münchenski sporazum - seminar
DESCRIPTION
Seminar na temu Munchenskoga sporazuma iz 1938.TRANSCRIPT
-
1
Hrvatsko katoliko sveuilite
Odsjek za povijest
Zagreb, Ilica 242
www.unicath.hr
Marko Rukavina
Vlatko Smiljani
Tomi Tomako
Ivan Vukovi
SEMINARSKI RAD
Mnchenski sporazum 1938.
Kolegij Nositelj predmeta
Svjetska povijest 1914. 1990. doc.dr.sc. Ivica Mikulin
Zagreb, 11. studenoga 2014.
-
2
SADRAJ
1. UVOD
1.1. Hitlerova vanjska politika 3
1.2. Zbivanja u ehoslovakoj i Njemakoj prije Mnchenskoga sporazuma 4
2. RAZRADA TEME
2.1. Mnchenski sporazum 8
3. ZAKLJUAK 15
4. BIBLIOGRAFIJA 18
5. PRILOZI 19
-
3
UVOD
1.1. Hitlerova vanjska i unutranja politika
Prije poetka politikoga uspona u Njemakoj, Adolf Hitler je svoj program obiljeio
rasizmom i antisemitizmom kao temeljima nacionalistike doktrine mrnje. Uz to, koncepcija
Lebensrauma jedan je od osnovnih principa Hitlerove, kako unutranje, tako i vanjske politike,
koji je postavljen jo 1920. kao jedna od teorija Njemake radnike partije.1 Po prvi puta u pisanom
obliku, svoje ciljeve je predstavio u knjizi Mein Kampf (1924. 1925.), koju je, na alost, italo
premalo europskih politiara. Nakon Versailleske mirovne konferencije (1919.) stalno propagira
injenicu kako je njemaki narod nepravedno sradao po diktatu iste. To potvruje citat iz njegova
govora 12. rujna 1938. na stadionu u Nrnbergu: Moj je program oduvijek bio ponitavanje
Versailleskog ugovora. (...) Ne moe se nabrojiti koliko puta sam ponovio te rijei: naputanje
Versailleskog ugovora.2
U to vrijeme Njemaka doivljava ekonomski uspon (1932. 1937.).3 Osim industrije i vojne
snage su sve brojnije. U listopadu 1933. Hitler je napustio konferenciju o razoruavanju, a neto
kasnije i Ligu naroda. Tada je temeljna njemaka vojska brojila 100 000 aktivnih pripadika unutar
formacije imena Reichwehr. Iako je Francuska s Njemakom prekinula pregovore, a de facto i
diplomatske odnose (1934.), Velika Britanija na elu s MacDonaldom i sirom Simonom jo uvijek
je na stranu Njemake, za koju je smatrala, da je optereena francuskim imperijalizmom. Maral
Philipe Pntain je izjavio da e Njemakoj trebati dosta vremena da sustigne Francusku u
ulaganjima u nacionalnu obranu. Usprokost tome, Hitler od 1935. godine uvodi obavezni vojni rok
za sve mlade i sposobne Nijemce te iste godine osniva njemake zrane snage imena Luftwaffe.
Unato pojaanju vojnih jedinica i ratne spreme, a usprkost versailleskom ugovoru, Velika
Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Italija tek samo mirno protestiraju. ak
tovie, Njemaka 21. svibnja 1935. donosi Zakon o obrani Reicha kojime ona broji 35 divizija te
1 Radovan Pavii: Hitlerove geopolitike koncepcije 1922-1939-1943, Politika misao, vol. 22, no. 1-2, 1985, 88-9 2 (ur.) Enrico Cravetto: Povijest, 17. knjiga: Predveerje rata i Drugi svjetski rat 1936. 1945., Europapress
holding, Zagreb, 2008., 184 3 Radovan Pavii, n.dj., 91
-
4
imenuje Wermacht regularnom vojskom koja u dogledno vrijeme mora novaiti i pripremati
kadete, a uskoro njemake vojnike.4
1.2. Zbivanja u ehoslovakoj i Njemakoj prije Mnchenskoga sporazuma
Jedna od teorija plana Adolfa Hitlera za Veliku Njemaku glasi da svi narodi koji su govorili
njemakim jezikom ili nekim njemakim jezinim dijalektom moraju biti dio te velike dravne
tvorevine. Tako, nakon Anschlussa, on je uvidio na jugoistonim granicama svoje drave podruje
Sudeta u ehoslovakoj koje je brojilo oko 3 500 000 sudetskih Nijemaca.5 (Prilog 1, str. 19)
Prag zbog straha od njemakog radikalizma 25. lipnja 1933. donosi odluku o Zakonu 201, koji
omoguuje vladi suspendiranje ili ukidanje ekstremnih stranaka ako bi one ugroavale
samostalnost, konstitucijalno (parlamentalno) jedinstvo, integritet, demokratsko-republiki oblik
vladavine ili ako bi ugroavale sigurnost ehoslovake Republike. Tom su odlukom lokalna
nacistika stranka i njemaka nacionalistika sudetska stranka odmah, de iure, ali ne de facto
ukinute. Nekoliko sljedeih zabrana tog zakona ukljuivale su i zabranu na prikupljanje novanih
sredstava i pristaa, noenje uniformi ili amblema zabranjenih stranaka i bilo kakvo okupljanje
lanova tih stranaka, pod bilo kakvim opravdanjem. Takoer, lanovima zabranjenih stranaka bilo
je oduzeto pravo na privatnost korespodencije te ih se moglo zadravati na neodreeno vrijeme
unutar nekih lokacija ili im se moglo zabraniti boravljenje u odreenim lokacijama.6
Podruje Sudeta, tj. Sudetske oblasti, ulazi u sastav ehoslovake nakon raspada
Austro-Ugarske Monarhije. Oblast je imala kako privredni tako i strateki znaaj; dosta razvijenu
industriju, a posebice umarstvo. Iako je nacionalno kompaktna, politiki je izrazito nejedinstvena.
