Mikroekonomija 2010/11UvodU ekonomskoj ralambi esto su u uporabi kategorije ukupne, prosjene i granine veliine. Njihove meusobne veze i odnosi uvijek su isti bez obzira na to kakva je im je konkretna ekonomska interpretacija, to znai da su od opdeg znaenja. Prema tome, utvreni odnosi izmeu ukupnih, prosjenih i graninih veliina vrijede bez obzira izraavaju li veliine prihoda, trokova, proizvodnje ili bilo kojih drugih varijabli. U tablici je dan primjer ukupnog, prosjenog i graninog proizvoda koji se dobiva na odreenoj povrini obradive zemlje, ulaganjem razliite veliine rada, odnosno broja radnika.

Broj radnika (x) (1) 0 1 2 3 4 5

Ukupni proizvod (T) (2) 0 10 30 60 80 90

Prosjeni proizvod (A) (3=2:1) 0 10 15 20 20 18

Granini proizvod (M) (4=2i-2i-1) 0 10 20 30 20 10

Prva dva stupca pokazuju koliku de proizvodnju dati razliiti broj angairanih radnika na odreenoj povrini obradive zemlje. Stupac prosjean proizvod dobiva se dijeljenjem stupca ukupni proizvod sa stupcem broj radnika, pa oznaava ostvarenu proizvodnju po radniku i dobiva se matematikim izrazom A=T/x. Stupac granini proizvod dobiva se oduzimanjem prethodnog od sljededeg sukcesivnog lana iz stupca ukupan proizvod, to znai da granini proizvod pokazuje za koliko svaki dodatni radnik povedava proizvodnju. Granini proizvod definira se izrazom

.

Ukupan proizvod predstavlja funkciju broja radnika, u kontinuiranom sluaju: T=f(x), te se granini proizvod definira kao prvi izvod te funkcije po lanu x:

( )

( ).

1

1. est temeljnih stavova o odnosima izmeu ukupne, prosjene i granine veliine a) Ukupna, prosjena i granina veliina uvijek su jednake u prvom sloju (za prvu jedinicu) b) Ukupna veliina uvijek je zbroj dotadanjih graninih veliina c) Ako prosjena veliina raste, granina veliina je veda od prosjene d) Ako prosjena veliina opada, granina veliina je manja od prosjene e) Kad prosjena veliina dostie maksimalnu ili minimalnu vrijednost, granina veliina jednaka je prosjenoj f) Dodatak neke fiksne vrijednosti ukupnoj veliini ne utjee na graninu veliinu 2. Grafika ilustracija odnosa prosjene, granine i ukupne veliine Dok god prosjean proizvod raste, granini proizvod je vedi od njega i obrnuto- kad pada, granini je proizvod manji od prosjenog. Prosjean proizvod dostie maksimalnu vrijednost kad je jednak graninom proizvodu (u toki D). Na slici je takoer mogude sagledati i odreivanje veliine ukupnog proizvoda preko krivulje prosjenog proizvoda ili krivulje graninog proizvoda. Naime, kako se ukupna veliina dobiva umnokom prosjene veliine i broja radnika (TP=AP x X), to je ubilo kojoj toki prosjene veliine ukupna veliina jednaka povrini pravokutnika odreenoj okomicama na koordinate povuenim iz te toke (u toki B ma krivulji prosjenog proizvoda, ukupan proizvod jednak je povrini 0ABQ, jer je TP=AP x X= '0A x 0Q). S druge strane, slijedom stava 2, ukupna je veliina uvijek jednak zbroju dotadanjih graninih veliina, pa je ukupna veliina pri bilo kojoj toki na krivulja granine veliine i to od ishodita od odnosne toke, okomica sputena iz te toke na apscisu i odgovarajudi dio apscise (npr. na slici ispod veliini graninog proizvoda QC odgovara veliina ukupnog proizvoda 0CQ).

Na slici 1-11. Dani su elementi za ralambu odnosa izmeu ukupnog, prosjenog i graninog proizvoda. Na slici je prikazana krivulja ukupnog proizvoda faktora x i u bilo kojoj toki te krivulje ukupan je proizvod prikazan ordinatom te toke, a odgovarajudi broj radnika njenom apscisom (npr. u toki A, ukupan proizvod 0A',a broj radnika 0A''). Upravo zato odnos ordinate i apscise predstavlja prosjean proizvod, a geometrijski je to nagi radijus-vektora koji iz ishodita prolazi kroz toku A, odnosno tangens kuta . Poznato je da je nagib neke krivulje u nekoj toi jednak nagibu njezine tangente u toj toki, a taj nagib jednak je vrijednosti prve derivacije te funkcije u istoj toki. Otud je granini proizvod za veliini 0A'' varijable x jednak nagibu tangente u toki A, odnosno, tangens kuta . U skladu s tim u toki A prosjean proizvod je AP=tg ,a granini proizvod je MP=tg .

2

3. Odreivanje odgovarajude krivulje granine veliine pomodu krivulje prosjene veliine S pomodu krivulje prosjene veliine dolazi se do odgovarajude krivulje granine veliine postupkom u 4 faze, kao na slici ispod: a) U nekoj toki (npr. A) povue se tangenta i nae njeno sjecite s ordinatom- G b) Iz toke A spuste se okomice na apscisu i ordinatu i dobiju duine AI i AB c) Kroz sredinu duine AB, kroz toku C, povue se pravac iz toke G d) Toke sjecita pravaca povuene kroz toke G i C s duinom AI, tj. toka A', jest toka koja prikazuje graninu veliinu koja odgovara prosjenoj graninoj veliini iz toke A. Postupak se moe ponavljati za vie toaka, npr. za toku D, pa se spajanjem toaka A' i D' dobiva krivulja granine veliine MW koja odgovara danoj krivulji prosjene veliine AW.

4. Trite i njegove osnovne funkcije Pojam trita u opdem smislu se moe definirati kao ukupnost svih robno-novanih veza izmeu ekonomskih subjekata u drutvu zasnovanom na drutvenoj podjeli rada. Trite moemo promatrati kao automatski regulator trino organiziranog gospodarskog sustava. Tu regulaciju trite postie preko svojih osnovnih funkcija: 3

1. Selektivna funkcija Trite uinkovito selektira potrebne proizvode. Proizvedena dobra realiziraju se procesom razmjene na tritu. Djelovanjem ponude i potranje formira se trina cijena koja usmjeruje proizvoae voene profitom na proizvodnju onih dobara i usluga koje potroai potrauju. 2. Alokativna funkcija Problem optimalne alokacije gospodarskih resursa svodi se na iznalaenje takve kombinacije initelja u proizvodnji svakog dobra i usluge koji osigurava najvedi efekt uz dani utroak initelja. Proizvoai koje vodi interes za maksimizaciju profita provode za sebe djelotvornu alokaciju initelje proizvodnje i efikasan izbor proizvodnih postupaka ne vodedi rauna o utjecaju takvog izbora na gospodarstvu kao cjelinu, no, oni ine upravo ono to je nuno da bi se postigla optimalna alokacija na razini gospodarstva kao cjeline. 3. Distributivna funkcija Trinim mehanizmom provodi se primarna raspodjela ukupno ostvarenog dohotka u zemlji. Sustavom cijena, razinama cijena i njihovim relativnim odnosima na koje utjee ponuda i potranja, trite odreuje uede svakog sudionika proizvodnje u prisvajanju dijela ukupno ostvarenog dohotka. 4. Informacijska funkcija Trite osigurava maksimalnu ekonomiju informacija jer se svaki sudionik u sustavu ograniava na onaj dio informacija koje su njemu potrebne, a svi skupa donose odluke koje su u skladu s opdim gospodarskim optimumom. 5. Razvojna funkcija Trite konkurencijom prisiljava poduzeda na stalnu brigu i razvoj- namede tednju i investicije kao uvjet opstanka.

POTRANJA5. Definicija i zakon potranjePod potranjom se podrazumijevaju koliine dobara i usluga koje de se kupiti pod odreenim cijenama, na odreenom tritu, u odreenom vremenu. Prema tome, potranja pokazuje nabavnu spremnost kupaca pri razliitim cijenama nekog dobra, na odreenom tritu, u odreenom razdoblju. Kolike de biti prodane koliine dobara ovisi o cijeni dobra, pa je u vezi s time potranja definirana u odnosu na cijene. Kad se cijena nekog dobra poveda, potraivana koliina de se smanjiti i obrnuto (ceteris paribus), pa krivulja potranje pada s lijeva na desno, odnosno, negativnog je nagiba. Formulaciju zakona u obliku funkcije dao je prvi A.A. Cournot -> d=f(p), uz uvjet f'(p)1 raste opada 0 =1 raste konstantan =0 opada konstantan =0 0 opada opada 0, APX je rastudi, pa je otud MPX>APX, a TPX neprekidno se povedava. II. zona: B'C'-MPX>0, APX je opadajudi, pa je MPX0. III. zona- C'E'- MPX0 SRTC=FC +VC Fiksni su trokovi ukupan novani izdatak koji je potrebno podmiriti i kad je razina autoputa jednaka nuli. Na njih nemaju utjecaj promjene u razini outputa. Za razliku od fiksnih trokova varijabilni trokovi povedavaju se s povedanjem razine outputa. Varijabilni trokovi poinju od nule (ishodita) i mogu rasti proporcionalno depresivno i progresivnu odnosu prema rastu autoputa proporcionalno varijabilni trokovi povedavaju se upravno razmjerno povedaju autoputa pa se prikazuju linearnom funkcije TVC-a Q kretanje trokova u odnosu prema rastu autoputa ovisi koeficijentu proporcionalni koji moe biti vedi od jedan jednak ovisnom o tome zatvara pravac s apscisom kut vedi, jednak ili manji od 45 . Degresivno varijabilni trokovi rastu razmjerno sporije od rasta outputa i prikazuju se rastudom krivuljom, naklonjenom apscisi za razliku od progresivno varijabilnih trokova koji rastu razmjerno bre od rasta outputa. Oni se prikazuju rastudom krivuljom naklonjenom ordinati. 32

O emu ovisi kako de rasti varijabilni trokovi u odnosu na rast outputa? ZAKON PRINOSA U zono rastudeg graninog fizikog proizvoda, zbog manje potrebe za utrokom varijabilnog initelja da bi se proizvela dodatna jedinica outputa, ukupni varijabilni troak raste po opadajudoj stopi. Kad pone djelovati zakon opadajudih prinosa, zbog vede potrebe za utrokom varijabilnog initelja da bi se proizvela dodatna jedinica outputa, ukupni troak rast de rastudom stopom.

