milanski edikt

7/27/2019 Milanski Edikt

1/10

Milanski edikt (Laktancije)

Milanski edikt o slobodi religija u Rimskom Carstvu, to su ga 313. donijeli tetrarsiKonstantin i Licinije.

Prijevod latinskog teksta kako ga donosi Laktancije u svome djelu O smrtiprogonitelja (De mortibus persecutorum, XLVIII).

(2) Kad smo se ja, Konstantin August, i ja, Licinije August, sretno susreli uMilanu, te raspravili o svemu to je do javnog dobra i sigurnosti, uinilo nam seda, meu stvarima koje bi mogle koristiti mnogim ljudima, tovanje koje seprinosi Boanstvu zasluuje nau prvotnu pozornost, te da je pravedno kranimai svima ostalima dati slobodu da slijede religiju koju tko hoe; tako da onaj Bog,koji sjedi na nebu, mogne biti dobrostiv i naklonjen nama i svima koji su pod

naom vlau. (3) Stoga drimo da je dobra i pravina mjera, i u skladu sispravnom prosudbom, da nijednom ovjeku ne bude zabranjena mogunostpristajanja uz obrede kranstva ili koje druge religije kojoj bi ga odveo njegovum, te je sebi prihvatljivom osjea, tako da nas vrhovno boanstvo, ijem setovanju slobodno posveujemo, mogne u svemu nastaviti obasipatidobrostivou i naklonou.

(4) Zbog toga nam se svidjelo da ti damo na znanje da, bez obzira na bilo kojuprethodnu uredbu koja bi se odnosila na krane, svima koji izaberu slijediti tureligiju mora biti dozvoljeno ostati na potpunoj slobodi, te ih se ne smije smetatini na koji nain. (5) I vjerujemo da je pravino naglasiti kako je, meu stvarima

koje su povjerene tvojoj odgovornosti, oprost to smo ga namijenili kranima upitanju religije irok i bezuvjetan; (6) te da ti razumije da je na isti nainotvoreno i mirno bavljenje svojom religijom dozvoljeno i svima drugima, na istinain kao i kranima. Doista je prikladno, poradi stabilnosti drave i poradi mirau naem vremenu, da svakom pojedincu bude dozvoljeno pristajati uz religiju povlastitom izboru; i ne predviamo povlaenje ove uredbe, zbog dune asti svakereligije.

(7) Usto, koliko je do krana, u prolosti smo dali odreene zapovijedi koje seodnose na mjesta kojima su se oni sluili za svoje vjerske skupove. Sada je naa

elja da sve osobe koje su dole u posjed slinih mjesta, od carske blagajne ili odbilo koga drugoga, ta mjesta vrate kranima, ne traei za to novac ili drugucijenu, te da to bude uinjeno bez odgaanja ili dvojbi. (8) elimo takoer da svikoji su zadobili kakvo pravo nad tim mjestima kao darovnicu, na slian nainvrate to pravo kranima: ostavljajui uvijek pravo onima koji su neto nabavili zaodreenu cijenu ili besplatno primili, da uloe molbu vikaru kako bi dobiliodgovarajue dobro od nae dobrohotnosti. Sva ta mjesta moraju, snagom tvogazahvata, biti vraena kranima odmah i bez odgode. (9) I budui da se ini da sukrani, osim tih mjesta namijenjenih njihovim skupovima, posjedovali i drugamjesta koja nisu pripadala pojedinim osobama nego njihovoj zajednici, odnosno

njihovim crkvama, sve to elimo da bude obuhvaeno gore izreenim zakonom,te elimo da bude vraeno zajednici i crkvama bez odgode ili rasprave:


2/10

ostavljajui uvijek mogunost onima koji vraaju, bez traenja naknade, da traeodtetu povjeravajui se naoj dobrohotnosti. (10) Dok postupa prema svemuovome u korist krana, morat e pokazivati najvee zalaganje kako bi naeodredbe bile izvrene bez otezanja, te na cilj da se zajami javni mir budezadovoljen. (11) I tako neka nam boanska naklonost, kako je ve gore reeno, u

kojoj smo ve uivali u stvarima od najvee vanosti, nastavi davati uspjeh, ukorist javnog dobra. (12) I kako bi ovaj edikt bio svima poznat, elimo da,koristei svoju ovlast, providi da se objavi, da posvuda bude izloen, te ovajzakon izdan naom dobrostivou ne mogne nikome promai.