Na tome podruju od 1935. djeluje Njemaka sudetska partija (SdP, prema Sudetendeutsche
Partei) na elu s Konradom Henleinom. (Prilog 2, str. 19) Netom nakon osnutka, stranka nije
tetila vlasti ehoslovake jer nije traila radikalne promjene, ali je isticala neravnomjerni poloaj
vlasti prema sudetskim Nijemcima. Nota bene, sudetska partija je bila satelitska stranka
4 Enrico Cravetto, n.dj., 185 5 Isto, 189 6 Mary Heimann: Czechoslovakia the state that failed, Yale University Press, London, 2009, 75
-
5
Nacionalsocijalistikoj njemakoj radnikoj partiji (NSDAP, prema Nationalsozialistische
Deutsche Arbeiterpartei).7
ehoslovaka je tada bila u nezgodnom poloaju prema rastuim njemakim politikim i
vojnim silnicama. Iako je bila potpisnica Locarno pakta (1925.) te saveznica sa SSSR-om i
Francuskom, Anschluss ju je jako uznemirio. Herman Gering, predsjednik Reichstaga, je,
primjerice, kako bi objasnio postupak istoga te usputno zastraio ehoslovaku rekao da je ulazak
Nijemaca u Austriju ista obiteljska s stvar. Nedugo zatim, njemaki ministar vanjskih poslova
Joachim von Ribbentrop Nedugo nakon te Geringove izjave SdP iz Berlina dobiva nalog za akciju
u cilju prikljuenja Sudeta Njemakoj. Henleinov pomonik Ernest Kunt, poslanik Narodne
skuptine ehoslovake, 29. oujka 1938. je traio pred ehoslovakim parlamentom da se
Sudetskoj oblasti dade politika autonomija. Od te izjave zapoinju protesti sudetskih Nijemaca
na tome podruju. Tim je dogaajem otvorena Sudetska kriza.8
U travnju 1938. na kongresu elnika SdP-a i NSDAP-a u Karlovim Varima9 donesen je tzv.
Karlsbadski program, koji je sadravao sljedee toke:
Potpuno izjednaavanje njemake nacionalne grupe s ekim narodom,
uspostavljanje autonomne oblasti,
pravo zakonodavnog organa,
pravo na nacistiku propagandu,
davanje administrativnih prava Nijemcima,
pravnopravna upotreba njemakoga jezika te
proporcionalna zastupljenost10u dravnim organima.
Ovaj je program direktno utjecao na ustav i suverenost ehoslovake, a time je direktno
uperen protiv opstanka drave. Danja politika Njemake prema ehoslovakoj utemeljena 21.
travnja 1938. naziva Green, provodila je antiehoslovaku politiku kampanju, diplomatsku
7 edomir Popov: Od Versaja do Danciga, Izdavako poduzee Nolit, Beograd, 1976, 543-4 8 Isto, 545-6 9 Karlovy Vary ili Karlsbad, opina u njemakoj pokrajini Baden-Wrttemberg, 20 km istono od francuske granice. 10 Proporcionalna zastupljenost ehoslovakih i njemakih zastupnika u ehoslovakom parlamentu, op.a.
-
6
izolaciju te u konanici vojni udar na zemlju. Karlsbadski program je dakako bio prvi korak u
ostvarenju plana Green.11
U razdoblju od sljedeih tjedan dana, Britanci i Francuzi vre pritisak na ehoslovaku
vladu kako bi ona prihvatila Henleinove zahtjeve u interesu ouvanja mira u Europi. Umjesto
prihvaanja britansko-francuskog prijedloga, Evard Bene12, djelujui na krivim ehoslovakim
obavjetajnim podacima koji su tvrdili da je njemaka invazija neizbjena, 21. svibnja, nareuje
djelominu mobilizaciju ehoslovake vojske, time pribliavajui Europu korak do rata.
Takozvana Svibanjska kriza 1938. za koju je ehoslovaka smatrana odgovornom zbog
neopravdane vojne provokacije razbijesnila je elnike svih europskih velesila Francuske (koja je
upozorila Prag da se nee prikljuiti ratu ako ga zapone ehoslovaka), Veliku Britaniju (koja je
u zadnje vrijeme pokazivala poveanu simpatiju prema sudetskim Nijemcima) i Njemaku (koja
je Beneovu odluku o djelominoj mobilizaciji ehoslovake vojske smatrala provokacijom i
pokuavala Benea prikazati kao osobu sklonu izazivanju rata).