PROSJENI UKUPNI TROKOVI- ukupni trokovi proizvodnje po jedinici outputa ili ATC=AFC+AVC PROSJENI FIKSNI TROKOVI odnos ukupnih fiksnih trokova i proizvedenog outputa (sustavno opadaju s rastom outputa) PROSJENI VARIJABILNI TROKOVI- ukupni varijabilni trokovi po jedinici outputa 33

GRANINI TROKOVI predstavljaju porast ukupnih trokova uvjetovan jedininim porastom outputa

Tri toke na krivulji MC: a) Tjeme krivulje MC prag zakona o prinosima jer pri outoputu MC dostiu minimum a MP maksimum pa je nakon te toke zbog djelovanje opadajudi prinosa sporiji porast proizvodnje nego porast trokova, pa iako AVC i ATC jo uvijek opadaju, opadaju sve sporije s porastom proizvodnje b) Toku sredita MC i AVC toka zatvaranja- na ordinati pokazuje trinu cijenu prema kojoj bi poduzede uz proizvodnju i prodaju outputa pokrivalo TVC pa bi ostvarilo jednak gubitak (u visini fiksnih trokova) kao i kad ne bi proizvodilo c) Toka sredita MC i ATC prijelomna toka -na ordinati pokazuje trinu cijenu prema kojoj bi poduzede uz prodaju outputa pokrilo ukupne eksplicitne i implicitne trokove. Pri toj razini outputa postie se jednakost graninog i prosjenog ukupnog troka pa bi s gledita optimalne uporabe resursa i u skladu s tim minimalnih trokova po jedinici outputa to bila optimalna razine proizvodnje u tehnikom smislu

34

49. Trokovi proizvodnje u dugom roku - odnos izmeu krivulje LRTC i krivulje SRTC, te krivulje SRATC i krivulje LRATC Poduzetnika aktivnost u dugom roku jednaka je zbroju kratkoronih kombinacija proizvodnih initelja na onom stupnju njihove zaposlenosti koja osigurava minimalne trokove outputa. Ako se krivulje SRTC (kretanje ukupnih trokova u kratkom roku) poduzeda (kad je raspolagao s 3 razliite veliine kapaciteta) prikau kao na slici, krivulja LRTC (kretanje ukupnih trokova u dugom roku) dobiva se spajanjem toaka infleksije pojedinih krivulja SRTC. Tim tokama odgovaraju outputi u kojima se postiu minimalni trokovi po jedinici outputa, odnosna u MC=ATC. LRTC krede iz ishodita jer u dugom roku nema fiksnih initelja proizvodnje, pa tako ni fiksnih trokova- svi su trokovi varijabilni jer poduzede moe prilagoavati kapacitete. U pravilu je oblika naopakog slova S jer povedanje dovodi u poetku do rastudeg, a kasnije do opadajudeg prinosa s obzirom na razmjer.

Krivulja kretanja prosjenih trokova u dugom roku (LRATC) moe se dobiti spajanjem tjemena pojedinih krivulja SRATC koje odgovaraju razliitim razmjerima tvornikih kapaciteta. U prvom dijelu povedanje kapaciteta dovodi do sve niih ATC, a poslije odreenog razmjera kapaciteta ATC rastu. Ovo je posljedica ekonomije i disekonomije opsega (objanjeno u 50. pitanju).

35

50. Elastinost ukupnih trokova Elastinost ukupnih trokova je osjetljivost ukupnih trokova na promjene opsega proizvodnje. Mjeri se koeficijentom elastinosti (EC) koji pokazuje za koliko de se postotaka promijeniti ukupni trokovi ako se opseg proizvodnje poveda za 1 postotak, to znai da je: .

U ralambi kratkog roka prijelomna toka (gdje se sijeku MC I AC) oznaava granicu QE do koje bre raste output nego ukupni trokovi (EC1).

U ralambi dugog roka EC upuduje na zone ekonomije i disekonomije opsega. Dok je LRATC vedi od LRMC, EC1, to znai da bre rastu ukupni trokovi nego output, a to je obiljeje zone disekonomije opsega. Opseg proizvodnje QE u kojem su LRMC i LRATC jednaki, odnosno, EC =1 definira optimalni razmjer poduzeda u kojem su prosjeni ukupni trokovi najnii.

51. Izvoenje krivulje ponude konkurentnog poduzeda u kratkom i dugom rokuOpdi neposredni cilj i kriterij ponaanja poduzeda je maksimiziranje pozitivne razlike izmeu ukupnog prihoda i ukupnih trokova, odnosno max (TR-TC), to se postie pri onom opsegu proizvodnje pri kojem su MC=MR, gdje se izjednauju granini trokovi i granini prihod. Kad su cijene proizvoda i initelja stalne, bez obzira na razinu

36

outputa, poduzede ekonomski ispravno postupa kad prilagoava opseg proizvodnje trinoj cijeni outputa na taj nain da taj opseg uvijek bude odreen sjecitem krivulja cijene i MC iznad prijelomne toke .

Dok god je cijena u kratkom roku jednaka ili veda od prosjenih varijabilnih trokova (pAVC), poduzede treba nastaviti proizvodnju jer tako maksimizira pozitivnu razliku izmeu TR i TC. U takvim uvjetima krivulja ponude poduzeda u kratkom roku izvodi se iz njegove rivulje SRMC iznad toke zatvaranja. Pri svakoj cijeni od p1 do p2 odgovarajudom koliinom outputa od Q1 do Q2 poduzede ostvaruje manji gubitak nego kad ne bi proizvodilo. Pri cijeni p2 i koliini Q2 poduzede pokriva ukupne trokove po jedinici outputa, a s cijenom p3 i koliinom Q3 ostvaruje profit iznad prosjenogekstraprofit.

Za razliku od kratkog roka, u dugom roku krivulja ponude poduzeda bit de odreena segmentom krivulje LRMC iznad prijelomne toke, jer se u toj toki pokrivaju ukupni trokovi obraunati po jedinici outputa.

37

RAVNOTEA I ODREENOST CIJENE I OUTPUTA U RAZLIITIM TRINIM STANJIMAPotpuna konkurencija 52. Stackelbergova klasifikacija trinih struktura Polazite je sljedede: to je vedi broj sudionika na tritu, manja je ekonomska snaga svakog od njih. Broj sudionika moe se svrstati u 3 kategorije: mnogo, malo i samo 1. Tako je Stackelberg razradio shemu koja sadri 9 trinih stanja i koja predstavlja matricu s obzirom na trina stanja ispod i iznad glavne dijagonale. Prigovor ovoj klasifikaciji jest gore navedeno polazite kao i ignoriranje parcijalnih trinih stanja- postojanje prodavaa ili kupaca outsidera koji nemaju utjecaja na cijenu.Broj kupaca Mnogo Broj prodavaa Mnogo Malo Jedan Potpuna konkurencija Oligopol Monopol Oligopson Bilateralni oligopol Kvazimonopol Monopson Kvazimonopson Bilateralni monopol Malo Jedan

53. Weintraubova klasifikacija trinih struktura Na temelju triju kriterija (broj sudionika, koeficijent elastinosti supstitucije i koeficijent unakrsne elastinosti potranje), Weintraub definira 4 trina stanja navedena u tablici. Ta se klasifikacija najvie rabi u ralambi odreenosti cijena i outputa.Trino stanje Potpuna konkurencija Monopol Oligopol Ograniena konkurencija Broj sudionika Velik Jedan Malen velik K.e. supstitucije Odreen (malen) broj Odreen (velik) broj K.unakrsne e. potranje 0 0 Odreen broj Odreen broj

Potpuna konkurencija- velik broj proizvoaa nudi identian proizvod, pa je k.e.s. beskonaan, a kako svaki proizvoa sudjeluje u ukupnoj ponudi sa zanemarivo malim udjelom, svaka je akcija u sklopu vlastite politike cijena beznaajna. Monopol-1 proizvoa proizvodi proizvod za koji postoji mala mogudnost supstitucije, pa kupci s vremenom reagiraju na promjene u cijeni promjenom opsega svojih kupnja, a k.u.e.p. jednak je 0, jer nema drugih proizvoaa. Oligopol-razmatra se isti ili homogeni oligopol, pa nema diferencijacije proizvoda, odnosno, e.s. je savrena, a k.u.e.p. postoji jer se promjene u cijeni jednog prodavaa odraavaju na opseg prodaje drugih. Ograniena konkurencija- velik broj sudionika proizvodi diferenciran proizvod, ali iako postoji izvjesna izoliranost vlastitog trita, relativno je lako udi u odnosnu djelatnost, pa postoji relativno velika

