f/M?f ];rl6

MITOlOGIIA SLAVE A

11111&1 I

Knjievno djelo MITOLOGIJU SLAVENA posveujem

USPOMENI DREVNIH PREA

koji su u 4. stoljeu n. e. na otoku Rujani osnovali prvu slavensku nezavisnu dravu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogotovju, s 1ajstarijim slavenskim hramom i svetitem boga SV ANTEVIDA na Arku nu.

F. L.

MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM .

KULTOVA I VJEROVANJA STARIH SLAVENA

NAPISAO UREDIO I LIKOVNO OPREMIO

FRANJO LEDi

TAMPANO P VLASTITOJ NAKLADI

l 1000 PRIMJERAKA

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM KULTOV A

I VJEROVANJA STARIH SLAVENA

K N JI G A I SA 150 SLIKA U TEKSTl

Z AGREB 1969

SADRAJ Strana

Recenzije i uvodne rijei - - - - - - - - - - - - 8 Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - - 17 SVAROG Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta - 25 PERUN Slavenski bog gromovnik i zatitnik pravde- - 47 VOLOS Bog ratara i pludnusti, zatitnik pastira--- 71 V ODAN SVAROZI C V I D A RADOGOS T

Slavensko boanstvo voda, rijeka i mora - -Darovatelj svjetlosti i blage topline - ---

Zatitnica brane sloge kod Slavena ----Zatitnik gostoprimstva u slavenskih naroda -

liVA I ::IBOG Boanstva koja daruju ivot i plodnost---VESNA L A D A VOLOSKA

Svijetla boica proljetne radosti i bujnosti --Boica ljubavi, arkog ljeta i etve ----Zatitnica kunog ognjita i doma --- -

85

105 117 127 141 153 163 177

PERUNI KA Uzorita boica, braniteljica pravednosti u braku 185 GEROVI T Ratniki bog plemena Ljutia i Bodria - - - 193

SUENI CE Boice koje rjeavaju sudbinu ovjeka - - - 201

S L A V A Boica asti, junatva, slave i pobjede - - - 209

Pogovor - - - - - - - - - - - - - - - - - 221

RECENZIJE I UVODNE RIJEI Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD i, NOVAK SIMi,

Dr BRANKO MAGARAEVI, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMii, BORO PA VLOVIC'

SLAVENSKA MITOLOGIJA od Franje Ledia

Ovih dana dolo mi je do ruku djelo Franje Ledia Mitologija Slavena. Pregledao sam ga li djelomino proitao i prvi moj dojam bio je da s OVlim djelom dobivamo nesto to do sada u hrvatskoj ldtertur1 nismo imali. Uei u gimnazijJ grku i il1imsku mitologiju za koju smo imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a ta je

UVODNA RIJE

Ledievoj MITOLOGIJI SLAVENA

Kad god povedemo razgovor o mitologiji pojedinih naroda, onda nam se i nehotice u prvom redu namece pomisao o mitologiji starih Grka i Rimljana. To nije neobino, jer ni jedan evropski narod nema, kao Grci i Rimljani, tako izrazito vrijednih umjetnikih djela, u kojima bi bila obraena u takvu bogatstvu, arenilu i grandioznosti njeguva mitologija, sa svim potankostima, pa i onima najsitnijima.

Pa ipak, i ostali narodi, koji danas nastavaju teritorij Evrope, posjeduju, neminovno, i svoju mitologiju. Ona moda i nije tako bogata i razgranata kao u starih Grka i Rimljana, ali je svakako takva, da je vrsto srasla sa shvaanjima, eljama, nastojanjima i nainom miljenja njihovih starih prfldaka, na ovaj ili onaj nain.

Samo, ovi u narodi tada i;ivjeli u takvim prilikama, da im Je bila jo daleka ona velika blagodat, to su je, sticajem povoljnih okolnosti, poznavali stari Grci i Rimljani, a to je - pismenost. Osim toga raznorazni, u najvie sluajeva nenakloni dogaaji, kroz koje su ovi narodi proli na svome historijskom putu, uinili su, da se izgubilo i nestalo u nepovrat i mnogota od usmene predaje.

U ove posljednje moemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Zato svaka objavljena stvar, svaki napis i svaka knjiica, sve ono to pokuava da nam na ovaj ili na onaj nain protumai ili donese neke nove rezultate ispitivanja ,jz podruja mitologije starih Slavena, -sve to, kaem, dolazi kao dobro 1dolo i mi se tome radujemo. A takav je i rukopisni rad Franje Ledia >TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA i zato ovu pojavu tpozdravljamo

C Ledievu radu Tragom mitologije starih Slavena

davni Slaveni. Na nekim stranicama ove knjige pisac stoga preputa i maha svojoj mati, ali joj nigdje ne doputa previe, da bi se izgubila veza sa uvjerljivou, niti joj sasvim sputava krila.

Ponajvie pie tako, da se moe dobiti jasna predodba o boanstvu ili o mjestu i okolini, u kojem se to boanstvo tovalo. Da bi to postigao, pisac se koristi raznim sredstvima: tamo gdje misli da je to potrebno, on daje opise, na drugom pak mjestu uzima reenicu, koja kao da je izvaena iz nekog strunog prirunika, ponekad prianje oivljuje dijalogom, vrlo esto navodi i stihove, negdje se slui priom itd. I u tome je, mislim, takoer jedna li j epa vrijednost ove knjige, druga njena korisnost, osobito za one, koji ele na lak i pristupaan nain doznati neke stvani iz davne mitologije starih Slavena.

Jo bi se podosta toga moglo ispriati o ovoj interesantnoj knjizi, jer to ona i zavreuje, ali mislim, da e njenu korisnost i svrsishopnost najbolje ocijeniti sami itaoci. A kad je o tome rije, onda se moemo nadati. da e i knjigu Franje Ledia TRAGOM MI TOLOGIJE S TARIH SLAVENA itaoci primiti s jednakom susretljivou, s kakvom su dosada prihvaali i druge radove s knjievnog ili fiilmskog podruia njegove djelatnosti.

Zagreb. 12. VIII 1953. [van Bra.idi

Franjo Ledi: MITOLOGIJA SLAVENA

Iako nisam nikakav strunjak, mogu kao italac i kultumi ra;dnk rel, da sam sa veoma velikim zanimanjem proitao rukopds knjige Franje Ledia o Mitologiji starih Slavena.

Vidljivo je odmah na prvi pogled da je Ledi pnistupio svojoj grai veoma savjesno, ulaui veoma velik trud i uz izvanredno poznavanje materije o kojoj je rije. Svoja izlaganja o mitologiji Slavena napisao je popularnim stilom, veoma itko tako da je to izvanredna lektira koja usto obogauje i nae znanje.

Ovakva knjiga kao to je ova Ledieva veoma bi dobro dola svakome i mogla bi ujedno sluiti kao prirunik svim onima koje zanima mitologija, te kao i podloga za mitologijski rijenik, odnosno povijest ope mitologije u kojoj bi bili obrat1eni svi pojnovi mitoloki od nastan ka civilzacija i kultura ,do ukljuivo kranstva i Islama.

Miljenja sam da ovu Ledievu Mitologiju Slavena treba :.vakako iz dati, te je u tom smislu najtoplije preporuujem.

Zagreb, 27. II 1968. Novak Simi

1 1

KA O UVOD MITOLOGIJI SLA VENA od Franje Ledia

Ovih dana dobio sam u ruke rukopis MITOLOGIJA SLAVENA od Franje Ledia, naeg dobrog poznavaoca mitoloke problematike svih slavenskih naroda i tiro povodom ovdje iznosim svoje miljenje o njegovu radu s ovog kulturnog podruja, vanog ne samo za sve Slavene, ve i za poznavanje mitologije i drugih naroda uope.

Mitoloka problematika kao jedna od vanih grana naunog ispitivanja o ivotu Slavena u prolosti i sadanjosti. spada u relativno novije naune discipline

FRANJO LEDi, autor Mitologije Slavena stvaralac je znaajne radnje o kultnom ivotu i bogotovju starih Slavena, i objasnio je dob ro i ispravno pojedina pitanja, koja u ovom, svom najnovijem radu ob raduje. Treba napomenuti, da se autor Mitologije Slavena Franjo Ledi gotovo vie od pedeset gQdina bavi istraivanjem mitologije starih Slavena, a usporedo i drugih antikih naroda, te da je njegov rad rezultat ronogogodinjeg zanimanja i izuavanja za jednu od najvanijih i najinteresantnijih komponenta svjetske kulture.

Pisac ovog referata kroz dva decenija dolazio je u mnogo navrata l.l dodir sa radovima Franje Ledia, a posebno godine 1953. kaP. je potpi sani, kao lan Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akademije znanosti i urojetnosni u Zagrebu bio posredstvom profesora Zagre bakog sveuilita dra. Milovana Gavazzija- zapitan za miljenje o Ledievoj zbirci narodnih poslovica (o vuku) sa tumaenjem o znaenju i porijeklu od 700 poslovica, koliko ih je Ledi sakupio i odabrao za ovu zbirku.

Tada sam napomenuo, da bi bilu vrlo korisno, kad bi jedno iZ-Idavako poduzee tampalo i izdalo ovu zbirku, koja bi bila od posebnog interesa i za ire italake krugove, a kako se to vidi iz tampanog izdanja ove knjige u godini 1960. pod naslovom: NARODNA FILOZOFIJA U POSLOVICAMA O VUKU, to se i ostvarilo.

Poslije ovoga susreta dolazio je Franjo Ledi esto puta i mIlli. i drugim naunim i knjievnim radnicima i traio potrebne savjete i uputstva za svoj daljni rad.

Tiro povodom imao sam izbliza pril

Prolazei ehoslovakom, Poljskom, Luicom, Polabjem, na Rujani, Pomeranijom, Braniborskim krajem, uz Sprevu i Odru, u einu i uz obale Baltikog mora do Gdanskoga, tu na izvorima prikupio je mnotvo podataka o kultovima i vjerovanju drevnih predaka. Ova saznanja i prouavanja muzejskih 1 arheolokih starina uz pomo odgovarajue literature na slavenskim i stranim jezicima, davali su mu gradivo po kojemu se stvarao temelj za konano ,dovrenje radnje o mitologiji Slavena.

O samom Ledievom djelu SLAVENSKA MITOLOGIJA

Franje Ledia MITOLOGIJA SLAVENA

Pojava Ledieve Mitologije Slavena dobro nam dolazi iz vie razloga. Ponajprije c;vakako zato, to je to u nas prvo djelo ove vrste. Up

ravo je udno da se nitko posljednja dva stoljea nije poduhvatio tog posla. Ve zato Franji Lediu dugujemo vjenu zahvalnost. Dok smo imali mitoloku literaturu o drugima. o samima sebi je nismo imali.

U mitologiji je sauvana naa najstarija prolost preko koje se obiLno prelazi kao prekc neeg nevanog i nezanimljivog. A to se vie o jednom narodu moe rei nego njegova naistarija povijest? U njoj su zakopani narodni i nacionalni korijeni.

to bi bili danas Grci bez svojih boanstava i mitskih kraljeva, bez sYog Minosa, bez Herakla, Abila i Perzeja? to Rimljani bez Eneje i Romula i Rema? Kao to Odin bijae mitski ratnik i vladalac starih Vikinga, zato ne bismo i mi oivjeli wog Svantevida, Volosa, Peruna, Ladu, Vesnu i Vidu. Svaroia i Vodana? Zato Ledia eka i zaseban zadatak obrade Hrvatske mitologije, sline ovoj opoj o Slavenima. A zato bi se morao pozabaviti i tragovima mitologije u naem narodnom tvaralatvu. Zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu daje za to golemu grau.

Ledi je sakupdo sve zaboravljene istine koje se tiu teme slavenske mitologije i podnio ih pred nau suvrem.enost kao podatke koji zapanjuju i zadivljuju. Njegova je Mitologija Slavena rezultat dugog rada, pa je i njegova graa velika. I obrada je na visini no gdjegdje nije dovoljno suvremena. No unato toga, njegovo je djelo vano kao sasvim novo osvjetljenje naeg i svih drugih srodnih nam slavenskih naroda. Ova mitologija donosi nam nepoznati dra iezle poezije i tajne, donosi nam davni miris i svjeinu negdanjt: zore naeg svijeta. Od kulta stabala pa do vjere u Bjeloboga i Crnoboga Ledi je praslavenski mit uhvatdo u njegovu razvitku Qd fizikog Jo socijalnog mita.

