema.Samo nekoliko stotina metara prije krianja s auto-ces-tom upavi je mladihodao uz usku cestu palcem traei prijevoz. Brzo gaje prola, a on je lijenoodmahnuo rukom pokazujui srednji prst. Njeno mu je lice bilo poznato, a i njojnjegovo. Oboje su bili mjetani, ali se, osim u ovakvim trenucima, nikada nisusretali.Isserlevna je politika bila drati se dalje od mjetana.

Skreui na A9 kod Kildarvja, pogledala je na sat koji se nalazio na kontrolnojploi. Dani su brzo postajali dui; bilo je tek 8:24, a sunce je ve bilo nanebu plavom poput modrica i crvenom poput mesa iza nakupina istih bijelihkumulu-sa koji nagovjetavaju hladnu svjeinu. Nee biti snijega, ali e mrazsvjetlucati jo satima, a no e pasti prije nego to se zrak uspije zagrijati.to se tie Isserlev, vedar, svje dan poput ovog bio je dobar za sigurnuvonju, ali ne tako dobar i za procjenu autostopera. Posebno odvani primjercimogli bi nositi kratke rukave da pokau svoju izdrljivost, ali e veina bitizamotana u kapute i slojeve vune da joj oteaju stvari. ak se i oni izgladnjelimogu initi miiavima ako na sebi imaju dovoljno odjee.U retrovizoru se nisu nazirala druga vozila pa si je dopustila da se vuebrzinom od 60-ak kilometara na sat, dijelom zato da vidi to se dogaa sbrujanjem. inilo se da se popravilo. Naravno, bila je to pusta elja. Alije

popravljala raspo-loenje prilikom jutarnjeg kretanja na put nakon noi pune tupe boli, runihsnova i spavanja na mahove.Udahnula je duboko i teko kroz uske, jedva otvorene nosnice. Zrak je bio svje


3/106

i hladan, pomalo opojan, poput istog kisika iz maske ili etera. Njena sesvijest na raskrijima kretala izmeu hiperaktivne budnosti i povratka snu. Akouskoro ne dobije neki poticaj, znala je koja e strana prevagnuti.Isserlev se provezla pored nekih mjesta na kojima bi obino stajali autostoperi,ali nije bilo nikoga. Samo cesta i iroki svijet, prazni.Nekoliko usamljenih kapi kie rasulo se po vjetrobran-skom staklu, a brisai supo njenom vidokrugu razmazali dvije prijave duge. Prskala je vodu po staklu,naoko beskrajan mlaz, sve dok nije ponovno dobila jasan pogled. Nakon togpostupka osjeala se nekako umornijom, kao da se morala odrei svojih vlastitihivotnih sokova.Pokuala se zamisliti dalje u vremenu; zamislila je daje ve negdje parkirana, aneki mladi zgodni stoper sjedi pored nje; zamislila je kako teko die porednjegovog tijela dok mu popravlja kosu i hvata ga oko struka kako bi ganamjestila u odgovarajui poloaj. To matanje ipak nije bilo dovoljno da jojoi dri otvorenima.Upravo kad je Isserlev poela razmiljati o pronalaenju mjesta na kojem bi semogla zaustaviti i malo odspavati, ugledala je obris figure upravo ispod obzora.Istog se trenutka uspravila, irom otvorila oi i namjestila naoale. Pogledalaje u retrovizor kako joj izgledaju lice i kosa. Paljivo je napuila usne crveneod najcrvenijeg rua.Prvi put vozei pored autostopera, primijetila je daje u pitanju mukarac,

prilino visok, irokih ramena, sportski odjeven. Ruka mu je bila pomalo nemarnoizbaena, kao da ve jako dugo eka. A moda nije htio izgledati kao netko komeoajniki treba prijevoz.Na povratku je primijetila daje vrlo mlad, posve kratko oian. Odjea mu jebila smee boje blata. Jakna mu je bila dojmljivo napunjena, ali je tek trebalovidjeti da li miiima ili salom.Posljednji put vozei pored njega, Isserlev je shvatila da je neobino visok.Zurio je u nju. Budui da je promet bio slab, vjerojatno je shvatio da ju je vevidio prije nekoliko minuta. Pa ipak, nije se nita vie trudio daje zaustavi,samo je lijeno drao ispruenu ruku. Moljenje nije bio njegov nain.Usporila je i zaustavila se tono ispred njega."Upadaj", rekla je."Moe", raspoloeno je odgovorio dok je sjedao na suvozaevo mjesto.

Ve i iz te jedne rijei izreene bez osmijeha, iako su u to bili ukljuenimiii lica zadueni za osmijeh, Isserlev je saznala neto o njemu. Bio je osobakoja je bjeala od zahvale, kao daje zahvalnost nekakva zamka. U njegovomsvijetu nije postojalo nita to Isserlev moe uiniti za njega, a to bi gauinilo njenim dunikom; sve je to prirodno. Stala je i pokupila ga s ceste; uredu. Zato ne? Besplatno mu je inila neto za to bi mu taksi uzeo pravobogatstvo, a on je na to rekao "Moe", kao da pije s prijateljem u baru i on gapita treba li mu dodati pepeljaru."Nema problema", odgovorila je Isserlev kao da se ipak zahvalio. "Kamo ide?""Na jug", odgovorio je gledajui prema jugu.Prola je jedna dugaka sekunda, a onda je on povukao pojas preko torza, kao datime nerado priznaje daje to jedini nain da ih pokrene."Samo, na jug?" upitala je odvajajui automobil s rubni-ka, pazei, kao i

uvijek, da povue ruicu pokazivaa, a ne onu za duga svjetla, brisae iliicpathuu."Pa... ovisi", odgovorio je. "Kamo ti ide?"Promislila je, a onda ga pogledala da odredi kakvi bi mogli biti njegoviplanovi."Jo nisam odluila", rekla je, "za poetak Inverness.""Inverness mi odgovara.""Ali htio bi otii dalje?""Ii u koliko god daleko budem mogao."Odjednom se u retrovizoru pojavio automobil pa je morala procijeniti njegovenamjere; kad se uspjela ponovno vratiti autostoperu, njegovo je lice bilobezizraajno. Je li njegova primjedba bila znak vragolaste umiljenosti?Seksualna aluzija? Ili-samo nezanimljiva injenica?

"Dugo si ekao?" upitala je-pokuavajui ga navesti na razgovor."Molim?"Pogledao ju je, prekinut u postupku otkopavanja jakne. Je li izazov povlaenjapatentnog zatvaraa i istovremenog sluanja jednostavnog pitanja vie nego to


4/106

njegov intelekt moe podnijeti? Iznad desne obrve imao je crnu krasticu, gotovozalijeenu - moda pad za vrijeme pijanstva? Bjeloonice su mu bile iste, kosaoprana u ne tako davnoj prolosti, nije smrdio -je li jednostavno bio glup?"Tamo odakle sam te povezla", objanjavala je, "jesi li dugo stajao?""Ne znam", odgovorio je. "Nemam sat."Pogledala je njegov blii zglob; bio je velik, s finim zlatnim dlaicama, advije plaviaste vene sputale su se na ake."Pa, je li se inilo dugo?"inilo se da trenutak razmilja o tome."Aha."Nasmijeio se. Zubi mu nisu bili jako dobri.U vanjskom svijetu suneve su se zrake naglo pojaale, kao daje neka odgovornasila upravo primijetila da sjaje polovinom preporuene snage. Vjetrobranskostaklo zasjalo je poput lampe i isijalo ultraljubiaste zrake na Isserlev iauto-stopera, ista vruina s dakom zraka. Grijanje je takoer bilo pojaano,tako da se autostoper uskoro poeo vrpoljiti na svome mjestu, a zatim i sasvimskinuo jaknu. Isserlev gaje gledala krajikom oka, promatrala je rad njegovihbicepsa i tricepsa, okret njegovih ramena."Smijem li ovo staviti na stranje sjedalo?" upitao je motajui jaknu svojimvelikim rukama."Naravno", rekla je, opazivi nabiranje miia koji su se ukazali im se okrenuo

da baci svoju jaknu preko njene. Trbuh mu je bio malo deblji - pivo, ne miii -ali nita pretjerano. Nabreklina u hlaama bila je obeavajua, ali suvjerojatno vei dio inili testisi.Kad se udobno smjestio u svome sjedalu, osmjehnuo joj se osmijehom zainjenimloom kotskom kuhinjom koju jede cijeli ivot.Uzvratila mu je osmijeh, razmiljajui koliko su zubi zapravo vani.Osjetila je da se sve vie blii odluci. Ustvari, da bude iskrena, ve je vienego napola odluila i disanje joj je postajalo sve tee.Pokuala je sprijeiti adrenalin koji joj je tekao iz lijezda aljui samojsebi umirujue poruke, gutajui ih. U redu je, dobar je; u redu, da, eli ga;ali mora prvo saznati neto vie o njemu. Mora izbjei to ponienje da se veeuz njega, pone vjerovati da e ii s njom kui, a onda sazna da ga eka enaili djevojka.

Kad bi barem malo razgovarao. Zato uvijek oni poeljni sjede i ute, a odbaeninesretnici brbljaju bez prestanka? Tako je jedno jadno stvorenje skinulo ogromnuparku i ot-krilo mrave ruke i kokoja prsa; za nekoliko minuta joj je priao svoju ivotnupriu. Snani tipovi radije bulje u prazan prostor ili razglabaju o svijetuopenito, a osobna pitanja izbjegavaju vjetim refleksom atlete.Minute su prolazile, a njenom je autostoperu odgovarala utnja. Barem si je daotruda da bulji u njeno tijelo - posebno grudi. Zapravo, koliko je mogla shvatitipogledavajui u stranu i sreui njegove potajne poglede, htio je da gledanaprijed kako bi mogao nesmetano napasati oi. Pa dobro, pustit e ga da dobropogleda i vidjeti to e se dogoditi. Uglavnom, pribliavali su se skretanju zaEvanton pa se morala usredotoiti na vonju. Malo se nagnula prema naprijed,pretjerujui sa usredotoenou na cestu, i dopustila daje detaljno procjenjuje.

Istog je trenutka osjetila njegov pogled kako je obasjava y poput nekihdrugaijih, ne manje snanih, ultraljubiastih zraka.Isserlev se pitala, itekako se pitala, kako mu je izgledala, u njegovoj stranojnevinosti. Je li primijetio kako se potrudila za njega? Izravnala je lea iizbacila grudi.Stoper je to itekako primijetio.Grudi su joj izvrsne, ali Boe, inae ba nije neto. Siuna - kao dijete kojeviri iza upravljaa. Koliko bi mogla biti visoka? Moda 1 m 55 cm, kad seuspravi. Neobino kako je veina ena sa stvarno dobrim grudima zapravo vrloniska. Ova je djevojka oito bila svjesna da ima sone grudi jer su bile takolijepo smjetene ispod dubokog izreza majice. Zato je u ovom automobilu vruekao u penici; da bi ona mogla nositi siunu crnu majicu i zraiti grudi da ihsvi vide - da ih on vidi.

1 Meutim, ostatak njenog tijela je bio udnog oblika. Du-/ gake mrave ruke skrupnim kvrgavim laktovima - nije niudo stoje nosila duge rukave. Kvrgavi zglobovi, takoer, i veliki dlanovi. Paipak, s takvim grudima...