38

elastinost supstitucije, dok je unakrsna elastinost potranje veda od 0, jer promjene u cijeni jednog proizvoaa utjeu na opseg prodaje drugih, koji, iako ne prodaju isti proizvod, prodaju vrlo slian. 54. Bitne oznake modela trita potpune konkurencije Velik broj proizvoaa nudi homogene, potpuno istovjetne proizvode, pa ih kupci ne razlikuju. Krivulja potranje je stoga savreno elastina, jer je elastinost supstitucije savrena. Svaki proizvoa u prodaju sudjeluje u zanemarivom udjelu, te ne moe utjecati na cijenu (zato je k.u.e. jednak 0), ved je prihvada kao zadanu veliinu koja se oblikuje na tritu djelovanjem agregatne ponude i agregatne potranje. Sudionici u tritu potpune konkurencije su savreno mobilni, odnosno, poduzeda su slobodna ulaziti i ulaziti u grane po vlastitom izboru, ne se cijene neogranieno mogu kretati radi mjera ekonomske politike. Potpuna konkurencija se rijetko susrede u zbilji, obino u nekim poljoprivrednim granama. No, mogude je da se neko poduzede smatra poduzedem potpune konkurencije- kada ocijeni da ne moe utjecati na cijenu svog proizvoda, nego ju prihvada kao zadanu i njoj prilagoava obujam proizvodnje. 55. Ravnotea na razini grane u trenutnom, kratkom i dugom roku u uvjetima potpune konkurencije Trenutni rok je vrijeme realizacije u kojem je ponuda ograniena postojedom zalihom dobara, kratki rok omoguduje promjene u proizvodnji samo u granicama postojedih fiksnih kapaciteta, a u dugom roku svi su initelji varijabilni (fiksni su samo prirodni resursi), pa se kapaciteti i tehnologija mogu mijenjati. Otud, prema A. Marshallu, postoji privremena ravnotea ponude i potranje i trina cijena u trenutnom roku, kratkorona ravnorea i subnormalna cijena kratkog razdoblja i normalna cijena dugog razdoblja. to je krade vremensko razdoblje razmatranja, na formiranje ravnotene cijene vedi utjecaj ima potranja, a to je dulje vremensko razdoblje, odluujudi je utjecaj ponude i trokova proizvodnje. U trenutnom roku razina cijene ovisi o poloaju krivulje potranje. Veda potranja- veda cijena.

U kratkom roku ponuda i trokovi proizvodnje zajedno s potranjom utjeu na formiranje cijene. Povedanje potranje s D na Dq vodi privremenom rastu cijene s p na p1 i ravnotei u toki R1. Povedanje cijene stimulira povedanje proizvodnje i rast ponude sa S na S1, to vodi novoj ravnotei u R2.

39

U dugom roku dolazi do optimalnog prilagoavanja proizvodnje i ponude grane trinoj situaciji, pa ponuda odluujude utjee na formiranje cijene. Krivulja ponude u dugom roku je najelastinijeg oblika, pribliava se pravcu paralelnom s apscisom (a). Ako trokovi opadaju- krivulja ponude je negativnog nagiba, pa je u sluaju povedanja cijene dugorona normalna cijena biti nia od poetne. Ako su trokovi rastudi, krivulja je pozitivnog nagiba, a ako su trokovi konstantni, krivulja ponude je paralelna s apscisom (b).

56. Cobweb teorem Ovaj teorem predstavlja obrazac prilagoavanja u koji su ukljuena vremenska zakanjenja. U tom sluaju, proizvoai u potpunoj konkurenciji planiraju bududu proizvodnju na osnovni oekivanih odranja postojedih cijena, a cijena je odreena raspoloivom ponudom. Na slici, krivulja D je krivulja potranje tijekom odreene godine, a S je krivulja ponude u koju je ugraeno vremensko zastajanje (npr. ponuena koliina na tritu tijekom 2 godine pri razliitim cijenama iz prole godine i obrnuto. U prvoj godini cijena je p1 i odreena je ponudom i potranjom u toj godini. Visoka cijena potie proizvodnju vedih koliina idude godine (q1), pa cijena pada na p2. Idude se godine po toj cijeni nudi q2 proizvoda to uzrokuje porast cijene na p3, pa takvo kretanje vodi toki presjeka krivulje potranje i krivulje ponude ( s ugraenim vremenskim zaostajanjem), odnosno cijeni ravnotee pe. Kako je nagib krivulje ponude vedi od nagiba krivulje potramke, nastaju priguene oscilacije oko ravnotene cijene. U sluaju kad je apsolutna vrijednost nagiba krivulje potranje veda od nagiba krivulje ponude, cijene bi se neprekidno udaljavalje od ravnotene cijene (ekspandirajudi cobweb), a i sluaju da je

40

apsolutna vrijednost oba nagiba jednaka, ne bi bilo ni pribliavanja, ni udaljavanja od ravnotene cijene (cobweb nepriguenih oscilacija).

57. Ukupni, prosjeni i granini prihod poduzeda i kriterij maksimizacije njegove dobiti u uvjetima potpune konkurencije

Poduzede koje posluje u uvjetima potpune konkurencije ne moe utjecati na trinu cijenu, pa je kod svake prodane jedinice upravo cijena granini prihod koje poduzede ostvaruje. Koliko de poduzede proizvesti, ovisi o trokovima proizvodnje. Odluku koliko de proizvoditi donosi u ovisnosti o graninim trokovima. Za razliku od graninog prihoda koji je jednak pri svim obujmima prodaje, granini troak ne mijenja se povedanjem proizvodnje. Najbolje rjeenje za poduzede jest da proizvodi koliinu pri kojoj su granini trokovi jednaki graninom prihodu (ukupni profit je tada maksimiran). Kako je u potpunoj konkurenciji granini prihod jednak cijeni, to znai da de poduzede maksimizirati profit pri onom obujmu proizvodnje kod kojeg su granini trokovi jednaki cijeni (MC=p). 41

Ukupan prihod (TR=p * Q) poduzeda moe se grafiki predstaviti pravcem pozitivnog nagiba koji ide iz ishodita, a veliina njegova nagiba ovisi o cijeni koja je odreena. Kako se iz TR veliine AR i MR mogu dobiti izraunavanjem tangensa kuta to ga s apscisom zatvara radijus-vektor, odnosno, tangenta povuena na odreenu toku krivulje TR, to je u ovom sluaju tangens kuta jednak veliini cijene p, prosjenog proizvoda AR i graninog prihoda MR poduzeda.

58. Ravnotea poduzeda u kratkom roku u uvjetima potpune konkurencije

Iz kretanja krivulja ukupnog prihoda i ukupnih trokova jednostavno se nalazi kojom razinom outputa poduzede postie max (TR-TC). Najveda meusobna udaljenost krivulja TR i TC, s tim da je TR>TC postie se pri outputu Q3 jer su tada nagibi krivulja jednaki. To znai da su jednaki MR i MC, a kako je MR=p, to je i MC=p. To se moe pokazati i sa slikom ispod:

42

U kratkom roku poduzede se na tritu susrede s potranjom odreenom na visini cijene, prikazanoj vodoravnom linijom. Kako svaku jedinicu proizvoda poduzede prodaje po istoj cijeni, ta krivulja prikazuje i njegov granini i prosjeni prihod (p=MR=AR=dd). Slika prikazuje kako se poduzede ponaa pri razliitim trinim cijenama da bi maksimiziralo dobit.

59. Ravnotea poduzeda u dugom roku u uvjetima potpune konkurencije

Ekstraprofit privlai druga poduzeda u granu, pa se krivulja agregatne ponude pomie udesno, to uz danu krivulju agregatne potranje uzrokuje pad cijene proizvoda. To smanjuje profit poduzeda, te postupno nestaje ekstraprofita, odnosno, ostvaruje se samo prosjean, normalan profit, prikazan kao na slici. Prema tome, u dugom roku, cijena je na razini normalne, nema ekstradobiti, pa je ravnotea poduzeda dugog roka ujedno i ravnotea kratkog roka (p=MR=AR=LRATC=SRATC=LMRC=SMRC).

Monopol 60. Bitne oznake monopola Monopol je trina situacija u kojoj je jedan prodava jedini u cijelom proizvodnom sektoru, odnosno grani. Jo jedno obiljeje monopola jest to da proizvoa proizvodi proizvod za koji nema dobrog supstituta. To znai da se u drugim sektorima ne proizvodi proizvod koji je konkurent u potronji. Potranja za proizvodom monopolista nije savreno neelastina, jer de se kupci s vremenom preusmjeriti na kupnju nekog drugog proizvoda. U sluaju monopola drugi proizvoai nemaju slobodan pristup proizvodnji i tritu odnosnog proizvoda, a prepreke mogu biti sljedede: patenti, licencije, zatitni znak, nadzor nad sirovinama. Koeficijent unakrsne e. potranje je stoga jednak 0. Poduzede maksimira profit pronalaenjem odgovarajude kombinacije izmeu obujma proizvodnje i trokova proizvodnje, s jedne, i cijene i obujma prodaje s druge strane. Dok u potpunoj konkurenciji granini proizvod, prosjeni prihod i cijena jednaki, u monopolu je granini prihod manji od prosjenog prihoda koji je jednak cijeni.