Sastankom u Londonu 28. i 29. travnja 1938. SdP odluuje da se ehoslovaka nikako ne
smije ohrabrivati na otpor Njemaoj, nego ve se mora poticati na pregovore i davanje
maksimuma ustupaka. Kao reakcija na ovaj sastanak 7. svibnja dolazi do anglo-franskuskoga
demara u Pragu kojim ehoslovaka vlada upuuje na direktne pregovore sa Henleinom. Dva
tjedna kasnije u ehoslovakoj se odravaju parlamentarni izbori, a za to vrijeme dolazi do lane
dojave kako se njemake trupe koncentriraju na ehoslovako-njemakoj granici. tovie, putena
je i vijest da je ehoslovaka vlada izvrila mobilizaciju po nalogu SSSR-a i Francuske, dakako od
njemake strane, kako bi se pronaao opravdan razlog na invaziju. Svi ti dogaaji kulminiraju
zaotravanje Sudetske krize.13
Zbog toga slijedi 28. svibnja tajni sastanak nacistikoga vrha (Gering, Ribbentrop, Neureit,
Beck, Keitel, Brauhi, Reder) da bi dva dana kasnije donijeli odluku kako se u skoroj budunosti
mora izvriti vojna intervencija na ehoslovaku te da o poetku akcije odlui vojni vrh
Wermachta.14 Uz to, na samom sastanku Hitler inzistira i na veoj ukljuenosti Nijemaca u radu
11 edomir Popov, n.dj, 546 12 Edvard Bene (1884. 1948.), ehoslovaki politikar, tada u slubi predsjednika ehoslovake. Bio je nasljednik Tomaa G. Massaryka. 13 Isto, 548 14 Meutim, u isto vrijeme nastaje i tzv. Beckov krug grupa oko jednog Hitlerova generala koji ne podravaju plan
napada na ehoslovaku. Smatraju da Francuska i Velika Britanija nee biti pasivne (nasuprot Hitlerovu miljenju)
te da Njemaka jo nije spremna za rat. Na kraju dolazi do kontroverzne ostavke generala Becka. Zbog iste grupe
Hitler odgaa invaziju sa 28. rujna na 30. rujna, upravo tada kada se grupa pobunila.
-
7
na Siegfriedovoj liniji.15 Nedugo nakon toga Velika Britanija, SSSR i Francuska se pokuavaju
ukljuiti na strani ehoslovake, kako za ratnu spremu tako i za pregovaranja zaraenih strana, ali
bezuspjeno. SAD reagira deklaracijom predsjednika Roosevelta (9. rujna 1939.) gdje se tumai
mogua intervencija u eventualnom europskom ratu. Ubrzo dolazi do reakcije ehoslovake vlade
koja 5. rujna prihvaa sedam od osam toaka Karlsbadskoga programa. 16 Od tada se zapoinju
sakupljati njemake trupe na pograninim podrujima. Hitler je 12. rujna 1938. odrao govor u
Nrnbergu u kojemu je rekao: Praka vlada u Sudetskoj oblasti vie nije gospodar situacije. (...)
Gospodin Bene drsko izaziva Nijemce po sistemu eneve, vjerujui da oni nee smjeti da ustanu
u obranu svoje napaene brae u ehoslovakoj. 17
15 Njemaki sustav obrambenih zidova prema Francuskoj, dug oko 600 km. 16 Ne prihvaaju proporcionalnu zastupljenost u dravnim organima. 17 edomir Popov, n.dj., 547-553
-
8
RAZRADA TEME
2.1. Mnchenski sporazum
Dana 22. rujna 1938. poinje kulminirati politika poputanja koju su britanska i francuska
vlada provodile proteklih mjeseci. Toga su se dana u Bad Godesbergu sastali Hitler i britanski
premijer Neville Chamberlain. Uvidjevi da su Britanci spremni na znatne ustupke Hitler poveava
svoje zahtjeve po pitanju ehoslovake. Za razliku od proteklih mjeseci, kada je traio da se
sudetska kriza rijei demokratskim metodama, poput plebiscita na spornim podrujima, Hitler sada
poveava svoje zahtjeve te trai hitnu evakuaciju Sudeta s poetkom 26. rujna 1938., a zahtjeva i
izmjenu ehoslovakih granica u korist Maarske i Poljske. Na kraju razgovora ipak pravi ustupak
pa predlae da se ehoslovakoj vladi dade vremena do 28. rujna kako moe odgovori na
ultimatum te da s povlaenjem iz Sudeta zapone 1. listopada. Budui da Chamberlain na takve
uvjete nije mogao pristati bez Francuske suglasnosti, sastanak je zavrio bez konanog dogovora.
Britanci i Francuzi, nastojei da izbjegnu rat pod svaku cijenu, brzo su se sloili u pogledu ustupaka
koje e uiniti na raun ehoslovake. Sloili su se da svi teritoriji na kojima ivi vie od 50%
Nijemaca moraju biti ustupljeni Njemakoj. Vrlo brzo su dobili priliku svoj naum i ostvariti te
pristati na sve one zahtjeve koje je Hitler istaknuo na sastanku u Bad Godesbergu. Naime, tih je
dana usuglaeno da se 29. rujna 1938. odri konferencija u Mnchenu na kojoj e sudjelovati
Chamberlain, Mussolini, Hitler i francuski premijer Eduard Daladier i na kojoj e se konano
rijeiti ehoslovako pitanje. Prijedlog za raspravu na konferenciji se gotovo u potpunosti poklapao
s Hitlerovim zahtjevima iz Bad Godesberga, a formalno ga je predloio Mussolini. Kasnija su
istraivanja pokazala da je prijedlog smiljen i razraen u njemakom ministarstvu vanjskih
poslova, navodno bez Hitlerovog znanja, te da je samo proslijeen Mussoliniju da ga predloi
ostalim sudionicima konferencije.18
U prijepodnevnim satima 29. rujna 1938. u Mnchenu su se okupili efovi etiriju vlada sa
ciljem da pregovaraju sa Hitlerom i tako privedu kraju novonastalu krizu i osiguraju trajan mir
Europi, ali i svijetu. (Prilog 3, str. 19) U Mussolinijevoj pratnji je bio talijanski ministar vanjskih
poslova Ciano, u Daladierevoj generalni sekretar CedOrsielles Legie i francuski veleposlanik
18 edomir Popov, n.dj., 543-563
-
9
Francis-Ponse, Chamberlaina su pratili Wilson i Strang, dok su uz Hitlera bili Gering, Ribbentrop
i dravni tajnik Weizsaecker. Na sastanku nisu sudjelovali predstavnici SSSR-a jer je Chamberlain
smatrao da bi oni stali na stranu ehoslovake te tako ugrozili ve oitu podjelu te zemlje.
