UTICAJ FARMAKOGENOMIKIH ISTRAIVANJA NA RAZVOJ LIJEKOVA

SaetakTokom posljednje dvije decenije, identifikacija polimorfizama koji utiu na ljudske bolesti je poela uticati na pruanje medicinske pomoi. Sr genetike lei u tome da prui uvid u individualnu osjetljivost na bolesti i najbolji nain lijeenja iste. Farmakogenomika (PGx) je bila ograniena na jednostavne fenotipove kao to je razina lijeka u plazmi. Napredak tehnologije proirio je njen opseg utiui na irok spektar otkrivanja lijekova i razvojnih aktivnosti. Nedavni podaci PGx pokazuju sposobnost ovog pristupa da generira informacije koje se mogu primjeniti na izbor ciljnog mjesta djelovanja, izbor doze, odreivanje uinkovitosti i sigurnosti na radu. To e dovesti do mogunosti da se moe uticati na pristupe otkrivanja lijekova, kliniki razvoj i vjerovatnost uspjeha. U sutini, kritini parametri farmaceutskih kompanija i pacijenata koji e koristiti ove nove lijekove su neeljene reakcije lijekova. U ovom lanku bazirali su se na trenutni razvoj PGx-a, naglaavajui primjerima uticaj polimorfizama, kao i na izazove koji ova istraivanja predstavljaju za kliniare i istraivae. Generalno, farmakogenomike informacije e imati veliki uticaj na razvoj lijekova i olakat e individualizaciju terapije. Smanjit e se vrijeme potrebno za razvoj novog lijeka kao i koliina novanih sredstava potrebnih za klinika istraivanja, jer je mogue izbjei naputanje lijeka u kasnim fazama istraivanja. Najee se to naputanje deava u II i III fazi kao posljedica male efikasnosti i upitne sigurnosti. Meutim, iako postoje adekvatne metode za dobivanje tih informacija, postoje ograniavajui faktori kao to su visoka cijena za provoenje tih metoda, veliki broj razliitih populacija, kao i vrijeme potrebno za dobivanje ove vrste informacija.

