modul 5: Životna osiguranja - unizg.hraktuari.math.pmf.unizg.hr/docs/zivotna-napredni.pdfto je dio...

PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MATEMATIČKI ODJEL

NAPREDNO ŠKOLOVANJE IZ AKTUARSKE MATEMATIKE I

OSIGURANJA

Modul 5:

Životna osiguranja

Zagreb, lipanj 2000.

Hrvatsko aktuarsko društvoMiramarska 28, Zagreb

2000 Aktuarski kontrolni ciklus Predmet 302

Cjelina 0, Strana 1

CJELINA 0 – AKTUARSKI KONTROLNI CILUS

1 Uvod

Aktuarski kontrolni ciklus je primjer općenitog kontrolnog ciklusa koji se koristi u svim

poslovima. Slijedi dijagramski prikaz različitih uključenih stupnjeva

Općenito trgovačko i

ekonomsko okruženje

[Cilj (b)]

�

Praćenje iskustva Specificiranje problema

[Cilj (e)] � [Cilj (c)]

� � �

Razvijanje rješenja

[Cilj (d)]

�

Profesionalizam

gdje su ciljevi glavni naslovi u nastavnom planu. Sam kontrolni ciklus je više

specificiran unutar stupnjeva u zasjenjenom pravokutniku, dok su ostali potrebni za

provođenje ciklusa. Pojedini stupnjevi će niže biti prošireni. To se primjenjuje na sva

područja primjene i na makro i na mikro nivou.

2 Općenito ekonomsko i trgovačko okruženje

Ovaj stupanj možemo smatrati postavljanjem opće slike tako da je aktuar u potpunosti

upoznat s kontekstom u kojem će on ili ona djelovati. Vjerojatno će se kontekst, ili

njegovi dijelovi, razvijati s vremenom.

3 Specificiranje problema

Ovaj stupanj u kontrolnom ciklusu će dati ocjenu bliskih rizika i kako se s njima može

postupati. To odražava želju većine financijskih institucija da smanje svoj financijski

rizik.

Predmet 302 Aktuarski kontrolni ciklus 2000

Cjelina 0, Strana 2

On također daje analizu alternativnih dizajna police ili naknada, ili strateških smjernica

za upravljanje pojedinim rizicima o kojima se radi.

4 Razvijanje rješenja

Ovaj stupanj počinje s ispitivanjem većine aktuarskih modela koji se trenutno koriste i

kako se oni mogu prilagoditi za rješavanje određenog problema. Nakon toga slijedi

diskusija pretpostavki koje će se koristiti na početku i zatim za za postupke upravljanja.

Pretpostavke koje se koriste u modelu su presudne i neophodno je dobro razumijevanje

njihove osjetljivosti.

Taj dio također pokriva, kao primjereno,

• ispitivanje nužnosti pričuva i njihovog izračuna u nizu relevantnih okolnosti

• diskusiju alternativnih ulaganja i raspoloživih reosigurateljnih opcija i upravljanje

rizicima u svezi s uzajamnim djelovanjem imovine i obveza

• diskusiju alternativnih definicija solventnosti i budućih nivoa solventnosti.

Za svako od navedenog možemo smatrati da predstavlja uobičajene aktuarske probleme

i njihova rješenja – primjer praktičnih problema koji nastaju u područjima u kojima rade

aktuari. Rješavanje tih problema može uključivati korištenje tehnika i koncepata

uvedenih u Seriji Predmeta 100.

5 Praćenje iskustva

Presudno je da su modeli koji se koriste dinamički i da odražavaju trenutno iskustvo,

tamo gdje je to relevantno. Dakle, ovaj se stupanj bavi praćenjem iskustva i njegove

povratne informacije na specifikaciju problema i stupanj razvijanja rješenja u

kontrolnom ciklusu.

Važan dio ovog praćenja je identifikacija uzroka svakog otklona od ciljnog ishoda iz

modela.

6 Profesionalizam

Ovaj stupanj je bitan u postavljanju slike za okvir u kojem će aktuar djelovati.

Profesionalizam je način na koji aktuar provodi posao i predlaže savjet koji je rezultat

vještina stečenih tijekom školovanja i kasnije. Aktuar treba raditi pošteno i nepristrano

od svojih vlastitih okolnosti. Aktuar također mora razviti direktan, osoban i povjerljiv

odnos s klijentom kako bi savjetovao najprimjerenije rješenje za pojedinog klijenta.

2000 Aktuarski kontrolni ciklus Predmet 302

Cjelina 0, Strana 3

Aktuar također mora prepoznati da pogledi drugih mogu biti drukčiji i da ti pogledi

mogu biti ispravni.

U ovom nastavnom planu se očekuje da su osnovni principi profesionalizma poznati jer

oni određuju prikladnost rješenja za zadane probleme.

U Ujedinjenom kraljevstvu postoji vrlo općenito pisan vodič u “Memorandumu o

profesionalnom ponašanju”. Također, većina glavnih Vodiča sama objedinjuje načine na

koje treba pristupiti različitim pitanjima i na koje treba dati profesionalni aktuarski

savjet. Čitanje Memoranduma i mnoštva drugih Vodiča će stoga vjerojatno pomoći i u

razmatranju rješenja. Znanje tehničkog sadržaja Vodiča nije potrebno do Serije

Predmeta 400.

Daljnji element profesionalizma koji je također implicitno sadržan u proučavanju ovog

predmeta jest da profesionalac mora postići i pokazati kompetentnost u svojim stručnim

vještinama i njihovu praktičnu primjenu da bi izgradio povjerenje klijenata i javnosti u

savjet koji je preporučio. Dodatno, profesionalni aktuar treba održati i poboljšati

kompetentnost u vještinama koje su neophodne za davanje aktuarskih savjeta.

Detaljno razmatranje pitanja o profesionalizmu koja se mogu javiti nije sadržano u

nastavnom planu. Umjesto toga to se rasmatra na dvodnevnim zajedničkim seminarima

koje aktuari moraju pohađati unutar jedne godine od završetka ispita.

K R A J

2000 Glavni pojmovi Predmet 302

Cjelina 1, Strana 1

CJELINA 1 – GLAVNI POJMOVI

Antiselekcija

Ljudi radije zaključuju ugovore kad su uvjereni da je njihov rizik veći od onog koji je

osiguratelj dozvolio u svojim premijama. To je poznato kao antiselekcija.

Antiselekcija se također može javiti kad postojeći ugovaratelji imaju mogućnost

iskorištenja garancije ili opcije. Oni koji najviše dobivaju iz garancija ili opcija će ih

vjerojatno najviše i iskorištavati.

Bez sudjelovanja u dobiti (ne-sudjelujući)

Ugovor o životnom osiguranju je bez sudjelovanja u dobiti ako osiguratelj nema

diskreciono pravo na iznos plative naknade, tj. dokument police na početku navodi ili

iznos naknada po ugovoru ili kako će se one izračunati.

Bruto premija

Bruto premija je premija koju ugovaratelj plaća po ugovoru o životnom osiguranju.

Bruto premijsko vrednovanje

To je metoda za određivanje vrijednosti obveza osiguratelja za životna osiguranja koja

eksplicitno vrednuje buduće plative bruto premije. Osim toga, ona obično eksplicitno

vrednuje buduće naknade na temelju diskrecionog prava i buduće troškove.

Cilmerizacija

To je metoda koja uzima u obzir neravnomjerno pojavljivanje troškova u neto

premijskom vrednovanju. Ona uključuje porast - cilmerov ispravak – na neto premiju

koji rezultira smanjenjem pričuve odmah nakon uplate prve premije i stoga smanjuje

pritisak novog posla.

Čvrsta vrijednost

To je dio procijenjene vrijednosti dioničkog društva za životno osiguranje. Ona

predstavlja vrijednost toka buduće dobiti iz postojećih poslova osiguratelja zajedno s

vrijednošću bilo koje odvojene imovine koja pripada dioničarima.

Dioničko društvo za osiguranje (osiguratelj za životna osiguranja)

To je osiguratelj za životna osiguranja u vlasništvu dioničara.

Predmet 302 Glavni pojmovi 2000

Cjelina 1, Strana 2

Dodatna premija

Dodatna premija je doplatak na standardnu premiju koja se plaća po ugovoru za pokriće

povećanog rizika.

Društvo za uzajamno osiguranje (osiguratelj za životna osiguranja)

To je osiguratelj za životna osiguranja koji nema dioničare.

Financijska snaga

To se obično odnosi na sposobnost osiguratelja za životna osiguranja da

• se odupre nepovoljnim promjenama u iskustvu, uključujući one koji nastaju iz

ulaganja u imovinu koja donosi veći prinos ali ima veću volatilnost.

• ispuni svoje planove novih poslova; i

• zadovolji razumna očekivanja svojih ugovaratelja

i često se mjeri iznosom njegovih slobodnih sredstava ili viška imovine iznad obveza.

Garancija (ulagačka)

U kontekstu životnih osiguranja to se odnosi na obećanje da će osiguratelj isplatiti

određeni iznos novca – ili svote novaca – u određenim trenucima, ako je ispunjen

određeni uvjet. Takav uvjet može biti događaj kao što je otkup ili istek ugovora.

Pojam se također može odnositi na situaciju kada osiguratelj garantira stopu koju će

koristiti u nekom budućem trenutku za pretvorbu osigurane svote u rentu ili obrnuto.

Granica solventnosti

Granica solventnosti osiguratelja za životna osiguranja je višak vrijednosti njegove

imovine iznad vrijednosti njegovih obveza.

Tijela koja nadziru osiguratelje mogu postaviti zahtjev za minimalnim iznosom granice

solventnosti koji osiguratelj mora imati.

Grupni ugovor

To je ugovor koji pokriva grupu osoba, gdje je grupa specificirana, a nisu nužno

pojedinci u njoj.


Cjelina 1, Strana 3

Imovina

Imovina osiguratelja za životna osiguranja je ono što on ima za usklađenje svojih

obveza. Obično se to odnosi na ulaganja koja ima osiguratelj.

Kapacitet zarađivanja udjela u dobiti

Kapacitet zarađivanja udjela u dobiti skupine ugovora je stopa – ili stope – udjela u

dobiti koje ti ugovori mogu prinositi tijekom svog budućeg trajanja, na temelju skupa

pretpostavki o budućem iskustvu.

Knjigovodstvena vrijednost (imovine)

Knjigovodstvena vrijednost imovine osiguratelja za životna osiguranja je vrijednost po

kojoj je ona kupljena. U praksi, osiguratelji modificiraju vrijednost na način da uzimaju

u obzir dio – obično ne svih – kasnijih promjena kapitalne vrijednosti. U tom slučaju je

bolji naziv ispravljena knjigovodstvena vrijednost.

Kupovna cijena

U kontekstu ugovora o životnom osiguranju vezanog uz jedinice to je cijena koju

osiguratelj za životna osiguranja koristi za kupovinu jedinica koje je dodijelio ugovoru.

Matematička pričuva

U kontekstu izvješća za nadzorna tijela matematička pričuva se sastoji od vrijednosti

obveza osiguratelja uključujući svaku eksplicitnu dodatnu pričuvu, na primjer pričuvu

za neusklađenost.

Metoda doprinosa

To je najčešća metoda za raspodjelu viška u zemljama uz obale Tihog oceana i

obuhvaća isplatu novčanih dividendi ugovarateljima koji sudjeluju u dobiti.

Negativna pričuva

Vrijednost ugovora o životnom osiguranju će biti negativna ako vrijednost budućih

premija za vrednovanje prelazi vrijednost naknada i, u slučaju bruto premijskog

vrednovanja, budućih troškova. To je negativna pričuva i to znači da se ugovor tretira

kao imovina.


Cjelina 1, Strana 4

Neto premija

U kontekstu neto premijskog vrednovanja to je premija plativa pod istim uvjetima kao i

bruto premija, izračunata na temelju pretpostavki za vrednovanje, a osigurava naknade

ugovorene na početku.

Neto premijsko vrednovanje

To je metoda za određivanje vrijednosti obveza osiguratelja za životna osiguranja koja

obuhvaća vrednovanje ugovorenih obveza na datum uzimajući u obzir smrtnost i kamatu

i oduzimajući vrijednost budućih neto premija.

Ništavost osiguranja

Ugovor o životnom osiguranju postaje ništavan ako ugovaratelj prestane plaćati

premije, tj. odustane bez da mu/njoj osiguratelj isplati – otkupnu vrijednost.

Obveze Obveze osiguratelja za životna osiguranja su naknade koje je on ugovorom pristao

isplatiti svojim ugovarateljima, plus njegovi troškovi minus buduće premije.

Odricanje od premije

To je naknada pridodana ugovoru po kojem se premije plaćaju višekratno. U slučaju

bolesti ili nesposobnosti za rad ili, ponekad, nezaposlenosti, osiguratelj se odriče

premije plative po ugovoru kao i premije za odricanje od premije.

Opcija (po zdravstvenom stanju)

Opcija po zdravstvenom stanju je kada osiguratelj za životna osiguranja daje

osiguraniku pravo na povećanje ili proširenje pokrića za smrt – ili bolest – po ugovoru o

životnom osiguranju u nekom budućem trenutku bez daljnjeg dokaza o zdravstvenom

stanju.

Otkupna vrijednost

To je iznos koji se isplaćuje ugovaratelju koji otkupljuje svoj ugovor.

Potreba za kapitalom

Promatrano po jednom ugovoru, potreba za kapitalom je iznos novca koji je osiguratelju

potreban da bi zaključio taj ugovor, tj. pritisak novog posla. To se zatim može proširiti i

reći da je potreba za kapitalom osiguratelja novac potreban da bi mogao provesti svoje

planove novih poslova.


Cjelina 1, Strana 5

Povećani rizik

Povećani rizik se javlja kad ponudu za osiguranje života nije moguće prihvatiti po

standardnim stopama.

Povrat na kapital

To se javlja u kontekstu određivanja premije produkta. Osiguratelj obično treba osigurati

kapital kako bi zaključivao nove poslove. Povrat na kapital će utjecati na to hoće li

osiguratelj zaključivati određenu vrstu ugovora i na premiju po kojoj će ih zaključivati.

Očekivani iznos zahtjevanog povrata ovisiti će o očekivanim iznosima koji se mogu

dobiti iz drukčije upotrebe osigurateljevog kapitala.

Pravednost

To je pojam koji je teško definirati. U biti to znači da su svi ugovaratelji pravedno

tretirani. Odnosno da neke grupe ugovaratelja ne profitiraju na račun drugih grupa. U

dioničkom društvu treba voditi računa o pravednosti između ugovaratelja i dioničara.

Pitanja pravednosti se javljaju kod raspodjele viška, određivanja varijabilnih troškova te

kod određivanja otkupnih vrijednosti i uvjeta u slučaju promjene.

Preuzimanje rizika

To je postupak kojim osiguratelj za životna osiguranja odlučuje koje će osobe prihvatiti

u osiguranje i pod kojim uvjetima.

Pričuva nevezana uz jedinice

Osiguratelj ima obveze koje nisu vezane uz jedinice po svojim ugovorima kod kojih

ugovaratelj snosi rizik ulaganja – na primjer troškove za vođenje posla – za koje on

prima novčane uplate u obliku naknada koje odbija. Ako očekuje da naknade neće biti

dovoljne za namirenje tih obveza, mora držati pričuvu nevezanu uz jedinice za

namirenje manjka.

Osiguratelj za životna osiguranja može držati negativnu pričuvu nevezanu uz jedinice

kada očekuje da će buduće naknade biti više nego dovoljne za namirenje budućih

obveza koje nisu vezane uz jedinice.

Pričuva vezana uz jedinice

To je dio pričuve koju osiguratelj za životna osiguranja treba držati za svoje ugovore

vezane uz jedinice. Pričuva vezana uz jedinice predstavlja njegovu obvezu u terminima

jedinica po ugovorima.


Cjelina 1, Strana 6

Pričuva za neusklađenost

Ako imovina osiguratelja za životna osiguranja nije usklađena s obvezama, osiguratelj

bi mogao biti u nemogućnosti namiriti štete kad one dospiju u slučaju nepovoljnih

budućih uvjeta ulaganja. Stoga on sada može uvesti pričuvu za neusklađenost na koju se

može pozvati ako iskustvo to zahtijeva.

Pritisak novog posla

Pritisak novog posla nastaje kada premija plaćena na početku ugovora umanjena za

incijalne troškove uključujući isplate provizije nije dovoljna za pokriće matematičke

pričuve koju osiguratelj treba postaviti u tom trenutku.

Procijenjena vrijednost

Procijenjena vrijednost dioničkog društva za životno osiguranje je zbroj čvrste

vrijednosti osiguratelja i vrijednosti budućih profita koje dioničari očekuju iz budućih

novih poslova. Drugi dio procijenjene vrijednosti se često naziva “goodwill” vrijednost

osiguratelja.

Prodajna cijena

To je cijena koju osiguratelj za životna osiguranja koristi za dodjelu jedinica ugovoru

vezanom uz jedinice.

Provizija

Provizija se odnosi na isplate osiguratelja za životna osiguranja osobama koje prodaju i

kasnije servisiraju njegove produkte bez obzira jesu li nezavisni finacijski posrednici,

vezani agenti ili direktna prodaja. Obično iznos provizije ovisi o vrsti i veličini ugovora.

Razumna očekivanja ugovaratelja

To se odnosi na očekivanja ugovaratelja obzirom na iznos naknada - ili troškova – po

ugovorima kad ti ovise o diskrecionom pravu osiguratelja za životna osiguranja.

Ne postoji općenito prihvaćena definicija što su ona, ali su pod utjecajem stvari kao što

su prošla praksa osiguratelja ili tiskovine izdane od osiguratelja.

Reosiguranje

Reosiguranje je postupak po kojem direktni osiguratelj za životna osiguranja predaje dio

svog rizika po ugovoru drugom osiguratelju za životna osiguranja. To može biti drugi

direktni osiguratelj ili profesionalni reosiguratelj. Reosiguratelj može nakon toga dalje

reosigurati neke rizike kod nekog drugog.


Cjelina 1, Strana 7

Riziko diskontna stopa

Riziko diskontna stopa je stopa po kojoj se budući neizvjesni tokovi novca mogu

diskontirati. Obično se javlja kod provođenja testa profita za ugovor o životnom

osiguranju. Ona predstavlja nerizičnu stopu povrata koju zahtjevaju oni koji daju kapital

plus iznos u koji je uračunat rizik da profit koji se očekuje od ugovora neće nastati.

Također se javlja kod određivanja čvrste i procijenjene vrijednosti dioničkog društva za

životno osiguranje.

Samopridržaj

U kontekstu reosiguranja, osigurateljev samopridržaj je iznos svakog pojedinog rizika

koji on želi zadržati za sebe. Nakon toga će višak iznad samopridržaja reosigurati.

Sa sudjelovanjem u dobiti (sudjelujući)

Ugovor o životnom osiguranju je sa sudjelovanjem u dobiti ako ugovaratelj ima pravo

na dio viška osiguratelja. Veličina prava koje ima je obično diskreciono pravo

osiguratelja.

Slobodna sredstva

Taj pojam se slobodno koristi za dio imovine osiguratelja za životna osiguranja koji nije

potreban za pokriće njegovih obveza. O tome što treba biti uključeno u obveze postoje

različita mišljenja.

Na primjer, u UK se taj pojam često koristi za opisivanje viška vrijednosti imovine

iznad vrijednosti obveza kao u izvješću u svrhu nadzora.

Solventnost

Osiguratelj za životna osiguranja je solventan ako mu njegova imovina omogućava

izvršenje obveza. Tijela koja nadziru osiguratelje obično imaju zahtjeve u terminima

vrijednosti na koje osiguratelj može procijeniti svoju imovinu i obveze, s ciljem

pokazivanja propisane solventnosti.

Test profita

Test profita je postupak – koji uzima u obzir tokove novca koji nastaju po ugovoru – za

procjenu očekivane profitabilnosti ugovora. Može se koristiti za određivanje premije ili

iznosa troškova po ugovoru.


Cjelina 1, Strana 8

Trošak po polici

To je iznos uključen u bruto premiju za pokriće dijela troškova osiguratelja za životna

osiguranja, koji obično ne ovisi o veličini naknade po ugovoru.

Tržišna vrijednost (imovine)

Tržišna vrijednost imovine osiguratelja za životna osiguranja je koliko ona vrijedi na

otvorenom tržištu za danog kupca i danog prodavatelja koji su spremni kupiti odnosno

prodati.

Udio u imovini

Udio u imovini je retrospektivna akumulacija prošlih premija, umanjena za troškove i

trošak pokrića po stvarnoj stopi povrata na imovinu. Akumulacija se može napraviti po

pojedinom ugovoru ili po grupi ugovora. Također se naziva zarađeni udio u imovini ili

retrospektivni zarađeni udio u imovini.

U slučaju ugovora sa sudjelovanjem u dobiti, treba uzeti u obzir raznovrsne dobiti od

ugovora bez sudjelovanja u dobiti i od otkupa i ništavnih osiguranja kao i trošak

garancija i bilo koje potpore dane kapitalom.

Ugovori vezani uz jedinice

Nakon oduzimanja iznosa za pokriće dijela troškova, svaka se premija po ugovoru

vezanom uz jedinice koristi za kupnju jedinica po njihovoj prodajnoj cijeni. Te se

jedinice dodaju na račun jedinica ugovora. Kada se dogodi osigurani slučaj, tada je iznos

naknade jednak kupovnoj vrijednosti svih jedinica na računu ugovora. On može ovisiti o

određenom minimalnom novčanom iznosu.

Cijena jedinica može biti direktno vezana za vrijednost imovine koja podržava ugovor

ili može biti vezana za indeks ulaganja ili neki drugi indeks, ili se može temeljiti na

izglađenoj vrijednosti imovine s garancijom da cijena jedinica neće pasti.

Višak

Višak je višak procijenjene vrijednosti imovine osiguratelja za životna osiguranja iznad

procijenjene vrijednosti njegovih obveza. Negativan višak se obično naziva pritisak.

Višak imovine iznad obveza

Višak imovine iznad obveza osiguratelja za životna osiguranja se obično odnosi na

višak realne vrijednosti njegove imovine iznad realne vrijednosti njegovih obveza.


Cjelina 1, Strana 9

Vrednovanje

To je postupak kojim osiguratelj za životna osiguranja procjenjuje svoju imovinu ili

svoje obveze.

Vrednovanje pričuve za udjele u dobiti

To je vrsta bruto premijskog vrednovanja koje eksplicitno uzima u obzir buduće udjele u

dobiti po ugovorima sa sudjelovanjem u dobiti.

K R A J

2000 Produkti životnih osiguranja Predmet 302

Cjelina 2, Strana 1

CJELINA 2 – PRODUKTI ŽIVOTNIH OSIGURANJA 1 Uvod

Ova Cjelina pokriva osnovne vrste ugovora na koima će ispitivači temeljiti svoja pitanja. Ipak, treba upozoriti da se pitanja mogu postaviti i kad su dva ili više ugovora iz osnovnih vrsta kombinirani zajedno kao paket. Za svaku vrstu ugovora je najprije dan opis zašto su naknade koje se osiguravaju korisne za potrošača, a nakon toga je dan pregled rizika svojstvenih svakom od njih. Ti mikro rizici su jedan dio općenite slike rizika. Makro aspekti su pokriveni u kasnijoj Cjelini. Pretpostavlja se poznavanje koncepta pritiska novog posla i posljedične potrebe za kapitalom za zaključenje novog ugovora iz ranijih predmeta. Iako unit-linked i ugovori vezani uz indeks imaju posebne Cjeline, vezivanje je u biti pristup dizajnu produkata koji se može koristiti kod većine ugovora pokrivenih u Poglavljima 2 do 11 niže. Stoga oni nisu striktno produkti za sebe.

2 Mješovita osiguranja

2.1 Potrebe potrošača Mješovito osiguranje osigurava naknadu po doživljenju poznatog datuma i stoga djeluje kao sredstvo štednje, na primjer osigurava osiguranu svotu po umirovljenju ili sredstva za otplatu kredita. Ugovor može također osigurati značajnu naknadu u slučaju smrti osigurane osobe prije tog datuma. U tom slučaju djeluje kao sredstvo osiguranja zaštite za članove obitelji. Grupno mješovito osiguranje će, na primjer, omogućiti poslodavcu da svojim osiguranicima osigura naknade za mirovinu i također u slučaju smrti za vrijeme službe.

2.2 Rizici Štedna priroda ugovora nosi rizik ulaganja, veličina kojeg ovisi o tome je li riječ o ugovoru kod kojeg ugovaratelj snosi rizik ulaganja, bez sudjelovanja u dobiti ili sa sudjelovanjem u dobiti. Priroda osigurane naknade za smrt će odrediti postoji li rizik smrtnosti i prirodu tog rizika

Predmet 302 Produkti životnih osiguranja 2000

Cjelina 2, Strana 2

• značajna naknada, na primjer ugovor bez sudjelovanja u dobiti gdje je naknada za slučaj smrti jednaka onoj plativoj po doživljenju. Tu postoji značajan rizik smrtnosti na početku ugovora, ali će se on smanjivati s porastom proteklog trajanja. Vezan uz taj rizik smrtnosti je rizik antiselekcije. Veličina tog rizika će ovisiti o veličini stvarnog ili uočenog izbora koji ugovaratelj ima prilikom zaključenja ugovora;

• povrat premija ili “fond”. Rizik smrtnosti vjerojatno neće biti značajan osim blizu

početka ugovora.

• bez naknade za slučaj smrti. Ovdje postoji rizik dugovječnosti čiji će značaj rasti s proteklim trajanjem.

Postoji rizik troškova u tome da stvarni granični troškovi administiranja ugovora budu namireni. U trenucima kad je udio u imovini negativan postoji financijski rizik odustajanja. Postoji li takav rizik ili ne u ostalim trenucima ovisi o tome kolika je naknada u slučaju odustajanja u usporedbi s udjelom u movini. Grupna verzija ugovora ne dodaje nikakve dodatne rizike i svaki rizik antiselekcije će vjerojatno biti puno manji. Potreba za kapitalom ovisit će o • dizajnu ugovora, • učestalosti plaćanja premije, • odnosu između baze za premiju i baze za pričuvu u svrhu nadzora, • iznosu incijalnih troškova.

3 Ugovori osiguranja života na određeni rok

3.1 Potrebe potrošača Ugovor daje sigurnost isplate osigurane svote na poznati datum bez obzira je li osigurana osoba doživjela i platila sve premije do tog trenutka. Čini se da nema potrebe potrošača za grupnom verzijom ovog ugovora.

3.2 Rizici Rizik ulaganja, rizik troškova i rizik odustajanja su isti kao kod mješovitog osiguranja. Rizik smrtnosti je vezan za duljinu plaćanja premije.


Cjelina 2, Strana 3

Potrebe za kapitalom su iste kao kod ugovora o mješovitom osiguranju.

4 Doživotno osiguranje za slučaj smrti

4.1 Potrebe potrošača Doživotno osiguranje za slučaj smrti će osigurati naknadu u slučaju smrti osigurane osobe bez obzira kad ona nastupi. Stoga je ono korisno kao sredstvo osiguranja za troškove pogreba ili namirenje poreznih obveza, na primjer poreza na nasljedstvo ili taksi za smrt koje se javljaju u slučaju smrti osigurane osobe. Čini se da nema potrebe potrošača za grupnom verzijom ovog ugovora.

4.2 Rizici Relativni i apsolutni značaj rizika ulaganja i rizika smrtnosti ovisi o pristupnoj dobi i proteklom trajanju ugovora. Rizik smrtnosti se može javiti iz selektivnih odustajanja. Također postoji rizik antiselekcije. Efekti inflacije obzirom na dodatke za troškove u plativoj premiji i na samu veličinu premije mogu dovesti do značajnog rizika troškova za ugovore s dugim proteklim trajanjem. U trenucima kad je udio u imovini negativan postoji financijski rizik odustajanja. U ostalim trenucima, postoji li takav rizik ili ne ovisi o tome kolika je naknada u slučaju odustajanja u usporedbi s udjelom u imovini. Potrebe za kapitalom bi mogle biti slične onima za ugovor o mješovitom osiguranju.

5 Osiguranje za slučaj smrti

5.1 Potrebe potrošača Kad ugovor zaključuje pojedinac, on osigurava zaštitu protiv financijskog gubitka za osiguranikove članove obitelji po nižoj cijeni nego prema ugovoru o mješovitom osiguranju ili doživotnom osiguranju za slučaj smrti za isti iznos naknade. Padajuće osiguranje za slučaj smrti se može koristiti za namirenje dviju posebnih potreba. Prvo, može se koristiti za otplatu preostalog dijela kredita i drugo, može se koristiti za osiguranje prihoda obitelji s djecom sve dok se ona ne budu mogla brinuti o sebi.


Cjelina 2, Strana 4

Kad je ugovaretlj pravna osoba ili partnerstvo, ugovor se može koristiti za osiguranje zaštite u slučaju financijskog gubitka koji se može javiti u slučaju smrti ključne osobe unutar organizacije. Grupni ekvivalent ugovoru za slučaj smrti poslodavac može koristiti za osiguranje naknade članovima obitelji zaposlenika u slučaju njegove smrti dok je zaposlen. Također ga može koristiti poduzeće koje izdaje kreditne kartice za osiguranje naknade u slučaju smrti jednake preostalom saldu na kreditnoj kartici.

5.2 Rizici Osnovni rizik i u pojedinačnoj i u grupnoj verziji ugovora javlja se iz smrtnosti. Postoji značajan rizik antiselekcije u pojedinačnoj verziji ugovora koji je puno manji kod grupne verzije. Dodatno, postoji rizik smrtnosti od selektivnih odustajanja. Kod obje vrste ugovora postoji financijski rizik odustajanja u trenucima kad je udio u imovini negativan. Rizik se pogoršava u slučaju padajućeg osiguranja za slučaj smrti ako trošak naknada prelazi iznos premije koja se zaračunava. Kod obje vrste ugovora postoji rizik troškova isti kao u slučaju mješovitog osiguranja. Intrizične potrebe za kapitalom za ugovore o osiguranju za slučaj smrti su relativno male, ali u nekim pravosuđima, na primjer u zemljama EU, granica solventnosti može efektivno voditi ka značajnim potrebama.

6 Ugovori za slučaj smrti koji se mogu pretvoriti ili obnoviti

6.1 Potrebe potrošača Za pojedince ti ugovori kombiniraju atraktivnost osiguranja za slučaj smrti u smislu dobivanja jeftinog pokrića za smrt sa sigurnošću da će ga moći ili pretvoriti u ugovor trajnog oblika, tj. u mješovito osiguranje ili doživotno osiguranje za slučaj smrti, onda kad će si to moći priuštiti, ili obnoviti originalan ugovor na daljni niz godina. Čini se da nema potrebe za grupnim oblikom ovakvih ugovora.

