Milan Mesari

X X I . S T O L J E E

Doba sudbonosnih izazova

ZNANSTVENA BIBLIOTEKA

Urednici Neda Rude

Boo Rude

Recenzenti ak. Vladimir Stipeti

dr. Dragomir Vojni

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 659581

ISBN 978-953-6460-74-8

Milan Mesari

XXI. STOLJEE Doba sudbonosnih izazova

P R O M E T E J

Zagreb, 2008.

Sadraj

Predgovor 7

PRVI D IO

Kljune teme suvremenog svijeta

Informatika revolucija i njezine ekonomske i socijalne posljedice . . . . 15

Kontroverzije o ulozi i budunosti genetike i biotehnologije 51

Sumrak naftne ere - globalni sukobi zbog nafte i prijelaz u poslijenaftnu ekonomiju 85

Prijeti li nam ekoloka katastrofa? 117

Globalni terorizam - nova prijetnja svjetskom miru i stabilnosti 149

Sve vei jaz izmeu bogatih i siromanih - neizbjena posljedica neoliberalnog kapitalizma 175

Dugorona neodrivost trinog funadamentalizma i neoliberalnog kapitalizma 207

Obrisi novog, socijalno pravednog, ekonomski uinkovitog i ekoloki odrivog ekonomsko-drutvenog obrasca 241

Materijalistiki i utilitaristiki svjetonazor - glavni uzrok dekadencije i mogue propasti zapadne civilizacije 285

D R U G I D IO

Ugledni svjetski znanstvenici o izazovima XXI. stoljea

Budunost amerikog i svjetskog kapitalizma prema

vienju Lestera Thurowa 307

Manuel Castells: XXI. stoljee - doba informacijske

i umreene ekonomije 347

Joseph Stiglitz: kritika neoliberalne ekonomske doktrine

i na njoj utemeljene globalizacije 387

Jean Ziegler: svjetska vladavina financijskog kapitala 4 2 7

Ulrich Beck: vizija postmodernog, postkapitalistiog, transnacionalnog drutva 4 5 9

Noam Chomsky: svijet u sjeni amerike globalne hegemonije 501

Hans Kng: meureligijski dijalog i opi etiki kodeks - uvjet svjetskog mira i suivota 539

Biljeka o autoru 569

Predgovor

Tehnoloka, ekonomska, socijalna, politika, kulturna i ekoloka kreta-nja posljednjih desetljea ukazuju na sve dublju krizu koja zahvaa su-vremenu civilizaciju. Najoitiji znaci krize su: nezadrivo irenje atomskog oruja; sve dublji jaz izmeu bogatih i siromanih zemalja i drutvenih slo-jeva; gotovo neizbjena ekoloka katastrofa; pribliavanje kraja naftne ere, (tj. iscrpljivanje izvora fosilnih goriva, energetskog temelja industrijskog drutva); sve ee zloupotrebe genetike i genetskog inenjeringa s mogu-im opasnim dugoronim posljedicama; prevlast neoliberalne ekonomske doktrine i na njoj zasnovanog trinog fundamentalizma i "surovog" kapita-lizma; prevlast financijskog i korporativnog kapitala, ne samo u globalnoj ekonomiji nego i u medijima i politici mnogih zemalja; kriza liberalne demo-kracije i opa moralna dekadencija. Temeljnu drutvenu suprotnost suvre-mene civilizacije najsaetije je izrazio ameriki sociolog Manuel Castells, ustvrdivi da nove informatike tehnologije zahtijevaju slobodne suradnike, tj. sudjelovanje umjesto podreenosti i samoupravljanje umjesto upravlja-nja, a vladajua neoliberalna ekonomska doktrina zaotrava sukob izmeu rada i kapitala. Mnogi vodei znanstvenici upozoravaju da bi nastavak tak-vih kretanja mogao dovesti do sloma suvremene civilizacije i samounitenja ljudske vrste.

Svrha ovog djela je sustavno i potanko istraiti navedena kretanja, opasnosti i izazove koji ugroavaju daljnji napredak ljudske vrste, pa i nje-zin opstanak, te ispitati mogue rasplete aktualne civilizacijske krize. Ko-ristei opsenu literaturu i dokumentaciju, analiziraju se kljune dvojbe i problemi suvremenog svijeta i ukazuje se na mogua i poeljna rjeenja. Veina analitiara suvremenih civilizacijskih tijekova slae se da je indu-strijska, kapitalistika, "moderna" civilizacija svoj zenit doivjela krajem XX. stoljea i da se ljudsko drutvo nalazi na pragu novog informacijskog,

postindustrijskog, postkapitalistikog, "postmodernog" doba. Glavni po-kreta ovih znaajnih civilizacijskih promjena je informatika revolucija, koja je prije nekoliko desetljea poela korjenito preobraavati obrasce eko-nomskog, drutvenog, politikog i kulturnog ivota. Svi se slau da nova tehnoloka paradigma namee i novu ekonomsku, drutvenu i ideoloku paradigmu. No postoje razliite ideje o brzini i nainima prijelaza u novo civilizacijsko doba kao i o njegovim obiljejima.

Knjiga je podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu analizira se devet kljunih tema suvremenog svijeta: 1) informacijska revolucija i njezine ekonomske i socijalne posljedice; 2) kontroverzije i opasnosti genetskog in-enjeringa; 3) posljedice skorog kraja naftne ere i problemi prijelaza u posli-jenaftnu eru; 4) neminovnost ekoloke katastrofe ako se hitno ne poduzmu radikalne i sveobuhvatne mjere: 5) geneza i opasnosti globalnog terorizma te mjere za njegovo suzbijanje; 6) porast jaza izmeu bogatih i siromanih zemalja i drutvenih slojeva kao neizbjena posljedica neoliberalnog, globa-liziranog kapitalizma; 7) dugorona neodrivost trinog fundamentalizma i neoliberalnog kapitalizma; 8) obrisi novog, socijalno pravednog, ekonom-ski uinkovitog i ekoloki odrivog ekonomsko-drutvenog ureenja; i 9) materijalistiki i utilitaristiki svjetonazor kao glavni prauzrok dekadencije zapadne civilizacije.

U drugom dijelu knjige objanjavaju se ideje sedmorice vodeih svjet-skih ekonomista, sociologa i filozofa o izazovima i moguim scenarijima bu-dueg razvoja ljudske civilizacije. Analiziraju se pogledi Lestera Thurowa, profesora ekonomije na Massachusetts Institute of Technology u SAD-u, o budunosti amerikog i svjetskog kapitalizma, a zatim teze Manuela Ca-stellsa, profesora sociologije na Sveuilitu Berkeley u SAD-u, o genezi te ekonomskim i socijalnim posljedicama informatike revolucije. Jedno po-glavlje posveeno je nobelovcu Josephu Stiglitzu, profesoru ekonomije na vie prestinih amerikih sveuilita i bivem potpredsjedniku Svjetske ban-ke, te njegovoj kritici neoliberalne doktrine i globalizacije koja se na njoj temelji. Prikazani su i pogledi Jeana Zieglera, dugogodinjeg visokog duno-snika Ujedinjenih naroda i profesora sociologije u enevi i na Sorboni, o posljedicama svjetske vladavine financijskog kapitala. Znaajno mjesto do-bila je analiza raanja postkapitalistikog, postmodernog i transnacionalnog drutva, koju je izradio njemaki sociolog Ulrich Beck, profesor na sveui-litu u Mnchenu i na London School of Economics. Osobita pozornost posveena je razmiljanjima uvenog amerikog znanstvenika Noama Chom-skog o amerikoj globalnoj hegemoniji, stvarnoj prirodi liberalne demokra-

cije te viziji budueg humanijeg i pravednijeg svijeta. Na kraju se izlae dok-trina vicarsko-njemakog teologa i filozofa Hansa Knga o meureligijskom dijalogu i opem etikom kodeksu kao uvjetu svjetskog mira i suivota.

Svi raspoloivi podaci i analize potvruju ocjenu da se ovjeanstvo na poetku XXI. stoljea suoava sa sudbonosnim izazovima i velikim opasno-stima. irenje nuklearnog oruja, kako se ini, nezaustavljivo se nastavlja, to u svijetu obiljeenom svakovrsnim i sve zaotrenijim proturjejima i sukobima moe imati apokaliptine posljedice. Prema rijeima Muhameda El Baradeia, glavnog direktora Meunarodne agencije za atomsku energiju, osim osam ili devet zemalja koje ve posjeduju atomsko oruje, jo ga se dvadeset drugih zemalja nastoji domoi svim sredstvima.

U najnovijoj studiji o globalnom zatopljenju, koju je 2006 . godine na-ruila britanska vlada, upozorava se da e za nekoliko desetljea doi do katastrofalnih sua i poplava, ako se odmah ne poduzmu ozbiljne mjere za smanjenje emisije staklenikih plinova. No James Lovelock, britanski znan-stvenik koji je prvi upozorio na opasnost "uinka staklenika", u svojoj po-sljednjoj knjizi The Revenge of Gaia, objavljenoj 2006 . godine (koja je odmah postala svjetski bestseler), smatra da su poremeaji ekoloke ravnotee do-segnuli toku s koje vie nema povratka.

Daljnji tektonski poremeaj s kojim e se uskoro suoiti ovjeanstvo je iscrpljivanje nafnih rezervi i kraj nafne ere. S obzirom da se oko 40 posto energetskih potreba pokriva naftom, a predvia se da e izvori tog strate-kog goriva presuiti za dva do tri desetljea, sadanja industrijska civili-zacija i nain ivota doivjet e ozbiljan ok ako se ubrzo ne pronau i ne aktiviraju alternativni izvori energije. Mnogi znanstvenici, ukljuujui i Ja-mesa Lovelocka, osnivaa ekolokog pokreta, smatraju da je atomska ener-gija, unato svim rizicima, jedina realna alternativa fosilnim gorivima, ako elimo zadrati postojeu razinu proizvodnje i ivotnog standarda.

Jedan od najveih apsurda dananje civilizacije (koja raspolae golemim proizvodnim potencijalima) je sve vei jaz izmeu veoma bogatih i nepod-noljivo siromanih zemalja, kao i raslojavanje stanovnitva u razvijenim drutvima na tanak sloj "superbogatih" i sve brojniji sloj siromanih. Polovi-na od oko est milijardi stanovnika naeg planeta (tri milijarde) ivi na do-njoj granici egzistencijalnih potreba, s manje od dva dolara na dan, a oko 1,2 milijarde osoba preivljava u krajnjoj bijedi, s dnevnom potronjom ni-om od jednog dolara. No jaz izmeu bogatih i siromanih produbljuje se i unutar razvijenih zemalja - u Sjedinjenim Amerikim Dravama, kako isti-e Lester Thurow, 1 posto stanovnika posjeduje vie od 40 posto ukupne

privatne imovine, pa se on u svojoj knjizi The Future of Capitalism pita: "Dokada takva neodriva neravnotea u raspodjeli dohotka moe trajati pri-je nego to se cijeli sustav ne raspadne?" Jacob Hacker, profesor ekonomije na Sveuilitu Yale, istie da je 2004 . godine 53 posto poveanja nacio-nalnog dohotka u SAD-u zavrilo u depovima tankog sloja najbogatijih Ame-rikanaca, koji su sainjavali samo 1 posto ukupnog broja stanovnika. Drugi ugledan ameriki znanstvenik, Manuel Castells, tvrdi da je neoliberalni ka-pitalizam u SAD-u doveo do dosad najvee podjele izmeu rada i kapitala. Svijet koji je rascijepljen na prebogatu manjinu i siromanu veinu u toliko nepodnoljivim razmjerima ne moe biti stabilan, siguran, bez sukoba, tero-rizma i ratova.

Daljnji veliki izazov i opasnost za budunost ljudske vrste predstavlja mogunost zloupotreba genetike i biotehnologije, danas najdinaminijeg podruja znanosti i industrije. U SAD-u je vie od 80 posto proizvedene soje, vie od 43 posto kukuruza, kao i znatan dio prehrambenih proizvoda genetski modificirano, a pritom se pouzdano ne zna kakve su dugorone posljedice genetikih manipulacija. Jo je kontroverznije sve uestalije klo-niranje ivotinja, pa i kloniranje ljudi.