5/106

Zapravo su bile vrlo udne, te ruke. Vee nego to bi ovjek oekivao kadpogleda ostatak njenog tijela, ali tanke kao... kokoje noge. I kao daje s njimaradila neki grub posao, moda u tvornici. Nije joj mogao dobro vidjeti noge,nosila je one uasne hlae kakve su se nosile 70-ih, s nogavi-cama koje se ireu zvono, koje su sad opet bile u modi -sjajno zelene, za Boga miloga - i netostoje liilo na Doc Martens, ali one nisu mogle sakriti koliko malu nogu ima. Paipak, te grudi... Bile su kao... Bile su kao... Nije znao s ime ih usporediti.Izgledale su jebeno sjajno, gnijezdei se tamo jedna pored druge, a sunce ih jeobasjavalo kroz staklo.Pustimo grudi, bolje; kakvo je lice? Pa, sada ga ba nije mogao vidjeti; moralamu se okrenuti da ga vidi; zbog frizure. Imala je gustu i bujnu kosu, mijesmeu, koja je ravno padala tako da joj nije mogao vidjeti niti obraze kad gledaravno naprijed. Bilo je lako zamisliti da se ispod te kose skriva lijepo lice,lice pop pjevaice ili glumice, ali znao je da nije tako. Zapravo, kad seokrenula prema njemu, njeno ga je lice pomalo zaprepastilo. Bilo je sitno isrcoliko, poput patuljka u djejoj slikovnici, sa savrenim malim nosom ifantastinim velikim bujnim usnama kakve imaju supermo-deli. Ali imala je ibucmaste obraze i nosila najdeblje naoale koje je u ivotu vidio; toliko su jojuveavale oi da su izgledale dvostruko vee od normalnih.Stvarno je bila udna. Napola ljepotica iz Baywatcha, napola siuna starica.Svakako je vozila poput starice. 80 kilometara na sat bio je krajnji domet. A

onaj njen stari grubi kaput na stranjem sjeditu - emu li on slui? Sigurnojoj nisu sve na broju. Sigurno je prava udakinja. A i udno govori - stranimnaglaskom, to je sigurno.Bi lije htio povaliti?Naravno, ako bude imao priliku. Sto postoje mnogo bolja u krevetu od Janine, toje sigurno.Janine. Isuse, nevjerojatno kako je bilo dovoljno samo pomisliti na nju i vegaje hvatala zlovolja. Do tada je bio sjajno raspoloen. Dobra stara Janine. Akoti se ini da si predobro raspoloen, samo pomisli na Janine. Isuse... zar je nemoe jednostavno zaboraviti? Samo gledati grudi ove djevojke kako se sjaje nasuncu poput... Sjetio se na to lie; lie na mjesec. Zapravo, dva mjeseca."Pa, zato ide u Inverness?" iznenada je upitao."Zbog posla", odgovorila je.

"ime se bavi?"Isserlev je trenutak razmiljala. Dugo nije reeno nita ta-i# ko da jezaboravila to e biti ovaj put."Odvjetnica sam.""Stvarno?""Najstvarnije.""Kao na televiziji?""Ne gledam televiziju." To je vie ili manje bila istina. Gledala ju je gotovobez prestanka kad je tek stigla u kotsku, ali je ovih dana gledala samo vijestii s vremena na vrijeme komadie bilo ega to bi se nalo na televiziji dok bivjebala."Kazneni sluajevi?" pitao je.Kratko gaje pogledala u oi. Ugledala je iskru koju je moda vrijedilo

raspaliti."Ponekad", slegnula je ramenima. Ili barem pokuala. Slijeganje ramenima privonji bio je neobino teak potez, posebno s grudima poput njenih."N^to sono?" navaljivao je.Pogledala je u retrovizor i usporila da propusti Volkswa-gen s kamp-prikolicom."Stoje za tebe sono?" pitala je kad je postupak uspjeno zavrio."Ne znam..." uzdahnuo je, zvuei istovremeno i rastu -eno i veselo. "Mu ubijeenu jer gaje varala s drugim tipom.""Mislim da sam imala koji takav sluaj", Isserlev je odgovorilanezainteresirano."I jesi li ga strpala u zatvor?""Strpala u zatvor?""Da, na doivotnu."

"Zar ti nije palo na pamet da bih ga mogla braniti?" nasmijala se."0, pa zna, ene zajedno protiv mukaraca."Njegov je ton postao izrazito udan; ozbiljan, ak ogoren, a ipak zavodljiv.Morat e dobro razmisliti kako mu odgovoriti.


6/106

"0, nemam ja nita protiv mukaraca", konano je rekla, zamiljeno seprestrojavajui. "Posebno mukaraca koji su od svojih ena izvukli deblji kraj."Nadala se da e mu to pomoi da se otvori.Alije on umjesto toga utio malo dublje zavaljen u svom sjedalu. Promatrala gajesa strane, ali nije doputao da im se pogledi sretnu, kao da nije potovala nekugranicu. Zadovoljila se itanjem natpisa na njegovoj majici. Pisalo je AC/ DC ivelikim slovima BALLBREAKER. Nije imala blagog pojma to bi to moglo znaiti iiznenada je osjetila kako ga ne razumije.Iz iskustva je znala da ne moe nita drugo nego dublje proakati."Jesi li oenjen?" upitala je.11"Bib/sam", odgovorio je jednostavno. Znoj je svjetlucao ispod ruba kose; palcemje proao ispod sigurnosnog pojasa kao da ga pojas gui."Onda sigurno ba ne voli odvjetnike", pretpostavila je."Dobro je prolo", rekao je. "ist razlaz.""Nema djece, dakle?""Ona ih je dobila. Imala je sree." Rekao je to kao daje njegova ena daleka ineprijateljska zemlja kojoj nema nikakve koristi nametati pravila kulturnijegdrutva."Nisam htjela zabadati nos", rekla je Isserlev."Ureduje."

Nastavili su vonju. Neto to se inilo kao sve vea intimnost izmeu njih,pretvorilo se u obostranu nelagodu.Ispred njih se sunce diglo iznad krova automobila i po vjetrobranskom staklurasulo jarku neprobojnu bjelinu koja je prijetila da postane bolna za oi. umase s vozaeve strane prorijedila, a zamijenio ju je nasip obrastao penjaicama izvoniima. Natpisi na nekoliko jezika koje Isserlev nije poznayala podsjealisu strance da ne voze pogrenom stranom. !Temperatura u automobilu pribliavala se temperaturi guenja, cak i za Isserlevkoja je bez posebnog uzbuivanja mogla trpjeti krajnosti. Naoale su joj sepoele magliti, ali ih sada nije mogla skinuti; jo uvijek joj ne smije vidjetioi bez njih. Tanki fini mlaz znoja spustio joj se niz vrat do prsne kostioklijevajui na rubu izmeu grudi. inilo se da to njezin stoper ne primjeuje.Rukama je nepovezano udarao po unutranjoj strani bedara u ritmu neke melodije

koju ona nije mogla uti; im je shvatio da ga promatra, naglo je prestao imlitavo spustio ruke u krilo.to mu se, zaboga, dogodilo? Stoje izazvalo ovu nesretnu preobrazbu? Ba kad sepoela privikavati na ideju kakva je on odlina prilika, inilo se da nestajepred njenim oima; to nije bio isti mukarac koji je uao u njezin automobilprijedvadeset minuta. Je li bio jedan od onih nesposobnjakovia ija seksualnasamouvjerenost ovisi o tome da ih se ne podsjea na ene koje stvarno postoje?Ilije sama kriva?"Moe otvoriti prozor ako ti je prevrue", predloila je.Kimnuo je glavom ne odgovorivi.Isserlev je paljivo pritisnula gas u nadi da e ga to udobrovoljiti. Ali samoje uzdahnuo i zavalio se dublje u sjeditu kao da je smatrao da ga beznaajno

ubrzavanje samo podsjea na to koliko sporo ne stiu nikamo.Moda nije trebala rei daje odvjetnica. Moda bi se vie otvorio daje rekladaje prodavaica ili odgajateljica. Stvar je u tome daje pretpostavila daje grubi otvrdnuo tip; pomislila je da ima kriminalnu prolost o kojoj bi mogao poetipriati, kako bije zadirkivao, kako bije ispitao. Moda je jedina zaista sigurnastvar koju je mogla izabrati bila domaica."Tvoja ena", nastavila je pokuavajui ostvariti prijateljski, muki ton, tonkakav biste oekivali od prijatelja s kojim zajedno pijete, "je li ona dobilakuu?""Da... zapravo... ne..." duboko je udahnuo. "Morao sam je prodati i dati jojpola. Odselila se u Bradford. Ja sam ostao ovdje.""Gdje je to ovdje?" upitala je kimajui glavom prema cesti, nadajui se da e gapodsjetiti koliko daleko gaje ve od-vezla.

"Milnafua", nervozno se nasmijao kao da mu je neugodno zbog imena.Isserlev je Milnafua zvualo posve normalno; ak normalnije nego London iliDundee koji je s tekoom izgovarala. Opazila je, meutim, da njemu zvui poputnekog udaljenog ekstrema.


7/106


8/106

ima nekoliko dobrih pubova."Primjeujui da pored njega gleda znakove za nadolazea parkiralita, shvatio jeda se sprema izbaciti ga van. Iznenada je sakupio rasute komadie konverzacijskeenergije koju je podgrijavala gorina."Svakako je bolje od sjedenja u hotelu Commercial u Al-nessu sa aicom staracai sluanja nekog idiota koji pjeva jebenu 'Copacabanu'.""Ali gdje e spavati?""Poznajem nekoliko tipova u Glasgowu", rekao joj je, ponovno se gubei, kao dasu te posljednje kapi goriva izgorjele u atmosferu. "Samo trebam naletjeti nanjih, to je sve. Bit e tamo negdje. Mali je ovo svijet, ha?"Isserlev se zagledala u planine ispred njih koje su bile pokrivene snijegom.Njojse svijet inio prilino velikim."Hm", rekla je u nemogunosti da s njim podijeli viziju kako e ga Glasgowdoekati. Osjetivi to, napravio je malu tunu gestu, otvorio je svoje debeledlanove da pokae da su prazni."Iako, ljudi te uvijek mogu iznevjeriti, ha?" rekao je. "Zato uvijek mora imatiplan B."Tako je jako progutao slinu da mu je Adamova jabuica poskoila poput pravejabuke zastale u grlu.Isserlev je kimnula glavom s odobravanjem, trudei se ne pokazati svojeosjeaje. Sada je bila prekrivena znojem, a hladni su joj trnci prolazili leima

poput elektrine struje. Srce joj je tuklo tako snano da su joj se gruditresle; natjerala se da udahne samo jednom duboko umjesto mnogo puta po malo.Sigurno drei desnom rukom upravlja, provjerila je retrovizor, drugu traku,brzinu, stopera.Sve je bilo savreno, sve je upuivalo na ovaj trenutak.Primjeujui njeno uzbuenje, nesigurno joj se nasmijeio, nespretnim trzajemmiui ruke iz krila, kao da se budi, zbunjen jer ne zna to bi se tek moglooekivati od njega. Nasmijeila mu se ohrabrujue, gotovo neprimjetno kimajuiglavom kao da eli rei 'Da'.U tom je trenutku srednji prst njene lijeve ruke povukao malu ruicu naupravljau.Mogla su to biti duga svjetla, pokazivai ili brisai. Meutim, nije bilo nitijedno od toga. Bilaje to ruica za icpat-huu, otponac za igle koje su se

nalazile u suvozaevom sjedalu i koje su neujno iskoile iz svojih leita upresvlakama.Stoper se trznuo kad su ga ubole kroz hlae, po jedna sa svake stranestranjice. Njegove su oi u tom trenutku sluajno gledale u retrovizor, alinitko osim Isserlev nije bio svjedokom izraza u njima; najblie je vozilo bioogroman kamion s natpisom FARMFOODS, a on je bio jo daleko; vozaeva glavaizgledala je poput kukca iza obojanog stakla. U svakom sluaju, stoperov poglediznenaenja trajao je sekundu; koliina icpathue bilaje dovoljna za mnogokrupnije mukarce od njega. Izgubio je svijest, a glava mu se spustila u mekanoudubljenje naslona za glavu.Isserlevje drhtavom rukom povukla jo jednu ruicu. Lagano klikanje pokazivaaodreivalo je ritam njenom disanju dok je skretala s ceste i zaustavljala se naparkiralitu. Brzina se spustila na nulu; automobil se prestao kretati; motor je

sam prestao raditi, a modaje i iskljuila paljenje. Gotovo je.Kao uvijek u tom trenutku, vidjela se iz visine; imala je pogled iz zraka nasvoju malu crvenu Tovotu parkiranu u svom asfaltnom utoitu. Kamion s natpisomFARM-FOODS protutnjao je pored njih.Isserley se zatim, kao uvijek, spustila sa svojeg vidikovca, bio je to vrtoglavipad nazad u vlastito tijelo. Glava joj je udarila u naslon, dosta jae negostoperova, teko je udahnula. Hvatajui zrak, drala se upravljaa, kao da bijoj on mogao pomoi da ne propadne jo dublje, u unutranjost Zemlje.Vraanje na normalu uvijek je zahtijevalo vremena. Brojala je udisaje polako ihsputajui na est u minuti. Zatim je odvojila ruke od upravljaa i poloila ihna trbuh. To je uvijek prualo neobino zadovoljstvo.Kad se konano adrenalin povukao i kad se smirila, posvetila se poslu koji ju jeekao. Vozila su brujala prolazei ^pored njih u oba smjera, ali ona ih je samo

ula, nije ih mogla vidjeti. Stakla svih automobila dobila su boju tamnogjantara od njenog pritiska na dugme na kontrolnoj ploi. Nikada nije bilasvjesna pritiskanja tog dugmeta; sigurno je to uinila za vrijeme naletaadrenalina. Jedino se sjeala da bi do ovog trenutka stakla ve bila zatamnjena.