6.2 Rizici Ovi ugovori imaju rizike vezane za ugovor osiguranja za slučaj smrti koji je u podlozi. Postojanje opcije da se ugovor pretvori ili obnovi predstavlja značajan dodatni rizik antiselekcije u trenutku iskorištenja opcije.


Cjelina 2, Strana 5

Potrebe za kapitalom mogu biti veće nego za osnovno osiguranje za slučaj smrti, ovisno o veličini bilo koje potrebne dodatne pričuve.

7 Ugovori neodgođene rente

7.1 Potrebe potrošača Oni namiruju financijsku potrebu za prihodom tijekom ostatka života osiguranika, na primjer nakon njegovog ili njezinog umirovljenja, ili za prihodom tijekom ograničenog razdoblja, na primjer za plaćanje školarine osiguranikove djece. Grupnu verzija ugovora poslodavac može koristiti za svoje zaposlenike nakon umirovljenja.

7.2 Rizici Glavni rizik kod ovih ugovora je obično rizik dugovječnosti. Povezan s time je rizik antiselekcije, veličina kojeg ovisi o veličini slobodnog izbora koji stoji na raspolaganju ugovaratelju kod kupnje ugovora. Dodatno postoje rizik ulaganja i rizik troškova. Rizik odustajanja se može pojaviti ako je odustajanje dozvoljeno. Ugovori mogu uzrokovati pojavu značajnih potreba za kapitalom, ovisno o odnosu između baze za premiju i baze za pričuvu u svrhu nadzora. Pravila vezana za granice solventnosti mogu u određenim zemljama značajno povećati tu potrebu, na primjer u zemljama EU.

8 Ugovori odgođene rente

8.1 Potrebe potrošača Pojedincima ugovor omogućuje stvaranje mirovine koja postaje plativa po njihovom umirovljenju iz unosnog zaposlenja. Na datum početka isplate rente može se ponuditi jednokratna isplata umjesto dijela ili čitave mirovine, odakle će se namiriti moguća potreba za novčanom svotom u tom trenutku, na primjer za otplatu kredita za kupnju kuće. U praksi, isti ciljevi se mogu postići na potencijalno fleksibilniji način, kombinirajući mješovito osiguranje sa neodgođenom rentom koja počinje na datum isteka osiguranja.


Cjelina 2, Strana 6

Grupni ekvivalent odgođenoj renti može koristiti poslodavac za financiranje mirovina za svoje zaposlenike.

8.2 Rizici Obzirom da se ugovor može rastaviti na kombinaciju mješovitog osiguranja i neodgođene rente, rizici su u stvari zbroj onih rizika koji se primjenjuju na ta dva ugovora. Postoje dodatni rizik ulaganja i rizik smrtnosti na datum početka isplate rente ako su garantirani uvjeti za pretvorbu mirovine iz osigurane svote garantirani. Potrebe za kapitalom su iste kao za ugovor o mješovitom osiguranju sve dok se pokriva naknada osigurane svote. Dodatni kapital može biti potreban za pokriće bilo kojih garantiranih uvjeta za pretvorbu osigurane svote u mirovinu.

9 Ugovori dugoročnog osiguranja za slučaj bolesti

9.1 Potrebe potrošača Ugovor omogućuje pojedincima osiguranje prihoda za njih i članove njihove obitelji tijekom razdoblja nesposobnosti zbog nezgode ili bolesti. Grupni ekvivalent poslodavac može koristiti za osiguranje bolesničke sheme za svoje zaposlenike.

9.2 Rizici Osnovni rizik se odnosi na vjerojatnosti prijelaza u stanje bolestan u modelu više stanja koji je u podlozi, tj. na stope početka šteta i stope prestanka šteta. Povezan s tim rizikom je značajan rizik antiselekcije u slučaju pojedinačnih ugovora, dok je takav rizik u slučaju grupnih ugovora minoran. Također, u slučaju pojedinačnih ugovora, postoji rizik bolesti iz selektivnih odustajanja. Manji su rizici povezani sa smrtnošću, troškovima i ulaganjem. Odustajanja su također financijski rizik u trenucima kad je udio u imovini ugovora negativan. Potrebe za kapitalom će ovisiti o vezi između baze za premiju i baze za pričuvu u svrhu nadzora, posebice obzirom na pretpostavke o bolesti, ali su vjerojatno manje nego kod većine drugih vrsta ugovora.


Cjelina 2, Strana 7

10 Ugovori kritičnih bolesti

10.1 Potrebe potrošača Ugovor osigurava svotu novca po dijagnozi “kritične” bolesti koja se može koristiti za medicinsku i drugu njegu. Stoga on zadovoljava važnu potrebu za financijskom sigurnošću u slučaju dobivanja takve bolesti. Ako je naknada dodana na drugi ugovor, tipično na mješovito osiguranje ili doživotno osiguranje za slučaj smrti, tada obično ubrzava isplatu naknade za smrt. Grupnu verziju samostalnog ugovora poslodavac može koristiti za osiguranje financijske sigurnosti za zaposlenike u slučaju dobivanja kritične bolesti.

10.2 Rizici I za samostalne i za dopunske naknade glavni rizik se odnosi na stope dijagnosticiranja kritičnih bolesti određenih u ugovoru. U svezi s time postoji značajan rizik antiselekcije za pojedinačne ugovore i mnogo manji za grupne ugovore. Dodatno, za pojedinačne samostalne ugovore postoji rizik selektivnog odustajanja. Samostalni ugovori mogu uzrokovati rizik troškova i obično minimalni rizik ulaganja. Također se javlja financijski rizik od odustajanja kad je udio u imovini negativan. Potrebe za kapitalom samostalnog ugovora ili marginalne potrebe za dopunsku naknadu su istog reda kao za ugovor dugoročnog osiguranja za slučaj bolesti.

11 Ugovori dugoročne njege

11.1 Potrebe potrošača Ugovor se može koristiti kao pomoć u osiguranju financijske sigurnosti od rizika potrebe njege u kući ili u staračkom domu za stariju osobu, tj. nakon umirovljenja. Grupna verzija ugovora će omogućiti poslodavcu osiguranje pokrića dugoročne njege za svoje zaposlenike, njihove supružnike i roditelje.

11.2 Rizici Osnovni rizik i za pojedinačne i za grupne ugovore odnosi se na vjerojatnosti prijelaza u modelu više stanja koji je u podlozi. Najvažnije od njih bit će vjerojatnosti početka štete


Cjelina 2, Strana 8

i svaka vjerojatnost prijelaza između stanja šteta ako ih ima više od jednog. Povezano s time postoji značajan rizik antiselekcije i rizik od selektivnih odustajanja. Postoji rizik ulaganja pošto se značajne pričuve mogu stvarati unaprijed, prije početka štete i postoji rizik troškova. U trenucima kada je udio u imovini negativan postoji financijski rizik odustajanja. U ostalim trenucima, postoji li takav rizik ili ne ovisi o tome kolika je naknada u slučaju odustajanja u usporedbi s udjelom u imovini. Može postojati značajan marketinški rizik kod tih ugovora pošto ugovaratelji mogu očekivati da su naknade dovoljne za pokriće mogućih troškova njege. Potrebe za kapitalom se mogu usporediti s onima kod ugovora mješovitog osiguranja, ali će ovisiti o prirodi ugovora i posebice o datim garancijama.

12 Unit-linked ugovori

12.1 Potrebe potrošača Unit-linked ugovor omogućuje potrošaču da dobije viši očekivani iznos naknade za danu premiju ili da plati manji očekivani iznos premije za dani iznos naknade nego kod non-linked verzije ugovora. Dodatno, unit-linked ugovor može ponuditi fleksibilnost u vrstama i iznosima uključenog pokrića i mogućnost mijenjanja premije prema potrebama.

12.2 Rizici Priroda i veličina svakog financijskog rizika iz ulaganja, troškova i demografskih pretpostavki će ovisiti o prirodi i iznosu svih danih garancija te ograničenjima postavljenim na iznos za troškove od strane marketinga ili zakonskih propisa. Rizik antiselekcije je isti kao za usporedni non-linked ugovor. Rizik selektivnog odustajanja je vjerojatno veći zbog otvorenije strukture troškova ugovora nego kod usporednog non-linked ugovora. U trenutku kada je udio u imovini negativan postoji financijski rizik od odustajanja. U ostalim trenucima, postoji li takav rizik ili ne ovisi o tome kolika je naknada za odustajanje u usporedbi sa udjelom u imovini. Iako naknada za odustajanje ne mora biti garantirana u iznosu, obično je garantirana metoda izračuna. Postoji značajan marketinški rizik zbog visoke varijance i to ili iznosa naknade za danu premiju ili iznosa premije za danu naknadu u usporedbi s usporednim non-linked ugovorom.


Cjelina 2, Strana 9

Potrebe za kapitalom suštinski ovise o strukturi dizajna ugovora.

13 Ugovori vezani uz indeks

13.1 Potrebe potrošača Ugovor vezan uz indeks omogućuje potrošaču da dobije naknadu koja će se garantirano kretati u skladu s izvršenjem indeksa ulaganja.

13.2 Rizici Osnovni rizik osiguratelja za životna osiguranja, osobito kod tih ugovora, vezan je za ulaganje. Osiguratelj možda neće moći ulagati tako da precizno uskladi garanciju naknade koju daje. Rizik da se imovina koju ima ne kreće u skladu s indeksom ulaganja nosi osiguratelj za životna osiguranja. To se može staviti nasuprot unit-linked dizajnu gdje rizik imovine snosi ugovaratelj.

K R A J

2000 Metode raspodjele dobiti Predmet 302

Cjelina 3, Strana 1

CJELINA 3 – METODE RASPODJELE DOBITI

1 Dodaci na naknade

1.1 Redovni nasljedni udio u dobiti

Redovni nasljedni udio u dobiti je nasljedni udio u dobiti koji se redovno deklarira, obično svake godine, tijekom trajanja ugovora. Jednom deklariran udio u dobiti se pripisuje osnovnoj naknadi i ne može se više uzeti. Iznos dobiti se može izračunati na jedan od tri načina • jednostavni – udio u dobiti se izražava kao postotak od osnovne naknade po ugovoru • složeni – udio u dobiti se izražava kao postotak od osnovne naknade uvećane za

svaki već pripisani udio u dobiti • super-složeni – udio u dobiti se izražava pomoću dva postotka: jedan se primjenjuje

na osnovnu naknadu, a drugi na svaki već pripisani udio u dobiti. Ako se koristi ta metoda, onda je obično drugi postotak veći od prvog.

Za dani ukupni iznos nasljednog udjela u dobiti na datum isteka mješovitog osiguranja, super-složeni pristup odgađa raspodjelu viška – kao udjela u dobiti – više od složenog pristupa koji ju pak odgađa više od jednostavnog pristupa.

1.2 Specijalni nasljedni udjeli u dobiti

Osiguratelj može deklarirati dio ili sve nasljedne udjele u dobiti kao “specijalne”, tj. kao dodatak redovnom nasljednom udjelu u dobiti koji daje.

1.3 Krajnji udjeli u dobiti

Iznos krajnjeg udjela u dobiti se određuje kada nastane osigurani slučaj. U teoriji to povlači mogućnost stalne promjene udjela u dobiti. U praksi se to ne dešava, osiguratelj ipak neće garantirati održavanje udjela u dobiti na bilo kojem određenom iznosu. Udio u dobiti koji će se dati određenom ugovoru može se specificirati na niz različitih načina, na primjer • postotak – vjerojatno promjenjiv s proteklim trajanjem – od ukupno pripisanih

nasljednih udjela u dobiti, uključujući i specijalne nasljedne udjele u dobiti;

Predmet 302 Metode raspodjele dobiti 2000

Cjelina 3, Strana 2

• postotak od ukupnog iznosa štete – prije dodavanja krajnjeg udjela u dobiti – s postotkom koji je promjenjiv obzirom na proteklo trajanje.

2 Metoda “revalorizacije”

Dobit, ili višak, koji će se dati određenom ugovoru izražava se kao postotak, recimo r%, od pričuve ugovora u svrhu nadzora. Naknada po ugovoru i premija koju plaća ugovaratelj tada rastu za isti iznos. Ako se koristi ova metoda, tada nije neobično da se dobit osiguratelja za životna osiguranja dijeli na “štednu” dobit i na “osigurateljnu” dobit. “Štedna” dobit predstavlja dobit iz imovine i može se izraziti za određeni ugovor kao

( ) Vii t 1'

+−

gdje je i’ = zarađena kamatna stopa na imovinu i = očekivana kamatna stopa na imovinu t+1V = pričuva za ugovor na kraju godine.

To je odgovarajući oblik za raspodjelu, u potpunosti ili djelomično prema metodi “revalorizacije”. “Osigurateljna” dobit je ona koja nastaje iz stvarnog iskustva koje je bolje od očekivanog za sve izvore dobiti osim povrata na imovinu. Osiguratelj tada može dobit zadržati za raspodjelu dioničarima, kao nagradu za čisto osigurateljne rizike koje su oni nosili.

3 Dividende po metodi doprinosa

Dividenda dana određenom ugovoru se računa pomoću sljedeće formule

dividenda = (V0 + P)(i’’ – i) + (q – q’’)(S – V1)

+ [E(1 + i) – E’’(1 + i’’)]

gdje je V0 = vrijednost ugovora na početku godine određena na bazi za vrednovanje

V1 = vrijednost ugovora na kraju godine određena na bazi za vrednovanje

P = bruto premija

i’’ = stvarna zarađena kamatna stopa

i = kamatna stopa iz baze za vrednovanje

q’’ = stvarna iskustvena stopa smrtnosti

q = stopa smrtnosti iz baze za vrednovanje

2000 Metode raspodjele dobiti Predmet 302

Cjelina 3, Strana 3

S = osigurana svota

E’’ = stvarni iskustveni troškovi po ugovoru

E = iskustveni troškovi po ugovoru prema bazi za vrednovanje

Dividenda se često pretvara u “kapitalizirani” dodatak naknadi, umjesto da se isplaćuje u novcu. Postoje drugi pristupi određivanju iznosa doprinosa. Posebno, jedan od njih uspoređuje pričuvu u svrhu nadzora sa zarađenim udjelom u imovini. Ako je potonji veći od ranijeg, osiguratelj će razmjer vratiti ugovaratelju. Taj razmjer se određuje tako da se spriječi da pričuva u svrhu nadzora ikad prijeđe zarađeni udio u imovini. To povlači korištenje umjetnog zarađenog udjela u dobiti koji ograničava problem pritiska novog posla. Korištenjem tog pristupa može se odrediti, teoretska dividenda za neke uzorke ugovora u relativno homogenoj grupi. Iz tih veličina se može odrediti jednostavna praktična skala koja će se primjenjivati na sve ugovore. Krajnja dividenda koja se daje stvarno vraća ugovaratelju po isteku osiguranja dio razlike između stvarno zarađenog udjela u imovini u tom trenutku i osigurane svote.

K R A J

2000 Općenito poslovno okruženje Predmet 302

Cjelina 4, Strana 1

CJELINA 4 – OPĆENITO POSLOVNO OKRUŽENJE

1 Zakonski i fiskalni režim

1.1 Djelovanje zakonskog režima Vlade mogu postavljati ograničenja na način kako mogu poslovati osiguratelji za životna osiguranja. Obično se kao cilj takvih ograničenja navodi zaštita ugovaratelja. Iako ona obično zadovoljavaju taj cilj, također mogu utjecati ili na ograničavanje inovacija ili na smanjenje naknada koje bi se inače mogle dati ugovarateljima. Slijede najčešća takva zakonska ograničenja. • Ograničenje na vrste ugovora koje osiguratelj za životna osiguranja može ponuditi.

• Ograničenja na premijske stope ili iznose za troškove koji se mogu koristiti za neke

vrste ugovora. • Zahtjevi koji se odnose na odredbe i uvjete ponuđenih ugovora, na primjer u svezi

načina izračuna kapitaliziranih i otkupnih vrijednosti.

• Ograničenja na kanale kroz koje se životna osiguranja mogu prodavati ili zahtjevi na postupke koje treba slijediti ili informacije koje treba dati kao dio procesa prodaje.

• Ograničenja na mogućnost preuzimanja rizika, na primjer zabrana korištenja rezultata

genetskih testova.

• Indirektno ograničenje na iznos poslova koji se mogu zaključiti. U većini zemalja postoje propisi vezani za minimalni iznos matematičke pričuve koji se mora držati, često puta kombinirani s minimalnim zahtjevima na granicu solventnosti osiguratelja. To utječe prvo na ograničavanje raspoloživog kapitala unutar osiguratelja za zaključenje novih poslova, a drugo na stvarno postavljanje minimalnog zahtjeva na sredstva potrebna za zaključenje ugovora;

• Ograničenja na vrste imovine ili iznos pojedine imovine u koji osiguratelj za životna

osiguranja može investirati u svrhu pokazivanja solventnosti.

Šire zakonsko okruženje u uvjetima po kojima institucije smiju vršiti poslove životnih osiguranja je također bitno. U praksi, osiguratelji za životna osiguranja će vjerojatno imati monopol u osiguranju naknada čiste zaštite, ali ne u i osiguranju štednih naknada.

Predmet 302 Općenito poslovno okruženje 2000

Cjelina 4, Strana 2

Ostale institucije koje nude štedne ugovore, na primjer banke, obično će ovisiti o drukčijim zakonskim kontrolama nego osiguratelji za životna osiguranja, što dovodi do nejednakih pravila igre obzirom na uvjete pod kojima se takvi ugovori mogu ponuditi. Zakonsko okruženje ima vjerojatno značajan utjecaj na dizajn ugovora koje prodaju osiguratelji za životna osiguranja, pošto će osiguratelji htjeti najbolje iskoristiti raspoložive zakonske mogućnosti. Obratno, dizajn ugovora treba uzeti u obzir sva postavljena ograničenja.

1.2 Djelovanje fiskalnog režima Posao životnih osiguranja se može oporezivati na mnogo različitih načina. Najčešće metode su • porez na godišnje dobiti od poslova, gdje općenito dobiti znače višak promjene

vrijednosti imovine iznad promjene vrijednosti obveza; • porez plativ na prihod od ulaganja minus dio ili svi operativni troškovi osiguratelja. Dodatno može postojati porez na prihod od premije. Unutar pojedine zemlje, različite vrste poslova životnih osiguranja se mogu oporezivati na različite načine. To može značiti da se potrošaču određeni oblici naknada mogu ponuditi jeftinije kao jedna vrsta posla nego kao druga. Porezni tretman posla životnog osiguranja može učiniti životna osiguranja više ili manje atraktivnim kao medij štednje nego ugovori koje nude štedne institucije, ovisno o različitom fiskalnom režimu. Porezne povlastice koje su pojedincima na raspolaganju mogu olakšati prodaju određenih vrsta ugovora. Porezni tretman prihoda po policama kojeg primaju ugovaratelji može iskriviti kupovne navike. Kao i kod zakonskog okruženja, dizajn produkta će na najbolji način iskoristiti svaku mogućnost koju pruža fiskalno okruženje. S druge strane, mogućnost korištenja pogodnosti poreznog tretmana može nametnuti ograničenja na dizajn produkta.

K R A J

2000 Rizik Predmet 302

Cjelina 5, Strana 1

CJELINA 5 – RIZIK

1 Izvori rizika

1.1 Uvod

Ova cjelina razmatra makro rizike s kojima se može suočiti osiguratelj za životna

osiguranja.

1.2 Podaci s police i ostali podaci

1.2.1 Podaci s police

Glavni razlog zašto su potrebni podaci s police jest da bi se moglo provesti redovito

vrednovanje obveza koje se obično, ali ne isključivo, provodi u svrhu nadzora

osiguratelja. Te podatke održava osiguratelj za životna osiguranja i aktuar koji provodi

vrednovanje obično neće imati direktnu kontrolu nad njima. Zbog toga, postoji rizik da

osiguratelj neće održavati odgovarajuće, točne i potpune zapise koji su potrebni aktuaru

i stoga niti rezultat vrednovanja neće biti točan.

Slična stvar se odnosi na podatke s police koji su potrebni za bilo koje interno

istraživanje koje provodi aktuar kako bi dao odgovarajući savjet osiguratelju.

Za neka istraživanja se može koristiti model čitavog ili dijela posla osiguratelja. Tada

postoji rizik da model adekvatno ne predstavlja posao.

1.2.2 Ostali podaci

Tipični “ostali podaci” koje zahtijeva aktuar su oni koji se koriste za određivanje

aktuarskih pretpostavki kao što su smrtnost i oboljevanje.

Može se dogoditi da interni podaci osiguratelja neće biti adekvatni za davanje pouzdanih

indikatora budućeg iskustva ili mogu biti adekvatni, ali se pokaže da su neprikladni zbog

razlika između populacije na kojoj se temelje i populacije za koju će se koristiti.

Alternativno, bilo koji vanjski podaci koji se koriste mogu biti neadekvatni ili

nepouzdani, ili čak i kad su pouzdani mogu se pokazati neprikladni iz istog razloga kao

gore.

Predmet 302 Rizik 2000

Cjelina 5, Strana 2

1.3 Smrtnost, kritične bolesti i stope bolesti

U većini istraživanja koje provodi aktuar, pretpostavke o budućoj smrtnosti, pojavi

kritične bolesti ili bolesti treba primjereno odrediti. Postoje tri rizika povezana s tim

pretpostavkama

• rizik “modela” je da odabrani model, obično distribucija vjerojatnosti, koji

predstavlja buduću smrtnost i sl., može biti neprikladan;

• rizik “parametara” je da parametri koji se koriste s modelom mogu neadekvatno

odražavati buduće iskustvo grupe osiguranika ili osoba koje će se osigurati, čak i ako

je model u podlozi prikladan;

• rizik “slučajnih fluktuacija” je da se stvarno iskustvo ne slaže s izabranim modelom i

parametrima, čak i ako oni adekvatno odražavaju grupu osiguranika ili osoba koje će

se osigurati.

Prva dva rizika postoje uvijek, pošto aktuari ne mogu predvidjeti budućnost. Međutim,

veličina rizika će se razlikovati ovisno o pouzdanosti i primjenjivosti postojećih

podataka.

Treći rizik se javlja djelomično zbog heterogenosti osiguranika ili osoba koje će se

osigurati i djelomično zbog toga što brojevi izloženosti riziku vjerojatno neće biti

dovoljno veliki da bi se mogao primijeniti zakon velikih brojeva.

1.4 Izvršenje ulaganja

U većini istraživanja koja provode aktuari treba odrediti, ili na determinističkoj ili na

stohastičkoj osnovi, pretpostavke kao što su stopa povrata, uključujući i prihod i

povećanje vrijednosti kapitala, na iznose koji će se ulagati u budućnosti. Stoga se mogu

pojaviti oba rizika, “modela” i “parametara”.

Neka istraživanja će zahtijevati pretpostavke, opet bilo na determinističkoj ili na

stohastičkoj osnovi, o budućem prihodu i povećanju vrijednosti kapitala na cjelokupnu

ili dio postojeće imovine osiguratelja. Stoga se opet mogu pojaviti oba rizika, i rizik

“modela” i rizik “parametara”.

Istraživanja koja uključuju usporedbu vrijednosti obveza i vrijednosti imovine su

podložna riziku vrijednosti kapitala obzirom na postojeću imovinu koja se vrednuje.


Cjelina 5, Strana 3

1.5 Troškovi, uključujući utjecaj inflacije

U većini istraživanja koja provode aktuari, treba odrediti pretpostavke kao što su budući

troškovi osiguratelja koji će se pojaviti. One će uzeti u obzir inflaciju, implicitno ili

eksplicitno, ili na determinističkoj ili na stohastičkoj osnovi. Stoga postoji rizik

“parametara”. Dodatno, postojat će i rizik “modela” ako se koriste stohastičke

prepostavke.

Osiguratelj će ili eksplicitno ili implicitno, u premijama koje zaračunava svojim

ugovarateljima, uključiti iznose koji su dizajnirani za pokriće tih troškova. Ti se iznosi

mogu povećati s ostalim troškovima, opet ili eksplicitno ili implicitno, i staviti nasuprot

fondova izgrađenih po ugovorima. Zbog toga postoji rizik da iznosi koji pritječu

osiguratelju tijekom godine neće biti usklađeni sa stvarnim troškovima osiguratelja u toj

godini.

1.6 Odustajanja

U većini istraživanja koja provode aktuari treba odrediti pretpostavke kao što su buduća

odustajanja po ugovorima koje je osiguratelj izdao. Zbog toga postoji rizik “parametara”

i može se javiti rizik “modela”.

Parametri u Poglavlju 1.5 će se temeljiti na modelu selektivnog utjecaja odustanaka.

Otklon od posljednjeg može narušiti prvo.

Parametri za buduće troškove, spomenuti u Poglavlju 1.5 temeljit će se na modelu

budućih odustajanja. Otkloni od posljednjeg mogu narušiti prvo. Takvi otkloni mogu

također uzrokovati neusklađenost, spomenutu u Poglavlju 1.5, između iznosa koji

pritječu osiguratelju i stvarnih troškova.

1.7 Novi poslovi

1.7.1 Struktura po prirodi i veličini ugovora Značajna neplanirana promjena u strukturi novih poslova po prirodi ili po veličini

ugovora može dovesti do značajne promjene u profilu rizika ili potrebe za kapitalom

koji osiguratelju ne stoji na raspolaganju.

Značajna neplanirana promjena u strukturi može biti drugi uzrok neusklađenja

spomenutog u Poglavlju 1.5 između iznosa koji pritječu osiguratelju i njegovih stvarnih

troškova.


Cjelina 5, Strana 4

1.7.2 Struktura po izvoru

Parametri prihvaćeni za pretpostavke u Poglavljima 1.3 i 1.5 će se temeljiti, kad je to

prikladno, na očekivanoj strukturi novih poslova po izvoru. Promjena u strukturi po

izvoru može narušiti te parametre.

1.8 Obim novih poslova

Osiguratelj za životna osiguranja treba osigurati da su kapital i administrativni zahtjevi

za zaključenje novih poslova unutar njemu raspoloživih sredstava. Neprimjeren obim

novih poslova može stoga dovesti do toga da raspoloživa sredstva nisu adekvatna.

Parametri za buduće troškove, spomenuti u Poglavlju 1.5 će se temeljiti na modelu

budućih novih poslova. Otkloni od posljednjeg mogu narušiti prvo. Također, takvi

otkloni mogu biti drugi uzrok neusklađenja, spomenutog u Poglavlju 1.5, između iznosa

koji pritječu osiguratelju i njegovih stvarnih troškova.

1.9 Garancije i opcije

I kod garancija i kod opcija osiguratelj za životna osiguranja unaprijed nudi uvjete u

slučaju nastanka događaja na kojeg se ti uvjeti odnose. Aktuar će trebati odrediti trošak

siguratelja kod provođenja istoga koristeći parametre za buduće iskustvo obzirom na

pretpostavke relevantne za određenu situaciju, kombinirane s modelom za izračun tog

troška. Tako će postojati rizici povezani sa svakim od njih.

1.10 Konkurencija

Potreba za konkurentnosti, na otvorenom tržištu, može dovesti upravu osiguratelja za

životna osiguranja na donošenje odluka koje će povećati profil rizika osiguratelja iznad

onoga što može podržati iz raspoloživih sredstava. Odluke koje bi se mogle donijeti su

• smanjiti premijske stope ili iznose koji se zaračunavaju po ugovorima novih poslova

• ponuditi dodatne garancije ili opcije po ugovorima novih poslova

• povećati udjele u dobiti po postojećim ugovorima.

1.11 Upravljanje društvom za osiguranje

Aktuar društva za životna osiguranja će dati preporuke kako treba poslovati da bi njegov

profil rizika ostao unutar raspoloživih sredstava. Međutim, obično je slučaj da uprava ne

mora slijediti te preporuke. Ona može tako odlučiti


Cjelina 5, Strana 5

• zbog razloga konkurentnosti kao što je spomenuto u Poglavlju 1.10

• zbog razloga samo-uzdizanja kao što je maksimiziranje obima novih poslova ili

iznosa fondova kojima upravlja

• kako bi maksimizirala zarade dioničara.

1.12 Ugovorne strane prema reosigurateljnim programima

Kad osiguratelj za životna osiguranja sudjeluje u reosigurateljnom ugovoru ili s drugim

osigurateljem za životna osiguranja ili s čistim reosigurateljem, on se oslanja na tog

re/osiguratelja da će namiriti obveze po tom ugovoru. Postoji rizik da re/osiguratelj to

neće biti u mogućnosti učiniti.

2 Problemi koje dovode do rizika

Uprava osiguratelja za životna osiguranja ima brojne ciljeve. Ovdje je najznačajnije da

će željeti

• maksimizirati dobit osiguratelja, bilo onu koja ide dioničarima ili onu koja ide

ugovarateljima

• maksimizirati povrat kojeg osiguratelj postiže na svoj raspoloživi kapital.

Obično to ide ruku pod ruku, ali Uprava želi biti sigurna da se kapital koristi

najpovoljnije, posebice kada treba odlučiti između brojnih konkurentnih korištenja tog

kapitala.

Cilj aktuara bi tada trebao biti omogućiti osiguratelju ostvarenje njegovih ciljeva u

kontekstu

• svog profila rizika,

• njemu raspoloživih sredstava,

• potreba općeg interesa, kao što je obično izraženo u propisima nadzora osiguratelja,

da osiguratelja izbjegne nesolventnost, i

• zahtjeva bilo kojih drugih propisa koji se primjenjuju.

Problemi koji će se suprotstaviti aktuaru u postizanju njegovog cilja su sljedeći.

• Podaci s police – je su li podaci koje je dao osiguratelj potpuni i točni?


Cjelina 5, Strana 6

• Dizajn produkta – kakve ugovore treba osiguratelj ponuditi i koje naknade i svojstva

dizajna trebaju biti uključene u njima, za dan profil rizika osiguratelja i njemu

raspoloživa sredstva?

• Određivanje premije – koliki je očekivani profit i njegova varijanca od prodaje novog

ugovora po određenim premijskim stopama ili s određenim zaračunatim iznosima i

hoće li osiguratelj imati sredstva kako bi prodao ugovor pod tim uvjetima?