Slavenska mitologija, iako malo ipitana - upravo od na samih najmanje - neobino je vana u kulturnoj povijesti. ovjeanstva. Pri sjeam se ovdje rijei, koje citira Petar Bulat u svojoj knjizi Pogled u slavensku botaniku mitologiju: Otuda nikakvo udo to ja, i.za indijskim prvo mjesto odreujem slavenskim tradicijama. Jezik, matanje, vjerovanje i obiaji slavenskih seljaka sauvali su se priprosti i patrijarhalni; moglo bi se rei da od natrag tisue godina to gotovo nije pretrpjelo promjene.

Zagreb, 17. IX 1 967. Zlatko Tomii

14

Franjo Ledi TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLA VENA

Zapanjujui mali broj kako starijih, tako posebno novijih znanstvenih nastojanja oko prouavanja povijesnih inova jednog naroda, konkretno pojave Slavena na pozornici svijeta, - jo i danas gubi se u gustoj, slabo prozirnoj magli. Kako su nai prei prevalili golemi svoj put kroz prolost dok ih nije sreo Prokopije iz Cezareje sa sviraljkama mjesto oruja u rukama, neg)Cl.je na periferiji bizantskog carstva.

Zar Slaveni nemaju svoje matologije? Dali zbilja samo ono nekoliko spomenika predstavlja mitsko nasljee itavog roda slavenskog? Da li je ,to sve to naa nauka znade o spomenicima stare slavenske re ligi i e?

Nekoliko spomenika? Ne! Tako kae Franjo Ledi, jedan o onih rijetkih i toliko vrijedmh -

samoinicijativnih istraivaa nae slavenske mitologije, kojom se bav1 doslovce preko pola stoljea te istom sada u kasnoj starosti izlazi l{)ired na svojim ivotnim djelom o praslavenskoj reldgiji odgovarajui na to pitanje drugaije.

Njegova knjiga TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA, za. koju e oito biti mnogo interesa i u drugim slavenskim zemljama, pa i u naem bliem i daljem susjedstvu, a posebno u svjetskoj nauci -sustavno okuplja razmjerno veliku grau o naoj kozmogoniji. Sluei se naunom metodom, Ledi je na osnovu provjerenih vrela i dokumenata, na stotinama stranica iznio materijal, koji je podjednako zanimljiv, informativan i vaan, jer nam naprosto otkriva d!io nas samih.

Polazei sa sigurnog stanovita da povijesna vrela sama 1daju grau jednog imaginarnog hrama slavenske mitologije, Ledi je izvrio rekonstrukciju slavenskoga Olimpa jednako kao i Panteona, - upotrebljavajui za osnovu svoje koncepcije - pored rijetkih slavenskih, preteno tue izvore, a povezujui svoJim hipotezama samo one praznine, gdje nema pqdataka na koje se moe osloniti. Ukratko- do svojih, vrlo uvjerljivih zakljuaka o veliini i kompletnosti slavenske mitologije - za razliku od dosad prevladavajuih miljenja o njenoj .nerazvijenosti i praktino nedokazljivosti, a u svakom sluaju minornosti u odnosu na grke, rimske i germanske mitske sisteme, Ledi nije doao spekulativnim, nego faktografskim analizama.

On je naprosto utroio vei dio svog ivota, da na izvornim dokumentima i potom na licu mjesta, Vidi i snimi p o s t o j e e tragove slavenske vjere u irokom rasponu od Ar kuna i Rujane do Tanaisa (tj rijeke Don) i Soluna, pa sad tu svoju slavensku pagansku sakralnu ar heologiju, te brojne fragmente nae kulturne povijesti baca pred nas u obliku koji je impozantan koliinom i kakvoom.

15

Teko je napreac unaprijed prosuditi svu vrijednost ovog, gotovo jedinstvenog truda i zamjerne ljubavi kao za istinu, tako i nae vrednote - prognozirati konani doseg ovog znanstvenog djela, koje ima i publicistiki privlaan sadraj. - Kad bi se postavilo pitanje, kome sve to djelo treba, kakav bi odgovor bio mogu osim naiuobiainiiega, daje ,ono naime dobro u svakoj naoj kui.

Iz Ledieve SLAVENSKE MITOLOGIJE nauit ce italac usput ne samo neku slavensku kozmo1ogiju, nego osjetiti, doivjeti - moda i shvatiti iroki sklop bitnih etnogenetikih problema i kulture Slavena, a aleja arheolokih iskopina naih starih boanstava, - ta imaginarna povijesna aleja - koja nam pokazuje potencijalne perspektive jednog muzeja slavenske mitologije - bogata je novim nalazima i izvjetajima o njima, da to izaziva i priznanje i uenje, to su tako vrijedne starine stajale - neprepoznate na dohvat - ruke.

Pria o Troglavu iz beogr

PREDGOVOR

Jesu li Slaveni imali SVOJU mitologiju?

O ovum pitanJu esto se raspravljalo u znanstvenim krugovima, a veJi.ko zanimanje za najraniju slavensku prolost postojalo je i kod ke Oitalake javnosti

Mnogi od naih dominantnih pisaca u toku 19. i 20. stoljea kao npr.: Radeti, Nodilo, Greti, Mareti, Smiiklas, Klai, Jagi ,j dr. objavljivali su svoje, esto i vrlo obimne radcwe, pokuavajui da iznesu iz mraka zaborava sve one podatke o ivotu i religiji starih Slavena, to su im u ono vrijeme billi na dohvat ruke.

Meutim, do dana-, nitko nije dao CJelovit odgovor u kojem bi biJa obuhvaena sva znaajnija mi:tska i kultna zbivan ja , kOja su u toku jednog milenija bila od odsuctnog znaenja po razvitak i opstanak slavenskih naroda. A to je razumi jdvo, ako uzmemo u obzir pomanjkanje pouzdanih historijskih irzvornih izvjetaja.

Najvee potekoe u rjeavanju problema slavenske mitoJogije sainjavao je nedostatak historijskog gradiva. Jer, osim nekoliko slavenskih sta11ih kron1ka, od kojih se istiu siUrd. ruskli ljetops NESTORA iz 1100. godine i Historija kraljevstva tekog od KUZME iz 1051-1125. god., sve srrane kronike u kojima je rije o relligiji starih Sla:vena, iskljuivo se sastoje iz zapi.sa stranih ljetopisaca i historiara germanskih, grkih, franakih i latinskih, i mUDje su pouzdani.

Ukratko reemo. do sada, jo se nije pojavilo jedno knj.ievno djelo o mitologiji Slavena u kojima bi se u cielirn.i. prikazao hlistori;at o staroj religiji i kultu legendar.nih slavenskih boUnstava.

Od stranih, c;tarih pisaca, tek je Helmold iz Holtina dao neto vrijednih izvjea o 2Jivotu zapadnih slavenskih plemena u svojoj CHRONICA SLAVORUM u god. 1066., a takoer i kaligraf Herbol"d u 12. stoljeu Ipak , jedan od najpotpunijih iiZVjetaja o rujamkim Slavenima, kao :i ivi opis hrama arkunskoga i obreda koji su se tu obavljali u ast boga SVANTEVIDA, ostavio nam je danski kroniar SAKSO GRAMATIK u svojoj kronici HISTORIA DANICA, iz god. 1208

17

-GEOGRAFSKI POLOAJ S1ARIH KULTNIH MJESTA I SVETiTA

U ZAPADNIH SLAVENA

18

'

'

ta se znalo i pisalo o mitologiji Slavena?

Ako se osvmemo na sva do sada obje,lodam.jena djela, u kojima se govori o kultoV1ima ;i religiJi starih Slavena, kako stranih, ta!.

I na povjesniar Natko Nodilo, k:ojri je gotovo preteni dio svoga znanstvenog istraivakog rada posvetio upravo prouavanju vjerovanja starih Slavena, i nap1sao veoma opsenu studiju 0 SLAVENIMA I ST AR OSLA VENSKOJ VJERI, u kojoj ;e morao i sam rezignirano priznati da su na ivoj muci oni. koji su voljni u sastav da sklope staru vjeru Slavena.

Ni najspremniid 1straivalac mita, - kako s pravom ree Vladimir Maurani, drugi na veliki uenjak koj i je spoznao zamaitost prouavanja izvora religdje za shvaanje due naroda -ne e moi neosporivima dokazi utvrditi svaki posljedak svoga truda.

Potrebno je napomenuti, da se i u sadanje vrijeme mnogi nai historian i nauni radnici bave prouavanjem slavenske religijske davnine, pa i oni ocjenjuju to pitanje munim problemom. Tako se i na poznati historiar Oleg Mandi osvrnuo na to pitanje u svo;oj knjizi Od kulta lubanje do kranstva, i izrazio se: U historiji religija vjerojatno nema ni jednoga podruja, koje bi bilo tako slabn poznato i tako teko pristupano, kao to su religije star:h Slavena.

Dugo vremena vaile su u svijetu potpuno krive predodbe o najstarijoj prolosti Slavena i o njihovoj staroj religiji. Znamo da su Grci ri Rimljani imali razvijenu mitoogiju, a podcjenjivali su religijske nazore drugih naroda i sve to nije njihovo nazivali su barbarskim, pa su takovima prikazani Slaveni i njihova religija. Meutim, i ostali narodi koji danas nastavaju teritorij Evrope takoer su posjedovali svoju mitologiju, a meu ovima moemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Istina, slavenska mi:tologiia ni;e dovoljno obraena i nije poznata kao mito1ogije drumh evropskih naroda. ali ;e svakako vrsto srasla sa shvaanjima i nainom milienja starih slavenskih predaka i sadrava mnog1o toga lijepoga i zanimljivoga

Uzrok nepoemantci slavenske mitske prolosti lei u injenici to je uuvano vrlo malo od spomenika i religijske kulture starih Slavena i jer imamo premalo svojoih izvora, a st['anih izvjea u toliko, koliko su tui suvremeni psci o slavenskoj mitologiji pisali. AH tui,nci su drugijim okom gledali na to i iskrivljeno je prikazali.

Sticajem mnogih nepovoljnih okolnosti, nastalih ra. tovanjem s franakim i germaJnskim zavojevaima koji su pod izl.i:kom prrogona slavenskog neznabotva nastojali Slavenima nametnuti svoju vlast, a po tom i zbog pismene zaostalosti, dolo je do toga da nisu zabiljeeni mnogi vani dogaaJi iz i.vota i vjerovanja Starih Slavena, pa su najvrijednija svjedoanstva o tom izgubljena.

20

Posebno su, provalama i pustoenjem neprijateljskih vojni poruena nekadanja slavenska svetita i uniteni spomenici starih boanstava Slavena, tako da je mnogota nestalo u nepovrat.

Meutim, i pored tako tekih okolnosti, koje su ometale p:rirodaTJ razvoj vlastite religije u slavenskih naroda ipak se razvio bujan religijski ivot, kako u Istonih SJa .. vena, tako i u sjeverozapadnim slavenskim zemljama. Ve od najdavnijih vremena postojala su mnogobrojna svetita i sveti gajevi starog slavenskog bogotovja. O tom imamo pouzdanih vijesti od Helmonda i Saksa Gramatika, kako ;e na otoku Ruj-ani ve u 4. stoljeu postojao hram i kult boga Sunca SVANTEVJDA, a takoer i u Volinu ve u to vrijeme Slaveni su tovali boga pastira VOLOSA. Opet bizantski povjesnia Prokopi je zapisao ;e oko 550 godine. kako Slaveni, kad su preko Dunava stigli do Bizantskog car. c;tva, tuju jednoga boga PERUNA, tvorca munja i gospodara svemira, te mu rtvuju volove i druge rtve.

Svi;eno i tama - iezgra su vjerovanja kod svih starih naroda Time je oliena borba izmeu dobra i zla. U mitologiji Slavena nailazimo takoer na skup dobrih ; zlih bogova. I kod Hrvata je vladalo dualistiko naziranje izmeu dobra i zla, koje su prenijeli io iz daleke prapostoj .. bine. Otuda S v j e t l o b o g ili BTJELBOG, od kojega doJazi sve dobro, i bog mraka CRNBOG, zaetnik svega zla

Kult Svjetloboga, boanstva neba i Sunca SVAROGA, dm:pio je do nas preko itoniakih naroda.

Sto se odnos[ na religijski ivot drevnih predaka Junih Slavena, moe se sa stgurnou utvrditi, da su onA ve u pradomovini bili tovaoci starih slavenskih boanstava. Po pouzdanim izvorima zna se, da su Hrvati, Srbi, Makedooci i Slovenci mnoge obiaje iz svojih starih vjerovanja prenijeli u svoju sadanju domovinu, i ostali su pod njihovim utjecajem sve do u doba kad se poelo kranstvo iriti i u podrujima Junih Slavena.