9/106

Neto je teko prolo pored njenog automobila od ega je tlo podrhtavalo i stojebacilo tamnu sjenu na automobil. ekala je da se udalji.Onda je otvorila pretinac i izvadila vlasulju. Bila je to muka vlasulja, aliplava i kovrava. Okrenula se stoperu kojije jo uvijek bio ukoen u istom poloaju i paljivo mu stavila vlasulju.Popravila je nekoliko nestanih uvojaka iznad uha i otrim noktima zagreblaike kako bi je bolje namjestila na elu. Nagnula se nazad da procijenicjelokupan uinak, a zatim sve jo malo dotjerala. Ve je izgledao poput veineostalih koje je pokupila; kasnije, bez odjee, izgledat e manje ili vieidentino.Zatim je izvadila nekoliko razliitih naoala i odabrala one koje mu najboljeodgovaraju. Stavila ih je na stoperov nos i namjestila iza uiju.Konano je uzela kaput sa stranjeg sjedita i istovremeno gurnula autostoperovujaknu na pod. Kaput se zapravo sastojao samo od prednjeg dijela; lea su bilaizrezana. Prekrila je stoperov gornji dio trupa prednjim dijelom kaputa koji jebio obrubljen krznom, gurajui mu rubove rukava iza ruku i prevlaei prerezanukapuljau preko njegovih rame-na.Bio je spreman.Pritisnula je dugme, a jantar na staklima je nestao. Vanjski je svijet jouvijek bio svje i svijetao. Promet je oslabio. Imala je oko dva sata vremenaprije nego nestane djelovanje icpathue, ali je ionako bila udaljena samo 50

minuta vonje od kue. Osim toga, bilo je tek 9:35. Ipak je sve ilo kako treba.Okrenula je klju za paljenje. Kad se motor pokrenuo, opet se zaulo istobrujanje koje ju je ranije poelo zabrinjavati.Morat e vidjeti o emu se radi im se vrati na farmu.Sutradan se Isserlev satima vozila po kii i susnjeici prije nego je itapronala. Kao daje loe vrijeme zadralo sve poeljne mukarce unutra.Iako je tako napeto zurila kroz vjetrobransko staklo daju je kretanje brisaapoinjalo hipnotizirati, nije mogla na cesti prepoznati nita drugo do sablasnihstranjih svjetala drugih kiom zasutih automobila koji se probijaju krozizmaglicu.Jedini pjeaci, ne ak niti autostoperi, koje je vidjela tijekom cijelog jutrabili su dvojica zdepastih klinaca s gotovo obrijanim glavama i plastinimnaprtnjaama koji su se igrali u lokvama u blizini podvonjaka za Invergordon.

kolarci koji kasne ili izbjegavaju kolu. Kad su je vidjeli da dolazi, okrenulisu se i doviknuli joj neto s tako jakim naglaskom da ih nije mogla razumjeti.Njihove kiom okupane glave liile su na oguljene krumpire, svaki s malo smeegumaka na Vrhu; ruke su im bile umotane u svijetlu zelenu foliju; kao preicekrumpiria. Isserlev je u retrovizoru promatrala ka-k\p se gegaju dok im setijela smanjuju u arene mrlje sve dok ne nestanu u sivoj juhi od kie.Vozei etvrti put pored Alnessa, nije mogla vjerovati da nema nikoga. To jeobino bilo vrlo dobro mjesto jer su mnogi vozai izbjegavali povesti svakoga zakoga bi posumnjali da bi mogao biti iz Alnessa. Jedan zahvalan autostoper joj jeto nedavno objasnio: Alness je poznat, rekao je, kao "MaliGlasgow" i zbog njega je cijelo podruje bilo na "loem glasu". Lako se moglodoi do nezakonitih farmaceutskih tvari stoje vodilo razbijenim prozorima idjevojkama koje raaju vrlo mlade. Isserlev osobno nikada nije bila u Alne-ssu

iako je od ceste bio udaljen manje od dva kilometra. Jednostavno je prolazilapored njega vozei cestom A9.Danas je pored njega prolazila nekoliko puta, nadajui se da bi se neka od tihnitarija u konim jaknama mogla konano pojaviti i izbaciti palac u potrazi zaprijevozom na neko bolje mjesto. Ali nije.Razmiljala je o tome da ode dalje, prijee most i okua sreu dalje odInvernessa. Tamo e sigurno zatei mnogo organiziranije stopere od ovih bliekui s termos bocama i malim kartonskim natpisima na kojima bi stajalo ABERDEENili GLASGOW.Inae nije imala nita protiv odlaska daleko da nae ono to trai; nije biloneobino da se odveze ak do Pitlochrvja prije nego to se vrati. Meutim, danasju je dalja vonja od kue inila praznovjernom. Po kinom vremenu previe togamoe poi po zlu. Nije htjela negdje zavriti odsjeena dok joj motor slabano

prosvjeduje protiv poplave. Uostalom, tko kae da mora svaki dan dovesti nekogakui? Jednom tjedno bi trebalo biti dovoljno da zadovolji potrebe svake razumneosobe.Kad je oko podneva odustala, uputila se nazad na sjever, igrajui se milju da


10/106

bi, ako dovoljno odluno objavi svijetu daje izgubila svaku nadu, moda ipakmogla neto dobiti.Zapravo, nedaleko znaka koji poziva vozae da posjete slikovita sela uz obalupored B9175, ugledala je jadnog dvo-noca kako stopira po kii ispred nesmiljenekolone vozila. Nalazio se s druge strane ceste, osvijetljen svjetlima automobilakoji prolaze. Nije nimalo sumnjala hoe li ga zatei na istom mjestu kad se budevraala."Bok!" povikala je nakon to mu je otvorila vrata."Hvala Bogu", uzvratio je, jednom se rukom nagnuvi na rub vrata i promolivisvoje mokro lice unutra, "poeo sam misliti da nema pravde na ovom svijetu.""Kako to?" pitala je Isserlev. Ruke su mu bile prljave, ali krupne i lijepooblikovane. Deterdentom e se lijepo oprati."Ja uvijek povezem stopere", ustvrdio je kao da pobija zlobnu optubu. "Uvijek.Nikad ne proem pored stopera ako imam mjesta u kombiju.""Ni ja", uvjeravala gaje Isserlev, pitajui se koliko dugo jo namjerava stajatitamo putajui kiu u automobil. "Upadaj."Zaljuljao se ulazei unutra, a njegova velika dobro namoena stranjica povuklagaje tono na sredinu sjedala poput pojasa za spaavanje. Para se poelastvarati i prije nego je zatvorio vrata; njegova obina svakodnevna odjea bilaje posve promoena i ciala je poput divokoze dok se namjetao u sjedalu.Bio je stariji nego stoje mislila, ali u formi. Jesu li bore vane? Ne bi

trebale biti; na kraju krajeva, ne seu dublje od koe."I tako jedan jedini put kad meni treba prijevoz", nastavio je brbljati, "tobude? Prehodam cijeli prokleti kilometar glavnom cestom po kii i misli li dajeitko stao da me poveze?""Pa..." Isserlev se nasmijeila. "Ja sam stala, zar ne?""Ah, pa tvoj automobil je ve 2050. po redu, jebiga", rekao je gledajui je sastrane kao da nije shvatila poantu."Jesi li brojao?" izazivala ga je kroz alu."Ah", uzdahnuo je, "priblino, jesam." Protresao je glavom, rasipajui kapi kies gustih obrva i kose. "Moe li me ostaviti negdje u blizini Tomicheve farme?"Isserlev je raunala u glavi. Imala je samo deset minuta da ga upozna, i to akobude sporo vozila."Naravno", odgovorila je, divei se elinoj vrstoi njegovog vrata i irini

ramena, odluivi da ga nee odbaciti samo na osnovu njegovih godina.Zadovoljno je sjedio, ali se nakon nekoliko sekundi na njegovom licu pojavilosilno iznenaenje. Zato ne kreu?"Pojas", podsjetila gaje.Svezao se kao daje od njega traila da se tri puta pokloni nekom njenom bogu."Smrtonosne zamke", mrmljao je prijezirno, nervozno se vrpoljei u vlastitomisparavanju."Ni ja ih ne volim", uvjeravala gaje, "samo si ne mogu dopustiti da me zaustavipolicija, to je sve.""Ah, policija", rugao se, kao daje priznala da se boji mieva ili kravljegludila. Ali u njegovom je glasu postojao ne- y ki oinski pokroviteljskiton. Protresao je ramenima da pokae kako se navikava na svoje zatoenitvo.Isserlev se nasmijeila i krenula, podiui ruke visoko na upravlja kako bi mu

pokazala grudi.Bilo bi joj bolje da pripazi. Inae bi joj mogle upasti u zdjelu s pahuljicama.Pazi, ovoj je djevojci stvarno trebalo neto, s tako debelim naoalama i bezimalo brade. Nicki, njegova ki, takoer nije bila neka ljepotica i, da budeiskren, nije imala ak ni ovoliko koliko ova djevojka ima. Pa ipak, ako zaistabude studirala pravo umjesto da protrati njegovu alimentaciju tamo u Edinburghu,moda mu ipak bude od neke koristi. Na primjer, moda pronae nekoliko rupa uzakonima EZ-a.Kako lije ova djevojka zaraivala za ivot? Ruke joj nisu bile ba dobre. Ne,uope nisu izgledale normalno. Moda ih je unitila radei neki teki fizikiposao dok je jo bilapremlada da to izdri, a preglupa da se pobuni. erupanje pilia. ienje ribe.ivjelaje pored mora. To je sigurno. Osjetio se miris mora. Danas je to bio

svjei miris. Moda je radila za nekog od lokalnih ribara. Mackenzie je primaoene ako su dovoljno snane i ne stvaraju probleme.Je li ova djevojka stvarala probleme?Ogrubjela je, to je sigurno. Vjerojatno je prola pakao odrastajui s tako


11/106

udnim izgledom u nekom od malih primorskih sela. Balintore. Hilton. Rockfield.Ne, ne Rockfield. On je poznavao sve do jednog u Rockfieldu.Koliko je imala godina? Moda 19. Njene su ruke bile rukeetrdesetogodinjakinje. Vozila je kao da vozi punu prikolicu sijena preko uskogmosta. Sjedila je kao daje progutala kolac. Daje samo malo nia, ne bi moglabezjastuka na y sjedalu. Moda bi joj mogao to predloiti - moda bi serazbjesnila ako bi to spomenuo. Osim toga, vjerojatno nije niti doputeno.Pravilnik o autocestama, odredba broj 3 000 060. Bojala bi im se rei to da sinjome obrisu. Radije e patiti.I jest patila. Kako je micala ruke i noge. Grijanje je bilo na najjaem. Sigurnoje nekada doivjela neku nesreu. Moda prometnu? A ipak se nije bojala voziti.Hrabra mala.Moe li joj moda pomoi?Moe li mu biti od kakve koristi?"ivi pored mora, jesam li u pravu?" upitao je. "Kako zna?" Isserlev je bilaiznenaena; nije zapoinjala razgovor jer je mislila kako mu treba jo vremenada ocijeni njeno tijelo."Miris", odgovorio je izravno. "Osjetim miris mora na tvojoj odjei. ZaljevDornoch? Zaljev Firth?" \ Ova je izravna tonost bila uznemirujua.Nikada je ne bi\ oekivala. Imao je na licu glupavi poluosmijeh, polugrima-