• Povrat na kapital – koliki povrat na kapital osiguratelj očekuje da će postići

investirajući svoj kapital u razvoj i izdavanje novih ugovora o životnom osiguranju?

• Profitabilnost – koliki je očekivani profit i njegova varijanca od postojećih poslova?

• Uvjeti kod prekida – kakav utjecaj na profitabilnost osiguratelja ima nuđenje

određenih uvjeta u slučaju prestanka?

• Pričuve u svrhu nadzora – koje pretpostavke treba koristiti tako da pričuve i iznos

potrebnog kapitala za solventnost daju odgovarajuću sigurnost ugovarateljima?

• Ulaganje – kako osiguratelj treba ulagati svoju imovinu da bi maksimizirao očekivani

povrat sa sredstvima koja ima na raspolaganju?

• Upravljanje kapitalom – hoće li osiguratelj moći postići svoje dugoročne planove za

dana mu raspoloživa sredstva?

• Upravljanje rizikom – kako se mogu preuzimanje rizika, reosiguranje i sudjelovanje

ugovaratelja u dobiti koristiti za upravljanje rizikom tako da osiguratelj poveća profit,

dok istodobno zadržava svoj profil rizika unutar njemu raspoloživih sredstava?

K R A J

2000 Modeli u životnom osiguranju Predmet 302

Cjelina 6, Strana 1

CJELINA 6 – MODELI U ŽIVOTNOM OSIGURANJU

1 Ciljevi i uvjeti

Primarni cilj pri izgradnji modela je omogućiti aktuaru da tvrtku dobro savjetuje

kako bi ona mogla financijski funkcionirati na zdrav način. U tu svrhu modeli će

se koristiti u svakodnevnom poslu te za provjere i kontrolu poslovanja tvrtke.

Portfelj za koji se modeli izrađuju obično sadrži veliki broj različitih polica, koje

treba skupiti u manji broj relativno homogenih grupa. Police treba grupirati tako

da se pri provođenju modela od svake police u grupi mogu očekivati slični

rezultati. Tada je dovoljno da se iz svake grupe na jednoj reprezentativnoj polici

izvede model, dobije rezultat i da se taj rezultat proširi na cijelu skupinu polica.

Pojedinačna reprezentativna polica u grupi naziva se "točka modela", a određeni

broj takvih "točaka modela" može predstavljati cijeli portfelj.

Modeli trebaju zadovoljavati sljedeće uvjete

• model koji se koristi mora biti valjan, strog i adekvatno dokumentiran;

• odabrane točke modela moraju adekvatno odražavati distribuciju portfelja koji

se modelira;

• parametri koji se koriste moraju uzeti u obzir sve karakteristike portfelja koji

se modelira koje bi mogle znatno utjecati na dani savjet;

• ulazne vrijednosti za parametre trebaju odgovarati portfelju koji se modelira i

uzeti u obzir posebne karakteristike tvrtke te ekonomsko i poslovno okruženje

u kojem se djeluje;

• izlazne vrijednosti modela moraju uzeti u obzir sve karakteristike portfelja koji

se modelira koje bi mogle znatno utjecati na dani savjet.

Međutim, model ne smije biti pretjerano složen kako bi se rezultati mogli

jednostavnije interpretirati i komunicirati te da model ne bi bio predug ili

pretjerano skup za korištenje.

Pri izboru modela te za odluku o broju i tipu točaka modela može biti važna

aktuarska procjena.


Cjelina 6, Strana 2

2 Osnovne karakteristike modela

Model za projekciju portfelja životnih osiguranja treba uzeti u obzir sve tokove

novca koji se mogu pojaviti. Oni će ovisiti o prirodi ugovora, znači o njegovoj

premiji i strukturi naknade te o naknadama na temelju diskrecionog prava kao što

su negarantirane otkupne vrijednosti.

Model također treba uzeti u obzir, tamo gdje je to potrebno, tokove novca koji se

javljaju iz bilo kojeg zahtjeva nadzornih tijela za držanjem pričuva i održavanjem

dovoljne margine solventnosti.

Tokovi novca trebaju uzeti u obzir sve interakcije, posebno kada se imovina i

obveze modeliraju zajedno.

Kada modelirani portfelj sadržava zdravstvene opcije, na primjer opciju da se novi

ugovor za slučaj smrti može sklopiti bez dodatne potvrde o zdravstvenom stanju,

tada treba uzeti u obzir potencijalne tokove novca iz takvih opcija.

Treba omogućiti korištenje stohastičkih modela, kada je to potrebno, kako bi se

procijenio utjecaj financijskih garancija. U Predmetu 103 opisano je stohastičko

modeliranje i Monte Carlo metoda simulacije.

Vremensko razdoblje za kalkulaciju tokova novca u projekciji treba odabrati

imajući na umu sljedeće:

• što se češće računaju tokovi novca, to su pouzdaniji izlazni podaci modela;

• što se rjeđe računaju tokovi novca, model može brže raditi i brže se mogu

dobiti rezultati.

3 Primjene modela

3.1 Određivanje premije

Model se može koristiti za određivanje takve strukture premije za novi ili

postojeći produkt, koja će zadovoljiti osigurateljevu potrebu za profitom.

Treba odabrati određeni broj točaka modela koje će predstavljati očekivani novi

portfelj za dani produkt. Ako produkt već postoji, tada se za određivanje točaka

modela može iskoristiti profil postojećeg portfelja, prilagođenog tako da uzme u

obzir sve očekivane buduće promjene. Za novi produkt može se koristiti profil

bilo kojeg sličnog postojećeg produkta u kombinaciji sa savjetom marketinškog

odjela društva.

Za svaku točku modela, projiciraju se tokovi novca, uzimajući u obzir

rezerviranje i marginu solventnosti, na temelju skupa baznih vrijednosti za

parametre modela.


Cjelina 6, Strana 3

Neto projekcija tokova novca se tada diskontira po kamatnoj stopi, riziko

diskontnoj stopi, koja uzima u obzir

• povrat kojeg zahtijeva društvo; i

• razinu statističkog rizika koji pripada tokovima novca po određenom ugovoru;

tj. njihovo odstupanje oko očekivanja

Razina statističkog rizika može se procijeniti

• u nekim situacijama analitički, promatrajući varijance pojedinačnih korištenih

vrijednosti parametara;

• korištenjem analize osjetljivosti, kako je dolje opisano, sa deterministički

procijenjenim varijacijama vrijednosti parametara;

• korištenjem stohastičkih modela za neke, ili sve, parametre i simulacije.

U teoriji, trebalo bi primijeniti posebne riziko diskontne stope za svaku posebnu

komponentu tokova novca, jer će statistički rizik pridružen svakoj komponenti biti

različit.

Tada se premija ili troškovi za točku modela mogu definirati tako da daju dobit

koju osiguratelj zahtijeva.

Dobivene premije, ili troškove, treba promatrati s aspekta marketinga. To može

dovesti do ponovnog razmatranja

• dizajna produkta, tako da se ili odbace karakteristike koje povećavaju rizičnost

neto tokova novca, ili da se uključe karakteristike po kojima će se produkt

razlikovati od produkata konkurentnih kuća;

• kanala distribucije, ako to omogućava ili reviziju pretpostavki modela, ili veću

premiju, ili troškove kojima se neće izgubiti na utrživosti;

• zahtijevane dobiti osiguratelja;

• da li nastaviti s marketingom produkta.

Neto tokovi novca po točkama modela, proporcionalno uvećani za očekivani novi

portfelj po produktu, bit će uključeni u model portfelja cijele tvrtke. Tada aktuar

može procijeniti utjecaj u smislu upravljanja kapitalom pri prodaji produkta. Ako

je kapital problem, tada ovo može dovesti do ponovnog razmatranja dizajna

produkta da bi se smanjila njegova financijska zahtjevnost.


Cjelina 6, Strana 4

Kada se jednom za točke modela utvrde prihvatljive premije, ili troškovi, tada se

mogu odrediti i premije ili troškovi za sve varijacije ugovora.

3.2 Povrat na kapital

Neto tokovi novca za točke modela opisani u poglavlju 3.1 se mogu povećati na

bruto iznos za očekivane nove poslove i koristiti za procjenu iznosa potrebnog

kapitala za prodaju produkta. To se može usporediti s očekivanim profitima koje

će produkt generirati kako bi se odredio očekivani povrat na taj kapital.

3.3 Profitabilnost postojećeg posla

Da bi se ocijenila profitabilnost postojećeg posla treba izabrati točke modela koje

reprezentiraju posao. Točke modela korištene u prethodnoj ocjeni će biti polazna

točka. Točke će biti modificirane kako bi uzele u obzir promjene zbog novih

poslova koje je osiguratelj preuzeo i poslova koji ističu.

Treba provjeriti jesu li izabrane točke prikladne. Ako se, što je obično slučaj,

profitabilnost posla ocjenjuje u istom trenutku kad se računaju pričuve u svrhu

nadzora, jedna od provjera je koristiti točke modela za određivanje pričuva u

svrhu nadzora i tada usporediti tu vrijednost s objavljenom vrijednošću.

Za svaku točku modela, sadašnja vrijednost projiciranih tokova novca se može

dobiti na način iz poglavlja 3.1 Diskontiranje se radi koristeći odgovarajuću riziko

diskontnu stopu, iako opet teoretski treba koristiti različitu stopu za svaku struju

toka novca.

Proporcionalno uvećavanje rezultata u svakoj točki modela i njihovo zbrajanje će

dati očekivani profit iz postojećeg posla.

KRAJ

2000 Provjere podataka s polica Predmet 302

Cjelina 7, Strana 1

CJELINA 7 – PROVJERE PODATAKA S POLICA

1 Provjere

Kada se redovito obavlja neko istraživanje, može se pokušati uskladiti sadašnje

podatke s podacima iz prethodnog istraživanja.

Podaci se najprije grupiraju na neki razuman način, na primjer prema godini

početka osiguranja unutar svake vrste ugovora. Ako se koriste podaci grupirani

prema portfelju koji je ušao u knjigovodstvo tvrtke i izašao između datuma dvaju

istraživanja, tada se za svaku grupu provjerava sljedeće

podaci iz

prethodnog

istraživanja

+ portfelj

ušao u

knjige

- portfelj

izašao iz

knjiga

= podaci za

sadašnje

istraživanje

Na taj se način mogu provjeriti sljedeće stavke podataka

za portfelj nevezan uz jedinice

• broj ugovora

• osnovna osigurana svota - ili ekvivalentna naknada ovisno o prirodi ugovora

• bruto premija

• za ugovore sa sudjelovanjem u dobiti, iznos pripadnog udjela u dobiti

za portfelj vezan uz jedinice

• broj ugovora

• broj dodijeljenih jedinica podijeljenih prema vezanim fondovima

• premija koja se trenutno plaća

• trenutne naknade, npr. iznos pokrića za slučaj smrti, naknada za bolest, itd.

Reconciliation također treba uzeti u obzir i dodatne stavke, ako su bitne, kao npr.

• promjene u broju dodijeljenih jedinica nastale iz prelazaka između fondova

vezanih uz jedinice

• promjene u premijama i naknadama po postojećim ugovorima.

Periodički treba provjeravati sisteme za dobivanje podataka o kretanju kako bismo

bili sigurni da oni rade korektno i da zaposlenici rade prema zadanim

procedurama.

Podatke o kretanju treba dodatno uspoređivati s odgovarajućim računovodstvenim

podacima, posebno s obzirom na isplate naknada.

2000 Provjere podataka s polica Predmet 302

Cjelina 7, Strana 2

2 Provjere konzistentnosti

Primjeri takvih provjera za ugovore nevezane uz jedinice su

• Prosječna osigurana svota ili premija za svaku vrstu osiguranja treba biti

razumna i konzistentna s iznosima iz prethodnog istraživanja.

• Omjer između osnovne osigurane svote (ili ekvivalentne naknade) i premije za

svaku vrstu osiguranja s višekratnim plaćanjem premije treba biti razuman i

konzistentan s iznosom iz prethodnog istraživanja.

Primjeri za ugovore vezane uz jedinice su

• Provjera da su brojevi jedinica kupljeni za premije i unovčeni za isplatu

naknada konzistentni s odgovarajućim stavkama prihoda u računovodstvu.

• Provjera da su interna kretanja jedinica, na primjer unovčenje zaračunatih

iznosa, konzistentna s viškom nastalim tijekom godine.

3 Provjere neobičnih vrijednosti

Treba provjeriti sve neobične vrijednosti, na primjer:

• vrlo velike vrijednosti ili nula vrijednosti po ugovorima vezanim uz jedinice

• nemoguće datume rođenja ili dobi umirovljenja ili početka osiguranja.

Moguće je gledati pojedinačne vrijednosti, ali i grupirati stavke i gledati koliko su

dobro distribuirane. Na primjer, neobično velika grupa s istim mjesecom rođenja

može ukazivati na pogrešku pri unosu podataka koju je vrijedno dalje istraživati.

4 Provjere nasumce

Dobro je provjeravati izvadak podataka iz računala s "papirnatim" informacijama

iz administrativne arhive. To se može napraviti slučajnim odabirom nekih polica.

5 Analiza viška / dobiti

Veliko neslaganje analize u usporedbi s prethodnim analizama može ukazivati na

problem s podacima.

KRAJ

2000 Dizajn produkta Predmet 302

Cjelina 8, Strana 1

CJELINA 8 – DIZAJN PRODUKTA

Kada aktuar želi odrediti prikladnost predloženog dizajna ugovora, treba

razmatrati sljedeće faktore, s tim da se neće svi nužno primjenjivati u svakoj

situaciji.

• Profitabilnost -Osiguratelj želi biti siguran da će zaračunate premije za

ugovore nevezane uz jedinice biti dovoljne za isplatu naknada i troškove u

svim predvidivim okolnostima. Kod ugovora vezanih uz jedinice osiguratelj

želi biti siguran da će ukupna naplata biti dovoljna za pokriće troškova koji će

se pojaviti.

• Utrživost - Ponuđene naknade trebaju biti privlačne tržištu na kojem će se

produkt prodavati. Produkt može biti atraktivniji s inovativnim svojstvima u

dizajnu kao i s dodatnim opcijama i garancijama. Kod ugovora vezanih uz

jedinice, potencijalnom tržištu treba biti privlačna struktura zaračunavanja i

treba vidjeti trebaju li zaračunati troškovi biti garantirani. Općenito, treba

vidjeti koje garancije se mogu dati s obzirom na premijske stope.

• Konkurentnost - Osiguratelj neće htjeti da se struktura i nivo zaračunatih

troškova po ugovorima vezanim uz jedinice pretjerano razlikuju od

konkurentskih, ali to ovisi o marketingu tog produkta. Isto vrijedi za premije

po ugovorima nevezanim uz jedinice bez sudjelovanja u dobiti.

• Potrebno financiranje - Osiguratelj će htjeti naknade i zaračunate troškove tako

dizajnirane da minimiziraju potrebno financiranje, osim ako ima dovoljno

kapitala. Produkti vezani uz jedinice lakše se mogu dizajnom prilagoditi tom

cilju nego produkti nevezani uz jedinice.

• Karakteristike rizika - Treba razmotriti koliko je prihvatljiv nivo rizika koji

proizlazi iz predloženog dizajna ugovora. Prihvatljivi nivo rizika ovisi o

mogućnosti ili želji osiguratelja da interno apsorbira rizik ili da ga reosigura.

• Težina garancija - Osiguratelj treba razmotriti težinu koju nose bilo kakve

garancije, na primjer nivo garantiranih otkupnih vrijednosti po ugovorima

nevezanim uz jedinice.

• Osjetljivost dobiti - Kod ugovora vezanih uz jedinice struktura zaračunavanja

može biti takva da smanjuje osjetljivost profitabilnosti ugovora na varijacije u

budućem iskustvu.

• Namirenje gubitka po jednoj vrsti ugovora iz dobiti po drugoj vrsti -

Osiguratelj treba odlučiti u kojoj će mjeri naknaditi gubitak po jednoj vrsti

ugovora iz dobiti po drugoj vrsti, na primjer između malih i velikih ugovora.

Marketinška prednost jednostavne premije ili strukture zaračunavanja može

2000 Dizajn produkta Predmet 302

Cjelina 8, Strana 2

biti u proturječju sa željom da se izbjegne namirenje gubitka po jednoj vrsti

ugovora iz dobiti po drugoj vrsti.

• Sustavi za administraciju - Administracija novog produkta može biti sistemski

zahtjevna tako da ograničava ili naknade ili strukturu zaračunavanja.

• Konzistentnost s drugim produktima osiguratelja - Osiguratelj možda želi da

strukture premije i naknada nove police budu barem slične postojećem

portfelju.

Ovi faktori nisu nužno nezavisni, jer zadovoljenje jednog može biti na uštrb

zadovoljenja drugog, tako da su obično potrebni kompromisi. Također, faktori

nisu nužno međusobno isključivi.

KRAJ

2000 Određivanje pretpostavki Predmet 302

Cjelina 9, Strana 1

CJELINA 9 – ODREĐIVANJE PRETPOSTAVKI

Kao u cijelom aktuarskom poslu, i kod određivanja pretpostavki važno je: • Uzeti u obzir za što će se pretpostavke koristiti; • Posebno paziti na odabir onih pretpostavki koje će imati najveći financijski

značaj; te • Uzeti u obzir svaku konzistentnost koja bi trebala postojati između različitih

pretpostavki.

1 Određivanje premije za ugovore osiguranja života

1.1 Demografske pretpostavke U ovom poglavlju biti će govora o sljedećim mogućim ulaznim parametrima modela za određivanje premije ugovora osiguranja života: • stope smrtnosti • stope kritičnih bolesti • vjerojatnosti prijelaza za dugoročne bolesti • vjerojatnosti prijelaza za dugoročnu njegu jer se isti principi primjenjuju u svakom od tih slučajeva. Vrijednosti parametara trebaju odražavati očekivano buduće iskustvo osoba koje će sklopiti ugovor kojem određujemo cijenu. Te će se vrijednosti temeljiti na prilagođenim stopama, ili vjerojatnostima prijelaza, iz standardne tablice. Ako osiguratelj ima odgovarajuće podatke, prilagođeni podaci mogu se dobiti analizom osigurateljeva vlastitog iskustva za danu vrstu ugovora. U suprotnom, kao zamjena može se koristiti iskustvo slične vrste osiguranja. Podaci bi se trebali odnositi na određeni broj godina, tako da je količina podataka dovoljna, ali da se ne dogodi pretjerana heterogenost zbog trendova u vremenu. Analiza bi trebala podijeliti podatke u relevantne homogene grupe, uz uvjet da se unutar svake skupine zadrži odgovarajući nivo podataka. Ako osiguratelj nema dovoljno podataka da dobije pouzdane rezultate, ili uopće nema odgovarajućih podataka, tada se mogu koristiti drugi osigurateljni izvori, kao Continuous Mortality Investigation Reports u UK, ili podaci reosiguratelja.


Cjelina 9, Strana 2

Ako se prilagođene stope trebaju primijeniti na klasu osoba za koje se očekuje drugačije iskustvo od onih na koje se odnose analizirani podaci, tada su potrebne daljnje prilagodbe. To se može dogoditi zbog promjene ciljnog tržišta, kanala distribucije ili baze za preuzimanje rizika i prihvata u osiguranje.

1.2 Povrat na ulaganja Na vrijednost ovog parametra utjecati će • važnost pretpostavke za profitabilnost produkta, što će ovisiti o nivou

rezerviranja i danim garancijama na ulaganja • količina danih garancija na ulaganja po ugovoru - ovo će utjecati na vrste

imovine u koje će se ulagati premije iz ugovora • količina rizika reinvestiranja te koliko se on može umanjiti odgovarajućim

izborom imovine - što je manji rizik reinvestiranja, to se manje treba paziti na buduće prinose od ulaganja

• predviđena mješavina ulaganja po ugovoru, na koju utječe gore opisano,

trenutni povrat na ulaganja unutar te mješavine, te vjerojatni budući povrat tamo gdje je to prikladno.

1.3 Troškovi i provizija

Vrijednosti parametara za troškove trebaju odražavati očekivane troškove za obradu i administraciju portfelja po produktu kojem određujemo cijenu. Vrijednosti ćemo odrediti nakon analize bliskog osigurateljevog iskustva za vrstu osiguranja koju promatramo. Rezultat te analize bit će podjela troškova po funkciji te vjerojatno po tome da li očekujemo da trošak bude proporcionalan premiji ili naknadi, ili se može izraziti u fiksnom iznosu po ugovoru. Ako osiguratelj nema dovoljno iskustvo koje bi dalo smislen rezultat, ili odgovarajuće iskustvo nije dostupno, tada se vrijednosti parametara mogu bazirati na sličnoj vrsti osiguranja, a ako ni to nije dostupno ili pouzdano, tada na podacima drugih osigurateljnih izvora ili na podacima reosiguratelja.


Cjelina 9, Strana 3

Kod troškova postoji rizik kako ugraditi u premije ili strukture zaračunavanja one troškove koji ne variraju s veličinom ugovora. Evo nekoliko mogućih načina rješenja tog problema. • Pojedinačni izračun premijskih stopa ili zaračunatih troškova. • Dodatak premiji za trošak police - ili odbitak od višekratnih isplata naknade -

za ugovore nevezane uz jedinice ili zaračunati troškovi koji odgovaraju trošku po polici za ugovore vezane uz jedinice. Ovaj pristup možda treba modificirati ako su trošak police ili zaračunati troškovi nekonkurentni, ali takve modifikacije povećavaju rizik za osiguratelja.

• " Razlikovanje po osiguranoj svoti". Za ugovore nevezane uz jedinice,

zaračunavaju se različite premijske stope ovisno o tome u koju skupinu pada osigurana svota. Za ugovore vezane uz jedinice, primjenjuju se različiti zaračunati troškovi, na primjer stope dodjeljivanja, ovisno o tome u koju skupinu pada premija koja se plaća.

Vrijednosti parametara provizije odrediti će osiguratelj i to vjerojatno uzimajući u obzir provizijske stope koje su uobičajene na tržištu na kojem osiguratelj namjerava prodavati produkt.

1.4 Inflacija troškova Pri određivanju vrijednosti ovog parametra može se uzeti u obzir sljedeće • trenutne stope inflacije, i to i cijena i plaća • očekivane buduće stope inflacije • razlika između povrata na državne vrijednosnice s fiksnom kamatom i povrata

na državne vrijednosnice vezane uz indeks, ako takve postoje • nedavno stvarno iskustvo osiguratelja / osigurateljne industrije.

1.5 Odustajanja Pretpostavke o odustajanju trebaju odražavati očekivano buduće iskustvo s obzirom na ugovore koji će se prodavati. One će se temeljiti na analizi nedavnog iskustva osiguratelja. Idealno, to bi trebalo biti povezano s ugovorom kojem određujemo cijenu, ali ako ne postoji takvo iskustvo ili podaci nisu dovoljni, tada treba analizirati iskustvo sa sličnim ugovorima.


Cjelina 9, Strana 4

Ako osiguratelj nema odgovarajuće podatke, može koristiti iskustvo cijele osigurateljne industrije. Rezultate takvih analiza treba ispitati kako bi se otkrio eventualni utjecaj specijalnih faktora kao što je nepovoljna ekonomska situacija u zemlji.

Ako se stope trebaju primijeniti na klasu osoba za koje se očekuje drukčije iskustvo od iskustva klase na koju se odnose analizirani podaci, tada možda treba prilagoditi stope. To se može dogoditi zbog promjena u naknadama ili ciljnog tržišta ili kanala distribucije.

1.6 Margine Pretpostavke izvedene u prethodnim poglavljima su procjene očekivanih vrijednosti parametara.

Ako se za određivanje premije ugovora o osiguranju života koristi model toka novca, treba uzeti u obzir rizik osiguratelja zbog nepovoljnog budućeg iskustva, kako je opisano u Poglavlju 4 Cjeline 6,

• ili kroz riziko element riziko diskontne stope • ili kroz procjenu margina za primjenu na očekivane vrijednosti.

Ako se za određivanje premije koristi model formule, kako je opisano u Predmetima 104 i 105, prvi gore navedeni pristup nije moguć pa se rizik nepovoljnog budućeg iskustva pokriva marginama. Ipak, ovaj model ne pomaže aktuaru da kvantificira kolike bi mogle biti te margine pa aktuar mora umjesto toga koristiti prosudbu temeljenu na prošlom iskustvu.

1.7 Zahtijevana dobit

1.7.1 Riziko diskontna stopa Razumno je za pretpostaviti da vlasnici osigurateljne kuće za životna osiguranja odlučuju gdje će investirati na temelju usporedbe povrata različitih osiguratelja, u odnosu na rizike, te mogu premjestiti svoj kapital iz jedne kuće u drugu ako žele.

Investitor će zahtijevati višu očekivanu stopu povrata kod rizičnog ulaganja nego kod sigurnog ulaganja, kako bi kompenzirao rizike neispunjenja ugovornih obveza, poslovnog neuspjeha itd. Često se kaže da investitor zahtijeva "riziko premiju" povrh očekivanog povrata kojeg bi imao na sigurnija ulaganja.

Korisno je iz ekonomske teorije posuditi koncept "nerizične" imovine, tj. imovine koja daje određeni povrat bez ikakvog rizika neispunjenja ugovornih obveza.

Ulaganje u osigurateljnu kuću za životna osiguranja sigurno nije isto što i ulaganje u ekonomski idealiziranu nerizičnu imovinu. Investitori će zahtijevati očekivanu stopu povrata jednaku stopi za nerizična ulaganja plus riziko premiju. Takva stopa


Cjelina 9, Strana 5

povrata zove se "riziko diskontna stopa". Postavlja se pitanje, koja je riziko premija dovoljna da kompenzira rizike ulaganja u osigurateljnu kuću za životna osiguranja? Za pronalaženje odgovora na ovakva pitanja ulagači na tržištu vrijednosnica koriste Capital Asset Pricing Model, CAPM. Ideja CAPM-a je da dobro raspršen portfelj dionica poništava rizik ulaganja u pojedinačne dionice i ostavlja jedino neizbježan rizik ulaganja na burzi. Može se izabrati odgovarajući predstavnik nerizične imovine, kao što su kratkoročni depoziti koje izdaje stabilna vlada, te procijeniti prosječnu riziko premiju koju je raspršeni portfelj dionica donio iznad nerizične stope kroz neko vremensko razdoblje. Tada se postavlja pitanje koliko su rizične dionice određenog osiguratelja u usporedbi s raspršenim portfeljem. Rezultat CAPM-a je da je čista riziko premija za svaku pojedinu dionicu proprocionalna njenoj Beta. CAPM je samo jedan primjer kako tržište može procijeniti dionice tvrtke. Važno je napomenuti da aktuar neće sam odrediti koja je odgovarajuća stopa povrata za dioničare. Aktuar će trebati postaviti pretpostavke, ali tržište je konačni sudac. Nisu svi projekti jednako rizični. Osiguratelj životnih osiguranja treba na sebe gledati kao na bilo kojeg drugog ulagača kada razmatra rizičnost novog produkta, jer je dugoročno gledano dobit koja nastaje od cijelog društva zapravo dobit koja nastaje iz produkata koje društvo prodaje. Promjena u strukturi portfelja, na primjer pomicanje od starih i sigurnih produkata prema novim i inovativnim produktima, promijenila bi tržišno vrednovanje rizičnosti društva. Sljedeće karakteristike mogu povećati rizičnost produkta, gledano s aspekta ulaganja • nedostatak prijašnjih podataka • visoke garancije • opcije za ugovaratelja • fiksni troškovi. Nije lako procijeniti ove rizike, a još je teže reći kakav bi oni efekt trebali imati na riziko diskontnu stopu. Korisne informacije mogu se dobiti iz analiza opisanih u Poglavlju 4 Cjeline 6.

1.7.2 Kriterij dobiti Kriterij dobiti je često jedan broj koji pokušava prikazati relativnu učinkovitost produkata s različitim pokazateljima profita. Ako primijenimo kriterij dobiti na različite produkte s različitim pokazateljima profita i rangiramo rezultate, možemo pouzdano reći koji produkti najučinkovitije koriste kapital tvrtke.


Cjelina 9, Strana 6

Među kriterijima dobiti koji se mogu koristiti su • neto sadašnja vrijednost, izražena na različite načine • interna stopa povrata • diskontirano razdoblje povrata Neto sadašnja vrijednost

Diskontiranjem pokazatelja profita po riziko diskontnoj stopi dobiva se "neto sadašnja vrijednost". Ako ulagatelj bira između budućih tokova novca iz dva različita ulaganja, prema teoriji ekonomije on treba odabrati ono s većom neto sadašnjom vrijednošću. To je optimalan izbor i ne može se poboljšati. Drugim riječima, prvi prioritet managera bilo koje tvrtke je maksimiziranje neto sadašnje vrijednosti tvrtke. To znači da je neto sadašnja vrijednost najbolji kriterij dobiti, te ako neki drugi kriterij pokazuje drukčije, tvrtka treba odabrati prema neto sadašnjoj vrijednosti. Ovaj važan rezultat ovisi o nekoliko pretpostavki, uključujući • Pretpostavlja da postoji savršeno slobodno i efikasno tržište kapitala. • Pretpostavlja da, ako se uspoređuju dva rizična ulaganja, svako se diskontira

po riziko diskontnoj stopi koja odgovara njegovoj rizičnosti. Postoje također neka praktična pitanja koja treba imati na umu kada se koristi neto sadašnja vrijednost, kao što su • Podložno je zakonu padajućih prinosa. Da nije, tada bi tvrtka koja može

prodati jednu policu s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću mogla prodati neograničen broj polica i povećati vrijednost tvrtke bez ograničenja.

• Ne govori se ništa o konkurenciji. Nema smisla dizajnirati produkt s visokom neto sadašnjom vrijednošću ako se on ne može prodati.

Kako izraziti neto sadašnje vrijednosti? Jedan je pristup da se neto sadašnje vrijednosti izraze na način koji odražava napor uložen u prodaju police. Jedna takva mjera je iznos početne provizije za pribavljača. Tržište za svaki osigurateljni produkt je ograničeno, a udjel ukupnog tržišta koje tvrtka može osvojiti je vjerojatno vrlo mali postotak toga. Ugovaratelj mjeri trošak osiguranja u terminima premija koje plaća, a često se mjeri veličina tržišta u terminima premijskog prihoda osigurateljnih društava - između ostalog. Dakle, još jedna korisna mjera profita je u terminima premijskog prihoda, s obzirom da je to povezano s veličinom tržišta.


