1

nacrt Na osnovu člana III. 1. 6) i IV. 4a) Ustava Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na ------------- sjednici Predstavničkog doma održanoj --------------- godine i na ------------ sjednici Doma naroda, održanoj -----------, donijela je

ZAKON O AZILU

POGLAVLJE I. (OPĆE ODREDBE)

Član 1.

(Predmet ovog zakona)

Ovim zakonom propisuju se organi nadležni za njegovo provođenje, načela, uvjeti i postupak za odobravanje izbjegličkog statusa, supsidijarne zaštite, prestanak i ukidanje izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite, privremena zaštita, identifikacioni dokumenti, prava i obaveze tražitelja azila, izbjeglica i stranaca pod supsidijarnom zaštitom kao i druga pitanja iz oblasti azila u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH).

Član 2.

(Značenje izraza u ovom zakonu)

U smislu ovog zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) stranac je svako lice koje nema državljanstvo BiH ali je državljanin neke druge države prema njenim propisima kao i lice bez državljanstva;

b) lice bez državljanstva je svako lice koje nije državljanin BiH niti je državljanin neke druge države prema njenim propisima;

c) tražitelj azila je stranac ili lice bez državljanstva koje podnese zahtjev za azil o kojem nije donesena izvršna odluka u skladu s ovim zakonom;

d) azil obuhvata izbjeglički status i status supsidijarne zaštite, u skladu s ovim zakonom; e) izbjeglica je stranac ili lice bez državljanstva kojem je Ministarstvo priznalo izbjeglički status u skladu

sa Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolom o statusu izbjeglice iz 1967. godine i ovim zakonom;

f) stranac pod supsidijarnom zaštitom je stranac kojem je Ministarstvo priznalo status supsidijarne zaštite, u skladu sa ovim zakonom;

g) stranac pod privremenom zaštitom je stranac koji boravi u BiH po osnovu masovnog priliva, u skladu s ovim zakonom;

h) maloljetnik je stranac mlađi od osamnaest godina; i) maloljetnik bez pratnje je stranac mlađi od osamnaest godina, koji je ušao u BiH bez pratnje odrasle

osobe odgovorne za njega u skladu sa zakonom ili običajem, sve dok se ne stavi pod brigu takve osobe, uključujući i maloljetnike koji su ostali bez pratnje nakon što su ušli u BiH;

2

j) članom porodice smatraju se bračni drug ili vanbračni partner, maloljetno zajedničko dijete bračnih drugova ili vanbračnih parova, maloljetno dijete svakog od njih, njihovo maloljetno usvojeno dijete, pod uslovom da nisu zasnovali vlastite porodice, roditelji ili drugi zakonski zastupnik maloljetnog tražitelja azila;

k) zahtjev za azil predstavlja zahtjev za zaštitom koji podnosi stranac ili lice bez državljanstva a može se smatrati kao traženje izbjegličkog statusa ili supsidijarne zaštite u BiH, pri čemu podnosilac zahtjeva ne traži izričito drugu vrstu zaštite koja je izvan nadležnosti / okvira ovog zakona a koja se može zasebno tražiti;

l) centar za prihvat i smještaj tražitelja azila predstavlja specijaliziranu ustanovu koja se upotrebljava za zajednički smještaj tražitelja azila;

m) brak je zakonom uređena zajednica života jednog muškarca i jedne žene; n) prebivalište je mjesto i adresa u BiH na kojoj je trajno nastanjena izbjeglica ili osoba pod

supsidijarnom zaštitom; o) boravište je mjesto i adresa u BiH na kojoj privremeno boravi tražitelj azila; p) zemlja porijekla je zemlja čije je državljanstvo imao stranac ili zemlja u kojoj je osoba bez

državljanstva imala svoje ranije uobičajeno boravište. Ako stranac ima više od jednog državljanstva, zemlja porijekla je svaka zemlja čije državljanstvo ima;

r) putna isprava je važeći pasoš ili drugi putni identifikacioni dokument koji je izdao strani nadležni organ vlasti a koji BiH priznaje, te važeća lična karta ili drugi lični identifikacioni dokument s fotografijom koji se može koristiti za prelazak državne granice a priznat je međunarodnim ugovorom čija je BiH ugovorna strana, kao i putna isprava izdata strancu u BiH u skladu s ovim zakonom;