Na to nas podsjeaju mnogi prastari obiaji to su o;;e do danas sauvaH kod naih naroda, a to posvjedouju i mnogi geografski nazivi, rasuti po svim krajevima od Drave do V arr-dara.

Hrvati i Srbi su tovali P er u n a onako, kako je u davnini bio tovan u Rusiji i drugim slavenskim zemljama, samo to je kasnije taj kult prenesen na kranskog sveca Iliju, slino kao to je kul1 boga Vol osa preni jet na sv. Vlahu, kao zatitnika pastira. Poznato je kako se kranska crkva borila protiv starih boanstava pogamtva, pa je napokoo neke kultove povezala sa kranskim terminima. Tako ie sv. Juraj dobio c;vojstva nekadanjeg boga proljea JARILA.

21

U vezi kultnog tovanja boice LADE, i proljetnog boga vegetacije J ARILA, koji je vren u obliku nekih agrarnih obreda kod Istonih Slavena to je preneeno i kod nas pod imenom Jurja.i ili Zeleni Jurai, Zagreb. 12. oujka 1969.

FRANJO LEDi

P RVA KN J IG A

M ITOLOGIJE SLAVENA IZ LA Z I

U P OVODl. 77 GODiNJICE iVOTA AUTOROVA

(1892- t 969) l NJEGOVA 57-GODiNJEG RADA NA IST RAiVANJl

SLAVENSKE MITOLOGIJSKE P RO LOSTI

1912 1969

P RASLA VEN SKO SVE TiTE s kamenim rtvenikom i statuom stariboga Svaroga, na podruju prikarpatskog gorja. Uz Svaroga prikazan je i mladi bog Svaroi. Likovni prilog ruskog umjetnika V. P. Ovsjanikova u reviji NJIVA" 1897.

Originalni naslov: IDOLSKOE MOLBiE.

23

FRANJO LEDi

MITOLOG IJA SLAVENA

PRVO POGLAVLJE

SVAR OG STARIBOG SLAVEN SKIH PREDAKA

TVORAC SVIJET A

25

Pored drugih starih naroda i davni predji Slavena oboavali su Sunce jo u svojoj pradomovini, smatrajui ga utjelovljenim u boanstvu Svarogu.

26

S V A R O G STARIBOG SLAVENSKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A

U MITOLOGIJI SLAVENA obuhvaene sn drevne p rtce o legendarnim slavenskim boanstvima i vjerovanjima davnih naih predaka, koje su preda_'om prenoene od najdavn.ijeg doba i vode svoj korijen jo iz daleke praposto 'hine. l\' a ogmmnim prostorima koji be rasprostim izmedu Crnog mora i Baltika, kroz tisuljea sauvao se p omen na ivot i obiaje Slavena u davno minulim vremenima. Mi tu predaju nazivamo mitovima. Mitovi nam uglavnom goV'ore o svemu onome to su ljudi u ona davna vremena vjerovali o svemo nim silttma prirode i o zamisljenim natprirodnim biima ..

Veina mitova Je p roistekla iz motrenja prirode i njenih stvarajnih ili razaraju ih sila koje se po ivoj mati starih naroda pririnjahu karo da su to djela nekih monih boanskih hia. Po tome sn nastala tovanja boga Sunca, boga Gromovnika boga Vulkana, Dadhoga, hoice V ener e itd. Po priama arijskih naroda p roizlazi, da zaetnika mitologijldh pojmova treba traiti u svije tlom nebu, jer sunano nebo daje i v ot svemu u prirodi. iovjck osjeajui dah ivota svoga, p oe o je zamiljati da je sV'ijetlo Sunca hoanctvo koje omoguC:uje ivot svim ivim biima, kao i bilinstvu na zemlji.

U davnoj prolosti zamiljali sn ljudt da je i cijeli zemaljski svijet stvoren silom nekog svemonog bia . Ta je z amisao zahvatila skora i stvaraoca svijeta dobio je kod Rimljana bog Jupiter ; od grk,og boga Aresa postao je rimki Mars, od grke boice pobjed P Nike Viktoria n el A rt em ide Diana, od

27

Erosa - Amor, od I-lelija - Sol, o d Selen!' Luna, od Hermesa - Mer kur, od Ura ua Ur am o, od Afrodite - Venera, od P oseidona - N ep tun, od Hefaesta Vulkan itd,

Suprotno Rimljanima, koji su mitsko bogotovje preuzeli od Grka. Slaveni se nisu oslanjali niti na grku, niti na rimsku mitologiju, ve su individualno stvarali svoj vlastiti krug - slavenskU m.it!>kib likova. }!'dinu iznimku inilo je ime p raboga Svaroga, koje su ime Slaveni poza;mili po Svarunu iz

Stari su Slaveni vjerovali, da cijelim SVIJeto m upravljaju boanstva za koja su drali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. Uglavnom im je vjera bila oboavanje p rirodnih sila . I stoni su Slaveni oboavali nebo pod nazivom Svaroga ili Svaroha, kojega je jedan oblik bio DADBOG, a pored toga tovali su boga Peruna .

Po ruskoj predaji najvii je bog bio Perun, koji izbavlja zemlJu od sue gromovima, on se nazivao u starije doba, takoer Svarog, to jest svijetli bog, pa su ga zvali i Dadbog. Drevni Poljani, Ukrajinci i druga prikarpatska p lemena, a meu ovima i Hrvati, p ored svojih ostalih boanstava osobit o su tovali stariboga Svaroga, smatrajui ga tvorcem neba i zemlje. Drali su da je on najsilniji bog i p raotac svih drugih bogova, p a su mu podizali u svojim naseljima svetita i kultna mje'3ta u umarcima, gdje su postavljali njeove kipove i p rinosili rtve, a nazivali su ih Qvetim gajevima. Izmeu ostalih bio je i u staroslavnom gradu Kijevu podignut uveni Kijevski Gaj kao i velianstveni hram p()sveen Svarogu i drugim lavenskim boanstvima.

Prikarpatsko svet ite Svaroga i Svaroia.

29

U iitaroj istonoslavenskoj mitologiji spominJU Svaroga kao boga kovakog umijea, a njegove sinove Dahoga za boga stmca, te Svaro ia za boga ognja i zadrunog ognjita. Po tom bi slavemki mit o Sva rogu b io analogan grkom mitu o Hefestu. Polapski su Slaveni tovali Svaroga za vrijeme prije p okrtavanja, kao boga Sunca i Daboga koji donosi kiu. Stari Juni Slaveni su i poslije dolaska na jug, tovali sunanog boga Svaroga, kao izvor svako g dobra na zemlji koji sve obasjava blagotvornom svjetlou svojih ivotnih 1 toplih zraka.

Kult Sunca nastavljao e i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka, i zadrao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da 'O tom svjedoi j:edno od glavnih imena boga, zajl'dni ko mnogobrojnim Slav1mima istonim i zapadnim, a isto tako i kod Junih Slavena bio je to bog Sunca svjetlosti i vatre (tj. topline) Svarog. U razli itim obredtima uz etvu, na p rimjer, u Poljskoj bio je obiaj, da se zaklinje ili neta obeaje diui ruku prema nebn i Rnncu, i pri tom zaeli dobar

urod Taj gp obiaj sauvao SVL do kraj a srednjeg vijeka 1 jo nedavno p oljski, ukrajinski i buP"arski seljak p ozdravljao je raanjl' dana dubokim naklonom i jednom odreenom molitvom. Opet negde se b acilo pregrt zrnja p rema nebu da bi privuklo zatitu bogova O slinom etvenom obredu svjedoi i arapska p ria iz 9. stoljea.

30

-HIMNA SUNCU

Zvijezda na nebu plovi nebeskom puinom, Puinom burnih vala - zemaljska laa brodi! Ko zvijezdu nebom vodi - to nama nije znano; Al' morem zemaljskim lau - nebeska zvijezda vodi

(V. A. :lukov: ZVIJEZDA I LAA)

Potoje JO dva svjedoantva koja potvrdujn. da je boanstvo Sunca i vatre p o sjedovalo osobine najuzviPnijeg boga ili glavnog, ali ova dva obavjetenja su rastavljena razmakom od est stotina godina, a podru ja udaljena tisuama milja jednu ud drugoga. - Jedno je o d Prokopija od Cesareje, i datira iz polovine estog toljea, druo je zahvaljujui ljeto piscu Helmoldu iz krajine Hollstein nie Danske i potie iz druge polovice 12. stoljea.

Ta svedoanstva se odnose na Slavene : 1\teu raznim boanstvima kojima oni (Slaveni) posveuju p olja i ume, kojima p ripisuju radosti i muke u ivotu na ovomP svijetu, oni vjeruju da je samo jedan bog na nebu, a on zap ovijeda ostalima. On se brine samo za nebeske stvari. Drugi bogovi proizlaze od njega i svaki vri svoje dunosti, a svaki od njih je utoliko moniji to ga blie sredstvo spaja s gbvnim bogom.

Kultna glava slavenskog boanstva Svaroga, rezana jz hrastova drveta Pronaena u Jezeru Jankovo, okrug Mogilno. Nalazi se u Arheolokom muzeju u Poznanju.

31

Vjerovanje u tog boga rezultiralo je iz skup a shvatanja izraavajui divljenje, s trah, ljubav nrcma nekim znacima bliskim, ujedinjujui ma nifestacije neba, sunca i vatre . T10 simboliko jedinstvo p (}drava razliite funkcije i malo netano odreene, naroito u sluajevima, gdje se je radilo o p odjeli kompetencije tolikih boanstava, ija podruja aktivnos ti Sl' podudaraju vie ili manje.

Drevni Slaveni p romatrajui u ivotu p ostojanje p romjene dan i no, ljeto i zimu, obilnu etvu i nerodicu p oeli su vjerovati da je to sve djelo dvije vrste bogova , dobrih i zlih . Meu dobrim bogovima na p rvom mjestu bijae SuncP. kojemu su dali ime Svarog, a nazivali ga i Dajbogom i Dadbogom. Njega su najvie tovali, jer je od njega dolazila svjetlost i toplina, i jer je on izvor svakog dobra.

Ime boga Svaroga sauvalo se u svih slaven skih naroda, a nazivali su ga i Svaroh, Svarun, Prabog, Staribog, Vinjibog, Dadbog, Dajbog. -Opet ime Svjetlobog i Dobribog, t o su n jezgri i nazori pradavnih Hrvata, koji '>ll n Svarogu gledali Svcboga koji ie stvorio svijet i ljud P i sve dobro na svijetu.

Nai povjesniari ii, N azor i dr. tumae , da su Juni Slaveni i poslije doseljenja tovali Sunce po imenu Dajbog i Dadbog.

:

32

Statue dvostrukim nalijem predstavljaju naroitu osobitost u oblikovanju starih slavenskih boanstava, kao to su Triglav s tri. i Svantevid s etiri glave.

Slino je i lik boga Svaroga kod Zapadnih Slavena prikazan s dvije glave tj. s jednim licem s prednje strane, i drugim odzada. Posebno, na ovom spomeniku istie se rog na glavi, kao mamen Svaroga.

Iz navedenih podataka vidimo, da se Svaroga tovalo ne samo na slavenskom Istoku i Jugu, nego i kod Slavena na zapadnim stranama, esto i pod 1menom BIJELBOGA.

Pored svjedoanstva i7 starih kronika, to se u novije doba potvruje jo i arheolokim nalazima vrijednih :-pomenika :- tarog bogotovja Slavena.

Kamena statua (2.24 m) na kojoj je prikazan Uk boga Svaroga s dva lica

Ovaj kip je pri koncu prolog stoljea pronaen u okolini Holzerlingena u S. R. Njemakoj , a nalazi se u Zemaljskom muzeju u Stuttgartu.

33

SITUACIONI PLAN N A LA Z A SLAVENSKIH SPOMENIKA U RIJECI REGNICI KOD BAMBERGA

Za vrijeme svoga vladanja (623-658. god.) eki vojvoda S a m o vodio je este borbe s germanskim susjedima, a eki ljetopi sac Kuzma opisao je provale Karla Velikog (768-817. god.) u slavenske zemlje, gdje su fra nake vojske u ekoj , Saskoj i Turingiji palile i unitavale slavenska sve. ta mjesta i hramove.

Stoljea kasnije, ljetopisac Herbord spominje Otona Bamberkog, bi skupa i misionara, koji je djelovao na pokrtenju Slavena. Sigurno je i u tom razdoblju dolazilo do nitenja slavenskih svetinja, koje su neprijate lji odvlaili i bacali u rijeke.

lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/llllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/ll/lllllllllll/11111111111111111111111111111

IZ STARODREVNIH PRiA O SUNCU

r poljskoj narodnoj pripovijetci sunce se vozilo u dijamantnim ko lima sa dva toka, u koja je bilo upreg_nuto dvanaest bijelih konja sa :.latnom grivom. r predjelima Luica i Ceke Sunce je bio mlad kralj i ivio je u kraljevini svjetla i sjedio na zlatnom prijestolju. Sa strane (:u mu stajale dvije krasne djeve Aurora jutra (ZORA) i Aurora veeri (DANICA) . Tu je bio i sunev elavi ujak stari Mjesec.