Cjelina 9, Strana 7

Stoga se neto sadašnja vrijednost može izraziti kao postotak od neto sadašnje vrijednosti premija koje će biti plaćene po polici. Ako sve ostalo ostaje isto, osiguratelj bi trebao težiti prodaji istog volumena premija, tj. osvojiti isti udjel u tržištu, za veću neto sadašnju vrijednost. Interna stopa povrata

Definira se kao stopa povrata uz koju je diskontirana vrijednost tokova novca jednaka nuli. Ako sve ostalo ostaje isto, osiguratelj treba preferirati produkte s višom internom stopom povrata. Međutim, interna stopa povrata ne slaže se uvijek s neto sadašnjom vrijednošću. Neto sadašnja vrijednost u nekim slučajevima može biti pouzdanija, na primjer • Ako u toku profita u pokazatelju profita postoji više od jedne promjene

predznaka, interna stopa povrata obično neće biti jedinstvena. • Neto sadašnja vrijednost može se povezati s korisnim indikatorima vrijednosti

police, u terminima težine prodaje ili udjela na tržištu. To se ne može postići s internom stopom povrata.

• Ako polica od početka proizvodi dobit, tada interna stopa povrata ne mora niti

postojati. No, neto sadašnja vrijednost uvijek postoji. Diskontirano razdoblje povrata

Diskontirano razdoblje povrata je trajanje police kod kojeg do tada nastala dobit ima sadašnju vrijednost nula, tj. to je vrijeme potrebno da osiguratelj povrati početno ulaganje s kamatom po riziko diskontnoj stopi. Osiguratelj s ograničenim kapitalom može preferirati produkte s najkraćim mogućim razdobljem povrata. Diskontirano razdoblje povrata obično se neće slagati s neto sadašnjom vrijednošću jer potpuno zanemaruje sve tokove novca nakon tog razdoblja.

2 Vrednovanje ugovora o životnom osiguranju

2.1 U svrhu određivanja pričuva Početna točka za određivanje pretpostavki biti će očekivano buduće iskustvo, a principi će biti isti kao oni koji važe za dobivanje pretpostavki u svrhu određivanja premije. Neophodno je primijeniti margine na te očekivane vrijednosti tako da je vjerojatnost da rezultirajuće pričuve budu nedovoljne ispod prihvatljivo niskog broja. Što je prihvatljivo nisko, ovisit će o razlogu vrednovanja ugovora i o zakonskim odredbama.


Cjelina 9, Strana 8

Tu dovoljnost treba procijeniti u kontekstu imovine koju društvo ima u svrhu zadovoljenja svojih obveza. To će utjecati na pretpostavke o marginama (koje se odnose na ulaganja) i možda inflaciji. Veličina margina može se procijeniti • analitički, ako to dozvoljava priroda pretpostavki • simulacijom pomoću odgovarajućih stohastičkih modela • analizom osjetljivosti ili njihova veličina može biti zakonski regulirana.

2.2 U svrhu određivanja profitabilnosti postojećeg portfelja Principi koji se ovdje koriste isti su kao oni koji se koriste za dobivanje pretpostavki u svrhu određivanja premije koristeći model toka novca. Međutim, to ne znači nužno da će u obje svrhe vrijednosti parametara biti iste za određenu vrstu ugovora. Posebno, dodatak za rizik može biti drugačiji.

KRAJ

2000 Faktori koji utječu na smrtnost, selekciju i standardizaciju Predmet 105

Cjelina 10, Strana 1

CJELINA 10 – FAKTORI KOJI UTJEČU NA SMRTNOST,

SELEKCIJU I STANDARDIZACIJU

1 Selekcija

Selekcija je postupak kojim se osobe razdjeljuju u odvojene grupe tako da smrtnost (ili

poboljevanje) u svakoj grupi bude homogena. Iskustvo svih osoba u pojedinoj grupi

može se na zadovoljavajući način modelirati istim stohastičkim modelom smrtnosti (ili

poboljevanja).

Ponekad je postupak raspodjele proveden s obzirom na osobe, npr. podjela ponuda za

životno osiguranje u razrede; za osobe u različitim razredima zaručunavat će se premije

po različitim premijskim stopama koje odražavaju razlike u smrtnosti između razreda.

Nekad podjelu rade sami osiguranici, npr. odlučivanjem da li ili ne kupiti neodgođenu

rentu; iskustvo smrtnosti onih koji kupuju rentu obično je bolje od onih koji ju ne kupuju.

Razlika u nivoima smrtnosti između grupa naziva se veličinom učinka selekcije.

Najzastupljenije vrste selekcija razvrstane su u kategorije.

1.1 Privremena početna selekcija

Svaka je grupa definirana određenim događajem (događaj selekcije) koji se dešava svim

članovima grupe u određenoj dobi, npr. kupovina police životnog osiguranja u dobi x,

umirovljenje zbog lošeg zdravlja u dobi x.

Za svaku grupu se izračunavaju selektirane tablice smrtnosti (koje predstavljaju

stohastički model smrtnosti) (vidi Cjelinu 2). Opaženi uzorci smrtnosti u svakoj grupi

razlikuju se samo u prvih s godina od događaja selekcije. Duljina razdoblja selekcije je s

godina. Razlike su privremene i stoga se ova pojava zove privremena početna selekcija

(vidi Cjelinu 2).

1.2 Selekcija po razredima

Svaka grupa je određena prema kategoriji ili razredu posebnih karakteristika populacije,

npr. spol, s razredima muškarac i žena; zanimanje, s razredima fizički i nefizički radnik.

Stohastički modeli (tablice smrtnosti) su različiti za svaki razred. Ne postoje zajedničke

osobine modela, oni se razlikuju za sve dobi.

Ovo se zove selekcija po razredima.

1.3 Vremenska selekcija

Smrtnost (ili poboljevanje) populacije mijenja se s kalendarskim vremenom. Ovaj se

učinak opaža za sve dobi.

2000 Faktori koji utječu na smrtnost, selekciju i standardizaciju Predmet 105


Obično se stope smrtnosti smanjuju (poboljšavaju) tijekom vremena, iako može biti

izuzetaka, npr. trenutno je porasla stopa smrtnosti za neke dobi u Engleskoj i Walesu.

Izračunava se zasebni model ili tablica za svako kalendarsko razdoblje, npr. English Life

Table No 14 1980-82; English Life Table No 15 1990-92. Razlike između tablica

nazvane su vremenskom selekcijom.

1.4 Antiselekcija

Antiselekciju karakterizira način na koji su selektirane grupe dobivene, prije negoli

karakteristike same grupe. Tako se svaki od prethodnih oblika selekcije može također

pojaviti i kao antiselekcija. Antiselekcija obično uključuje element samoselekcije koji

djeluje na razbijanje (protiv) kontroliranog postupka selekcije provedenog s obzirom na

osobe. Antiselekcija ide za tim da smanji učinkovitost kontrolirane selekcije.

Preuzimanje rizika je postupak kojim osiguratelj za životna osiguranja razdjeljuje osobe u

homogene grupe rizika koristeći vrijednosti određenih faktora (faktori za određivanje

premije) za svaku pojedinu osobu. Ako budući ugovaratelj zna da osiguratelj ne

upotrebljava neki faktor za određivanje premije, npr. status pušač/nepušač, tada će on

radije kupiti policu od tog osiguratelja nego od nekog koji taj status ima u faktorima za

određivanje premije. Ovo će za posljedicu imati smanjenje učinka kontrolirane selekcije

provedene od strane osiguratelja prilikom preuzimanja rizika. Učinak samoselekcije

pušača je protivan osigurateljevom postupku selekcije, to je primjer antiselekcije.

1.5 Lažna selekcija

Kad su formirane homogene grupe obično se prešutno zaključuje da su razlike u

smrtnosti između grupa posljedica faktora na osnovi kojih su grupe dobivene. Međutim,

mogu postojati druge razlike u sastavu grupa i one mogu biti pravi razlog opaženih

razlika u smrtnosti, prije negoli razlike u faktorima na osnovu kojih su grupe formirane.

Pripisivanje razlika u smrtnosti između grupa faktorima prema kojima su one određene a

koji nisu stvarni uzroci tih razlika zove se lažna selekcija. Na primjer, kad se populacija

Engleske i Walesa podijeli po području boravka opažaju se neke očite razlike u smrtnosti.

Međutim, najveći dio ovih razlika može se objasniti različitom mješavinom zanimanja u

svakom području. Razredi selekcije pripisani područjima su lažni i dobrim su dijelom

posljedica razlika u sastavu zanimanja za pojedina područja.

U statističkoj terminologiji, razlike u smrtnosti zbog zanimanja su pomiješane s

regionalnim razlikama.

K R A J

2000 Cijene garancija po ugovorima o životnom osiguranju Predmet 105

Cjelina 9, Strana 1

CJELINA 9 – CIJENE GARANCIJA PO UGOVORIMA O

ŽIVOTNOM OSIGURANJU

1 Garancije na ulaganje

Tradicionalni ugovori o životnom osiguranju prenose rizik smrtnosti, troškova i ulaganja

s ugovaratelja na osiguratelja. Sve više novijih ugovora često ostavlja rizik ulaganja

ugovaratelju kao što su to npr. unit-linked ugovori mješovitog osiguranja. Takve police

moguće je učiniti još privlačnijima ako se na osiguratelja prenese dio rizika ulaganja, na

primjer

• garantira se da vrijednost po isteku unit-linked ugovora o doživljenju neće pasti ispod

određene minimalne vrijednosti,

• garantira se da otkupna vrijednost unit-linked ugovora mješovitog osiguranja neće

pasti ispod određene minimalne vrijednosti.

Tradicionalne ugovore moguće je također učiniti privlačnijima ako osiguratelj da

garanciju na izvršenje ulaganja, na primjer

• garantirana minimalna vrijednost po isteku za ugovore mješovitog osiguranja koji

nisu unit-linked

• akumulirani fond po ugovoru o odgođenoj renti moguće je pretvoriti u rentu pod

garantiranim uvjetima.

U svakom od slučajeva je ugovaratelj zaštićen od rizika “propadanja”. Rizik osiguratelja

sastoji se u tome da u nekom budućem vremenskom trenutku njegova imovina koja

“pokriva” ugovor ne bude dovoljna za izvršenje garancija. Ako osiguratelj provodi

načelo kontrole ulaganja npr. kod tradicionalnih ugovora s garancijama, dolazi do sukoba

između ulaganja da se zadovolje garancije i ulaganja za postizanje najveće dobiti.

Ukoliko osiguratelj ne želi ulagati tako da zadovolji garancije, tada mora uključiti trošak

garancije u izračun početne premije. Ako osiguratelj ne provodi kontrolu ulaganja, npr.

kod unit-linked ugovora mješovitog osiguranja, tada stupanj neizvršenja garancije mora

biti uračunat u cijenu garancije u početnoj premiji.

1.1 Određivanje cijena garancija na ulaganje

Obveza po garanciji na ulaganje je višak garantiranog iznosa (npr. garantirani iznos po

isteku ugovora mješovitog osiguranja, ili fond za kupovinu “garantirane rente” po

tekućim tržišnim stopama) iznad zarađenog udjela u imovini, u trenutku (trenucima) kad

garancija može biti izvršena. Ugovaratelj će izabrati mogućnost iskorištenja garancije ako

je ona “u novcu” tj ako je financijski isplativa.

Vrijednost ovih obveza moguće je odrediti koristeći


Cjelina 9, Strana 2

• tehniku određivanja cijena opcija

• stohastičku simulaciju izvršenja ulaganja.

Tehnika određivanja cijena opcija

Opcije koje su uključene u ugovore o životnom osiguranju slične su opcijama kojima se

trguje na tržištu kapitala. Garancija po doživljenju odgovara (Europskoj) “put” opciji u

kojoj izvršna cijena predstavlja garanciju po doživljenju. Opcija otkupne vrijednosti

slična je Američkoj opciji ili nizu opcija s različitim izvršnim cijenama koje odgovaraju

garantiranim otkupnim vrijednostima.

Garantirana renta odgovara “call” opciji na obveznicama koja osigurava ispunjenje

garancije tj. izvršnu cijenu koja generira zahtjevanu fiksnu stopu povrata. Isto tako,

moguće je zrcaliti opciju zamjenom promjenjive stope povrata na dan izvršenja opcije u

fiksnu stopu povrata dovoljnu za postizanje garantirane rente.

Teško je postići da cijeli investicijski fond korespondira jednoj opciji koja se prodaje na

tržištu. Međutim, moguća je aproksimacija koristeći opcije upisane na tržišne indekse za

obveznice i dionice.

U času izdavanja police sve garancije će biti “izvan novca” tj. neće imati nikakvu

intrinzičnu (realnu) vrijednost, jer su postojeće stope na tržištu više nego dovoljne da

zadovolje garancije, već će imati vrijednost tijekom vremena koja je rezultat pogleda

mnogih investitora (“tržišta”) na sadašnju vrijednost mogućeg budućeg troška opcije.

Na taj način se preko tržišne cijene odgovarajuće opcije može odrediti vrijednost opcije

uključene u ugovor o životnom osiguranju.

Stohastička simulacija

Stohastički model stope povrata na ulaganje tj.Wilkie Model koristi se za simulaciju

buduće cijene imovine. Pretpostavke koje stoje u podlozi modela moraju se pažljivo

odrediti kako bi se postigla korespondencija s osigurateljevom planiranom strategijom

ulaganja. Potreban je velik broj simulacija da bi se dobili pouzdani rezulati.

Za neke je garancije obveza fiksna npr. garancija vrijednosti po isteku, dok za neke ovisi

o budućim uvjetima na tržištu npr. za garantirane rente. U posljednjem slučaju trebaju se

osim faktora koji utječu na vrijednost imovine simulirati i faktori koji utječu na vrijednost

obveza.

Pretpostavlja se da će ugovaratelj sigurno iskoristiti garanciju npr. garantiranu otkupnu

vrijednost, čim je ona “u novcu”. Sadašnja vrijednost može se izračunati diskontiranjem

simuliranog troška iskorištenja opcije po odgovarajućoj kamatnoj stopi. Ponovljene

simulacije će generirati vjerojatnosnu funkciju distribucije sadašnje vrijednosti cijene

opcije. Osiguratelj tada može zaračunati premiju koja pokriva sadašnju vrijednost cijene

opcije s velikom vjerojatnošću, npr. 0.99.


Cjelina 9, Strana 3

2 Opcije na rizik smrti

Uobičajeno je da police životnog osiguranja sadrže opcije za

• kupovinu dodatnog osiguranja bez daljnjih dokaza o zdravstvenom stanju, po

standardnim premijskim stopama (za dostignutu dob) na dan iskorištenja opcije,

• obnovu police životnog osiguranja po njenom isteku, npr. osiguranja za slučaj smrti s

određenim trajanjem, bez pružanja dodatnih dokaza o zdravstvenom stanju,

• promjenu dijela osigurane svote iz jedne vrste ugovora u drugi npr. iz osiguranja za

slučaj smrti u mješovito osiguranje.

Uvjeti i rokovi pod kojima je moguće iskoristiti opciju jasno su navedeni u prvobitnoj

polici. Ponekad je opciju dozvoljeno iskoristiti u točno određenom vremenskom trenutku,

npr. po isteku svakih 5 godina 20-godišnjeg osiguranja za slučaj smrti, a nekad se ona

može iskoristi bilo kada od pojave određenog događaja, npr. rođenja djeteta ili dobivanja

novog posla s većom plaćom. Također će biti određen i raspon opcije, npr. dodatna

osigurana svota ne smije prelaziti prvobitno osiguranu svotu.

Uvjeti i rokovi za iskorištavanje opcije određeni su u cilju sprječavanja “selekcije protiv

osiguratelja” tj. viška osoba slabog zdravstvenog stanja koje bi iskorištenjem opcije

postigle velike osigurane svote po premijskim stopama koje ne odražavaju njihovu

očekivanu smrtnost.

Trošak opcije je vrijednost viška premije za dodatno osiguranje koja bi se trebala

zaračunati da su poznati svi podaci o preuzetom riziku, iznad standardno zaračunate

premije. Kod nekih osoba opcija neće predstavljati nikakav trošak.

Ako opciju iskoristi osoba dobrog zdravstvenog stanja za koju se očekuje da zadovolji

standardne zahtjeve za preuzimanje rizika nastat će mali ili nikakav dodatni trošak.

Međutim, iskorištenje opcije od strane osoba slabog zdravlja prouzročit će značajan

dodatni trošak.

Ukupni očekivani trošak opcije ovisi o zdravstvenom stanju osoba koje odluče iskoristiti

opciju i o njihovom omjeru u odnosu na ukupan broj osiguranika.

Općenito, što je omjer onih koji iskorištavaju opciju manji, to je njihovo posljedično

iskustvo smrtnosti lošije. Ako je ovaj omjer značajan tada će i posljedično iskustvo

smrtnosti u prosjeku biti bolje.

2.1 Vrednovanje opcije na rizik smrti

Za vrednovanje opcije na rizik smrti potrebne su dvije dodatne pretpostavke kao dio baze

za određivanje premije

• vjerojatnost da opcija bude iskorištena


Cjelina 9, Strana 4

• očekivana smrtnost osoba koje biraju iskorištavanje opcije.

Obično se koriste dvije metode; metoda “Sjevernoameričkog iskustva” i

“konvencionalna” metoda.

Sjevernoamerička metoda

Ova metoda zahtijeva dva dodatna elementa u bazi za određivanje premije

• tablicu dvostrukog smanjenja za osobe koje još nisu iskoristile opciju, sa smanjenjima

zbog smrti i zbog iskorištavanja opcije, opisanim zavisnim stopama smanjenja u dobi

x, (aq)xd i (aq)x

w – koje su u tablici dvostrukog smanjenja prikazane brojevima

smanjenja (aq)xd i (aq)x

w od (al)x živih osoba

• tablicu smrtnosti za osobe koje su iskoristile opciju, predstavljenu stopama smrtnosti

q’x.

Primjer

10-godišnje osiguranje s osiguranom svotom S plativom na kraju godine u kojoj je

nastupila smrt sadrži opciju produljenja na trajanje 20 godina od prvobitnog izdavanja

police, iskoristivu na svaku godišnjicu police uključujući istek, po tada važećim

premijskim stopama.

Očekivana sadašnja vrijednost naknada je

'

120:1

19

0

19

0 )(

)(

)(

)(−−++

+=

=

++=

=

+ ∑∑ +ttx

tt

t x

w

txtt

t x

d

tx Aval

adv

al

adS

gdje je

1''1

0

'

:

+

+

−=

=

∑=t

txx

nt

t

tnxvqpSA .

Očekivana sadašnja vrijednost premija je

'

120:1

9

0

'

110: )(

)(−−++

=

=

+

++∑+ttx

tt

t x

w

tx

txxav

al

adPaP &&&&

gdje su

tnt

t

xtnx

tt

t

xtxvpavapa ∑∑

−=

=

=

=

==1

0

''

:

9

010:

)( &&&&

a P’x premijska stopa za osiguranje za slučaj smrti s određenim trajanjem na dan

iskorištenja opcije.


Cjelina 9, Strana 5

Često je teško prikupiti dovoljno podataka za izračunavanje stopa smanjenja potrebnih u

Sjevernoameričkoj metodi. Za novu vrstu posla ne postoji direktno primjenjivo iskustvo.

Zbog tih je razloga često pogodnije koristiti konvencionalnu metodu.

Konvencionalna metoda

Konvencionalna metoda se temelji na sljedećim pretpostavkama

• sve osobe koje mogu iskoristiti opciju će to učiniti

• iskustvo smrtnosti onih koji iskorištavaju opciju bit će predstavljeno krajnjim

iskustvom koje odgovara iskustvu selekcije koja bi bila sprovedena u standardnom

postupku preuzimanja rizika na dan iskorištenja opcije.

Obično se pretpostavlja da se baza za smrtnost neće mijenjati tijekom vremena pa su

stoga potrebne samo selektirane i krajnje tablice smrtnosti koje se upotrebljavaju kao

baza za određivanje premije za početnu policu.

Primjer

10-godišnje osiguranje za slučaj smrti sadrži opciju 100%-tnog povećanja osigurane

svote S na petu godišnjicu police. Premija za ovo dodatno osiguranje odredit će se prema

premijskim stopama tada na snazi. Naknada za slučaj smrti plativa je na kraju godine u

kojoj je nastupila smrt.

Koristeći pretpostavke konvencionalne metode očekivana sadašnja vrijednost naknada je

[ ][ ]

+×

+

+ 1

5:5

51

10: x

x

x

xA

D

DAS

Očekivana sadašnja vrijednost premija je

[ ]( )

[ ]( )

5:5

1

5:510:

1

10: +++

xxxxaAPaAP &&&& .

Ovu metodu nije moguće koristiti kad postoji mnogo datuma na koje se može iskoristiti

opcija ili kad na nekim (ili svim) datumima postoji mogućnost izbora između nekoliko

mogućih opcija od kojih se bira jedna ili više njih. Izloženi pristup obično pretpostavlja

da će se po osiguratelja financijski najlošija opcija izabrati s vjerojatnošću jedan.

K R A J

2000 Uvjeti kod prekida Predmet 302


CJELINA 10 – UVJETI KOD PREKIDA

1 Uvod Osiguratelj treba odlučiti za koje ugovore je spreman ponuditi uvjete kod prekida. To može biti određeno praksom na tržištu, zahtjevima nadzornog tijela ili jednostavno težinom procjene odgovarajućih uvjeta, na primjer jednokratna isplata kod prekida neodgođene rente. Još jedan faktor kojeg društvo treba uzeti u obzir pri odlučivanju da li ponuditi uvjete ili ne, bit će trošak potreban za određivanje i implementaciju uvjeta u usporedbi s naknadom koju ugovaratelj dobiva kod prekida. Kada se nude uvjeti prekida, to može biti u obliku jednokratne isplate ili pretvorbe ugovora u kapitalizirani status bez daljnjeg plaćanja premije. Ovdje ćemo pretpostaviti da uvjeti nisu garantirani ugovorom. Za svaki oblik primjenjuje se više principa za određivanje uvjeta prekida.

2 Jednokratna isplata

2.1 Udjel u imovini Ovo ne definira jedinstvenu vrijednost koju osiguratelj može dati u svim slučajevima jer nekim policama može dati malo više, a nekima malo manje. No, ukupno to predstavlja maksimum koji osiguratelj može isplatiti mjereno kroz razumno vremensko razdoblje. Uprosječivanje u vremenu je neophodno bar iz praktičnih razloga, jer udjel u imovini neprekidno fluktuira. To se uprosječivanje može postići korištenjem neke vrste izglađenog udjela u imovini.

2.2 Dobit i zadržani višak

2.2.1 Bez sudjelovanja u dobiti Ako se polica bez sudjelovanja u dobiti ne prekida i buduće iskustvo je povoljnije od onog koje je nužno za zadovoljenje garancija po polici, tada će se pojaviti dobit kada se te garantirane naknade isplate. Stoga, ako osiguratelj ne izvuče tu dobit, ili dio za koji procjenjuje da je dospio do tog trenutka, tada bi prekinute police tretirao povoljnije nego one koje ostaju



aktivne. Dakle, osiguratelj će htjeti vrednovati policu na temelju najbolje procjene budućeg iskustva bez zadržavanja ikakvih margina. Uobičajeno je da je iskustvo osiguratelja povoljnije od onog koje je implicitno pretpostavljeno u premijskim stopama. Stoga udjel u imovini treba biti veći od vrijednosti potrebne za zadovoljenje garantiranih naknada. Ako je njegovo iskustvo gore od implicitno pretpostavljenog u premiji, može isplatiti maksimum udjela u imovini, iako bi u tom slučaju ugovaratelju bilo bolje da ne prekida policu. Sve u svemu, osiguratelj može htjeti platiti nižu vrijednost između udjela u imovini i prospektivne vrijednosti police bazirane na najboljoj procjeni budućeg iskustva. No, on se može i udaljiti od toga zbog očekivanja ugovaratelja kako je opisano dolje.

2.2.2 Sa sudjelovanjem u dobiti Ako udjeli u dobiti pripisani ugovoru prije datuma prekida ne predstavljaju pravedno dodjeljivanje generiranog viška, tada osiguratelj može htjeti to izraziti u svojim uvjetima. Kod većine metoda sudjelovanja u dobiti, to se može postići isplatom iznosa baziranog na udjelu u imovini, možda koristeći iste principe koji bi se koristili za određivanje naknada plativih kod normalnog završetka ugovora.

2.3 Očekivanja ugovaratelja

2.3.1 Prekid nakon kratkog trajanja Prirodno je da ugovaratelj uspoređuje jednokratnu naknadu za prekid ugovora nakon nekoliko godina trajanja ugovora s uplaćenim premijama ili čak s premijama uvećanim za neku kamatu. Međutim, udjel u imovini će u tom stadiju ugovora najčešće biti manji. Prospektivna vrijednost police bazirana na najboljoj procjeni budućeg iskustva vjerojatno će biti još manja. U prvoj godini, a ponekad i nakon toga, i udjel u imovini i prospektivna vrijednost mogu biti negativni. Ako je udjel u imovini negativan, tada očito osiguratelj ne može izbjeći gubitak. No, on može osjećati obvezu da prihvati gubitak, ili barem smanjenu dobit, kod prekida u prvih nekoliko godina ugovora tako da jednokratna isplata ne izgleda premala u usporedbi s uplaćenim premijama.

2.3.2 Prekid blizu isteka osiguranja Kod ugovora kod kojih se po isteku isplaćuje određena naknada, ugovaratelj će očekivati da jednokratna isplata pred istek osiguranja bude konzistentna s tom naknadom.



2.3.3 Aukcijska vrijednost Prednost ove vrijednosti je u neovisnoj procjeni i možda daje rezultat koji je najbliži onome što bi ugovaratelj prihvatio kao pravedno. No, s aspekta osiguratelja općenito neće biti prikladna jer: • pretpostavke koje imaju kupci ugovora na aukcijama su vjerojatno različite.

Oni mogu imati različite karakteristike sklonosti riziku zbog drukčijih osobnih okolnosti, ili mogu na buduće naknade po ugovorima gledati optimističnije nego što bi društvo smatralo prikladnim;

• vrijednost se može nepredvidljivo mijenjati, te je može biti teško odrediti bez da se stvarno polica da na prodaju.

U svakom slučaju, ako ugovaratelj nije zadovoljan s jednokratnim iznosom za prekid koji daje osiguratelj, još uvijek postoji opcija da pokuša dobiti veću vrijednost na aukciji.

2.4 Objavljivanje podataka o novom portfelju i druga konkurentska razmatranja U nekim zemljama mogu postojati zahtjevi da društva prezentiraju određene informacije potencijalnim ugovarateljima. To može uključivati ilustracije uvjeta kod prekida bazirane na postojećim metodama. Financijski tisak može s vremena na vrijeme objavljivati tablice koje uspoređuju uvjete kod prekida različitih osiguratelja za životna osiguranja. Svaki osiguratelj treba odlučiti do koje mjere će na njega utjecati takve, možda nepovoljne, usporedbe koje te tablice mogu pokazati. Općenitije, za osiguratelja može biti nezgodno ako neki komentar o uvjetima kod prekida iz njegove literature dolazi u konflikt s brojkama koje pokazuju ankete financijskog tiska ili s iznosima koji se stvarno daju ugovarateljima.

2.5 Učestalost promjena u skalama Iz praktičnih razloga, skale vrijednosti prekida ne bi se trebale prečesto mijenjati osim ako to ne diktiraju financijski uvjeti.

2.6 Lakoća primjene Uvjete ne bi trebalo biti previše teško izračunati, uzimajući u obzir programska rješenja koja su nam na raspolaganju.



3 Konverzije u kapitalizirani status

3.1 Prihvatljivost Naknade dobivene konverzijom u kapitalizirani status trebaju osiguratelju biti financijski prihvatljive.To obično znači da prospektivna vrijednost tih naknada na datum konverzije, uz pretpostavke koje reprezentiraju očekivano buduće iskustvo, ne bi trebale prelaziti udjel u imovini u tom trenutku. Štoviše, za ugovore bez sudjelovanja u dobiti prospektivna vrijednost treba biti manja od udjela u imovini tako da je očekivana dobit društva konzistentna s očekivanom dobiti iz neprekinutih ugovora.

3.2 Konzistentnost

3.2.1 S vrijednostima kod isteka Kod duljeg proteklog trajanja, uvjeti konverzije u kapitalizirani status trebaju biti konzistentni s projiciranom vrijednošću kod isteka.

3.2.2 S vrijednostima jednokratnih isplata za prekid Vrijednosti jednokratnih isplata za prekid odmah nakon konverzije u kapitalizirani status trebaju biti približno jednake vrijednostima neposredno prije konverzije.

KRAJ

2000 Varijabilni non-linked ugovori Predmet 402

Cjelina 10 Strana 1

CJELINA 10 – VARIJABILNI NON-LINKED

UGOVORI 1 Prekid ugovora s jednokratnom isplatom svote

1.1 Principi

Slijedeći primjer, temeljen na ispitnom pitanju iz Predmeta F u travnju 1997, ilustrira kako se osnovni principi mogu primjeniti u pojedinom slučaju. Primjer

Jedan osiguratelj za životna osiguranja iz UK prodaje sve tipove non-linked ugovora osiguranja života i mirovinskih osiguranja. Znatan dio aktivnih polica su osiguranja za slučaj smrti i doživljenja sa sudjelovanjem u dobiti. Osiguratelj je spreman ispitati svoje uvjete za otkup tih ugovora. Što trebaju zadovoljavati novi uvjeti osiguratelja za otkup? Moguće rješenje

Otkupne vrijednosti bi trebale • uzeti u obzir razumna očekivanja ugovaratelja osiguranja • ne prelaziti zarađeni udio u imovini, gledajući u cijelosti tijekom

razumnog vremenskog razdoblja • biti temeljene na izglađenom zarađenom udjelu u imovini,

uzimajući u obzir stav osiguratelja o dospjelim ugovorima • u početnim godinama osiguranja, ne biti preniske obzirom na

plaćene premije, ali uzimajući u obzir sve projekcije novog ugovora

• uzeti u obzir otkupne vrijednosti kod konkurencije • u kasnijim godinama osiguranja, biti konzistentne s predviđenim

osiguranim svotama po dospijeću • ne biti predmet čestih izmjena, osim ako izmjene nisu uzrokovane

financijskim uvjetima • ne biti pretjerano komplicirane za izračun, uzimajući u obzir

dostupnu mogućnost izračuna Kraj primjera

1.2 Metode izračuna

1.2.1 Retrospektivna metoda

Ako ima dovoljno informacija i dostupnih mogućnosti izračuna, osiguratelj se može odlučiti da za svaku policu vodi trenutnu vrijednost zarađenog udjela u imovini te je iskoristiti za određivanje otkupne vrijednosti. S druge strane, može odlučiti izračunati retrospektivnu pričuvu

Predmet 402 Varijabilni non-linked ugovori 2000

Cjelina 10 Strana 2

koristeći formulu i vrijednosti parametra koji daju prihvatljive rezultate za potrebno proteklo trajanje osiguranja.