43

61. Grafiki prikaz ravnotee u uvjetima monopola i Amoroso - Robinson formula odreenosti monopolske cijene

Monopolistiko poduzede, ako eli povedati opseg prodaje, mora stalno smanjivati cijenu proizvoda, a to, samo kad je elastinost potranje veda od 1, dovodi do porasta ukupnog prihoda (tada je i granini prihod vedi od nule). U toki u kojoj je Ed=1, ukupni prihod dostie maksimum (a granini je jednak 0), a u zoni gdje je Ed q3 p3. Potroaev viak se smanjuje. Kad ne bi bilo diskriminacije cijena, njegov viak bio bi povrina p3AF (uz konstantu graninu korisnost novca). Primjenom razliitih cijena dio potroaeva vika prisvaja monopolist (osjenena povrina), a potroaev viak ostaje p1AB + BCD + DEF. 47

67. Monopolska diskriminacija cijena prvog stupnja

Diskriminacijom cijena prvog stupnja monopolistiko poduzede odreuje razliitim kupcima razliitu cijenu za isti proizvod, odreujudi svakom od njih najviu cijenu koju je ovaj spreman platiti samo da ne ostane bez dobra, i tako pokuava iscijediti sav potroaev viak (slika 2-88). Pravac AR1 predstavlja prosjean prihod kad se primjenjuje diskriminacija cijena, a ARm kad se ne primjenjuje diskriminacija cijena. U sluaju primjene savrene diskriminacije monopolska dobit je veda nego bez nje (p1ck1 q1 > pmckm qm). Potroaev viak je u cijelosti izgubljen. Pri outputu q1 viak je ACB. Dio Ap1DB pripada monopolistu, a ostatak vika p1CD potroau nestane, odnosno monopolist ga preseli jer su trokuti p1CD i DEB jednake povrine (p1D = DE, kutovi BDE i p1DC su jednaki, a kako su u pitanju pravokutni trokuti, iste su povrine).

48

68. Reguliranje monopola

Oligopol 69. Bitne oznake oligopola Oligopol je najedi oblik ustrojstva suvremenih trita, a posebno je zastupljen u industriji. Jedno od osnovnih obiljeja tog trinog stanja je mali broj prodavaa koji su modni, u smislu da svojom ponudom, a posebno politikom cijena, mogu znatno utjecati na trite i druga poduzeda, a povratno i na same sebe (oligopolski bumerang). Znai, postoji velika unakrsna elastinost potranje. Osim toga bitna oznaka je lako supstituiranje proizvoda, posebno kad su u pitanju isti oligopoli koji nude ekonomski homogene proizvode. Za razliku od toga, kod diferenciranog oligopola supstitucija proizvoda nije savrena. Isto tako, postoje prepreke poduzedima za ulazak u granu, a glavne su visoki trokovi ulaska koji su posljedica visokih trokova kapitalne opreme potrebne za proizvodnju u takvim granama. Za to je trino stanje bitno da se poduzede pri utvrivanju i provoenju svoje poslovne politike, a posebno politike cijena, mora brinuti o politici i reakciji konkurenata. Upravo zbog mogudnosti razliitih reakcija konkurenata na poslovne odluke poduzeda, nema opdeg modela ni opde teorije oligopola. Razliiti su modeli koji se zasnivanju na razliitim pretpostavkama ponaanja oligopolistikih poduzeda. Prema tome, nije jednostavno odgovoriti na pitanje o tome kako pojedina poduzeda reagiraju. Razliita poduzeda razliito reagiraju ovisno o razliitim situacijama, razliitim granama, ak ovisno i o razliitim temperamentima menadera u poduzedima. Najjednostavniji oblik oligopola je duopol. Duopol je situacija kada se dva samostalna i maksimizacijom profita motivirana prodavaa nalaze nasuprot mnotvu kupaca koji, zbog brojnosti i nedovoljne ekonomske snage, nisu u mogudnosti bilo kako utjecati na razinu cijene. Treba naglasiti da u zbilji nema mnogo primjera duopolskih situacija, iako su u ekonomskoj literaturi modeli duopola prihvadeni kao osnova prouavanja oligopola jer njihova rjeenje vrijede u cijelosti za oligopole. Valja naglasiti jo neto. Ima razlike u ponaanju oligopolista kada djeluje samostalno kao meusobni rivali i ponaanja kada izmeu njih odreena meusobna koordinacija.

49

70. Cournotov model duopola - pretpostavke i rjeenje u sluaju zajednikog i u sluaju samostalnog nastupa duopolista

Pretpostavke Cournotovog modela su da svaki rival u donoenju odluke pretpostavlja da de output drugoga rivala ostati neizmijenjen, te da svaki tei maksimiziranju dobiti unutar preostalog mu dijela trita. Kako proizvoai djeluju samostalno, prvi poetni proizvodi koliinu q1 i prodaje je po cijeni p1 i na taj nain maksimira profit (najvedi pravokutnik ispod krivulje koji se moe ucrtati, tu je cjenovna elastinost jednaka 1, a kako su TC=0, to znai da je maksimiziran profit (Pf=TR-TC). Kad drugi proizvoa dolazi na trite nalazi polovicu trita (0D) neopskrbljenu i odlui proizvoditi koliinu q1q2 to ukupno ini trita (jer pretpostavlja da de output prvog proizvoaa ostati isti i nastoji maksimizirati profit na preostalom dijelu). Odreujudi cijenu p2, drugi oligopolist ostvaruje dobit q1ABq2, meutim, takvom cijenom smanjuje dobit prvog na 0p2Aq1. Zatim slijedi reakcija prvog, proizvodi 1/2(1-1/4)= 3/8, zatim slijedi reakcija drugog, pa proizvodi 1/2(1-3/8), zatim reagira prvi, pa drugi i na kraju svaki proizvoa proizvodi 1/3. Ravnotea se moe prikazati i s pomodu krivulja reakcija rivala, na slici ispod. Ako prvi proizvodi 0D, drugi de proizvoditi 0D. Ako prvi proizvodi 1, drugi de nula, ako prvi proizvodi 0, drugi de proizvoditi . Ovim se odreuje reakcija drugog oligopolista na akciju prvog (R II/I). S druge strane, ako drugi proizvodi 0D, prvi de proizvoditi 0D. Ako drugi proizvodi 1, prvi de 0, ako drugi proizvodi 0, prvi de proizvoditi . Time se dobiva rekacija prvog na akciju drugog oligopoliste (R I/II). Krivulje reakcija sijeku se u tzv. Cournotovoj toki pokazujudi da de oba oligopolista proizvoditi po 1/3, odnosno, zajedno 2/3. Ravnotea je stabilna, jer akcija prvog dovodi do reakcije drugog, i obrnuto, te se tako kredu prema ravnotei. Kad bi oligopolisti zajedniki nastupalo, formirali bi cijenu na razini monopolske cijene p1, pa bi svaki proizvodio 1/4 umjesto 1/3 OD i ukupno bi proizvodili 1/2 OD. Kad bi bila 4 oligopolista, prema tom modelu proizvodili bi 4/5 OD, odnosno, prema opdem izrazu, n oligopolista proizvodi n/(n+1) OD.

50

71. Bertrandov model - pretpostavke i proces uspostavljanja ravnotee Bertrand zamijenjuje Cournotovu pretpostavku konstantne veliine outputa prerpostavkom da je rivalova cijena konstantna. Da bi privukla kupce, oba konkurenta obaraju cijene svog proizvoda naizmjence, sve dok se ne spuste do konkurencijske razine p=MC=0 (svaki pretpostavlja da de cijena drugog ostati nepromijenjena, pa snizuje cijenu kako bi osvojio vedi dio trita, Na slici: drugi oligopolisti postavlja cijenu p1, drugi reagira s p1', na to drugi obara cijenu na p2, zatim prvi reagira s p2' i tako naizmjence dok se ne postigne cijena potpune konkurencije. Cilj ovog, kao i Cournotovog modela jest pokazati da je limit oligopola potpuna konkurencija, a oba modela daju rjeenje determinirane ravnotee.