(Prijevod s latinskog: Donatus)

Galerijev edikt o toleranciji (Laktancije)

Galerijev edikt o toleranciji za krane, izdan 311. godine u Nikodemiji. Tekstdonosi Laktancije u svome djelu O smrti progonitelja (De mortibus

persecutorum, XXXIV).

(1)Meu ostalim to smo uvijek dosad odluivali na korist i dobro Republike,odluili smo uiniti sve prema starim rimskim zakonima i javnim odredbama,kako bi se krani, koji su bili napustili religiju svojih predaka, vratili zdravomrazumu.

(2)Doista, sami krani u odreenom su trenutku bili toliko svojevoljni i tolikomludou obuzeti, da nisu vie slijedili one stare obiaje, to su ih prije vjerojatno i

njihovi preci obdravali, nego su po svome nahoenju i svojim hirovima, samisebi odreivali zakone koje e obdravati, privlaei mnotvo razliitog naroda.

(3)Konano, kad im je naom vlau bilo odreeno da se vrate starim obiajima,mnogi su podvrgnuti opasnosti, a mnogi su time i teko pogoeni.

(4)Ali, kako su mnogi ustrajali u svojoj odluci, i vidimo da se prikazuju bogovimaduan kult i tovanje, a ne tuju ni kranskoga Boga, u ime naeg izuzetnogmilosra i trajnog obiaja da svim ljudima i u svakoj prilici opratamo, vjerovalismo da je i njima potrebno bez odgode pruiti na oprost, da ponovno budukrani, te obnove svoje zajednice, samo da ne djeluju protiv zakona.

(5)U drugim emo pismima suditima naznaiti kako da ovo izvre. Stoga e se,prema ovom naem oprostu, [krani] morati moliti svome Bogu na nae dobro,za dobro Republike i dobro svoje, te se Republika posvuda ouva u spokoju, pamognu sigurno ivjeti u svojim domovima.

Prijevod s latinskoga: Donatus.

Christian apologet od etvrtog stoljea. Naziv Firmianus je zaveden neke autore uuvjerenju da je on bio Talijanski iz Ferno , Dok je on bio Afriki po roenju i uenikArnobius koji je predavao na sicca Veneria . natpis nai na Cirta u Numidia, koji

spominje siguran L. Caecilius Firminianus, dovela je do zakljuka u nekimetvrtima da je njegova obitelj pripadala tom mjestu (Harnack, "Chronologie d..


3/10

altchr. Lit.", II, 416. Lactantius roen poganski iu svom ranom ivotu uio retorikuu svom rodnom mjestu. Na zahtjev cara Dioklecijana postao slubeni profesorretorike u Nikomediji . Jedan od njegovih pjesama (Hodoeporicum) je raun putuod Afrike do svog novog doma. To je vjerojatno da je njegova konverzija nakranstvo nije se odrati tek nakon njegova povlaenja u Nikomediji . ini se,

meutim, jasno da on nije mogao zadrati svoj poloaj kao javni uitelj nakonobjave Dioklecijanova prvi Ukaz protiv krana (24. veljae, 303). Nakon njegovesmjene bilo je lako pronai uenike u tome Grki grad koji bi popovati uiteljLatinski , A on je kao posljedica smanjene za takav siromatvo da s vremena navrijeme nedostajalo nunih za ivot ( Jeronim , "Ljetopisa.", Ad. ann. ABR. 2333).U tim okolnostima, on je pokuao dopuniti dnevni pisanjem. Progon ponukan gaostaviti Nikomediji i od izbijanja neprijateljstava do moda 311 ili 313 on je moraopronai dom negdje drugdje. Prijateljstvo od cara Konstantina ga uskrisi odneimatini i premda je vrlo stara (extrema senectute) imenovan je uitelj uLatinski caru sin Krispa. Ova nova imenovanja primoran mu vrh slijediti njegov