s) putna isprava za izbjeglice je putna isprava propisana Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine;

t) rasa podrazumijeva boju kože, porijeklo te pripadnost određenoj etničkoj skupini; u) vjera uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim

ili javnim formalnim vjerskim obredima, bilo samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere ili oblike ličnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizilaze;

v) nacionalnost podrazumijeva pripadnost grupi ljudi koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom geografskom ili političkom porijeklu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo;

z) političko mišljenje uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s potencijalnim vršiteljima progona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj azila postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

aa)određena društvena grupa uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko porijeklo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smiju prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u konkretnoj zemlji jer je društvo koje je okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijekla, određena društvena grupa može označavati i grupu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama polne orijentacije. Polnom orijentacijom ne mogu se smatrati djela koja se smatraju krivičnim djelima u skladu sa zakonodavstvom BiH. Karakteristike vezane za pol uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili utvrđivanja osobina takve grupe, ali one same za sebe ne predstavljaju predpostavku postojanja razloga za progon u smislu ovoga zakona.

3

Član 3.

(Organi nadležni za provođenje ovog zakona)

Za provođenje ovog zakona nadležni su:

a) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće ministara BiH), b) Ministarstvo sigurnosti BiH (u daljem tekstu: Ministarstvo), c) Služba za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Služba), d) Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Granična policija BiH), e) Sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH), f) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, g) Ministarstvo civilnih poslova BiH, h) ostali policijski organi u BiH (u daljem tekstu: policija) i i) drugi nadležni organi.

Član 4.

(Primjena Zakona o upravnom postupku)

U upravnom postupku koji vodi Ministarstvo po zahtjevu za azil primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 5.

(Princip zabrane vraćanja)

(1) Stranac neće ni na koji način biti prisilno udaljen ili vraćen u zemlju gdje bi mu život ili sloboda bili ugroženi

zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja

ili u zemlju u kojoj postoji stvarni rizik da će biti podvrgnut smrtnoj kazni ili pogubljenju, mučenju,

nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Stranac neće biti prisilno udaljen ili vraćen u

zemlju u kojoj nije zaštićen od slanja na takvu teritoriju.

(2) Stranac koji predstavlja opasnost za sigurnost BiH ili je pravosnažno osuđen za teško krivično djelo i

predstavlja opasnost za BiH može se prisilno udaljiti ili vratiti iz BiH ukoliko se time ne narušava princip iz

stava (1) ovog člana.

Član 6.

(Zaštita u slučaju odbijanja zahtjeva za azil ili ukidanja dodijeljenog statusa)

Strancu čiji je zahtjev za azil pravosnažno odbijen ili ukinut dodijeljeni izbjeglički status odnosno status

supsidijarne zaštite, na osnovu razloga iz čl. 20. (1), 22. i 50. (1) a) ovog zakona ali za koga se u postupku

4

utvrdi da ne može biti udaljen iz BiH, iz razloga propisanih principom zabrane vraćanja iz člana 5. ovog

zakona, odobrit će se boravak u skladu sa Zakonom o strancima.

Član 7.

(Zabrana diskriminacije)

Zabranjena je diskriminacija stranca po bilo kojoj osnovi kao što su: rod odnosno spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, status koji se stiče rođenjem ili drugi status.

Član 8.

(Obaveza poštivanja javnog poretka BiH)

Stranac mora poštivati javni poredak BiH, zakone i druge propise BiH te se pridržavati odluka nadležnih organa BiH.

Član 9.

(Isključenje primjene sankcija za nezakonit ulazak u BiH)

Prema strancu koji dolazi direktno sa teritorije na kojoj mu je život ili sloboda bio ugrožen ne primjenjuju se sankcije zbog nezakonitog ulaska ili boravka u BiH, pod uslovom da se bez odlaganja prijavi nadležnim organima i izloži valjanje razloge za nezakonit ulazak ili boravak u BiH.

Član 10.