Pobjeda neoliberalne ekonomske doktrine osamdesetih godina prolog stoljea u SAD-u (pod predsjednitvom Ronalda Reagana) i u Velikoj Brita-niji (za vrijeme premijerke Margaret Thatcher) znaila je velik preokret u drutveno-ekonomskom sustavu tih, a kasnije i drugih zapadnih zemalja. Naputena je "drava blagostanja" (Wellfare state), znatno je smanjen ili onemoguen drutveni utjecaj sindikata te su provedene opa liberalizacija, deregulacija i privatizacija. Velike multinacionalne korporacije, kojima je jedini cilj poveanje dobiti i poveanje vrijednosti dionica, postale su glavni sudionici ne samo na gospodarskoj nego i na politikoj i drutvenoj sceni. Financijski i korporativni kapital kontrolira ne samo svjetsko gospodarstvo nego i znatan dio medija i politike. A korporacije, kao to upozorava Joel Bakan, profesor na Sveuilitu British Columbia u SAD-u, po svojoj su pri-rodi i pravnom ustroju ekonomski subjekti orijentirani iskljuivo na ostva-renje svojih sebinih ciljeva, bez obzira na tetu koju time moda nanose pojedincima i drutvu. Stoga se ak jedan od vodeih predstavnika poslov-nog svijeta, Alan Greenspan, bivi predsjednik amerike Komisije za savez-ne rezerve (Federal Reserve Board), osjetio ponukanim da izrekne sljedee upozorenje: "ini se da je zarazna pohlepa zahvatila velik dio nae poslov-ne zajednice, to je stvorilo perverzne poticaje za poveanje dobiti pod sva-ku cijenu, da bi se cijene dionica poveavale i odravale na visokoj razini.

Prijevare i krivotvorine potaknuti pohlepom djeluju destruktivno na trini kapitalizam i, gledajui ire, potkopavaju temelje naeg drutva."

Navedene pojave, koje obiljeavaju civilizacijska kretanja na prijelazu tisuljea, upuuju na zakljuak da se ovjeanstvo nalo na povijesnom, sudbonosnom raskriju: ako se nastavi kretati sadanjim putem, civilizacij-ski slom ini se neizbjean, dok bi izbor drugog puta vodio u daljnji civiliza-cijski napredak, prijelaz na viu civilizacijsku razinu, odnosno stvaranje socijalno pravednijeg, humanijeg, sigurnijeg i ekoloki odrivog drutvenog sustava. Optimistino raspoloeni autori, poput Manuela Castellsa, smatraju da e informacijsko, umreeno drutvo koje se stvara, svojom priroenom logikom i dinamikom samo dovesti ovjeanstvo do vieg civilizacijskog doba. Pesimistini pak promatrai, kao na primjer James Lovelock, koji smatra da je ekoloka katastrofa neizbjena, ili Bede Griffiths, koji vjeruje da e slom sadanjih drutvenih, gospodarskih i politikih struktura imati katastrofalne razmjere (B. Griffiths, Die Neue Wirklichkeit: Westliche Wissenschaft, stliche Mystik und christliche Glaube), smatraju da su poremeaji socijal-ne, prirodne i duhovne ravnotee ve preli kritini prag i da je stoga civili-zacijska apokalipsa neminovna.

Zakljuak koji moemo izvesti iz analize bitnih injenica, ideja i scena-rija je da su za budui razvitak otvorene sve opcije. Krajnji ishod krize za-padne (a i globalne) civilizacije vjerojatno e ovisiti ponajprije o tome hoe li dovoljan broj ljudi na vrijeme postati svjestan opasnosti koje prijete ovje-anstvu i hoe li ta svijest biti toliko intenzivna da ih pokrene na odlunu akciju za promjene i na irenje snanog pokreta za stvaranje pravednijeg i djelotvornijeg drutveno-ekonomskog poretka. To novo drutveno ureenje razni autori zamiljaju i nazivaju razliito, ali su im temeljna etika naela zajednika ili slina, kao to im je zajedniki i cilj: ostvarenje humanijeg, si-gurnijeg, pravednijeg i snoljivijeg svijeta. Novi civilizacijski obrazac moe se razviti kao "socijalno-ekoloko-trini obrazac" (Hans Kng), "moralni ka-pitalizam" (Stephen Young), "spiritualni kapitalizam" (Patricia Aburdene), "informacijsko, umreeno drutvo" (Manuel Castells), "transnacionalno, kozmopolitsko, postmoderno drutvo" (Ulrich Beck), "otvoreno drutvo" (George Soros), "slobodarski socijalizam" (Noam Chomsky), "kiberkomuni-zam" (Adolf Dragievi) ili kao neki drugi obrazac. Hoe li, kada i koja od tih varijanti ili neka druga varijanta postmodernog, postindustrijskog i post-kapitalistikog ekonomsko-drutvenog ureenja (ili neki njihov spoj) pre-vladati u pojedinim zemljama ovisit e o mnogim imbenicima: o globalnim i regionalnim ekonomsko-politikim odnosima, o kulturnoj, drutvenoj i po-

litikoj tradiciji neke zemlje, kao i o stupnju njezine tehnoloko-ekonomske razvijenosti, o moi i utjecaju pojedinih drutvenih skupina, a ponajprije o prevladavajuoj idejno-vrijednosnoj orijentaciji veine stanovnitva (odno-sno o stanju veinske kolektivne svijesti).

Milan Mesari

P R V I D I O

Kljune teme suvremenog svijeta

Informatika revolucija i njezine ekonomske i socijalne posljedice

Suvremena promjena tehnoloko-ekonomske paradigme sastoji se u prijelazu s tehnologije utemeljene ponajprije na jeftinom inputu energije u tehnologiju koja se zasniva na jeftinim inputima informacija dobivenih napretkom u mikroelektronici i tehnologiji telekomunikacija.

CHRISTOPHER FREEMAN, The Economies of Innovation

Tehnoloka revolucija utemeljena na informacijskim tehnologijama sve bre mije-nja materijalni temelj drutva... Sam je kapitalizam proao proces znaajnog re-strukturiranja, ije su karakteristike vea fleksibilnost upravljanja; decentralizacija i umreenost tvrtki; znatan porast moi kapitala u odnosu na radnu snagu uz pra-tei pad utjecaja radnikog pokreta; masovno ukljuivanje ena u plaenu radnu snagu (esto uz diskriminirajue uvjete); dravna politika usmjerena na deregulaci-ju trita i smanjivanje socijalnog osiguranja; poveana globalna konkurencija.

Drutveni odnosi izmeu kapitala i radne snage temeljito se mijenjaju. U svojoj sri kapital je globalan, dok je radna snaga u pravilu lokalna. Rad je dezagregiran, frag-mentiran, diferenciran i podijeljen: s druge strane, mrena povezanost integrira kapi-talistike interese na globalnoj razini... Radna snaga gubi svoj kolektivni identitet, sve se vie individualizira prema svojim sposobnostima, radnim uvjetima i interesima.

M A N U E L CASTELLS, The Information Age: Economy, Society and Culture

Posljednjih desetljea dolo je do niza epohalnih znanstvenih i tehnolo-kih dostignua, koja su utrla put prema novom civilizacijskom razdoblju, razdoblju informatikog drutva. Moda kao prapoetak tog novog razdoblja moemo oznaiti 1946 . godinu, kada je konstruiran prvi elektronski digi-talni kompjuter, ime je poeo nezaustavljivi razvitak kompjuterske tehno-logije. Drugi prijelomni trenutak u raanju novog civilizacijskog razdoblja je

1948. godina, kada je Wiener objavio svoju uvenu knjigu o kibernetici, koja je postavila temelje moderne teorije komunikacije i upravljanja (N. Wiener, Cybernetics, or Control and Communication in the Animal and the Ma-chine, John Wiley & Sons, New York, 1948). Spektakularan razvitak raunalne digitalne tehnologije i telekomunikacija usko je povezan s eksponencijal-nim rastom znanstvenih istraivanja i koliine znanja, osobito na podruju prirodnih znanosti.

Tehnoloki razvitak ljudskog drutva moe se na pojednostavljeni nain podijeliti na tri glavne faze: a) faza manualnog rada, u kojoj ovjek obavlja, reeno kibernetikom terminologijom, trostruku ulogu: ulogu subjekta od-luivanja, ulogu receptora i ulogu efektora. ovjekova produktivnost u toj fazi ograniena je racionalnou i inventivnou njegova odluivanja, zatim sposobnou osjetilnih organa te snagom miia. Osim toga, postoje ograni-enja energetskog i informacijskog karaktera; b) faza mehanizacije nastupa onda kada ovjek ulogu efektora preputa stroju, dok on sam zadrava ulo-gu receptora i subjekta odluivanja. ovjekova produktivnost tada vie nije ograniena njegovim fizikim sposobnostima, ali se sukobljava s ogranie-njima informacijskog karaktera. To je doba industrijske revolucije, doba industrijalizma; c) faza automatizacije, kompjuterizacije i kibernetizacije, koju obiljeava uvoenje strojeva koji nisu samo efektori nego i sustavi sa svrsishodnim ponaanjem. Ti automatizirani, kompjuterizirani strojevi pri-maju informacije iz okoline bez posredstva ovjeka i na temelju njih sami "odluuju". Uloga ovjeka u toj fazi tehnolokog razvitka sastoji se uglav-nom u konstruiranju stroja i izradi programa, odnosno algoritma njegova djelovanja i odluivanja. Dok je znaajka industrijske revolucije amplifikacija ovjekova muskulaturnog kapaciteta, kibernetiku, informatiku revoluciju obiljeava amplifikacija njegovih intelektualnih funkcija. Bitno obiljeje tehnolokog razvitka industrijske epohe, tj. priblino proteklih 2 0 0 godina, bila je sve uestalija zamjena ljudskih miia strojevima. Sredinom prolog stoljea poela se raati nova epoha, epoha "intelektualne tehnologije", koja zahvaljujui raunalima i kibernetici omoguava mehanizaciju nekih intelektualnih funkcija, otvarajui tako perspektivu do tada nezamislive ra-cionalizacije i optimalizacije gotovo svih ljudskih djelatnosti. Umjesto "per-spirativne industrije" (industrije znoja) raa se "inspirativna industrija" (industrija inspiracije, znanja i kreativnosti).

Prvi korak prema kompjuterizaciji i informatizaciji proizvodnih i dru-gih djelatnosti bio je mehanizacija i automatizacija veine fizikih poslova. Ta faza dovrena je tijekom druge polovine prolog stoljea: mehanizacija i

automatizacija tada je obuhvatila ne samo proizvodnju nego i promet, ko-munikacije, distribuciju, administrativne, financijske i ostale uslune dje-latnosti. Automatizirani strojevi, roboti, tekue vrpce, vibrirajui strojevi za ubacivanje sirovina, automatizirani strojevi za pakiranje itd. zamijenili su ljudsku radnu snagu u veini proizvodnih procesa. A radar, elektronski mi-kroskop, radio i televizija, fonografska oprema te drugi slini ureaji bitno su pomaknuli granice ljudskog vida i sluha. No, najvei napredak bilo je poveanje ovjekovih intelektualnih potencijala: raunala su zamijenila o-vjeka u prikupljanju, razvrstavanju, pamenju, manipulaciji i analizi infor-macija. Osim toga, raunala su u obavljanju ovih radnji neusporedivo bra i tonija od ovjekovog umnog kapaciteta.

U suvremenoj tehnolokoj revoluciji moemo razlikovati tri faze: auto-matizacija, kompjuterizacija i kibernetizacija. Kao to su parni stroj i stroj alatljika omoguili mehanizaciju proizvodnih procesa i time stvorili tehni-ku podlogu industrijske proizvodnje, tako je pojava elektronike (elektron-ske cijevi, tranzistora, integriranih krugova, ipova itd.) stvorila tehnike uvjete za automatizaciju proizvodnje i najavila novo, postindustrijsko, in-formacijsko razdoblje s dalekosenim ekonomskim i socijalnim posljedica-ma. Mehanizacija je ovjeka opskrbila oruima i strojevima pokretanim vanjskom silom, koji su u velikoj mjeri zamijenili njegovu fiziku snagu. Kod usporeivanja mehanizacije s automatizacijom bitno je imati na umu da se u svakom radnom procesu javljaju tri komponente: snaga, vjetina i prosudba. Dok je mehanizacijom smanjena ili ak ukinuta ovjekova uloga izvora energije, a djelomino i njegova uloga nositelja vjetine, automatiza-cija ovjekovu ulogu nositelja vjetine gotovo potpuno ukida te, osim toga, bitno reducira i njegovu ulogu u prosuivanju. Ipak, ovjek i u automati-ziranoj proizvodnji zadrava ulogu subjekta, odnosno dirigenta proizvodnog procesa: automatizirani strojevi, unato superiornim sposobnostima, i dalje ostaju samo instrumenti podloni ovjekovoj volji i intelektu.