Uslijedila su hladna rukovanja i brz prelazak na stvar.19
ehoslovaki ambasador u Njemakoj, Vojtech Mastny i Hubert Masarik, lan
ehoslovake novinanarske agencije prisustvovali su na konferenciji, ali ne kao sudionici ve kao
promatrai.20
Neposredno prije sastanka Hitler je rekao Mussoliniju da e doi vrijeme kada e se rame
uz rame boriti protiv Engleske i Francuske te mu je tom prilikom pokazivao na kartama kako
planira maknuti ehoslovaku s povijesne pozornice.21
Sastanak je poeo u 12:45 u takozvanoj Fhrerhaus u Koeningsplatzu, no bez sveanog
protokola i niza drugih pojedinosti koje prilie takvome skupu. Samome sastanku su prisustvovali
efovi drava bez svojih ambasadora. Hitler nije znao niti jedan od jezika svojih gostiju, dok oni
nisu znali njemaki; jedino je Mussolini znao njemaki te na taj nain pomagao Hitleru. Budui
da je je svatko govorio svoji jezikom, puno je vremena trebalo za prevoenje. Sastanak je zapoeo
Adolf Hitler estokim verbalnim napadom na ehoslovaku, pa ga je Daladier zamolio da se
izjasni o svojim zahtjevima - eli li samo Sudete ili u potpunosti pregaziti ehoslovaku. Ukoliko
Njemaka eli samo Sudete, Francuska je otvorena za pregovore. Na to je Mussolini ustanovio da
su namjere Italije sline, te da je pripremljen memorandum sa zahtjevima koji bi trebalo posluiti
kao osnova za raspravu - memorandum su sastavili Njemci, te su ga preko Atolicca, talijanskog
veleposlanika, poslali Mussoliniju, naravno uz Hitlerov blagoslov.22
U tome memorandumu su se nalazili svi Hitlerovi zahtjevi iz Godezberga, koji su u ovom
sluaju bili predstavljeni kao Talijanski zahtjevi. Engleski premijer, ali i svi ostali, pozdravili su
njihove zahtjeve te time pokazali elju za to bre rjeenje svih problema. Konferencija je
nastavljena nakon stanke u 15:00, no ovaj put su bili prisutni veleposlanici i diplomati etiriju
drava.23
19 edomir Popov, n.dj., 561-2 20 Mary Heimann, n.dj., 80 21 Willian L. Shirer: The rise and fall od the Third Reich, Simon & Schuster, New York, 1960, 414 22 edomir Popov, n. dj., 561-2 23 W. L. Shirer, n. dj., 414
-
10
Do problema u pregovorima je dolo kada se poela razmatrati evakuacija eha iz Sudeta;
Chamberlaina je brinula injenica da bi esi morali napustiti svoje farme i domove bez mogunosti
da sa sobom povedu stoku i osobne stvari. Na to je Hitler bijesno odvratio da je Nijemcima vrijeme
predragocijeno za takve trivijalnosti. Tada je britanski premjer odustao od toga pitanja. Drugi
problem je bio prisutnost ehoslovakih predstavnika na sastanku i sklapanju samoga sporazuma.
Iako je Hitler odluno stajao do toga da ehoslovaki predstavnici nemaju pravo biti na sastanku,
Francuzi su smatrali da bi to mogla biti samo prednost te da bi tako dolo do lakeg dogovora o
evakuaciji eha iz Sudeta. No Hitler je bio odluan; nije htio ehe u svojoj prisutnosti. Daladier
je popustio njemakom diktatoru, dok je Chamberlain uspio ishodovati da esi budu u susjednoj
prostoriji. Kao predstavnici u Fuererhaus su pozvani dr. Vojtech Mastny i dr. Hubert Masarik
kojima je jedina zadaa bila ekati na rezultate sastanka koji je bio zavren rano ujutro 30. sijenja
1938.24
Malo iza 1 sat ujutro Hitler, Chamberlain, Mussolini i Daladier, tim redoslijedom, potpisali
su novosastavljeni mnchenski sporazum i kojem je odlueno da e se Njemakoj ustupiti Sudeti
te da e se izvriti njemaka okupacija u etiri faze, od 1. listopada do 7. listopada. Preostali
teritorij bit e okupiran nakon to e ga odrediti Meunarodna komisija, do 10. listopada.