(Najbolji interes djeteta)

(1) Ministarstvo i ostali nadležni organi u BiH osiguravaju da se u svim postupcima koja se tiču djeteta prvenstveno vodi računa o najboljem interesu djeteta, da su sva prava djeteta zaštićena u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta i propisima u BiH koji se odnose na brigu i zaštitu djeteta. (2) Razdvojena ili djeca bez pratnje zahtjevaju prioritetno djelovanje u pogledu njihove rane identifikacije, zaštite i zbrinjavanja kao i pronalaženja porodica razdvojene djece u cilju spajanja sa roditeljima ili drugim tradicionalnim starateljima.

Član 11.

(Starateljstvo)

(1) Maloljetniku bez pratnje i poslovno nesposobnom strancu, koji je iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za azil ili podnio zahtjev za azil, odredit će se staratelj pod istim uslovima kao državljanima BiH. Zahtjev za postavljanje staratelja nadležnom centru za socijalni rad podnosi Ministarstvo.

5

(2) Maloljetnom i poslovno nesposobnoj izbjeglici bez pratnje i licu pod supsidijarnom zaštitom odrediće se staratelj pod istim uslovima kao i državljaninu BiH. Zahtjev za postavljanje staratelja nadležnom centru za socijalni rad podnosi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.

(3) Maloljetnik bez pratnje se obavještava odmah o imenovanju staratelja. Staratelj svoje dužnosti obavlja

u skladu sa načelom najboljeg interesa djeteta.

(4) Izuzetno od stava (1) i (2) ovog člana maloljetniku bez pratnje, starijem od 16 godina, koji je u braku ili vanbračnoj zajednici neće se imenovati staratelj. (5) U slučaju sumnje u starosnu dob maloljtnika bez pratnje Ministarstvo može, uz njegovu saglasnost, primjeniti određene zdravstvene metode i zdravstvene preglede u cilju utvrđenja njegove starosti. (6) Ukoliko i nakon primjene metoda iz predhodnog stava ovog člana postoji sumnja u starost maloljetnika Ministarstvo postupa kao sa maloljetnikom dok se ne utvrdi da se radi o punoljetnom licu.

Član 12.

(Spajanje porodice)

(1) Izbjeglica i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje sa članovima porodice navedenim u članu 2. (1) j) ovog zakona, ukoliko se članovi porodice lica sa priznatim statusom nalaze na teritoriji BiH.

(2) Članovima porodice koji ostvaruju pravo na spajanje sa izbjeglicom ili strancem pod supsidijarnom zaštitom odobrit će se status koji ima lice sa kojim se spajaju, pod uslovom da članovi porodice ne potpadaju pod razloge isključenja iz čl. 20.i 22. ovog zakona. (3) Spajanje porodice izbjeglice ili strancem pod supsidijarnom zaštitom sa bračnim drugom ili vanbračnim partnerom odobrit će se ako je brak zaključen, odnosno vanbračna zajednica postojala prije podnošenja zahtjeva za azil u BiH. (4) Dijete izbjeglice ili stranca pod supsidijarnom zaštitom, rođeno na području BiH, slijedi pravni položaj roditelja sa priznatim statusom.

Član 13.

(Postupak spajanja porodice)

(1) Zahtjev za spajanje porodice izbjeglice ili stranca pod supsidijarnom zaštitom u BiH podnose članovi porodice lica sa priznatim statusom. (2) Po zahtjevu za spajanje porodice Ministarstvo donosi rješenje o odobrenju statusa članovima porodice, na način i u skladu sa procedurom propisanom ovim zakonom.

6

(3) Donošenje odluke po zahtjevu za spajanje porodice neće zavisiti od podnošenja materijalnog dokaza kojim se dokazuje porodični odnos. Pri odlučivanju o zahtjevu uzet će se u obzir okolnosti na osnovu kojih se može procijeniti postoji li takav odnos.

Član 14.

(Informisanje tražitelja azila)

(1) Ministarstvo prilikom zaprimanja zahtjeva za azil, upoznaje tražitelja azila sa uslovima i postupkom dodjele izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite, sa pravima i obavezama koje proizilaze iz ovog zakona i posljedicama ne ispunjavanja svojih obaveza. (2) Informacije iz stava (1) ovog člana tražitelju azila mogu biti predočene u pismenom obliku, u formi letka, kojeg daje Ministarstvo na jeziku koji tražitelj azila razumije ili za koji se osnovano može predpostaviti da razumije.