Poetak automatizacije obiljeila je pojava pojedinanih strojeva, koji su poslije povezivani u integralne cjeline, ime je osigurano kontinuirano automatsko odvijanje cjelokupnog procesa proizvodnje. Kao to je to sluaj kod veine velikih tehnolokih inovacija, vojne potrebe su i u automatizaciji odigrale odluujuu ulogu: razvitak automatiziranih strojeva poeo je izumom automatskog reguliranja nianjenja protuzrakoplovnih topova i automatskog upravljanja zrakoplovima tijekom Drugog svjetskog rata. Iako je mehaniza-cija viestruko poveala proizvodnu snagu i sposobnost ovjeka, omoguivi tako masovnu proizvodnju standardiziranog proizvoda, kvaliteta, raznoli-

kost ponude i dizajna ipak su ostali ovisni o ovjekovom ogranienom fizi-kom i psihikom potencijalu. Znaajna prednost automatizacije u odnosu na mehanizaciju sastoji se upravo u tome to je automatizacija proizvodni proces oslobodila ogranienja nametnutih ogranienim fizikim i psihikim sposobnostima ovjeka. Primjenom naela povratne sprege automatski stro-jevi sami reguliraju svoj rad, to im omoguava bri, precizniji, kontinui-raniji, skladniji, jednom rijeju neusporedivo uinkovitiji rad nego prije, kada je njima upravljao ovjek. Automatizirani strojevi koji su u stanju sami obavljati kontrolu procesa proizvodnje posjeduju sljedea svojstva: a) naj-prije, oni imaju izvrne, egzekutivne instrumente, efektore, koji obavljaju funkcije ljudske ruke; b) odravanje veze s okolinom osiguravaju osjetilni instrumenti, receptori; c) automatizirani strojevi imaju ureaje za samo-kontrolu i reguliranje radnih operacija. Kao to je predvidio Donald Michael, prijelaz iz faze mehanizacije u fazu automatizacije u Sjedinjenim Dravama trajao je priblino dva desetljea, od 1960. do 1980. (D. N. Michael, "Cybernation: The Silent Conquest", u M. Philipson (ed.), Automation, Im-plications for the Future, Vintage Books, New York, 1962, str. 106-123). Automatizaciju, dakle, oznaava sustav strojeva koji bez neposrednog su-djelovanja ovjeka obavljaju ne samo funkcije obrade i prijenosa nego i funkcije reguliranja i kontrole proizvodnje. Kontrolu i reguliranje proizvod-nje omoguavaju elektronska oprema i servomehanizmi, a radom upravljaju kompjuteri programirani za regulaciju svake faze proizvodnje. Potpuna auto-matizacija podrazumijeva integraciju pojedinanih strojeva u jedinstveni sustav, koji funkcionira automatski, bez neposredne intervencije ovjeka.

U zakljuku opisa automatizacije, njezina znaajna svojstva moemo svesti na sljedee: a) Potpuna mehanizacija rukovanja i obrade materijala (to je, zapravo,

vie preduvjet nego specifino svojstvo automatizirane proizvodnje). Mehanizacija rukovanja i obrade materijala nezaustavljivo je napredo-vala, poevi od prvog mehaniziranog mlina u Philadelphiji 1784. godi-ne pa do tekue vrpce 1913. godine u Fordovoj tvornici automobila, koja je omoguila da se vrijeme potrebno za izradu podvozja skrati s 14 na 6 sati.

b) Kljuni element automatizacije je automatski sustav kontrole, regu-liranja i upravljanja, jer se po tom elementu automatizacija razlikuje od prethodne faze, mehanizacije. Elektronski kompjuter neprestano uspo-reuje razne varijable tehnolokog procesa (brzina, dimezije, teina i oblik predmeta obrade, temperatura itd.) s danim specifikacijama te is-

pravlja rad strojeva sve dok se njihov rad potpuno ne uskladi s danim instrukcijama.

c) Vii stupanj automatizacije oznaava integracija pojedinanih strojeva i procesa u jedinstvenu cjelinu, ime se postie kontinuirani i sinkroni-zirani tijek proizvodnog procesa, a time i potpuna iskoristivost strojeva (procjenjuje se da kod diskontinuiranih i polukontinuiranih procesa iskoristivost ureaja nije vea od 20 do 30 posto).

d) Optimizacija proizvodnje i poslovanja kljuna je prednost automatiza-cije. Omoguava je znanstveni pristup u rjeavanju tehnolokih, organi-zacijskih, poslovnih i ostalih problema, tj. primjena znanstvenih metoda optimalnog odluivanja (operativno istraivanje, linearno i nelinearno programiranje, teorija informacija, teorija igara itd.) uz pomo elektron-ske tehnologije.

Kompjuterska, informatika revolucija ve je poela izazivati dubinske, strukturalne promjene u obrascima ekonomskog, socijalnog i kulturnog i-vota, najavljujui dolazak nove postindustrijske, postmoderne, informati-ke ere ljudske civilizacije. Kibernetizacija i informatizacija materijalnih i mentalnih procesa nije samo via faza mehanizacije: ona znai prekid dosa-danjeg kontinuiteta tehnolokog i civilizacijskog razvitka i otvaranje potpu-no novog civilizacijskog razdoblja. Povijesno znaenje uvoenja elektronskih raunala u proizvodni proces neki autori uoili su pred vie desetljea, kad je informatika revolucija bila jo u povojima. Theobald pie 1964. godine: "Kibernetizacija ve pokazuje temeljna obiljeja epohalnih promjena u pro-izvodnji: razvitak novih proizvodnih tehnologija i njima uvjetovana pojava novih naela organizacije, pojava revolucionarnih proizvodnih kompleksa, potpun prijelom u uzajamnim odnosima ovjek - stroj i ovjek - okolina i dramatian razvitak svih oblika energije." (R. Theobald, "Automation: A Real Bomb", u Ch. Margham (ed.), Jobs, Men, and Machines, F. A. Praeger Publisher, New York, 1964, str. 48). Ameriki sociolog Daniel Bell, jo poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea, takoer je uoio epohalne tehnoloke i civilizacijske promjene, koje su tada bile tek u embrionalnoj fazi, te ih je opirno i dokumentirano analizirao u svojem kapitalnom djelu The Corning of Postindustrial Society (Heinemann, London, 1974). Njegova glavna teza bila je da se raa nova "intelektualna tehnologija", koja omo-guava da se dosadanje, preteno intuitivno donoenje poslovnih odluka zamijeni upotrebom elektronskih raunala i odgovarajuih algoritama odlu-ivanja. Razvitak teorije vjerojatnosti, teorije igara, teorije informacija, teorije

odluivanja, teorije sloenih sustava i kibernetike, uz koritenje raunalne tehnologije, bitno je pridonijelo racionalizaciji i optimizaciji ne samo eko-nomskog poslovanja nego i drugih podruja ovjekova djelovanja. Sve vea profesionalizacija poslovanja dovela je do raspada "obiteljskog kapitalizma" i do pojave menaderskog ili korporativnog obrasca kapitalizma. Prema Bel-lovu miljenju, u optimizaciji poslovanja od osobita je znaenja bio sustavni pristup u sagledavanju i rjeavanju problema. Bell o tome pie: "Intelek-tualna tehnologija najvie dolazi do izraaja u sustavnoj analizi. Sustav je zbroj reciprono ovisnih elemenata u kojem kvantitativna ili kvalitativna promjena bilo kojeg elementa izaziva posljedice za sve druge elemente i za sustav u cijelosti." (ibid., str. 31). Bez elektronskog raunala "intelektualna tehnologija" ne bi bila mogua, ali raunalo je samo orue ili alat, ija upo-raba bez razvitka teorije sustava i teorije odluivanja ne bi imala povijesno znaenje za transformaciju ljudskog drutva.

Bell je uoio je da je jedno od prvih obiljeja drutvene transformacije bilo smanjenje udjela proizvodnih sektora uz istodobno poveanje udjela uslunih djelatnosti u strukturi drutvenog proizvoda i u strukturi zaposle-nosti. Bio je to prvi znak prijelaza industrijskog u postindustrijsko drutvo. Taj prijelomni fenomen dogodio se u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1970. godine, kada je udio industrijskih radnika u ukupnom broju zaposle-nih pao s 30 posto, koliko je iznosio 1945. godine, na 20 posto. Istodobno, udio zaposlenih u uslunim djelatnostima (prometu, trgovini, financijama, zdravstvu, prosvjeti, znanosti, osobnim i profesionalnim uslugama te drav-noj administraciji) povean je s 45 na 65 posto (ibid., str. 132). U nadolaze-em postindustrijskom drutvu, istie Bell, od odluujueg znaenja postat e teorijsko znanje kao izvor tehnolokih inovacija i novih znanstvenih me-toda upravljanja drutvenim promjenama. Stoga e znanstvene, istraivake i profesionalne djelatnosti i njihovi nositelji biti vodee sile drutvenog napretka. Sveuilita te znanstvene i istraivake institucije postaju kljune institucije postindustrijskog drutva i glavne poluge njegova napretka. Do-lazi do sve ue suradnje i simbioze znanosti, tehnologije i ekonomije, to dobiva svoj smisao u novoj, glavnoj djelatnosti industrijskih tvrtki, nazvanoj "istraivanje i razvoj". Razvijaju se nove industrijske grane utemeljene na znanosti (science-based industries), kao to su elektronika, telekomunika-cije, optika, biotehnologija, koje postaju najpropulzivnije industrijske grane.

Za revolucionarnu ulogu informatike tehnologije u preobrazbi eko-nomskih i socijalnih odnosa nije bila bitna iznimna brzina tehnolokog na-pretka nego duboke promjene koje je ta tehnologija izazvala u ulozi i poloaju

ovjeka u proizvodnom i radnom procesu. Dok je stroj alatljika od ovjeka preuzeo obavljanje velikog dijela fizikih poslova, elektronsko raunalo te informatike i telekomunikacijske tehnologije utemeljene na njemu zamije-nili su ovjeka u mnogim intelektualnim funkcijama. U tome lei povijesno znaenje informatike tehnologije i zbog toga nova tehnoloka paradigma uzrokuje raanje nove ekonomske, politike, kulturne i ideoloke paradig-me, raanje nove postindustrijske, postmoderne, kibernetike i informacij-ske civilizacije.

Jedno od znaajnih obiljeja nove informacijske ekonomije jest primjena kibernetike, znanosti o upravljanju sloenim, dinaminim sustavima. Osni-va kibernetike je ameriki matematiar Norbert Wiener, koji u ve spome-nutoj knjizi Cybernetics, or Control and Communication in the Animal and in the Machine definira kibernetiku kao znanost o upravljanju i spregama (komunikacijama) u strojevima, ivim biima i drutvu. Kasniji autori pro-irili su Wienerovu definiciju, naglaavajui razliite aspekte: Kyn istie njezinu informacijsku komponentu i definira je kao "znanost o razmjeni informacija", Bary stavlja naglasak na njezinu upravljaku funkciju, opisuju-i kibernetiku kao "znanost o upravljanju sloenim sustavima", dok Novik shvaa kibernetiku kao "znanost o optimizaciji upravljanja". Svi se slau da sr kibernetike predstavlja teorija informacija, koju je 1949. godine osno-vao ameriki znanstvenik Shanon i objavio je u knjizi The Mathematical Theory of Communication (Urbana, 1949). U svojoj teoriji kibernetike, Wiener glavnu ulogu u funkcioniranju prirode, ovjeka i drutva daje infor-maciji: na prijenosu i obradi informacija temelji se djelovanje, ponaanje i prilagoavanje svih ivih sustava, poevi od stanice, organa, ovjeka do tvrtke, ekonomije, drutva pa i strojeva. Svojom sposobnou simuliranja biolokih i drutvenih sustava kompjuteri su otvorili nove, nesluene mogunosti u upravljanju sloenim sustavima, ime su uvelike pridonijeli razvitku kibernetike.