Meunarodna komisija trebala bi se sastojati od predstavnika etiriju drava: ehoslovake,
Francuske, Velike Britanije te Italije. Takoer je zakljueno da se dijelovi ehoslovake u kojima
ive Maari i Poljaci moraju pripojiti Maarskoj i Poljskoj, koja je bila idua Hitlerova meta.
ehoslovakim je predstavnicima loe vijesti morao priopiti Frank Ashton-Gwatkin. Kada su
Mastny i Masaryk pokuali provjedovati protiv tek sklopljenog sporazuma, Ashton-Gwatkin im je
odgovorio da ne znaju kako je Velikim Silama teko u ovome trenutku te da nije bilo lako
pregovarati sa Hitlerom. Saveznici su im dali na izbor: Prihvatite odredbe dogovorene ovim
ugovorom, ili ete se sami morati obraunati sa Treim Reichom, no bez potpore Francuske i
Engleske. ehoslovakim predstavnicima uruena je karta na kojima su Sudeti pripojeni
Njemakoj, a odreeni dijelovi Maarskoj i Poljskoj.25
Sporazum o ehoslovakoj nije jedini dogovor postignut na mnchenskoj konferenciji;
potpisan je i anglo-njemaki sporazum o nenapadanju. U njemu se isticalo da je taj dogovor od
kljune vanosti za te dvije zemlje, ali i za cijelu Europu. Tim su se ugovorom Velika Britanija i
24 Isto, 415 25 Isto, 416
-
11
Trei Reich obavezali da nee pribjegavati sili, ve meusobnim konzultacijama. Sporazum o
nenapadanju trebao je trajno osigurati mir Europi, ali i cijelome svijetu. Chamberlain se potom
vratio u Londom potpuno zadovoljan: na izlasku iz aviona okupljenom mnotvu rekao da vjeruje
da je to mir za itavu epohu te im pokazao papir na kojem je bilo sastavljen ugovor o nenapadanju
sa svojim i Hitlerovim potpisom.26 (Prilog 4, str. 19)
Mediji u Britaniji su popratili dogaaj sa velikim ushienjem, ali nisu svi na Otoku bili
zadovoljni potpisanim dogovorom; Winston Churchill je tom prigodom rekao: Doivjeli smo
potpuni poraz. Britanija i Francuska ne samo da su izdali sve sporazume sa ehoslovakom, ve
su i podrali Hitlera da napadne zemlju ukoliko ona ne pristane na sporazum. ehoslovaki
predsjednik Bene nije imao puno izbora nego pristati na dogovor koji su skovali u Munchenu.
Beneu nije preostalo nita drugo nego podnjeti ostavku, na kojoj su inzistirali iz Berlina. Na
njegovo mjesto 30. studenog doao je 66-togodinji dr. Emil Hacha koji nije bio u stanju voditi
dravu, iako je bio pun dobrih namjera. Od tada se naziv eho-Slovake slubeno slubeno pisao
s apostofom. Poljaci i Maari su zaprijetili bespomonoj dravi vojnim akcijama ukoliko im se ne
pripoje dijelovi sa veinskim poljskim ili maarskim stanovnitvom. Na kraju je eho-Slovaka
bila prisiljena postaviti pronjemaku vladu koja je teila faistikim idejama; bilo je oito da je
ehoslovaki narod ostavljen na milost i nemilost Treega Reicha.27
Mnchenski sporazum etiri velike sile, Njemake, Velike Britanije, Francuske i Italije,
potpisan zvanino od Hitlera, Chamberlainea, Mussolinija i Dadaliera kasno uveer 29. rujna
1938., sadravao je osam toaka o rjeenju takozvanog sudetskog pitanja, a zapravo je znaio
smrtnu presudu izreenu ehoslovakoj Republici.
Ove toke su sadravale slijedee obveze:
1. Evakuacija teritorija nastanjenih Njemcima u ehoslovakoj od strane ehoslovaka
morala je otpoeti ve 1. listopada, a zavriti najkasnije za 10 dana, to jest do 10. listopada.
2. Prilikom evakuacije nije se smjelo iznositi ili unitavati pokretnu ili nepokretnu imovinu,
raunajui tu i dobra u privatnom vlasnitvu.
26 edomir Popov, n.dj., 562-3 27 W.L. Shirer, n.dj., 422
-
12
3. Oblike i dinamiku evakuacije kao i kontrolu nad evakuacijom dijela ehoslovakog
stanovnitva iz ovih podruja trebala je izvriti meunarodna komisija sastavljena od predstavnika
Njemake, Italije, Engleske, Francuske i ehoslovake.
4.Teritorij za evakuaciju bio je podijeljen u etiri zone i na karti koju je Hitler ponudio:
prva zona je trebala biti predana Njemcima tijekom 1. i 2. listopada,
druga zona u tijeku 2. i 3. listopada,
trea zona u vremenu od 3. do 5. listopada i
posljednja etvrta zona u tijeku 6. i 7. listopada.
itav ovaj teritorij, prema procjenama koje je davao Hitler, trebao je da imati preko 50%
njemakih stanovnika. Ostale dijelove Sudeta, reeno je dalje, za koje komisija utvrdi da imaju
preteno njemaki karakter, trebalo je evakuirati najkasnije do 10. listopada. U ovom stavu o
odreivanju njemakog karaktera postojala je velika opasnost za ehoslovaku stranu jer je to
ocjenjivala uglavnom Njemaka.
5. Meunarodna komisija je dobila u zadatak da odredi u kojime se regijama odrati
plebiscit, koji je trebao biti zavren do kraja studenog 1938.