Član 15.

(Saradnja sa UNHCR-om)

(1) Nadležni organi BiH sarađivat će s Uredom Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u

daljem tekstu: UNHCR) u skladu s članom 35. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

(2) Tražitelju azila, u svim fazama postupka, biće omogućena komunikacija s UNHCR-om ili drugim

organizacijama koje po pitanju azila mogu djelovati u ime UNHCR-a.

(3) Ministarstvo će predstavniku UNHCR-a omogućiti:

a) prisustvovanje registraciji i intervjuu sa tražiteljima azila, izbjeglicama i strancima pod supsidijarnom

zaštitom, pod uslovom da se stranac sa tim saglasi;

b ) iznošenje zapažanja o pojedinačnim zahtjevima za azil, nakon obavljenog postupka registracije i intervjua. (4) Ministarstvo će UNHCR-u dostavljati statističke podatke o broju tražitelja azila, o broju i vrstama

donesenih odluka po zahtjevima za azil kao i druge podatke zatražene od UNHCR-a koji su neophodni za

obavljanje nadzorne funkcije nad primjenom Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

Član 16.

(Zaštita podataka)

(1) U postupku po zahtjevu za azil javnost je isključena. Informacije do kojih se u postupku dođe smatraju se povjerljivim. Informacije o tražitelju azila, izbjeglici ili strancu pod supsidijarnom zaštitom neće se odavati zemlji porijekla ili trećoj strani bez prethodne saglasnosti lica na koje se odnose.

7

(2) U toku postupka neće se prikupljati informacije od pretpostavljenih počinilaca progona ili teške povrede ukoliko bi na taj način počinioci bili direktno obavješteni o činjenici da je zahtjev podnesen od strane konkretnog tražitelja azila a što bi ugrozilo fizički integritet ili sigurnost tražitelja azila ili članova njegove porodice koji žive u zemlji porijekla.

(3) Na svaku obradu, pristup i korištenje ličnih podataka o tražitelju azila, izbjeglici, strancu pod

supsidijarnom ili privremenom zaštitom primjenjuju se Zakon o zaštiti ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“ broj

49/06 i 76/11).

Član 17.

(Provjera stranca)

(1) Ministarstvo vrši provjeru stranca koji podnese zahtjev za azil u Registru određenih stranaca (u daljem tekstu ROS) u smislu prikupljanja činjenica koje mogu biti bitne za postupak i donošenje odluke po zahtjevu. (2) Činjenicu da stranac predstavlja opasnost za sigurnost BiH u smislu člana 20. (1) d), 22. (1) d) i 66. (1) ovog zakona utvrđuje Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine. (3) U postupku donošenja odluke koja se zasniva na informacijama sadržanim u dokumentu sa oznakom tajnosti, koju je odredio organ iz stava (2) ovog člana ili drugi nadležni organ, primjenjivaće se Zakon o zaštiti tajnih podataka („Sl. glasnik BiH“ broj 54/05 i 12/09).

POGLAVLJE II. (IZBJEGLIČKI STATUS I STATUS SUPSIDIJARNE ZAŠTITE)

Odjeljak A . (Uslovi za dodjelu izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite)

Član 18.

(Izbjeglički status)

Izbjeglički status će se odobriti strancu koji se zbog osnovanog straha od progona zbog svoje rase, vjere,

nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja nalazi izvan zemlje svog

državljanstva a ne može ili se zbog takvog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, kao i osobi bez

državljanstva koja se nalazi izvan zemlje svog prethodnog uobičajenog mjesta boravka a ne može se ili se,

zbog takvog straha, ne želi vratiti u tu državu.

8

Član 19.