Teorija relativnosti i kvantna mehanika odbacili su Newtonovo meha-niko i deterministiko shvaanje svemira: Newtonov deterministiki svijet zamijenjen je probabilistikim svijetom obiljeenim neodreenou i slu-ajnou. Wiener o tome kae: "Okrueni smo ivotom u kojem se svijet kao cjelina pokorava Drugom zakonu termodinamike: konfuzija se poveava, a red se smanjuje" (N. Wiener, The Human Use of Human Beings: Cyber-netics and Society, Doubleday Anchor Books, New York, 1954, str. 54). No parcijalni sustavi imaju mogunost oduprijeti se opoj tendenciji entropije okoline (odnosno ireg sustava) ako su sposobni primati informacije iz oko-

line, kako bi se pomou tih informacija prilagodili promjenama u okolini i kako bi putem povratne sprege neprestano mogli ispravljati svoje djelova-nje. Stoga Wiener zakljuuje: dok je entropija mjera nereda, informacija je mjera reda. Svaki sloeni sustav pokazuje sklonost neskladu i nesreenosti, to vodi smanjenju njegove uinkovitosti, a u krajnjoj liniji i njegovu raspa-danju. Ta imanentna tendencija prema entropiji moe se nadvladati pomou upravljake (ili samoupravljake) funkcije, koja se temelji na prikupljanju, spremanju, obradi i upotrebi informacija. Temeljna postavka teorije infor-macija jest da su kvantiteta i kvaliteta informacija ekvivalentne padu entro-pije te da je ovisnost uinkovitosti upravljanja nekim sustavom informacija odreena eksponencijalnom krivuljom. Ljudska upravljaka aktivnost u kraj-njoj liniji svodi se na poveanje sreenosti i sklada, tj. negentropije (negen-tropija je negativna entropija), a ona je uvjetovana kvantitetom i kvalitetom informacija. Informacija je sredstvo koje omoguava smanjenje ili otkla-njanje neodreenosti izbora: to je koliina relevantnih informacija vea, to je neodreenost izbora manja, odnosno vea je mogunost optimalnog rje-enja: Informaciju takoer moemo oznaiti kao mjeru predvidljivosti pona-anja odreene pojave ili procesa: ako je ponaanje mogue predvidjeti s 50 posto vjerojatnosti, onda ono ima informacijski sadraj od jednog "bita" (bit, binary digit, je elementarna jedinica koliine informacija). Broj mo-guih informacija raste usporedo sa sloenou sustava pa stoga njihova koliina moe posluiti kao mjera sloenosti neke pojave, procesa ili su-stava. U svakom sluaju, uspjeno upravljanje nekim sloenim sustavom ovisi o njegovu kapacitetu primanja i obrade informacija. Teorija igara tako-er je bitno pridonijela razvitku kibernetike. Njezini su osnivai ameriki matematiar John Neumann i ekonomist Oscar Morgenstern, autori knjige objavljene 1947. godine, The Theory of Games and Economic Behaviour (Princeton University Press, Princeton, 1947). Bit njihove teorije sastoji se u potrazi za najboljom strategijom igre u kojoj sudjeluje dva ili vie igraa, od kojih svaki nastoji postii svoj cilj, uz pretpostavku da svi trae najuin-kovitiji put do pobjede.

Sustavni pristup, tj. prouavanje prirodnih i drutvenih pojava kao su-stava, bitan je preduvjet razvitka kibernetike. Sve stvari i pojave prema sustavnom pristupu treba shvatiti kao cjeline, agregate sastavljene od me-usobno dinamiki povezanih i interaktivnih dijelova. Svaki sustav shemat-ski je mogue prikazati kao skup toaka povezanih linijama, nalik na mreu, koje oznaavaju njihove meusobne veze. Teorija sustava prouava vrste sustava, njihovu strukturu, odnose i veze meu elementima sustava. Prema

stupnju sloenosti, tj. prema broju sastavnih elemenata i sloenosti njiho-vih veza, moemo razlikovati tri vrste sustava: jednostavni, sloeni i veoma sloeni sustavi. A prema nainu ponaanja razlikuju se deterministiki su-stavi (koji na odreenu pobudu reagiraju uvijek na isti nain) i probabilis-tiki sustavi (gdje isti poticaj moe proizvesti razliite reakcije). Dok je u deterministikom sustavu proces odluivanja jednostavan, tj. odreen prim-ljenom informacijom, donoenje odluke u probabilistikom sustavu temelji se na teoriji vjerojatnosti, pri emu se neizvjesnost odluivanja smanjuje razmjerno koliini i kvaliteti primljenih informacija. ovjek, tvrtka, nacio-nalna ekonomija i drutvo djeluju kao probabilistiki sustavi: njihove reak-cije ne mogu se precizno predvidjeti te stoga kibernetiki pristup moe bitno pridonijeti njihovu optimalnu funkcioniranju (S. Bear, Cybernetics and Management, The English University Press Ltd., London, 1965, str. 12-19). Glavni cilj kibernetike, kao to je spomenuto, jest upravljanje sloe-nim sustavima, koje se u biti svodi na analizu primljenih informacija, na do-noenje odluka na temelju tih informacija i na pretvaranje odluka u signale (naredbe, propise) kojima se obavlja usmjeravajua i korektivna djelatnost pojedinog sustava (stroja, tvrtke, nacionalne privrede i sl.). Teorija sustava razlikuje dva temeljna naina upravljanja: a) zapovjedni, represivni nain, koji podrazumijeva ispravljanje pogreaka i osiguravanje skladnog funkcio-niranja sustava vanjskim naredbama, signalima i intervencijama; b) samore-gulirajui, samoupravljaki sustav, kod kojeg se funkcioniranje zasniva na samoregulaciji, homeostazi, to je povezano s naelom povratne sprege. Na-ravno, mogua je i kombinacija tih dvaju naina upravljanja. Kibernetika se uglavnom bavi krajnje sloenim sustavima, s veoma sloenom strukturom i funkcioniranjem, pa su stoga mogue devijacije i greke, koje su toliko ue-stale i nepredvidljive da njihovo pravodobno korigiranje i reguliranje nije mogue iskljuivo vanjskim intervencijama. Zbog toga upravljanje krajnje sloenim sustavima moe biti uspjeno samo ako je u veoj ili manjoj mjeri utemeljeno na naelu povratne sprege, tj. na samoreguliranju. Budui da su tvrtke i nacionalna privreda krajnje sloeni i probabilistiki sustavi, oni prema teoriji sustava mogu uspjeno djelovati samo ako su u njih ugraeni odgova-rajui mehanizmi samoregulacije, koji e omoguiti automatsko usklai-vanje golemog broja elemenata povezanih veoma sloenim spletom veza.

Mehaniki strojevi, uobiajeni za industrijsku eru, bili su determinis-tiki sustavi: uvijek su na isti nain reagirali na vanjske naredbe. Razvitak elektronskog raunala omoguio je izradu strojeva koji su mogli oponaati i amplificirati ne samo ovjekove fizike nego i psihike, intelektualne funk-

cije. Oni su u izvjesnom smislu postali usporedivi s ljudskim mozgom: mogli su pamtiti, prepoznavati, uiti, zakljuivati. Kompjutere i kompjuterizirane strojeve stoga moemo smatrati sloenim i probabilistikim sustavima. Ti kibernetiki strojevi oznaili su novu, najviu fazu automatizacije, u kojoj se proces proizvodnje odvija potpuno automatizirano prema unaprijed usta-novljenom programu, s ugraenim mehanizmima samoreguliranja, tj. auto-matskog korigiranja eventualnih devijacija i prilagoavanja promijenjenim uvjetima. Da bi mogao obavljati "intelektualne" funkcije, rad kibernetikog stroja morao se temeljiti na formalnoj logici, tj. na pravilima ispravna zaklju-ivanja na temelju danih podataka. Prednost formalne logike lei u tome to se sve teze, argumenti, odnosno informacije mogu izraziti odreenim simboli-ma, to omoguava da se manipuliranjem tim simbolima prema odreenim pravilima, kao u algebri, doe do loginih zakljuaka. Bitan uvjet za osposob-ljavanje kibernetikih strojeva za logiko zakljuivanje bilo je rjeavanje pro-blema prijenosa i obrade golemog broja raznovrsnih informacija. Taj problem rijeen je tzv. dvojnim obiljeavanjem (binary notation), tj. na nain da se svaka informacija reducira u dvije izjave: da ili ne, odnosno 1 ili 0. Naelo dvojnog obiljeavanja sastoji se, dakle, u opisivanju izjava, zakljuaka odno-sno informacija serijom dihotomija, tj. dviju uzajamno iskljuivih alternati-va (1 ili 0), tako da je serijom brojeva mogue izraziti bilo koju informaciju.

Kibernetiki strojevi zasnivaju se na poznavanju i oponaanju psiho-fizikih procesa ivih bia. A ponaanje ivih bia uvijek je veoma sloeno i probabilistiko. Prouavanje i oponaanje neurofiziolokih procesa omo-guilo je razvitak kibernetikih strojeva koji su mogli simulirati odreene funkcije ljudskog mozga. Stoga takvi strojevi, poput ljudskog mozga, u slu-aju nepotpunih informacija mogu na temelju iskustva i rauna vjerojatno-sti identificirati, klasificirati i rijeiti odreene probleme sa sve veim stupnjem tonosti. Podsjeajui da je u modernoj tvornici ovjekova fizika snaga poveana s 0,1 na 1 000 konjskih snaga, Hyman i Anderson ve prije etiri desetljea predvidjeli su da se slina amplifikacija, zahvaljujui kiber-netikom stroju, moe dogoditi i s nekim vidovima ovjekova intelektual-nog potencijala. S tim u vezi posebno su podsjetili na ogranien kapacitet ovjekova pamenja: prosjena osoba sposobna je upamtiti i ponoviti samo sedam nepovezanih brojeva, to znai da ovjek pri rjeavanju nekog proble-ma istodobno moe uzeti u obzir samo sedam neovisnih varijabli, odnosno informacija (R. Hyman, B. Anderson, Teach Your Mind to Think, Interna-tional Science and Technology, New York, rujan 1965). Mnogi problemi toliko su sloeni, obiljeeni tolikim mnotvom raznolikih informacija da ih

ovjek sa svojim ogranienim mozgovnim potencijalom, bez pomoi elek-tronskih raunala, ne moe rjeiti. Predvianje Hymana i Andersona ostva-rilo se: kapacitet elektronskog raunala za vie od milijun puta nadmaio je ljudski mozak u pogledu pamenja i analize podataka, a izgleda da ga je su-stigao (moda i prestigao) i u pogledu logikog zakljuivanja.

Koristei naela kibernetike i elektronska raunala postalo je mogue proizvodnju, poslovanje i upravljanje tvrtkom organizirati na takav nain da se postigne automatsko odravanje optimalnog i fleksibilnog reima funk-cioniranja u skladu s kriterijima optimalnosti koje postavlja ovjek. Ideju o industrijskoj tvrtki utemeljenoj na kibernetikim naelima u cilju optimi-zacije poslovanja iznio je jo 1954. godine osniva kibernetike, Wiener, iako za to jo nisu postojali tehnoloki uvjeti (N. Wiener, The Human Use of Human Beings: Cybernetics and Society, Doubleday Anchor Books, New York, 1954, str. 154-157). Od tri temeljne funkcije kibernetizirane tvrtke, planiranja, upravljanja i djelovanja, u takvoj, idealnoj tvrtki ovjeku je preo-stala samo funkcija planiranja, tj. odabiranje ciljeva poslovanja i kriterija optimalnosti. ovjek daje upute od stratekog znaenja automatskom uprav-ljakom ureaju, koji na temelju njih donosi operativne odluke o poslova-nju i proizvodnji. Upravljaki ureaj preko sustava veza odluke prenosi izvrnom ureaju koji ih automatski provodi. U prolosti su se odluke o upravljanju tvrtkom temeljile uglavnom na iskustvu, intuiciji i kvantitativ-nim analizama, koje su bile ograniene nedostatkom informacija i sporou njihove obrade. Suvremeni proizvodni i poslovni procesi proizvode tisue i milijune informacija, koje ovjek nije u stanju apsorbirati i analizirati te na temelju njih donositi optimalne odluke. Zbog toga je informatika tehnolo-gija, sa svojim gotovo neogranienim potencijalom prikupljanja, uvanja i obrade informacija, znaila revolucionaran napredak u poslovanju tvrtke. Meutim, cilj kompjuterizacije i kibernetizacije nije zamijeniti ovjeka u upravljakoj funkciji, nego samo staviti mu na raspolaganje golem infor-macijski i analitiki potencijal nove informatike tehnologije u obavljanju upravljake i proizvodne funkcije.

Manuel Castells, jedan od najpoznatijih istraivaa informatike revo-lucije, istie u svojoj knjizi Informacijsko doba - ekonomija, drutvo i kul-tura (Golden marketing, Zagreb, 2000 ; naslov izvornika: The Information Age: Economy, Society and Culture, Blackwell Publishers, Oxford, 1998) da je ta revolucija bila odskona daska za stvaranje nove ekonomije, drutva i kulture. Castells napominje da to ne znai da se novi drutveni oblici jav-ljaju samo kao posljedica tehnolokih promjena; u tim procesima u igri su

i mnogi drugi imbenici, kao to su vladajui vrijednosni sustav odnosno kulturna tradicija, dravna politika, inventivnost i poduzetnitvo pojedinaca itd. Rije je, zapravo, o interakciji mnogih determinanti dinamike nekog drutva, od kojih je tehnologija, odnosno tehnika sredstva koja ovjeku sto-je na raspolaganju, samo jedna, iako moda najhitnija determinanta. Stoga Castells smatra da nije ispravno apsolutizirati tezu o tehnolokom determi-nizmu, iako tehnoloke promjene neizbjeno utjeu na obrasce mikroorga-nizacije i makroorganizacije nekog drutva (ibid., str. 41) . Kao to su parni stroj i mehaniki tkalaki stan i njihova prva primjena u tekstilnoj industriji, 1787. godine, bili tehnoloki temelj industrijske revolucije, tako su izumi tranzistora 1942. i elektronskog raunala ENIAC 1946. godine postavili te-melje postindustrijskog drutva. Ali brzo irenje mikroraunala i njegova univerzalna primjena ne bi bili mogui bez razvitka novog programskog jezi-ka BASIC, koji se pojavio 1976. godine.