51

72. Edgeworthov model - pretpostavke i proces uspostavljanja ravnotee

Pretpostavka je limitiranost svakog oligopolista u ponudi veliinom raspoloivih proizvodnih kapaciteta i pokazuje da oligopolski modeli daju rjeenje indeterminirane ravnotee. Svaki oligopolist je limitiran u ponudi na pripadajudeg mu dijela trita i svaki je suoen s krivuljom potranje (D, odnosno D') koju formira ukupnog broja kupaca. Kad oligopolosti ne nastupaju na tritu zajedno, dogaa se sljedede: drugi oligopolist prvi nastupa na trite i postavlja cijenu p1 te ostvaruje profit 0p1HB. Prvi oligopolist kad nastupa na tritu snizi cijenu malo ispod p1 pa time moe prodati koliko god moe proizvesti, a to je prema kapacitetima 0C, s tim da de privudi dio potroaa drugog oligopolista i postidi de dobit 0CFG. Tada drugi obara cijenu ispod cijene prvog oligopolista i privlai dio njegovih potroaa, zatim slijedi reakcija prvog, pa drugog, itd., a kada cijena padne na p2, oba oligopolista dostiu granicu vlastitih kapaciteta. Meutim, ta cijena nije stabilna, jer de o njoj prvi oligopolist prodati sav output polovici potencijalnih kupaca OC=(OC+OE)/2, dok bi druga polovica bila spremna kupiti i po vioj cijeni. Iz tog razloga drugi oligopolist (ili prvi), podie cijenu na p1 (potranja je u zoni BD', odnosno u AD neelastina pa rastom cijene raste ukupan prihod, a kako su trokovi 0,raste i dobit, a s druge strane konkurent je formirao cijenu koja mu je osigurala potpunu uposlenost kapaciteta pa se njega ne treba bojati). Prvi (ili drugi) oligopolist de ponovno sniziti cijenu i kad cijena 52

doe na p2, jedan od njih de ponovno podidi cijenu. Prema tome, cijena de se neprekidno kretati izmeu p1 i p2, to znai da je ravnotea u oligopolskim modelima nedeterminirana. 73. Stackelbergova analiza prirode rivalstva duopola

Rivalstvo u oligopolu i mogude koordinirano djelovanje oligopolista moe se razmotriti von Stackelbergovom analizom. U toj analizi koriste se izoprofitne krivulje ili krivulje jednake dobiti rivala, koje povezuju sve kombinacije razliitih cijena rivala koje odnosnom rivalu donose jednak. Na slici 294, izoprofitne krivulje rivala I. oznaene su s PF, a rivala II s pf. Tako de rival, odnosno poduzede II, postidi profit razine 1 ako na formiranu cijenu poduzeda I. razine pII1 i pII2. Kako je poduzedima cilj maksimiziranje profita, teit de dosedi izoprofitnu krivulju to je mogude vie razine, a kako su razliitih struktura trokova, njihove izoprofitne krivulje razliitih su oblika. Proizvode proizvode koji su meusobni supstituti pa ako je cijena njihova proizvoda fiksna, ostvaruju vedi profit kad rival poveda cijenu jer privlae dio rivalovih potroaa. Krivulje IR i IIR su Bertrandove krivulje reakcija rivala koje povezuju geometrijska mjesta najvedeg profita odnosnog poduzeda pri danoj cijeni njegova rivala. Kako poduzeda reagiraju na postavljenu cijenu rivala svojom cijenom koja ih dovodi na najviu mogudu razinu profita, krivulja IR povezuje najnie toke izoprofitnih krivulja PF u odnosu prema ordinati dok krivulja IIR prolazi kroz najnie toke izoprofitnih krivulja pf u odnosu prema apscisi. Ravnotea se postie u sjecitu krivulja reakcija (toka A). To je stabilna ravnotea jer ako je poetna cijena pI1, II. reagira s pII2, zatim I. s pI3, pa II s pII3 da bi I. reagirao s pI4 i tako se postie ravnotea u toki A. Meutim, postoje mjesta koja obojici rivala (ili samo jednom od njih) donose vie od onog to postiu u toki A. To mogu postidi jedino ako uzmu u obzir meusobnu ovisnost i napuste svoje krivulje reakcija, te ako djeluju koordinirano. Mjesta koja rivalima donose vie nego to dobivaju 53

ravnoteom u toki A odreena su tokama tangentnosti izoprofitnih krivulja PF i pf, i to od toke B do toke F. U krajnjim tokama B i F jedan sudionik ostvaruje jednak profit kao u toki A dok ostvaraju vie; u tokama C, D i E oba ostvaruju vii profit nego u A. Krivulja BF je Edgeworthova ugovorna krivulja, a kretanje uzdu te krivulje dovodi u bolji poloaj jednog rivala na tetu drugog. Gdje de se na krivulji uspostaviti ravnotea, ovisi o pregovarakoj sposobnosti i ekonomskoj snazi rivala. 74. Teorija prelomljene krivulje potranje

Oligopolska se poduzeda u stvarnosti sve manje slue cijenom kao osnovnim sredstvom konkurencije, a sve vie svim drugim elementima marketinkog miksa (kvalitetom proizvoda, uslugama, servisima, propagandom, promocijom, lokacijom i dr.), tako da konkurencija postaje necijenovna (non-price competition). eledi dati objanjenje rigidnosti cijene u stvarnosti, razvila se teorija prelomljene krivulje potranje oligopola. Naime, neki su ekonomisti kao jedno od osnovnih obiljeja oligopola isticali prelomljenu krivulju potranje i postavili su teoriju koja poiva na dvije osnovne pretpostavke: (1) kad jedno poduzede obara cijenu konkurenti ga slijede u tome kako ne bi izgubili potroae i (2) kad jedno poduzede povedava cijenu, konkurenti ga ne slijede pa potranja moe potpuno nestati, odnosno znatno se smanjiti s obzirom na situaciju kad bi i konkurenti podigli cijenu. U vezi s tim, poduzede se susrede s dvije krivulje potranje, dd i DD (d.d. je krivulja potranje iz Marshallove analize izvedena pod ceteris paribus uvjetima da ostala poduzeda ne mijenjaju cijenu i elastinija je od D.D., a D.D. je Chamberlinova krivulja potranje prema kojoj i druga poduzeda mijenjaju cijenu). Inicijalna ravnotea je u toki R u kojoj se sijeku krivulje dd i DD pri cijeni p1 i koliini q1. Ako bi poduzede snizilo cijenu ispod p1, krivulja potranje za njegovim proizvodom postala bi neelastinija jer bi ga i druga poduzeda u tome slijedila, a ako bi povisilo cijenu, krivulja potranje postala bi elastinija, prodaja bi bre opala jer druga poduzeda ne bi povisila cijenu (ako bi potranja potpuno pala, krivulja potranje imala bi oblik p1RD, ako bi se smanjila, dRD). Znai, krivulja potranje za poduzede je prelomljena i ima oblik dRD, a onda je i krivulja graninog prihoda prekinuta (slika 2-95). 54

Prekinuta krivulja graninog prihoda je od najvedeg znaenja jer to pokazuje da postoji velik prostor (AB) u kojem se krivulje trokova poduzeda mogu mijenjati, a da oligopolist nema potrebu mijenjati cijenu i koliinu radi maksimizacije profita (iako trokovi rastu sa SRAC1 na SRAC2 uvijek su mu MC = MR), a uz to u oba sluaja ostvaruje ekstraprofit. Teoriji prelomljene krivulje potranje upudivane su brojne kritike. Empirijske studije su pokazale da cijene u oligopolu nisu ni vie ni manje stabilne nego u drugim trinim strukturama. Istraivanja su takoer pokazala da su se povedanja cijene jednog poduzeda pratila povedanjima cijena drugih poduzeda. Meutim najvedi problem u ovoj teoriji jest kako je odreena cijena p1. Ako se model postavi s danom cijenom na razini p1 analiza je konzistentna, ali ako se ne zna kako se postie cijena p1 ne postoji opda teorija poetne trine ravnotee a bez metode odreivanja ravnotee model je ograniene korisnosti. Istina, pretpostavka asimetrine reakcije rivala dovodi do prijeloma krivulje potranje na razini p1, ali kako poduzeda dolaze do p1? Meutim, treba imati na umu da se teorija prelomljene krivulje potranje temelji na specifinim pretpostavkama i vrijedi samo u okviru tih pretpostavki, te da ovaj model ne objanjava odluke poduzeda o cijenama i koliinima. Model nije teorija odreivanja cijene ved samo pomagalo pri objanjavanju zato cijena, jednom odreena na ovaj ili onaj nain, tei da ostane nepromijenjena. 75. Model prostorne distribucije poduzeda i stabilnost cijena na oligopolskim tritima

Model prostorne distribucije poduzeda, polazedi od geografskog razmjetaja poduzeda i prometnih trokova u formiranje ravnotene cijene, upuduje na stabilnost cijena na oligopolskim tritima. Pretpostavka u modelu je da dva proizvoaa proizvode identian proizvod uz jednake trokove proizvodnje pa ih kupci razlikuju jedino prema njihovoj lokaciji, s obzirom na to da moraju platiti transportne trokove za kupljeno dobro. Ako su potroai ravnomjerno rasporeeni na tritu uzdu linije L, a dva poduzeda, I. i II. locirana u tokama A i B respektivno, svaki potroa mora kupovati ili u toki A ili u toki B i platiti cijenu pI ili pII, ali i transportne trokove u iznosu t kuna po jedinici udaljenosti za kupljeno dobro (kupac lociran c jedinica od A mora platiti trokove transporta u iznosu tc za svaku kupljenu jedinicu proizvoda) slika 2-96. Ako postoji a potroaa lijevo od A i b potroaa desno od B, te c + d potroaa izmeu A i B, ukupna prodaja u svakoj vremenskoj jedinici bit de a + b + c + d (uz pretpostavku da je trina krivulja potranje savreno neelastina, te da je jedan potroa na svakoj jedinici udaljenosti i da u svakom vremenskom razdoblju kupuje jednu jedinicu dobra). Oba poduzeda imaju zatidena trita I. lijevo od A, II. desno od B jer zasigurno nede formirati cijenu svog dobra toliko visoku da bi kupcima bilo jeftinije kupovati od drugog poduzeda koje je locirano na drugom dijelu linije L. Za svaku odreenu kombinaciju cijena pI i pII kupci c+d locirani izmeu A i B bit de podijeljeni nekom tokom, npr. T u kojoj se postie jednakost pI + t c = pII + t d. Prostorni razmjetaj poduzeda nije stabilan jer de oni s vremenom nastojati realokacijom povedati veliinu svoga zatidenog dijela trita. Kretat de se jedan prema drugom i na kraju de se locirati u toki M koja je na sredini linije L. Takvo lociranje je drutveno nepoeljno jer se u tom sluaju transportni trokovi maksimiziraju. Racionalnije bi bilo lociranje poduzeda I. u toki koja se nalazi na udaljenosti, a poduzeda II. na udaljenosti od poetka prema kraju linije L. 55