34

Samo tako se moe protumaiti, kako su ova tri ogromna monolitna sporne. nika s isklesanim likovima slavenskog boanstva sVAROGA mogla dos pjeti na dno rijeke Regnice, gdje su p rilikom regulacije ove rijeke kod grada Bamberga pronaeni i izvaeni.

i l llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll lll l lll l l l lll lll l l l l lll lll l l l l l l l l l l l l l l lll l l l lll l l ll l l l l ll l l l l ll l lll l l l l l l l l l l l l l llllllllllllllllllllll

l ruskom folkloru Sunce je posjedovalo dvanaest kraljevina, dvanaest mjeseci. On je ivio u unutranjosti solarnog kruga, dok su njegova djeca ivjela na zvijezdama. 1\l"jih c:u sluile sunane keri . One su ih pazile i pjevale im zlatne pjesmice.

35

MNOGI SU STARI NARODI IZVODILI IMENA SVOJIM VRHUNSKIM BOGOVIMA PO IMENU INDIJSKOG SVARGA I VARUNA

Kao to je prethodno spomenuto, ime praboga Svaroga p otjee iz star

Prema vjerovanju slavenskih prea staribog Svarog je bio tvorac svijeta ; stolovao je na prijestolju vjenosti, a stan mu je bio na n ajistak nutijem m:estu svemira u presvijetlim Vidovim dvorima. Slaveni su pri jestolne Svarogove dvore prozvali Vidin - gradom, jer su vjerovali da ga vide na vrhu )) Svjetskog stabla na sedmom neboshodu iznad Sito gorskih dvorova.

O svjetskom stablu, koje su JO zvali i stablo S t'Jel losti, pnaju svi na11odi, a spominje se u starodrevnoj pjesmi :

Svarog alje tri goluba, Da zarone u dubine, Da zagrabe crnog p ijeska, I da stvore crnu zeml;u.

Kad jo svijeta mje bilo, Sv jetslw stablo tad bijae. Iz mora je grane svilo. Do nebesa dopirae.

Stari Slaveni su vjerovali da je Svarog iz svoga bijelog Vidin-grada ravnao svijetom i da je vrhovni sndac, koji sve vidi i znade. Stoga su ga i zvali imenima Svevid i Sveznadar. Kao vrhovni sudac staribog Svarog sudi i rasuuj e : dobro i zlo, krivo i pravo. Prirodne nepogode tumaili su slavenski prei kao kaznu za neposluh i za nep otivanje pravde i zako na.

Staribog Svarog tovan je i kao slavensko boanstvo pravde. U blizini veih naseobina postojalo je sveti gaj p osveen bogu Svarogu. Ovdje bpred kipa, u sjeni stabala Slaveni su odrali svoje sudove i izricali pravdu. Svako podruje imalo je svo.ie svetite, kojemu je na elu b.io sveenik ili rec.

Kasnije se kod Slavena p roirio mit i na Svarogove p Qitomke )) Sva roie . To su bili b oan stvo Sunca Svantevid. gromovnik Perun, bog kie Dadbog, boica praskozorja Zora, boica Venere Danica i dr., te napokon i bog mladog Sunca Svaroi.

Po shvaanju Slavena, SV AROG je ne ho, otac svih drugih bogova. Kad bi se drevni Slaven obraao molitvom Nebu govorio bi: Nebo ti me vidi - Nebo Li me uje ! On je nebo zamiljao kao boga.; kao uz vieno bie. Kasnije kad sn tovali stara boanstva u ljudskom liku, Sla \' eni su personificirali nebo kao boga SVAROGA., to znai boga svjet losti. Nebo (Svarog) je rodilo dvoje djec e : Sunce zvano DADBOG. i Vatru - koju nazvae SVAROI, tj. sin Svaroga.

Prema slavenskim mitovima i legendama, Sunce je ivjelo na Istoku u zemlji vjenog ljeta i obilja . Tamo je imalo zlatnu palau iz koje se svakog jutra p ojavljivalo u svojim blistavim kolima. Ta kola su vukli bijeli konji koji su disali vatrom da bi preli nebeski svod.

37

Neki slavenski mitovi su prikazivali dnevno kretanje Sunca po ne beskoj sferi kao promjenu u njegovoj dobi: Sunce se raalo svakog jutra kao krasno dijete, doseglo starost o podnevu i uvee bi umiralo poput starog ovjeka. Drugi slavenski mitovi daju antropomorfnu (ovjeko liku) interpretaciju o dnosa izmedu Sunca i Mjeseca. lako je ime Mjeseca (Mesijat) mukog roda, mnoge legende ga prikazuju kao mladu Ije poticu s kojom se Sunce vjena na poetku ljeta, naputa je u zimi i opet joj se vraa u proljee. Boanstveni p ar Sunce i Mjesec rodio je zvijezde.

Medutim p ostoje i mitovi u kojima je Mjesec mu, a Sunce njegova ena. Jedna ukrajinska pjesma govori o nebeskom svodu, velikoj pa lai iji gospodar je svijetli Mjesec sa svojom enom Suncem i njihovom djecom Zvijezdama. l danas neke slavenske pjesme upuene su lijepom malom Mjesecu . - Neki junak ukrajinske pjesme-legende obraa se malom Suncu : Boe, malo Sunce pomozi meni, ovjeku !

Sunce-bog Dabog, boanstvo svjetla, p objednik mraka i bijede p os tao je sinonim sree. On je bio sudac. Nagraivao je zasluene, a ka njavao zle. Slaveni iz prikarpatskih predjela kad nekom zaprijete, kau : Nek te Sunce pogubi !" .

A hrvatski seljak, kad mu netko to krivo uini, pa je srdit, on izgo vara rijei : Neka Sunce izvri svoju osvetu nad tobom !.

Vjera se starih Slavena dovodi i u vezu s vjerom Iranaca. Prvi istra ivai praslavenske davnine zap azili su da je osnova vjerovanja i vjer skih koncepcija u starih Slavena preuzeta iz iranskog dualizmaDobri -Vidovni bog.

l S i n a p i u s u svojim zapisima potvruje u !Svoje vrijeme Pro kopija, te veli, da se stari Slaveni klanjaju jednome bogu stvorcu svi jetla i svijeta. Tako je i kroniar H e l m o l d u l l . stoljeu pisao o 8je verno-zapadnim Slavenima, da su vjerovali u jednoga nebeskoga boga stvoritelja svjetlosti i svemira, i da su to boanstvo slavenski preci iz daleke prapostojbine s Istoka na Zapad prenijeli. Kod Isto nih Sla vena spominje ga i ruski ljetopisac N e s t o r.

38

-SVAR O G IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

U pncama svih a::ijslcilr uaroda pokazuje se, da zaetnika mitologijsMh pojmova treba traiti u svijer.lom nebu, jer je u njemu izvor svega to je iz meu neba i zemlje i na zemlji. Sunano nebo dalo je ivot svemu u prirodi i ovjek osjeajui dah ivota svoga, prodahnuo je matom svojom da je svjetlo sunca boanstvo koje omoguuje opstanak ovjeka, bilinstva i ito tinjstva.

Po miljenju veine mitologa slavenskih ::valo bi se to boanstvo SVA ROG.

(Tade Smiiklas : POVIJEST HRVATSKA - Z a g r e b 1882)

Kult Sunca, koji potjee ir. najstarije antike nastavljao se ::a vriJeme kos nog Srednjeg vijeka, zadrao centralno mjesto u religiji slavenskih namda, talco da o tom svjedoi jedno od glavnih imena boga, zajedniko mnogobroj nim Slavenima istonim i zapadnim: to je bog Sunca, Vatre SV A ROG, od koje ie rijei izvedeno ime Svaroi.

Ta konstatacija je potvrena arheolokim tragovima, navedenim prije i ana lognim sa religijama drugih naroda indoevropskih i napokon mnogobrojnim svjedoanstvima kroz folklor.

(Librairie Larousse : MYTHOLOGlE SLAVE P a r i s 1963)

Stari su Juni Slaveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bo!anstva za koja su drali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. U glavnom im je v jera bila oboavanje prirodnih sila. Pored gromovnika Peruna i ostalih bogova poznat je sunani bog DAJBOG (SVAR OG), izvor svakomu dobru na zemlji koji sve obasjava lagotvornom svjetlou svojih ivotnih i toplih ::rale a.

(ferdo Sii : PREGLED POVITESTI HRVATSKOGA NARODA -Z a g r e b 1920)

Mnogi primitivni narodi oboavaju i nebeski svod i Svjetlost koju on zrai. Mnogo je puta takvo oboavanje povezano sa tovanjem oblaka i kiJe, Jto je oni daju, kako je to sluaj kod nekih naroda koji se bave poljoprivredom.

Istoni su Slaveni oboavali nebo pod nazivom SVA ROGA, iji je jedan oblile Dabog bio utjelovljen u Suncu.

(Maja Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandi : SVIJET I ZIVOT U LEGEN DAMA - Z a g r e b 1961)

39

Po rushoj je predaji najvii bog bio Perun hoji t:zbavlja :zemlju od sue gro movima. On se nazivao u starije doba talcoer SVAROG tj. svjetli bog, svjet lost. Polapshi su Slrweni

--Djeca Perun ova bijahu: SUNCE, MJESEC i zvijezda Danicu i drugi mali bogovi. Sunce su nazivali nAJ Rnr.. . Sunani boa ali e sv jetlo i toplinu i ini. da sve raste.

(Dragutin iler : POVIJ1

Svaroga ili Peruna), a to Nodilo i potvruje n]ecma Za vrhovnoga boga Vida sviju slavenski.h plemena, barem polabskih i baltilrih, jasno ie svjedoanstvo iz historije .

(Nodilo Natko : U LAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI Z a g r e b 1929.)

MITOLOGIJS/(1 EPOS. Ima razloga vjerovati, da je vec kod starih Hrvata i Srba cvao mitologijshi epos. I ::,meu arijskih naroda, moe biti da su Hrvati i Srbi uz H elene, Perzijance i Inde najvie obdareni uti pjesnikom. Imamo krasnih pjesama pukih, pa iz njih kljua, po mom mnijenju, irold vrutal> narodne religiozne misli.

(\' a tro slav J agi : Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpsku ga KOMP ARATIVNA MITOLOGIJA Z a g r e b 1869.)

J o u prolom stoljeu, poznavanje muologije Slavena bilo je veoma ne dostana i u samim hrugovima istraivaa slavtmskP religije. Evo primjera ta se lltmailo.

>>Iz poetl>a Slaveni, po svima vijestima historinim, 1>rahu religioznu prirodnu slubu bez bogova, a i sam pozniji Olimp njihov muno da imadijae bogova dovoljno, da imenima svo}im ispune sve dane u nP

djel ji . <

(Mikloi Franjo : D IE CHRISTLICHE TERMINOLOG lE der SLAV ISCHEN SPRACHFN W i e n 1820.)

,,Koliko mi znamo za bogove slavenslre, om su od grkoga antropomor fizma posve razliiti. Osim izuzetaka (han npr. SvarogSvaroi-Svante vid) niti imaju porodice, ni genealogije.

(Louis Lager: ESSQUI SSE SOMMATRE DE LA MYTHOLOGIE SLAVIkad pokrivenu oblacima i sijevanjem od munje. TJ jenama oblaha on bi

42

zapalif'l munje i tako e pojavio kao tvorac nebeske vatre. Sto e tie zemalj sle vatre bio je to boanstveni dar zemlji. Od tu.da razumljivo zato su Sla veni oboavali vatru kao sina boga Svaroga.

(Aleksandar Afanasjcv : POETiESKJJA VOZZRJENIJA SLAVJAN NA PRIRODU M o s k v a 1866-69.)

S VARO G, tvorac Sunca i Vatre. Kad su antropomo1fni elementi oistili primitivnu religiju predaka slavensldh, oni su personificirali, nebo kao boga SVAROGA. Zatim Nebo-Svarog stvori Sunce i Vatru. Iz tog je proizala to vanje Vatre i poga'l!'sldh Slaveni su se molitvama obraali vatri, nazivajui je imenom SV AR O iC, to znai sin Svaroga.

lT mnogim slavenslcim zemljama zemljoradnilci narod je podravao misti no potovanje prema vatri, Twjoj su pridavali svet karakter. Stari su drali za sveani in, as Twd se u kui palila vatra. Legende i narodne pripovijetke jo sadre poetsle tragove starih mitova kada govore o '> Vatri Zmiji, lrila tom udovHtu lwme je iz ustiju izlazio plamen.