(Djela progona)

(1) Djela koja se smatraju progonom u smislu člana 18. ovoga zakona moraju biti:

a) dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje osnovnih ljudskih prava, posebno prava koja ne mogu biti ograničena prema članu 15. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ili b) skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje posmatrano u cjelini mogu uticati na pojedinca na način kako je navedeno u tačci a) ovog stava. (2) Djela progona iz stava (1) ovoga člana, između ostalog, mogu biti:

a) fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i seksualno nasilje;

b) zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminacijske ili se provode na

diskriminacijski način;

c) sudski progon ili kažnjavanje koje je nesrazmjerno ili diskriminacijsko;

d) uskraćivanje prava na sudsku zaštitu što dovodi do nesrazmjernih ili diskriminacijskih kazni,

e) sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo krivična djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u čl. 20. (1) i 22. ovoga zakona,

f) djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana za pol ili djecu.

(3) Djela progona ili nedostatak zaštite od takvih djela moraju biti povezana sa rasom, vjerom, nacionalnošću,

pripadnošću određenoj društvenoj grupi ili političkim mišljenjem.

Član 20.

(Isključenje iz izbjegličkog statusa)

(1) Izbjeglički status neće se odobriti strancu ako postoje osnovani razlozi zbog kojih se može smatrati da je

počinio, poticao ili na drugi način učestvovao u izvršenju:

a) zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti, utvrđenog odredbama međunarodnih

akata;

b) teškog nepolitičkog krivičnog djela, prije nego što je došao u BiH, uključujući i naročito okrutna djela čak

i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem;

c) djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima UN ili

9

d) predstavlja opasnost za sigurnost BiH ili je pravosnažno osuđen za teško krivično djelo i predstavlja

opasnost za BiH.

(2) Izbjeglički status neće se odobriti strancu:

(a) koji uživa pomoć i zaštitu nekog organa ili agencije UN izuzev UNHCR-a;

(b) kome nadležni organi BiH priznaju ista prava kao državljanima BiH.

Član 21.

(Supsidijarna zaštita)

(1) Supsidijarna zaštita se odobrava strancu koji ne ispunjava uslove za odobrenje statusa izbjeglice iz člana

18. ovog zakona, ukoliko postoje ozbiljni razlozi za vjerovanje da će se povratkom u zemlju porijekla ili zemlju

uobičajenog mjesta boravka suočiti sa stvarnim rizikom od teške povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda.

(2) Teškom povredom u smislu stava (1) ovog člana se smatra smrtna kazna ili pogubljenje, mučenje,

nehumano ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, ozbiljna i individualna prijetnja životu ili fizičkom

integritetu civila zbog opšteg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutrašnjeg oružanog sukoba.

Član 22.

(Isključenje iz supsidijarne zaštite)

Supsidijarna zaštita neće se odobriti strancu ako postoje osnovani razlozi zbog kojih se može smatrati da je

počinio ili poticao ili na drugi način učestvovao u izvršenju:

a) zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti, utvrđenog odredbama

međunarodnih akata;

b) teškog krivičnog djela;

c) djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima UN;

d) predstavlja opasnost za sigurnost BiH ili je pravosnažno osuđen za teško krivično djelo i predstavlja

opasnost za BiH;

e) strancu koji je počinio krivično djelo prije ulaska u Bosnu i Hercegovinu, ako je u Bosni i Hercergovini

propisana kazna zatvora za to djelo i ako je zemlju porijekla napustio samo radi izbjegavanja kazne propisane

u toj zemlji.

Član 23.

(Počinioci progona ili teške povrede)

Počinioci progona ili teške povrede, u smislu čl. 19.i 21. ovog zakona mogu biti:

a) državni organi;

10

b) strane ili organizacije uključujući i međunarodne organizacije koje kontrolišu državu ili važan dio državnog područja;

c) nedržavni subjekti, ako se dokaže da država ili strane, odnosno organizacije koje kontrolišu važan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od progona ili teške povrede.

Član 24.

(Subjekti zaštite)

(1) Zaštitu od progona i od teške povrede, u smislu čl. 19. i 21. ovoga zakona u zemlji porijekla mogu pružiti: a) državni organi; b) strane ili organizacije uključujući i međunarodne organizacije koje kontrolišu državu ili važan dio državnog područja. (2) Pružanje zaštite iz stava (1) ovoga člana predstavlja preduzimanje odgovarajućih mjera u cilju sprječavanja progona, odnosno teške povrede što podrazumjeva postojanje efikasnog pravnog sistema za otkrivanje, procesuiranje i kažnjavanje djela koja čine progon ili tešku povredu i pristup tražitelja azila takvoj zaštiti. Pružanje zaštite mora biti efikasno i trajno.