Kao to je spomenuto, postoji opa suglasnost da znanost i znanstvena istraivanja u postindustrijskoj eri postaju glavna odrednica gospodarskog i opeg drutvenog razvitka. Eksponencijalni porast koliine znanja i opsega znanstvenoistraivakih djelatnosti posljednjih desetljea predstavlja kul-minaciju procesa koji je poeo prije priblino etiristo godina s materija-listikom i racionalistikom filozofijom filozofa Rena Descartesa (Renatus Cartesius, 1596-1650) . Kartezijanska paradigma o odvajanju duha od mate-rije i shvaanje svemira kao mehanizma kojim vladaju fizikalni zakoni dali su peat modernoj znanosti. Drugi znaajan doprinos razvitku moderne zna-nosti dao je Francis Bacon (1561-1626), tezom da cilj znanosti nije samo upoznavanje zakona prirode i univerzuma nego i kontrola prirodnih proce-sa u skladu s ljudskim potrebama. Dok su Ren Descartes i Francis Bacon postavili filozofske temelje procvatu prirodnih znanosti (materijalizam, ra-cionalizam, empirizam, utilitarizam), Galileo Galilei (1564-1646) i Isaac Newton (1642-1727) udarili su prirodnoznanstvene temelje moderne teh-nologije i industrijske civilizacije. Glavni Galilejev doprinos bio je u tome to je zahtijevao da se svemir i priroda istrauju u kvantitativnom, mjerlji-vom smislu, dok je Newton prvi razvio matematiki model svemira kao mehanikog sustava, koji je bio opeprihvaen i ostao neupitan sve do XX. stoljea. U XIX. stoljeu, zahvaljujui Faradayu i Maxwellu, roena je nova znanstvena disciplina, elektrodinamika, a dublje upoznavanje elektrinih i magnetskih sila relativiziralo je Newtonovu mehaniku.

Otkrie elektrine energije 1784. godine (Luigi Galvani), a potom istra-ivanja i pronalasci Alessandra Volte, Johanna Wilhelma Rittera, Andr-

Mariea Amperea, Georga Simona Ohma i Michaela Faradaya u prvoj treini XIX. stoljea, unaprijedili su elektrotehnologiju i njezino koritenje u rasvje-ti i industriji. Slijedili su pronalasci rotirajueg generatora 1832. godine, elektromagnetskog telegrafa 1833. godine (Karl Friedrich Gauss i Wilhelm Weber), telegrafa 1843. godine (Samuel Morse). Razvitak elektrotehnologije nastavljen je i u drugoj polovini XIX. stoljea: prvi dinamo konstruiran je 1866. godine (Werner Siemens), telefon je izumljen 1876. godine (Alexan-der Graham Bell), Thomas Edison je 1882. godine u New Yorku izgradio prvu elektrinu centralu, a 1888. godine Nikola Tesla patentirao je izum viefaznog sustava izmjenine struje. Prvi elektrini motor konstruiran je 1884. godine, ime je industrija na raspolaganje dobila male energetske je-dinice (F. Klemm, A History of Western Technology, The MIT Press, Cam-bridge, Massachussets, 1964). U drugoj polovini XIX. stoljea dolo je do pronalaska benzinskog motora. Prvi takav motor konstruirao je Etienne Lenoir 1860. godine, a ve 1864. godine u Njemakoj je otvorena prva tvor-nica benzinskih motora. Daimlerov novi benzinski motor, izraen 1885. godine, mogao se koristiti za pogon motornih vozila i zrakoplova, a 1913. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama poela je s radom prva tvornica za masovnu proizvodnju automobila, to je oznailo poeak automobilske ere (ibid., str. 341-342) . Izmeu 1840. i 1860. godine naglo se razvila ke-mijska industrija (soda, kalijev karbonat, sumporna kiselina, umjetne boje, duina i fosfatna gnojiva), ponajprije zahvaljujui istraivanjima njema-kog kemiara von Liebiga. U toj industrijskoj grani najprije je uspostavljena uska suradnja izmeu znanosti, tehnolokih istraivanja i primjene u proizvod-nji. Teite kemijske industrije poslije je usmjereno na sintetike proizvode, a poetkom poleta sintetike kemijske industrije smatra se 1913. godina, kada je poela sintetika proizvodnja amonijaka iz duika i vodika Boshovim postupkom. Navedeni pronalasci bili su tehnoloki temelj industrijske civili-zacije, koja je u razvijenim industrijskim zemljama dosegnula vrhunac sredi-nom prolog stoljea. Do prijelaza iz industrijske u postindustrijsku ekonomiju dolazi najprije u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je udio zaposlenih u industriji u ukupnom broju zaposlenih pao s 30 posto u 1945. na 20 posto u 1970. godini, uz istodobni porast udjela zaposlenih u uslunim djelatnosti-ma s 45 na 65 posto. To je dalo povoda Danielu Bellu da ekonomiju u nasta-janju nazove service economy (D. Bell, The Coming Postindustrial Society, a Venture in Social Forecasting, Heinemann, London, 1974, str. 132).

Industrijsku je eru u tehnolokom smislu obiljeavala mehanizacija i djelomina automatizacija proizvodnih procesa, dok se postindustrijska era

temelji na potpunoj automatizaciji, kompjuterizaciji i kibernetizaciji indu-strijske proizvodnje i veine drugih djelatnosti. Istodobno dolazi do sve ee zamjene empirijskih metoda odluivanja i upravljanja znanstvenim metoda-ma. Ovu tendenciju moemo nazvati procesom "scijentizacije", a manifesti-ra se eksplozivnim porastom znanstvenoistraivakih djelatnosti i koliine znanstvenih spoznaja te u sve iroj primjeni znanosti i znanstvenih metoda u svim podrujima ljudskog djelovanja. Na taj nain znanost prerasta u glav-nu odrednicu tehnolokog, gospodarskog i opeg razvitka nekog drutva. O razmjerima ekspanzije znanosti i znanstvenih istraivanja govori podatak o viestrukom porastu udjela njihova rashoda u drutvenom proizvodu Sjedi-njenih Amerikih Drava, koji je povean s 0,9 posto u 1940. na 3,4 posto u 1965. godini (UNESCO, Le development par la science, Pariz, 1968, str. 97). Opseg znanstvenih i tehnolokih istraivanja u drugoj polovini prolog stoljee poveavao se bre od bilo kojeg drugog podruja ljudske djelat-nosti. Za ilustraciju eksplozije znanstvenoistraivake djelatnosti, ime su stvoreni uvjeti za raanje novog postindustrijskog, postmodernog civiliza-cijskog razdoblja, ponovno moe posluiti primjer SAD-a. Tu su rashodi za "istraivanje i razvoj" rasli na sljedei nain (u milijunima dolara): 1930. -220 , 1940. - 340 , 1946. - 1 780, 1954. - 5 600, 1960. - 13 620 , 1965. -21 850, 1975. - 35 000 te 1980. godine - 50 000 (OECD, Review of National Science Policy, United States, str. 29).

Znanje, nove ideje, inovacije, tzv. "intelektualno vlasnitvo" postali su znaajniji od financijskog i fizikog kapitala i prirodnih resursa: softver je postao bitniji od hardvera. Danas su najdinaminije i najprofitabilnije one tvrtke koje generiraju odnosno koriste najvie inovacija i patenata. Simbol te epohalne promjene prirode nove informacijske ekonomije, odnosno eko-nomije znanja, je korporacija "Microsoft", najpropulzivnija i najmonija tvr-tka dananjice, koja svoju ekspanziju i bogatstvo ne temelji na proizvodnji materijalnih dobara ve na proizvodnji softvera. Ta nematerijalna, inte-lektualna ili, kako je neki zovu, "eterina" industrija postala je predvodnica nove ekonomije. "Intelektualno vlasnitvo" u SAD-u, vodeoj zemlji u stva-ranju informacijskog drutva, najhitniji je izvozni proizvod. Godine 2 0 0 0 . u SAD-u je osnovana tvrtka "Intellectual Ventures" (osniva je znanstvenik i bivi glavni tehnolog "Microsofta", Nathan Myhrvold), koja se bavi proiz-vodnjom, kupnjom i prodajom novih ideja, inovacija i patenata. Vanjski suradnici tvrtke su vrhunski znanstvenici i istraivai, koji na redovitim sa-stancima raspravljaju i procjenjuju nove ideje i zamisli, u irokom rasponu od mikroelektronike i informatike do biotehnologije i nanotehnologije.

Tvrtka je u nekoliko godina svojeg postojanja kupila oko tisuu patenata i inovacija te ih prodala ili dala u zakup drugim tvrtkama, koje su njihovom primjenom poveale godinje profite za vie od milijardu dolara (News-week, 22. studenog 2004) .

Za stvaranje tehnolokog temelja novog informacijskog drutva odluu-jua su bila posljednja dva desetljea prolog stoljea. Tada se dogodila prava revolucija u informatikoj tehnologiji, tj. u mikroelektronici, raunar-stvu (hardver i softver), u telekomunikacijama te optoelektronici. Informa-tika tehnoloka preobrazba eksponencijalno se irila, postupno zahvaajui sva podruja ljudskog djelovanja: industriju, energetiku, transport, finan-cije, dravnu administraciju, menadment, zdravstvo, kolstvo, medije itd. Dok su za industrijsku revoluciju od velika znaenja bili pronalazak i kori-tenje novih izvora energije (parni stroj, elektromotor, fosilna goriva, nukle-arna energija), pokreta informatike revolucije je nova tehnologija obrade, prenoenja i koritenja informacija. Prvi korak u razvitku informatike teh-nologije dogodio se 1942. godine, izumom tranzistora, nakon ega je slijedio niz znaajnih izuma: programirano raunalo, poluvodii, mikroprocesori, integrirani krug, minijaturizacija. No, pravi poetak informatike tehno-loke revolucije zbio se ranih sedamdesetih godina XX. stoljea, kada je u Silicijskoj dolini u korporaciji "Intel" konstruiran prvi mikroprocesor. Izum mikroprocesora, 1971. godine, omoguio je proizvodnju ipova, to je izba-cilo iz igre dotadanja mainframe raunala uvedena 1958. godine. Ubrzo nakon toga, 1975. godine, proizvedeno je prvo malo raunalo s mikroproce-sorom, Apple I, a poslije i Apple II. Istodobno s naglim poveanjem kapaciteta memorije i brzine rada mikroprocesora padala je njihova cijena, pridonose-i brzom irenju njihove proizvodnje i koritenja. "IBM" je bila prva kor-poracija koja se "ubacila" u novu tehnologiju mikroprocesora: 1981. godine proizvela je prvo komercijalno osobno raunalo ( p e r s o n a l computer, PC), koje je uskoro, brzinom svjetlosti, poelo planetarni pohod. No, globalna ekspanzija osobnih raunala ne bi bila mogua bez odgovarajueg novog programskog jezika BASIC, koji su 1975. godine izradili Bill Gates i Paul Allen. Oni su se pokazali ne samo kao inventivni izumitelji nego i kao vjeti biznismeni, iskoristivi BASIC za osnivanje tvrtke "Microsoft", koja je usko-ro postala softverski div (s godinjom dobiti od 40-ak milijardi dolara i oko 60 0 0 0 zaposlenih), zagospodarivi tritem mikroraunala, koje se munje-vito irilo. Slijedio je nezaustavljivi niz inovacija u mikroelektronici, rau-nalnoj tehnologiji i telekomunikacijama: povezivanje i umreavanje stolnih raunala, razvitak decentraliziranog, umreenog i interaktivnog koritenja

raunalnih kapaciteta, razvitak elektronskih digitalnih prekidaa, uvoenje optike elektronike (optika vlakna, laserski prijenosi), mobilna telefonija. Svi ovi izumi i inovacije omoguili su stvaranje globalne raunalne mree i globalnu interaktivnu elektroniku komunikaciju.