Boga Svaroga su Smatrali ocem Sunca i Vatre. U sjenama oblaka on bi za palio plamen munje i talco se pojavio Two tvorac nebesle vatre.

(Larousse: ENCYCLOPEDIA OF MYTHULOGY (Sl avonic Mythology L o n d o n 1959.)

SVARUN ili VARUNA vedski bog proizvire iz istog korijena, a nalazimo ga u hvalospjevu ve n n ajstarijem svetom pismu INDA u RIGVEDI oko 2000 godina prije n.e. - Stoga nam je jasno da je arijslri SV ARUN ili V ARUNA, i praslavenski SV ARUN ili SV AROH najstarije boanstvo od svih drugih, i ima svoje podrijetlo u indoarijslwj vjeri, a S tari Slaveni su ga svojom seobom prenijeli u sjevero-zapadne zemlje Evrope, a oboavali su ga i l stoni i Juni Slaveni.

(Dr. Nikola Greti : U VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAV JERI ARIJACA l PRASEMITA M o s t a r 1 900.)

Na ugledni poznavalac filozofije istonih naroda, na osnovu najstarijih vedsldh teTstova iznesenih u h i m n a m a RTG VEDE, prenosi nele formu lucije vedslwg shvatanja s1ijeta:

Iz ega se razvilo stvorenje? Je li to djelo N je govo ili n ije, Onoga to nad svemirom bdije. On sam to zna, a moda ne zna ni on."

U drugoj himni pomje pitanje: Tko je bog kome treba da sluimo %rtvom to daje rtvu i snagu, i bogovima to rlaje smjer, a smrt i besmrtnost - njegovc1 su sjena?"

43

Iz prve knjige RlGVEDE pitanje u dialogu : >>Tko je vidio roenje prvog bia?, pitam kao neznalica one koji znaju, mudrace . to je bilo ono jedno - koje je u slici neroenog postavilo i uvrstilo est dijelova ovih svijetova?--

Odgovor glasi: "zovu ga Indra, Mitra, v A R U N A, Agni, a i s u N e E okriljeno nebeskom uzvienoU.

. . . l bog zaeli jednom da ostavi Dafinu stablo, Ispod koje on sjedi u Rajn na ruama vjenim: >>Hou da Poljane gledam. Hou da me njima lutam I sluam, kako mi ime blagoslivlju veseli, harni. l bug se dignu visoko. Spusti se s plavih visina IVa plodnu ravan, na kitni zapad bijelog Gnjezna. Ko da se otkinu zvijezda s nebeskog svoda. r osvit dana sunana na rijeku nagnu boanstvo Ko stup nebeske vatre. Tada se Hranitelj DABOG u skromna putnika .tvori. N a rame turbu !ito pr ti, a glogova drva Desnicom tapinu stiska. Sie na brijeg rijeni. Prignu se, lice da svoje U gleda bistro j u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu U dari preko tr aka.

(Vladimir Nazor : IZABRANE PJESME - Z a g r e b 1961.)

U povodu putovanja u Rim u svibnju 1967. godine, koristio sam priliku da kroz desetak dana razgledam Vatikanske muzeje i arhive, lwko bih meu tamonjim starinama otkrio i neke zanimliivosti u vezi stare religije Slavena, kojima sam imao namjeru nadopuniti svoju radn.in o mitologiji Slavena.

Posebno sam, uz neobinu susretljivost starih bibliotekara u dvoranama ogromne Vatikanske biblioteke prelistavao stotine starih izdanja i poutjelih povelja i listina, tampanih ili pisanih na raznim slavenskim i stranim jezici ma. Iako nisam pronalazio rjeenja za mnoga pitanja, ipak sam crpljeni ma terijal uspjeno koristio u vie poglavlja ove moje radnje, koju sam posvetio svima onima koji se interesiraju za upoznav an ie historije davne mitologijske prolosti Starih Slavena.

BILJEKE PO PITANJL > IRANSKOG DUALIZMA"

Neki od istraivaa praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma, po kojemu je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je AHURA MAZDA gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog AGRO-MANY/A, vladar podzemlja.

PredpostavljaJui, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra pretl>:e koji su ivjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam, u krugovima svjetskih mitologa tumae, da se i kod Slavena po tom razvio kult dobrog boga BlJELBOGA (po iranskom Ahura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i zle boga

Koliko visoko se uzdigao lwlt svijetlog boga A HURA '11AZDA vidi se iz toga to je Iransko carstvo bilo podvrgnuto njegovoj moi. Iranski car DA RIJE VEI.IKI. dao je za ivota isldesati nadgrobnu duhovnu oporuku, kojom uveliava slavu boga Ahura Mazda:

>> Ovn izjavljuje kralj DARAJA VAHU: Po vinjoj volji Gospoda Mudrog, Velik je bog AHURA MAZDA Koji Darajavahua kraljem uini,

Njega jednoga kraljem mnogih.

Velik je bog Ahura Mada Koji mudrost sposobnost Darajavahuu kralju dade.

DARIJE ja sam Veliki kralj, Kraljet>a kralj, kralj naroda svih. Darajavahu govori kralj: Sve to do sad uinio ja sam, Ahura Mazda pomae meni.<

IRANSKI TEKSTOVI S PRIJEVODOM NA HRVATSKI :

Baga vazrka Ahura Mazda H ja imam bunim ada, H ja avam as man am ad. Hja martijam ada. Hja ijatim ada martijahja

Velii' je Bog Ahura Mazda. Koji ovu zemlju stvori. Koji ono nebo stvori, Koji ovjeka stvori. Koji sreu za ovjeka stvori.

Ura huvnara t]a Ahura Mazda uparij mam nijasa.ja,

U sradi atajavam brtanaij v asna A huramazdaha,

Tjamaij lwrtam immbi huvnaraibi akunavam

Tja mam A hura Mazda uparij nijasa}a.

Vjetine to Gospod dade mi Mudri, Po njegovoJ volji iskoristih dobro, togod izvrih, sve to izvedoh, Jer Gospod me Mudri osposobi za to.

(S. K. Saka : ,, OPORUKA CARA DARIJA iz Arhiva PontifirP. Instituto Orientale - R o m a 1967.)

46

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

DRUGO POGLAVLJE

P E R U N SLAVENSKI BOG GROMOVNIK

ZATITNIK PRA VOE

47

GROMOVNICI STA RIH NARODA

Zeus

Jupiter Indra

48

P E R U N SLAVENSKI BOG GROMOVNIK I ZATITNIK PRAVDE

KOD STARIH NARODA vladalo je openito uvjerenje da u nadze maljskim visinama izn ad oblaka postoji neko svemono boanstvo, koje ravna munjama i gromovima i da vlada zemaljskim svijetom. Mnogi antiki narodi za milenije prije nove ere, ve su imali svoje bogove gromovnike.

Indijci su imali boga INDRA, Grci ZEUSA, Rimljani JUPITERA, Skandinavci THOR-a, Englezi THURR-a, Germani DONNAR-a Litvan ci PERKUNAS-a, Leti PERKONS-a.

Vrlo rano nastao je i ko d Slavena mit o bogu gromovniku PERUNU. Drevni slavenski prei su drali da u visinama u oblacima vlada hog PERUN, gospodar munje i groma, odakle ravna zemaljskim svijetom. U mitologiji Slavena Perun je zauzimao drugo mjesto po redu iza staroboga Svaro ga. Prvo njegovo djelo kojim se pribliio ljndima, bilo je svjetlo i o ganj. Perun je kremenom iskre,;ao pregrt varnica i ubacio ih ljudima na zemlju kao goruu lu i njom su ljudi upalili vatru.

49

Kult boga gromovnika Peruna irio se munjevitom brzinom kod svih slavenskih nal"oda, i p o stao najpoznatijim mitskim likom Slavena. O d davnine slaveneki su prei tovali P e runa, jer su vjerovali da on tre njom i grmljavinom prosip a kiu i time uvjetuje rast i plodnost. Iz ovih p obuda prozvali su ga imen om Dadbog po kii, a p osebno Strijelbog po munji. Posli.:e kie izlazili su ljudi diui r uke k nebu, zahvaljuju i Perunu to im je spasi o u sj eve.

Kad su Slaveni u davno doba p o eli oblikovati bo gove, najstariji kipovi Peruna stvarani su sa ilj as,tim kremenom u ruci. Kasnije je kremeni mlat z amijenjen sa rukovet om strijela. J o su vjerovali da Perun u tamnim o lujnim noima na svojim o gnjen im kolima obilazi ljudska naselja i razgoni pobornika zla i mraka.

Osim to ga Penm je bio zatitnik ribara i krotilac o luje na moru i ri jekama razgonei olujne sile, a zatim je okuplj ao p ovol 'ne vjetrovi' da naduhne bro darska jedra na moru i vjetrenj ae na kopnu, P ored o s ta loga Perun j e vaio i ka'o zatitnik doma i ljudi. Kod svake gradnje prizivali bi Perunova ime, da im zatiti novi dom, time to je p rizvani rec ili tarjeina u dario trip ut kladivom na postavljeni temelj u znak Perunova blagoslova.

Da ie bol!: gromovnik bio na velikom ugledu ko d mnogih naroda, a takoer i kod naih prea, vidi se ve po tome to ie etvrti dan u tjednu n osio im e po imenu boamtva munje i groma Tako je u Engleskoi po Thur-u etvrtak nazvan "Th ursday, kod Germana po Donnar-u D onnerstag, kod Skand;navaca po Thorr-u )Th o rrsdag, na staroslavenski po Pe.runu Perenden. kod p oljskih naroda po Piorunu Piorundzien .

Pje.ma o PERUN-DANlJ Vludimira Nazora :

l kraljevi veli svome vjernom sluzi Zelenhau : )> God je mrskog o gnjen-zmaja. PERT!NJ-DAN je danas, vetac ovog kraja. Kolii brave. Toi vino . Krave muzi. Lance kidaj. - Hou rad ou da plane Moba, pa da hama sva mi uz bok stane!

Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o penito nos1 trne PERUN, n o pored toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh Piorun (to znai grmliavina) , u P o labiu dali su mu ime Pron i Prove, te napokon kod eha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U mnogim pokrajinam

razvio kult boga Peruna, pa je bilo dost a gradova i vanih mjesta, gdje su postojala svetita i hramovi sa kipovima Peruna i drugih boanstava kao Kijev, Krakov, Gd:msk, Novgorod, Perunia, ein, Volin, Ratari, Arkun, Strela, Kolin, Budiin, Zhorjelc, itava, Pernovgrad i dr. Postojanje najstarijeg svetita sa k ipom boga Peruna u Kijevu jo& prije 900-te go dine historijski je dokazano. Mnogi gradovi su dobili svo-

,, l l , t

' l t 1 '::-,,' .. , l /1 l l

Novgorod Krakov Kijev Uz DnJepar Kolin U PolabJu

je ime p o gromovnriku Perunu. To su : Perunov-grad na Labi (castrum Pirne sagra(ten llOO. god. sa svetitem Peruna) , stara svetita Perunovyj duh kraj Labe, Porin-grad u ekoj, Perenji u Madarskoj, Perunka u Malrousa, Perunja Ren u Rusiji, Peren planina n Bugarskoj Piorun i Piorunov u Poljskoj, Perynia ko d Novgoro da, Pernu-grad i rijeka Pernu u Estoniji. U naoj domovini su slijedea geografska imena po Perunu : Perunov vrh i Perunja ves u Shweniji, Perun i Perune v ac u Istri. Perun brdo u Poljicama, Perun planina ko d Varea, Prenj i Porin planine u Herregovini, Perunova brdo na Peljecu, Perna na rijeci Glini, grad Pernik na stijt-ni nz potok Perun, PPruna Dubrava u Hrvatskoj itd.

Postoje sv.iedoanstva () ivotu Slavena iz 5-6. stoljea (od povjesniara Prokopija) , kada su preko Dunava stigli do Bizantskog carstva da tuju samo jednoga boga tvorca munja i gosp,od ara svemira, te mu rtvuju volove i druge rtve. Kad ih snacte bolest ili se spremaju u neki teki boj, gdje im prijeti smrt .onda se bogu zavjetuju, da e mu za svoj spas rtve doprinijeti; i ako se spase, izvruju obeanje koje su obrekli.

Sl

Saborovanja plemenska su vroPna pred kip om Peruna, pod vodtvom starjeine koji se po uzoru Perunovog mlatca, sluio kladiVlom kao pozornikom na red i mir, t e mirio ljude i pozivao na &logu i p oslunost.