76. Model cjenovnog vodstva

U modelu cjenovnog vodstva pretpostavka je da su u grani dva oligopolista koji proizvode homogeni proizvod i koji sporazumno imaju jednak udio na tritu ali imaju razliitih strukturu trokova, tj. prvo poduzede ima vede trokove (slika 2-97). Kako poduzeda imaju podjednak udio na tritu, krivulja graninog prihoda, izvedena iz granske krivulje potranje, predstavlja krivulju potranje za proizvodima svakog od ta dva poduzeda, a iz nje je dobivena krivulja graninog prihoda (mr) i jednog i drugog poduzeda. Optimalna cijena i koliina prvog oligopolista odreena je sjecitem njegove krivulje graninih trokova (SRMC1) i krivulje graninog prihoda (mr) i iznosi q1 i p1, a drugoga q2 i p2, pa de cijena na tritu biti p2 i svako de poduzede prodavati koliinu q2. Tada drugo poduzede maksimizira profit (c2p2), premda i prvo poduzede ostvaruje profit po jedinici u iznosu c1p2. Da je u grani bilo vie poduzeda, uvijek bi poduzede s najniim trokovima bilo lider (voa) u politici cijene, a drugi bi morali odrediti istu cijenu ili napustiti granu, ako je ta cijena nia od njihovih prosjenih trokova.

77. Aproksimacija ponaanja grane primjenom modela dominantnog poduzeda

56

Na oligopolskom tritu mogude je da poduzede lider u politici cijene, zahvaljujudi niskim trokovima proizvodnje, ostvari dominaciju u grani, a to znai da ostvaruje veliki udio na tritu a sva ostala poduzeda relativno mali udio. Model dominantnog poduzeda polazi od pretpostavke da dominirajude poduzede formira cijenu i odreuje opseg proizvodnje kojom maksimizira profit, a zatim preputa malim poduzedima da, prihvadajudi tu cijenu (kao u potpunoj konkurenciji), prodaju koliko god mogu (slika 2-98). D je granska krivulja potranje a MC je krivulja ponude kratkog roka malih poduzeda, dobivena horizontalnim zbrajanjem pojedinanih krivulja graninog troka svih malih poduzeda, koja pokazuje koliine koje bi mala poduzeda nudila pri razliitim cijenama. Horizontalna razlika izmeu krivulja D i MC je krivulja potranje d koja pokazuje koliine dobra koje bi dominantno poduzede moglo prodati pri razliitim cijenama. Sjecite krivulje kratkoga granikog troka dominantnog poduzeda SRMC i njegova graninog prihoda MR odreuje output Q1 i cijenu pQ1 pri kojima ono maksimizira profit. Mala poduzeda prihvadaju cijena pQ1 i pri takvoj cijeni prodaju koliinu Q2 svojih proizvoda. Q1 + Q2 je ukupna potraivana koliina Q3 pri cijeni pQ1. 78. Model meusobnog sporazuma oligopolista

Na tritu esto dolazi do meusobnog sporazuma oligopolista (collusive oligopoly). Kartel je esti oblik takvog udruenja, a moe biti razliit po nadlenostima. Za razliku od centraliziranog kartela, gdje se donose sve poslovne odluke za sve lanove, najede kartel, gdje se donose sve poslovne odluke za sve lanove, najede kartel donosi samo odluke o politici cijena i outputu (slika 2-99). 57

Kriterij tih odluka je maksimizacija granskog profita pa se problem ravnotee oligopla pretvara u problem multitvornikog monopola. Potranja za proizvodom kartela je D i iz nje se dobiva funkcija graninog prihoda kartela (MR). Ako se pretpostave dva poduzeda u kartelu, potrebno je napraviti takvu raspodjelu kvota proizvodnje meu njima da granini troak jednog poduzeda za njegovu kvotu bude jednak graninom troku drugog poduzeda za njegovu kvotu proizvodnje. Pri takvoj izjednaenosti minimiziraju se ukupni trokovi proizvodnje u proizvodnji danog zajednikog outputa. Vodoravnim zbrajanjem krivulja graninih trokova dolazi se do krivulje graninih trokova kartela i dobiva se (MC = MR) ravnotena cijena pk i ravnoteni output qk. Svaki lan kartela proizvodi onu koliinu pri kojoj su im izjednaeni granini trokovi (q1 i q2). Oba poduzeda ostvaruju dobit (profit) po jedinici proizvoda veliine razlike izmeu utvrene cijene i vlastite cijene kotanja (AC), a ukupna je dobit jednaka umnoku te dobiti i koliine proizvoda (osjenane povrine). Iako poduzeda takvom raspodjelom postiu zajedniki najvedi mogudi iznos dobiti, ravnotea nije stabilna jer pojedini oligopolist moe vlastiti poloaj procijeniti boljim ako ne prihvati sporazumom utvrene kvote proizvodnje i poinje neovisno nastupati na tritu. U oligopolu se postie via cijena (koja sadri monopolski profit) i manja koliina prodaje nego u potpunoj konkurenciji, cijena nije elastina (nanie), a proizvodnja varira. esti su preutni i formalni sporazumi. Konkurencija cijena sve se manje koristi, a zamjenjuje je tzv. Necjenovna konkurencija (non-price competition) konkurencija kvalitetom, uslugama, dizajnom, ambalaom i sl.,ime se konkurencija reafirmira. 79. Utvrivanja tzv. maksmin i minimaks strategije duopolista primjenom teorije igara Teoriju igara formulirali su 1944. J. von Neumann i O. Morgenstern kao matematiku metodu istraivanja ponaanja sudionika u igri koji nastoje pronadi optimalnu strategiju imajudi na umu,da ne ishod igre utjee njihovo ponaanje i ponaanje drugog sudionika. postoje igre izmeu dva sudionika i izmeu n sudionika. U igri dviju osoba jedan igra primjenjuje tzv. MAKSMINI a drugi MINIMAKS strategiju,odnosno jedan igra nastoji maksimizirati svoje dobitke svedene na minimum strategijom drugog igraa,dok drugi nastoji minimizirati svoje maksimalne gubitke postavljene strategijom prvog igraa.Primjena tih strategija vodi ih ravnotei koja nastaje u toki minimaks-maksmini kombinacije ili tzv. sedlastoj toki. Ograniena konkurencija 80. Osobitosti trita ograniene konkurencije Ograniena konkurencija veoma je esto trino stanje koje obiljeava vie elemenata potpune konkurencije i manje elemenata monopola. Relativno velik broj prodavaa (nekoliko desetaka, npr.), relativno male ekonomske snage, nudi slian, ali diferenciran proizvod. Otuda poduzeda u ogranienoj konkurenciji mogu ostvariti izvjestan nadzor nad cijenom svog proizvoda, vedi to je vie diferenciran njihov proizvod i separirano trite. Relativno je velika elastinost supstitucije, pa je potranja s kojom se suoava poduzede relativno velika, premda ne i savrena. Stupanj elastinosti je vedi to ima vie konkurenata i to je manja diferenciranost proizvoda. Unakrsna elastinost potranje je veda od 0, jer promjena u cijeni proizvoda jednog prodavaa utjeu na obujam prodaja njegovih konkurenata. Ulazak i izlazak iz grane je relativno lak- ulazak moe biti otean potrebnim visoko financijskim sredstvima zbog napora postojedih poduzeda u grani kako bi odrali diferenciranost trita i svoj udio na tritu.

58

81. Ravnotea poduzeda ograniene konkurencije u kratkom roku U kratkom roku, radi maksimiziranja dobiti, poduzede de proizvoditi i prodavati onu koliinu proizvoda uz koju mu se ujednauju granini trokovi i granini prihod, s tim da je prosjean prihod vedi ili jednak prosjenom varijabilnom troku. Znai, uvjet kratkorone ravnotee poduzeda je: 1. MR=MC 2. AR AVC. To poduzedu omoguduje da u kratkom roku ostvaruje ekstraprofit, ali isto tako i da ostvari dobitak. Kako krivulja prosjenih trokova ukljuuje i normalnu dobit, na slici a) poduzede uz koliinu q1 i cijenu p1 ostvaruje ekstraprofit q1p1, odnosno ukupnu ekstradobit c1p1q1. Na slici b) poduzede je suoeno s gubitkom po jedinici proizvoda c2p2, odnosno, ukupnim gubitkom c2p2q2.