su. Na rukavima njegove iznoene jakne od poliestera bilo je motornog ulja.Izblijedjeli oiljci nagrivali su njegovo potamnjelo lice poput loe izbrisanihgrafita.Od njegove dvije pretpostavke izabrala je onu koja je bila pogrena."Dornoch", rekla je."Nisam te viao", odgovorio je."Stigla sam tek prije nekoliko dana", rekla je.Njen je automobil sada uao u kolonu vozila koja su ranije prola autostopera. Udaljinu se pruao sve slabiji dug trak stranjih svjetala. To je bilo dobro.Ubacila je u prvu brzinu i nastavila sporo voziti."Radi li?" upitao je.Isserlevn je mozak sada besprijekorno radio, neometan nesmiljenom brzinomprometa. Zakljuila je daje on vjerojatno ovjek koji poznaje ponekoga tko se

bavi svakim za-mislivim zanimanjem, ili barem zanimanjima koja ne prezire."Ne", odgovorila je, "nezaposlena sam.""Za primanja s burze mora imati stalnu adresu", upozorio ju je brzo kao munja."Ne vjerujem u pomo." Konano je stavila razgovor pod nadzor. Pretpostavljalaje da e mu se odgovor svidjeti."Trai li posao?""Da", odgovorila je jo vie usporavajui kako bi propustila sjajnog bijelogMini Morrisa. "Ali nemam kole. I nisam tako snana.""Jesi li pokuala sakupljati zvrkove?""Zvrkove?""Zvrkove. To je jedan od poslova kojima se bavim. Ljudi poput tebe ihsakupljaju. Ja ih dalje prodajem."Isserlev se nekoliko trenutaka premiljala utvrujui ima li dovoljno podataka

da nastavi."to su zvrkovi?" rekla je na kraju.Nasmijeio se kroz svoje isparavanje."U osnovi, morski puevi. Sigurno si ih viala, s obzirom na to gdje ivi. Alisluajno imam jednog ovdje." Podigao je svoju debelu stranjicu i pretraiodesni dep."Evo ga", rekao je podiui sivu koljku da se bolje vidi. "Uvijek nosim jednogu depu da ga pokaem ljudima.""Pametno", pohvalila gaje Isserlev."Da im pokaem pravu veliinu. Vidi, ima ih posve siunih, veliine graka ioko njih se ne treba muiti. Ali ovi su veliki sasvim dobri.""A ja bih ih mogla sakupljati i dobiti novac za njih?""Nita lake", uvjeravao ju je. "Dornoch je dobar za zvrkove. Ima ih na

milijune, samo treba znati pravo vrijeme.""Kad je pravo vrijeme?" pitala je Isserlev. Nadala se da e do sada ve skinutijaknu, ali inilo se da mu ne smeta to se kuha i isparava."Pa, ono to treba uiniti", rekao joj je, "jest kupiti knjiicu o plimi i


12/106

oseki. Kota samo 75 penija kod Luke kapetanije. Vidi kad je oseka, ode naobalu i jednostavno ih pokupi. im ih sakupi dovoljno, nazove me i ja doem iod-vezem ih.""Koliko se dobije za njih?""U Francuskoj i panjolskoj prilino. Ja ih prodajem re-storanskim dobavljaima- nikada im nije dovoljno, posebno zimi. Vidi, veina ljudi ih sakuplja ljeti.""Zimi je zvrkovima prehladno?""Ljudima je prehladno. Ali ii e to tebi. Moj savjet je da nosi gumenerukavice. One tanke kakve ene nose za pranje posua."Isserlev gaje gotovo pritisnula da joj kae koliko ona, a ne on, moe zaraditiod sakupljanja zvrkova; imao je dar gotovo je nagovoriti da razmisli omogunostima koje su u nje-nom sluaju potpuno besmislene. Morala se podsjetiti na to da zapravo eli boljeupoznati njega, a ne sebe."Pa, ta prodaja zvrkova - moe li se od toga ivjeti? Mislim, ti i tvojaobitelj?""Bavim seja mnogim stvarima", odgovorio je, eljajui svoju gustu kosu metalnimeljem. "Prodajem rabljene automobilske gume. Kreozot. Boju. Moja ena izraujemree za jastoge. Ne za jastoge- nema vie jebenih jastoga. Ve za ameriketuriste koji ih kupuju ako su lijepo obojane. Moj se sin i sam pomalo bavisakupljanjem zvrkova. I popravlja automobile. On bi bez problema popravio to

brujanje tvog motora.""Moda si to ne bih mogla priutiti", odgovorila je Isserlev u kojoj je njegovootro primjeivanje ponovno stvaralo neugodu."Jeftin je moj sin. Jeftin i brz. Kad su automobili u pitanju, skupe su ruke.Mnogo automobila prolazi kroz njegovu garau. Unutra i van. Pravi je majstor."Isserlev nije bila zainteresirana. Ako eli pravog majstora, ima nekoga kodkue. On bi uinio sve za nju i pri tome drao ape k sebi - tako i treba."Stoje s tvojim kombijem?" rekla je."0, popravit e on i to. im doe do kombija.""Gdje je?""Oko kilometar od mjesta s kojeg si me povezla", odgovorio je i dalje dobroraspoloen. "Bio sam na pola puta kui s teretom zvrkova. Jebeni motor jejednostavno crkao. Ali sredit e to moj sin. Bolji je od onih u Auto klubu. Kad

nije pijan.""Ima li njegovu posjetnicu?" upitala je Isserlev ljubazno."ekaj malo", promrmljao je.Ponovno je podigao svoju mesnatu stranjicu koju ipak nije ekala sudbina dabude ubodena icpathuom. Izvadio jeiz depa nekoliko zguvanih prljavih kartonskih pravokutnika koje je promijeaopoput karata. Izabrao je dva i stavio ih na kontrolnu plou."Jedna je moja, a druga mog sina", rekao je. "Ako bude htjela sakupljatizvrkove, javi se. Dolazim po svaku koliinu iznad 20 kilograma. Ako ne uspijesakupiti toliko za jedan dan, mogu stajati nekoliko dana.""Zar se nee pokvariti?""Umru za otprilike tjedan dana. Zapravo ih je dobro ostaviti neko vrijeme da seviak vode ocijedi. Ali dobro zatvori vreu da ne izau i zavuku ti se pod

krevet.""Imat u to na umu", obeala je Isserlev. Kia je konano poela slabiti, takodaje mogla usporiti rad brisaa. Svjetlo se poelo probijati kroz sivilo. "EvoTomicheve farme", objavila je."Jo dvjestotinjak metara i to je to", rekao je tip sa zvrkovima otkopavajuipojas. "Mnogo ti hvala. Prava si Sama-ritanka."Zaustavila je automobil gdje joj je rekao, a on je izaao van i prijateljski jojsnano stisnuo ruku prije nego lije uope shvatila to se dogaa. Ako je opaziokrutost i mravost uda, nije dopustio da se to primijeti. Dok je polako odlazio,jo jednom joj je mahnuo, ne osvrui se.Isserlev gaje promatrala kako nestaje dok joj je ruka neugodno trnula. Kad jeotiao, namrteno je pogledala u retrovizor traei priliku za ponovnoukljuivanje u promet. Ve je napola zaboravila sve u vezi s prethodnim

susretom, osim svoje odluke da se istuira i odjene istu odjeu nakon jutarnjeetnje obalom.Ukljuivi pokaziva, ponovno se vratila na cestu, s pogledom usmjerenimnaprijed.


13/106

Njen drugi autostoper ekao ju je dosta blizu kue, tako blizu daje moralarazmisliti nije li ga ve prije vidjela. Bio je mlad, gotovo prenizak, s upavimobrvama i kosom obojanom u plavu nijansu koja je graniila s bijelom. Usprkoshladnoi i neprekidnom sipljenju kie nosio je samo Celti-covu majicu kratkihrukava i maskirne hlae. Njegove vitke ali snane nadlaktice nagrivale sunejasne tetovae; duboke samo koliko i koa, ponovno se podsjetila.Pogledavi ga sa strane i zakljuivi da je ipak potpuni stranac, zaustavila sei primila ga unutra.im je uao i sjeo, Isserlev je osjetila da donosi nevolju. Kao daje njegovaprisutnost uznemirila zakone fizike; kao da su elektroni u zraku iznenada poelibre titrati, dok se nisu poput poludjelih kukaca poeli zabijati u prozore."Ide prema Redcastlu?" zapljusnuo ju je kiseli zadah alkohola.Isserlev je odmahnula glavom. "Invergordon", rekla je, V "ako ti to ba nepomae...""Ma, dobro je", slegnuo je ramenima, rukama bubnjajui po koljenima, kao u ritmunekog ugraenog Walkmana."U redu", rekla je Isserlev, odmiui se od ruba.Zalila je to nema vie prometa; to je uvijek bio lo znak. Takoer je shvatiladaje nagonski tako uhvatila upravlja da su joj laktovi visjeli prema dolje,omoguivi njenom suvozau dobar pogled na njene grudi. I to je bio lo znak.Njegov je pogled bio nesmiljen.

ene se ne odijevaju tako, mislio je, ako ne ele jebainu.Jedino, ne smije oekivati da joj plati kao ona kuja u Ga-lashielsu. Plati impie i odmah misle da te mogu oderati za 20 funti. Zar je izgledao kao nekiidiot?Ta cesta u Invergordonu s naputenom kolom. To je bilo dobro mjesto. Mirno.Tamo bi mu mogla popuiti. Tamo nee morati gledati njeno runo lice.Njene cice e mu se ljuljati medu nogama. Malo e ih stisnuti ako bude biladobra. Sigurno e dati sve od sebe, bio je siguran. Ve je teko disala, kaokuja u tjeranju, isto kao ona kuka u Galashielsu. Ova e biti zadovoljna s onimto uspije dobiti. Tako je to uvijek s runim enama, zar ne?To ne znai daje on bio tip koji je mogao dobiti samo rune ene.Ali evo ih ovdje, jedno pored drugog. Nije li to kao... prirodna sila, zar ne?Jebeni zakon dungle.

"Pa, kako to da si danas na cesti?" Isserlev je veselo rekla."Sjedenje kod kue mije ve ilo na ivce.""Trenutno ne radi?""Nitko ovdje ne radi. Nema jebenog posla.""Ali vlada ipak oekuje da se nekako zaposlite, zar ne?" i# Ova primjedba punarazumijevanja nije ga se posebno dojmila."Idem na jebenu prekvalifikaciju", bjesnio je. "Kau da naem neke starce ignjavim ih o jebenom centralnom, a oni e rei vladi da ne primam socijalno.Daju mi jebeno mito da utim. Kui?""Sranje", sloila se Isserlev nadajui se da je odabrala pravi izraz.Atmosfera u automobilu postajala je nepodnoljiva. Svaki slobodni kubinimilimetar praznog prostora izmeu njih ispunjavao je njegov odurni zadah. Moralaje brzo odluiti; prsti su sami kretali prema ruici za icpathuu. Ali po svaku

cijenu mora ostati pribrana. Prepustiti se nagonu znai izazivati katastrofu.Prije nekoliko godina, na samom poetku, ubola je stope-ra koji ju je, jedvadvije minute nakon ulaska u njen automobil, pitao voli li debelog maliu kakojoj ispunjava sve rupe. Njen engleski tada jo nije bio tako dobar pa joj jetrebalonekoliko trenutaka da shvati kako ne pria o djeci ili sportu. Do tada je veizvadio penis. Uspaniila se i ubola ga. Bila je to vrlo loa odluka.Policija gaje traila tjednima. Njegovu su sliku pokazivali na televiziji iobjavljivali je, ne samo u obinim novinama, nego i u asopisu koji se dijelionezbrinutima. Opisali su ga kao ranjivog. Njegova ena i roditelji molili su daim se jave svi koji su ga moda vidjeli. Za nekoliko dana, upravo suprotno odmirnog ivota kakvom se nadala, istraga se usredotoila na sivi Nissan karavankojeg najvjerojatnije vozi ena. Isserlev se morala neko vrijeme, koje joj se

inilo kao vjenost, pritajiti na farmi. Njen vjerni automobil predan je Enselukoji gaje rastavio i iskoristio dijelove da osposobi sljedei najbolji automobilna farmi, uasno malo udovite po imenu Laa."Svatko moe pogrijeiti", uvjeravao ju je Ensel s rukama y prljavim od ulja


14/106

i oima krvavim od varenja dok je radio da joj omogui povratak na cestu.Ali Isserlevna je sramota bila tolika da ak ni sada nije mogla pomisliti na tajneuspjeh, a da se nekontrolirano ne strese. Nikad joj se to vie nee ponoviti.Nikad.Doli su do dijela A9 na kojem su radili proirivanje; s obje strane cesteuokolo su hodali uniformirani radnici i obavljali neke zemljane radove. Na nekije nain to kretanje djelovalo utjeno."Nisi odavde, zar ne?" rekla je Isserlev podiui glas kao da eli nadglasatibuku strojeva."Blie sam kui nego ti, mogu se kladiti", odgovorio je.Nije se osvrtala na tu primjedbu, odluna da se dri niti razgovora koja bimogla dovesti do njegove obitelji. U jednom ju je trenutku iznenadio naglimsputanjem prozora."He-e-ej, Doug-iiii!" povikao je u kiu, maui rukom kroz prozor.liIsserlev je pogledala u retrovizor i vidjela ogromnog mukarca u fluorescentnojodjei kako stoji pored rovokopaca i mae."Moj prijatelj", objasnio je stoper zatvarajui prozor.Isserlev je duboko udahnula, pokuavajui smiriti lupanje srca. Oito ga vienije smjela uzeti; propustila je svoju priliku. U trenutku je postalo nevano jeli oenjen i ima li djecu; kad bolje razmisli, bilo bi bolje da ne sazna, za

sluaj da nije oenjen.Kad bi ga barem prestala eljeti i pustila ga!"Jesu li prave?" rekao je."Molim?" bilo je to jedino stoje mogla izustiti bez hvatanja zraka."To to ti stri naprijed", objanjavao je, "cice.""Evo... ja ne idem dalje", rekla je zaustavivi automobily na sredini ceste i ukljuivi pokazivae. Bojom su milostistigli do rune radionice Donnv's Garage u Kildarvju, kojaje ovaj put pruala neobinu utjehu. DOBRO DOLI, pisaloje na ploi."Ali rekla si da ide do Invergordona", bunio se autosto-per, ali je Isserlevve skretala u drugu traku i usmjeravala automobil prema parkiralitu izmeuradionice i benzinske crpke.