1.2.2 Prospektivna metoda

Za police bez sudjelovanja u dobiti, to je vrijednost budućih naknada i troškova, bez budućih dospjelih premija, koristeći procjene budućih povrata na ulaganje, smrtnosti i ostalih relevantnih iskustvenih parametara. Za ugovore sa sudjelovanjem u dobiti ovome treba biti nadodana vrijednost već deklarirane dobiti i dodatak za buduću dobit koja može biti deklarirana.

1.3 Analiza metoda

1.3.1 Retrospektivna metoda

Retrospektivna vrijednost će predstavljati zarađeni udio u imovini na dan otkupa ili njegovu procjenu. Tada će ta vrijednost predstavljati maksimum koji osiguratelj može platiti bez da bude u gubitku. Također, u početnim godinama osiguranja, ova vrijednost ne izgleda previše razumna u usporedbi s plaćenim premijama. Za ugovore bez sudjelovanja u dobiti ova metoda ima niz nedostataka uključujući • Ne kazuje ništa o profitu koji će osiguratelj ostvariti po otkupljenom

ugovoru. Zbog toga nije lako osigurati pravednost ni obzirom na ugovaratelje koji nastavljaju osiguranje ni obzirom na dioničare.

• Otkupna vrijednost u pravilu ne teži osiguranoj svoti po dospijeću.

Za ugovore sa sudjelovanjem u dobiti, prednost ove metode je u tome što prati stav osiguratelja o povratu dijela zarađenog udjela u imovini. Budući da ova metoda ne uzima u obzir buduće naknade i očekivano buduće iskustvo, ona može dati otkupne vrijednosti značajno različite od realistične prospektivne vrijednosti. Zato će prospektivna metoda vjerojatno biti pristup koji će se koristiti u izračunu aukcijskih vrijednosti. Koja od metoda daje dobre vrijednosti u usporedbi s konkurencijom ovisi o metodi – i vjerojatno još više o bazi – koju je konkurencija koristila. Ako je osiguratelj izabrao retrospektivnu metodu za izračun nekih ili svih primjera otkupnih vrijednosti u svojim tiskanim materijalima o pojedinom proizvodu, onda će ugovaratelj osiguranja razumno očekivati isti izračun i kod stvarnih vrijednosti. Pod uvjetom da su dostupne neophodne informacije potrebne za određivanje zarađenog udjela u imovini ili pogodnih parametara ako se koristi formula, ova metoda nije pretjerano složena.


Cjelina 10 Strana 3

1.3.2 Prospektivna metoda

Ako se uz ovu metodu koristi realistična baza, dobivena otkupna vrijednost će predstavljati vrijednost koju ugovor ima za osiguratelja. Posebno, u slučaju ugovora bez sudjelovanja u dobiti ova metoda omogućuje osiguratelju da vrednuje koliko profita da zadrži te time održi pravednost sa ugovarateljima koji nastavljaju osiguranje i dioničarima. Ova metoda neće biti toliko prihvatljiva za ugovore sa sudjelovanjem u dobiti budući da može davati vrijednosti koje su značajno različite od zarađenog udjela u imovini – pretpostavljajući da osiguratelj gleda na otkup kao povrat dijela zarađenog udjela u imovini. S druge strane ova metoda daje odvojene vrijednosti za osnovnu osiguranu svotu i pripadujuće udjele u dobiti, što je korisno budući da ugovaratelji osiguranja ponekad žele otkup samo pripadajućih udjela u dobiti. Za oba tipa ugovora, nije garantirano da dobivene otkupne vrijednosti neće stalno biti više od zarađenog udjela u imovini. Nadalje, ovisno o korištenoj bazi dobivene otkupne vrijednosti u početnim godinama osiguranja mogu izgledati izrazito nerazumno ugovaratelju koji otkupljuje osiguranje. Otkupne vrijednosti će težiti osiguranim svotama po dospijeću kod ugovora bez sudjelovanja u dobiti. U svakom slučaju, kod ugovora sa sudjelovanjem u dobiti otkupne vrijednosti će ovisiti o tome da li osiguratelj uključuje završni udio u dobiti. Za ovu metodu je vjerojatnije da daje usporedive otkupne vrijednosti s onima na tržištu za usporedive konkurentske ugovore, budući da je ovo metoda koja se uglavnom koristi. Međutim, vjerojatno će pretpostavke korištene s metodom – više negoli metoda sama po sebi – biti važniji čimbenik u takvim usporedbama. Sve dok osiguratelj ne odluči koristiti kompliciranu bazu relativno je lako korištenje ove metode budući da ne zahtijeva poznavanje prošlih događaja.

1.4 Izračun vrijednosti – ugovori bez sudjelovanja u dobiti

1.4.1 Izbor metode

U početnim godinama osiguranja, osiguratelj treba obratiti pažnju na stvarne pretrpljene troškove. Ostali čimbenici su manje važni u kratkom razdoblju. Retrospektivni obračun je vjerojatno prirodniji pristup. Teoretski, ovaj se pristup može koristiti i u kasnijim godinama osiguranja, ali ako izračun zahtijeva pronalaženje neke nezavisne formule, i postavljanje vrijednosti parametra za nju, tada će vjerojatno sve teže biti naći pravu kombinaciju čimbenika koja daje vrijednosti koje teže osiguranoj svoti po dospijeću. Nakon početnih godina osiguranja, više je uobičajena prospektivna metoda budući da je samo potrebno vrednovati buduće naknade, premije i troškove.


Cjelina 10 Strana 4

Glavna poteškoća s prospektivnim izračunom je odlučivanje o prikladnoj kamatnoj stopi. Ovo čini pristup teško primjenjivim za kratka protekla razdoblja osiguranja – odnosno za dugo preostalo trajanje osiguranja - jer će čak i veoma male promjene u kamatnoj stopi imati značajan učinak na otkupnu vrijednost.

1.4.2 Zadržana dobit

Ovdje će u daljnjem izlaganju biti pretpostavljeno da je osiguratelj odlučio koristiti retrospektivnu metodu u početnim godinama osiguranja te prospektivnu metodu čim dođe do pogodne baze. Dobit koju zadržava osiguratelj je preostali dio zarađenog udjela u imovini nakon isplate otkupne vrijednosti. Ako je otkupna vrijednost uzeta kao retrospektivna vrijednost, osiguratelj neće zadržati nikakav profit i vjerojatno neće željeti predugo raditi na ovakav način. Ako osiguratelj usvoji prospektivni pristup tada će iznos profita ovisiti o odnosu između pretpostavki korištenih prilikom izračuna otkupne vrijednosti i onih implicitno uzetih u izračunu bruto premije. Pretpostavimo u daljnjem izlaganju da je dodatak za profit sadržan isključivo u marginama u pretpostavkama uzetim u izračunu premije. Tada se zadržani profit može izraziti kao

(EAS - SV´) + ( SV´ - SV´´) gdje je EAS = zarađeni udio u imovini SV´ = prospektivna otkupna vrijednost izračunata uz

korištenje istih pretpostavki koje su uzete u izračunu bruto premije

SV´´ = prospektivna otkupna vrijednost izračunata uz korištenje baze za izračun otkupnih vrijednosti

Prvi dio - (EAS - SV´) - predstavlja profit akumuliran do dana obračuna. Drugi dio - ( SV´ - SV´´) – predstavlja kapitaliziranu vrijednost profita koja će se pojaviti zbog razlike u pretpostavkama za izračun premije od onih za izračun otkupne vrijednosti. Ako pretpostavke za izračun otkupne vrijednosti dobro odražavaju buduće iskustvo tada će ukupan zadržani profit biti isti kao i u slučaju da ugovor nije bio otkupljen. Ako su pretpostavke za izračun otkupne vrijednosti iste kao i one za izračun premije tada će osiguratelj zadržati samo profit akumuliran do dana obračuna. Pogodnim izborom baze – između baze koja najbolje procjenjuje buduće iskustvo i baze za izračun premije – osiguratelj može prilagoditi iznos zadržanog profita u skladu sa svojim ciljevima. Jedan od mogućih pristupa je korištenje miješane baze koja se sastoji od baze za izračun premije u početnim godinama osiguranja te, kako se bliži kraj osiguranja, prelazi u bazu koja najbolje procjenjuje buduće iskustvo. Kada će


Cjelina 10 Strana 5

doći do ovog prijelaza ovisi o tome kada će baza koja najbolje procjenjuje buduće iskustvo početi zadržavati isti profit kao i kod neotkupljenih ugovora. Međutim, treba voditi brigu u slučaju ugovora s jednokratnom premijom da izabrana baza ne bi davala rezultate koji bi izazvali pojavu odustanka i ponovnog zaključenja ugovora o osiguranju. Da bi se ovo izbjeglo treba provjeravati da otkupna vrijednost ne prelazi iznos zarađenog udjela u imovini.

1.4.3 Određivanje baze za retrospektivnu vrijednost

Ako osiguratelj u početnim godinama osiguranja koristi retrospektivnu metodu, tada treba ispitati svoje prošlo iskustvo za sve relevantne čimbenike, što uključuje zarade od ulaganja, troškove, smrtnost i porez. Za ugovore s višekratnim plaćanjem premije, osiguratelj možda neće u potpunosti slijediti prošlo iskustvo – pogotovo u slučaju zarada od ulaganja – već će izgladiti vrijednost.

1.4.4 Određivanje baze za prospektivnu vrijednost

Biti će potrebne pretpostavke za kamatu, trošak inflacije, porez i smrtnost. Kamata

Ovo će biti najvažnija pretpostavka. Osiguratelji će vjerojatno pokrivati svoje obveze po ugovorima bez sudjelovanja u dobiti ulaganjima s fiksnom kamatom, možda izabranim tako da daju razumno usklađenje po roku dospijeća, pretpostavljajući da postoje pogodne vrijednosnice za tu namjenu. Zbog toga, osiguratelj može pretpostaviti da je trenutna prosječna dobit od te pogodne vrijednosnice najbolja pretpostavka o procjeni kamate. Ako želi koristiti miješanu bazu osiguratelj također može kao pretpostavku o kamati uzeti i kamatnu stopu iz baze za izračun premije. Troškovi

Zadnje istraživanje troškova koje je proveo osiguratelj dati će razinu troškova obnove, koji mogu biti isti kao i oni koji su korišteni u izračunu trenutnih premijskih stopa. Nije vjerojatno da bi margine uključene u pretpostavke uvećavale otkupnu vrijednost. Potreban je dodatak za isplaćenu proviziju kod obnove. Inflacija

Stopa inflacije će vjerojatno biti izabrana tako da bude konzistentna s pretpostavkom o povratu na ulaganje. Stvarni povrat na državne obveznice vezane uz indeks dati će smjernicu o tome što bi mogla biti pogodna margina ispod pretpostavljene kamatne stope. Porez


Cjelina 10 Strana 6

U slučaju BLAGAB ugovora, potrebna je pretpostavka o porezu. Zbog visokih početnih troškova pojedina polica, gledajući je nezavisno od drugih, za kratka protekla trajanja osiguranja možda nema ostvarenu potpunu poreznu olakšicu na svoje vlastite troškove. Zbog toga, ako osiguratelj ne može odmah ostvariti olakšicu – usprkos razgraničenju početnih troškova na sedam godina – može izračunati premijske stope i otkupne vrijednosti uzimajući u obzir odgodu u pojavljivanju troškovne olakšice tijekom trajanja police. Ako osiguratelj može ostvariti potpunu olakšicu, bez obzira na zakonsko razgraničenje, možda će još uvijek koristiti djelomične bruto stope jer se možda troškovna olakšica ne može ostvariti na otkupljenim policama – gledajući ih nezavisno od drugih – budući da nisu dale dovoljno prihoda od ulaganja i stigle ostvariti takvu olakšicu. Međutim, u praksi ovakvi osiguratelji mogu izabrati korištenje neto troškova i neto kamate. Smrtnost

Izabrana baza za smrtnost trebala bi odražavati buduću očekivanu smrtnost ugovaratelja koji otkupljuju osiguranje. Bilo bi razumno pretpostaviti da će takvi ljudi imati manju smrtnost od onih koji ne otkupljuju osiguranje, budući da svatko tko je svjestan svog lošeg zdravlja neće željeti prekinuti svoju osigurateljnu zaštitu. Međutim, za takvu selekciju postoji malo dostupnih stvarnih dokaza. Osiguratelj može ili dodati eksplicitni dodatak za smanjenu smrtnost ili koristiti svoje trenutno iskustvo i osloniti se na ostale margine u bazi za slučaj razlike koja se može pojaviti u slučaju polica koje nisu otkupljene. Može se koristiti selektivna smrtnost, ali ovdje priroda selektivnog procesa nije ista kao kod standardne tablice smrtnosti. Za većinu osigurateljnih ugovora kod kojih je moguć otkup osiguranja pretpostavka o smrtnosti u niti jednom slučaju neće imati veliki učinak na rezultirajuće vrijednosti.

1.4.5 Baza

Da bi ispunili Nastavne ciljeve, baza treba biti prikladna tipu ugovora i pretpostavke trebaju biti razumne obzirom na situaciju u UK.

1.5 Izračun vrijednosti – ugovori sa sudjelovanjem u dobiti

1.5.1 Metoda

Garancije dane kod polica sa sudjelovanjem u dobiti će obično biti bitno manje od onih kod polica bez sudjelovanja u dobiti za isto trajanje osiguranja, dob i premiju. To ima za posljedicu da je ugovaratelj osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti nosioc rizika – i nema dioničara za diobu rizika – i očekuje da će biti razumno nagrađen ako iskustvo bude dobro.


Cjelina 10 Strana 7

Zbog toga, da bi bila pravedna, otkupna vrijednost bi trebala pokazati razumnu sličnost izglađenom udjelu u imovini, ali uzimajući u obzir financijske ciljeve osiguratelja i njegov stav o otkupu. Osiguratelji će, gdje zakonodavstvo dopušta, obično dozvoliti zaseban otkup pripadajuće nasljedne dobiti, ali njena vrijednost ne može biti određena retrospektivno. Zbog toga, osiguratelj može odlučiti da za takve ugovore izračuna prospektivnu vrijednost osnovnih naknada i pripadajuće dobiti. Tada će biti neophodno usporediti njihov zbroj s retrospektivnom vrijednošću, t.j. zarađenim udjelom u imovini ili alternativno, tako da se odredi odgovarajući krajnji udio u dobiti koji će se nadodati, ponovno uzimajući u obzir financijske ciljeve osiguratelja i njegov stav o otkupu. Prospektivne vrijednosti mogu biti izračunate koristeći najbolje procjene budućeg iskustva i konzistentnih stopa buduće nasljedne dobiti. Međutim, treba voditi brigu da je rezultirajuća vrijednost pripadajuće nasljedne dobiti razumna • vrijednost ne bi trebala prelaziti zarađeni udio u imovini, što bi se moglo

dogoditi u početnim godinama osiguranja • vrijednost bi trebala dopustiti osiguratelju da po isteku ugovora o

osiguranju koristi istu skalu za krajnji udio u dobiti kako za ugovore kod kojih jest tako i za ugovore kod kojih nije otkupljena dobit.

1.5.2 Određivanje pretpostavki za prospektivne vrijednosti

Kada se radi o smrtnosti, troškovima, trošku inflacije i porezu, razmatranja o određivanju pogodnih pretpostavki su ista kao i za otkupne vrijednosti ugovora bez sudjelovanja u dobiti. Pretpostavka o kamati će uzimati u obzir imovinu u koju su ugovori investirani, što će vjerojatno biti uglavnom dionice i nekretnine, i očekivani povrat na ovu vrstu imovine. Rezultirajuća vrijednost pripadajuće dobiti biti će veoma osjetljiva na pretpostavljenu stopu buduće nasljedne dobiti. Ona bi trebala biti izabrana imajući na umu razmatranja iz prethodnog poglavlja.

2 Promjene (uključujući prelazak u kapitaliziranu policu)

2.1 Metode izračuna 2.1.1 Izjednačavanje vrijednosti police

Metoda

Vrijednost ugovora prije promjene, na prospektivnoj ili retrospektivnoj bazi, može biti izjednačena s prospektivnom vrijednošću nakon promjene uzimajući u obzir tražene promjene uvjeta ugovora. Metoda može biti korištena u slučaju svih tipova promjena, uključujući i prelazak u kapitaliziranu policu.


Cjelina 10 Strana 8

Ako je polica sa sudjelovanjem u dobiti, osiguratelj će trebati odlučiti da li da ostavi nepromijenjenu svotu pripadajuće dobiti. Ako se mijenja duljina preostalog trajanja osiguranja, mijenjati će se i prospektivna vrijednost dobiti. Svaki osiguratelj koji ostavlja nepromijenjenu svotu pripadajuće dobiti a dozvoljava njen otkup nezavisno od osnovne naknade, trebat će se osigurati da njena otkupna vrijednost nakon promjene ne prelazi ukupnu vrijednost police. Zato je vjerojatno bolje mijenjati pripadajuću dobit u skladu s promjenom trajanja osiguranja. Usklađenje s principima

Metoda daje konzistentnu otkupnu vrijednost prije i poslije promjene ako su za izračun otkupnih vrijednosti korištene iste metode i pretpostavke. Kod produljenja trajanja osiguranja ili povećanja osigurane svote, korištenje trenutne baze za premiju za izračun vrijednosti police prije i poslije promjene osigurava konzistenciju s uvjetima za novi ugovor. Nejasno je da li bi se isto postiglo upotrebom druge baze. Ako se koristi ista baza postojat će konzistencija između uvjeta za promjene, otkupne vrijednosti i prelaska u kapitaliziranu policu. Metoda je stabilna pretpostavljajući korištenje iste baze prilikom vrednovanja police prije i poslije promjene. Metoda neće nužno davati rezultate koji destimuliraju odustanak i ponovno zaključenje osiguranja i osiguratelj će trebati provjeriti da premija zaračunata poslije promjene nije viša od premije koja bi bila zaračunata za potpuno novi ugovor. Promjene bi trebale biti moguće pazeći da vrijednost police prije promjene nije viša od zarađenog udjela u imovini i da baza za vrednovanje police poslije promjene nije slabija od baze najbolje procjene.

K R A J

2000 Rezerviranje u svrhu nadzora Predmet 302


CJELINA 11 – REZERVIRANJE U SVRHU NADZORA

1 Principi određivanja pričuva

Sljedeći principi bazirani su na prijedlozima Groupe Consultatif des Associations

d'Actuaires des Pays des Communautés Européennes.

• Iznos pričuva treba biti takav da osiguratelj može zadovoljiti sve obveze koje

proizlaze iz ugovora životnih osiguranja.

• Iznos pričuva treba izračunati dovoljno opreznim aktuarskim vrednovanjem

svih budućih obveza za sve postojeće police, uključujući

− garantirane naknade, uključujući garantirane otkupne vrijednosti ( iznos

pričuve za svaku policu treba biti barem jednak svakoj garantiranoj

otkupnoj vrijednosti te stoga ne smije biti negativan);

− udjele u dobiti koji su već garantirani, bilo da su opisani kao stečeni,

deklarirani ili dodijeljeni;

− opcije koje su ugovaratelju na raspolaganju;

− buduće bonuse bilo kojeg tipa, uzimajući u obzir razumna očekivanja

ugovaratelja;

− troškove, uključujući provizije;

− uzimanje u obzir dospjele premije koje će biti plaćene prema uvjetima

svake police.

Oprezno vrednovanje nije vrednovanje "najboljom procjenom", tj. niti previše niti

premalo, nego treba uključivati dovoljnu marginu za nepovoljne devijacije

relevantnih faktora.

Vrednovanje treba uzeti u obzir prirodu, ročnost i metodu vrednovanja

odgovarajuće imovine, ovisno o vrsti police.

Treba dozvoliti korištenje odgovarajućih aproksimacija ili generalizacija.

• Kamatnu stopu za izračun pričuva treba odabrati oprezno, uzimajući u obzir

valutu u kojoj je polica denominirana, te imajući u vidu prinose na

odgovarajuću postojeću imovinu i prinos za kojeg se očekuje da će se ostvariti

na svote investirane u budućnosti.



• Za izračun pričuva treba oprezno odabrati elemente statističke baze, odnosno

demografske pretpostavke i pretpostavke o odustancima, te troškove, vodeći

računa o vrsti osiguranja, teritoriju osiguranika i očekivanim administrativnim

troškovima i proviziji.

• Ako se dodatak za buduće bonuse ne uzima eksplicitno, treba se koristiti

kamatna stopa koja je niža od stope odabrane prema predzadnjem principu, za

prikladan iznos.

• Ako metoda vrednovanja unaprijed određuje iznos troškova pri vrednovanju,

tada tako definiran iznos ne smije biti manji od oprezne procjene relevantnih

budućh troškova.

• Metoda izračuna pričuva iz godine u godinu treba biti takva da prepoznaje

dobit na prikladan način tijekom trajanja svake police i ne smije ovisiti o

diskontinuitetima koji se mogu javljati zbog proizvoljnih promjena u bazi za

vrednovanje.

• Svaki osiguratelj životnog osiguranja treba dati na uvid metode i baze za

vrednovanje.

Neki aktuari bi radije pojačali neke od tih principa na sljedeći način

• Pričuva ne smije biti manja od bilo koje isplaćene otkupne vrijednosti, bez

obzira je li ona garantirana ili ne.

• Dodatak za troškove treba uzeti u obzir mogućnost da društvo prestane

dobivati novi portfelj, ako to povećava pričuvu.

(Pozadina ovih principa, koju ne treba znati za ovaj predmet, može se naći u:

Report on the calculation of technical reserves for life insurance in the

countries of the European Communities, Groupe Consultatif - May 1990

Notes on technical provisions for life insurance, Groupe Consultatif - May

1990.)

Primjena ovih principa u nekoj zemlji ovisi o zahtjevima nadzornog tijela

osiguravajućih društava te o profesionalnom vodstvu aktuarskog društva. Znanje o

tome kako se principi primjenjuju u praksi u bilo kojoj određenoj zemlji nije

potrebno za ovaj Predmet, nego će biti pokriveno u Predmetu 402.



2 Pretpostavke za pričuve naspram pretpostavki za određivanje premije

U nekim je zemljama standardna praksa da se premijske stope računaju uz oprezne

pretpostavke i onda da se te iste pretpostavke koriste za izračun pričuva u svrhu

nadzora. To je posebno pogodno za ugovore sa sudjelovanjem u dobiti jer će se

tada višak pojaviti ako je stvarno iskustvo bolje od pretpostavljenog u opreznim

pretpostavkama.

Ovaj se pristup ne može tako lako opravdati u slučaju ugovora bez sudjelovanja u

dobiti, iako se također može koristiti.

U drugim zemljama, standardna je praksa da se premije računaju koristeći

pretpostavke koje općenito odražavaju očekivano buduće iskustvo, s tim da se

rizik za osiguratelja uzima u obzir uglavnom kroz riziko diskontnu stopu. U tom

slučaju, ne bi bilo dobro iste pretpostavke koristiti i za određivanje premije i za

izračun pričuve.

3 Analiza osjetljivosti

Iz prethodnih je poglavlja jasno da pretpostavke za izračun pričuva trebaju biti

oprezne procjene budućeg iskustva. Znači da će one biti očekivane vrijednosti plus

margine za nepovoljna buduća iskustva. Analiza osjetljivosti može se koristiti za

određivanje tih margina.

Analiza osjetljivosti također se može koristiti za procjenu potrebe i veličine

globalnih pričuva koje je možda potrebno izgraditi za pokriće potencijalnog

budućeg nepovoljnog iskustva.

KRAJ

2000 Vrednovanje u svrhu nadzora Predmet 402

Cjelina 11 Strana 1

CJELINA 11 – VREDNOVANJE U SVRHU

NADZORA 1 Vrednovanje non-linked ugovora i ugovora s akumulirajućim

sudjelovanjem u dobiti

1.1 Metode vrednovanja 1.1.1 Non-linked ugovori osim ugovora o grupnom osiguranju života i ugovora

o grupnom osiguranju za slučaj bolesti

Izvješća za nadzorna tijela zahtijevaju neto premijsku metodu ili bruto premijsku metodu. Ako je korištena bruto premijska metoda, Propis iz 1994. zahtijeva provjeru da je pričuva dobivena ovom metodom viša ili jednaka pričuvi koja bi se dobila da je korištena neto premijska metoda. Zbog toga je praktična prednost u korištenju neto premijske metode.

1.1.2 Ugovori o grupnom osiguranju života Pričuva može biti podijeljena na četiri dijela. • Prijenosna premija, obično se uzima dio godišnje premije proporcionalan

preostalom dijelu osigurateljne godine. U praksi, premija se uglavnom plaća radije mjesečno nego godišnje, a u tom slučaju prijenosna premija treba pokriti samo preostali dio plaćene mjesečne premije gledajući obzirom na dan vrednovanja.

• Pričuva za nastale a neprijavljene štete (IBNR) pokriva štete koje su se

dogodile, ali koje još uvijek nisu bile prijavljene osiguratelju na dan vrednovanja. U određivanju potrebne visine pričuve, osiguratelj će koristiti svoje prošlo iskustvo o IBNR štetama i visini njihove prijenosne premije.

• Pričuva sigurnosti pokriva buduću nedostatnost premija koje osiguratelj

zaračunava. Osiguratelj može odrediti potrebnu visinu pričuve uspoređujući premije koje će biti zaračunate tijekom preostalog garantiranog razdoblja s premijama koje bi trebale biti zaračunate.

• Pričuva za povrate premija ovisne o rezultatu, ako po ugovoru postoje takvi

povrati. Ova pričuva bi se trebala akumulirati tijekom razdoblja između dva povrata. Pričuva bi idealno trebala odražavati individualno iskustvo sheme na dan vrednovanja, ali radi jednostavnosti može biti temeljena i na primljenim premijama i očekivanom općem iskustvu.

1.1.3 Ugovori o grupnom osiguranju za slučaj bolesti

Pričuva može biti podijeljena na sljedeće dijelove.

Predmet 402 Vrednovanje u svrhu nadzora 2000

Cjelina 11 Strana 2

Prijenosna premija i pričuva sigurnosti

Ove pričuve će biti izačunate kao i za ugovor o grupnom osiguranju života. Pričuva za nastale a neprijavljene štete (IBNR) Ova pričuva treba biti promatrana u dva dijela zbog postojanja razdoblja odgode prije početka isplate naknada • dio vezan uz potencijalne štete trenutno unutar razdoblja odgode • dio vezan uz “prave” IBNR štete. Za prvi dio se u praksi koriste dva pristupa • pretpostavlja se da premija nije prihodovana sve dok traje razdoblje

odgode • izračuna se jedan tip IBNR pričuve – recimo kao postotak od premije – na

temelju prošlog iskustva osiguratelja. Drugi dio može biti vrednovan kao i kod ugovora o grupnom osiguranju života. Pričuva za štete kod kojih je isplata u tijeku

Štete kod kojih je isplata u tijeku mogu biti vrednovane koristeći rente za slučaj nesposobnosti za rad, t.j. rente koje uzimaju u obzir i smrt i oporavak od nesposobnosti za rad. Jednostavniji, ali manje zadovoljavajući, pristup je uzimanje fiksnog višekratnika iznosa naknade. Pričuva za povrate premija ovisne o rezultatu

Ovo će biti izračunato kao i za povrate premija ovisne o rezultatu kod ugovora o grupnom osiguranju života.

1.1.4 Slabo zastupljeni tipovi ugovora

Mogu biti korištene aproksimativne metode, na primjer uzimanje višekratnika premije, ako je rezultirajuća pričuva viša ili jednaka pričuvi koja bi se dobila da je korištena neto premijska metoda.

1.1.5 Ugovori s akumulirajućim sudjelovanjem u dobiti Ugovori vezani uz jedinice mogu biti vrednovani kao pričuva vezana uz jedinice plus, ako je neophodno, pričuva nevezana uz jedinice. Neophodno je provjeriti, u slučaju ugovora za koji je plaćena buduća premija, da to daje vrijednost koja je viša ili jednaka vrijednosti koja bi se dobila da je na ugovore primjenjena neto premijska metoda. Izračun pričuve vezane uz jedinice je trenutno tema diskusije aktuara i vjerojatno će o tome uskoro biti izdana publikacija.


Cjelina 11 Strana 3

Za ugovore nevezane uz jedinice pristup će u osnovi biti isti.

1.1.6 Garancije

Neki od primjera kako bi garancije mogle biti tretirane su • opcionalni datumi umirovljenja kod osobnih mirovinskih ugovora –

vrijednost koja se dobije pretpostavljajući da je datum umirovljenja onaj u kojem pričuva dostiže maksimum

• garantirana renta kod osobnih mirovinskih ugovora – ili vrijednost osigurane svote ili garantiranog iznosa rente za koju pričuva dostiže maksimum uz pretpostavke koje su korištene prilikom vrednovanja, ili vrijednost osigurane svote i određivanje pričuve za garantiranu rentu koristeći stohastički model ulaganja i simulaciju.

1.1.7 Opcije

Teoretska metoda za izračun pričuve za opcije smrtnosti mogla bi sadržavati retrospektivnu akumulaciju premija zaračunatih za opciju na općoj bazi. Kada je zaključen ugovor s opcijom, dio ove opće pričuve biti će pridružen i tom ugovoru i polako će se smanjivati tijekom trajanja ugovora. Praktični problemi s ovom metodom uključuju • Osiguratelj možda neće moći zasebno identificirati ugovore zaključene s

pojedinom opcijom. • Čak ako ih i može identificirati, ne postoji precizan način za određivanje

dijela opće pričuve pridruženog pojedinom ugovoru. Koristeći metodu “North American Experience” može se izračunati aproksimativna pričuva.