zaduen za Trieru , gdje je proveo ostatak svog ivota. ini se vrlo vjerojatnim daje njegov transfer u Trieru nije se odrati do 317, kada je Krisp je napravio Cezar iposlao u grad. Krisp je pogubljen u 326, ali kad Lactantius umro i pod kojimokolnostima ne znam . Kao i mnogi od ranih kranskih pisaca , Lacantius u svimsvojim djelima izdaje svoju ovisnost o klasinim modelima i istinskih zahtjevimasvoje struke, on je polirana nego duboka. On je dobro zakonska prava oznaka"kranske Cicero" darovao mu je humanista , jer on pokazuje mnogenedostatke, kao i milosti svoga gospodara. Meu djelima svojim perom postojee,najraniji je "De Opificio Dei", pie u 303 ili 304 tijekom Dioklecijanove progona , aposveen , bivi uenik, bogat Christian zove Demetrianius. apologetski naela

na kojima se temelji sve radove Lactantius dobro navedeno u toj raspravi, koja semoe smatrati kao uvod u svom velikom djelu "Boanski institucijama"(Divinarum Institutionum Libri VII), napisana izmeu 303 i 311. Ovaj najvaniji odsvih spisa Lactantius je sustavno, kao i apologetski i bio je namijenjen ukazati nauzaludnost poganskih vjerovanja i utvrditi razumnost i istinu o kranstvu . To jebio prvi pokuaj na sustavno izlaganje kranske teologije u Latinski , A iakousmjeren na siguran pamphleteers koji su pomaganje progoniteljima straneknjievni napadi na Crkvu , rad je planiran na skali dovoljno irokim dovoljnoutnja svi protivnici. Prednosti i slabost Lactantius se nigdje bolje prikazan nego unjegovom radu. Ljepota stila, izbor i podobnost u terminologiji, ne moe sakriti

autorovu nedostatak shvaanja o kranskim naelima i njegov gotovo potpununeznanje o Sveto pismo . " dualistiko i slavopojan "prolaza, koji su kaozagonetka za studente Lactantius, oigledno nije iz njegova pera, ali se odnekoga tko je ivio u blizini svog vremena, vjerojatno retoriar od Trieru . "IzvodDivinarium Institutionum ", Koji je izradio Se Lactantius na zahtjev prijatelja poimenu Pentadius , Je mnogo vie od puke skraenica , A vie saetak tretmansubjekta bavila u starijem radu. Druga teza, "De Ira Dei", usmjerena protiv stoikai epikurejci je dopunsko na "Boanskim institucijama" (II, xvii, 5) i bavi seantropomorfizma u svom pravom smislu te rijei. Poznavanje savijen odLactantius je pamet to je ne udi da je samo povijesni raditi moramo iz njegova

pera, "De Mortibus Persecutorum", treba imati apologetski lik . U ovom radu,imamo raun od stranih smrti glavnih progonitelja od krana , Nero ,


4/10

Domicijan , Decija , Valerijana , Aurelijana i suvremenika Lactantius sam,Dioklecijan , Maksimijan , Galerije , I Maksim . Ovaj rad, ne izdrati oitupristranost autora, od glavni vanost kao izvor posljednji i najvei od progoniIpak, pomalo udno, stil nije tako savren se moglo i oekivati. Puni tekstnalazimo u samo jednom rukopisu , koji nosi naslov "Lucii Caecilii liber oglas

Donatum Confessorem de Mortibus Persecutorium ". Mnogi su pokuaji da pokaeda je rad nije napisao Lactantius, no sluajnosti u imenu, oba od autora iprimatelja slinosti u stilu i vlakom misli izmeu ovog i drugih radova Lactantius,previe upeatljiv priznati takve mogunosti. kronoloki potekoe koje BrandtMislio je otkrio su pokazali Harnack da nemaju teinu (Chronologie, II, 423). Upjesmama pripisuju Lactantius samo jedan, osim "Hodoeporicum", originalan,viz., "De Ave Phoelous", rauna, u osamdeset pet distichs, od basnoslovanistone ptica koji se ponovno raa iz vlastite pepeo svakih tisuu godina, pjesma"De Resurrectione" je napisao Venantius Fortunatova , a "Passione Dominissrednjovjekovni humanist . St. Jeronim (De Vir.Ill., c. lxxx) spominje druga dva

djela, "Simpozij" i "Grammaticus", koji nisu sauvani.