"uje se nekakvo brujanje motora", rekla je. "Zar ga ne uje?" Glas joj je biopromukao i vidno uznemiren, ali sada to vie nije bilo vano. "Bit e najboljeda mi to pogledaju. Moda je opasno."Automobil se zaustavio. Neko je bie brzo prolo iza zakrenih prozoraradionice; uli su se neki glasovi, zujanje ogromnih hladnjaka, zveket boca.Isserlev se okrenula svome stoperu i njeno pokazala nazad prema A9."Moe tamo okuati sreu", savjetovala mu je, "to je dobro mjesto. Svi vozedosta sporo. Ja u odvesti automobil na pregled. Ako jo bude tu kad budemgotova, moda te opet povezem.""Ne mora se truditi", odbrusio joj je, ali je izaao iz automobila. I onda jeotiao. Otiao je.Isserlev je otvorila svoja vrata i izala. Uspravno stajanje uzrokovalo jesnanu bol u kraljenici. Uspravila se oslanjajui se na krov automobila pa se

protegnula gledajui stope-ra kako prelazi cestu i vue se prema suprotnom rubu.Ledeni je zrak hladio znoj na njenoj koi i upuhivao joj kisik ravno u nosnice.Sada se vie ne moe dogoditi nita loe.Skinula je jedno od crijeva s draa, svojom uskom apom nespretno rukujuivelikim pitoljem. Nije joj nedostajalo snage, problem je bio u preuskoj api.Morala je s obje w ruke staviti pitolj u otvor. Paljivo promatrajuielektronski mjera, natoila je u spremnik benzina za tono pet funti. Pet nulanula. Vratila je pitolj, ula u zgradu i platila jednom od novanica od petfunti koje je uvala upravo u tu svrhu.Sve je to trajalo manje od tri minute. Kad se vratila, s nelagodom je pogledalana drugu stranu ulice, traei zeleno-bijeli lik stopera s upavim obrvama. Nijega bilo. Nevjerojatno, netko drugi gaje povezao.Samo nekoliko sati kasnije ve je bilo kasno poslijepodne i sunce je zalazilo;

to jest, bilo je pola pet. Razoarana zbog iskustva s upavim s kojim je bilatako blizu kue, Isserlev je vozila oko 80 kilometara na jug, gotovo doTomatina, prije nego se praznih ruku vratila kui.Iako nije bilo neuobiajeno da pronae nekoga kada ve padne mrak, to je ovisilo


15/106

samo o njenoj izdrljivosti za vonju i apetitu za lovinu. Samo jedanponiavajui susret znaobije toliko pogoditi da bi se smjesta vratila na farmu i razbijala glavu o tomegdje je pogrijeila i stoje mogla uiniti da se zatiti.Dokje vozila, Isserlev je razmiljala je liju ovaj tip s upavim obrvama tolikopogodio.Bilo je teko odluiti jer su joj njeni vlastiti osjeaji ostajali skriveni.Uvijek je bila takva, ak i dokje jo bila kod kue - ak i kao dijete. Mukarcisu uvijek govorili daje ne razumiju, ali ni ona sama se nije mogla razumjeti imorala je traiti znakove kao i svi ostali. U prolosti je najsigurniji znak dase neki osjeaj ukorijenio u njoj bio neoekivan i nepoeljan napad bijesa,esto s tekim posljedicama. Otkako / je njeno adolescentsko razdoblje bilo izanje, nije vie imala takve napadaje. Danas je njen bijes bio pod strogimnadzorom - to je bilo jedino mogue, s obzirom na to to je sve i# bilo nakocki. Ali to je znailo daje njoj samoj bilo tee pogoditi u kakvom bi sestanju mogla nalaziti. Uspijevala bi x proviriti meu svoje osjeaje, ali samokrajikom oka, kao kad prati odraz svjetala drugih automobila u retrovizoru.Jedino bi, ako ih ne trai izravno, imala kakvu-takvu priliku ugledati ih.U posljednje je vrijeme pretpostavljala da njeni osjeaji neprobavljeni prelazeu isto tjelesne simptome. Bolovi u leima i umor oiju ponekad bi sepogoravali bez ikakvog jasnog razloga; u takvim ju je prilikama vjerojatno

muilo neto drugo.Jo je jedan pokazatelj leao u tome da su je najobiniji dogaaji moglioneraspoloiti, na primjer, kad je u tmurno poslijepodne pretekne kolskiautobus. Ako bi bila u dobrom stanju, pogled na stranji prozor pretrpanrazvikanim i raz-mahanim adolescentima ne bije ni najmanje zasmetao. Danas juje, meutim, pogled na njih kako skau iznad nje, poput ogromnog ekrana kojeg emorati pratiti kilometrima,potpuno obeshrabrio. Njihovo vikanje, kreveljenje, otisci prljavih ruku nazamagljenom staklu izgledali su joj kao znakovi zlobe prema njoj osobno.Konano je autobus skrenuo s A9, ostavivi Isserlev u nizu s tajanstvenim malimcrvenim putnikim vozilima poput njenog. Kolona se inila beskrajnom. Udaljenidijelovi neba brzo su se zamraivali.Shvatila je daje uznemirena. Takoer su joj se ukoila lea, repna kost ju je

boljela, a oi uljale od toliko sati kilje-nja kroz debele lee i kiu. Kad biotila kui, mogla bi skinuti naoale, odmoriti oi i leati sklupana ukrevetu, moda i odspavati. 0, kako bi to bilo divno! Sitni tjelesni uici moguublaiti neugodnu bol neuspjeha.Kod Daviota je, meutim, ugledala visokog vitkog mukarca s naprtnjaom kakodri komad kartona na kojem pie THURSO. Dobro je izgledao. Nakon uobiajena tripregleda prola gaje i zaustavila se desetak metara dalje od njega. Promatralagaje u retrovizoru kako prilazi trei i pri tome namjeta naprtnjau na svojimirokim ramenima.Sigurno je vrlo snaan, pomislila je Isserlev nagnuvi se da otvori suvozaevavrata, kad uspijeva trati s tako tekim teretom.Kad se pribliio njenom automobilu, zastao je ispred vrata koja mu je Isserlevotvorila, dugim blijedim prstima vrsto drei jarko obojanu naprtnjau.

Smijeio se kao da se ispriava; njegova je naprtnjaa bila vea od Isserlev ibilo je jasno da nee stati niti njemu u krilo, niti na stranje sjedite.Isserlev je izala iz automobila i otvorila prtljanik koji je, osim kantebenzina i malog aparata za gaenje, uvijek bio prazan. Zajedno su utovarilinjegov teret."Puno ti hvala", rekao je dubokim, ozbiljnim glasom za koji je i Isserlev bilojasno da nije engleski.Vratila se na mjesto vozaa, a on na mjesto suvozaa. Onda su se zajedno odvezliba kad je sunce zamaknulo iza obzora."Drago mije", rekao je, samouvjereno okreui na poleinu svoj natpis za THURSOkoji mu je leao u krilu, na njegovim naranastim sportskim hlaama. Natpis senalazio u istom plastinom okviru zajedno s nekolicinom drugih natpisa, bezsumnje, za druga odredita. "Po mraku nije tako lako doi do prijevoza."

"Ljudi vole vidjeti koga uzimaju", sloila se Isserlev."To je razumljivo", rekao je.Isserlev se nagnula na sjedalo, ispruila ruke i omoguila mu da vidi to bimogao dobiti.


16/106

Imao je sree s ovom vonjom. To je znailo da bi do naveer mogao stii doThursoa, a sutra do Orknevja. Naravno daje Thurso leao vie od 150 kilometarana sjever, ali automobil koji vozi brzinom od 80 kilometara na sat - ili ak 60,kao u ovom sluaju - moe, teoretski, tu udaljenost prijei za manje od trisata.Jo je nije pitao kamo ide. Moda e ga odbaciti samo mali komad puta, a ondarei da skree. Meutim, to to je izgledala kao da shvaa njegovu primjedbu otekoama sto-piranja nou, upuivalo je da ga nee po mrklom mraku izbacitisamo deset kilometara dalje. Uskoro e progovoriti, nema sumnje. On je govoriozadnji. Moda bi bilo nepristojno da on opet pria.Njen naglasak, po njegovom miljenju, nije bio kotski.Moda je bila Velanka; u Walesu se govori slino. Moda je s Kontinenta, ali neiz neke od zemalja koju on poznaje-Bilo je neobino da ga poveze ena. ene su gotovo upravilu prolazile pored njega, one starije odmahujui gla-vom kao da se sprema napraviti nekakvu opasnu glupost poput skakanja salta prekovozila, a mlae bi izgledale nemirno i nervozno kao da im je ve uao uautomobil s namjerom da ih napastvuje. Ova je ena bila drugaija. Ponaala seprijateljski i imala je vrlo velike grudi koje mu je pokazivala. Nadao se da odnjega ne oekuje nikakav seks.Osim u Thursou.

Nije joj mogao vidjeti lice dok je gledala naprijed. To je bila teta. Lice jojje bilo uistinu dojmljivo. Nosila je naoale s najdebljim staklima koje je ikadvidio. Sumnjao je da bi u Njemakoj osoba s takvim oteenjem vida mogla dobitivozaku dozvolu. Njeno je dranje, po njegovom miljenju, ukazivalo na nekakvetekoe s kraljenicom. Ruke su joj bile dugake i vrlo tanke. Koa na ruci, odmalog prsta do zgloba bila je nekako grublja, drugaija nego na ostatku ruke.Podsjeala gaje na oiljak od operacije. Grudi su joj bile savrene, bez ikakvemane, ini se da su i one bile proizvod operacije.Sada mu se okrenula. Disala je na usta, kao daje njen savreno isklesani nos biozaista isklesan plastinom kirurgijom, a onda se pokazao kao premali za njezinepotrebe. Njene uveane oi bile su crvene od umora, ali, po njegovom miljenjuneobino lijepe. arenice su joj bile smee-zelene, prelijevale su se poput...poput osvijetljenih mikroskopskih slika neke egzotine bakterijske kulture.

"Dakle", rekla je, "to ima za tebe u Thursou?""Ne znam", odgovorio je, "moda nita."Sada je primijetila daje prekrasno graen. Na prvi pogled vitak, ali samimiii. Vjerojatno je mogao pretrati kilometar uz njezin automobil ako bivozila dovoljno sporo."A to ako nema nita?" rekla je.Napravio je grimasu koju je Isserlev objasnila kao gestu koja u njegovoj kulturiodgovara slijeganju ramenima. "Idem onamo jer tamo nisam nikada bio", objasnioje.Ta pomisao gaje istovremeno ispunila i oduevljenjem i nezadovoljstvom. Debelesivo-plave obrve skupljale su se iznad njegovih svijetloplavih oiju kao kinioblaci."Putuje cijelom zemljom?" ustrajala je.