UvodPrije nego to ponemo sa obradom nae teme potrebno je da se podsjetimo osnovih pojmova: Genje funkcionalna jedinica, sekvenca koja nosi odreenu informaciju. Genotip je pojam koji oznaava ukupno nasljee jedinke tj. skup svih gena nekog organizma. Genotip neke jedinke ne mora uvijek biti vidljiv na fenotipu. Fenotip sva mjerljiva morfoloka i fizioloka svojstva organizma nastala kao rezultat djelovanja genotipa i okoline. Svojstvo moe biti vidljivo kao npr. ravna kosa ili bojacvijetadok neka svojstva zahtjevaju provoenje posebnih testova da bi ih identifikovali npr. odreivanje krvnih grupa. Farmakogenomikaje granafarmakologijekoja se bavi prouavanjem uticaja genetikihvarijacija na dejstvo lijekova kod pacijenata. Tim putem, farmakogenomika se bavi razvojem racionalnih sredstava za optimizaciju upotrebe lijekova, da bi se osigurala maksimalna efikasnost sa minimalnimnepoeljnim efektima. Farmakogenetikase bavi ispitivanjem interakcija izmeu pojedinanih gena i lijekova. Farmakogenomika je primjenafarmakogenetikena cijeligenom. Genomnekogorganizmasu svi njegovi nasljedni podaci kodirani uDNK (kod nekih virusa uRNK). Time su obuhvaeni kakogenitako i ne-kodirajue sekvence DNK. Kliniko ispitivanje doprinosi uspostavljanju odnosa uzmeu koristi od lijeka i rizika po pacijenta, to predstavlja kljunu taku u porcjeni kvaliteta nekog lijeka. Kliniko ispitivanje je podijeljeno na 4 faze koje se provode sukcesivno.FAZA I - provodi se na zdravim dobrovoljcima (najmanje 20) i treba pokazati da li ljudi uope podnose novi lijek te da li se rezultati toksikolokih eksperimenata na ivotinjama podudaraju sa reakcijama u ljudima. Cilj je utvrditi veliinu doze za jednokratno i viekratno apliciranje lijeka. Traje 4-6 mjeseci.FAZA II - traje od 12-24 mjeseca, izvodi se na skupini od 50-300 ljudi. Podijljena je na dvije podfaze IIa I IIb. IIa obuhvata pilot studije u manjim grupama radi ispitivanja efikasnosti I sigurnosti lijeka u definiranim indikacijama. U ovoj fazi dobije se odogovor na pitanje koja je doza potrebna da se dobije odreeni farmakoloki, odnosno terapijski efekat, kao i uestalost doziranja. Utvruju se I eventualne interakcije sa drugim lijekovima IIb je proirenje faze IIa kako bi se utvrdile mogunosti tretmana, dijagnosticiranja ili sprjeavanja bolesti za koju se primjenjuje ispitivani lijek.FAZA III - traje 12-24 mjeseca. Takoer je podijeljena na dvije podfaze. Nakon utvrene efikasnosti I sigurnosti novog lijeka provodi,a prije nego to se zatrai registracija lijeka provodi se faza IIIa na velikom broju pacijenata (300-1000). Obuhvata kontrolirana I nekontrolirana ispitivanja. Faza IIIb provodi se nakon to lijek dobije odobrenje za primjenu od Komisije za lijekove . tada se lijek moe primjenjivati u zdravstvenim ustanovama. Vri se sumiranje svih dotadanjih ispitivanja.FAZA IV - je postmarkerinka faza, kada je lijek ve u upotrebi. Prikupljaju se dodatna saznanja o njegovoj sigurnosti I djelotvornosti. Traje 12- 36 mjeseci. Utvruju se neeljeni efekti lijeka. Nakon odreenog vremena moe se desiti da se lijek povue iz upotrebe zbog njegove nedovoljne nedjelotvornosti ili mu se mogu odrediti ue indikacije.

U 21. vijeku razvojem nauke i tehnologije o genomu mijenja se paradigma istraivanja novih lijekova i njihov razvojni proces, te se poboljava medicinska pomo pacijentu. Bez opsenog znanja o svim genima koji utiu na odgovor na lijek, teko je razvijati genetike testove koji mogu predvidjeti odgovor pojedinca na dati lijek. Farmakogenomika je nauka koja istrauje nasljedne varijacije gena koje determiniu odgovor na lijek i istrauju nain kako ove varijacije mogu biti iskoritene da predvide tip odgovora kojeg pacijent daje na lijek.Dodati referencu http://www.pharmainfo.net/reviews/role-pharmacogenomics-drug-development

Slika 1. Identifikacija bolesnika sa rizikom za smanjeni odgovor na terapiju

Razlike u odgovoru na lijekove su esto vee kod lanova jedne populacije nego kod istih osoba ili izmeu jednojajanih blizanaca. Postojanje velikih razlika u populaciji meu pacijentima je dosljedno ideji genetikog nasljea kao determinante odgovora na lijek. Farmakogenomika se takoer moe upotrijebiti za identifikaciju populacije koja e imati najvie koristi od nekog lijeka kao npr. povezanost polimorfizama apolipoproteina E (APOE), holesteril ester transfer proteina (CETP), stromelisin-1 i -fibrinogena sa progresom ateroskleroze, kardiovaskularnih poremeaja i smrti. Pokazano je da ljudi sa takvim polimorfizmima imaju najveu korist od HMG-CoA inhibitora kao to su statini. Uloga farmakogenetike u predvianju efikasnosti mnogih lijekova je ograniena jer veinom zavisi od vie gena dok sigurnost mnogih lijekova zavisi od kapaciteta metabolizma lijeka. Dodati referencu http://www.ijp-online.com/article.asp?issn=0253-7613;year=2008;volume=40;issue=4;spage=137;epage=143;aulast=Surendiran