Golem korak u razvitku globalne informacijske i telekomunikacijske mree uinjen je izumom i razvitkom interneta. Stvaranje interneta poelo je krajem ezdesetih godina prolog stoljea u sklopu raunalne mree ARPANET, a vrhunac se dogodio 1995. godine, kad je tvrtka "Microsoft" u sklopu operativnog sustava Windows 95 predstavila pretraivao Internet Explorer. Otvorena arhitektura interneta omoguila je umreavanje rau-nalnih sustava diljem svijeta, tj. stvaranje globalne mree raunala, World Wide Weba (WWW). WWW je 1991. godine izradio engleski programer Tim Berners-Lee. Glavni pokreta razvitka interneta bila je vlada SAD-a, zapravo Ministarstvo obrane SAD-a, preko Agencije za napredne istraivake projek-te (ARPA), osnovane 1958. godine. Istraivanja koja su dovela do stvaranja interneta obavljala su se uglavnom na sveuilitima u Los Angelesu, Santa Barbari i Utahu te u Institutu za razvoj u Stanfordu. Poslije je amerika vla-da oslobodila internet vojnog utjecaja, a 1995. godine ga je potpuno privati-zirala, zadravi jo nekoliko godina pravo dodjele imena i brojeva lokalnim mreama. To je pravo 1998. godine preneseno na privatnu internetsku kor-poraciju (Internet Corporation of Assigned Names and Numbers, ICANN), ali je amerika vlada ipak zadrala znatan utjecaj na odluke te korporacije.

Posebno znaajan u informatikoj revoluciji je razvitak robotike. Robo-ti su mehanike naprave koje su programirane za automatsko obavljanje raznih radnji svojstvenih ovjeku, kao to je rukovanje materijalima i oru-ima te niz drugih pokreta i funkcija. Prvi robot pojavio se 1954. godine: izumili su ga Amerikanci George Devol i Joe Engelberger, a sluio je za pro-gramirani prijenos stvari. Navedeni izumitelji osnovali su i prvu tvornicu ro-bota, koju su nazvali "Unimate". Senjska proizvodnja robota u toj tvornici poela je 1969. godine, a prvi kupci bili su "General Motors" i talijanski "Fiat" (svaki po 26 robota). Meutim, godinom poetka robotike revolu-cije obino se smatra 1972, kada je japanska korporacija "Kawasaki" poela automatiziranu proizvodnju robota. Te godine poinje proces brze robotiza-cije (u emu prednjai Japan): 1972. godine svjetska proizvodnja robota iz-nosila je samo 2 0 0 robota, a potkraj XX. stoljea dosegnula je oko 60 0 0 0 robota godinje. Prva generacija robota mogla je na temelju fiksnih progra-ma obavljati jednostavne radne operacije, dok su roboti druge generacije imali ugraene kompjutere, koji su znatno poveali i usavrili njihov mani-

pulativni potencijal. Trea generacija robota bila je opremljena senzorima pomou kojih su roboti mogli primati informacije o okolini i o predmetima kojima rukuju i na taj nain automatski pokrete i ponaanje prilagoavati promjenjivim vanjskim uvjetima. Dakle, poetak robotizacije obiljeili su fiksno programirani roboti koji su obavljali jednostavne repetitivne pokre-te. Slijedili su kompjuterizirani, pametni roboti ( smart robots), ijim su po-kretima upravljali ugraeni kompjuteri, zatim senzorski roboti s ugraenim umjetnim osjetilima (za dodir, vid, sluh). Kompjuterizirani i senzorski robo-ti u poetku su djelovali pojedinano, a poslije su se spajali u skupine inte-griranih montanih robota osposobljenih za samostalan rad na proizvodnim linijama, rukovoeni ugraenim programima i informacijama dobivenim pomou senzora.

Osamdesetih godina prolog stoljea dolo je do naglog irenja robotiza-cije: od pojedinanih robota nastali su sloeni robotizirani pogoni i tvorni-ce, u kojima su proizvodnju obavljale skupine meusobno povezanih robota i fleksibilnih automata. Roboti su postajali sve savreniji, zahvaljujui mi-nijaturizaciji ugraenih mikroprocesora i sve sofisticiranijim softverima. To je omoguilo uvoenje potpuno kompjuterizirane, robotizirane, fleksibilne proizvodnje. U robotizaciji proizvodnje prednjaila je automobilska indu-strija: korporacija "Ford" je tijekom jednog desetljea (1980-1990) pove-ala broj robota u svojim tvornicama s 425 na vie od 15 000 . Visok stupanj robotizacije postignula je i automobilska korporacija "General Motors", ko-ja je krajem prolog stoljea raspolagala s oko 20 000 robota. Isti trend ubr-zane robotizacije dogaao se i u Europi, a osobito u Japanu. Prema izvjeu UN-ove Ekonomske komisije za Europu, u svijetu je 1974. godine bilo ukup-no 3 5 0 0 robota, a 1982. godine njihov se broj vie nego udeseterostruio, dosegnuvi brojku od oko 40 000 robota. Vodee svjetske automobilske korporacije planiraju potpunu robotizaciju proizvodnje do 2020 . godine. Pobornici robotizacije predviaju da e prva polovina XXI. stoljea biti obi-ljeena potpunom robotizacijom ne samo proizvodnje nego i velikog dijela ostalih djelatnosti (Adolf Dragievi i Draen Dragievi, Doba kiberkomu-nizma, visoke tehnologije i drutvene promjene, Golden marketing, Zagreb, 2003 , str. 261) . Valja napomenuti da robotizacija i kompjuterizacija nije ograniena samo na proizvodne operacije nego sve vie obuhvaa i ostale grane poslovanja, kao to su financijsko poslovanje, marketing, kontrola za-liha i kvalitete i drugo.

Robotizacija znatno smanjuje potrebu za ljudskom radnom snagom, osobito u sluaju poslova koji se sastoje od ponavljajuih radnji . Zbog toga

je dovela do drastinog smanjenja broja radnika u automobilskoj, tekstilnoj i drvnoj industriji, zatim u strojogradnji, metalopreraivakoj i grafikoj in-dustriji. Procjenjuje se da svaki robot u automobilskoj industriji dovodi do ukidanja prosjeno deset radnih mjesta. Upravo strah od nezaposlenosti i socijalnih nemira do kojih ona moe dovesti bio je razlog usporavanja robo-tizacije i revizije preoptimistinih prognoza o globalnoj robotizaciji u prvoj polovini XXI. stoljea. Meutim, primjer Japana pokazao je da robotizacija ne uzrokuje neophodno masovnu nezaposlenost. Iako je robotizacija u toj zemlji prosjeno godinje ukidala oko 22 000 radnih mjesta, nezaposlenost je ostala na niskoj razini, zahvaljujui prije svega tradiciji doivotnog zapo-slenja. No, nije samo doivotno zaposlenje razlog zbog kojeg robotizacija u Japanu nije dovela do porasta nezaposlenosti: robotizacija s jedne strane smanjuje broj radnih mjesta u pogonima u kojima se uvodi, no s druge stra-ne potie stvaranje novih radnih mjesta. Prema nekim proraunima, jedan robot dovodi do ukidanja prosjeno 24 radna mjesta, ali istodobno zahtijeva otvaranje 19 novih radnih mjesta potrebnih za proizvodnju i opsluivanje robota te dodatnih 6 do 8 radnih mjesta u ostalim djelatnostima.

Devedesetih godina prolog stoljea pojavila se nova vrsta robota, robo-ti-kuni ljubimci ("psi" i "make") i dvononi roboti-androidi, koji su sluili za igru ili za obavljanje raznih kuanskih poslova. Od 2000 . godine, kada je japanska korporacija "Honda" proizvela prvog androida naziva Asimo, koji se mogao kretati i prema ovjekovim uputama obavljati razne radnje, i dru-ge japanske tvrtke poele su proizvoditi humanoidne robote za obavljanje kuanskih poslova, graevinskih radova i sl. Najvie uspjeha u usavravanju humanoidnih robota imala je korporacija "Samsung": njihov kuni robot Mahru 1, proizveden 2001 . godine, obavlja razne rutinske kuanske poslo-ve, ak vjeto barata kuanskim aparatima. A robot-pas Albo u stanju je dosta vjerno simulirati ponaanje pravog kunog ljubimca, pa i prepoznati pede-setak rijei. Robot-pas Poo-Chi, slinih sposobnosti, prodan je u 12 milijuna primjeraka (ibid., str. 275) . Protagonosti robotizacije predviaju da e osob-ni roboti u skoroj budunosti zamijeniti ovjeka u obavljanju mnogih ku-anskih poslova, kao i rutinskih poslova u starakim domovima, bolnicama i slinim ustanovama (ibid., str. 359) . Iako se takva predvianja ni u Ame-rici ni u Europi nee ostvariti u skoroj budunosti, u Japanu je ve poelo uvoenje humanoidnih robota u svakodnevni ivot. Svjetska izloba roboti-ke u Japanu 2005 . godine pokazala je golem napredak koji su japanske tvrtke postigle u usavravanju humanoidnih robota: posjetitelje izlobe na ulazu doekuje ena-android, koja zna izgovoriti 3 0 0 0 reenica na etiri

jezika. "Toyotini" roboti Partners sviraju razliite muzike instrumente i odravaju koncerte za posjetitelje. U japanskom institutu ATR (Advanced Telecommunications Research Institut International) izraen je prototip humanoidnog robota s milijun senzora, koji mu pruaju osjet vida, sluha i dodira: kada dotaknete silikonsku kou na njegovim leima, robot se okrene i zapita vas to elite (Newsweek, 9. svibnja 2005) . Japanska vlada financij-ski pomae razvitak robota koji e moi komunicirati s ljudima i posjedo-vati "socijalnu inteligenciju", kako bi ih se osposobilo da postanu ovjekovi partneri i pomonici u obavljanju raznih poslova. Neki dublje korijene ja-panske sklonosti robotima vide u njihovoj popularnoj kulturi i animistikoj tradiciji intoizma (prema kojoj predmeti mogu imati duu).

Vijesti iz Sjedinjenih Amerikih Drava govore o tome da se i tamo oz-biljno radi na usavravanju robota. Skupina znanstvenika sa Sveuilita Cor-nell u New Yorku, pod vodstvom Hoda Lipsona, izradila je robot sastavljen od vie jedinica (modula) nalik Lego kockama s kompjuterskim kodom, koji sadri nacrt konstrukcije robota, te s elektronskim kontaktima koji omogu-avaju komunikaciju s okolinom. Ti moduli mogu se sami kretati i stvarati nove strukture, to im omoguava da se sami rekonfiguriraju, popravljaju u sluaju kvara pa ak i da sami stvaraju sebi identine robote, tj. da se sami reproduciraju, prvi takvi ureaji za sada se sastoje od samo 3 do 4 modula, a u dugoronom je planu stvaranje samoreproducirajuih robota s vie stoti-na ili tisua modula, koji e u potpunosti moi obavljati navedene funkcije. Ako taj eksperiment uspije, bio bi to prvi sluaj autoreprodukcije izvan bio-logije. No, najhitnije dostignue robotizacije posljednjih godina u SAD-u je upotreba robota u kirurgiji. Do nedavno se upotreba robota za obavljanje operacija smatrala futuristikom fantazijom, no posljednjih godina njihova je upotreba u SAD-u postala gotovo uobiajena praksa u operacijama prosta-te - prostatektomiji: vie od 20 posto takvih operacija 2005 . godine obav-ljeno je metodom "Intuitive Surgical's da Vinci Robot System", a predvia se da e se 2006 . godine broj operacija uz pomo robota udvostruiti. Pred-nosti operacija koje izvode roboti su manji gubitak krvi, manji broj kompli-kacija i bri oporavak pacijenata. Upotreba robota u kirurkim zahvatima naglo se iri u SAD-u: procjenjuje se da su roboti 2005. godine obavili ukup-no 36 000 operacija, prije svega prostatektomija, ali koriste se i u kardiova-skularnoj kirurgiji (bypass) i ginekolokoj laparoskopiji (Newsweek, 13. prosinca 2005) .

Prema predvianjima strunjaka za robotiku, roboti e u budunosti biti ne samo sve "inteligentniji" nego e postati i "emotivni" u smislu spo-

sobnosti da izraavaju razne elementarne osjeaje: ljutnju, radost, tugu i sl. Vienamjenski roboti-androidi s ugraenom umjetnom inteligencijom, pre-ma tim predvianjima, moi e zamijeniti ljude ne samo u manualnim nego i u intelektualnim poslovima. U usavravanju robota-androida najdalje su otile japanske tvrtke: korporacija "Sony" 2000. godine konstruirala je ro-bota nalik ovjeku, koji se smije, plae i izraava druge osjeaje. Ni Juna Koreja ne zaostaje u stvaranju sve savrenijih robota-humanoida: tu je pro-izveden robot AMI (Artificial Intelligence Multimedia Innovative Human Robot), koji prepoznaje ljudski glas te izraava radost i tugu. Slinog robota sa sposobnou izraavanja emocija izradili su inenjeri robotike u MIT-u (Massachussets Institute of Technology) u SAD-u, a nazvali su ga Kismet. Naravno, "misli" i "osjeaji" Kismeta, kao i ranije spomenutih robota, nisu autentini, nego su programirani njegovim kompjuterom. Neki znanstve-nici umjetnu inteligenciju robota definiraju kao sposobnost komuniciranja s ljudima, sposobnost pamenja i analiziranja informacija te loginog zaklju-ivanja. Takvi sofisticirani ureaji postoje: oni, na primjer, postavljaju dija-gnoze na temelju elektrokardiograma, krvne analize i drugih laboratorijskih pretraga, analiziraju financijske transakcije, pronalazei pogreke i najbolja rjeenja, upravljaju letom i slijetanjem zrakoplova, igraju ah itd.