Po svojoj naravi, gromo'Vnik Perun nije bio hojovan niti izrazite ratnike udi . Vie je volio PRAVDU i MIR, a naroito ga je veselilo kad se p olja ljuljala zlatnim klas 'em i rorlila obilnim p lodom. Perun je zazivan od naih prea i p rilikom sklapanja mira ili ugovora sa susjedima. Jedan takav SABOR odran je kod rijeke Dnjepra nedaleko Kijeva, bilo je to p od kraj 10. stoljea. Tamo na breuljku gdje se nalazil o iedn o od P erunovih svetita, astali su se jednom prigodom ugovorni predgtavnici dva n aroda. Tu !'>U se pred Peruno vim kip om prisegli i sklopili ugovor o prijateljstvu i saveznitvu. U jt>dnoj povelji toga doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog plemena kunemo se svetom i zadanom rijei - orl Peruna n eka ruitelji mira i kritelji hudu ukleti! - Za sva vremena - dok suMe sije i dok je svijeta ! Njihovi titovi neka budu prohodeni - od njihovih vlastitih maeva, stri 'ela i ostalo g oruja! - ek po stanu robovi na ovom i drugom svijetu ! - To nek bude na uglerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima.

52

Ve u najstarije doba nalazimo u Istonih Slavena gradove i zname nita trgovaka mjesta. Najznatniji bij ahu : Vinij Novgorod na llmenskom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Polan a.

Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik doao u Nevgo rod i zavladao dijelom Isto nih Slavena, o d tada je ta zemlja prozvana Rusijom, a Istoni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Rurikov sin Igor obranie zemlju od navala barbarskih Peenega i Oleg g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni opkole Cari grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovaki ugovor

U staroj kronici Nestora nalazimo obavijesti koje se o dnose na rasprave izmeu Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg i njegovi ljudi po zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se ne ine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n e govi izaslanici sude p o d p rhegom. p rema ruskom zakonu. Tada su Rusi iznijeli svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i sudili su pred svo j1m bo govima i mir je t ako bio uspostavljen.

53

0 0

8 ~ z ......

z >(/)

->

Poslije smrti Olega nasljednik njegov Ior, vodio je uprkos ugovorenog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne pregovore i uz novu zakletvu pred Perunom mir je utanaen 945. god., i Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti . Nakon lgorove smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga sin a svoga Svjatoslava, takoer je bila u najboljim odnosima sa Bizantijcima. God. 955. ode u Carigrad i primi tamo kransku vjeru. Krsni kum joj b i 'ae bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad se vratila, s kneginjom dode vie sveenika i uenih ljudi u JGjev koji postade sjeditem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se poklonici pradjedovske vjere ne h(edoe odrei svojih starih hogova.

Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, te o gromnom veinom naroda podravae staru vjeru sve jae i kult s po ganskim boanstvima cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovae, te osvoji zemlje meu Donom i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Dunav (972. g.) knez se vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni glau uslijed opsade Bizantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore za mir. Susret izmeu kneza Svjatoslava i bizantskog cara hana Cimiska, vjerno je opisao bizantski historik Lav Djakon:

Car na konju ekae uz vodu, a Svjatoslav se primicae na amcu veslajui zajedno sa svo 'om druinom. Bijae o'srednjeg stasa, ali veoma zbit. Bijae irokih prsiju, debela vrata, plavih oiju, gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brada rijetka a na obrijanoj mu je glavi ostao pramen kose, kao znak njeg'ova gospodstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut ureen rubinom !i. dva bisera .

Nakon dovrenih pregovora bizantski car Im je dopustio da odu slo-bodno iz Bugarske, a oni su P

zakleli Perunom i Volosom da v ie nee nap adati carstvo. nego e ga braniti od neprijatelja. Ako bi prevrnuli vjerom, poutjeli kao zlato i po11:inuli o d roenog oruja.

Nestor, ruski ljetopisac, sauvao nam je rijei tog ugovora: lt grki kroniari p ripovijedaju da je car poslao Peenezima poslamke eka mirno propuste Svjatos!ava i njegovu vojsku. Meutim, Peenezi su dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava.

Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez ladimtr: P poetku i on bijae p oganin i pristajae uz staru vjeru, to vise - n aJ revnije p odravao je drevne kultove starih slavenskih boanstava: Po digao je veleban hram Panteon u Kijevu, i mnoge druge hran;ove 1 sve tita u drugim mjestima, izmeu ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnvgorodu

55

U !!taroj vjeri Slavena sadran je cijeli niz boanstava, ali nad svima je bog gromov a i munje PERU N. Taj bog Perun sa osobito razvijenim knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naroito p otivan meu odlinicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima.

Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su ve tada kod Slavena p ojedini starjeine imali veu vlast. Stoga su zamiljali, da i meu bogovima mora biti jedan, koji je jai i odliniji od ostalih boanstava. Bog hrasta i groma bio je od strane ruske dinastije predmet ustrajne pan e jer se moglo naslutiti. da bog Perun podrava svoga patrona u vezi p oliti rkih n amjPra.

Slavenski vladari da bi proirili mo drave i da ispune to veliko djelo, trebali su kod svojih podanika da stvore osjeaj pripadnosti istom organizmu. Takvo boanstvo ili barem p revlast nekih kultova dopl"inijeli b i jaanju zajednikP ideologije. U tom luaju o dabirali s u kult Peruna. - Vladari koji su traili da uvrste svoje drave tumaenjem ideologije p okuavali su katkada da dadu novi impuls neznaboakoj religijt Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena kao i na otoku Rujanu, a slian je primjer bio i u Kijevu u p oetku vladavine kneza Vladimira, p rije ne:o je konani izhor p ao na kranstvo.

U toku 9. i 10. stoljea tovanje boga Peruna doseglo je svoj vrhunac. Boanstvo Peruna poznavali su svi Slaveni kako Istoni i ostala pribaltika plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga du Polabja, p a Luiani, esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stoljea, to p osvjedouje Nestor u ovojim zapisima gdje stoj i : - kljae (kleli se) orujem svojim i Perunom, bogom s tojim i Volosom slwtnim bogom i utvrdie mir . Jo 980. godin{' opisuje Nestor: - - i postavi (Vladimer) knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre1:jana i glavu jeho srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Dadboga i Striboga i Semorgla i Moko.

Po Nestoru i drugim ljctopiscima zna se da je bilo mnotvo Perunovih kip ova koje su st avljali u svetita i svete gajeve po svim slavenRkim zemljama, kao i u gradovima Kijevu, Vinjem Novgorodu, Kolinu na Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.

PERUNOVO SVETITE

Sunani kamen u Pernov gradu na Labi

56

Kamena statua drevnog slavenskog boanstva, pronaena nedaleko Vinjeg Novgoroda. Nalazi se u Historijskom muzeju u Vinjem Novgorodu. Podaci prema ISTORIA KUL-TURY DREVNE! RUSI, II Dio. str. 71, 1951

Dovodi se u vezu s otkriem ruevina slavenskog svetita kod mjesta Perunia u oblasti Vi njeg Novgoroda, ge su otkrive ni ostaci kamenog podnoja je dne velike statue. Arheolozi su miljenja, da je to svetite bilo posveeno bogu PERUNU. Na to podsjea i ime mjesta Perunia.

l

57

I Poljaci tovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u svetita i prinosili rtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.

K1povi Peruna bili su veinom izrezani iz drveta, najee iz hrastova stabla, a bilo ih je i iz kamena isklesanih. Po svim stranama vidjelo se PerunovP kipove pod starim hrastovima, jer je hrast v aio kao sveto d rvo Peruna.

58

Pred kipom Peruna stajde rtvenik o d kamena, a na njem su palili bogu rtve zahvalnice, da im p otedi p olja i njive od oluje. Perkunov kip kog su nali u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno odjevena ljudina dugake brade. a p okriven bijae kapom nevremena (kuma, kapuljaa) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p oto je on bio sunano boanstvo, koje se znade u svojem b ojem gnjevu zamraiti i naoblaiti, gromovima zagrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti. kako to ine indijski bog munje Parganya (ili Indra) i grki Zen!>.

Na Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna u vom spjevu o boici ivani, koja je traila munju i kiu :

ivanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e ! O n a mu ree - - A Perun strahotni kova, Prihvati mlatac. stade uz nakovanj, sulicu prim1. I rad zapoe. Muklo odzvanjao svod je nebeski - .

Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin boga praoca Svaruna i najstariji je u rodu Svarunovia. Ponajglavniji atributi Peruna su : kremen, strijele, grom oder i ezlo. Pored Perunova m laca, kojeg jo); nazivaju rnov ili gromoder, njegovo obredno orue jo je i kladivo, kojim se slue starjeine i poglavari pri nilenjima i mirenju, kao i za o dravanje reda meu zavaenima.

Kako se gromovnik Perun prikazuje obino sa rukoveti strijela u ruci, to je dobio nadimak Strilbog ili Strijelbog.

Najstarija ruska kronika ljetoptsca Nestora, zabiljeena koncem l l . stoljea, osnovana je po starijim dokumentima, a u p ogledu tonosti ivota Kijevskog velikog kneza Vladimira opi je uslijedto po 1zvornma koji d.atiraju iz prve p olovice ll . stoljea. - Po tim podacima je raen i ovaj n.apis

VLADIMIR SVJATOSLAVI, od 970. god. knez u Vinjem Novg1o'l'o du, oenio se 977. Anom sestrom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980. Yeliki knez orl Kijeva. p okrtavanje p oeo provoditi 988. god., umro 1019. god.

Veliki knez Vladimir, kad je poeo da vlada u Kijevu, po uzoTU drugih slavenskih vladara i on p odrae kultove starog bogotovja znajui da e mu to biti od koristi p ri uvrivanju svoje vlasti i irenju moi drave. Prva mu je briga stoga bila, da se oblliove stari kultovi, i da se podignu dostojna kultna sve tita u zemlji.

59

U Kijevu je od davnine p ostojalo svetite KIJEVSKI GAJ i sta,n hram, uven p o tome to su u njemu uvane p ras tare statue slavenskih boanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali veliki kipovi naj p oznatijih slavenskih boanstava SV AROGA, PERUN A i VOLOSA, a pored ovih bilo je i statua manje veliine od Svaroia, Radogosta i Svjatovida, te b oice Vide i Veme uz jo mnotvo kipia raznih likova primitivne izrade. Perunov je kip bio drveni i sav p ozlaen, a u jednoj rnci je drao poput maa ognjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom najstarijem praliku. Ovdjt' u bili pohranjeni i kipovi, koje su nosili s vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa pnd kojima se za kljuivao mir.

VOL OS PERUN SVARUG

Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjeni kneevoj, on dade izgraditi velianstven PANTEON na breuljku ispred knt'evo g dvora u ko?emu zatim smjesti pored navedenih boanstava i novi ogroman kip bog:t Peruna, raen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brkovima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip boga stoke Volosa kojega je p ostavio ispred svog dvora. Tu se sp ominju jo i kipovi manje poznatih idola : Dajbog, Strilbog, Semargl i Moko Neki >>katalog

hramu su nali i boga Tura 'Thorr-a, l{!oji su kip donijeli neki strani ljudi, ili netko od podanika ili ratnika kneevih koji su dolazili u Kijev, jer je p oznato, da je knez Vladimir pozivao u svoj dvor predstavnike razliitih slavnih kultova.

Nakon uspjeno uspostavljenog Slavenskog Olimpa u Kijevu, kne-7.evim nasto:anjem podignuti su jo neki funkcionalni Kultni centri u pokrajinama velike ruske zemlje . Samo je jo elio da jedno dostojno kultno mjesto uspos tavi u staroj prijPtolnici Vinjem Novgorodu na Ilmenskom jezeru.

Od svih strana dolazili su trgovci u Novgorod o o

Vladimir povjeri svom UJaku Dobriuiju da ode u Novgorod i tamo p o digne prim.ierno svetite s kip,om velikog slav enskog boga gromovnika Peruna. Vinij Novgorod vaio je u ono vrijeme kao najvei trgovaki centar sa skoro 400o000 stanovnika i bogatstvom prvi u carevini.

Dobrinije, kad stie u Vel. Novgorod poradi svim silama i ubrZio je Novgorod imao svog boanstvenog patrona. Ogroman drveni kip boga Peruna velianstveno se uzdizao na jednoj uzvisini p okraj obale limen skog Jezera, usred prekrasno ureenog svetita. Ispred kipa poloeni su rtvenici, na kojima se p rinosilo rtve .