6. Oznaavanje novih granica trebalo je izvesti pod nadzorom Meunarodne komisije.
7. U roku od est mjeseci trebalo je zavriti sve poslove oko optiranja (odluke za jedno
dravljanstvo od mogua dva) graana na ovim podrujima.
8. U roku od etiri tjedna morali su biti puteni iz vojske, iz raznih slubi i organa u
ehoslovakoj svi Njemci koji to zatrae, a isto tako i osloboeni svi politiki zatvorenici
njemake narodnosti iz ehoslovakih zatvora.28
28 Duan Luka: Trei Reich i zemlje jugoistone Europe 1937.-1941. 2. dio, Vojnoizdavaki zavod, Beograd 1982., 56
-
13
Osim javnog ponienja i udara na eki nacionalni ponos, odstupanje Sudeta Njemakoj
znailo je i kraj ehoslovake sigurnosti kao neovisne drave iz nekoliko razloga. Sudeti su, osim
prirodnih obrana poput planina sadravali i liniju obrane izgraene u stilu Maginotove linije,
izgraene u svrhu obrane ehoslovake od potencijalnog njemakog napada koja je od
prikljuenja Austrije Njemakoj bila okruena sa tri strane. Podruje Sudeta je takoer sadravalo
neke od najvanijih ehoslovakih tvornica oruja kao i ostalih tvornica koje su bile vane za
ehoslovaki industrijski razvoj. Takoer su se pojavile naznake da bi istoni dio Silezije, podruje
oko Teschena, moglo biti predano Poljskoj, a juna Slovaka i/ili podkarpatijska Ruthenija
(Subcarpatian Ruthenia) Maarskoj. Postojale se i naznake oko pete zone, da bi se ak i neki
unutranji diljelovi ehoslovake u kojima su Nijemci inili veinu, kao to su gradovi poput
Bratislave, Brna i Jihlave prema odluci internacionalne komisije u kojoj bi esi mogli imati jedan
glas naspram ostalih etiri, mogli ustupiti Njemakoj. Kada su Massaryk i Mastny upitali do kada
bi ehoslovaka vlada trebala odgovoriti, reeno im je da se njezin odgovor ne oekuje, zbog toga
to se sporazum smatra dogovorenim. No, zbog dogovaranja oko detalja evakuacije prve zone,
koja je trebala zapoeti ve sljedeega dana, 1. listopada, ehoslovaka vlada morala je poslati
svog predstavnika u Berlin do 17:00. Beneu su vijesti predstavljene negdje oko 07:00 putem
njegova privatnog tajnika nakon ega je pokuavao stupiti u kontakt sa sovjetskim ministrom u
Pragu kako bi ga upitao za pogled njegove vlade oko pitanja daljne borbe ili kapitulacije, no ne
uspijeva ga dobiti. Jutro toga dana, 1. listopada, Bene provodi na sastancima sa svojim vladinim
kabinetom, raznim vojnim asnicima i voama ostalih politikih stranaka. Klement Gottwald,
voa Komunistike stranke i razne novinske agencije smatrale su da bi ehoslovaka trebala odbiti
mnchenski sporazum i pripremiti se na rat sa Njemakom. Vojni voe, koji su doli kako bi dali
svoje savjete, uglavnom su trvdili da je ovakav rezultat sporazuma zapravo dvadesetogodinje
krivo voenje Beneove vanjske diplomacije, zbog ega je ehoslovaka u kljunom trenutku
ostala bez potpore svojih savezmika i potpuno nebranjena pred prijetnjom sve izglednijeg
njemakog napada. Jan Syrovy, ministar obrane i premijer ehoslovake, podsjea Benea da ak
i ako Sovjetski Savez odlui ispotovati sporazum o zajednikoj podrci da ehoslovaka ne moe
izdrati dovoljno dugo da im stigne njihova pomo. Nadalje, situacija bi bila drugaija kad bi
Poljska bila ehoslovaki saveznik. Vojni planovi su se takoer temeljili na pretpostavci da e
Njemaka napasti ehoslovaku i da e se zbog toga morati istovremeno boriti protiv Francuske,
a vjerojatno i Poljske, da e se Maarska suoiti sa mogunou napada sva tri pripadnika Little
-
14
Entente, da junu granicu sa Austrijom nee morati braniti te da e Rumunjska i Poljska biti voljne
i u mogunosti osigurati sovjetskim snagama prelazak njihovim teritorijem.29
Poto se nijedan uvjet nije ostvario, samo je jo jedan general zagovarao ideju da bi se
ehoslovaka trebala boriti. Prve evakuacije zone 1 (jedan) zapoinju 1. listopad 1938. Daladier,
Chamberlain, Mussolini i Hitler smatrani su najzaslunijima za ouvanje mira u svojim zemljama.