GALERIJEV EDIKT (311.) O TOLERANCIJI

Edikt o prestanku progona hriana koji je Galerije sa savladarima objavio u Nikeji311. neposredno pred smrt svakako spada u ona zakonska akta starog sveta

kojima je, i pored nesumnjivo velikog znaaja, pridavano nepojmljivo malopanje. Razlog tome lei prvenstveno u injenici da su savremenici ovihdogaaja, meu kojima su Laktancije i Eusebije, svesno minimizirali znaaj ediktakoji je doneo Galerije, prema njihovim spisima najodgovornija osoba za progonehriana u 4.stoleu. U ovom radu emo ukazati na pogrene konstrukcije ovedvojice pisaca vezane za sve aspekte delatnosti Galerija i Konstantina.

Zakonu iz 311. pristaje, i po formi i po sadrini, naziv Edikta o toleranciji vera islava prvog dokumenta te vrste u Rimskom Carstvu. Ponajvie zahvaljujuiistoriarima crkve ovog doba Ediktom o toleranciji vera je proglaen tzv. Milanski

edikt koju su februara 313. potpisali Konstantin i Likinije iako je ovaj zakonski aktumnogome samo bio potvrda edikta iz 311. godine. U daljem radu emo seosvrnuti na progone hriana u 4. stoleu i pokuati da rasvetlimo nekolikotaaka bitnih za Galerijev edikt iz 311. i to:

1. razlozi zapoinjanja Velikog progona hriana i njegov obim

2. Razlozi zbog kojih je Galerije doneo zakon i vanost prvog Edikta otoleranciji vera


5/10

3. uloga Laktancija i Eusebija u stvaranju kulta loeg vladara (Galerije iDioklecijan) odnosno od Boga izabranog vladara (Konstantin) iz ega proizilazisvesno zanimarivanje dobrih dela Galerija i Dioklecijana

Takozvani ''Veliki progon hriana'' koji je Dioklecijan zapoeo 303. godine poznatnam je preko dela Eusebija i Laktancija koji su bili savremenici ovih dogaaja.Prema Laktanciju, a ovaj podatak preuzima i Eusebije, Dioklecijan poinje saprogonima hriana iz prilino nejasnih pobuda, nagovoren na ovaj korak odstrane Galerija. Meutim, ova Laktancijeva tvrdnja je kontradiktorna jer isti autorna drugom mestu navodi Hijerokla kao '' zaetnika i savetnika u pripremiprogona'' tako da smo uskraeni za stvarno saznanje o tome ko je bio inspiratorpoetka progona hriana. Netana je i tvrdnja na kojoj Laktancije doslednoinsistira da je Galerije bio taj koji je sve vreme zahtevao od Dioklecijanasprovoenje represivnih mera prema hrianima ukoliko nam je poznat opiskarakternih crta ovog vladara:

'' Bio je to izvanredan ovek, mudar, revnostan u dravnim pitanjima, ovek kojise brinuo o svojoj porodici i okruenju , koji je bio pripremljen za ispunjenje svihzadataka koji su mu mogli pripasti, uvek zagonetan, ponekad ludo smeo, aliuglavnom oprezan; s gvozdenom voljom je guio sve unutranje porive koji bi gaodveli moda na stranputicu''

Svakako je mala verovatnoa da ne kaemo da uopte i ne postoji- da jeautoritativnom Dioklecijanu mlai i sraniji Galerije nametnuo nareenje za

poetak progona hriana a sve to navodno zbog toga to je Galerijeva majka bilaljuta na hriane koji ne uestvuju sa njom u njenim ritualima posveenim VelikojMajci Boginji. Pre e biti da je Dioklecijan smatrao da hrianstvo spreavarekonstrukciju, koju je vrlo uspeno sproveo na razliitim poljima ivota RimskeImperije.

U neobino kratkom razdoblju od svega nekoliko meseci Dioklecijan i Galerijeizdaju etiri edikta kojima se hrianima oduzimaju sva prava i titule kao i ueeu sudovima, crkvama se zabranjuje da okupljaju vernike i vre slubu napokon

hrianski svetenici primoravaju da obave javno rtvovanje nehrianskimbogovima pa da tek onda budu osloboeni. Ovi zakonski akti vaili su i za lanoveporodica visokih rimskih zvaninika kao to je to bio sluaj sa Dioklecijanovomsuprugom Priskom i erkom Valerijom.