"Da." Njegov kratak i jasan odgovor bio je malo naglaen, ali ne drzak; kao dajeimao potrebu pogurati svaku izjavu uz manju padinu prije nego je pusti. "Poeosam u Londonu prije deset dana.""Putuje sam?""Da.""Po prvi put?""Kad sam bio mlad, puno sam putovao po Europi s roditeljima. (Posljednju jerije izgovorio s tako jakim stranim naglaskom da ju je Isserlev jedvarazumjela.) "Ali mislim da sam sve, na neki nain, gledao oima mojih roditelja.Sad elim svijet gledati svojim vlastitim oima." Nervozno ju je pogledavao, kaoda potvruje kako je bilo glupo uputati se u takav razgovor sa strancem."Shvaaju li to tvoji roditelji?" raspitivala se Isserlev, oputajui se kako jerazgovor s njim napredovao i malo jae sputajui nogu na gas.

"Nadam se da e shvatiti", rekao je malo se mrtei.Iako ju je privlaila ideja da i dalje slijedi tu pupanu vrpcu, osjetila jedaje o njegovim roditeljima, barem za sada, saznala upravo onoliko koliko joj jebio spreman rei, barem za sada. Umjesto toga gaje pitala: "Iz koje si zemlje?"


17/106

"Iz Njemake", odgovorio je. Opet ju je nervozno pogledao, kao da se bojao da bibez upozorenja mogla postati nasilna. Htjela gaje pridobiti dajui razgovoruozbiljan ton kakvome je i on naginjao."I to ti se do sad ini da ovu zemlju najvie razlikuje od tvoje?"Razmiljao je o tome nekoliko sekundi. S obje strane su se izmjenjivala tamnapolja sa svijetlim bokovima krava. Ispred njih je svijetlio znak sa stiliziranimudovitem iz Loch Nessa."Britance", konano je rekao stoper, "ne zanima kakvo mjesto zauzimaju usvijetu."Isserlev je o tome kratko razmislila. Nije mogla dokuiti eli li rei da suBritanci pretjerano samouvjereni ili posve izolirani. Dvoznanost je vjerojatnobila namjerna.Oko njih se spustila no. Isserlev je gledala u stranu zadivljena oblikomnjegovih usana i obraza obasjanih automobilskim svjetlima."Boravi li kod poznanika ili samo u hotelima?" pitala je."Uglavnom u hostelima", odgovorio je nakon nekoliko sekundi kao da se, uinteresu istine, morao tono prisjetiti. "Jedna me je obitelj u Walesu pozvalana nekoliko dana.""Lijepo od njih", promrmljala je Isserlev, gledajui kako u daljini treperesvjetla mosta Kessock. "Oekuju li da doe u povratku kui?""Ne, mislim da ne", rekao je nakon stoje tu reenicu gurnuo niz osobito strmu

padinu. "Mislim da sam ih na neki nain... uvrijedio. Ne znam kako. Mislim damoj engleski u nekim prilikama nije tako dobar kao to bi trebao biti.""Meni zvui odlino."Uzdahnuo je. "Moda je u tome problem. Daje gori, oekivalo bi se da..." Tiho senapregnuo, a onda zakotrljao reenicu niz planinu. "Ne bi se automatskioekivalo da jednako mislimo."ak je i u polutami mogla vidjeti kako nervozno stie svoje velike ake. Modaje uje kako poinje bre disati, iako je bila sigurna daje promjena ovaj putbila polagana."ime se bavi kod kue u Njemakoj?" upitala je."Studiram... zapravo, ne", ispravio se. "Kad se vratim u Njemaku, bit unezaposlen.""ivjet e kod roditelja?" pretpostavila je.

"Neu", rekao je jednostavno."to si studirao? Prije nego to si diplomirao?"Nastupila je stanka. Prljavi crni kombi s bunim ispuhom pretekao je Isserlev,zaguujui zvuk njenog disanja."Nisam diplomirao", konano se izjasnio stoper. "Ostavio sam studij. Moglo bi serei da sam bjegunac.""Bjegunac?" ponovila je Isserlev i uputila mu osmijeh ohrabrenja.I on se njoj tuno nasmijeio."Ne od pravde, ve s medicinskog fakulteta.""Hoe rei da si... neurotian?" upitala je bez daha."Ne. Ali zamalo sam postao lijenik, to bi se u mom sluaju vjerojatno svelo naisto. Moji roditelji jo uvijek misle da sam na fakultetu. Poslali su me dalekoi platili mnogo novaca kako bih mogao boraviti tamo. Njima je vrlo vano da \

postanem lijenik. I to ne obini lijenik, nego specijalist. Pisao sam im kakomoje istraivanje vrlo dobro napreduje. Ustvari sam pio pivo i itao knjige oputovanjima. I evo me sada, na putovanju.""A to tvoji roditelji misle o tome?"Uzdahnuo je i pogledao dolje u krilo."Nemaju pojma o tome. Navikao sam ih na to. Toliko je tjedana prolazilo izmeupisama, pa jo vie tjedana i zatim jo vie tjedana. Uvijek napiem da sam vrlozauzet istraivanjima. Sljedee pismo u im napisati kad se vratim u Njemaku.""A tvoji prijatelji?" ustrajala je Isserlev. "Zar nitko ne zna da si se upustiou ovu pustolovinu?""Prije studija sam imao nekoliko dobrih prijatelja u Bremenu. Na medicinskomfakultetu imam mnogo poznanika koji ele postati specijalisti i voziti Porsche",sa zabrinutou se okrenuo prema njoj, iako se trudila ostati mirna. "Je li ti

dobro?""Da, hvala ti", odgovorila je hvatajui zrak i povukla ruicu za icpathuu.S obzirom na to kako joj je bio okrenut, znala je da e pasti na njenu stranu.Bila je spremna na to. Desnom je rukom nastavila upravljati, a lijevom je


18/106

odgurnula njegovo umrt-vljeno tijelo. Voza iza nje je sigurno pomislio da ju jesuvoza pokuao poljubiti i da gaje odbila. Bilo je ope prihvaeno dajeljubljenje u automobilu opasno. Znala je to i prije nego je nauila voziti,proitala je to u knjiici o sigurnosti na cestama za amerike tinejdere kratkonakon stoje stigla u kotsku. Trebalo joj je mnogo vremena da shvati tu knjigu.Prouavala ju je tjednima dok je u pozadini radio televizor. Nikad ne moetepredvidjeti u kojem vam trenutku televizija moe razjasniti neto to knjige nemogu - pogotovo ako knjige dolaze s rasprodaja.Stoper se opet naginjao prema njoj. Ponovno gaje odgurnula. "Iza upravljaaautomobila nema mjesta grljenju i maenju", pisalo je u knjizi. Za nekoga tko nepoznaje dobro jezik, bila je to tajanstvena tvrdnja. Ali brzo gaje nauila uzpomo televizije. Pravno, u automobilu se smije raditi sve, ukljuujui voenjeljubavi - dok god automobil pri tome nije u pokretu.im se pribliila skretanju, Isserlev je ukljuila lijevi pokaziva. Bum,oglasila se stoperova glava udarivi u prozor.Prolo je est sati kad se vratila na farmu. Ensel i nekoliko drugih mukaracapomogli su joj pri vaenju stopera iz automobila.J"Najbolji do sada", pohvalio ju je Ensel.Umorno je kimnula glavom. Uvijek bi to rekao.Dok su stavljali vodselovo mlitavo tijelo na kolica, odge-gala se nazad do

automobila i odvezla u mrak, osjeajui bolove i umor.Isserlev je sljedeeg jutra probudilo neto neobino: sunce.Inae bi nou spavala samo nekoliko sati, a onda shvatila da lei iromotvorenih oiju u klaustrofobinom mraku, dok bije zgreni leni miiiprikovali za krevet i prijetili stranim bolovima.Sada je leala i promatrala zlatni sjaj sunca koje je sigurno izalo prije dostavremena. Njena je spavaa soba u potkrovlju, smjetena ispod strmog krovaviktorijanske kue, imala uspravne zidove samo do pola, a ostatak je slijediootru liniju krova. S mjesta na kojem je Isserlev leala, njena joj je spavaasoba izgledala kao unutranjost ormara sa est stranica, kao osvijetljenaunutranjost saa. Kroz jedan je otvoreni prozor mogla vidjeti plavo nebo bezijednog oblaka; kroz drugi, sloenu arhitekturu hrastovih grana zatrpanusnijegom. Zrak je bio miran; prazne paukove mree koje su visjele s ispucalih

drvenih prozorskih okvira jedva da su se pomicale.Tek je nakon minutu-dvije zaula priguene zvukove farme.Protegnula se, gunajui od boli, i nogama zbacila pokrivae u stranu. Kut podkojim su padale suneve zrake bio je takav da su najtoplije zrake padale tonona njezin krevet. Ostala se tako neko vrijeme izleavati rairenih ruku i nogu,grijui golu kou na suncu.Zidovi spavae sobe takoer su bili goli. Na grbavom podu nije bilo tepiha, samostare nelakirane drvene daske. Na podu tono ispod prozora svjetlucao je mraz.Isserlev je iz znatielje posegla za aom vode koja se nalazila pored kreveta ipodigla je prema svjetlu. Voda je jo bila tekua.Isserlev ju je popila iako je unutra ve poeo pucketati led. Nakon to jecijelu no leala zadovoljavajui potrebu tijela za snom, cirkulacija joj seusporila i ostat e tako dok ne prijee na dnevni metabolizam.

Kad je popila vodu, sjetila se da od jueranjeg doruka nije nita jela. Danasse mora dobro okrijepiti prije nego izae na cestu. To jest, ako izae na cestu.Na kraju krajeva, tko kae da svakog dana svoga ivota mora izlaziti van? Nijeona nikakav rob.Jeftina plastina budilica na kaminu pokazivala je 9:03. y Osim malogizgrebanog televizora smjetenog u unutranjost kamina u sobi nije bilo nikakvihureaja. Bio je ukljuen u produni kabel koji je vijugao uz zidove sobe iizlazio kroz vrata. Negdje dolje nalazila se utinica.Isserlev se podigla iz kreveta ispitujui kakav je osjeaj stajati. Nije bilostrano. Postala je nemarna kad je u pitanju bilo vjebanje, a zbog toga joj jetijelo bilo ukoenije i bolnije nego stoje trebalo. Moe ona i bolje.Otila je do kamina i ukljuila televizor. Nisu joj trebale naoale za gledanjetelevizije. Zapravo, nisu joj trebale uope; lee su ionako bile od prozorskog

stakla, a ne optike. Od njih su je samo boljeli glava i oi, ali trebala ih jeza posao.Na televiziji je kuhar vodsel poduavao nevjestu enu kako da ispri iznutrice.ena se smjekala s nelagodom dok je iz tavice sukljao dim. Na drugom je