82. Ravnotea poduzeda ograniene konkurencije u dugom roku U dugom roku ekstradobit privlai nova poduzeda u granu, to postupno smanjuje udio poduzeda koje se promatra na tritu. To dovodi do premjetanja njegove krivulje potranje (d=AR) ulijevo dok se ne izjednai nagib s nagibom krivulje dugoronog prosjenog troka (dok krivulja potranje ne postane tangenta krivulje LRAC). Znai, u toki dugorone ravnotee krivulja potranje tangira krivulju dugoronih prosjenih trokova, pa je uz opdi uvjet ravnotee LRMC=MR, uvjet ravnotee i p=LRAC. U toj ravnotei nema ekstradobiti, poduzede ostvaruje normalnu dobit. Iako ravnotea poduzeda u dugom roku eliminira ekstradobit, potrebno je naglasiti da se dugorona ravnotea ostvaruje u situaciji opadanja prosjenih ukupnih trokova. Kako krivulja potranje ne tangira krivulju prosjenih ukupnih trokova u toki njezina minimuma, to uzrokuje manju proizvodnju i vie cijene nego to bi se ostvarilo u uvjetima potpune konkurencije.

59

83. Chamberlinova analiza ravnotee skupine poduzeda u uvjetima ograniene konkurencije

Ravnotea skupine poduzeda postie se kad sva poduzeda u skupini u dugom roku ostvaruju samo prosjean profit. Pojam skupina supstituira pojam grane i sainjavaju je poduzeda iji se proizvodi lako supstituiraju pa je svaki lan skupine monopolist, ali je njegovo trite vezano za trite rivala. Dvije su pretpostavke: poduzeda u skupini imaju jednake krivulje trokova potranje i jednak razmjerni udio na tritu i nema meuovisnosti u ponaanju rivala, pa svaki do njih moe voditi 60

vlastitu politiku cijene i outputa. Na taj se nain dobiva reprezentativno poduzede pa ponaanje pojedinanog poduzeda moe objasniti to se dogaa u velikoj skupini. Krivulje potranje d oznaavaju mogude opsege prodaje reprezentativnog poduzeda, pri pretpostavci da ostala poduzeda ne mijenjaju svoje cijene, a krivulje D oznaavaju proporcionalni udio reprezentativnog poduzeda na tritu, pa je to krivulja ukupne potranje koja pokazuje opseg prodaja svih poduzeda u skupini pod pretpostavkom da sva ostala poduzeda odreuju iste cijene svojim proizvodima, kao to je cijena proizvoda reprezentativnog poduzeda. Profit se poetno maksimizira pri cijeni p1 i outputu Q1, ostvarujudi ekstradobit po jedinici proizvoda veliine c1p1. Ravnotea R je odreena sjecitem krivulja SRMC1 i LMRC s krivuljom MR1, odnosno, sjecitem krivulja D1 i d1. To je kratkorona ravnotea, a ostvareni ekstraprofit privlai nova poduzeda u skupinu. Ulaskom novih poduzeda smanjuje se proporcionalni udio poduzeda na tritu pa se krivulja D1 premjeta na poloaj D2. Tada promatrano poduzede smanjenjem cijene nastoji maksimizirati profit, kredudi se po krivulju d2. Kako i druga poduzeda smanjuju cijene, slijedi kretanje po D2 sve dok nova krivulja d3 ne postane tangenta na krivulju LRAC u toki E. Ravnotea u toki E odreena je sjecitem krivulja M3 i LRMC, odnosno, krivulja d3 i D2, daje cijenu p2 i output Q2 te podrazumijeva eliminaciju ekstraprofita i ostvarenje samo prosjenog profita. Shodno tome, to je dugorona ravnotea, koja je ujedno i dugorona ravnotea. Ulazak novih poduzeda moe pomadi krivulju D ulijevo dalje od poloaja D2, ali ne i iza poloaja D3, jer de tu postojeda cijena p1 i prosjeni troak biti jednaki. Kako u toj situaciji poduzede ne maksimizira profit, kretalo bi se po krivulju d4 smanjujudi cijenu, a kako bi i druga poduzeda snizila cijenu, kretanje po D3 dovelo bi do gubitka. Ostvareni gubici imali bi za posljedicu izlaz nekih poduzeda iz skupine, pa bi se krivulja D3 premjetala udesno do D2, odnosno, postigla bi se dugorona ravnotea u toki E s cijenom p2 i outputom Q2 to bi osiguravalo ostvarenje prosjenog profita. 84. Mjerenje monopolske modi Monopolska mod pokazuje stupanj nadzora koji jedno ili vie poduzeda ima nad cijenom i proizvodnjom u odreenoj grani. Vie je naina na koji se mjeri. Najjednostavnije je mjeriti monopolsku mod stupnjem koncentracije unutar grane, prema formuli gdje je Q

ukupna ponuda nekog dobra, a Qm ponuda promatranog poduzeda. Da bi se ustanovila monopoliziranost neke grane, umjesto opsega proizvodnje esto se uzima udio proizvodnje nekoliko najvedih proizvoaa u ukupnoj proizvodnji odnosne grane. No, kako neka poduzeda mogu biti podjednake snage, trina se snaga mjeri indeksom H (Herfindahlov indeks), koji

je jednak zbroju postotnih trinih udjela na kvadrat . Lerner je nastojao obuhvatiti vie elemenata trinih uvjeta u mjerenju monopolske modi i dao jeindeks

. PA je cijena proizvoda, MC granini troak, a Imm indeks monopolske modi.

Ako je PA=MC, to je stanje potpune konkurencije, Imm=0, a s druge strane, ako je MC=0, kao i u prirodnome monopolu, Imm=1. Razvijajudi obrazac Lernerovog indeksa, dobije se , tj. monopolska mod jednaka je

recipronoj vrijednosti koeficijenta cjenovne elastinosti potranje za proizvodom poduzeda. Imm=0, kad je Ed=, kao u uvjetima potpune konkurencije, a kada je Ed=0, Imm=.

61

ALTERNATIVNE TEORIJE PODUZEDA 85. Model maksimizacije profita kao alternativna teorija poduzeda Sluaj da vlasnik vodi poduzede izgleda prihvatljiv i mogude uspjean jer vlasnik prihvada profit poduzeda kao dohodak te maksimizacijom profita maksimizira svoj dohodak. Vlasnik troi vrijeme i napor vodedi poduzede. Postavlja se pitanje koliki de trud uloit vlasnik, odnosno pri kojoj de veliini svog uloenog rada maksimizirati profit. Na slici ispod- ordinata mjeri bruto dohodak poduzeda po danu, a apscisa uloeni rad vlasnika u satima. Bruto dohodak poduzeda predstavlja razliku izmeu prihoda i svih trokova osim onih koji se odnose na vlasnikov rad. Krivulja OPO pokazuje relaciju izmeu bruto dohotka po danu i po radu vlasnika. Do toke E0 bruto dohodak se povedava po opadajudoj stopi, a nakon nje se stvarno smanjuje sve dok E ne dostigne gornji limit od 24 sata. Vlasnik de odabrati veliinu rada na apscisi pri kojoj je razlika izmeu OP0 i OI0 najveda. To odgovara koliini E, jer su za nju nagibi krivulja OI0 i OP0 jednaki, pa je uvjet maksimizacije zadovoljen.

Drugi nain promatranja jest onaj kada pladeni menader ima potpuni nadzor nad poduzedem uz izvjesno profitno ogranienje koje namede vlasnik, odnosno, uz uvjet da vlasniku (dioniarima) osigurava izvjestan (minimalan) profit. Na slici ispod, nagib krivulje OW mjeri pladu menadera po jedinici vremena, a I1 je krivulja indiferencije. Krivulja OP0 pokazuje odnos izmeu bruto dohotka poduzeda (prije oduzimanja plade menadera) i menaderskog rada. U vezi s tim, dohodak dioniara (bruto dohodak umanjen za pladu menadera) mjeri se okomitom udaljenodu izmeu krivulja OP 0 i OW. Svoj maksimum postie uz rad Er jer nagib krivulje OP0 u toki A jednak je nagibu krivulje OQ. Imajudi na umu preferencije menadera u odnosu prema dohotku i radu, dane krivuljom indiferencije I1, kao i mogude kombinacije njegova dohotka i rada dane krivuljom OW, njegova je optimalna solucija u E1. Menader preferira uloiti manje rada u poduzede nego to je to potrebno da bi maksimizirao dobit.

62

86. 87. 88. Menaderska teorija poduzeda o maksimizaciji rasta Autori modela su Penrose i Marris. Jedno od osnovnih obiljeja modela je razmatranje vremenske putanje ekspanzije poduzeda. Ovdje se pretpostavlja da zadovoljstvo menadera i mogudnost vede plade ovise o snazi i prestiu poduzeda iskazanog kroz njegov rast. Osnovno je pravilo da de poduzede teiti maksimiziranju stope rasta uz ograniavajudi uvjet da stalno odrava minimalni profit vlasniku poduzeda (dioniarima). Kako se povedava stopa rasta poduzeda, povedava se i stopa profita, ali pri viim stopama rasta de stopa profita opadati. Optimalna stopa rasta ovisi o tom odnosu i burzovnom ogranienju iskazanu kroz kategoriju omjera utvrene vrijednosti. Taj omjer predstavlja odnos burzovne vrijednosti poduzeda i knjigovodstvene ili knjine vrijednosti. Burzovna, odnosno, trina vrijednost poduzeda, prema Solowu, jednaka je sadanjoj diskontiranoj vrijednosti toka dividendi i neovisna je o financijskoj strukturi poduzeda. Pretpostavlja se da poduzede izabire stalnu stopu rasta g prema kojoj raste output, aktiva kapitala i zaposlenost, dok de gospodarstvo ukupno rasti prema stopi g0. Nema promjene u opdoj razini cijena. Poduzede proizvodi jednostavan output koji zahtijeva input u fiksnim omjerima, a postoji stalan prinos na razmjer. Jedinica kapitala moe se kupiti za novani iznos m, ovisno o smanjivanju kupovne vrijednosti novca po stopi f u jedinici vremena, a proizvodi se b jedinica outputa. Tekudi trokovi su konstanta u novanom iznosu a po jedinici kapitala, odnosno a/b po jedinici outputa. Poduzede se suoava s opadajudom krivuljom potranje za svojim outputom, uz konstantnu cjenovnu elastinost potranje. Ako nema izdataka na propagandu, odnosno, trokove prodaje, prodaja raste po konstantnoj stopi gm koja moe biti jednaka ili manja od g0. Povedavanjem trokova prodaje povedava se i prodaja (cijena p je konstantna). Ako poduzede eli dostidi rast prodaje po stopi g ono mora potroiti s (g) od prihoda na trokove prodaje, s tim da s (g) nije negativna niti opadajuda konveksna funkcija od g, sa s(gm)=0. Na slici ispod krivulja utvrene vrijednosti va pokazuje povezanost izmeu omjera utvrene vrijednosti v i stope rasta g, a u obzir uzima odnos izmeu rasta i profitabilnosti te sadanje vrijednosti dioniarskih dividendi i zarade na kapital. Minimum omjera utvrene vrijednosti za