2 Vrednovanje unit-linked ugovora

2.1 Principi

Struktura unit-linked ugovora je takva da su obveze osiguratelja denominirane djelomično u terminima jedinica a djelomično u novčanim, t.j. terminima nevezanim za jedinice. Ovo dovodi do potrebe za pričuvom vezanom za jedinice i pričuvom nevezanom za jedinice. Obzirom na komponentu ugovora vezanu za jedinice, osiguratelj zakonski treba uskladiti obveze vezane uz jedinice što je moguće bolje. Obveze vezane uz jedinice biti će broj jedinica pridruženih polici umanjen za učinak aktuarskog rezerviranja za koje je osiguratelj smatrao da je razumno učiniti u bazi za vrednovanje. U praksi se od osiguratelja očekuje točno usklađenje, osim u određenim okolnostima. Čak i gdje je neusklađenost dozvoljena, tipično u slučaju ugovora vezanih uz indeks, zakonodavstvo zahtijeva da imovina ima vrijednost koja je usklađena s obvezama vezanim uz jedinice “što je moguće bliže”. Zbog toga u svakom slučaju pričuva vezana uz jedinice može biti uzeta kao vrijednost pridruženih jedinica, odgovarajuće aktuarski rezervirana.

Predmet 402 Vrednovanje u svrhu nadzora 2000

Cjelina 11 Strana 4

Pričuva nevezana uz jedinice je iznos potreban da bi osiguratelju omogućio kupovinu jedinica u skladu s planom stvaranja fonda, plaćanje šteta i podmirivanje tekućih troškova bez posezanja za daljnjim sredstvima. Ove obveze su, međutim, često ovisne o čimbenicima koji mogu biti podložni raznim promjenama, kao što su • promjenjivost postotaka po kojima se jedinice dodjeljuju pojedinom

ugovoru • fluktuacije u zaračunatim troškovima upravljanja fondom zbog kretanja

vrijednosti fonda vezanog uz jedinice • dodjela “bonus” jedinica u određenim trenucima trajanja osiguranja • pretvaranje kapitalnih jedinica (eng. capital unit) u akumulacijske jedinice

(eng. accumulation unit). Zbog toga je neophodno pretpostaviti godinu po godinu (i, početkom ugovora, moguće i mjesec po mjesec) pojavljivanje raznih komponenata novčanog toka da bi se odredilo da li je i kada potrebna pričuva nevezana uz jedinice. Zato je potrebno korištenje metode diskontinuiranog novčanog toka. Čak i gdje se takve promjene ne pojavljuju, obično se koristi isti pristup. Kako su uvjeti za otkup garantirani, u smislu načina izračuna otkupne vrijednosti, neophodno je provjeriti da zbroj pričuve vezane uz jedinice i pričuve nevezane uz jedinice nije manji od otkupne vrijednosti. Da bi se zadovoljio ovaj uvjet, dozvoljeno je imati negativnu pričuvu nevezanu uz jedinice za pojedini ugovor. Međutim, ukupno po svim ugovorima pričuva nevezana uz jedinice ne može biti negativna. Korištenje negativne pričuve nevezene uz jedinice povlači neusklađeni rizik. Povećanje ovakvog rizika treba biti određeno te negativnoj pričuvi nevezanoj uz jedinice treba nadodati odgovarajuću pozitivnu razliku. Određene pričuve, na primjer za garancije po dospijeću ugovora ili za pokriće mogućih budućih obveza zbog poreza na trenutne nerealizirane dobitke, mogu se zajedno rezervirati. [Detaljnije o vrednovanju unit-linked ugovora, što nije bila tema ovog

Predmeta, može se pronaći u : Proposals for the Statutory Basis of Valuation

of the Liabilities of Linked Long-term Insurance Business od A.E.M. Fine et

al. (JIA 115, 555).]

2.2 Promjene u iskustvu i ostali čimbenici

Štetne promjene u pretpostavkama mogu biti uzete u obzir u prikladnim marginama. Dodatno, zbog postojanja čestog međudjelovanja između pretpostavaka o ulaganju i inflaciji, bilo bi dobro testirati ih za vrijednosti niske kamate/inflacije i visoke kamate/inflacije da bi se utvrdilo što daje višu pričuvu. Biti će potreban dodatak za test elastičnosti, na primjer pretpostavljajući trenutan pad vrijednosti usklađene imovine za 25% pri određivanju pričuve nevezane uz jedinice.


Cjelina 11 Strana 5

Određene opće pričuve mogu biti potrebne, između ostalog, i zbog • povećane smrtnosti zbog AIDS-a ako nije bila utvrđena u pričuvama za

pojedini ugovor • budućih troškova, pogotovo onih dobivenih kao rezultat testiranja novog

ugovora, ako nisu bili utvrđeni u pričuvama za pojedini ugovor • budućeg poreza koji će se trebati platiti na trenutne nerealizirane kapitalne

dobitke, osim ako to nije uračunano u cijenu jedinica koja se koristi za izračun pričuve vezane uz jedinice.

Ostali čimbenici koji će se možda trebati pretpostaviti su • Treba biti uzeta u obzir bilo koja mogućnost osiguratelja da mijenja

buduće troškove upravljanja fondom ili naknade. Sve dok postoje određena očekivanja, na primjer da će troškovi rasti vezano uz inflaciju, vjerojatno je za pretpostaviti da će se trenutni nivoi i nastaviti.

• Mogućnost da ugovaratelj osiguranja ne plaća premije tijekom nekog razdoblja, bez da ugovor prelazi u kapitaliziranu policu. U ovom slučaju primjenjeni pristup bi trebao pretpostaviti u određivanju pričuve nevezane uz jedinice da premije nisu plaćene u trenutku u kojem potrebna pričuva postiže maksimum.

• Uvjeti za kapitalizaciju police. U određivanju potrebne pričuve nevezane uz jedinice, biti će potrebna provjera da li će uvjeti za prelazak u kapitaliziranu policu i troškovi primjenjeni na kapitaliziranu policu dati gubitak kod vrednovanja prilikom kapitalizacije ugovora.

2.3 Garancije o ulaganju

Mogu biti različitih oblika, ali primjeri bi mogli biti • Garantirani uvjeti za pretvaranje osigurane svote u rentu – metoda za

rezerviranje je dana u poglavlju 2.1.6. • Garancija da osigurana svota po doživljenju neće biti manja od određenog

iznosa.

U slučaju garancije o donjoj granici osigurane svote po doživljenju, trebala bi se obično koristiti simulacija zajedno s prikladnim stohastičkim modelom ulaganja. Trebala bi biti formirana dodana pričuva takva da je vjerojatnost događaja da garancija neće biti pokrivena ukupnom pričuvom po dospijeću, gdje je takva vjerojatnost određena na temelju simulacija, razumno mala. Za ovu namjenu mogli bi biti pogodni modeli kao što je Wilkie model.

K R A J

2000 Investiranje Predmet 302


CJELINA 12 – INVESTIRANJE

1 Principi investiranja

Mogu se iskazati na sljedeći način: • (a) osiguratelj mora investirati u skladu s prirodom, trajanjem i valutom u kojoj su

izražene obveze

• (b) investicije moraju biti odabrane tako da maksimiziraju ukupan povrat na imovinu, odnosno povrat koji uključuje i dobit i kapital

• obim u kojem se može odstupiti od načela (a) da bi se udovoljilo načelu (b) ovisi,

između ostalog, o količini slobodnih sredstava društva.

Ovi principi mogu se također izraziti kao • osiguratelj mora investirati tako da maksimizira ukupan povrat na imovinu, s time da

preuzeti rizik ostane pokriven financijskim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju.

2 Zahtjevi za usklađivanjem imovine i obveza

2.1 Priroda i dospijeće obveza

Izdaci za obveze sastavljeni su od isplate naknada + izdaci za troškove – prihod od premija. U praksi izdaci za troškove u svakoj godini, ili mjesecu, ovise o novčanoj vrijednosti svakog dijela i o vjerojatnosti da isti bude primljen ili isplaćen. Razmotrit ćemo najprije novčanu vrijednost iznosa. Utjecaj vjerojatnosti bit će proučen kasnije. Isplate naknada mogu se podijeliti u četiri tipa:

• Garantirane u novčanom iznosu – To su isplate u kojima je plativi iznos izražen u

novcu u ugovoru o životnom osiguranju. Uključene su stoga garantirane isplate naknada po svim ugovorima bez sudjelovanja u dobiti te akumulirane ugovorne naknade po ugovorima sa sudjelovanjem u dobiti.

• Garantirane u odnosu na indeks cijena ili slično – To su naknade čiji je iznos

direktno vezan uz takav indeks.



• Na temelju diskrecionog prava – Čine ga budući udjeli u dobiti po ugovorima sa sudjelovanjem u dobiti.

• Vezane uz ulaganje – Radi se o naknadama po ugovorima vezanim uz jedinice u

kojima su iznosi direktno određeni vrijednošću ulaganja koju su u podlozi ugovora.

Isplate troškova sklone su povećanju. Stopa porasta nije posve usporediva sa stopom promjene indeksa cijena, no u svrhu promatranja investiranja uzet ćemo kao da je to slučaj. Stoga se oni mogu uključiti u naknade čiji je iznos garantiran u odnosu na indeks cijena ili slično. Plaćanja premije su obično utvrđena u novčanom iznosu te ćemo ih stoga smatrati negativnim isplatama naknada garantiranih u novčanom iznosu. Ovo neće umanjiti niti činjenica da postoje ugovori kod kojih ugovaratelj sam može odabrati iznos premije koji želi platiti svake godine. Prema navedenom, izdatke za obveze možemo podijeliti u četiri kategorije: • garantirane u novčanom iznosu • garantirane u odnosu na indeks cijena i slično • na temelju diskrecionog prava • vezane uz ulaganje

Garantirane u novčanom iznosu

Osiguratelj idealno želi ulagati tako da osigura ispunjenje garancija. To pretpostavlja ulaganje u imovinu čiji će tijek prihoda biti usklađen s izdacima za obveze. Ovo uključuje uzimanje u obzir dospijeće obveza i vjerojatnosti njihovih isplata, jednako kao i trajanje ulaganja odgovarajuće imovine. Osim za osiguratelje koji se bave nekim vrstama životnog osiguranja, u praksi će biti nemoguće pronaći imovinu čiji bi prinosi bili posve usklađeni s očekivanim izdacima za obveze. Obično se želi postići najbolje moguće usklađenje. Za ovu svrhu mogu se koristiti tehnike imunizacije obrađene u Predmetima 102 i 301, no one su podložne teorijskim i praktičnim problemima. Tehnički bolji, iako složeniji, pristup u procjenjivanju najbolje usklađenosti bit će izložen u Poglavlju 3.

Garantirane u odnosu na indeks cijena ili slično

Odgovarajuće usklađenje predstavljaju obveznice vezane uz indeks, ako su iste dostupne, i to najbolje odabrane tako da po trajanju odgovaraju dospijeću obveza. U njihovom nedostatku odgovarajuća zamjena bila bi imovina za koju se očekuje da donosi “realni” povrat.



Naknade na temelju diskrecionog prava

Glavni cilj osiguratelja je da maksimizira ove naknade i stoga je u tom pravcu usmjerena i strategija ulaganja. To znači ulaganje u imovinu koje ostvaruje najveći očekivani povrat. Primatelji naknada na temelju diskrecionog prava obično po svojim ugovorima očekuju prihode koji održavaju svoju vrijednost u “realnim” terminima. Stoga je preporučljiva ona imovina za koju se očekuje da donese “realan” povrat.

Vezane uz ulaganje

Naknade su garantirane na način da se njihova vrijednost u bilo kom trenutku može odrediti prema određenom pravilu zasnovanom na vrijednosti imenovanog fonda imovine ili indeksu. Naravno, osiguratelj može izbjeći probleme s usklađivanjem ulaganja tako da ulaže u istu imovinu koja služi za određivanje naknada.

2.2 Valuta

Obveze izražene u određenoj valuti moraju biti usklađene s imovinom u istoj valuti kako bi se umanjio valutni rizik.

2.3 Slobodna sredstva

Postojanje slobodnih sredstava osiguratelju za životna osiguranja omogućava odstupanje od gore opisane strategije usklađivanja da bi se poboljšao sveukupni povrat na imovinu i posljedično povećale naknade ugovarateljima, putem veće dobiti ili nižih premijskih stopa, odnosno dioničarima (ako postoje), putem većih dividendi. Gotovo je uvijek slučaj da imovina s najvećim očekivanim povratom ima i najveću varijancu povrata. Pretpostavimo da je imovina koja pokriva garantirane naknade uložena tako da daje najveći očekivani povrat. Vjerojatnost da prinos na imovinu bude nedostatan može biti previsoka, tj. rizik nesolventnosti prevelik. Ovo pretpostavlja da se drži točno toliko imovine da njen očekivani prinos pokrije naknade. Ukoliko postoje slobodna sredstva, ona mogu biti upotrijebljena kao “amortizer” za smanjenje vjerojatnosti nesolventnosti. Niže opisane tehnike mogu se koristiti u određivanju količine slobodnih sredstava koje služe kao “amortizer” za smanjivanje vjerojatnosti nesolventnosti na prihvatljiv nivo. Naravno, upotreba slobodnih sredstava je najpodesnija u slučaju imovine koja pokriva garantirane naknade.



Može se smatrati da je ovo nebitno u slučaju naknada na temelju diskrecionog prava, budući da osiguratelj ionako želi investirati u vrijednosnice s najvećim očekivanim povratom. S druge strane, postoje aktuari koji smatraju da, premda se naknade daju na temelju diskrecionog prava, ugovaratelji očekuju da ih prime i imaju štoviše svoja očekivanju u pogledu njihovog iznosa. Ako se prihvati ovo zaključivanje, osiguratelj bi mogao upotrijebiti dio slobodnih sredstava kako bi osigurao da vjerojatnost da naknade na temelju diskrecionog prava padnu ispod određene razine ostane unutar prihvatljivih granica. Netko bi također mogao smatrati razboritim korištenje slobodnih sredstava za neusklađenje naknada vezanih uz ulaganje, ako time osiguratelj očekuje postizanje većeg povrata. Primijetite da se u tom slučaju postignuti povrat iznad pripadujuće “usklađene” imovine neće obračunati unit-linked ugovarateljima nego vlasnicima poslova.

2.4 Zakonski okvir

Zakonski okvir unutar pojedine zemlje može ograničiti slobodu investiranja osiguratelja. Mogu biti ograničenja na

• vrstu imovine u koju može investirati osiguratelj koji se bavi životnim osiguranjima

• iznos bilo koje određene vrste imovine koji se može uzeti u obzir kod

dokazivanja solventnosti

• obim u kojem je dopušteno neusklađenje. Zakonsko okruženje također može utjecati na izbor imovine, u skladu s pretpostavkama na ulaganje koje su korištene u vrednovanju obveza. Određena razdioba imovine može omogućiti osiguratelju da koristi “više” pretpostavke na ulaganje i stoga umanji vrijednost obveza te poveća slobodna sredstva. Obično, međutim, takva razdioba neće omogućiti osiguratelju da maksimizira očekivani povrat na ulaganje. Naposlijetku, mogu postojati zakonski propisi koji uzimaju u obzir neusklađenje. Ovo se odnosi na moguće određivanje pričuve za neusklađenost ulaganja. Što više osiguratelj ulaže u rizičniju imovinu s većim očekivanim povratom, to viša treba biti takva pripadajuća pričuva. To će povećati vrijednost obveza i smanjiti raspoloživa slobodna sredstva.

3 Razvijanje prikladne strategije ulaganja

Koristeći model “aktivnih poslova”, model ulaganja portfelja može se izraditi na temelju pretpostavljene strategije ulaganja osiguratelja i uključivanja odgovarajuće količine slobodnih sredstava. Što je to odgovarajuće, odredit će se donekle iz rezultata niže navedenih istraživanja.



Obveze i imovinu je tada potrebno projicirati unaprijed na pretpostavkama koje će odražavati buduće iskustvo, iako će osiguratelj razmotriti i posljedice odstupanja od tog iskustva. Što se tiče imovine mogu se primijeniti stohastički modeli ulaganja da bi se projicirao budući prihod od ulaganja i promjene u vrijednosti kapitala. Također se mogu koristiti modeli stope inflacije za projekciju budućih troškova na strani obveza. Projicirane obveze i imovina mogu se tada na kraju svake godine projekcije vrednovati korištenjem baze određene u svrhu nadzora osiguratelja. Predmet zanimanja bit će višak vrijednosti imovine iznad vrijednosti obveza. Ovo treba biti dovoljno da zadovoljavajuće pokrije nivo kapitala potrebnog za solventnost osiguratelja, koji će opet vjerojatno ovisiti o strategiji ulaganja koje se istražuje. Što je “zadovoljavajuće” ovisit će o zakonskim propisima, prirodi posla i nivou pokrića koje daju ostali osiguratelji. Gore navedeno se pomoću stohastičkog modela ulaganja i tehnika simulacije može proširiti za dobivanje statističke distribucije iznosa koji svake godine stoje na raspolaganju za pokriće kapitala za solventnost. Odavde se može izračunati vjerojatnost moguće buduće nesolventnosti za svaku danu strategiju ulaganja. Za vrednovanje obveza najpogodnije je koristiti bazu koju osiguratelj trenutno primjenjuje, ali je moguće uključiti u zadatak simulacije i dinamičke pretpostavke koje uzimaju u obzir simulirane uvjete ulaganja. Simulacije se također mogu koristiti za određivanje slobodnih sredstava koje osiguratelj treba za podupiranje određene strategije ulaganja i održavanje vjerojatnosti nesolventnosti na prihvatljivo niskom nivou. Za dionička društva ovaj se proces može dodatno proširiti i ispitati posljedice strategije ulaganja na buduće zarade dioničara. Posebno se može ustanoviti strategija ulaganja koja maksimizira prihode dioničara dok istodobno drži rizik nesolventnosti dovoljno niskim, misleći pritom na količinu slobodnih sredstava koja stoje na raspolaganju.

K R A J

2000 Profitabilnost postojećih ugovora Predmet 402

Cjelina 12 Strana 1

CJELINA 12 – PROFITABILNOST POSTOJEĆIH UGOVORA

1 Što je profitabilnost?

U Poglavlju 3 Cjeline 4 dane su dvije metode za određivanje profita koji se

pojavljuje tijekom godine, a koje su pogodne u svrhu pripremanja

računovodstvenih izvješća u skadu s Osigurateljnim Aktom iz 1985. Cilj ovih

metoda je pokazati, kako računovođe vole reći, “istinit i fer” profit, premda je

učinak ovih metoda u ostvarenju ovog cilja još uvijek predmet diskusije

računovodstvene profesije.

“Istinit i fer” pogled je onaj koji slijedi četiri fundamentalna računovodstvena

koncepta

• koncept “nastavka poslovanja”, t.j. osiguratelj će nastaviti s operativnim

poslovanjem tijekom predvidivog razdoblja;

• koncept “nastajanja”, t.j. prihodi i troškovi se vode po datumu dospijeća,

a ne po datumu naplate (sve dok je to razborito);

• koncept “konzistencije”, t.j. konzistentnost podataka unutar obračunskog

razdoblja ;

• koncept “razboritosti”, t.j. prihodi i profit nisu uzeti u obzir unaprijed, a

za sve poznate obveze vrši se rezerviranje.

Dakle, obje metode imaju za cilj razborito određivanje pojave profita.

Za svoje unutarnje svrhe, osiguratelj će također željeti da ima realistično

određivanje pojave profita. Profit se obično izračunava kao promjena tijekom

godine u čvrstoj vrijednosti osiguratelja, gdje je čvrsta vrijednost vrednovana

na realističnoj bazi.

2 Metode 2.1 Temeljni principi

Metoda postignutog profita opisana u poglavlju 3.4 Cjeline 4 koristi istu

metodologiju koja je korištena za određivanje sadašnje vrijednosti dijela

buduće čvrste vrijednosti koji predstavlja profit. Kako je to, trenutno, metoda

preferirana sa strane profesije, o Modificiranom propisanom profitu neće biti

govora više od onoga što je rečeno u Cjelini 4.

Primjena principa koji su temelj pri određivanju profita, bilo koristeći Metodu

postignutog profita bilo metodu čvrste vrijednosti, ovisi o tome tko sve

sudjeluje u raspodjeli dobiti.

Predmet 402 Profitabilnost postojećih ugovora 2000

Cjelina 12 Strana 2

2.2 Ugovori bez sudjelovanja u dobiti

Za ugovore gdje sav profit pripada dioničarima, pri određivanju sadašnje

vrijednosti budućeg profita od postojećih ugovora, principi se mogu direktno

primjeniti. Ovoj sadašnjoj vrijednosti treba biti nadodana vrijednost imovine u

fondu dugoročnih ugovora osiguratelja, a koja nije potrebna za pokrivanje

obveza po tim ugovorima.

Ovdje je potrebna konzistencija između pričuva korištenih u izračunu sadašnje

vrijednosti budućeg profita i pričuva korištenih za određivanje imovine koja

nije potrebna za pokrivanje obveza. Posebno, ako projekcije dozvoljavaju za

dio, ili cijelu, potrebnu minimalnu granicu solventnosti, tada treba biti

određena imovina za pokrivanje upravo tolikog dijela ukupne potrebne

minimalne margine.

2.3 Ugovori sa sudjelovanjem u dobiti

U kontekstu UK, ovo su ugovori gdje se ukupna dobit za raspodjelu, tehnički

gladano višak koji se pojavljuje u skladu s izvješćima za nadzorna tijela, dijeli

između dioničara i ugovaratelja osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti na neki

već prije definiran način. Profit dioničara je određeni dio viška dodijeljen

takvim ugovarateljima osiguranja. Ovaj zadnji iznos predstavlja vrijednost

dobiti dodijeljene ugovarateljima osiguranja u toj godini, a koja je vrednovana

na bazi za vrednovanje u svrhu nadzora.

Zbog toga je, da bi se izračunao budući tok profita dioničara, neophodno

projicirati buduću dobit po ugovorima za koje koristimo model. Ne postoji

ispravan način za izradu ovakve projekcije. Slijedeći pristupi se mogu koristiti

• pretpostaviti da se trenutna stopa dobiti neće mijenjati;

• koristiti stopu dobiti određenu uz pretpostavku da će, na bazi najbolje

procjene, po dospijeću biti isplaćen zarađeni udio u imovini. Ovaj pristup

zahtijeva pretpostavku o budućoj ravnoteži između nasljedne dobiti i

završnog udjela u dobiti.

I kod jednog i kod drugog pristupa treba voditi brigu o dodatnom višku od

ugovora bez sudjelovanja u dobiti zaključenih unutar istog fonda. Ovo je

moguće direktno provesti u drugom pristupu, a samo indirektno u prvom

pristupu.

Odredivši buduću dobit, može se odrediti cijena dobiti za svaku buduću

godinu pojedinog ugovora i zbog toga i pripadajući profit dioničara.

Tada treba uzeti u obzir sva slobodna sredstva unutar fonda, a to je imovina

koja nije potrebna za podmirenje obveza, uključujući i buduću dobit

predviđenu u gornjim projekcijama.

Iznos te imovine mogao bi biti određen predviđajući za obveze

• da je imovina po vrijednosti jednaka realističnom vrednovanju svih

ugovora (bez i sa sudjelovanjem u dobiti), gdje je dobit vrednovana kao u

gornjim projekcijama


Cjelina 12 Strana 3

• da je imovina po vrijednosti jednaka realističnom vrednovanju svih

ugovora bez sudjelovanja u dobiti i ukupnog zarađenog udjela u imovini

obzirom na ugovore sa sudjelovanjem u dobiti.

Za drugu metodu bolje je pretpostaviti da projicirane stope dobiti dokidaju

zarađeni udio u imovini.

Ne postoji dogovorena metoda za određivanje dijela slobodnih sredstava koji

pripada dioničarima.

Moglo bi se pokazati da ta imovina predstavlja “sirotu imovinu”, koja bi, u

skladu s dogovorom s nadzornim tijelima, mogla biti dodijeljena isključivo

dioničarima. Ako je prihvaćen ovaj argument, tada će njezina tržišna

vrijednost biti nadodana sadašnjoj vrijednosti budućeg profita dioničara.

Alternativno, slobodna sredstva bi mogla predstavljati podršku za postojeće

ugovaratelje osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti. U tom slučaju profit koji se

pojavljuje od slobodnih sredstava može biti podijeljen između dioničara i

ugovaratelja osiguranja na isti način kao i dobit za raspodjelu. Postoje dva

načina na koja ovo može biti izvedeno

• tržišna vrijednost slobodnih sredstava može se podijeliti na odgovarajuće

dijelove i dio dioničara nadodati sadašnjoj vrijednosti njihovog budućeg

profita

• projicirane stope dobiti mogu se prilagoditi tako da dokidaju zarađeni udio

u imovini i slobodna sredstva.

2.4 Profit

Profit koji se pojavljuje u pojedinoj godini obzirom na dugoročne ugovore

može biti uzet kao razlika između vrijednosti dioničarske kamate na kraju i

početkom godine, zajedno sa stvarnim doznakama dioničarima obzirom na

pojedinu godinu.

Da bi se dobio ukupan profit sa stanovišta dioničara, gornjem treba nadodati

profit koji se pojavljuje unutar dioničarskog fonda osiguratelja. Ovo može biti

ostvareno korištenjem čvrste vrijednosti osiguratelja umjesto vrijednosti

dioničarske kamate iz prethodnog paragrafa. Čvrsta vrijednost se nadodaje

vrijednosti profita od neto imovine unutar dioničarskog fonda, gdje neto

vrijednost može biti

• vrijednost prikazana u izvješćima, vjerojatno tržišna vrijednost,

• diskontirana vrijednost prihoda od imovine koja odražava činjenicu da

imovina u fondu, u praksi, ne može biti odmah raspodijeljena.

Predmet 402 Profitabilnost postojećih ugovora 2000

Cjelina 12 Strana 4

3 Baze

3.1 Non-linked ugovori bez sudjelovanja u dobiti i unit-linked ugovori

3.1.1 Elementi baze

Proces određivanja sadašnje vrijednosti budućeg profita dioničara je sličan

procesu testa profita. Tako da će elementi baze biti isti kao i oni korišteni za

test profita, ali imajući na umu da se elementi koji se odnose, na primjer, na

troškove novih ugovora ne mogu primjeniti. Isto tako će trebati riziko

diskontna stopa prikladna za postojeće a ne za nove ugovore.

Osim baze u svrhu projiciranja, također će trebati i baza za izračun pričuva u

svrhu nadzora.

3.1.2 Čimbenici pri određivanju pretpostavaka

Pretpostavke koje se koriste trebaju biti u skladu s namjenom izračuna

sadašnje vrijednosti budućeg profita dioničara.

Dva moguća razloga dana su u poglavlju 1 i oni prirodno vode k sljedećim

tipovima baze

• realistična baza – Pretpostavke bi trebale najbolje procjenjivati buduće

iskustvo i mijenjati se u skladu s uvjetima. Biti će potrebna dinamička

riziko diskontna stopa koja uzima u obzir nerizične povrate, možda na bazi

vezanoj za trajanje, i rizik budućeg toka profita.

• razborita baza – Pretpostavke će obično predstavljati razborito određivanje

budućeg iskustva i obično se očekuje da se ne mijenjaju tijekom nekoliko

godina. Svaka pretpostavka može biti realistično određena dodavanjem

margine za potrebni nivo razboritosti, temeljem stohastičkog modeliranja

ili testiranjem osjetljivosti. Element rizika riziko diskontne stope uzimat će

u obzir nivo razboritosti pretpostavaka.

Za osiguratelja koji sklapa nove ugovore, čimbenici koji se pretpostavljaju za

određivanje “realistične” pretpostavke biti će oni koji ulaze u određivanje

odgovarajuće pretpostavke u bazi za izračun premije.

Za osiguratelja koji ne sklapa nove ugovore, gornje pretpostavke treba

prilagoditi zbog činjenice da osiguratelj neće sklapati nove ugovore. Ovo će se

posebno odraziti na pretpostavke o troškovima, čemu treba dodati utjecaje

ekonomije razmjera, i pretpostavke o odustancima, koje će vjerojatne biti više

posebno ako su postojeći ugovaratelji osiguranja bili usluženi od strane

prodajne mreže koje sada više nema.

U slučaju UK BLAGAB, pretpostavka o porezu će se također trebati

prilagoditi, budući da nesklapanje novih ugovora može značajno mijenjati

odnos između prihoda od ulaganja i dopuštenih izdataka te početka i trajanja

imaginarnog slučaja restrikcije.


Cjelina 12 Strana 5

Za bazu za vrednovanje u svrhu nadzora, osiguratelj može izabrati trenutnu

bazu, osim ako obično ne koristi bazu za dinamičko vrednovanje koju varira,

unutar granica određenih Zakonom, u skladu sa stvarnim uvjetima ulaganja, u

kojem slučaju osiguratelj može pretpostaviti da će se ta situacija i dalje

nastaviti.

3.2 Ugovori sa sudjelovanjem u dobiti

Obično će tri baze biti korištene

(a) baza za određivanje budućih stopa dobiti, osim ako je pretpostavljeno da

će se trenutne stope nastaviti

(b) baza za projiciranje, za projiciranje obveza i određivanje pripadajuće

dobiti po pojedinoj godini

(c) baza za vrednovanje, za određivanje buduće dobiti po pojedinoj godini.

Baza (a), ako je potrebna, će vjerojatno biti ista kao baza (b), a određivanje

pretpostavki je isto kao i kod ugovora bez sudjelovanja u dobiti.

Za bazu (c) vrijedi sve što je rečeno kod ugovora bez sudjelovanja u dobiti.

K R A J

2000 Raspodjela dobiti Predmet 402

Cjelina 13 Strana 1

CJELINA 13 – RASPODJELA DOBITI 1 Uvod

U ovoj Cjelini pretpostavljat će se da osiguratelj raspodjeljuje dobit svojim ugovarateljima osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti koristeći metodu koja se obično koristi na UK tržištu, zvanu metoda “dodataka na osigurane svote”.

2 Usporedba različitih načina dodavanja dobiti osiguranim

svotama

2.1 Nasljedna dobit

Ugovaratelj osiguranja ima • postupno uvećani dodatak na osigurane svote koji osiguratelj ne može

naknadno oduzeti;

• očekivanje da će osiguratelj održati svoju stopu – ili stope – dobiti ukoliko se uvjeti ulaganja ne mijenjaju značajno, pa je predviđanje prihoda po dospijeću lakše.

Osiguratelj

• odmah ima smanjenje svojih slobodnih sredstava, i mora uspostaviti

eksplicitnu pričuvu za već pripisanu dobit;

• može biti ograničen u pogledu ulaganja očekivanjem ugovaratelja osiguranja da stope dobiti neće biti značajno smanjene.