19/106

programu areno stvorenje s krznom, kakvo Isserlev nije u ivotu vidjela, ska-kutalo uokolo i pjevalo pjesmu o abecedi. Na treem su rukes be noktima pokazivale mikser koji se tresao dok je radio. Na sljedeem suprogramu animirano prase i pile letjeli kroz svemir u nekakvom starom automobiluna mlazni pogon. Oito, propustila je vijesti.Iskljuila je televizor, uspravila se i nasred sobe zauzela mjesto za vjebe zakraljenicu. Pravilno vjebanje zahtijevalo je truda i vremena, ali u zadnje jevrijeme bila lijena i tijelo ju je zbog toga kanjavalo. Mora se vratiti uformu. Takva bol kakvu je trpjela zadnjih nekoliko dana jednostavno nije bilapotrebna. Nije imalo nikakvog smisla dopustiti si da izae iz forme, osim ako,iz nekog perverznog razloga, nije zapravo htjela postii da se osjea jadnom.Natjerati se da poali stoje uinila.Nije alila zbog onog stoje inila. Ne.Izvila je leda, zamahnula rukama, stajala na jednoj, pa na drugoj nozi sispruenim rukama koje su drhtale. U tom bi y poloaju ostala koliko god bi duemogla. Vrhovima prstiju doticala je pregorjelu arulju koja je visjela sastropa. ak i kad bi se potpuno ispruila kao sad, u ovoj sobi velikoj poputdjeje, jo uvijek nije ni priblino mogla dodirnuti strop.15 minuta kasnije, znojei se i malo drui, otila je do ormara i izabralaodjeu za taj dan, istu kao i juer. U svakom sluaju, izbor se svodio na estjednakih majica s dubokim izrezom u razliitim bojama i dva para hlaa sa

irokom nogavicama, oba od zelenog baruna. Imala je jedan jedini par cipela,napravljen posebno za nju, koji je osam puta morala vraati postolaru prije negoje mogla hodati u njima. Nije nosila gaice i grudnjak. Grudi su joj stajalesame. Jedna, ili dvije brige manje.Isserlev je izala iz kue na stranja vrata i omirisala zrak. Danas je posebnomirisao povjetarac s mora. Odluila je otii do zaljeva odmah nakon doruka.Isserlev nije ba dobro poznavala Essvvisa, usprkos injenici daje on bio jediniovjek na svijetu koji je proao ono stoje ona prola. Teoretski su, dakle,imali mnogo toga o emu bi mogli razgovarati, ali su se, u praksi, meusobnoizbjegavali.Zajedniko iskustvo patnje, dola je do zakljuka, ne jami intimnost.injenica daje ona ena, a on mukarac, nije s tim imala nikakve veze; Esswis serijetko druio i s ostalim mukarcima. Ostajao bi zatvoren u svojoj velikoj kui

i ekao priliku da bude koristan.Iskreno reeno, on je tamo bio zatoenik. Bilo je bitno da se do njega moe doi24 sata na dan u sluaju bilo kakvog izvanrednog stanja koje bi farmu Ablachsuprotstavilo vanjskom svijetu. Lani je, na primjer, zbog nepaljivogupravljanja rasprivaem pesticida poginula odlutala ovca, ne od pe-sticida ilipod kotaima, ve u glupoj nesrei u kojoj je ivotinju u glavu udarila jedna odstreih cijevi. Gospodin Ess-wis je odmah sklopio dogovor koji je ukljuivaonjega, vlasnika rasprivaa i vlasnika ovce, a jo su dva farmera prihvatilapunu odgovornost stoje ivotinja odlutala. Vano da su bile izbjegnuteneugodnost i birokracija.Takve su mu stvari donosile potovanje iako je bio prido-lica. Nikada se neepojaviti na natjecanju iz oranja ili mjesnom slavlju, sada je to svima bilojasno, ali moda to nije bilo zato to mu se nije dalo; poele su kruiti

glasine pune suosjeanja o artritisu, drvenoj nozi, raku. Takoer je bolje odveine bogatih pridolica shvaao da su vremena za lokalne farmere teka iredovito uzimao sijeno ili viak proizvoda umjesto najamnine. Iako je bio stoerzajednice, Harry Baillie je bio pravi gnjavator kad se radilo o ugovorima. KodEsswisa je rije promrmljana preko telefona vrijedila jednako kao i potpis. A dane govorimo o tome kako se borio pro-tiv turista koji su posvuda vrljali. Svaka mu ast kako ih je zaustavljaobodljikavim ogradama i prijetnjama. Pa nije kotska nikakav javni park.Isserlev je hodala glavnom stazom i, uz uzdah olakanja to se na neko vrijemerijeila naoala, gledala prema Esswi-sovoj kui. Svjetla su bila upaljena usvim sobama. Prozori su bili zatvoreni i zamagljeni. Esswis je mogao biti bilogdje unutra.kripanje snijega pod nogama prualo je Isserlev pravo zadovoljstvo. Sama

pomisao kako se vodena para kristalizira u oblaku i njeno pada na zemlju bilaje udesna. ak joj je i nakon svih ovih godina bilo pomalo teko povjerovati uto. Bio je to fenomen prekrasne i posve neopravdane rasipnosti. Ali evo, tu jeleao, mekan poput praha, tako ist da se moe jesti. Isserlev je zagrabila aku


20/106

snijega i pojela ga. Bio je ukusan.Otila je do najvee zgrade, koja je bila u najboljem, to jest, najmanjeruevnom stanju. Na mjestu oronulog crijepa bile su sada postavljene metalneploe. Kad god bi kamenje ispalo iz zida, praznine bi odmah bile ispunjenecementom. Konani dojam nije bio dojam kue, ve ogromne kutije, ali te suestetske rtve bile nune. Ovu se zgradu moralo zatititi od vremenskih nepogodai znatieljnih pogleda izvana. Ona je bila ulaz za mnogo veu tajnu koja sekrila ispod zemlje.Isserlev je stajala ispred aluminijskih vrata. Pritisnula je dugme ispodmetalnih natpisa OPASNE KEMIKALIJE i SAMO OVLATENO OSOBLJE. Jo se jedan znakupozorenja nalazio na samim vratima: stilizirana slika lubanje i dvijeprekriene kosti.Zaulo se nerazumljivo pucketanje iz interfona, a Isserlev mu se pribliila,usnama gotovo dodirujui metalne reetke."Isserlev", proaptala je.Vrata su se otvorila i ona je ula.* * *Nestrpljiva da to prije ode do zaljeva, Isserlev nije odugovlaila s dorukom.Za 20 minuta se vraala kui ugodno punog stomaka i s malom plastinom vreicomu ruci u kojoj su se nalazile privatne stvari njemakog autostopera.Mukarci koji su bili dolje izgledali su kao da im je drago stoje vide, a

iizrazili su zabrinutost stoje veer prije propustila objed."Bila je to prava poslastica", rekao joj je Ensel s provincijskim naglaskomnjihovog jezika. "Potkoljenice od vodse-lovine u serslida umaku. Sa svjeimumskim voem za poslasticu.""Nema veze", odgovorila je Isserlev maui jednu za drugom krike kruha smussanta namazom. Nikad nije znala to rei tim radnicima koje sigurno nikadane bi srela u svom normalnom ivotu kod kue. Naravno da injenica da izgledajudrugaije od nje i zure u njene grudi i isklesano lice kad god misle da ih nevidi nije nimalo pomagala.Danas su imali posla pa su je ostavili da jede. Ali prije toga su joj javilivanu vijest: dolazi Amlis Vess! Dolazi na farmu Ablach! Sutra! Poruio je dajeve na putu, ali se ne moraju nita posebno pripremati, eli vidjeti sve kako jeinae. Tko bi rekao?

Isserley je promrmljala neto openito, a mukarci su urno otili nastaviti spripremama za veliki dogaaj. Uzbue-nje je u njihovim ivotima bilo rijetko,sada kad je farma Ablach dobro funkcionirala i kad nisu imali mnogo posla. Nemasumnje daje posjet efovog sina predstavljao iteka-kvo uzbuenje u odnosu naprovoenje jo jednog poslije-podneva kockajui u ibice ili to god takvimukarci inae rade. Kad je ostala sama u blagovaonici, Isserlev se posluilazdjelom gushua, ali je bio neobino kiseo. Tek je tada pri-mijetila da itav podzemni kompleks, osim to kao i obino pomalo smrdi na mukiznoj i lou hranu, danas jako smrdi i na sredstva za ienje i boju. Od toga jepostala jo odlunija da to prije izae na svjei zrak.etnja nazad do kue kroz snijeg proistila joj je sinuse i pomogla da se hranaslegne. Pridravajui plastinu vreicu izmeu nogu, otkljuala je ulazna vratai ula u dnevnu sobu u kojoj, osim nekoliko velikih hrpa grana i manjih granica

razbacanih po podu, nije bilo niega.Skupila je naramak najboljih grana i iznijela ih u stranje dvorite gdje ih je,zajedno s vreicom, ispustila na snijeg. One granice koje su bile praveveliine sloila je na malu hrpu, a viak je ostavila sa strane. Nakon toga jeotkljuala i otvorila zahrala vrata malog spremita od lijevanog eljeza kojese nalazilo tik do njene kue.Spustila je dlanove na ledeni lim automobila; nadala se da e motor upaliti kadaza to doe vrijeme. U ovom joj trenutku, meutim, to nije bila glavna briga.Otvorila je prtljanik i iz njega izvadila naprtnjau njemakog stopera. I nanju je djelovala nona hladnoa; nije ba bila zaleena, ali je bila vlana ihladna, kao daje izvaena iz hladnjaka.Isserlev je iznijela naprtnjau u dvorite, uvjerivi se prije toga da vani nemanikoga. Nije bilo ni ive due. Potpalila je donje granice. Drvo koje je bilo

skupljeno mjesecima ranije i itavo vrijeme drano u kui, bilo je suho kaobarut; planulo je istog trenutka.Kad ju je izvrnula, naprtnjaa se neoekivano pokazala punom obilja. U nju jebilo natrpano vie nego to se inilo da doputaju zakoni fizike; i to itavo


21/106

mnotvo razliitih stvari; sve pospremljeno u plastine kutije i boice idepove i proreze, sve vrlo spretno sloeno i natiskano. Isserlev je sve testvarice bacala, jednu po jednu, u vatru. arene kutije za sendvie topile suse i nestajale u smradu benzina. Na maji-ama i gaama, koje je sloene bacala u vatru, otvarale su se crne rupe krozkoje je izbijao dim. arape su cvrljile. Mala je kartonska kutija lijekovaeksplodirala. Prozirna cilindrina posuda s malom plastinom figurom u kotskojnarodnoj nonji prola je nekoliko faza. Posljednja je bila unitenje male goleruiaste lutke, iji su se udovi topili, a lice nestajalo u plamenu.Vatra se guila zbog manjka visokozapaljivih materijala, tako daje, nakondodavanja traperica, zaprijetila da e se ugasiti. Isserlev je odabrala nekolikosuhih granica i spustila ih na strateka mjesta. Sklopive karte Engleske,Walesa i kotske takoer su bile korisne; nasumice baene jedna preko jdruge daizmeu njih moe ui dovoljno zraka, brzo su izgarale.Skrivena na dnu naprtnjae, nalazila se ruiasta toaletna torbica koja jeumjesto toaletnog pribora sadravala putovnicu. Isserlev se malo zamislila nadnjom, pitajui se moe lije ona iskoristiti. Nije vidjela jo nijednu putovnicu,barem ne glavom i bradom, kako se ono kae. Znatieljno ju je prelistavala.Unutra se nalazila stoperova slika, kao i njegovo ime, dob, datum roenja i takodalje. Ti podaci Isserlev nisu nita znaili, ali je se dojmilo kako je na sliciizgledao bucmastije i imao ruiasti ten kakav nije imao u stvarnosti, ali je

djelovao i znatno slabije. Izraz njegovog lica bio je istovremeno i pokunjen istoiki. Neobino kako primjerci poput njega, njegovani, zdravi, slobodni dalutaju svijetom i obdareni dobrim izgledom, koji bi im svakako omoguio boljiizbor enki za parenje, jo uvijek mogu biti tako jadni. Za razliku od njega,drugi bi mukarci, zaputeni, loeg zdravlja, odbaeni od svoje vrste, ponekadisijavali takvo zadovoljstvo koje je dolazilo iz neeg zagonetnijeg od pukegluposti.Ta nemo nekih od najbolje graenih i prilagoenih vod-sela da budu sretni doksu ivi, predstavljala je za Isserlev jednu od najveih tajni s kojom se susrelau svome poslu, a koju su godine iskustva inile samo jo vie zbunjujuom. Nijebilo nikakve koristi od razgovora o tome s Essvvisom, a jo manje s ostalimmukarcima na farmi. Iako su bili dobroduni, odavno je shvatila da im nedostajeduhovnosti.