Sam progon je imao tri etape koje se jasno uoavaju. Prva, koja je i najkraa,traje do Dioklecijanove abdikacije 305. godine. Za nju je karakteristino da jeDioklecijan zakonskim aktima pokuao da primora hriane da uestvuju udravnim verskim obiajima Rima. Mnogi autori smatraju da je period za vreme

Dioklecijana (303- 305) zapravo jedini stvarni progon hriana , dok drugi tvrde


6/10

da je tek oko 308. godine, dakle tri godine nakon Dioklecijanove abdikacije, dolodo smanjenja obima progona.

Druga etapa je najkraa i podrazumeva deavanja u 308.godini koja su uslovilaprivremeno smanjenje intenziteta progona koje je bilo kratkog daha. U ovom

periodu ine se neophodni koraci prema ideji konsolidovanja rimske religije injenih obreda. Trea etapa kree sa ediktom Maksimina Daje kojim je predvienoobnavljanje nehrianskih hramova i obreda a zavrava sa Galerijevim ediktom311. godine.

Progon nije bio istog intenziteta niti je svaki tetrarh jednako sprovodioDioklecijanove edikte u delo. Jedan od tetrarha, Konstancije Hlor ograniio sesamo na primenu odredbe o ruenju hrianskih hramova, zadravi na svomdvoru u Triru i Jorku hriane kojima nije oduzimao ni vojne inove dok se u Africizahtevalo samo predavanje svetih knjiga dok je hrianima jasno stavljano doznanja da se ni to nee sprovoditi suvie strogo to, opet, nije smetalo hrianimada prue otpor koji e ih stajati ivota.

Na Zapadu su progoni prestali ve oko 306. godine, slina situacija je bila uPanoniji kojom je od 308. vladao Likinije ne uznemirujui svoje hrianskepodanike dok su na istoku, dolaskom Maksimina Daje za cezara, zapoelinajstraniji progoni. Mnogi nehriani osuivali su nain na koji se postupalo sahrianima, naroito kako je to inio Maksimin Daja. Pa ipak, tek 308. godinedolo je do smanjenja obima progona to je bilo kratkog veka. O karakteru ovihprogona dovoljno govori injenica da su ga nehriani opisali kao teskoban,preteran, gnusan i glup. Na osnovu mnogih poznatih sluajeva muenika i

muenitva, moe se zakljuiti da su se ispitivanjem bavili najgori ljudi kao i da suiole tolerantne sudije bile privremeno pomerene sa svojih mesta. U kojoj meri supreduzeta muenja iritirala nehriansko stanovnitvo izazivajui kod njihsimpatije prema hrianima, govori i Eusebijeva tvrdnja '' da su i paganiuestovali uradosti hriana i estitali im na preokretu.''

Nakon par meseci stagnacije 308. godine i neto mirnijeg ivota, Maksimin Dajaje zapoeo novi talas progona ediktom kojim je bila predviena popravkauruenih i sruenih nehrianskih hramova. Istim ediktom detaljno su preciziraneodredbe za obred rtve bogovima . Prekid svih progona dolazi krajem 310. saoboljenjem Galerija koji je pred kraj ivota, 30. aprila 311. godine, doneo ediktobjavljen u Nikomediji.Ovim zakonskim aktom obnarodovan je prestanak progonahriana na celom podruju carstva i dozvoljavanje da slobodno upranjavajusvoju veru.

Edikt nam je poznat iz dva izvora latinska verzija iz Laktancijevog spisa '' Osmrti progonitelja hriana'' i grka iz Eusebijeve ''Istorije Crkve'' . Na ovommestu neemo se zadravati na prizemnom, skoro zlobnom Eusebijevom opisuGalerijeve bolesti ve emo navesti opteprihvaenu tvrdnju, koja je opet poteklaod Eusebija, da su zdravstveni problemi Galerija i njegovo duboko i iskrenopokajanje za nepravde nanete hrianima bili uzrok donoenju Nikomedijskog

edikta 311.godine. Iako je pored samog Galerija potpisnici edikta Konstantin iLikinije, nedvosmisleno je jasno da iza ovog dokumenta stoji u potpunosti linost


7/10

bolesnog Galerija. Neemo ulaziti u Galerijeve razloge za donoenje jednog ovakovanog zakonskog akta, koji se s punim pravom moe nazvati Ediktom otoleranciji, ve emo se osvrnuti na pojedine probleme koji su prethodili ediktukao i na one nakon njega.