The Human Genome* and International HapMap project** su otvorili vrata novoj generaciji dijagnostikih metoda koje su usmjerene na identifikaciju i karakterizaciju ljudskih razliitosti. Oni su dali veliki izvor polimorfizama (postojanje dva ili vie fenotipa unutar jedne vrste) pojedinanih nukleotida SNP (single nucleotide polymorphisma) slika 2. to objanjava mnogo varijacija izmeu razliitih individua i razliitih etnikih grupa.

Slika 2. Polimorfizam pojedinanih nukleotida - SNP Mnogi dokazi upuuju na to da genetiki polimorfizam metabolikih enzima, receptora, transportera i drugih mjesta djelovanja lijeka doprinosi razlikama u efikasnosti i toksinosti mnogih lijekova meu pojedincima. Trenutni PGx uglavnom se odnosi na prouavanje varijacija DNA i RNA obiljeja koja su povezana sa odgovorom na lijek. Farmakogenomika se fokusirala na prouavanje odnosa izmeu DNA varijacija u genima koji kodiraju apsorpciju, metabolizam i ekskreciju lijeka kao i farmakokinetiki profil. Farmakokinetika podrazumijeva analizu toga kako su molekule lijeka dostupne u cirkulaciji, transportovane do odgovarajuih organa, a zatim metabolizirane i izluene. Efekti molekula lijeka na mjestu djelovanja kao i signal ili metaboliki proces koji odreuje neki terapeutski efekat su aspekti farmakodinamike lijekova. Postoji mnogo razloga zato je farmakokinetika prvi odgovor fenotipa na lijek koji se istrauje, kao to je mjerenje koncentracije lijeka i njegovih metabolita u tjelesnim tenostima (plazma i urin). Broj ukljuenih gena je donekle ogranien i veliina genetskih varijacija je openito velika. Analiza sloenijih fenotipova, kao to su farmakodinamike osobine lijeka, je tek od skoro postala mogua, jer je zahtjevala vie kompleksne genetike analize koje su tek sad dostupne. Iako je ovaj tehnoloki razvoj trenutno sposoban za generiranje velikih koliina podataka, ovo je stvorilo nove probleme u upravljanju podacima. Primjena novih naina pronalaenja podataka i metodologije raspoznavanja uzoraka unapreuje genetike tehnologije i iri djelokrug istraivanja PGx-a. Implementacija PGx-a je utjecala na iroki spektar otkrivanja lijekova i razvojnih aktivnosti.

Slika 3. Okvir za primjenu PGx procesa na razliite nivoe kroz istraivanje, ukljuujui izbor cilja i kandidata, kliniki razvoj, odobrenja lijeka i upravljanje ivotnim vijekom.

PGx istraivaka studija za odabiranje ciljnog mjesta i predvianje toksinosti

Kod hiljade pojedinaca je u posljednje tri godine ponavljano identificirano stotine grupa zajednikih genetskih varijacija za preko 80 bolesti i osobina i to kroz genom wide association studies GWAS* stotinama hiljada SNPs. Stalni porast GWAS studija prua nevienu priliku za ispitivanje moguih uticaja zajednikih genetskih varijacija na kompleksne bolesti i na taj nain se sistematiziraju i sumiraju glavne karakteristike posmatranih bolesti koje su povezane sa SNPs. Na ovaj nain se pruaju neke mogunosti za ciljane selekcije. U posljednje vrijeme upotrebom ovog dijagnostikog testa razvoj terapijskih proizvoda postaje sve sigurniji i efikasniji kao i uestaliji. Tako npr. ovim testom se moe identificirati odgovarajua subpopulacija kojoj je potreban tretman, ali se moe i identificirati populacija kojoj nije potreban tretman zbog poveanog rizika od ozbiljnih neeljenih efekata. Ova tehnologija poveava mogunost individualne medicinske terapije na taj nain to identificira pacijenta koji e dati najbolji odgovor na terapiju, ali i pacijenta koji ima najvei ili najmanji rizik od neeljenih efekata. US-FDA podrava razvoj terapijskih proizvoda koji ovise o upotrebi odobrene ili jasne in vitro dijagnostike zajedno sa dijagnostikim ureajem to je sada predloeno u obliku smjernica in vitro companion diagnostics devices. PGx studija dozvoljava da se ranije selektiraju i izaberu ciljevi. Kljuno za fazu II i III PGx studije, a da bi se te faze skratile i suzile potrebno je izvriti molekularno profiliranje cilja i identificirati bioloke puteve kao i farmakodinamike molekularne markere.