Liga naroda u Genevi predloila je ak ehoslovaku i Edvarda Benea za Nobelovu nagradu za
mir. Poljski ministar vanjskih poslova zahtjeva od ehoslovake predaju podruja oko Teschena i
predstavlja ehoslovakoj vladi ultimatum koji ona vie nije u poziciji odbiti. Bene pokuava
spasiti to se spasiti da, pokuavajui pridobiti francusku potporu u prijedlogu da se samo
ehoslovaka podruja sa 75% Nijemaca predaju Njemakoj, umjesto 51% koji su zahtijevali
Nijemci. Bene je takoer pokuavao ukloniti mogunost nastajanja ustupanje Brna i Jihlave
Njemakoj, no nema francusku potporu.30
Izmeu 2. i 12. listopada, Poljska vojska postupno okupira podruje oko Teschena, a do
10. listopada osvajaju u podruja dodatna podruja zapadno.Istovremeno, Maarska objavljuje
svoje pravo na odreena ehoslovaka podruja du slovako-maarske granice te na cijelo
podruje Podkarpatijske Ruthenije. Slovaki ministar Mata ernak 3. listopada prijeti da e
predati ostavku ukoliko se Slovakoj ne da autonomija unutar sljedea 24 sata. Budui da
Slovakoj nije dozvoljena autonomija, on nakon isteka roka od 24 sata predaje svoju ostavku time
uzrokujui pad vlade. Zavrni udarac ehoslovakoj dolazi od strane voa Hlinkove slovake
narodne stranke, koji zbog posljedica krize odravaju sastanak u ilini, ve sljedeeg dana, kako
bi objavili javnu deklaraciju o autonomiji Slovake. Naveer, 5. listopada, kako se ehoslovakoj
zabranilo pregovaranje u Mnchenu, Njemaka je dobila ak i vie podruja nego je to na poetku
traila i vlastite nesposobnosti, a Bene odstupa sa vlasti.31 (Prilog 5, str. 21)
29 Mary Heimann, n.dj., 82 30 Isto, 84 31 Isto, 85
-
15
ZAKLJUAK
Hitler je mnchenskim sporazumom dobio sve to je bilo odbijeno u Godesbergu,
a zahvaljujui Meunarodnoj komisiji dobio je mnogo vie. Nakom okupacije njemakih trupa i
izvrenja svih toaka sporazuma u Munchenu, Njemaka je dobila 11 000 etvornih milja teritorija
na kojem je ivjelo 2 800 000 sudetskih Nijemaca i 800 000 eha. Reich je dobio i mnotvo ekih
utvrda koje je pretvorio u jednu od najjaih obrambenih linija u Europi, od koje jedino bolja bila
Maginotova linija u Francuskoj. No to nije bilo sve; Hitleru je pripala itava mrea cesta i
eljeznica. ehoslovaka je izgubivi Sudete ostala bez najravijenijeg dijela drave- preko noi je
podijeljena i dovedena do bankrota. Ponovno se ispostavilo da je Hitler dobio bitku bez ijednog
ispaljenog metka. Ponovio se Anschluss. U Njemakoj je vladalo pobjedniko ozraje; Nijemci su
slavili jo jednu Hitlerovu pobjedu bez ijedne prolivene kapi krvi, a to je bilo najbolje, nisu slavili
samo pobjedu nad ehoslovakom, ve i nad Francuskom i Velikom Britanijom. Nihov Fuehrer
je u kratkome roku od est mjeseci uspio bez rata pripojiti Njemakoj vane strateke i industrijom
bogate teritorije na kojima je ivjelo oko 10 000 000 stanovnika. Time su inom Reichu otvorena
vrata dominacije Jugoistonom Europom koju je tek trebalo osvojiti. Winston Churchill je to vidio
ovako: Put prema Crnome moru je otvorenSve zemlje Srednje Europe i Dunavske doline, jedna
po jedna, bit e pokoene valom nacistike politikekoja zrai iz Berlinai nemojte misliti da je
ovo kraj, ovo je tek poetak. Nakon rata svi preivjeli njemaki generali potvrdili su da bi Hitler
napao ehoslovaku i da nije bilo Munchenskog dogovora.
Na kraju rata, ali i za vrijeme istog, postavljala su se pitanja je li uope bilo potrebno
rtvovati ehoslovaku za mir koji na kraju nije niti opstao, ve se na taj nain oslobodio put
Njemakoj prema drugim zemljama. Vjerovalo se da je jedan od kljunih razloga zato je
Chamberlain inzistirao na potpisivanju sporazuma u Munchenu zapravo strah da Reich ne
bombardira London, ali i Pariz. No tu se opet postavlja pitanje da li je Njemaka tada bila u stanju
uiniti tako neto; itav njemaki Luftwaffe, kao i kopnena vojska, bili su usredotoeni na
ehoslovaku, stoga bilo kakva akcija tih dviju grana njemake vojske na zapadnu nije dolazila u
obzir. ak i da su bombarderi Treeg Reicha bili poslani na London i Pariz, malo je vjerojatno da
bi dosegli svoj cilj; Nijemci ne bi mogli pruiti svojim bombarderima avionsku pratnju jer su im
zrane luke predaleko. Prema veleposlanicima Francois-Poncetom i Hendersonu Munchenski je
sporazum trebao kupiti vrijeme da Britanija i Francuska dostignu Reich u naoruanju. No
-
16
injenice pobijaju takva nagaanja; sam Winston Churchill tvrdi da je godina dana kupljenog
vremena ostavila Veliku Britaniju i Francusku u puno goroj situaciji nego u kojoj je bila Njemaka
za vrijeme potpisivanja ugovora u Munchenu. Danas, kada imamo uvid u sve dokumente iz tih
predratnih godina, i kada postoje odreena svjedoanstva njemakih generala i ostalih dunosnika,
moemo zakljuiti da Njemaka ne bi bila u stanju ii u rat 1. listopada 1938. protiv ehoslovake,
niti Britanije i Francuske, a da ne spominjemo Rusiju. Da se to dogodilo, brzo bi bila poraena i
to bi bio kraj za Hitlera i njegov Trei Reich. Chamberlainova tvrdoglavost, fanatino inzistiranje
da udovolji Hitleru, njegova putovanja u Berchtesgaden i Godesberg te zavrno kobno putovanje
u Munchen spasile su Hitlera od propasti i ojaale njegov poloaj u Europi, ali i u Njemakoj.