Stanovnici veHkog grada p rigrlie kult Peruna, bogate mu darove donaahu, pa i rtve su p rinosili, ispoetka manje domae ivotinje kao ivad, janjce, goluba, a kasnije se ve rtvovalo i vola ili konja. Ali, kako eu neki kroniari zapisivali, vjerovalo se da je p rigodom nekih nep ogoda nad ovim gradom, m ratnikih pothvata s neprijateljem, biro i ljudskih rtava.

61

62

Model minijaturnog hrama ili stalka iz drveta, u kojem su dre. vni slavenski prei drali svoje idole, potjee iz 1 1 .-12. stoljea. Pronaen u okolici Vinjeg Novgoroda.

Podaci prema TRUDY ARKHE OLOGICESKOI EKSPEDICII, I . Dio, str. 38. Moskva 1956

P E R U N IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

PERUN. O ivotu Slavena had su u Vl stoljeu prelw daljnjeg Dunava stigli u pokrajine bizantslcoga carstva pie suvremeni grlri povjesniar Prokopije: - Alw idu u boj pjeaci navaljuju na neprijatelja. nosei u rukama male titOVI' i sulirt>; oklopn ne mef:u na grudi.

tuju samo jednoga boga, tvorca munja, gospodara svernira (Peruna), te mu rtvuju volove i druge rtve. Kad ih snae bolest ili im je poi u rat, pa vide da im prijeti smrt. onda se bogu zavjetuju. da e mu za svoj spas rtve doprinijeti; i ako se oslobode opasnosti. ine ono to su obrehli.

(Vjekoslav Klai : POVIJEST HRVATA Z a g r eb 1899.)

Jasno povjesniko svjedoanstvo imamo za Slavene u Podunavlju, lwmo brojimo i Hrvate u polovici Vl. stoljea od Prolwpi,ia. On veli : Jednoga boga Gromovnilca (fulguris effectorem}, gospodara ovoga svemira jedinoga priznaju, njemu rtvuju volove i svake vrsti rtve

Taj Gromovnik nosio je u /cod Hrvata ime PERUN i to Perun sauvalo se do danas a potvreno je i narodnom pjesmom, t e u imenu biljke perunika

imenu enskom.

(Tade Smiikla s : POVIJEST HRVATSKA Izdanje Matice Hrvatske

Z a g r e h 1 882.

Stari su Slaveni vjerovali, da svijetom upravljaJU bozanstva, u glavnom im je vjera bila oboavanje prirodnih sila. Drali su da je vrhovni bog bio gromovnik PERUN, koji je s nebu putao munju i grom, i da je on jedini gospodario nad svim stvarima.

(Ferdo ii : PREGLED POVIJESTI HRVATSKOG NARODA Z a g r e b 1920.)

PERUN. Prokopije o Slavenima. Slavenima i Antima ne vladu jedan ovjek, nego od dtivnine ivu pod pukom vladom, i zato se u njih uvijek, srea i nesrea odbija na zajednicu. l jedni i drugi barbari imadu ve, rekao bih. druge uredbe od pamtivijeka jednake. Dre, da je samo jedan bog, lcoji gradi munju , gospodar svega: rtvuju mu volove i svakovrsne rtve. Usuda ne zna du niti vjeruju, da ikako ut_iee na ljude ; ali had im je ve smrt za vratom ili ih shrva bolest ili polaze u rat, zavjetuju se, da e, ako se spasu, odmah bogu rtvu za ivo t prinijeti. ako se ivi vrate. rtvuju. ku/co su obeali, i vjeruju,

63

da su se toga spasa po rtvi dostati. A tuju i potohe i vile, a i druga neka boanstva. i njima S'!Jima rtvuju, a uz tahove rtve vraaju.

(Dr. Stjepan Srkul.i : IZVORI ZA POVIJEST Z a g r e b 1911.)

U latmskom ljetopisu bis/cupa Burghardta koji je g. 1068. vodio kriarsku vojnu na Slavene, spominje se kako su slavenska plemena sa podruja Star garda t.j. Starigrada u Pomeraniji, jo uvijek tovala boga gromovnika Prone (Peruna). >> Prone deus Aldenburgansis terre - - -

(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta - 1068.)

PERUN. jednu od glavnih boanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro ma, munje, ratarstvu i djelitelj kie. Njegovo sveto drvo je hrast, a hrastovi lugovi su mjeto niegova kulta.

Historijski podaci o kultu Peruna sauvani su uglavnom u ruskim izvorima. Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajui 945. god. ugovor s Bizantincima, poloio zakletvu pred Perunovim kipom.

Perunov lrult je bio rairen i !cod ostalih Slavena, o emu ima tragova u nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u lovenijt. Kod polapskih Slavena postojala je rije "perendan, za etvrtak.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZA VODA -Z a g r e b 1962.)

Vjerojatno su svi Slaveni oboavali oluJno, naoblaena nebo kao nosioca kie potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje injenicu da su u raznim slavenskim zemljama proireni lokalni nazivi u vezi s Perunom, Icao npr. u Junih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo selo, u Rusa Perunov dub, itd.

N eki su Slavent drali da je u boga-gromovnika kamena strelica ko ja ostaje u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromovnilca, tj. po sljednji grom u jeseni, boji je grom, koji treba da na proljee probudi priro du na no1;i ivot.

(Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : SVIJET I ZIVOT U LEGEN-DAM A Z a g r e b 1961.)

l stovjetan sa sunanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun, Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao to grki Apolo i latinski Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu poinje) uvaa je opet u ivot prvim proljetnim gromom. To nam potvruje ruska na rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne otkriva prije prvog gro ma u proljeu kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uzie.

64

Svakolika mitologija pottrduje, da je Perun bio najvei bog kod Slavena, pa kao tahav on vlada gromovima i munjama.

(Ivan Radeti : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJiEVNOSTI -- S e n j 1.879.)

Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblacima. On je gromovnik, Dabog Daa ili Dedbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod eha nosi ime PAROM.

Perun kad razgoni olujine crne oblaine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji natapa polja i livade da rode obilnom krmom i itorodnim klasjem.

(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA ] 913.)

Z a g r e b

Slaveni su kao i svi neuli ljudi obotwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN, koji alje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima.

(Dragutin iler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA - Z a g r e b 1926.)

Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari Slaveni zamiljali da je bog Perun srdit, pa su iljasto kamenje drali nebe skim strijelama. Stari Hercegovac nosi na ieermi (p1sluk) proti munje srebrom okovanu nebesku strijelu, to nije drugo nego ledac kremenca prozirca.

(Dr. Nikola Greti : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)

PERUN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po nainu kako se ti praznici svetkuju, po obiajima i po obredima pjesama sudei, nesumnjivo je, da i ovi praznici i obiaji dolaze iz starine mnogo raniie od kranstva, i da su se oni i ako pod drugim imenom, slavili jo u pogansho doba .

Ovo je tim vjerojatnije, to se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih Slavena slinim nainom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike tovali pod imenom Dadboga, sina Svarogova i PER UNnVA.

(Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLAVENSKE DRAVE Z a g r e b 1898.)

Mitologija starih Slavena. naalost. nije nam toli/co obraena i poznata kao grka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi wvrPmPni piri n n i oj pH u. n tuinci su sasvim drugai iim olwm na to gleda fi

65

i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, to nije njihovo nazivali barbar sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia.

Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i obiaji. Stari su Slaveni vjerovali u jedno najvie Bie; jedni su ga nazivali Svarog, drugi dre, da je glavno slavensko boanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja.

(Vid Balenovi : N A RODOZNAN STVO - Z a g r e b 1941.)

Vjera starih Slatena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali takoer u dobro i zlo. Sve dobro na svijetu poelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jvii bog bio PERUN, koji izbavlja zemlju od sue gromovima, koji razdiru oblake i putaju zatvorenu kiu da pada po zemlji. Njega nazivaju i Dabog ili Stribog bog ki.P. i vjetra.

(Dr. Ante Mes'lner-Spori : LJUDT T PRI RODA - Z a g r e b 1.938.)

Litav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je znaenja kao t ime sluvenskog PERUNA, meutim ovo boanstvo nije litavskog porijekla, ve je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema.

Slavenshi Perun poznatiji je. N je gov kip opirno je upisan u star or uskoj N estorovoj kronici; a bio .i> /!OStavljen i tovan u ukrajinskom gradu Kijevu sve do godine 988. kada su ga poslije preobraenja Rusa po zapovijedi 1JPlikog kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.

(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814 L e i p z i g 1894.)

U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji grmi i naoblauje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih Arijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21 . 1 4.) Ovo najstarije arijsko boanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.), a prelo je i na Praslavene. To staroindijsko boanstvo nalazimo ve u Kelta, Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun. Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog), zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos. Iz toga je nastalo ime za boicu enu Peruna kod Porusa PerkunatP.ta, a v. Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna.

( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga RIGVEDA

"Parom te vzal!, nastala je iz korijena pr. .to znai udariti. srodno staroslavenskom prati.

(Radeti Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADJ LJ UN ALlYI .. KNJiEVN OSTI - S e n j 1879.)

U Rusa je M ok o, isto to i Perun, a lead h ia liJeva !li dadi, dobwa pri djev Dadboga, jer je lcia dad. Ime Molco je nastalo od mokrina, moa, moiti. esi ga nazivaju Plivnilc, zapadni Vendi zovu ga Zmolc, to dolazi oda tle, >da je Perun oploivao boicu Zemljanu sa lciom, a ova podarivala ljudstvu hranom i bogatstvom. l staroj lcronici je zabiljeeno, ha/co je litvan ski seljak, sve do 14. stoljea, ophodio gologlm svoja polja, nosei na rameni ma horu slaninP, te bi rekao svaki put kad bi zagrmjelo : Perkune boe, nemoj udariti, molim te na moju njivu, tebi u ovu koru slanine vrzmtti (rtvovati).

fDr. Nikola Greti : O VJERl STAR I H SLOV J AN AH PRUIA PRA VJERI - M o s t a r 1900.)

Stari lcronicisti pisali su. da su na mnogim mjestima u Polabju imali svetih dubova koji su bili posveeni bogu Provenu (Perunu). Okolo tih dubova bile su drvene ograde .a dt,oja vrata. Tu su se prinosile rtve i obavljali obre di. Unutra su smjeli samo reci i oni kuji 3u htjeli prinositi rtve, ili koji su bjeali da se spasP od .mrti i tamo nau utoita. lo se spominje o Poljacima da su u ast bogu Perunu (in dei Piorun laudem) uvali dan i no oganj od dubova drva.

(L. Niederle : SLOVENSKE ST AROiTNOSTI P r a h a 1916.)

eli parlcovi esto su sanjalaki, u njima se osJeca neto ulno i prasla venslw iz vremena hada se jo pogan8li tovalo drvee. esi na Petrinu palili su sveti oganj u velilcom dubu u a.t boga Peruna. kalco piu Hajek i Kuzma praki; a sjeverozapadni Slaveni tovali su Peruna u hrastu u predjelima da nanjeg Meklenburga.

(Zlatko Tomii : iz knjig' l ZEMLJ I S AMOVOJ", str. 192 1966.)

Z a g r e b

PERUN bog grom ova i munjP hod starih 5lavena. posveena mu biljlca Perunika. l stov jeta n Dajbog, bog Sunca i izvor svakog dobra, te Dadbog tovan Two bog kie.

(Marijan Filipovi : AB< LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA 1961.)

Z a g r e b

67

PERUN, ije se ime zadralo u biljci p e r u n i k a, bio je potovan kao gromotnik i dn on u proljee razbija gromovima led lcojim je boica zime i tame Morana okovala zemlju.

(ivko Jaki : POVIJES T ZA GRAANSKE KOLE Z a g r e b 1938.)

PER U I\ . On je to kod Inda I n d r a, kod Skandinavaca T h o r, kod Ni jemaca D o n n a r. t' njemu je olirn grom, trijes, koji udara i krha. U narodnim pjesmama gromovnik Ilija (Perun) upravlja gromom, dri do sebe Ognjenu Mariju (Janju, Munju), zatvara i otvara kine oblake, gozbuje uz sv. Nilwlu (Vida). Grmi u oblaku, iz kojeg e udariti na ednu zemlju plah dad i potjerati Bjesove i Dumu sne. Perun lebdi nad zemaljsldm etvama, gro mom satire ruitelje ugovorenog mira i laivoldetnike na narodnom sudu. Silan je i moguan. Posveeni su mu hrastovi i pemnike.

(Vladimir Nazor : Iz biljeki povodom izdanja EPOSl Z a g r e b 1946.)

J o od pri jr 1 .500 godina se znalo, da su stari Slaveni potovali boga gro movniha Pemna, i o tome postuje pouzdana historijska svjedoanstva. grkih i bizantijskih kroniara.