PGx za rani kliniki razvoj

U klinikom razvoju efikasnost PGx se treba posmatrati zasebno u odnosu na sigurnost. Ranije je bio koriten za grupe pacijenata dok je u novije vrijeme visoko specijaliziran za svaku osobu pojedinano. Meutim, kod terapije nekih bolesti npr. karcinoma, PGx bi se mogao koristiti za selekciju pacijenata kod koji se mogu javiti neeljeni efekti ili kod kojih e biti mala efikasnost terapije. Rana djelotvornost PGx u prvoj i drugoj fazi je temelj za identifikaciju pacijenata kod kojih je potreban drugaiji reim doziranja. PGx se moe primjetiti bilo naknadno ili ubudue kao to je prikazano na slici 4.

Slika 4. PGx strategija za GWAS studije u procesu klinikog razvoja

GWA studije se mogu koristiti za identifikaciju gena kandidata, za identifikaciju genomskih markera prilikom klinikog razvoja, odobrenje lijeka i za LCM menadment. Pored ovoga navedenog PGx pregleda rezultate koji se dobiju tokom klinikih ispitivanja koristei: informacije genotipa kao to su Illumina VeraCode ADME Core Panel u sluaju adsorpcije, distribucije, metabolizma i ekskrecije lijeka; srodni geni ili Omnil_quad; OmnilExpress i Omnil2,5.Quad (slika 5.) za uvid u pitanja kao to su farmakokinetike i farmakodinamike osobine lijekova, njihova efikasnost i neeljena djelovanja.

Potencijalni PGx omoguavaju identifikaciju i konformaciju podgrupa pacijenata koji e dati pozitivan ili negativan odgovor na lijek. Da su ove informacije bile ostupne prije IIA i IIB faze znaajno bi se skratila i pojednostavila III faza i znaajno bi se poveala mogunost uspjeha. Pored toga mogunost rane identifikacije podgrupe pacijenata koji razliito odgovaraju na komponente rane faze ( faza II ) razvoja lijeka moglo bi dopustiti progresiju mnogih spojeva za isto terapeutsko podruje za pacijente koji su podijeljeni po genotipu.

Primjena PGx na studije farmakokinetike je u centru panje, ali odgovorna tijela za lijekove istrauju PGx alate koji e biti odgovori za razumijevanje izloenosti pacijenta lijeku, a posebno za razumijevanje toxinosti lijeka. Ove informacije bi uvijek trebale biti dostupne lijenicima i trebaju se iskoristiti u odabiru lijeka i doze.

FDA je objavila smjernice koje pomau farmaceutima i drugim istraivaima koji su ukljueni u razvoj novih lijekova u procjeni kako varijacije genoma utiu na kliniku formaciju i odgovor na lijekove. Pored toga ove smjernice daju i preporuke kada genomske informacije treba uzeti u obzir prilikom rjeavanja pitanja koja nastaju tokom ranog razvoja lijekova. Smjernice preporuuju rutinsko prikupljanje DNK u svim klinikim studijama tokom razvoja lijeka. Ove informacije su na poetku bile ograniene samo na postmarketinku fazu, meutim sa razvojem PGx postale su dostupne i u ranijim fazama.