Razumljivo je da je za Francusku sporazum sa Hitlerom bio katastrofalan, njezin je vojni poloaj
u Europi bio uniten. Francuska je bila saveznik sa istonoeuropskim zemljama ehoslovakom,
Poljskom, Jugoslavijom i Rumunjskom - kako sada u Varavi, Bukuretu i Beogradu nakon
Munchena vjerovati u francusko saveznitvo? Nikako. Rusija je takoer izgubila povjerenje u
svoju saveznicu Francusku, koja je bez ikakvog otpora stala, zajedno sa Velikom Britanijom, uz
Njemaku. Njemaki je veleposlanik u Rusiji, tri dana nakon to je sklopljen sporazum, bio uvjeren
da e doi do promijene u ruskoj politici prema Europi; bio je uvjeren da e se Rusija udaljiti od
Francuske i postati blia sa Njemakom. On je bio uvjeren da e se nove prilike koristiti njemakoj
ekonomskoj suradnji sa SSSR-om. Nakon uspijeha sa sporazumom u Mnchenu, Trei Reich se
okrenuo novim ciljevima: okupacija Memela, baltike luke sa oko tisuu stanovnika, koju je
Njemaka izgubila u Versaillesu te je pripala Litvi. Takoer je trebalo do kraja unititi
ehoslovaku; Hitlerov cilj je bio okupirati Bohemiju i Moravsku te odsjei Slovaku. Slovaka
je odmah nakon pripajanja Sudeta Reichu dobila najvei mogui oblik autonomije to je
pogodovali Nijemcima; Ernst Woermann, ef politikog odjela stranih poslova, smatrao je da e
nezavisna Slovaka biti vrlo slaba te e tako biti pogodna za njemako prodiranje na istok.
To je prvi put da Njemaka planira zaposjesti teritorije na kojima ne ive Germani. Adolf
Hitler je u svojem djelu Mein Kampf govorio da ne eli Slavene unutar svojega carstva, ali je isto
tako govorio da njemaka budunost lei u osvajanju Lebensrauma na istoku, koji su okupirali
Slaveni. Nekoliko dana nakon sporazuma, Gering je primio u svoj ured slovake voe Ferdinanda
Durcanskyja i Macha te Fraza Karmasina, vou njemake manjine u Slovakoj. Oni su se sloili
da ele to bliu suradnju sa Njemakom. Goering se sloio da treba podrati Slovaku
nezavisnost. Nijemci su uvidjeli da zrane baze u Slovakoj mogu biti bitne za operacije protiv
-
17
istoka, a sama injenica da se Slovaka odvoji od eke znai i dodatno oslabjelu eku dravu.
Adolf Hitler i Hacha sastali su se na tajnom sastanku 15. oujka 1939. te je na njemu dr. Hacha,
pod pritiskom situacije u kojoj se njegova drava nala, stavio ehoslovaku u protektorat
Treeg Reicha, a Hitler im je jamio autonomiju i slobodu ekog naroda unutar Njemake. Isti
dan njemake su trupe ule u Moravsku i Bohemiju; nisu naili na otpor. Do veeri njemaka je
vojska umarirala u Prag. Adolf Hitler je prije odlaska iz Berlina objavio veliki proglas:
ehoslovaka je prestala postojati.
-
18
BIBLIOGRAFIJA
Izvori
Radovan Pavii: Hitlerove geopolitike koncepcije 1922-1939-1943, Politika misao, vol. 22, no. 1-2,
1985
Literatura
(ur.) Enrico Cravetto: Povijest, 17. knjiga: Predveerje rata i Drugi svjetski rat 1936. 1945.,
Europapress holding, Zagreb, 2008.
Mary Heimann: Czechoslovakia the state that failed, Yale University Press, London, 2009.
Duan Luka: Trei Reich i zemlje jugoistone Europe 1937.-1941. 2. dio, Vojnoizdavaki zavod,
Beograd 1982.
edomir Popov: Od Versaja do Danciga, Izdavako poduzee Nolit, Beograd, 1976.
Willian L. Shirer: The rise and fall od the Third Reich, Simon & Schuster, New York, 1960.
-
19
PRILOZI
Prilog 1: Karta prikazuje njemako govorno podruje i zastupljenost Nijemaca u Sudetima 1935.
(izvor: eng.wikipedia.org)
Prilog 2: Konrad Henlein (1898. 1945.), voa sudetskih Nijemaca, govori u Karlsbadu 1937.
(izvor: eng.wikipedia.org)
-
20
Prilog 3: Slijeva na desno: Chamberlain, Daladier, Hitler, Mussolini i Ciano, fotografirani nekoliko
trenutaka prije potpisivanja sporazuma 29. studenoga 1938.
(izvor: eng.wikipedia.org)
Prilog 4: Povijesna fotografija Nevillea Chamberlainea nakon dolaska u londonsku zranu luku
rekao je da mnchenski sporazum znai peace for our time (eng. mir za nae vrijeme)
(izvor: theguardian.com)
-
21
Prilog 5: ehoslovaki reliquiae reliquiarum nakon mnchenskoga sporazuma
(izvor: povijest.net)