Dosadanji uspjesi u usavravanju mehanikih i "mentalnih" sposobno-sti robota potaknuli su protagoniste robotike na istraivanje i predvianje njihova daljnjeg usavravanja do razine koja granii sa znanstvenom fanta-stikom: oni vjeruju da e u doglednoj budunosti humanoidni roboti (robo-sapiens) dostignuti intelektualni potencijal ovjeka. uveni engleski fiziar Stephen Hawking smatra da e psihofizike sposobnosti inteligentnih hu-manoidnih robota i kiborga (nova "vrsta" ljudi usavrenih genetskim ine-njeringom) dovesti do nadmetanja izmeu ovjeka i robota i da e u tom sukobu pobijediti ovjek samo ako njegova usavrena prirodna inteligencija ostane superiorna umjetnoj inteligenciji robota, koja je u neprestanom po-rastu. Ipak, teko je pretpostaviti da e robot ili neki drugi kompjuterizirani ureaj ikada dosegnuti imaginativni i kreativni potencijal ovjekove inteli-gencije, a naroito razinu i sloenost njegova emocionalnog ivota (da i ne govorimo o duhovnoj dimenziji).

Posljednjih dvadeset godina razvila se potpuno nova tehnoloka disci-plina, nanotehnologija, koja se zasniva na manipulaciji pojedinanim ato-mima i molekulama. Naziv nanotehnologija skovao je japanski znanstvenik Norio Taniguchi, 1974. godine: pod nanotehnologijom podrazumijevao je izradu minijaturnih strojeva, manjih od jednog mikrona (mikron je milijunti

dio metra, tj. tisuiti dio milimetra). Poetkom ekspanzije nanotehnologije obino se smatra 1981. godina, kada su njemaki znanstvenici Gerd Binning i Heinrich Rohrer konstruirali minijaturni skenirajui mikroskop, pomou kojeg se moglo vidjeti pojedinane atome. Najbri razvitak nanotehnologije za sada je u Sjedinjenim Amerikim Dravama, odakle dolazi gotovo 50 posto svih nanotehnolokih patenata. Ameriki znanstvenici predviaju da e do 2020. godine biti mogue u ljudski mozak bez operacije umetnuti minijaturne inteligentne kompjutere, na nain da se putem krvotoka u mo-zak poalju tisue kompjuteriziranih nano-robota. Znanstvenici smatraju da bi se time bitno poveale ovjekove kognitivne i osjetilne sposobnosti, oso-bito kapacitet pamenja ("The Knowledge Revolution", Newsweek, prosinac 2005 , str. 79). Europska Unija takoer se namjerava ukljuiti u istraivanje i razvitak ove nove revolucionalne tehnologije: na "Euronano forumu", odranom 2005 . godine u Edinburghu, prihvaen je ambiciozan program razvitka nanotehnologije, kojim e Europska Unija, prema zamisli autora programa, doi na elo globalnog razvitka nanotehnologije (ve 2005 . godi-ne Europska Unija u tu je svrhu utroila 460 milijuna eura). Primjena nano-tehnologije obeava velik napredak u elektronici i znanosti o materijalima, ali se od nje najvie oekuje u medicini, u dijagnostici i terapiji bolesti, oso-bito raka. Ameriki nacionalni institut za rak ve provodi petogodinji plan istraivanja upotrebe nanotehnologije u borbi protiv raka, za to je ameri-ka vlada odobrila 144 milijuna dolara. Takoer, istrauje se izrada minijatur-nih robota, tzv. nanorobota, koji e se ubrizgavati u krv pacijenta da ciljano ubijaju viruse, bakterije i stanice tumora. U Institutu Weizmann u Izraelu znanstvenici pod vodstvom dr. Ehuda Shapira izradili su minijaturni biolo-ki nanokompjuter, napravljen od molekula DNK, koji je u stanju u ljudskom organizmu otkriti i za nekoliko minuta unititi tumorske stanice (Jutarnji list, 18. rujna 2005) . To je samo jedno u nizu otkria kojima nanotehnologi-ja u posljednje vrijeme iznenauje znanstvene krugove i javnost. Jedno od takvih otkria jest i mogunost obnavljanja koe, hrskavice i kostiju. Na ka-lifornijskom Sveuilitu Stanford znanstvenici su izradili nanocjevice od ugljika, irine polovine DNK, koje se ubacuju u stanice raka. Obasjavanjem okolnog tkiva laserskim zrakama spaljuju se stanice raka, bez ikakva otee-nja zdravih stanica (Vjesnik , 6. kolovoza 2005). uju se, meutim, i glasovi upozorenja, koji kau da se ne zna dovoljno o moguim rizicima, opasnosti-ma i posljedicama razvitka i primjene nanotehnologije na ljudsko zdravlje i okoli te zbog toga zahtijevaju aktivnu ulogu drutva u ocjenjivanju svih im-plikacija ove nove tehnologije.

Spektakularne promjene u mikroelektronici, u sposobnosti integracije, kapacitetu memorije, brzini procesiranja, minijaturizaciji, zatim u robotici, nanotehnologiji i biotehnologiji, koje su se dogodile posljednjih desetljea, toliko su korjenite i dalekosene da s pravom govorimo o potpuno novoj tehnolokoj paradigmi. A dosadanje povijesno iskustvo potvruje teoriju da svaka nova tehnoloka paradigma neizbjeno izaziva duboke strukturne promjene u gospodarstvu i drutvu u cjelini, dakle da raa novu civilizacij-sku paradigmu. U prethodnom, industrijskom razdoblju pokretaka snaga gospodarskog i drutvenog razvitka leala je ponajprije u novootkrivenim izvorima energije (parni stroj, elektrina energija, motor s unutarnjim izga-ranjem, nuklearna energija), koji su mnogostruko poveali pa i zamijenili ovjekovu fiziku radnu snagu. Nasuprot tome, u novom, postindustrijskom, informacijskom razdoblju produktivnost, uinkovitost i konkurentnost, kao i opi gospodarski napredak nekog drutva, najveim dijelom ovise o oin-kovitosti obrade, prijenosa i upotrebe informacija utemeljenih na znanju. Znanje i informacija postaju okosnica svih ekonomskih i drutvenih proce-sa. Oni postaju glavna proizvodna snaga drutva, to znai da u tom razdob-lju gospodarski razvitak i opi napredak drutva u odluujuoj mjeri ovise o njegovu znanstvenom, obrazovnom, tehnolokom i inovativnom potencijalu.

Prva vidljiva gospodarska posljedica uvoenja informatike je prijelaz s mehanizirane, masovne proizvodnje standardiziranog proizvoda na auto-matiziranu, kompjuteriziranu, "fleksibilnu" proizvodnju, koja je podlona uestalim promjenama ponude, kvalitete i dizajna. Fleksibilne proizvodne jedinice s mogunou brzog reprogramiranja sve vie zamjenjuju pokretne vrpce, uobiajene za masovnu standardiziranu proizvodnju industrijske ere. Benjamin Coriat tu promjenu u organizaciji proizvodnog procesa naziva pri-jelazom s "fordizma" na "postfordizam" (B. Coriat, L'atelier et le robot, Chri-stian Bourgeois Editeur, Pariz, 1990). Masovna mehanizirana proizvodnja na pokretnoj vrpci omoguila je postizanje tzv. ekonomije razmjera (econo-my of scale) i velik skok u proizvodnosti rada. Ona je poivala na maksimal-noj tehnikoj podjeli rada i na naelima vertikalne integracije, poznate kao "fordizam" ili "tejlorizam". No, brze i korjenite tehnoloke promjene uini-le su jednonamjensku tehnoloku opremu zastarjelom. Osim toga, zahtjevi trita odnosno potranje postali su toliko promjenjivi i nepredvidljivi da masovna, standardizirana proizvodnja nije vie odgovarala novim tehnolo-kim i trinim okolnostima.

Prvi koraci u pravcu nove organizacije proizvodnog procesa bili su in-spirirani iskustvom malih industrijskih tvrtki osamdesetih godina prolog

stoljea u sjevernoj Italiji, koje su svoju proizvodnju brzo prilagoavale sve eim promjenama trine potranje. Taj novi nain "adaptibilne" indu-strijske proizvodnje nazvan je "fleksibilna specijalizacija" (M. Piore, C. Sa-bel, The Second Industrial Divide: Possibilities for Prosperity, Basic Books, New York, 1984). Dok je "fleksibilna specijalizacija" bila ograniena na male industrijske pogone i manje koliine roba, drugi oblik fleksibilne pro-izvodnje, "dinamika fleksibilnost", omoguavao je proizvodnju velikih ko-liina nekog proizvoda, ali prilagoenih promjenjivim zahtjevima trita zahvaljujui fleksibilnom reprogramiranju. Talijanski model "fleksibilne specijalizacije" potvrdio je velik inovatorski potencijal malih industrijskih tvrtki: mnoge male tvrtke pretekle su velike u brzini tehnolokih promjena, produktivnosti, profitabilnosti, a osobito u otvaranju novih radnih mjesta. No i velike korporacije pokazale su da se mogu prilagoditi sustavu fleksi-bilne proizvodnje i iskoristiti sve prednosti informatike tehnologije. Te su se korporacije tehnoloki i organizacijski prestrukturirale te dobile novi zamah i ostale sredinji imbenici u globalnoj ekonomiji. Visoka tehnologija [high technology), utemeljena na mikroelektronici i informatici, omogua-va i malim i velikim industrijskim tvrtkama uvoenje kompjuterski integri-rane, fleksibilne proizvodnje te nove oblike organizacije i poslovanja.

Informatika tehnologija stvara preduvjete za novi obrazac organizacije tvrtke, a istodobno ga i namee, koji obiljeava dezintegracija vertikalne organizacijske strukture. Nekadanju vertikalnu organizaciju zamjenjuje mreni oblik organizacije, uz istodobnu veu autonomiju odluivanja na operativnim razinama, kao i uu suradnju menadmenta i zaposlenika. Elektromehanizacijskoj tehnologiji, svojstvenoj industrijskoj eri, odgovarala je vertikalna, hijerarhijska organizacija tvrtke, koju je obiljeavala stroga odvojenost upravljakih, naredbodavnih funkcija od izvrnih, operativnih funkcija, ali i odnosi podinjenosti i poslunosti niih razina u odnosu na razine iznad njih. "Sumrak vertikalnih organizacija", jo 1980. godine, najavio je Alvin Toffler u svojem uvenom djelu Trei talas (Izdavaki zavod Jugoslavija, Beograd, 1983; naslov izvornika: The Third Wave, Morrow, New York, 1980). Toffler je pred vie od etvrt stoljea predviao da e "trei val" revolucionarnih tehnolokih promjena, tj. informatika revoluci-ja nametnuti decentralizaciju i demokratizaciju upravljanja ne samo u kor-poracijama nego i u itavom drutvu. Svoju viziju ovako je opisao: "Danas, kad je trei val promjene poeo udarati o vlast rukovoditelja, u sustavu vlasti pojavljuju se prve napukline. Zahtjevi za sudjelovanjem u upravljanju, za suodluivanjem, zahtjevi radnika, potroaa i graana za pravom kontrole,

za participativnu demokraciju, javljaju se sve veom estinom. U najnapred-nijim industrijama pokreu se novi oblici organiziranja, manje hijerarhij-skog a vie participativnog karaktera. Jaaju pritisci da se upravljanje decentralizira, dok rukovoditelji postaju sve ovisniji o informacijama koje dolaze odozdo." (ibid., str. 89). Pokazalo se da tradicionalne, hijerarhijski i vertikalno organizirane korporacije nisu najpogodnije za uvoenje i opti-malnu upotrebu informatike tehnologije. U Sjedinjenim Amerikim Dra-vama, usporedo s prvim prodorima informatike tehnologije u industriju, jo osamdesetih godina XX. stoljea, poela je postupna organizacijska i poslovna preobrazba korporacija. Razvitak raunalnih mrea, monih mi-kroprocesora ugraenih u stolna raunala i povezanih digitalnim telekomu-nikacijskim mreama, omoguio je i potaknuo decentralizirano donoenje proizvodnih i poslovnih odluka. Taj razvitak neizbjeno je vodio prema no-voj, mrenoj organizaciji tvrtki: umreavanje je postalo klju organizacijske i proizvodne fleksibilnosti i uinkovitosti. Raunalno umreavanje imalo je za posljedicu organizacijsko i poslovno umreavanje. No, interaktivna ma-nipulacija raunalima nije bila mogua bez odgovarajueg softvera, pa je softver postao najdinaminiji i najhitniji imbenik novog obrasca proizvod-nje i poslovanja. Zahvaljujui digitalizaciji telekomunikacijske mree, pove-zivanje raunala u integriranu mreu i proirenje interaktivnih raunalnih sustava na vea geografska podruja (Wide Area Network, WAN) doveli su u ranim devedesetim godinama XX. stoljea do ubrzanog uvoenja interak-tivnih fleksibilnih oblika proizvodnje i koordiniranog upravljanja veim bro-jem geografski udaljenih pogona (M. Castells, Uspon umreenog drutva, Golden marketing, Zagreb, 2000, str. 203; naslov izvornika: The Rise of Network Society, Blackwell Publishing, Massachusetts, 1996).