Sam edikt odie rimskim poimanjem zakona i drave. U uvodnom delu seobjanjava se tenja vladara da se Carstvo odri u staroj veri, saglasno drevnimzakonima i optedrutvenim ustanovama. Poto su videli da veina hrianaodbija da se prikloni drugim nebeskim bogovima, potpisnici edikta su, videvida su se hriani izloili nepotrebnoj opasnosti ne elei da se odreknu svogaBoga, nali za korisno, zbog naeg ovekoljublja i obiaja, kao to to svagda iinimo, da budemo snishodljivi prema hrianima, i zbog toga im doputamo daostanu u svojoj veri i neka podiu zgrade u kojima e se skupljati po svommolitvenom obiaju.

Zavrni deo citiranog dela Edikta podsea na Tertulijanovu ideju o idealnoj veriiznetu u otvorenom pismu vicekonzulu Afrike Skapoli u kome kae da je '' pravosvakog oveka da ispoveda veru za koju se opredelio.I niko ne treba dazabranjuje tuu i namee svoju. Religija se ne sme nametati, ve svojevoljnoprihvatati.''

Iz koncepta edikta potpuno je jasno da je zakonodavcu, sa pozicije drave, stranoi nepotrebno stradalnitvo hriana kao i anarhija u samom hrianskom svetu.Verska podeljenost i meusobna netolerancija, koja je karakterisala ranohrianstvo i ostala trajno obeleje ove religije, u velikoj meri je izazvalanerazumevanje Rima ali opravdani strah da se meusobni problem hriana ne

odrazi na stanje u dravi. O tome govori jedan deo edikta jasno ukazujui naveliku podeljenost u hrianskoj crkvi koja se manifestuje neprestanim tenzijamaunutar drave :

Jer ti ljudi (hriani) se tako izmetnue svojim ponaanjem, tako se povedoe zabezumljem da odstupie od drevnih zakona i uvode one (zakone) koji su njimapo volji. Pa kako i sami razliito misle, zbog toga su i podeljeni meu sobom

Ovaj deo Galerijevog edikta potvruje veliku podeljenost unutar hrianske crkveusled razliitih teolokih shvatanja ali i sopstvenih interesa. U vreme koje jeprethodilo poetku progona 303/304. hrianska crkva je bila ekonomski najjaa

u Maloj Aziji i Africi. O stanju samog hrianstva na ovim prostorima i u ovomvremenu svedoi jedan deo pisma koje episkop Kartagine Kiprijan pie Eusebijualei se ne na Rimaljane ve na hriane. On navodi da su njegovi parohijanipoludeli za novcem, da hrianske ene boje lice, da episkopi zauzimaju unosnedravne poloaje, zgru bogatstva, pozajmljuju novac uz zelenake kamate iodriu se vere na prvi znak opasnosti.

to se tie navedenog citata iz edikta ''(...) odstupie od drevnih zakona i uvodeone (zakone) koji su njima po volji. Pa kako i sami razliito misle, zbog toga su ipodeljeni meu sobom njemu je potrebno dodatno objanjenje. Naime, samo

nekih 150 godina nakon raspea Isusa, dolo je do brojnih devijacija njegovoguenja uglavnom od strane njegovih uenika. Dilema da li Isusovo uenje treba


8/10

propovedati nejevrejima ili ostati u granicama judaizma, podelila je uenike inadalje izrodila brojna pogrena shvatanja izvornog uenja. Sa druge strane,kreui se meu nehrianima, novi hriani se nisu mogli lako odrei preanjegnaina ivota. Tako oni nastavljaju da idu na gladijatorske borbe, uestvuju uzelenakim transakcijama, odaju se svemu onome to podrazumeva lagodan

ivot i, naroito, ne odriu se robova. Apostol Pavle je pokuao da istaknejednakost robova i slobodnih ali je neto kasnije, suoen sa reakcijama samihhriana, u poslanici Efeanima nevoljno priznao teku promenljivost u odnosimaslobodan ovek rob.