2.2 Specijalna nasljedna dobit

Ugovaratelj osiguranja ima dodatak na osigurane svote koji se ne može oduzeti. Ovdje ne postoji očekivanje ugovaratelja osiguranja o održivosti stopa dobiti, što manje ograničava slobodu ulaganja osiguratelja od obične nasljedne dobiti.

2.3 Akumulirajuće sudjelovanje u dobiti

Ugovaratelj osiguranja može potencijalno dobiti viši krajnji povrat u usporedbi s nasljednom dobiti, i postoji veća odgoda raspodjele dobiti, premda je to negirano trenutnom tržišnom praksom davanja ove dobiti koja je relativno visoka u usporedbi s onom od konvencionalnih ugovora.

Predmet 402 Raspodjela dobiti 2000

Cjelina 13 Strana 2

Ugovaratelji osiguranja mogu smatrati da je ovu dobit lakše razumijeti nego nasljednu dobit. Niža očekivana dobit nego kod konvencionalnih ugovora otežava ugovaratelju osiguranja određivanje vjerojatnog prihoda po isteku ugovora. Osiguratelj će profitirati zbog veće odgode raspodjele dobiti, u usporedbi sa sustavom nasljedne dobiti, premda kako je već spomenuto ovo može biti negirano visokom razinom dane dobiti. Osiguratelj će također profitirati zbog smanjenog pritiska novog posla jer je cijena dobiti u početnim godinama osiguranja niža nego kod sustava nasljedne dobiti. Sloboda ulaganja može biti veća nego u slučaju nasljedne dobiti kod konvencionalnih ugovora jer ugovaratelji osiguranja imaju manje očekivanje da će dobit biti održana na određenom nivou.

2.4 Krajnja dobit

Ugovaratelj osiguranja ima prospektivno veću potencijalnu naknadu nego ako je krajnja dobit zamijenjena višom nasljednom dobiti ili ekvivalentnim akumulirajućim sudjelovanjem u dobiti. Međutim, ugovaratelj neće znati iznos naknade sve do pojave osiguranog događaja. Postojat će veća nepostojanost u prihodima nego ako se dobit raspodjeljuje u nasljednom obliku. Posebno će ugovaratelj osiguranja biti nezaštićen u slučaju pada vrijednosti dionica i nekretnina u trenutku kada se dogodio osigurani događaj, ukoliko se nije usvojio veoma izglađeni pristup krajnjoj dobiti. Ugovaratelji osiguranja koji rano prekidaju svoje ugovore možda neće dobiti fer udjele viška zadržanog za podmirenje buduće krajnje dobiti. Osiguratelj ima veću slobodu ulaganja i mogućnost izdavanja novih ugovora jer će zadržani višak prerasti slobodna sredstva u svrhu nadzora.

3 Različiti izvori viška 3.1 Izvori viška

Višak za raspodjelu ugovarateljima osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti će se pojaviti od nekih ili svih sljedećih izvora • višak od prihoda od ulaganja pričuva • razlike od dodataka za dobit u premijama dobivenim od ugovora sa

sudjelovanjem u dobiti • višak od troškova


Cjelina 13 Strana 3

• višak od smrtnosti • višak od odustanaka • višak od drugih ugovora • kapitalno povećanje imovine kao što su dionice i nekretnine • višak od neusklađenosti. Neki od ovih izvora mogu biti negativni, t.j. pritisak.

3.2 Prikladnost svakog od izvora za raspodjelu

Višak od prihoda od ulaganja i od dodataka za dobit

Sustav nasljedne dobiti će se razumno dobro nositi s ovim vrstama viška ako je dodatak za dobit u premijama prikladno izračunat i ako je korištena metoda za vrednovanje pričuve za dobit ili neto premijska metoda s prikladno smanjenom kamatnom stopom. Višak od troškova

Za većinu ugovora ovaj višak je velik i negativan u prvoj godini, a kasnije manji i pozitivan, ali može postati negativan s porastom troškova. Ovo se može ublažiti korištenjem Zillmerovog ispravka kod vrednovanja neto premijskom metodom. Zbog ovakvog načina pojavljivanja viška ovaj izvor nije pogodan za metodu nasljedne dobiti. Krajnja dobit će pokupiti svaki višak. Višak od smrtnosti

Ovaj izvor viška će obično biti malen i za većinu ugovora za slučaj smrti i doživljenja sa sudjelovanjem u dobiti smanjivat će se s proteklim trajanjem osiguranja. Zbog ovakvog načina pojavljivanja viška ovaj izvor nije pogodan za sustav nasljedne dobiti. Zbog toga, osiguratelj može odlučiti da vrednuje svoje ugovore koristeći pretpostavku o smrtnosti koja održava ovaj izvor viška na minimumu. Svaki preostali višak može biti raspodijeljen kao krajnja dobit. Višak od odustanaka

Pojavljivanje ovog viška ovisit će o korištenoj bazi za izračun otkupne vrijednosti. Ako je plaćeno nešto slično zarađenom udjelu u imovini, povećanje viška će u svakom slučaju biti malo. Svaki višak koji se pojavljuje će vjerojatno biti uključen u krajnju dobit. Višak od drugih ugovora


Cjelina 13 Strana 4

Ovaj višak će se pojaviti kroz upotrebu razboritijih pretpostavki pri izračunu pričuva od onih pri izračunu premija za ugovore kao što su neodgođene rente i unit-linked ugovori. Višak će vjerojatno biti negativan pri zaključenju ugovora dok će kasnije prijeći u pozitivan. Ovo uzrokuje probleme za sustave nasljedne odnosno akumulirajuće dobiti. Moguće rješenje je uzimanje ukupnog viška za raspodjelu od unit-linked ugovora i ugovora bez sudjelovanja u dobiti kao povećanje čvrste vrijednosti ovih ugovora tijekom godine izračunato na osnovi razboritih pretpostavki, što omogućuje da to predstavlja negotovinsku stavku. Višak koji nije raspodijeljen na ovaj način može biti raspodijeljen kao krajnja dobit. Višak od neusklađenosti

Ovaj se višak primarno pojavljuje kod non-linked ugovora bez sudjelovanja u dobiti gdje je osiguratelj odlučio ne prihvatiti politiku usklađenosti ulaganja. Što je veća neusklađenost veća će biti i nepostojanost ovog izvora viška. Zbog toga će krajnja dobit biti najbolji način raspodjele ovog viška. Kapitalno povećanje

Ono će vjerojatno biti veliko i nepostojano. Kao i kod viška od neusklađenosti, najbolja će biti raspodjela kroz krajnju dobit, premda jedan dio može biti korišten kao pomoć u financiranju nasljedne dobiti ako je to razborito.

4 Međudjelovanje između oblika i nivoa raspodjele i financijske

strategije

Strategijski cilj većine osiguratelja za životna osiguranja je rast po veličini po održivoj stopi. Međutim, zaključenje novih ugovora obično izaziva pritisak novog posla i osiguratelj ga treba financirati iz svojih unutarnjih izvora, sve dok su njegovi dioničari voljni dati daljnji kapital. Odgađanjem raspodjele viška osiguratelj može osloboditi više unutarnjeg kapitala koji može pomoći financiranju novih ugovora. Odgađanje viška može također pomoći i u drugim financijskim ciljevima osiguratelja. Osiguratelj će željeti maksimizirati povrat koji daje ugovarateljima osiguranja i tako unaprijediti svoju tržišnu poziciju. Zbog toga će ulagati u imovinu kao što su dionice i nekretnine za koju se očekuje da dugoročno daje povrat koji ne samo da je bolji od onog na vrijednosnice s fiksnom kamatnom stopom, već je također viši i od stope inflacije. Mogućnost ulaganja na ovaj način, međutim, ovisi o slobodnim sredstvima osiguratelja i jedan od načina povećanja raspoloživih slobodnih sredstava je, ponovno, odgađanjem pojave viška. Iz gornjeg slijedi da se veći naglasak mora dati na krajnju dobit nego na nasljednu dobit.


Cjelina 13 Strana 5

Ovo može biti, međutim, u neskladu s razumnim očekivanjem ugovaratelja, jer će ugovaratelji očekivati nastavak do tada primjenjivanog načina raspodjele između nasljedne i krajnje dobiti i vjerojatno neće pozdraviti pomak k višem udjelu krajnje dobiti. Pri definiranju nivoa raspodjele, osiguratelj će trebati uzeti u obzir svoju tržišnu poziciju i pravednost. Tržišna komponenta je obično bazirana na nivou isplata po isteklim ugovorima i na to će biti teško utjecati stopama krajnje dobiti. Može se dokazati da krajnja dobit također može voditi brigu o pravednosti. Stope krajnje dobiti mogu se tako definirati da održavaju željeni stupanj pravednosti između različitih dobi ili tipova ugovora. Osiguratelj će dodatno biti zainteresiran da maksimizira i dobit dioničara. Metoda raspodjele viška kroz dobit određivati će tempo pripisivanja dobiti. Maksimizacija dobiti dioničara znači što je moguće manju odgodu pojave viška, budući će dioničarska stopa povrata obično prelaziti stopu po kojoj neraspodijeljeni višak akumulira osiguratelj za životna osiguranja. Zbog toga će osiguratelji možda željeti utjecati na razumna očekivanja svojih ugovaratelja osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti na taj način da ugovaratelji očekuju dobit deklariranu pretežno u nasljednom obliku.

5 Izglađivanje

5.1 Zašto stope dobiti mogu biti izglađene

Ugovaratelji osiguranja očekivati će da se stope dobiti neće značajno mijenjati od godine do godine. Postoji također drugi tip izglađivanja : izglađivanje fluktuacija u iskustvu između različitih ugovora ili grupa ugovora. Stroga interpretacija pravednosti povlačit će da je dobit svakom isteklom ugovoru dodijeljena na bazi njegovog vlastitog doprinosa višku. U UK, međutim, sustav ugovora sa sudjelovanjem u dobiti se gleda kao jedan sustav. Odnosno, rizik je raspodijeljen na grupu sličnih ugovora, tako da dobro iskustvo nekih ugovora predstavlja ravnotežu lošem iskustvu drugih ugovora. Ako ugovaratelji osiguranja to ne žele, po svoj prilici će se odlučiti za unit-linked ugovore, gdje je stupanj izglađenosti iskustva mnogo manji.

5.2 Čimbenici koji utječu na stupanj izglađenosti

Jedan čimbenik je već bio spomenut : očekivanja ugovaratelja osiguranja. Ovo je vezano za drugi čimbenik, metodu raspodjele viška.


Cjelina 13 Strana 6

Osiguratelji u UK prodaju sustav nasljedne dobiti nudeći visok stupanj izglađivanja i bilo bi teško za osiguratelja da radi na drugi način, premda je moguće raditi koristeći specijalnu nasljednu dobit. Osiguratelji unaprijeđuju sustav krajnje dobiti u smislu odražavanja stvarnog iskustva obzirom na nerealizirane dobitke u vrijednosti imovine, ali ovo će povlačiti nepostojanost elementa krajnje dobiti s niskim stupnjem izglađivanja. S druge strane, ugovaratelji osiguranja ne očekuju visok stupanj izglađivanja krajnje dobiti. Odlučivanje o stupnju izglađivanja uključuje i razmatranje iskustva osiguratelja kao i ostale čimbenike koji slijede. Što se tiče ugovora s akumulirajućim sudjelovanjem u dobiti, ugovarateljima osiguranja je jasno da će se dobit mijenjati. Zato je potreban stupanj izglađivanja niži nego kod nasljedne dobiti konvencionalnih ugovora. Međutim sve dok osiguratelji mijenjaju stope dobiti, očekivanja ugovaratelja osiguranja mogu postati suprotna. Treći čimbenik je imovina u pozadini ugovora. Moguće je izgladiti stope dobiti ulažući u manje nepostojanu imovinu, ali će to vjerojatno povlačiti ulaganje u vrijednosnice s fiksnom kamatnom stopom. Ulaganje u obveznice poduzeća i nekretnine dati će više povrate, ali zbog njihove više nepostojanosti teže je izgladiti stope dobiti, osim ako osiguratelj ima značajna slobodna sredstva. Ona su bila akumulirana u vremenima dobrog iskustva – od ulaganja i ostalog – tako da se mogu iskoristiti u vremenima lošeg iskustva. U svemu ovome bitan je osigurateljev stvaran način izglađivanja. Idealno, on bi trebao prvo odlučiti o nivou željenog izglađivanja i onda se uvjeriti da su metoda raspodjele, imovina i slobodna sredstva prilagođeni tom nivou. U praksi, događaji, na primjer veliki priliv novih ugovora, mogu prisiliti osiguratelja da odstupi od željenog načina izglađivanja.

6 Promatranja

6.1 Relevantno iskustvo

Kao priprema za bilo kakva promatranja treba biti određeno relevantno iskustvo, ako je potrebno i provođenjem odgovarajućih promatranja. Rezultati ovih promatranja mogu biti korišteni za određivanje baza koje će se koristiti u drugim promatranjima koja će biti opisana i za uspostavljanje zarađenog udjela u imovini za sve ugovore ili za pojedini ugovor.


Cjelina 13 Strana 7

6.2 Održivost i pravednost stopa nasljedne dobiti konvencionalnih

ugovora sa sudjelovanjem u dobiti

Osim u nepovoljnim uvjetima, ugovaratelji osiguranja će tipično očekivati da osiguratelj barem održava svoje trenutne stope nasljedne dobiti. Ovo vodi do promatranja da li osiguratelj može podržati ove stope tijekom preostalog trajanja ugovora. Profesionalno upravljanje zahtijeva da ovlašteni aktuar pogleda održivost uvjeta sposobnosti osiguratelja da održi konzistentnu politiku raspodjele dobiti. Ovo vodi do promatranja mogućnosti osiguratelja da pri raspodjeli dobiti bude konzistentan sa svojim pretpostavljenim budućem iskustvom. Dodatno će biti potrebno odrediti pravednost davanja iste stope nasljedne dobiti svim ugovorima. Opće promatranje održivosti može biti napravljeno kroz bruto premijsko vrednovanje postojećih ugovora sa sudjelovanjem u dobiti, na realnim pretpostavkama, uključujući trenutnu stopu ili stope nasljedne dobiti. Najvažnija pretpostavka će biti stopa povrata od ulaganja, koja bi trebala biti realistično određena između stopa koje bi mogle biti zarađene u budućnosti, možda korištenjem različitih stopa za početne godine u usporedbi s kasnijim godinama osiguranja. Ovu vrijednost obveza treba usporediti s realističnom vrijednošću imovine ugovora sa sudjelovanjem u dobiti. Realistična vrijednost će vjerojatno biti tržišna vrijednost, premda može biti korištena diskontirana vrijednost prihoda od imovine. Bilo bi nepoželjno kapitalizirati slobodna sredstva osiguratelja tako da bi se umjesto toga mogao koristiti skupni zarađeni udio u imovini. Osiguratelj će biti zainteresiran da vidi da je postojao odgovarajući višak vrijednosti imovine nad vrijednošću obveza zbog krajnje dobiti. Nepostojanje odgovarajućeg viška će pokazivati da se stope nasljedne dobiti trebaju smanjiti. Ovdje, međutim, nije jasno što bi odgovarajući višak trebao biti i treba primjeniti drugi pristup gdje nasljedna dobit može biti podržana koristeći gilt povrat u bruto premijskom vrednovanju. Da li će osiguratelj smanjiti stope nasljedne dobiti ovisit će o • očekivanjima ugovaratelja osiguranja o takvom smanjenju i brzini kojom će ono biti napravljeno, i

• tržišnim pretpostavkama.

Bilo bi važno provesti promatranje koristeći različite buduće scenarije ulaganja, ili stohastičko modeliranje, da bi se odredile situacije u kojima stope nasljedne dobiti nisu održive. Također, osiguratelj može koristiti izglađeni zarađeni udio u imovini tako da se uklone fluktuacije u održivosti nasljedne dobiti obzirom na fluktuacije u tržišnoj vrijednosti. Da li će se iste stope nasljedne dobiti dati svim tipovima ugovora može biti određeno biranjem ugovora koji nosi karakteristike postojećih ugovora sa sudjelovanjem u dobiti. Za svaki takav ugovor, bruto premijska pričuva, kako je već gore određeno, može biti uspoređena sa zarađenim udjelom u imovini.


Cjelina 13 Strana 8

Značajno različiti rezultati za različite razrede ugovora mogu voditi tome da im osiguratelj daje različite stope nasljedne dobiti. Primjer za ovo mogli bi biti mirovinski ugovori i BLAGAB ugovori, gdje različita porezna osnovica fondova i različita prosječna trajanja osiguranja ugovora mogu voditi deklariranju različitih stopa dobiti. Također treba odrediti sposobnost premijskih stopa novih ugovora da podrže stopu ili stope nasljedne dobiti, i to gledajući njihovu “snagu” zarađivanja dobiti, na istim realističnim pretpostavkama kao gore, za pojedini ugovor. Nesposobnost podržavanja iste razine dobiti kao kod postojećih ugovora može voditi • reviziji premijskih stopa • promjeni dobiti za nove ugovore • odluci o postepenom prilagođavanju stopa nasljedne dobiti tijekom

određenog razdoblja tako da pređu u stope dobiti podržane novim ugovorima.

6.3 Krajnja dobit kod konvencionalnih ugovora sa sudjelovanjem

u dobiti

Dok se stope nasljedne dobiti mogu revidirati samo jedanput godišnje, stope krajnje dobiti će se vjerojatno revidirati svaki put kada se pojave značajne promjene u uvjetima ulaganja. Mogu se izabrati primjeri ugovora koji predstavljaju model portfelja kod kojeg je istek osiguranja u bliskoj budućnosti. Za svaku točku modela, zarađeni udio u imovini se može usporediti s osiguranom svotom po dospijeću bez krajnje dobiti. Razlika zarađenog udjela u imovini i osigurane svote po dospijeću bez krajnje dobiti davat će opseg krajnje dobiti. Kako je već bilo spomenuto, osiguratelj će željeti izgladiti rezultirajuće stope krajnje dobiti. Ovo može biti definirano pravilima izglađivanja osiguratelja, kao na primjer postotak zarađenog udjela u imovini koji je plaćen ovisno o kretanju imovine u, recimo, prethodne tri godine. Svako dodavanje zarađenom udjelu u imovini od slobodnih sredstava, kao rezultat izglađivanja, treba biti pažljivo praćeno jer može eventualno uzrokovati pad slobodnih sredstava na opasno nisku razinu. Također može izazvati nerazumna očekivanja ugovaratelja osiguranja. U definiranju svojih stopa krajnje dobiti osiguratelj će voditi računa o razumnim očekivanjima koja je već pobudio kod ugovaratelja kroz • svoj pristup stopama krajnje dobiti prijašnjih godina • svoja marketinška izdanja • svoj Vodič kroz osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti,

i svojoj tržišnoj poziciji. Osiguratelj može također željeti istražiti svoju sposobnost da održi stope krajnje dobiti. Ovo može biti napravljeno uspoređivanjem bruto premijskog


Cjelina 13 Strana 9

vrednovanja ugovora sa sudjelovanjem u dobiti s njihovim ukupnim zarađenim udjelima u imovini, uz različite scenarije budućeg iskustva. Alternativno, osiguratelj može projicirati unaprijed zarađene udjele u imovini i usporediti s projiciranim vrijednostima po dospijeću temeljenim na pretpostavci o održivosti trenutne dobiti. Modeliranje imovine i obveza također može biti korišteno za procjenu utjecaja odluka o dobiti osiguratelja na buduće stanje solventnosti.

6.4 Ugovori s akumulirajućim sudjelovanjem u dobiti Za ove ugovore principi su u osnovi isti kao za konvencionalne ugovore, ali će se koristiti metode diskontiranog toka novca umjesto bruto premijskog vrednovanja gdje su troškovi fiksni. Također se vrlo često mogu koristiti i projekcije zarađenih udjela u imovini. Za ugovore s akumulirajućim sudjelovanjem u dobiti uobičajeno je da garantiraju, ukoliko uopće daju ikakve garancije, porast stope različit od nule samo obzirom na već plaćene premije. Zato realistične pričuve trebaju biti temeljene samo na premijama plaćenim do dana vrednovanja. Možda će biti potrebno da se stope krajnje dobiti temelje na složenijem pristupu nego kod konvencionalnih ugovora. Ugovori s varijabilnim premijama, uključujući razdoblja neplaćanja premije, mogu koristiti zarađeni udio u imovini za svaku kalendarsku godinu u kojoj su jedinice kupljene ili “zasjenjene” jedinice (eng. shadow unit).

7 Utjecaj raspodjele dobiti na politiku ulaganja, politiku

sklapanja novih ugovora i buduću solventnost osiguratelja

Raspodjela dobiti predstavlja raspodjelu dijela slobodnih sredstava osiguratelja između ugovaratelja osiguranja i dioničara. Međutim, slobodna sredstva imaju funkciju osigurati solventnost osiguratelja i omogućiti mu podršku pri ulaganju i sklapanju novih ugovora. Zbog toga je važno da se kao dio istraživanja koja prethode raspodjeli dobiti razmotri utjecaj predložene raspodjele i njene daljnje primjene na slobodna sredstva. Osobito • može li osiguratelj nastaviti sa svojom predloženom politikom raspodjele i

još uvijek zadovoljiti zahtjeve nadzornih tijela i ubuduće ? • da li će slobodna sredstva osiguratelja ostati na adekvatnoj razini

dozvoljavajući mu da nastavi sa željenom strategijom sklapanja novih ugovora ?

• da li će daljnja primjena osigurateljeve trenutne politike raspodjele dobiti voditi ograničenjima njegovih ulaganja koja će smanjiti njihov povrat ?


Cjelina 13 Strana 10

Sve ovo može biti istraženo korištenjem projekcija toka novca. Ovo će uključiti projiciranje imovine na temelju skupa pretpostavki o budućem ulaganju i pretpostavljanje da će se trenutna strategija ulaganja nastaviti. Obveze će biti projicirane na kraju svake godine također na temelju skupa pretpostavki. Pričuve zahtijevane od strane nadzornih tijela mogu biti izračunate pretpostavljajući da će osiguratelj nastaviti koristiti trenutnu bazu i metodu za vrednovanje ovakvih pričuva, premda se može koristiti i dinamički pristup. Projekcije će biti napravljene pretpostavljajući održivost trenutnih stopa dobiti. Međutim, ostale pretpostavke će također biti testirane, na primjer stope koje se mijenjaju dinamički u skladu s budućim uvjetima ulaganja. Dodatno, one će trebati dozvoliti osiguratelju isplatu dobiti dioničarima. Interesirati će nas razina slobodnih sredstava. Trend razine slobodnih sredstava tijekom budućih godina davati će moguća ograničenja na slobodu ulaganja ili sklapanje novih ugovora. Ograničenja na sklapanje novih ugovora također mogu biti istraživana direktno ako se u projekcije uključi novi portfelj. Projekcije će također pokazati da li bi zadovoljavanje zahtjeva nadzornih tijela moglo biti problem, t.j. da li je višak vrijednosti imovine u svrhu nadzora obzirom na vrijednost obveza dovoljan za pokriće eksplicitnog dijela potrebne margine solventnosti. Gornje pretpostavlja nastavak trenutne strategije ulaganja osiguratelja. Može se dogoditi da rezultati projekcija ukažu na promjene u strategiji. Na primjer, želja za održavanjem trenutnih stopa nasljedne dobiti može voditi smanjenju krajnje dobiti i potrebi za opreznijom politikom ulaganja. Korištene pretpostavke trebaju biti realistične i temeljene na relevantnom iskustvu osiguratelja. Trebaju biti isprobane različite baze, najvažniji parametri su oni vezani uz perfomance ulaganja. Vezano uz te parametre, važno je vidjeti što se događa ako na kraju neke od godina vrijednost imovine padne ispod linije “trenda”. U tom smislu može biti korisno korištenje stohastičkog modela ulaganja.

8 Korištenje rezultata istraživanja i dotadašnje politike

raspodjele dobiti za postizanje odgovarajuće raspodjele dobiti Ako je osiguratelj imao dosadašnju politiku raspodjele dobiti, u terminima nivoa i ravnoteže između nasljedne i krajnje dobiti, to će odrediti bazu za istraživanja koja smo prije razmatrali. Rezultati tih istraživanja mogu ukazivati na to da nastavak dosadašnje politike neće prouzročiti nikakve probleme osiguratelju. To znači da je ta politika raspodjele dobiti podnošljiva, pravedna i odgovara financijskim ciljevima osiguratelja. U tom slučaju, ne postoji razlog za promjenu politike, što je dodatni plus u smislu zadovoljenja razumnih očekivanja ugovaratelja osiguranja. Ipak, osiguratelj ne mora imati dotadašnju politiku ili, čak ako je ima, rezultati istraživanja mogu pokazivati da je potrebno njeno poboljšanje.


Cjelina 13 Strana 11

U prvom slučaju kada ne postoji dotadašnja politika, u istraživanju će biti korišten skup pokusnih stopa dobiti. Rezultati mogu pokazati potrebu za podešavanjem tih pokusnih stopa. U tom slučaju istraživanja će možda biti potrebno ponavljati sve dok ne dobijemo zadovoljavajuću politiku raspodjele dobiti. Ovo će možda uključiti određen stupanj kompromisa, ali treba imati na umu da je održavanje solventnosti primarno. Istraživanja će tada pokazati ograničenja na financijske ciljeve osiguratelja obzirom na politiku sklapanja novih ugovora te ulaganja, a koja može nametnuti svaki takav kompromis. Slično postupamo i u slučaju kada istraživanja pokazuju da dotadašnja politika nije više pogodna. Dodatno će biti neophodno razmotriti i ograničenja na brzinu i opseg promjena koje osiguratelj provodi u politici raspodjele dobiti, a koja mogu nametnuti očekivanja ugovaratelja osiguranja.

K R A J

2000 Procjena tekuće solventnosti Predmet 302


CJELINA 13 – PROCJENA TEKUĆE SOLVENTNOSTI

1 Razlozi za projiciranje solventnosti

Nadzorna tijela će obično zahtijevati da se solventnost utvrđuje na određeni datum, tj.

statički test solventnosti. Ovo međutim neće omogućiti aktuaru da procjeni sposobnost

osiguratelja da podnese buduće promjene, kako u vanjskom gospodarskom okruženju

tako i u njegovu vlastitu iskustvu. Da bi se to napravilo potrebna je dinamička procjena

solventnosti, poznata kao dinamičko testiranje solventnosti.

Ovo uključuje projekciju godišnjeg obračuna i bilance stanja osiguratelja za određen broj

godina unaprijed kako bi se jasno vidjeli svi učinci bilo kojeg mogućeg rizika.

2 Procjenjivanje solventnosti

Solventnost osiguratelja koji se bavi životnim osiguranjima može se u nekom

vremenskom trenutku izmjeriti uspoređivanjem vrijednosti obveza u odnosu na vrijednost

imovine. Za ovu svrhu postoje dva glavna načina na koje se mogu odrediti vrijednosti

imovine i obveza:

• vrijednosti u svrhu nadzora – to su vrijednosti određene u svrhu nadzora, gdje su

obveze vrednovane prema načelima iz Cjeline 11, a imovina na osnovu tržišne

vrijednosti ili nekog oblika knjigovodstvene vrijednosti

• očekivane vrijednosti – to su vrijednosti izračunate na temelju očekivanog

iskustva osiguratelja, s imovinom vrednovanom ili prema tržišnoj vrijednosti ili

prospektivno na osnovi očekivanog iskustva.

Obično će solventnost izračunata na temelju vrijednosti u svrhu nadzora dati jači test.

U razmatranju dinamičkog testiranja solventnosti posebna pozornost mora se posvetiti

bazama za projiciranje. Projekcije mogu biti napravljene deterministički koristeći

očekivane pretpostavke, u kombinaciji s pretpostavkama koje uključuju margine kako bi

se testirao učinak lošeg budućeg iskustva. Ovaj je pristup prihvaćen npr. u državi New

York gdje su nadzorna tijela propisala sedam budućih determinističkih scenarija koje je

potrebno testirati.

Alternativni pristup je upotreba stohastičkih pretpostavki sa simulacijama da bi se

procjenila vjerojatnost pojavljivanja loših okolnosti. Aktuari u Velikoj Britaniji su

preporučili usvajanje ovog pristupa.

Potrebno je također odlučiti uzimaju li projekcije u obzir samo postojeći posao

osiguratelja ili postojeći i očekivani novi posao. Uračunavanje novog posla dat će

vjerojatno korisniju projekciju tekuće solventnosti, osim ako osiguratelj ne namjerava

više preuzimati nove poslove.

2000 Procjena tekuće solventnosti Predmet 302


Upotrebom stohastičkih pretpostavki i simulacija moguće je procijeniti “vjerojatnost

nesolventnosti”osiguratelja za životna osiguranja. Ovo se može napraviti unutar naprijed

opisanog dinamičkog testiranja solventnosti. To zahtijeva procjenjivanje vjerojatnosti da

osiguratelj u određenom trenutku u budućnosti postane nesolventan, bilo po osnovi

vrijednosti u svrhu nadzora ili po osnovi očekivanih vrijednosti.

Alternativno procjenjivanje vjerojatnosti nesolventnosti obzirom na postojeće poslove

može se napraviti projiciranjem u simulacijama unaprijed samo godišnjeg obračuna

društva i provjerom istječe li imovina prije otpisivanja posljednjeg ugovora.

3 Potreba za kapitalom i uloga viška imovine iznad obveza

Osiguratelj za životna osiguranja treba kapital iz dva glavna razloga:

• mogućnost preuzimanja novih poslova, tj. da bi se pokrili troškovi razvoja novih

ugovora i potrebe za kapitalom za nove poslove

• mogućnost primjenjivanja manje restriktivnih načela ulaganja da bi se ostvarili

investicijski ciljevi društva.

Kapital se može pribaviti izvana, npr. prikupljanjem dodatnog kapitala od dioničara, no

češće se kapital pronalazi unutar same osigurateljne tvrtke, odnosno iz slobodnih

sredstava. S obzirom na nove poslove, slobodna će sredstva biti izvučena kako se novi

ugovori preuzimaju i razvijaju da bi se kasnije uvećavala kad novi ugovori počinju

donositi profit.

Uključivanjem novih poslova u naprijed opisano dinamičko testiranje solventnosti može

se procijeniti dovoljnost unutarnjeg kapitala za preuzimanje planiranog obima novih

poslova. Slično, kombiniranjem ovoga i istraživanja imovine-obveza iz Cjeline 12

moguće je procijeniti mogućnost ulaganja osiguratelja u skladu s postavljenim ciljevima.