63

poduzede iznosi 1, a svako sputanje ispod njega predstavlja opasnost za menadera da dobije otkaz zbog opadanja burzovne vrijednosti poduzeda.

89. Kratkorona krivulja potranje za a-tim inputom ako je input a jedini varijabilni input u uvjetima potpune konkurencije na obje strane trita Ako je input a jedini varijabilni input, granini prihod proizvoda inputa a (MRPa) jednak je graninom proizvodu inputa a (MPa) pomnoenog s graninim prihodom poduzeda (MRA) (MRPa=MPaMRA). Kako vlada potpuna konkurencija na tritu proitvoda A, to je MRA=PA, to znai da je MRPa= MPaPA) S druge strane, vrijednost graninog poduzeda inputa a (VMPa) jednaka je cijeni proizvoda A pomnoenoj s graninim proizvodom inputa a (VMPa=PAMPa). Otud je VMPa=PaMPa=MRPa. Proizvoa de zapoljavati input a sve do toke u kojoj de se izjednaiti vrijednost graninog proizvoda tog inputa sa cijenom inputa, tj. do toke u kojoj je VMP a=Pa, to vie zapoljava input a, MPa, otud i MRPa, odnosno, VMPa predstavlja krivulju potranje za inputom a.

64

92. Odreivanje kupoprodajnih cijena i koliina danog initelja proizvodnje u uvjetima bilateralnog sporazuma Bilateralni monopol je takvo trino stanje u kojem postoji samo jedan proizvoa i jedan kupac (monopsonist). U tom sluaju su ravnotena cijena i koliina inputa teorijski neodreene. Monopsonistova krivulja potranje da dana je krivuljom MRPa, a kako je monopsonist jedini kupac inputa a, krivulja MRPa monopsonista predstavlja krivulju Da s kojom se suoava monopolist prodava inputa a. Krivulja MRa je monopolistova krivulja graninog prihoda u prodaji inputa a. Ako je u proizvodnji i ponudi inputa a monopolistova krivulja graninog troka MCa, monopolist maksimizira profit pri obujmu prodaje Q1 i cijeni Pa1. Monopolistova krivulja MCa predstavlja krivulju ponude Sa s kojom se suoava monopsonist. On maksimizira profit kupnjom a2 inputa po cijeni Pa2. Ciljevi monopolista i monopsonista se sukobljavaju jer svaki od njih tei razliitoj cijeni i obujmu kupoprodaje. Dolazi do meusobnog pregovaranja o cijeni i koliini koje de biti negdje u povrini B'AA'B, a krajnji rezultat ovisi o snazi pregovaraa. Maksimizacija zajednikog profita monopsoniste i monopoliste postigla bi se u toki E (MRP=MC).

65

93. Pregovaranje monopoliste i monopsoniste Prikazuje se dvama koordinatnim sustavima meusobno suprostavljenim- EDGRWORTHOV ZATVORENI DIJAGRAM. Om- ishodite monopsonista OM- ishodite monopoliste Vertikalne osi mjere raspoloive koliine novca, a vodoravne koliine outputa. Pfm- izoprofitne krivulje monopsonista PfM- izoprofitne krivulje monopolista to su ove krivulje udaljenije od ishodita donose vedi profit. Pregovarajudi, dolaze do Edgeworthove ugovorne krivulje. Ako je monopsonist vjetiji, odnosno, snaniji prefovara, ravnotea de bit blie toki E, ako je to monopolist, bit de blie toki B.

66

94. Specifinosti izvoenja krivulje ponude rada pojedinca i trine krivulje ponude rada U sluaju ponude rada efekti supstitucije i dohotka djeluju u suprotnim pravcima. Efekt supstitucije djeluje na pojedinca da radi vie sati jer je svaki sat rada vie pladen, odnosno,svaki sat dokolice postaje skuplji, pa se dodatnim radom zamjenjuje dokolica. S druge strane, efekt dohotka djeluje suprotno. Kad se nadnica poveda, dohodak je vedi, pojedinac moe kupiti vie dobara i usluga, a htjet de vie vremena za dokolicu. Hode li pojedinac raditi vie ili manje kad poraste nadnica, ovisi o tome koji je efekt jai. Opdenito se moe redi da je kod niih nadnica efekt supstitucije vedi, a da efekt dohotka postaje snaniji kako se nadnica povedava. Otud je krivulja ponude rada pojedinca regresivna, odnosno, nagnuta unatrag.

Krivulja ponude rada na tritu dobiva se vodoravnim zbrajanjem svih pojedinanih krivulja ponude rada. Ona je pozitivnog nagiba u cijelosti jer kako nadnica raste, c.p., dio stanovnitva koje nije htjelo raditi za nie nadnice, htjet de raditi za vie nadnice. 67

95. Nominalna cijena dionica, trina cijena dionica i temeljni koncept valutiranja vrijednosnih papira Nominalna cijena dionice je ona vrijednost na koju papiri glase u momentu njihove emisije. Za dionice ima znaenje samo s gledita kvalifikacije suvlasnikih prava. Trinu vrijednost dionice je ona vrijednost dionice po kojoj se vrijednosni papiri prodaju kupcima, bilo u momentu njihove emisije ili kasnije. Valutiranje vrijednosnih papira zasniva se na konceptu diskontiranih novanih prinosa od ulaganja u vrijednosne papire.

( ) W-trina vrijednost vrijednosnih papira Rt- primici od ulaganja u vrijednosne papire t-razdoblje obrauna i isplate T- vijek amortizacije (dospjelosti) vrijednosnih papira k-trina stopa kapitalizacije96. Teorija modernog portfelja Portfelj je struktura skupa vrijednosnih papira u koje se investira. Teorija modernog portfelja upuduje na to da ako se vrijednosni papiri kombiniraju u portfelj, rizik takvog portfelja je manji nego linearna kombinacija rizika po vrijednosnim papirima, osim kad su vrijednosni papiri u savreno pozitivnoj korelaciji. S porastom broja vrijednosnih papira rizik vezan za pojedini papir smanjuje se, dok je trini rizik jednak. to se vie vrijednosnih papira dodaje portfelj, razina ukupnog rizika portfelju opada prema razini trinog rizika.

68

pr- rizik portfelja tr-ukupni rizik ur- jedinini rizik mr- trini rizik g- broj vrijednosnih papira u portfelju

97. Odreivanje rente u uvjetima konkurencije Zbog fiksne ponude zemlje, krivulju ponude zemlje (SS) neelastina je i okomita na apscisu na onoj razini kolika je koliina zemlje u nekoj dravi. Krivulja potranje za zemljom je krivulja graninog prihoda proizvoda odnosnog zemljita (MRP1). Presjecite krivulje ponude i potranje daje ravnotenu toku R i odreuje onu cijenu initelja prema kojoj tei zemljita renta (P r). Ako bi renta porasla iznad ravnotene razine npr. na Pr1, bila bi veda ponuda zemlje, odnosno postojeda koliina zemlje od one koliine koju bi potraivala sva poduzeda. Kako dio vlasnika zemlje ne bi mogao iznajmiti zemlju, oni ni morali sniziti rentu, ponuditi zemlju po nioj cijeni. Isto tako, renta se ne bi mogla zadrati ni na razini nioj od Pr, npr. na Pr2, jer bi veda potranja za zemljom digla rentu na razumnu razinu.

69

98. Objanjenje razliitosti visina rente na razliitim tritima Granini prihodi proizvoda koji se dobivaju na odreenim zemljitima razliiti su od nekih drugih i otud je razliita i potranja za tim zemljitima. Povedanje potranje (MRPI1), odnosno smanjenje potranje (MRPI2) koje je posljedica vie ili nie cijene dobara koja poduzeda uzgajaju na zemlji, uzrokuje rast rente (Pr1) ili pad rente (Pr2).

99. Cijena zemlje Zemlja traje zauvijek i svake godine donosi odreenu rentu. Problem se svodi na utvrivanje sadanje vrijednosti vjene rente. Treba utvrditi sadanju vrijednost (PVA), tj. koliko se mora investirati danas da bi se zaradila R uz danu i.

R- nepromijenjena renta i-godinja kamatna stopa

70