Evropska agencija za lijekove, EMA, je takoer dala smjernice koje govore o uticaju farmakogenomike na farmakokinetiku lijekova. Ove smjernice obuhvataju razmatranja i zahtjeve za voenje istrage prilikom razvoja lijeka i date su bez obzira na tip traenih studija. Ukljuuju preporuke za osiguravanje zadovoljavajue efikasnosti i sigurnosti u farmakogenetikim subpopulacijama.

20.05.2011. ICH smjernice su finalizirane u Japanu. Svrha ovih smjernica je da omogue dosljednost primjene biomarkera u svim regionima i da olakaju diskusije sa i unutar regulatornih organa. Pored toga oekuje se da e forma traenih dokumenata olakati inkorporaciju informacija o genomskim biomarkerima. Kvalifikacija genomskih biomarkera se nalazi u svim fazama razvoja lijeka ili biotehnolokog produkta, od otkria do perioda poslije odobrenja. Iako se propisivanje nije znaajno promijenilo brzi razvoj tehnika za analizu genoma je olakao identifikaciju i osigurao predviene alate koji su poboljali odgovor na lijek i smanjili neeljene efekte.

PGx ZA ADRS1. Izazovi PGx pristupa za ADR-s u industrijiADR - Adverse drug reactions su neeljene reakcije lijek. One predstavljaju glavni kliniki problem. Kada lijek dospije do klinikih ispitivanja, sigurnost pacijenta je na prvom mjestu. PGx studije mogu imati veoma vanu ulogu u poboljanju te sigurnosti. Pri ranim klinikim istraivanjima mogu se dobiti prve naznake moguih ADR-ova to predstavlja rizik za dalji razvoj ispitivanja. Tim rizicima se moe efikasno upravljati pomou Go/No Go odluka koje pomau da se skrati vrijeme izmeu pojedinih koraka u ispitivanju. Ako se recimo u fazi II jave reverzibilne promjene u funkciji jetre kod male podgrupe pacijenata, teko je procijeniti vanost tih promjena. Zbog toga to su mnogi do sad upotrijebljivani lijekovi, koji su znaajni I efikasni, imali mali utjecaj na funkciju jetre, ali isto tako mnogi lijekovi su izazvali vee promjene u funkciju jetre ili ak propadanje jetre u kasnijim fazama klinikih ispitivanja ili nakon stavljanja lijeka u promet. Kada bi se pacijenti sa visokim rizikom za neka teka neeljena dejstva mogli identificirati pomou genetikih ispitivanja jo u ranim fazama klinikih ispitivanja, mogla bi se znatno poveati sigunrnost pacijenat u toku razvoja, kao I sprijeiti povlaenje lijeka u kasnijim fazama ispitivanja ili ak nakon stavljanja lijeka u promet. Druga bitna primjena PGx zbog sigurnosti pacijenata je u postamarketinkoj, tj. IV fazi. Tada se posmatraju ADR-s koje mogu da se jave nakon to je lijek primijenilo desetine hiljada pacijenata, jer je ve sad lijek puten u promet. U ovoj fazi moe doi do povlaenja lijeka iz prometa zbog ADR-ova, to bi izazvalo velike gubitke za farmaceutsku kompaniju. Zbog toga je jako bitno da se na vrijeme I precizino identificiraju pojedinici kod kojih su se javili rijetki ADR-ovi. Neophodno je prikupiti njihovu DNK, odnosno PGx podatke u budunosti, koja e omoguiti brzo pojanjenje dijagnostikog profila ili testa visoke osjetljiosti I specifinosti koji se mogu brzo identificirati. Genetski faktori pomau u utvrivanju individulane sklonosti prema dozno ovisnim I dozno neovisnim ADR-ovima. Ta sklonost ukljuuje farmakokinetske i faramkodinaimske faktore, kao to su metabolizam preko polimorfnog citohroma P450 I polimorfzima u svrhu ciljane treapije. GWAS studije su dale hipotezu zajedniko oboljenje, zajednika raznolikost koja pokazuje da se zajedniko oboljenje prepisuje alelnim varijantama u vie od 1-5% populacije. To je olakano razvojem komercijalnih SNP nizova koji obuhvataju veinu zajednikih varijacija genoma.