Mrea kao opi organizacijski obrazac informacijskog doba nije ograni-ena na pojedinane industrijske tvrtke: informatika tehnologija potie povezivanje i umreavanje veeg broja tvrtki, otvarajui nove mogunosti suradnje, koordinacije, podjele trokova i rizika. Mreni obrazac poveziva-nja iznimno je otvoren i prilagodljiv: ne samo da se meusobno umreavaju dijelovi jedne tvrtke nego se istovrsne ili komplementarne tvrtke povezuju u zajedniku mreu, ali se isto tako pojedini dijelovi neke tvrtke mogu umreavati s dijelovima drugih tvrtki. Kao to istie Castells, interno i ek-sterno umreena tvrtka postala je simbol nove informacijske ekonomije. Umreena tvrtka i umreeno gospodarstvo mogu se uspjeno prilagoavati sve brem ritmu tehnolokog napretka te sve uestalijim i nepredvidljivijim trinim promjenama. Tvrtke organizirane na taj nain takoer mogu bre

generirati i primjenjivati tehnoloke, organizacijske i poslovne inovacije. Castells upozorava da opstanak neke tvrtke izvan mree, u uvjetima infor-matike tehnologije i ekonomije, postaje sve tei. Znaajna novost novog umreenog gospodarstva lei u tome da poduzetnik ili pojedinana tvrtka gubi ulogu temeljnog subjekta odnosno sudionika: ulogu kljunog imbenika novog sustava preuzima mrea. Razliite vrste mrea koegzistiraju i isprepli-u se, npr. mrea proizvoaa, mrea dobavljaa, mrea potroaa, mrea istraivakih odjela i instituta itd. Sve su mree na neki nain povezane i interaktivne: one sainjavaju nacionalni i globalni sustav mrea, zbog ega se informacijska ekonomija i informacijsko drutvo s pravom nazivaju umre-enom ekonomijom i umreenim drutvom. Sve sastavnice tih raznovrsnih strukovnih, nacionalnih, regionalnih mrea koje sainjavaju univerzalnu, globalnu mreu istodobno su samostalne i ovisne o drugim sastavnicama.

Mreni obrazac organizacije ima tri znaajna obiljeja: otvorenost, flek-sibilnost i dinaminost, to je dijametralno suprotno krutom, birokratskom i inertnom stilu vertikalnih, hijerarhijskih struktura. Stoga mrena organiza-cija donosi decentralizaciju i debirokratizaciju, kao i fleksibilnije, prilagod-ljivije, dinaminije i kreativnije odluivanje, upravljanje i djelovanje. Mrea je otvorena za brze promjene i prilagodbe, lako prilagodljiva novim zahtje-vima, ciljevima i okolnostima. Ona omoguava koegzistenciju, koherenciju i pluralnost, jedinstvo razliitosti, sklad cjeline i autonomiju dijelova. Inte-raktivna logika novih informatikih tehnologija omoguava konvergenciju razliitih dijelova, funkcija i interesa sve sloenije strukture umreene eko-nomije i drutva. Najvii iskaz te nove morfologije ekonomskih i drutvenih odnosa je internet, gdje svi korisnici djeluju samostalno, slobodno izraava-jui svoju inicijativu i kreativnost uz istodobnu komunikaciju i povezanost sa svim ostalim korisnicima interneta, stvarajui tako globalnu, univerzal-nu, interaktivnu mreu komunikacije.

Informatizacija proizvodnje i poslovanja dovela je do znatnih promjena u prirodi, ulozi i uvjetima ljudskog rada. Prodor strojeva zasnovanih na mi-kroelektronici tijekom osamdesetih te sve ira primjena umreenih raunala tijekom devedesetih godina XX. stoljea korjenito su izmijenili radni proces u odnosu na nekadanju elektromehanizacijsku industrijsku fazu. Na prijela-zu stoljea nova tehnoloka, informatika paradigma povezana s razvitkom umreene tvrtke afirimirala se dovoljno da izazove dalekosene promjene uloge ovjeka u radnom procesu. Prva posljedica integrirane automatizacije bilo je preputanje ponavljajuih, rutinskih radnih operacija programiranim strojevima, to je ljudski rad u obavljanju takvih poslova uinilo suvinim.

Kljuni utjecaj informatike tehnologije na ljudski rad sastoji se, dakle, u tome to ona omoguava zamjenu svakog ljudskog rada koji je mogue pro-gramirati i kodirati, ostavljajui ljudima obavljanje samo onih poslova koje mogu savladati iskljuivo ovjekova inteligencija i inventivnost, tj. istra-ivanje, inoviranje, reprogramiranje, strateko odluivanje i planiranje. Osim toga, u informacijskoj ekonomiji dogaa se znaajna promjena u stvaranju dodane vrijednosti (koja je povezana s nestajanjem ili barem znat-nim smanjenjem potrebe za fizikim poslovima i ponavljajuim radnjama): glavni imbenik u stvaranju dodane vrijednosti vie nije fiziki, manualni rad, nego intelektualni, inovativni, kreativni rad. Dodana vrijednost u toj novoj ekonomiji stvara se preteno inovacijama proizvoda i procesa. U skladu s tim nastaje i nova stratifikacija poslova unutar umreene tvrtke, koju Castells ovako opisuje: a) donoenje stratekih odluka i planiranje (vii menaderi); b) inovacije proizvoda i procesa (istraivai i inovatori); c) prilagodba i oblikovanje inovacija (dizajneri); d) povezivanje poslovnih odluka, inovacija i dizajna (srednji menaderi, integratori); e) obavljanje poslovnih i proizvodnih odluka uz upotrebu vlastite inicijative (operatori); f) obavljanje pomonih poslova koji se ne mogu programirati ni automati-zirati i koji imaju sve beznaajniju ulogu u proizvodnom procesu (pomo-ni, manualni radnici) (M. Castells, Uspon umreenog drutva, str. 273) . Ova shema podjele rada u kompjuteriziranoj i informatiziranoj tvrtki, naravno, ni izbliza nije prisutna u svim proizvodnim i uslunim djelatno-stima, ali predstavlja tendenciju koju namee informatika tehnoloka paradigma.

Godine 1984. Harley Shaiken analizirao je visokoproduktive amerike industrijske tvrtke koje su uvele automatizirane i kompjuterizirane strojeve i koje su, u skladu s tim, promijenile organizaciju rada i upravljanja. Iskustva tih tvrtki ukazala su na tri kljuna imbenika poveanja njihove uinkovito-sti: a) visok stupanj kvalificiranosti djelatnika i njihovo neprestano i sustav-no obrazovanje na strunim teajevima; b) poveana autonomija djelatnika, tj. vea sloboda u provedbi radnih zadataka, to potie njihovu inicijativu, meusobnu suradnju i kreativnost; c) proizvodnja u radnim skupinama i uki-danje poloaja nadzornika. U uvjetima informatike tehnologije i umree-ne organizacije, ne samo u proizvodnim, operativnim nego i u istraivakim i upravljakim poslovima, timski rad pokazao se uinkovitijim od izdvoje-nog, individualnog djelovanja (H. Shaiken, Work Transformed: Automation and Labour in the Computer Age, Holt, Rinehard & Winston, New York, 1985). Castells o tome pie: "Priroda informatiziranog radnog procesa za-

htijeva suradnju, timski rad, samostalnost i odgovornost radnika, bez ega nije mogue u potpunosti iskoristiti mogunosti novih tehnologija. Mreno obiljeje informatizirane proizvodnje obuhvaa cijelu tvrtku, zahtijevajui neprestanu obradu i razmjenu informacija izmeu radnika i menadmenta, kao i izmeu radnika i strojeva." (M. Castells, Uspon umreenog drutva, str. 275) . U tome se sastoji temeljni paradoks informacijske ekonomije u uvjetima sadanje neoliberalne ekonomije: informatizacija zahtijeva samo-stalnost, inicijativu i kreativnost, a time i punu motiviranost radnika, kao i sigurnost radnog mjesta, dok neoliberalna ekonomija, koja u veoj ili ma-njoj mjeri prevladava u svim informatiziranim drutvima, tei smanjivanju socijalne sigurnosti radnika i sve veoj neizvjesnosti zaposlenja.

Jedna od neposrednih posljedica uvoenja automatizirane i kompjute-rizirane proizvodnje je smanjenje broja radnika, ponajprije onih koji ulaze u kategoriju operatora i pomonih radnika. U uvjetima otre i bespotedne trine utrke, u kojoj je maksimalizacija profita jedini cilj privreivanja, no-ve informatike tehnologije uvode se najvie zbog smanjenja trokova proizvodnje, ponajprije smanjenja trokova radne snage redukcijom radnih mjesta. S druge strane, tehnoloki i opi gospodarski razvitak potiu otvara-nje novih radnih mjesta pa automatizacija i informatizacija u dinamikim gospodarstvima ne trebaju uzrokovati porast nezaposlenosti; tovie, mogu voditi otvaranju novih radnih mjesta i poveanju ukupne zaposlenosti. Uinci novih tehnologija na zaposlenost ovise i o snazi i utjecaju sindikata, kao i o vladajuem drutvenom obrascu i politici. Takvo stajalite potvru-je usporedba Sjedinjenih Amerikih Drava i Japana: dok je uvoenje robota u automobilsku industriju SAD-a dovelo do masovnog otputanja radnika, u Japanu, gdje postoji tradicija doivotnog zaposlenja, robotizacija je ak poveala ukupnu zaposlenost. Osim toga, poveanje produktivnosti i konkurentnosti, do kojeg je dovela robotizacija, u Japanu je dovelo do porasta izvoza, a time i do vee proizvodnje i zaposlenosti. I u Sjedinjenim Amerikim Dravama, unato velikom smanjenju broja radnih mjesta u automobilskoj, tekstilnoj i nekim drugim industrijskim granama, opa za-poslenost neprestano je rasla: u razdoblju od 1993. do 1996. godine, dakle u doba velikog zamaha informatike tehnologije, otvoreno je 8 milijuna novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti ostala je relativno niska, oko 5 posto. Istodobno, u Europi, gdje su se visoke tehnologije uvodile sporije, stopa nezaposlenosti bila je dvostruko vea (oko 10 posto). Glavni razlog lei u niskoj stopi gospodarskog rasta u veini zapadnoeuropskih zemalja (1 do 2 posto).

Postoji velik broj studija o utjecaju tehnolokih inovacija, osobito infor-matike tehnologije, na zaposlenost, ali one ne daju jednoznane odgovore. Dodue, sve studije ukazuju na tendenciju da veina tehnolokih inovacija same po sebi smanjuju utroak rada (labour-saving innovations), tj. da nega-tivno utjeu na zaposlenost. Meutim, ako labour-saving inovacije pove-avaju opu produktivnost, rentabilnost i konkurentnost i ako na taj nain pridonose poveanju proizvodnje, onda potiu otvaranje novih radnih mje-sta, to moe kompenzirati nezaposlenost ili ak dovesti do porasta zaposle-nosti, pod neposrednim utjecajem tehnolokih promjena. Konaan utjecaj informatike tehnologije, kao i drugih tehnolokih inovacija, teko je pred-vidjeti zbog injenice da on uvelike ovisi o ekonomskom, socijalnom i poli-tikom kontekstu drutva. Uzevi sve to u obzir, izgleda da nije prihvatljiva pretpostavka da informatika tehnologija neophodno uzrokuje poveanje nezaposlenosti, unato tome to bitno smanjuje utroak rada po jedinici proizvoda. Ona, meutim, nedvojbeno korjenito mijenja prirodu ljudskog rada u proizvodnom procesu i zahtijeva viu obrazovnu razinu te drukiju kvalifikacijsku strukturu svih sudionika u radnom procesu.

Radikalizacija kapitalistikog obrasca osamdesetih godina prolog sto-ljea, odnosno afirmacija i dominacija neoliberalne ekonomske doktrine po-sljednjih desetljea prolog stoljea, donijela je novu regulaciju odnosa rada i kapitala, i to na tetu rada. Kao to istie Castells, neobuzdana utrka u ma-ksimizaciji profita i nesmiljena trina konkuren