Teko menjanje navika uslovilo je drugaija shvatanja Isusovog uenja i carstvaBojeg (regnum Dei), tako da sredinom 2. stolea na prostorima Rimske imperijefunkcionie vie desetina meusobno razliitih hrianskih uenja a kao rezultatpokuaja da se postavi i objasni jedino pravo shvatanje Isusovog uenja nastajespis '' Razotkrivanje svih jeresi'' Irineja , episkopa Liona. Ukoliko se ima u vidu da

su sve do poetka progona hriani zauzimali, kao to je navedeno, visokematerijalne i politike poloaje u Imperiji, sasvim je jasno da se Galerije viebojao hrianskog nejedinstva, koje je ak i samo prema sebi bilo destruktivno,nego nehriana. Koliko je njihova ekonomsko-politika mo sa jedne straneznaila Imperiji i sa te strane ih inila podnoljivim Rimu, toliko je njihovonejedinstvo i unutranji sukobi koji su iz njega proizilazili inili hrianstvonajveim razjedinjujuim faktorom unutar same Imperije. Ideja o Imperiji kaoBojoj dravi, u okviru koje su bile saglasne sve hrianske struje, na ijem eluse nalazi Spasitelj dok su svi stanovnici hriani, predstavljala je dodatnuopasnost po bilo kog vladara Rima.

Potpisnici edikta u zavrnom delu zakonskog teksta preciziraju da hrianijedinonee smeti da ine bilo ta to je protivno zemaljskom poretku. Sudijama emorazaslati naroitu poslanicu da znaju kako da se ophode. A za ovu nausnishodljivost, hriani e biti duni da se svome Bogu mole za zdravlje iblagostanje cele drave da bi ona (drava) bila u srei i napretku, i oni samispokojno obitavali u svojim domovima.

Ostae nepoznato ta je nateralo Galerija da umetne u edikt onaj deo u komezabranjuje hrianima da ine bilo ta suprotno zemaljskom poretku. Da li jezakonodavac piui ove redove imao na umu tradicionalnu elju hriana da

zemaljsku vlast zamene Bojom ili je mislio na neposlunost hriana premanehrianskom Rimu koja se esto iskazivala kroz pojedinane istupe kao to jebio onaj sa uglednim hrianinom iz Nikomedije koji je pocepao edikt za vreme

Terminalija (24.februar ) 303. godine. Svakako je Galerije smatrao da je Rimskocarstvo ono koje je po volji bogova u istoj meri u kojoj su hriani to isto carstvodoivljavali kao apsolutnu suprotnost onome to je njihova vera propovedala.Kako su hriani u Maloj Aziji, Africi i paniji ne retko spadali u bogatiju grupacijustanovnitva na ovim prostorima, to se moe oekivati da je bilo ustanaka protivRima, slinih onom o kojem pie Burkhart.

Stanje koje je Kiprijan opisao svakako je eskaliralo krajem 3. stolea kada jeDioklecijan 298. hrianima u vojsci ponudio ili da prihvate staru rismku veru iodreknu se hrianstva ime bi ostali u slubi, ili da napuste vojsku. Pretpostavka


9/10

da je Dioklecijan imao posrednih saznanja o moguoj pobuni hriana i da je naovaj nain u takvoj situaciji eleo da na to manju meru svede moguu podrkuvojske, sasvim je prihvatljiva. Mogunost da su hrianski generali na istoku elelida naprave dravni udar kao i da je Galerije bio taj koji je ovu zaveru otkrio ipredoio Dioklecijanu, tema je na kojoj Burkhart dosledno insistira a koja zaista

iziskuje obimnija istraivanja zbog svoje vanosti. Mi je ovde navodimo kaomogunost koja do danas nije dovoljno istraena a na koju bismo da skrenemopanju.

Treba jo jednom podvui da je znaaj Galerijevog edikta o toleranciji vera iz311.godine veliki samim tim to predstavlja prvi zakonski akt Rima kojim seobustavljaju progoni hriana i hrianstvo izjednaava sa ostalim religijamaCarstva. Veliku ulogu u kreiranju loe slike Galerija nehrianina koji donosi zakonpovoljan za hriane imali su Laktancije i posebno Eusebije. Oni su od Milanskogedikta potpisanog februara 313., gradei kult o Konstantinu za koga su obojica

lino bili vezani, nainili prvi Edikt o toleranciji vera iako je ovaj dokument samopotvrdio ono to je Galerije obnarodovao 30.aprila 311. u Nikomediji.