Tabela 1. Primjeri ustanovlejnih genetikih faktora za ADR-sU tabeli 1. su dati primjeri ustanovljenih genetskih faktora koji daju rizik za nastanka ADR-ova. To je suprotnost od analize zajednikih bolesti kao to su dijabetes tioa II, Kronova bolest I hipertenzija, to zahtjeva velike koliine uzoraka da bi se identificirali uzroni geni zbog toga to je njihov efekat mali.Zhvaljujui dananjem stepenu razvoja lijekova i prikupljanju DNA uzoraka pacijenata ukljuenih u klinika istraivanja, moglo bi se izbjei odbacivanje lijkeova u kasnim fazama istraivanja. Farmacutske kompanije se sve vie fokuiraju na analiziranje veze izmeu polimorfnih gena I reakcije na lijek kako bi otkrile to djelotvorniji lijek.Neke velike farmaceutske kompanije imaju svoje baze podataka sa DNA bijelaca. Da bi se utvrdilo koji su geni odgovorni za nastale ADR-ovi porede se genotipovi pacijenata sa kontrolinim skupinama. Jedan od primjer ovakvog istraivanje je lumiracoxib selektivni inhibitor ciklooksigenaze 2 koji se koristio u terapiji akutnog bola i osteoartritisa kao NSAIL (nesterodini antiinflamatorni lijek).

Slika 5. Strukturna formula lumiracoxib-aOn je povuen iz prodaje 2005. godine zbog toga to je izazvao oteenja jetre. Genetikim istraivanjem se otkrilo da HLA-DG alelne varijante mogu predvidjeti poveanje nivoa transferaze (ALT I AST). Novartis, koji je razvio ovaj lijek, je danas podnio zahtjev EMA za koritenje ovog lijeka u genetski odabranim populacijama.

Slika 6. Novartis-ov LumiracoxibU toku klinikog ispitivanja lijekova znaajan broj uzoraka je dostupan iz faze III. Na osnovu tih uzoraka se moe doi do saznanja koliko su genetski podaci bitni za identifikaciju PGx signala. Epidemioloka kontrola populacija koje nisu u sreodstvu moe biti jednako vana kao I kontrole iz faze III, I ako je ona dobro definisana psrijeit e nestaicu uzoraka, tj. pacijenata u statistikoj analizi, to je jedno od rheenja za kliniki razvoj.