Za vladamne cara Justiniana, kad su Slaveni preko DunatJa stigli do Bizant skog carstva, pod vodstvom svojih plemensldh poglavara, hrabro su nastupah u bojevima. Kad polaze u boj, ide narod pjelre na neprijatel,ia, sa titom i sulicom u ruci, a ne navlae ni o/dopa. Svo ie drevne obiaje i vjerovanja su podravali, ratnr tegobe strpliivo sn podnosili, i to se ratom osvojilo pripa dalo je ravnopravno itavoi zajrdnici.

tuju jednoga boga, tvorca munja i gromova. koJi je gospodar svemira, pa mu rtvuju volove i druge ivotinje. Kad im prijeti opasnost, ili teka bolest, ili kad polaze u rat, obeaju da e, a!co se vrate ivi, bogu prinijeti rtvu. Kako su obeali to i odre, jer v je ruju da su to po rtvi i dos tali.

(Prokopije Cesarejski: Chronica DE BELLO GOTHICO . B i z a n t 527-565.)

Na suprotnoj strani slavensl;og svijeta nalazimo boga PERUNA (PYERu NA), boanstvo analogno Svantovitu. Porijeklo imena Perun see do u najsta rije ariansko doba. Kod Hindusa se bog munje INDRA prezivao PARJAN YA, a ta rije ima isti korijen kao i Perun, a poznata j e i u slavenskim .iezicima: Piorun u poljslcom, Pyerun u ruskom, Perun u ekoj i kod Junih Slavena, Peron i Parom u slovakom. - U narodnom jezil.u Poljske mi nailazimo i na objanienje njegova mitolokog kara/dera, naime piorun znai grmljavina.

(Larousse : SLA VONH MYTHOLOGY (Encyclopedia of Mythology) L o n d o n 1959.)

68

Gromovi! Valjaju teke se hridine S nebeshe platetne zidine; Gurnute dahom velike ljutnje Mjedenih ljestvi niz stube wtnje . . , Slava ti, PERUNE dive, Zu riku groma ti, za plam Munje ti ive!

Treskovi! Dievi golemi pucaju, Jezici plamni palucaiu. Evo vant vode, usiPvi :edni! Evo vam varre, zemnici bjedni! . . . Slava ci PER UNE boe Za rije {!romku, to srce f\lapeti moe!

(Vladimir Nazor : l JTV .\ ZLATOKRILA Z a g r e b 1928.)

Od kraja svijeta drugom kraju, Oj drevni dube, hronja ti .i GdJe PERUN sjedi u svom gaju, Do zvijezda mtt se mltnja visi, Pa vatrenijom ezlom prijeti I djedovski si oganj brani, Dok pradjedovi nai sveti Svt> krilP ru/zP pnnnrl. nami.

(Silvije Strahimir Kranjevi : IZABRAN E P JESME Z a g r e b 1961.)

PER UN strill>orz gromovnik preko nebeskog slavoluka s neba strijele odapinje njegova svemona ruka.

Perun Dadbog, djeljitelj kie. I nebo i polja svijetle od bogate berbe i etve.

(Boro Pavlovi : iz ciklusa SLAVEN SKA LIP A

HEJ PERUNE Hej Perune, silni gromovnie! Bogotov]a drevnog ugodnie, Nekad tebi poast bjee svaka, Kod padnvnih slavenskih predaka. Slavili te, jer svijetom caruje, A u tmurni oblaci da stnnuje Ge vjetrovi bijesni vladaju Otkud strijele gromovne padaju. Hej Perune, gordi gromovnie! Sveg slavskoga roda slavljenie, Tvorac ti si munje i gromova Stit i brana naih pradiedova!

(Franjo Ledi: HVALOSPJEV PERUNU - Sein 1913.)

PER UN

Na travnom brijegu, nad sedam voda - Gromovnik PERUN vlada. Lagano drijema i ezlo sputa l sijeda mu glava pada.

Naoko nJega vjetrov liieu, - Nestana djeca neba, Radnici boji to zemlju kiti - l zemljici donose hljeba.

S njima on starac vodi zbore, - l pita to nose s voda, Sto nose s lugova, to nose s dola, - Od milog mu slavnog roda.

A om lete i biju krili Naolw starca PER UNA, I bacaju vo> i zlatno klasje - IVa podnoje njegova truna.

(Vladimir Vidri : PJESME Z a g r e h 1966.)

70

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

TREE POGLAVLJE

V O L O S BOG RAT ARA I PLODN OSTI

ZATITNIK P AS TIRA

71

STAROSLA VENSKO

SVETITE " KIJEVSKI GAJ" (REKONSTRUIRANO )

Radogost Vida Svantevid

PERUN SVAROG VO LOS Voloska Vodan

72

Triglav

Na Peerskom breuljku s nebrojenim Spiljama postoji itav podzemni grad s katakombama i crkvama, podignutim poslije pokrtenja Rusa 988. g. Tu je i grob prvog ruskog lJetopisca Nestora iz godine 11 15.

\' O L O S BOG RAT ARA I PLODNOSTI ZATITNIK PASTIRA

PO MITSKOJ KRONOLOGIJI, treP slavensko b oanstvo bio je bog VO L O S zatitnik pastira, stada i ratara. Volos ili V eles boanstvo je vrlo starog p odrijetla, a slavili su ga u davnini kao vladara neba i z emlje . Kako su Volosu bili p odreeni plodnost i raslinstvo, to s e kult boga Volosa rairio po svim slavenskim zemljama iz razloga to su se Slaveni uglavnom bavili zemljoradnjom i stoarstvom

Drevni Slaveni na podruju Ukrajine osobito su oboavali Volosa i na mnogim mjestima p odizali mu svetita i hramove. Prinosili su mn rtve n plodinama i ivotinjama. Tim povodom obraali se na njega za dobar urod. Kijevljani sn ga iz milja zvali Volook. U Kijevu je postojao od davnine sjajan hram, podignut bogu Volosn i ostalim starim slavenskim boanstvima, kojih su kipovi u tom h ramu bili pohranjeni. Bio je to tzv. Panteon. l tome Kijevkom Panteonu. p oznatom svetitu starih Slavena

POGLED NA DNJEPAR I PECERSKU VIS U KIJEVl

73

nalazio se izmeu ostalih boanskih likova i pozlaceni veliki kip boga Volosa. Pored Jrugih proslavljenih slavenskih boanstava (Svaroga, Pe runa, Radogosta, Vodana, te boice Vide i Vesne) o dsijevao je svojim sjajem i lik boga Volosa, u svjetlu vjenog kandila u Panteonu.

Mnogi se narodi naro ito istoni zaklinju u svojim mirovnim 1 dr avnim ugovorima sa svojim bogovima, tako se i Slav eni zaklinjahu sa bogom Perunom kao osvetnikom krive zakletve, i Volosom koji sveti kletvu. Historijski je utvreno, da je bog Volos bio u visokoj asti kod Slavena, ne samo kao zatitnik p astira, nego je u zajednici sa bogom Perunom imao i v ane funkcije u dravnikim zbivanjima 9. i 10. sto ljea. To se vidi iz stare ruske kronikt: "lestora, gdje stoji da je ispred kipova boga gromovnika Peruna i boga stoke Volosa god. 907. uspo stavljen mir izmel1n zaraenih kijevskih knezova Olega i Igora, i cara bizantskoga, pod p risegom p rema ruskom zakonu . [ kasnije u godi nama 945. i 972., p onovno su polagane zakletve, i tada ispred kipova Peruna i Volosa u imP doneenih dravnih odluka izmeu Rusije i Bi za n ta.

\ OblikovanJe Volosa u dvije varijante

74

lm e boga Volosa i V eles a, ulo se sa svih strana jer je taj idol Slavena uivao visok boanstveni ugled. r najdavnijoj prolosti, stari nai preci gledali su ga u obliku Sunca, kao mo nog nebeskog vladara. U kasnije doba Volos je poprimio antropomorfni tj . ljudski lik. Volosa su tovali ratari i pastiri kao p ralik p astirskoga boga, ali je bio tovan i kod rat nikih p lemena, n aroito kod Skita kao bojovni bog. Opet kod Slavena uz obale Baltika, kao izrazitim moreplovcima Volos je bio njihov zatit nik. Prema tome je Volos bio op enito tovano boanstvo.

Iz starih kronika preneena je vijest o Baltikim Slavenima nasta njenim na jednom otoku p ri uu rijeke Odre u Baltik. Na historiar Dr Nikola Greti spominje tu p raslavensku naseobinu u svojoj knjizi O vjeri starih Slovjana imenom .Tulingrad . Taj Julingrad je posto jao od p oetka 4. stoljea n. e., a nalazio se n a spomenutom otoku. Po staroj p redaji, u .Tulingradu je p rigodom nekih sveanosti od strane zloinake ruke poar podmetnut, pa je strana vatra buknula i grad unitila, jer su u .Tulingradu sve kue bile sagraene od drveta. Iza toga neko vrijeme, na istom mjestu izgraen je od slavenskog stanov nitva novi grad, kojega su p rozvali imenom VOLIN po svom bogu stoke i p astira VOLOSU. Kasnije je u tom gradu podignut i dolian hram u ast boga Volosa. Zaudo u starim priama Volo s je p rikazan kao slijepi starac, meutim negdje su ga zamiljali s dva o ka, opet Rusi su ga p rikazivali kao jedno okog gorostasa koji u rukama dri mlado janje, a pred nogama mu lei vol.

Tako nastalo oblije boga Volosa sa jedmm okom na elu, u nadljud skoj veliini bilo je izral1eno i pozlaeno, a zatim postavljeno na postolje u Kijevskom Panteonu. Vrijedno je jo ovdje napomenuti, da je veliki knez Vladimir, kada je 980. g. stupio na p rijestolje, dao obnoviti hram u Kijevu i tamo smjestio kipove starih slavenskih boanstava, a p osebno je dao postaviti gorostasnu statuu boga Volosa ispred svoga kneevskog dvora.

75

Prema Gretievom tumaenju, Dnjeprani su boga Volosa isprva slavili pod imenom BELEBOGA u starom gradu B e l g o r o d u na rijeei Dnjepru blizu Kijeva, i tek kasnije mu dali ime V eles . I u najranije doba Kijevljani su slavili boga Volosa, ali u obliku starog t r o j s t v a, tj. trobotva koje se sastojalo iz tri boga : PERUNA gromovnika, VOLOSA zatitnika pastira, i boga ognja CHORZA. Nedugo zatim u Kijevu je naputen kult trobotva, a obredne slube su prenijete na P eruna i Volosa. To se vidi iz Nestorove kronike gdje se esto .;pominju kipovi Peruna i Volosa, pred kojima se uz zakletvu zakljuivalo vane dravne i mirovne ugovore.

Pozn ato je, da su boga Volosa u davnoj prolosti '!lavili i slavenska plemena iz Gornjeg P olabja i u Luicama, ali pod imenom B e l b o g a. O tome j!' rije u p o sebnom p oglavlju ove knjige. (Vidi Belhog i Crno bog). Tragova o kultu boga Volosa o stalo je i kod starih Trakoslaven a tj. u Bugara; tu se Volos slavio k a o gospodar neba.

Osim kod Ukrajinaca, boga Volosa su naroito jo :.lavtla zemljoradnika slavenska plemena u Pomeraniji i uz obale B altikog Mora Tamo su mu u ast podigli hram na uu rijeke Odre. Na tom mjestu nastao je vei grad, prozvan po imenu boga Volosa V O L I N. Kako raslinstvo ovisi o sunanoj toploti, Slaveni su Volosu pripisivali mo da moe suncem upravljati i privui ga n a p omeranske rav nice da hi plod nost bila vea. Ovu zamisao potkrepljuje injenica, to su pomeranski knezovi na pjeanim b reuljcima, juno od grada Gdanskoga p odigli svetite sa motrilitem sunca u ast boga Volosa,

76

Podruje Pomorja izmeu Seina i Gdanskog sa motrilitem Sunca na Wiezyci

Sunani dani, kao i zvjezdano nebo - bili su im kao hiljadugodinji kalendar za lijepo i runo vrijeme, pogo dno ili nepogodno za usjeve, za timarenje, za lovljenje i d ruge poslove. Tako su u zvjezdovlju promatrali znakove, i po njihovim znamenjima gledali boanske posrednike izmeu neba i zemlje.

WlEZJCA NAJVIi VRH POMORJA

2ivotne okolnosti drevnih lavenskih p redaka u mnogoem su dopri nosile jaem irenju Volosova kulta . Po svom zanimanju kao ratari, p a stiri, lovci, a onda kao ratnici, p omorci, te laari i splavari na rijekama stalno su