Razlozi zbog kojih je Galerijev edikt iz 311. ostao u senci Konstantinovog iLikinijevog iz 313. godine lee najvie u tenji prva dva hrianska pisca koja susvojim delom uestvovala u pravljenju kulta o caru Konstantinu kao od Bogaposlatog prvog hrianinskog vladara Rima. Pa ak ni u ovom poslu Lakatancije iEusebije ne donose istovetne podatke.

Za graenje kulta Konstantinove linosti bila je najbitnija vizija krsta uoi bitkekod Mulvijskog mosta oktobra 312.godine. Dok Laktancije pripoveda kako je

Konstantin u snu opomenut da stavi nebeski znak Boga na titove svojih vojnika,to je ovaj posluao tako to skraenicu za re '' Hrist'' napravio tako to je kosonapisano slovo H savio na gornjem kraju , ime se dobija crux monnogramica,znak koji je u ono vreme hrianima nije bio nepoznat. Laktancije je ovo svojedelo zavrio 318. godine, dakle jo u vreme kada su uesnici bili ivi.

Celih 25 godina nakon Laktancija, Eusebije ovaj podatak u tako intoniranomapologetskom tonu da sve njegove tvrdnje iznete u Konstantinovom itiju postajupodlone sumnji. Crkvena istorija iju je desetu knjigu zavrio 324.godine, dakleest godina nakon to je Laktancijev spis postao dostupan, Eusebije ne iznosi u zanjega karakteristinom, oduevljenom tonu lienom svake objektivnosti.Meutimovaj episkop samo godinu dana kasnije postaje Konstantinov bliskiprijatelj koji, etvrt stolea kasnije, slika Konstantina kao bogobojaljivog,molitvenog, duhom ispunjenog vladara to Laktancijev svakako nije bio.Konstantinu se nita nije gore moglo dogoditi neko da ga opisuju bliski prijateljkoji je uz to apologeta i panagiriar sklon preterivanju, ba kao to se ni Galerijunije moglo dogoditi nita gore nego da o njemu pie tek obraeni Laktancijemrnjom karakteristinom za tek obraene. Obrazac je bio u potpunosti jasan Konstantin mora da bude u potpunosti suprotan Galeriju iako edikt koji jepotpisao sa Likinijem, tzv.Milanski edikt iz 313. godine, nije nita drugo dopotvreni i u zanemarljivim delovima proireni Galerijev edikt o toleranciji vera iz311. godine. Sa druge strane, nehrianski pisci istiu Galerijevu hrabrost i


10/10

njegov karakter dok sam Laktancije prenosi tvrdnju da je autor edikta iz311.godine bio '' hrabar i vrli ovek''

Cilj pisanja itija je iznet na samom poetku sledeim reima: '' Kada u duhuvidim tu tri puta blagoslovenu duu, ujedinjenu sa Bogom, osloboenu svakog

zemaljskog taloga, u odedi koja blista kao munja i s uvek sjajnom dijademom,ponestane mi rei i misli, i rado bih pristao da neko bolji od mene sastavislavospev'' Svojim svesnim preuveliavanjem oba hrianska pisca ostavila su uveoj meri iskrivljenu i teko rzumljivu sliku Konstantina Velikog a iz naprediznetih injenica sasvim je jasno da su od Galerija nainili najomraeniju linost uistoriji crkve.

REZIME

Galerijev edikt iz 311.godine svojim sadrajem predstavlja prvi zakonski akt otoleranciji vera i prekid dotadanjih progona hriana koji su zapoeti jo zavreme Dioklecijana i o kojima nemamo potpuno jasnu sliku. Izvori iz prve ruke Laktancije i Eusebije pruaju u veoj meri subjektivnu sliku dogaaja , za progonkrivei iskljuivo Galerija, kao to su smatrali da je Milanski edikt o verskoj

slobodi, donet 313. godine, odgovoran iskljuivo Konstantin.Pokuali smo da rekonstruiemo razloge progona hriana smatrajui da jeGalerije bio vie uplaen meusobnom podelom hriana nego neprijateljima kojisu nadirali na granice. Sa stanovita jednog Rimljanina, bilo je izuzetno tekorazumeti hrianstvo koje se, sa druge strane, neprijateljski ponaalo premaImperiji, teei da je zameni za Carstvo Boje. Tu lee osnovi preuveliavanjaKonstantinove linosti.

milanski edikt

Documents