Član 25.

(Zaštita unutar države)

Zaštita unutar države predstavlja zaštitu u dijelu zemlje porijekla u odnosu na koji ne postoji osnovan strah od progona ili realan rizik od teške povrede. U toku razmatranja zahtjeva Ministarstvo će cijeniti generalne okolnosti u tom dijelu zemlje porijekla, da li je dato područje dostupno tražitelju azila, da li se s obzirom na lične okolnosti tražitelja azila može očekivati da se nastani u tom djelu zemlje.

Član 26.

(Princip “sur place”)

Osnovan strah od progona ili stvarni rizik od teške povrede može se zasnivati na:

1) događajima koji su se dogodili nakon što je tražilac azila napustio zemlju porijekla;

2) aktivnostima tražioca azila nakon što je napustio zemlju porijekla, ukoliko se ustanovi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i orjentacije koje je imao u zemlji porijekla.

11

Odjeljak B. (Postupak azila)

Član 27.

(Osnovni principi)

(1) Ministarstvo će osigurati pojedinačno, objektivno i nepristrano provođenje postupka za priznavanje, ukidanje i prestanak izbjegličkog statusa i supsidijarne zaštite kao i postupka produženja supsidijarne zaštite. (2) Postupke iz stava (1) ovog člana provode službena lica sa odgovarajucim znanjem na polju azila.

Član 28.

(Garancije u postupku)

(1) Tokom postupka tražitelju azila će biti omogućeno:

a) da bude informisan o postupku azila, pravima i obavezama, posljedicama nepoštovanja obaveza ili odbijanja saradnje sa nadležnim organom;

b) iznošenje svih okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za azil, pristup raspoloživim dokazima i predlaganje izvođenja pojedinih dokaza;

c) da se postupak vodi na jeziku koji razumije ili za koji se može osnovano pretpostaviti da ga razumije; d) pristup besplatnoj pravnoj pomoći; e) da postupak po zahtjevu za azil vodi i da prevodilac ili tumač bude osoba istog pola, ukoliko za to

postoje opravdani razlozi i f) komunikacija sa UNHCR-om.

(2) Ministarstvo će prioritetno postupati sa tražiteljima azila kojima je ograničeno kretanje, maloljetnicima bez pratnje, samohranim roditeljima sa maloljetnom djecom, osobama koje su preživjele fizičko ili psihičko nasilje ili traumu, trudnicima, starijim osobama, osobama sa bolestima i duševnim smetnjama i invalidnim licima.

Član 29.

(Jedinstven postupak azila)

Ministarstvo će procjeniti zahtjev za azil u jedinstvenom postupku tako što će prvo ispitati uslove za dodjelu

izbjegličkog statusa a ako nisu ispunjeni uslovi za dodjelu izbjegličkog statusa ispitaće uslove za dodjelu

supsidijarne zaštite.

Član 30.

(Iskazivanje namjere za podnošenje zahtjeva za azil)

(1) Namjeru za podnošenje zahtjeva za azil stranac može iskazati:

12

a) Graničnoj policiji BiH, na graničnom prijelazu ili b) Organizacionim jedinicama Službe. (2) Ukoliko stranac namjeru za podnošenje zahtjeva za azil iskaže na nekom od graničnih prijelaza, Granična

policija BiH odmah obavještava najbližu ili mjesno nadležnu organizacionu jedinicu Službe koja je obavezna

preuzeti stranca, uz izdatu potvrdu o preuzimanju lica koje je iskazalo namjeru za podnošenje zahtjeva za

azil. O provedenim radnjama i okolnostima koje su vezane za iskazivanje namjere Granična policija BiH

sačinjava službenu zabilješku i istu dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe.

(3) Organizaciona jedinica Službe kojoj je stranac iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za azil upoznaće

stranca sa postupkom traženja azila i njegovim pravima i obavezama.

Član 31.