Slika 7. Rezultati GWAS studija za sve SNP-ove (n = 863 137) ukljuene u analizu (odnos - log p vrijednosti i lokacije genoma)U stvarnosti, nakon to jedan lijek doe u promet, pacijenti koji koriste taj lijek se ne mogu pratiti da bi se dolo do podataka o ADR-ovima. Do podataka o njima se moe doi samo na osnovu linih prijava pojedinaca koji primjenjuju taj lijek, prijava ljekara ili advokata.2. Uvod u aktivnosti JPDSC-a u Japanu.Da bi rijeili ovaj problem, 2007. godine osnovana je neprofitna organizacija iSAEC (the International Serious Adverse Event Consortium). Nju su sainjavale vodee farmaceutske kompanije, the Wellcome Trust, i akademske institucije sa naunim i strategijskim prinosom od strane FDA i drugih internacionalnih regulatornih organa. Misija iSAEC je da identificira varijante DNK koje su korisne u predvianju rizika od pojave nuspojava (SAEs) povezanih sa lijekovima kroz internacionalnu suradnju. Meutim Japan nije sudjelovao u tome jer su tada japanske farmaceutske kompanije tek poele prikupljati DNK uzorake tokom klinikih istraivanja. Osim toga, jo jedna vazna stvar koju treba uzeti u obzir je ta da velika veina GWAS studija i drugih genetikih studija je limitirana na europske populacije, a najvee genetike varijacije su zastupljene kod afrikih populacija. Studije neevropskih populacija su dale interesantne nove varijacije.Nedavne simulacije studija su pokazale da ukljuivanje razliitih proporcija individua iz razliitih dijelova Japana u sluaj i kontrolne grupe moe dovesti do poveane stope lano pozitivnih rezultata kada su veliine uzoraka velike. Zbog toga, kako bi se rasvijetlili uzroci ADR-ova kod Japanaca, kontrolna DNK baza podataka japanske populacije je hitno potrebna. Budui da je izgradnja takve baze podataka zajedniki problem svih farmaceutske kompanije u Japanu, grupa od est vodeih japanskih farmaceutskih kompanija je 20. 2. 2009. osnovala The Japanese PGX Data Science Consortium (JPDSC). One su zajedno radile na izgradnji kontrolne baze DNA podataka kako bi identifikovale rizike za neeljene efekte lijekova i da bi poboljale uinkovitost PGx pristupa. U prvoj fazi, 1 000 kontrolnih uzoraka je bilo genotipizirano sa Illumina 1M. Da bi potvrdili hipotezu i korist , epidemioloke kontrole, 119 Sevens-Johnson Syndrome (SJS) ili sluajeve toksine epidermalne nekroze (TEN) prikupljene od strane NIHS (National Institute of Health Science) prema izvjetajima japaskih kompanija, bile su analizirane sa kontrolom kvaliteta informacija od 991 kontrole populacije. Pilot israivaka GWAS studija pokazala je da veliki broj SNP-ova na hromosomu 6 udrueno sa SJS/TEN. Veina ovih znaajnih SNP-ova je locirano na produenim MHC regijama. Ovaj rezultat je sugerirao korist upotrebe rasno specifinih kontrolnih populacija za ADR-ove. Trenutno je sakupljeno 2 000 novih kontrolnih uzoraka iz preko 10 razliitih regija Japana. Da bi se kompletirala kontrolna baza podataka japanske epidemioloke populacije trenutno je u toku genotipizacija sa Illumina 2,5M ipovima.

Slika 8. Illumina 2,5M ipovi

ZAKLJUAKTrenutne aktivnosti koje su ovdje date pokazuju potencijal uticaja PGx-na razvoj i otkrie novih lijekova i njihove upotrebe. Razvijene su i metode za genomske analize za koje se eka da budu potpuno integrisane u razvoj lijekova i u kliniku praksu. Nizovi SNP-ova koji pokrivaju 5 miliona SNP-ova e uskoro postati stvarnost. Cijena sekvenciranja cijeog genoma brzo opada, tako da sad kompanije nude takve usluge za samo par hiljada US dolara. Koliina informacija koja se dobije pri sekvenciranju genoma je ogroman, ali u sutini, samo one genetike informacije koje su povezane sa tretmanom lijekovima e biti relevantne i odobrene od strane etikih komiteta u Japanu. Razvoj PGx-a i srodnih tehnologija koje se mogu primjeniti za tako rei personalizaciju lijekova odvija se takvim tempom da vie nije pitanje da li te tehnologije utilu na propisivanje lijekova, ve je pitanje kada i u kojoj mjeri utiu. Iako e ove transformacije dovesti do boljih koritenja resursa, kako od strane zdravstvne zatite tako i od farmaceutskih kompanija, ipak su ivoti pacijenata ti koji e doivjeti najznaajnije promjene kao rezultat ovih razvoja. Sve u svemu, moemo se radovati uzbudljivoj budunosti rezultata ovih naunih istraivanja.