There ain’t no such thing as a free lunch ili populizam na

najjače

Nakon što su prethodnih godina besplatnim udžbenicima pokriveni osnovnoškolci i

srednjoškolci, prema odluci zagrebačkog gradonačelnika sada će se tako zbrinuti i

zagrebački studenti. Na prvu može se to činiti dobro, ali ne i kad se zagrebe ispod

površine ove odluke. Meni se kao građanki Zagreba, koja također pridonosi punjenju

njegovog proračuna nameće pitanje o čemu se tu stvarno radi, je li potreba studenata

utvrđena unaprijed artikuliranim ciljevima obrazovne politike grada, socijalne politike,

trebaju li zaista studenti besplatne udžbenike i što je tu uopće besplatno?

Dok je na udaru javnosti ministar Mornar da novim kriterijima za upis u srednje škole

pogoduje djeci političkih elita, Milan Bandić razmeće se novcem Grada, odnosno da

budem precizna, našim novcem s obzirom na najveći prirez u Hrvatskoj, bez odgovora

zašto i kako je donio ovakvu odluku i hoće li ona doprinijeti ostvarenju cilja kojim bi se

trebala voditi društveno odgovorna vlast, a to je prije svega podizanje razine stupnja

obrazovanosti građana.

S druge strane, logično je pitanje je li itko iz ove gradske vlasti pitao same studente i

njihove roditelje jesu li njima baš besplatni udžbenici najvažnija stavka tijekom

studiranja, imaju li oni možda drugačije prioritete?

Primjerice, u Varaždinu se studenti stipendiraju dok se ne zaposle, a ono što je važno

takva odluka gradskih i županijskih vlasti rezultirala je podizanjem razine

obrazovanosti u županiji. To je dakle mjera donesena na osnovu jasno artikuliranog

cilja lokalnih politika, mjera koja je donijela rezultat.

Što je cilj ove odluke Milana Bandića? Što su uopće studentski udžbenici, je li itko

izradio jasnu listu tih udžbenika, tko su autori, tko ih tiska? Studentska literatura,

koliko je meni poznato, nešto je što se posuđuje u bibliotekama fakulteta, sveučilišnim

knjižnicima, prepisuje u skripte, a dodatno svaki profesor kreira i po svojim kriterijima

dodatnu literaturu koju koristi u nastavi. Zaista mi nije jasno što su to studentski

udžbenici po mjeri gradonačelnika, a voljela bih znati i mislim da imam pravo biti

informirana. Tu se ponovno vraćamo na način (ne)komunikacije gradonačelnika i

gradskih struktura, ishitrenosti i netransparentnosti u donošenju odluka, koje se vrlo

često mogu nazvati nikako drugačije nego shizofrenim.

Podsjetila bih na nedavnu kandidaturu grada Zagreba za europsku prijestolnicu

kulture, o čemu sam povela raspravu i na svom Facebook profilu. Zaključak je da ni tu

nije bilo jasno postavljenog cilja niti strategije kako do njega doći. Napravljena je naime

Strategija kulturnog razvitka koja je sve ali strategija nije, bez uključivanja argumenata

zainteresiranih javnosti, prije svega kulturnih djelatnika i bez provedene javne

rasprave. Da se eto pokaže da se nešto radilo, netko je napravio neke plakate, nekoliko

sličica i Facebook profil iz čega opet nismo razumijeli ništa, a strategiju je izradila

tvrtka iz Varaždina koja uopće nije za to kompetentna.

Kako se uopće može tako olako donijeti odluka o trošenju gradskog novca, bez da je

itko jasno artikulirao ciljeve, tko će biti nositelj aktivnosti i tko je kompetentan za

takav, nimalo jednostavan posao. Tko odgovora za naš novac bačen u vjetar?

Nažalost, modus operandi ove gradski vlasti naučio nas je da moramo propitkivati

opravdanost odluka koje donose, pa tako i ovu o besplatnim udžbenicima za studente,

gdje je potpuno jasno da se ne radi o rješavanju stvarnih potreba studenata, nego za

gradonačelnika jeftinom, a za nas građane skupom pecanju političkih poena.

Ja sam umorna od populizma, od toga da nitko nije odgovoran za odluke koje donosi,

da nitko ne vodi računa o tome što je javni interes, pa da se prema tome i određuje što

će se raditi i finacirati našim novcem. Institucije financirane iz proračuna trebaju se

uključiti u artikuliranje ciljeva i određivanje što je javni interes, kako se ne bi mogle ni

smjele donositi gore spomenute samovoljne i štetne odluke. Upravo ću institucijama

posvetiti više u narednim blogovima.

Do tada, preispitujmo odluke vlasti, bilo na lokalnoj, bilo na nacionalnoj razini

jer nemoguće je dobiti nešto za ništa!

—————————————————————————————————————

O autorici bloga: Ankica Mamić je vlasnica PR agencije IM&C te savjetnica Radimira

Čačića, predsjednika Hrvatske narodne stranke – reformisti. Odnosima s javnošću bavi

se već 20 godina te ju, temeljem ostvarenih rezultata te današnjeg utjecaja, s pravom

možemo nazvati pionirom odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Ovlašteni je CIPR predavač

te članica Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), International Public

Relations Association (IPRA), Chartered Institute of Public Relations (CIPR),

European Public Relations Education and Research Association (EUPRERA)