(Potvrda o iskazanoj namjeri)

(1) Strancu koji iskaže namjeru za podnošenje zahtjeva za azil organizaciona jedinica Službe izdaje potvrdu o iskazanoj namjeri, kojom određuje smjer kretanja i rok koji je potreban za dolazak u Ministarstvo radi ličnog podnošenja zahtjeva za azil. (2) Potvrda sadrži podatke o licu koje je iskazalo namjeru za podnošenje zahtjeva za azil i članovima porodice u pratnji. Potvrda se smatra pravom na ostanak u BiH, za vrijeme njenog trajanja i smjer kretanja koji je u njoj naveden. (3) Organizaciona jedinica Službe odmah, putem faksa, Ministarstvu dostavlja primjerak potvrde o iskazanoj namjeri sa kopijama ličnih i drugih dokumenata stranca koji je iskazao namjeru, relevantnih za postupak azila. Organizaciona jedinica Službe dužna je originalna dokumenata, prikupljena tokom postupka iskazivanja namjere, preporučenom poštom dostaviti Ministarstvu najkasnije u roku od tri dana, od dana iskazivanja namjere. (4) Rok valjanosti potvrde o iskazanoj namjeri podnošenja zahtjeva za azil ne može biti duži od deset dana.

Član 32.

(Postupak sa strancima koji se nalaze u imigracionom centru, pritvoru, zatvoru ili ustanovi za smještaj žrtva trgovine ljudima)

(1) Stranac koji se nalazi u imigracionom centru, pritvoru, zatvoru ili u centru za smještaj žrtava trgovine ljudima namjeru za podnošenje zahtjeva za azil iskazuje mjesno nadležnoj organizacionoj jedinici Službe koja mu izdaje potvrdu o iskazanoj namjeri.

13

(2) Ministarstvo, u situacijama navedenim u stavu (1) ovog člana, postupak zaprimanja zahtjeva za azil i registraciju stranca provodi u ustanovi u kojoj se stranac nalazi, u roku određenom potvrdom o iskazanoj namjeri za podnošenje zahtjeva za azil. (3) Na tražitelje azila koji se nalaze u imigracionom centru, pritvoru, zatvoru ili centru za smještaj žrtava

trgovine ljudima primjenjuju se garancije u postupku, iz člana 28. ovog zakona.

Član 33.

(Smještaj tražitelja azila)

(1) Centar za prihvat i smještaj tražitelja azila, osnovan u okviru Ministarstva, predstavlja specijaliziranu ustanovu namjenjenu za prihvat i smještaj tražitelja azila u BiH. (2) Stranac koji je iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za azil ima pravo na smještaj u centar, iz stava (1) ovog člana. Izuzetno, u vandrednim okolnostima povećanog broja zahtjeva za azil, prihvat i smještaj tražitelja azila se može obezbjediti u privatnim kućama, stanovima, hotelima ili drugim prostorijama prilagođenim za tu namjenu. (3) Ukoliko je strancu, koji je iskazao namjeru podnošenja zahtjeva za azil u BiH, potreban smještaj organizaciona jedinica Službe o tome obavještava Ministarstvo koje odlučuje o njegovom prihvatu i smještaju. Organizaciona jedinica Službe kojoj je namjera iskazana će, ukoliko ocjeni potrebnim, izvršiti prevoz podnosioca iskazane namjere do centra za prihvat i smještaj tražitelja azila. (4) Za osobe kojima je pružen smještaj Ministarstvo će osigurati zaštitu njihovog porodičnog života, mogućnost komunikacije sa srodnicima, pravnim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a i nevladinih organizacija.

(5) Ministarstvo će pokloniti posebnu pažnju sprečavanju nasilnog ponašanja u prostorima za prihvat i smještaj stranaca koji zatraže azil.

(6) Osobe koje rukovode radom i koje su zaposlene u centru će se adekvatno obučavati za rad u specifičnim

i posebnim uslovima rada sa strancima i ranjivim kategorijama iz člana 28. (2) ovog zakona.

Član 34.

(Podnošenje zahtjeva za azil)

(1) Stranac je dužan, u roku određenom potvrdom, doći u Ministarstvo radi podnošenja zahtjeva za azil. Punoljetni stranac zahtjev za azil podnosi lično dok za maljoljetnog stranca zahtjev podnosi zakonski zastupnik odnosno staratelj. Izuzetno, zahtjev za azil može podnijeti lično i maloljetnik stariji od 16 godina, ukoliko je u braku ili vanbračnoj zajednici.