K R A J

2000 Reosiguranje i preuzimanje rizika Predmet 302


CJELINA 14 – REOSIGURANJE I PREUZIMANJE RIZIKA

Ciljevi nastavnog plana (d)(ix) Pokazati kako se reosiguranje i preuzimanje rizika mogu

upotrijebiti u upravljanju rizikom u poslovima životnog

osiguranja

1 Reosiguranje

1.1 Glavni tipovi ugovora o reosiguranju

1.1.1 Reosiguranje po osigurateljevim uvjetima (suosiguranje)

[ U Velikoj Britaniji i Irskoj ova metoda se uobičajeno zove “reosiguranje po

osigurateljevim uvjetima” dok je u drugim zemljama poznata kao “suosiguranje”]

Ova metoda uključuje podjelu svih aspekata prvotnog ugovora.

Osiguratelj koji želi plasirati dio svog posla reosiguratelju naziva se “cedent”. Cedent

doznačava reosiguratelju svoje premijske stope za određenu klasu poslova koje želi

reosigurati. Reosiguratelj određuje stopu reosigurateljne provizije koju je voljan platiti

cedentu za reosigurani posao.

Reosiguratelj pritom uzima u obzir svoje vjerojatno buduće iskustvo i znanje o kvaliteti

cedentovog preuzimanja rizika. Također želi ostvariti i dobit iz tog posla.

Reosigurateljna provizija pokriva – s obzirom na reosigurani dio police – proviziju koju

je cedent isplatio te dio ili ukupan iznos ostalih troškova cedenta.

U nekim zemljama nadzorna tijela mogu zahtijevati da reosiguratelj “deponira” svoj udio

u ukupnoj pričuvi po ugovoru o reosiguranju s cedentom. Čak ako to i nije propisano

može se ugovoriti, na osnovi čega cedent ima korist od reosiguranja i istovremeno je u

mogućnosti održati pričuvu za cijeli ugovor te maksimizirati fond kojeg investira.

1.1.2 Riziko premija reosiguranja

Cedent reosigurava dio svote pod rizikom, tj. višak plative naknade iznad pričuve, na

riziko premijskoj osnovi koja se obnavlja svake godine.

Dva su glavna pristupa koja se općenito koriste za određivanje svote pod rizikom koja se

reosigurava svake godine. Ovo je obrađeno u nastavku.

Reosiguratelj određuje svoje riziko premijske stope procjenjivanjem vjerojatnog iskustva

s poslom kojeg reosigurava i dodavanjem troškova i margine profita. On može ali ne

mora garantirati ove stope tijekom trajanja ugovora.



Riziko premije se obično plaćaju godišnje, bez obzira na način plaćanja premije ugovoren

na polici, no za određene tipove polica vezanih na ulaganje moguće je i mjesečno

plaćanje riziko premije.

Riziko premijska metoda može se koristiti u osiguranju kritičnih bolesti, osiguranju

naknada za slučaj bolesti i osiguranju dugoročne njege. U ovim slučajevima reosigurana

“svota pod rizikom” može biti konstantna ili se mijenjati – npr. da odrazi porast naknada

za indeks maloprodajnih cijena u osiguranju za slučaj bolesti.

Riziko premija odražava vjerojatnost nastanka štete u godini za koju se plaća – ili

mjesecu, za police vezane uz jedinice – zajedno s očekivanim iznosom naknade plative

po šteti.

1.1.3 Reosiguranje za katastrofalne štete

Cilj reosiguranja za katastrofalne štete je smanjenje mogućih šteta – cedenta – od

osiguranih rizika koji nisu nezavisni. Pokriće se obično može dobiti na godišnjoj osnovi i

mora se dogovoriti svake godine.

Reosiguratelj plaća svoj iznos naknade ako se dogodi “katastrofa” – definirana u

reosigurateljnom ugovoru. Ne postoji standardna definicija o tome što znači katastrofa,

no obično se radi o nekom najmanjem broju smrti (npr. 5) koje su proistekle iz jednog

događaja, a desile su se u nekom određenom vremenu (npr. 48 sati) od njegova nastanka.

U reosigurateljnom se ugovoru također utvrđuje koliko će reosiguratelj platiti ako se desi

katastrofa. Obično će to biti višak od ukupnog iznosa štete – neto od iznosa reosiguranog

ili po prvobitnim uvjetima ili po riziko premijskoj bazi – iznad samopridržaja za

katastrofalne štete cedenta. Obveze reosiguratelja s obzirom na pojedinu katastrofalnu

štetu bit će ograničene nekim maksimalnim iznosom i sve što ga prelazi morat će snositi

cedent. Također obično postoji maksimalni iznos pokrića po osobi.

Pokriće najčešće isključuje ratne rizike, epidemije i nuklearne rizike.

1.1.4 Financirajuće reosiguranje

Reosiguranje po riziko premijskoj osnovi je vrsta ugovora koji se može promatrati kao

financijski ugovor kojim je cedent oslobođen od potreba za financiranjem dijela novog

posla. Direktni zajam reosiguratelja cedentu ne bi ispunio ovu svrhu, jer bi ga cedent

obično morao staviti na stranu svojih obveza.

“Zajam” ustvari predstavlja reosigurateljnu proviziju s obzirom na obim posla koji se

reosigurava. “Otplate” – razvučene po godinama – se dodaju premiji reosiguranja.

Reosiguratelj uzima u obzir očekivano iskustvo odustanaka iz reosigurateljnog portfelja

prilikom određivanja otplata zajma.

Alternativni pristup je korištenje budućeg profita koji je sadržan u paketu novih ili

postojećih poslova.



Ponovno, reosiguratelj daje zajam direktnom osiguratelju, no kako su otplate zajma

nepredvidive jer se radi o toku budućeg profita koji se oslobađa iz poslova, direktni

osiguratelj ne treba držati pričuvu za otplate unutar svojih izvješća za nadzorna tijela.

Ovaj drugi pristup može se primijeniti i kada direktni osiguratelj treba poboljšati svoju

solventnost, npr. nakon velikog pada vrijednosti imovine ili u slučaju financiranja novog

projekta, npr. otvaranja nove inozemne podružnice.

1.2 Određivanja iznosa koji se reosigurava

U reosiguranju po osigurateljevim uvjetima postoje dva načina na koje se određuje svota

koja se reosigurava

• pojedinačno svotno reosiguranje – reosigurana svota je višak ugovorene naknade

preko samopridržaja cedenta, za svaku pojedinu osobu

• kvotno reosiguranje – reosigurava se određeni postotak od svake police.

Osiguratelj može napraviti mješavinu gornjeg, zadržavajući za sebe postotak od svake

police do maksimalnog samopridržaja.

Kod reosiguranja po riziko premijskoj osnovi postoje dvije pripadajuće metode:

• metoda konstantnog samopridržaja – reosigurava se, ako postoji, višak svote pod

rizikom iznad određenog iznosa

• metoda smanjenja samopridržaja – reosigurava se određeni postotak svote pod

rizikom.

1.3 Fakultativan i ugovornni

Izraz “fakultativan” za cedenta znači da je on slobodan zaključiti reosiguranje s bilo

kojim reosigurateljem. Jednako, “fakultativan” za reosiguratelja znači da on može

prihvatiti ili odbiti ponuđeno mu reosiguranje.

Pojam “obvezan” ukazuje na nemogućnost slobode izbora. Dogovor između cedenta i

reosiguratelja može biti:

a) fakultativan/fakultativan

b) fakultativan/obvezan

c) obvezan/obvezan.

Tipovi b) i c) moraju biti formalizirani “ugovorom” između dviju strana, dok za tip a)

ugovor može postojati.



2 Preuzimanje rizika

2.1 Upravljanje rizikom

Preuzimanje rizika može se upotrijebiti za upravljanje rizikom na sljedeće načine:

• Može zaštiti osiguratelja za životna osiguranja od antiselekcije i posebno od osoba

čije je zdravlje toliko narušeno da moraju biti odbijene.

• Preuzimanje rizika omogućuje osiguratelju da identificira osobe s uvećanim

zdravstvenim rizikom za koje moraju biti ustanovljeni posebni uvjeti. Osiguratelj,

međutim, teži za time da najveći dio posla zaključi po standardnim premijskim

stopama.

• Preuzimanjem rizika će se za uvećane rizike odrediti najprimjereniji postupak i

ponuditi odgovarajući posebni uvjeti.

• Odgovarajuća klasifikacija rizika u postupku preuzimanja rizika doprinijet će tome da

su premijske stope za sve rizike određene pravedno.

• Preuzimanje rizika može osigurati da stvarno iskustvo sa smrtnosti ne odstupa previše

od onoga na osnovi kojeg je izračunata premija za ugovore koji su prodani.

• Za velike ponude postupak preuzimanja rizika može smanjiti rizik od osiguranja na

previsoke svote.

2.2 Postupak

2.2.1 Liječnički i ostali dokazi o zdravstvenom stanju

Kada osiguratelj snosi rizik od smrti ili poboljevanja pribavit će dokaze o zdravstvenom

stanju potencijalnog osiguranika da bi procijenio zadovoljava li zahtijevani standard i ako

ne kakvo je njegovo zdravstveno stanje u odnosu na taj standard.

Ovo je moguće napraviti i za ugovore kod kojih postoji rizik dugovječnosti, ali s

drukčijim naglaskom, ako osiguratelj želi praviti razliku po uvjetima koje nudi ovisno o

zdravstvenom stanju. Ovakvo razlikovanje po zdravstvenom stanju je prilično rijetko ali

su ga radili neki osiguratelji u Sjevernoj Americi i Velikoj Britaniji.

Dokaze o zdravstvenom stanju moguće je pribaviti iz sljedećih izvora:

• pitanja na ponudi koje popunjava potencijalni osiguranik

• nalazi liječnika kod kojih je potencijalni osiguranik bio na pregledu

• liječnički pregledi potencijalnog osiguranika

• specijalistički liječnički testovi kojima je podvrgnut potencijalni osiguranik.



Izuzev prvog izvora, svi ostali predstavljaju trošak za osiguratelja. Stoga obim njihova

korištenja ovisi o veličini štete koja može proizaći iz krive procjene zdravstvenog stanja

potencijalnog osiguranika.

Pored zdravstvenog stanja potencijalnog osiguranika potrebno je istražiti i ostale

čimbenike koji utječu na rizik smrti i rizik poboljevanja, kao što su

• zanimanje potencijalnog osiguranika

• rekreacija kojom se bavi potencijalni osiguranik

• država njegova boravka.

Zbog rizika zaključivanja osiguranja na previsoke svote potrebno je prikupiti podatke o

imovinskom stanju potencijalnog osiguranika.

2.2.2 Interpretacija dokaza o zdravstvenom stanju

Dobiveni dokazi moraju biti protumačeni u odnosu na standarde zdravstvenog stanja koje

zahtijeva osiguratelj. Ovo je posao specijaliste za preuzimanje rizika u osigurateljnoj

tvrtki koji pri tome koristi

• posebne liječnike koje je osiguratelj zaposlio u tu svrhu

• priričnike za preuzimanje rizika koje priređuju glavni reosiguratelji.

2.2.3 Određivanje uvjeta

Potencijalnim osiguranicima čije zdravstveno stanje zadovoljava potrebne standarde bit

će ponuđeni osigurateljevi standardni uvjeti za pojedini tip ugovora.

Ostalim će potencijalnim osiguranicima biti ponuđeni posebni uvjeti, izuzev ako njihovo

zdravstveno stanje nije takvo da ih se ne može prihvatiti ni pod kakvim uvjetima, te

moraju biti odbijeni.

Dva su glavna načina na koje mogu biti određeni posebni uvjeti:

• Zaračunavanje dodatka na premiju koju bi platio potencijalni osiguranik normalnog

zdravstvenog stanja, odgovarajuće stupnju povećanog rizika.

• Smanjenje naknade koja bi bila isplaćena potencijalnom osiguraniku normalnog

zdravstvenog stanja, opet odgovarajuće stupnju povećanog rizika.

• Dodavanje klauzule o isključenju ugovoru, kojom bi se isključile naknade po štetama

nastalim zbog određenog uzroka.

( Detaljniji opis postupka preuzimanja rizika, koji prelazi okvire ovog razmatranja, može

se naći u Life Underwriting, Luffrum GG – Institute of Actuaries (1989).)

K R A J


Cjelina 15 Strana 1

CJELINA 15 – REOSIGURANJE I PREUZIMANJE

RIZIKA 1 Reosiguranje 1.1 Opći principi

Osiguratelj za životna osiguranja će tražiti reosiguranje da bi • smanjio fluktuacije u isplati šteta • smanjio pritisak novog posla • dobio tehničku pomoć

a glavne metode reosiguranja u UK su

• reosiguranje prema osigurateljevim uvjetima • reosiguranje svote pod rizikom • reosiguranje za katastrofalne štete • financijsko reosiguranje postojećeg posla.

1.2 Analize zahtjeva 1.2.1 Razmatranja o izboru metode

Izbor metode reosiguranja će uveliko ovisiti o • potrebama cedenta • troškovima reosiguranja • vrsti osiguranja • zakonskim uvjetima • trenutnoj ponudi oblika reosigurateljnog pokrića.

Osiguratelj može direktno smanjiti svoj pritisak novog posla pomoću reosiguranja prema osigurateljevim uvjetima ili reosiguranja svote pod rizikom. Alternativno može istražiti mogućnost povećanja kapitala za pokriće pritiska novog posla kroz financijsko reosiguranje postojećeg posla. Kod osiguranja za slučaj smrti, razlika između reosiguranja prema osigurateljevim uvjetima i reosiguranja svote pod rizikom nalazi se u premiji zaračunatoj od strane reosiguratelja. Kod reosiguranja prema osigurateljevim uvjetima biti će zaračunat određeni nivo premije, dok kod reosiguranja svote pod rizikom biti će primjenjena premija temeljena na trenutnoj dobi. Može se pokazati teškim postići reosiguranje prema osigurateljevim uvjetima u slučaju ugovora sa sudjelovanjem u dobiti, jer bi reosiguratelj želio pratiti stope dobiti cedenta.

Predmet 402 Reosiguranje i preuzimanje rizika 2000

Cjelina 15 Strana 2

U principu se reosiguranje ne traži u slučaju neodgođenih renti, osim u specijalnom slučaju – recimo jednokratna premija u milionima funti. Međutim, treba razmotriti mogući utjecaj na dobit iz smrtnosti u vidu smanjene smrtnosti rentnih osiguranika i u UK su sada dostupni reosigurateljni ugovori za pokriće ovog rizika. Reosiguratelji također mogu pružiti savjet o stvarima kao što su pogoršano zdravstveno stanje i stope za pušače/nepušače. Većina osiguratelja želi upotpuniti svoj reosigurateljni ugovor s nekim oblikom reosiguranja za katastrofalne štete. To može biti veoma važno za grupne ugovore.

1.2.2 Primjeri

Sljedeći primjeri ilustriraju razmišljanja u pozadini izbora metode reosiguranja u određenim slučajevima. Oni nagovješćuju tip odgovora potreban da bi se zadovoljili nastavni ciljevi. Novi osiguratelj koji se bavi unit-linked ugovorima i ima ograničene izvore kapitala

Ovdje će vjerojatno biti potreban niski samopridržaj – da bi se smanjio bilo kakav rizik smrtnosti ili poboljevanja dok je portfelj mali – i metoda reosiguranja koja pomaže smanjiti bilo kakav pritisak novog posla. Osiguratelj će vjerojatno željeti izgraditi svoj zadržani premijski prihod što je moguće brže i zato će željeti reosiguranje svote pod rizikom. U svakom slučaju osiguratelj koji se bavi unit-linked ugovorima neće ići za reosiguranjem prema osigurateljnim uvjetima jer reosiguratelj će željeti uskladiti obveze vezane uz jedinice po reosiguranom dijelu ugovora, ali ako postoji veza na interni fond cedenta, to neće moći učiniti direktno. Postoje načini zaobilaženja ovog problema koristeći deponiranje kod cedenta, ali općenito ovakvi osiguratelji će izbjegavati reosiguranje prema osigurateljevim uvjetima. Reosiguranje svote pod rizikom trebati će kombinirati s ugovorom s provizijom za financiranje da bi se smanjio pritisak novog posla. Reosiguranje može biti kvotno reosiguranje ili reosiguranje viška svote s relativno niskim samopridržajem. Osiguratelj može također razmotriti dobivanje reosiguranja za katastrofalne štete. Veliki i razvijen osiguratelj za životna osiguranja koji uglavnom prodaje ugovore sa

sudjelovanjem u dobiti

Ovakav osiguratelj vjerojatno ima značajna slobodna sredstva. Zbog toga će biti sposoban apsorbirati prilično visok nivo rizika smrtnosti i vjerojatno će biti sposoban financirati novi posao iz vlastitih izvora.


Cjelina 15 Strana 3

Zbog toga će htjeti dosta visok samopridržaj, budući da neće željeti dati dobit reosiguratelju. Pokušati će pronaći pokriće prema osigurateljevim uvjetima, ali nije vjerojatno da će naći reosiguratelja koji će to željeti prihvatiti. Vjerojatnije je da će ići na reosiguranje svote pod rizikom bez provizije za financiranje i s relativno visokom granicom samopridržaja. Ponovno će osiguratelj tražiti kao dodatak nekakvo pokriće za katastrofalne štete. Osiguratelj koji ulazi na tržište PHI proizvoda

Budući da ulazi na novo tržište osiguratelj će željeti tražiti savjet svog reosiguratelja u svezi dizajna produkta, određivanja premije i preuzimanja rizika. Jasno je da neko vrijeme neće imati svog iskustva za određivanje premije. Što se tiče reosiguranja, osiguratelj će željeti niski samopridržaj i reosigurati se na bazi kvotnog reosiguranja. Ovo će omogućiti osiguratelju da izgradi svoje iskustvo bez preuzimanja prevelikog rizika. Metoda reosiguranja vjerojatno će biti prema osigurateljevim uvjetima – zajedno sa stop loss pokrićem sve dok je samopridržaj vrlo mali. Ako osiguratelj želi ugovoriti reosiguranje viška svote, to može biti ili prema osigurateljevim uvjetima ili reosiguranje svote pod rizikom. Ako je za PHI ugovore dostupno pokriće za katastrofalne štete, to također može biti poželjno za osiguratelja. Veliki osiguratelj koji se naglo širi i čija su slobodna sredstva u opadanju

Osiguratelj će tražiti oblik reosiguranja koji će mu pomoći smanjiti financijske zahtjeve. Može uzeti reosiguranje svote pod rizikom s provizijom za financiranje i samopridržajem koje daje potrebno smanjenje pritiska novog posla, ali bez davanja previše dobiti reosiguratelju. Alternativno, može ići na ugovor o financirajućem reosiguranju temeljen na svom velikom portfelju aktivnih polica. Dodatno, vjerojatno će željeti dobiti pokriće za katastrofalne štete obzirom na svoja smanjena slobodna sredstva. Osiguratelj koji sklapa veliki broj grupnih osiguranja života i grupnih PHI ugovora

Ovdje su glavni rizici nepovoljna kretanja u iskustvu smrtnosti i poboljevanja i također postoji rizik katastrofalnih šteta. Ako je osiguratelj velik, vjerojatno će, za grupno osiguranje života, željeti reosiguranje viška svote – s dosta visokim samopridržajem – na bazi reosiguranja svote pod rizikom. Inače će možda preferirati kvotno reosiguranje. Također će željeti ugovoriti pokriće za katastrofalne štete.

Predmet 402 Reosiguranje i preuzimanje rizika 2000

Cjelina 15 Strana 4

Za grupne PHI ugovore osiguratelj će vjerojatno usvojiti metodu kvotnog reosiguranja – tu mogu biti manje varijacije u nivoima pokrića kod PHI ugovora – prema osigurateljevim uvjetima. Kao i kod grupnog osiguranja života moguć je i ugovor o reosiguranju viška svote. Također, osiguratelj može ugovoriti stop loss pokriće.

K R A J

2000 Povratna informacija u kontrolni ciklus Predmet 302


CJELINA 16 – POVRATNA INFORMACIJA U KONTROLNI CIKLUS

1 Razlozi za praćenje iskustva

Iskustvo je potrebno pratiti radi • povećavanja zarađenog udjela u imovini • revidiranja pretpostavki prema budućem iskustvu • praćenja nepovoljnih trendova u iskustvu radi poduzimanja ispravki • davanja informacija upravi.

2 Potrebni podaci

Osnovni preduvjet je da imamo na raspolaganju dovoljnu količinu stabilnih i konzistentnih podataka iz kojih možemo izvoditi trendove i buduće iskustvo. Najbolje je razvrstati podatke u dovoljno homogene grupe rizika prema niže opisanim relevantnim faktorima rizika. Međutim, treba pronaći ravnotežu jer ako imamo premalo podataka u ćelijama oni neće biti pouzdani. U praksi stoga stupanj klasifikacije podataka ovisi o količini raspoloživih podataka. Ipak, poželjno je barem odvojiti različite vrste ugovora.

3 Analiza iskustva

3.1 Iskustvo smrtnosti, kritičnih bolesti i pobolijevanja

3.1.1 Razdioba podataka

Podatke bi, kad je to potrebno, najbolje bilo analizirati po • vrsti ugovora • starosti • spolu • trajanju od ulaska (ili od početka štete za prestanak bolesti) • statusu pušač / nepušač • statusu: s liječničkim pregledom / bez liječničkog pregleda • vrsti posla. Pored toga, za iskustvo poboljevanja potrebno je razmotriti i slijedeće faktore • zanimanje • uvjete isplate naknade, na primjer dužina razdoblja odgode.



3.1.2 Postupak Postupak analiziranja iskustva bio je obrađen u Predmetu 204 i ovdje ga nećemo ponovno razmatrati.

3.2 Iskustvo odustajanja


Faktori po kojima treba analizirati podatke, otprilike navedeni u slijedu po važnosti • vrsta ugovora – osiguranja za slučaj smrti s određenim trajanjem imaju drukčije stope

odustanaka od mješovitog osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti jer ugovaratelj manje gubi nego u potonjem slučaju;

• trajanje na snazi – stope odustajanja su obično više bliže početku ugovora;

• način prodaje i ciljno tržište – koliko se pažnje poklanja tome jesu li ljudima prodani

prikladni proizvodi može ovisiti o načinu prodaje i ciljnom tržištu. Što je proizvod prikladniji to će manje biti stope odustajanja;

• učestalost plaćanja i veličina premije – kod mjesečnog plaćanja veća je mogućnost

odustanka nego u slučaju godišnjeg plaćanja. Veću premiju u odnosu na prihod bit će teže platiti negu manju, no mala premija možda neće pružiti dovoljnu vrijednost za nastavak plaćanja;

• način plaćanja premije – premije plaćene u gotovini su primjetnije od onih koje se

plaćaju direktno s bankovnog računa te vode višim odustancima; • prvobitni uvjeti ugovora;

• spol i starost – pokazuje se da je iskustvo lošije za žene i za mlađe dobi.

Na stope odustajanja u budućnosti između ostalog utječu • trenutna gospodarska situacija • konkurencijsko okruženje proizvoda

ali se ovo obično ne uzima u razmatranje kod analize prošlog iskustva.

3.2.2 Postupak Za svaku homogenu grupu koja se analizira, stope odustajanja određuju se na slijedeći način.



Broj ugovora koji su izdani u posljednjoj financijskoj godini osiguratelja podijeli se na one koji su doživjeli prvu obnovu police na snazi da bi se dobila stopa nastavljanja prve godine. Stopa odustajanja prve godine izračunava se kao jedan minus stopa nastavljanja. Sličan postupak se primjenjuje za dobivanje stopa odustajanja druge, treće i svake sljedeće godine, promatranjem doživljenja iz broja ugovora koji se imali prvu, drugu i svaku sljedeću obnovu police u posljednjoj financijskoj godini. U izračunu se moraju isključiti efekti smrti i doživljenja, ako su prisutni.

3.3 Iskustvo troškova


U teoriji se troškovi osiguratelja za životna osiguranja dijele na • Direktne – troškovi ovisni o obimu novog posla ili o nivou poslova na snazi.

• Fiksne – ostali troškovi, tj. oni koji se odnose na upravljanje i uslužne službe koji nisu direktno uključeni u nove poslove niti u poslove održavanja ugovora te nisu osjetljivi niti na obim novog posla niti na nivo poslova na snazi.

U praksi ne postoji jasna podjela između ovih dviju kategorija. Za početak, provizija se obično isključuje iz troškova na osnovi činjenice da je ona poznata i može biti pridodana kasnije pomoću formule. U cilju analize troškova, troškovi bez provizije mogu se rastaviti na • početne troškove, koji nastaju na početku police, • troškove obnove, koji nastaju redovno za trajanja police, • završne troškove, koji nastaju kod prestanka police i • troškove ulaganja, koji su povezani s upravljanjem imovinom osiguratelja. Svaki od prva tri može se dalje raščlaniti s obzirom na to da li je proporcionalan • broju ugovora, zaključenih ili na snazi • iznosu naknade, za ugovore zaključene ili na snazi • iznosu premije, za ugovore zaključene ili na snazi. U praksi je primijećeno da je najviše troškova proporcionalno broju ugovora, zaključenih ili na snazi. Iznimke su • troškovi marketinga – obično vezani uz iznos isplaćene početne provizije • troškovi preuzimanja rizika – uglavnom vezani uz veličinu naknade • troškovi šteta kod bolesti i dugoročne njege – obično vezani uz veličinu naknade.



3.3.2 Postupak Troškovi moraju biti razvrstani i analizirani u zasebnim “ćelijama”. Ćelije obično mogu biti: • cjelokupni posao osiguratelja za životna osiguranja • posao određenog računovodstvenog fonda; ili • svaki glavni proizvod osiguratelja za životna osiguranja i ovo dalje može biti raščlanjeno na poslove s višekratnim i poslove s jednokratnim plaćanjem premije. Izbor ćelija će varirati od osiguratelja do osiguratelja, ovisno o vrsti i obimu zaključenih poslova i zahtjevima analize. Odabrane ćelije ne smiju biti toliko male da analiza bude nepouzdana. Glavni dijelovi troškova su • plaće i troškovi vezani uz plaće • troškovi vezani uz nekretnine (najam, porez na nekretnine, grijanje, rasvjeta i čišćenje)

• troškovi računala • troškovi vezani uz ulaganje (sektor za ulaganje, taksene pristojbe, provizija, itd.). Ne postoji potpuno određen postupak razdvajanja ovih troškova. Izložit ćemo jedan mogući pristup. Plaće i troškovi vezani uz plaće

Osoblje možemo podijeliti u 3 grupe (i) osoblje koje radi samo na poslovima u jednoj ćeliji analize (ii) osoblje koje radi na poslovima iz dviju i više ćelija (iii) ostalo osoblje. Plaće i ostalo za osoblje iz (i) mogu se direktno pridružiti odgovarajućoj ćeliji. Za osoblje iz (ii) moguće je koristiti raspodjelu radnog vremena da bi se plaće i ostalo razdijelilo između odgovarajućih ćelija. Rad osoblja iz (iii) zahvaća i fiksne i direktne troškove. Najvjerojatnije će se napraviti pragmatična razdioba između ovoga dvoga. Direktni dio može se dalje raščlaniti srazmjerno ukupnoj razdiobi osoba iz grupa (i) i (ii). Troškovi vezani uz nekretnine

Ako osiguratelj posjeduje zgrade u kojima radi, kao imovinu svog dugoročnog fonda, potrebno je zaračunati fiktivnu rentu pojedinim službama.



Ova renta, uvećana za poreze na nekretnine, troškove grijanja itd., može se podijeliti između odjela, na primjer po površini koje zauzimaju, i tada pridružiti u skladu s plaćama. Troškovi računala

Trošak kupovine novog računala može se amortizirati kroz vrijeme korištenja i pribrojiti nastajućim troškovima računala. Ovo se tada može podijeliti prema korištenju računala. Troškovi vezani uz ulaganje

Direktno se dodjeljuju troškovima samih ulaganja i stoga uzimaju u obzir kod izračunavanja povrata na ulaganje radi određivanja premije itd. Jednokratni troškovi kapitala (različiti od kupovine računala)

Troškovi koje analiziramo isključuju velike jednokratne troškove kapitala, koji moraju biti amortizirani tijekom očekivanog vremena korištenja svake kupljene stvari. Amortizirani trošak može se tada jednostavno smatrati dijelom fiksnih troškova. Ako se stvar može smatrati imovinom dugoročnog fonda, kao što je na primjer nova upravna zgrada, tada se trošak ne amortizira već se zaračunava posebna cijena, kao npr. fiktivna renta. Izuzetni troškovi, za koje je malo vjerojatno da će se dalje pojavljivati, potpuno se isključuju iz analize.

3.4 Iskustvo s ulaganjem

Osiguratelj će htjeti procijeniti povrat koji dobiva iz svojih ulaganja. Metode kojima se to radi opisane su u Predmetu 301 i ovdje neće biti razmatrane. Najvjerojatnije će se iskustvo analizirati po glavnim tipovima imovine i računati bruto povrat i povrat neto od troškova ulaganja.

4 Analiza viška / profita

Osiguratelj želi analizirati višak koji nastaje tijekom godine, na primjer na osnovi propisanoj od strane nadzornih tijela, da bi se • pokazali financijski učinci odstupanja između pretpostavki za vrednovanje i stvarnog

iskustva, ukazujući koje su pretpostavke financijski značajnije;

• pokazali financijski učinci preuzimanja novog posla;

• omogućile provjere podataka za vrednovanje i procesa vrednovanja, ukoliko se provode nezavisno;



• ustanovile komponente viška koje se više neće pojavljivati, čime se pomaže u

donošenju odluka oko raspodjele viška ugovarateljima sa sudjelovanjem u dobiti;

• pružile informacije o trendovima u iskustvu osiguratelja.

Osiguratelj može analizirati promjene u čvrstoj vrijednosti tijekom godine, tj. u sadašnjoj vrijednosti očekivane dobiti iz postojećeg posla, da bi se • vrednovali izračuni, pretpostavke i korišteni podaci;

• uskladile vrijednosti za uzastopne godine;

• pružile informacije upravi;

• dobili detaljni podaci za poslovna izvješća osiguratelja ili očinske tvrtke, osobito o

vrijednosti novog posla kojeg je osiguratelj preuzeo.

Pojedinosti o tome kako nastaje višak i kako se radi analiza promjene u čvrstoj vrijednosti neće biti razmatrane u ovom već u Predmetu 402.

K R A J

modul 5: Životna osiguranja - unizg.hraktuari.math.pmf.unizg.hr/docs/zivotna-napredni.pdfto je dio...

Documents