Isserlev je podigla pogled i primijetila kako je pustila vatru da se gotovougasi pa je potraila neto visokozapaljivo. Stoperov plastini okvir snatpisima bio je prvi pri ruci pa je istresla papire na snijeg. Bacala ih je uvatru jednog po jednog: THURSO, GLASGOW, CARLISLE i jo desetak drugih, sve doknije dola do njemakog natpisa SCHOTT-LAND. Dobro su gorjeli, ali plamen ih jeprebrzo gutao. Vatra se brzo pretvarala u tinjajuu smjesu pepela i rastopljeneplastike za koju nije vjerovala da bi mogla imati velikog uinka na najveikomad, samu naprtnjau.Isserlev je urno otila u kuu i donijela kantu benzina. Obilno je posulanaprtnjau svjetlucavim benzinom i oprezno bacila kantu na vrh treperave lomae.Vatra je naglo oivjela, irei jaki miris benzina.Isserlev je posljednji put pogledala putovnicu. Odluila je da bi joj, bude liriskirala zadravajui dokumente, vozaka dozvola mogla vie koristiti. U svakom

sluaju, sa zakanjenjem je uvidjela da su naznaeni spol vlasnika putovnice islubena visina od 1 m i 90 cm. Isserlev se nasmijeila i bacila crvenu knjiicuu vatru.Nakon stoje izvadila novac, novanik iz-vreice takoer je zavrio u vatri.Jedan dio novca nije se mogao zamijeniti u Velikoj Britaniji; njega je odbacila.Korisne je novanice priloila zalihama za benzin. Dobro je da nikada nijekupovala nita drugo jer su joj ruke sada smrdile na benzin pa bi prenijelasmrad i na novanice.Posjet obali i tu nakon toga inili su se boljom idejom nego ikada prije. Ondae u vonju. Ako joj se bude dalo. Po ovakvom e vremenu stoperi ionako bitisami slabii. Amlis Vess e to morati razumjeti.Isserlev je etala ljunanom obalom zaljeva Moray i upijala ljepotu velikognepokrivenog svijeta.

S njene su se desne strane milijarde litara vode valjale izmeu Ablachove plaei nevidljive Norveke iza obzora. S njene lijeve strane strma, klekom obraslabrda vodila su prema farmi. Iza i ispred nje u beskraj se prostirao rubpoluotoka ije su movarne livade koje su sluile za ispau ovaca naglo


22/106

zavravale na granici izmeu plime i stijena koje su ovrsnuli i isklesalipretpovijesni vatra i led. Uz taj se rub Isserlev najvie voljela etati.(Vjerovalaje daje raznovrsnost oblika, boja i povrina is-pOd njenih nogu biladoslovno beskrajna. Morala je biti. Svaka koljka, svaki kameni i kamenpostali su onakvima /kakvi jesu zbog stoljea djelovanja mora ili leda.Nekritina, vjena odanost prirode svim svojim bezbrojnim djeliima imala je zaIsserlev veliku emotivnu vrijednost; nadoknaivala je svu nepravednost ljudskogivota.Izbaeni na obalu, sve dok ponovno ne budu uvueni natrag na jo koji milijungodina bruenja i ponovnog oblikovanja, kamenii su tako spokojno leali podnjenim bosim nogama. Poeljela je da ih moe sakupiti i pripremiti beskrajnosloenu izlobu kamenia za koju bi osobno bila odgovorna, ali koja bi bilatako ogromna da nikad ne bi mogla stii s jednog kraja na drugi. Na neki jenain plaa Ablach bila upravo takva izloba kamenia, osim to ona nijesudjelovala u njenom pripremanju, a jako je eljela imati nekog udjela u samomstvaranju.Sagnula se i dohvatila kameni, glatko zvonce sa sjajnom rupom koja jeprolazila tono kroz sredinu. Sljedei ka-men do njenih nogu bio je obao i posve crn. Bacila je onaj u obliku zvona iumjesto njega uzela crni oblutak. Dok gaje podizala, svijetlo ruiasto-bijelokristalno jaje odvuklo joj je pozornost. Izazov je bio nerjeiv.

Ispustila je crni oblutak i uspravila se gledajui u ocean, u nestalne brazdekoje su tvorili valovi. Zatim je pogledala na drugu stranu da pronae stijenu nakojoj je ostavila cipele. Jo uvijek su se nalazile tamo, s vezicama koje vijorena vjetru.Izlagala se opasnosti da svijet vidi njena bosa stopala, ali ako se i dogodi dajo netko zaluta na plau, vidjet e ga s nekoliko stotina metara. Dok bi jojpriao dovoljno da vidi njena stopala, mogla bi brzo ponovno uzeti cipele ili, unajgorem sluaju, ui u vodu. Olakanje koje je osjeala dok je putala svojedugake none paleve da osjete kamenu plau bilo je neizrecivo. Osim toga, kogase osim nje ticalo kakvoj se opasnosti izlae? Obavljala je posao koji nitkodrugi ne bi mogao obavljati i vraala se s lovinom godinu za godinom. Bude lidovoljno drzak da joj prigovara, Amlis Vess e to morati imati na umu.Nastavila je etati, sve se vie pribliavajui rubu valova. Plitki bazeni

izmeu stijena bili su puni neega za stoje sada znala da se zovu zvrkovi, iakose inilo da su to oni "siuni" za koje trite nije zainteresirano. Izvadilaje jednog iz ledene vode, prinijela ga ustima i vrhom jezika ula u njegovusluzavu unutranjost. Okus je bio trpak; bio je to bez sumnje ukus steennavikom.Vratila je zvrka nazad u njegov bazen, njeno kako ne bi podigla buku. Imala jeposebnog posjetitelja.Ovca je zalutala na ljunanu plau nedaleko nje i njukala stijene koje su bilevelike kao i ona sama. U Isserlev se probudila znatielja; mislila je da ovce nemogu hodati po takvoj povrini, mislila je da im to papci ne doputaju. Aliovdje je bila jedna ovca koja je s oitom lakoom gazila preko varljivog tla odkamenja i koljki.Isserlev se kradomice pribliavala, oprezno hodajui na prstima. Gotovo da nije

disala zbog straha da ne preplai svog simpatizera.Bilo je tako teko povjerovati da to stvorenje ne zna priati. Izgledalo je kaoda sigurno govori. Usprkos svom neobinom izgledu, u njemu je bilo neeg gotovoljudskog to ju je mamilo da, i to ne po prvi puta, prijee granicu izmeu vrstai pone komunicirati."Bok", rekla je."Beee", rekla je ovca."Meee", odgovorila je Isserlev.Sa ta tri pozdrava, iji je jedini uinak na ovcu bio daje lagano odetalanatrag, Isserlev je iscrpla svo svoje poznali vanje jezika./ Iskreno govorei, nije bila lingvist./ Ali s druge strane, nijedan se lingvist ne bi nikada prijavio za ovaj posao,to je sigurno. Jedino su oajnici koji su bili sigurni da e zavriti u Novim

kolonijama uope razmatrali tu mogunost.Pa ak i u tom sluaju, samo ako su bili potpuno poludjeli.Kada sada gleda na to, bilo joj je jasno daje bila potpuno poludjela. Do krajapoludjela. Ali, na koncu, ipak se sve najbolje zavrilo. Osobna je rtva bila


23/106

vrlo mala - ako se zbog nje moglo izbjei da cijeli ivot, vrlo kratak uostalom,provede zakopana u Kolonijama.Zapravo, kad god bi se uhvatila da ali zbog onoga stoje uinjeno njenom nekadprekrasnom tijelu kako bi mogla biti poslana ovamo, podsjetila bi samu sebe nato kako izgledaju ljudi koji su barem i kratko vrijeme proveli u Novimkolonijama. Propadanje i izobliavanje bili su normalni u ivotutamo dolje. Moda se to dogaalo zbog prenapuenosti, slabe hrane, loeg zrakaili nedostatka lijenike njege, ili je bilo jednostavno neizbjena posljedicaivota pod zemljom. Ali bilo je neke neopisive runoe u smeu Kolonija, nekegotovo neljudske sramote.Kad je saznala da e je poslati onamo, Isserlev se iskreno i sveano zarekla dae pod svaku cijenu ostati zdrava i lijepa. Otvoreno protivljenje tjelesnimizmjenama bila bi njena osveta monicima, njen uzvratni udarac. Ali je li tozaista mogla izvesti? Sigurno su se svi na poetku zakleli kako nee dopustitida ih se pretvori u zvijeri, s pogrbljenim leima, oiljcima po tijelu, propalimzubima, bez nekih prstiju i veeg dijela kose. Ali svi bi zavravali takvi, zarne? Bi li ona izgledala ita drukije daje otila onamo umjesto ovamo?Naravno da ne bi. Naravno da ne bi. A sada, kako stvari stoje, ne izgleda nitaloije od najgoreg smea iz Kolonija, zar ne?... ili barem ne mnogo loije. Aevo stoje dobila u zamjenu.Pogledom je obuhvatila cijeli daleki svijet sa svog kamenog vidikovca na obali

farme Ablach. inio se nevjerojatno prekrasnim. Poeljela je zauvijek tratinjime -jedino to vie nije mogla trati.Nije da bi u Kolonijama trala. Pokunjeno bi se vukla uokolo, zajedno s ostalimgubitnicima i drutvenim talogom, kroz podzemne hodnike od boksita i zbijenogpepela. Padala bi s nogu od posla u nekom pogonu za proiavanje vlage ilitvornici kisika, valjajui se u prljavtini kao crv meu ostalim crvima.Umjesto toga, evo je ovdje. Bila je slobodna da luta neogranienom divljinom ukojoj sve vrvi od vika kisika i vode.A sve stoje morala initi zauzvrat, kad malo bolje razmisli o onom bitnom, biloje hodati na dvije noge.Naravno da to nije bilo jedino stoje morala initi.Kako bi se zaustavila u razmiljanju o teim pojedinostima svoje rtve, Isserlevje naprasno odluila vratiti se poslu. Samo je toliko mogla uivati u slobodi

prije nego bi postala nemirna. Lijek je leao u radu.Kljueve i runi sat njemakog stopera ve je bacila u more, gdje e zajedno sostalim bezvrijednim sitnicama bacanim kroz stoljea biti ponovno oblikovani.Praznu plastinu vreicu zataknula je za pojas kako ne bi ostavljala smee naplai. Ve je bila dovoljno zaprljana plastinim otpadom koji je dolazio sbrodova i naftnih platformi koje su tu prolazile; jednog e dana zapalitiogromnu vatru na obali i spaliti sve te otpatke. Ali je neprestano zaboravljalaponijeti neto za potpaljivanje.Uzela je cipele i s tekoama ih obula preko hladnih i po-y malo oteklihstopala. Moda je pretjerala s izlaganjem hladnoi. Nekoliko sati u njenommalom, pregrijanom automobilu i bit e joj mnogo bolje.Hodala je plaom prema travnatom rubu livade. Njena se ovca vratila svome stadukoje se sada nalazilo daleko na suprotnom kraju breuljka. Pokuavajui otkriti

s kojom je ovcom razgovarala, Isserlev se spotaknula i zamalo pala, nespretnazbog svojih cipela; morat e bolje paziti kuda koraa. Zamrene hrpe osuene iizblijedjele morske trave leale su x razbacane na samom rubu vegetacije,nalikujui kosturima, ili dijelovima kostura nekih nepostojeih bia. Meu timprividnim utvarama prave ljuske poderanih galebova ljuljale su se na vjetru.Ponekad, ali ne danas, naao bi se tu i koji mrtav tuljan sa svojim crnimperajama zapetljanim u ostatke ribarske mree, le iju su unutranjost izdubilidrugi stanovnici mora.Isserlev je hodala uz brdo stazom koju su stvorili narataji stada ovaca. Umislima se ve nalazila za upravljaem.Kad se vratila kui, vatra se ve ugasila. Oko tamnog kruga pepela obavio sekolut stopljenih ostataka i spaljene trave u snijegu. U pepelu su leali velikinagorjeli komadi naprt-njae. Izvukla je aave metalne ipke i bacila ih na

stranu. Moda e ih se rijeiti sutra ako bude raspoloena za ponovni posjetmoru.Otvorila je kuna vrata i ula ravno u kupaonicu.I ona je, kao i ostale prostorije u kui izgledala golo i nenastanjeno, s


24/106

tragovima plijesni i kukaca. Prigueno se svijetlo probijalo kroz mali prozor sprljavim staklom. Odlo-mljeni komad ogledala nakrivljeno je visio u nii izaumivaonika. U njemu su se ogledali jedino zidovi sa kojih se gulila boja. Kadaje bila ista, ali malo zahrala. Za razliku od nje, iz toaleta bez poklopcazjapila je smekasta unutranjost; nije bila koritena barem onoliko dugo kolikoje Isserlev ovdje.yZaustavljajui se samo na toliko koliko joj je trebalo da izuje cipele, Isserlevje stala u oker kadu. Privrena na zidu iznad njene glave, nalazila se slavinatua koja je preko bakelitne skale isputala vodu pod pritiskom. Kad je nailabu

michel faber - ispod koze

Documents