14

(2) Ukoliko stranac bez opravdanih razloga, u roku određenom potvrdom, ne podnese zahtjeva za azil smatraće se da je odustao od iskazane namjere. U daljim postupcima na njega se primjenjuju odredbe Zakona o strancima.

Član 35.

(Registracija tražitelja azila)

(1) Nakon zaprimanja zahtjev za azil stranac se registruje. Postupak registracije obuhvata slijedeće radnje:

a) popunjavanje registracijskog obrazca; b) daktiloskopski postupak; c) kopiranje ličnih i drugih dokumenta, relevantnih za vođenje postupka. (2) Obrazac za registraciju popunjava se za sve punoljetne tražitelje azila i maloljetne tražitelje starije od 16 godina, ukoliko su u braku ili vanbračnoj zajednici. Za maloljetnika bez pratnje, starijeg od 14 godina, registracijski obrazac se popunjava uz saglasnost staratelja. (3) Za maloljetnike bez pratnje mlađe od 14 godina Ministarstvo uzima izjavu o razlozima napuštanja zemlje porijekla koja je prilagođena njegovom uzrastu i psihičkoj zrelosti. (4) Daktiloskopski postupak obuhvata fotografisanje tražitelja azila, uzimanje otisaka prstiju i potpisa. Daktiloskopskoj obradi podvrgavaju se svi punoljetni tražitelji azila i maloljetni tražitelji azila starija od 14 godina. Maloljetni tražitelji azila, starosti do 14 godina, se samo fotografišu. (5) Osim tražitelja azila i službene osobe Ministarstva, postupku registracije, mogu prisustvovati: a) zakonski zastupnik, odnosno staratelj; b) punomoćnik; c) prevodilac odnosno tumač, ukoliko je potreban; d) predstavnik UNHCR-a.

Član 36.

(Oduzimanje putnih isprava)

(1) Nakon što tražitelja azila registruje Ministarstvo tražitelju azila oduzima putne isprave koje može koristiti za prelazak državne granice, uz izdavanje potvrde o oduzimanju putnih isprava. (2) Oduzeta dokumenta se zadržavaju u Ministarstvu i vraćaju tražitelju azila po konačnosti odluka iz člana 40. (1) a), e) f) ovog zakona ili pravosnažnosti odluka iz člana 40. (1) b) i c) ovog zakona. (3) U slučaju kada je po zahtjevu za azil donešena pravosnažna odluka iz člana 40. (1) d) ovog zakona Ministarstvo prethodno oduzetu putnu ispravu predaje Službi.

15

Član 37.

(Prijava boravišta i promjene adrese stanovanja)

(1) Za stranca koji je iskazao namjeru podnošenja zahtjeva za azil a smješten je u centar za prihvat i smještaj

tražitelja azila, službena osoba centra prijavljuje boravak nadležnoj organizacionoj jedinici Službe ili PU, u

roku od tri dana od dana prihvata i smještaja lica.

(2) Stranac koji iskaže namjeru podnošenja zahtjeva za azil a smješten je na privatnoj adresi dužan je, u roku

od tri dana od dana iskazane namjere a prije podnošenja zahtjeva za azil, izvršiti prijavu boravka nadležnoj

organizacionoj jedinici Službe ili PU.

(3) Tražitelji azila i stranci kojima je status međunarodne zaštite priznat odlukama iz člana (40) 1) a) i b) ovog

zakona obavezna su prijaviti promjenu adrese stanovanja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe ili PU, u

roku od osam dana od promjene adrese stanovanja.

Član 38.

(Saslušanje)

(1) Ministarstvo će, nakon obavljene registracije, jednom ili više puta saslušati sve punoljetne tražitelje azila.

(2) Izuzetno od prethodnog stava može se saslušati maloljetnik stariji od 16 godina, ukoliko je u braku ili vanbračnoj zajednici, kao i maloljetnik bez pratnje. Ministarstvo će prilikom saslušanja maloljetnika voditi računa o njegovom uzrastu, nivou intelektualnog razvoja i mogućnostima da shvati značaj postupka. (3) Saslušanju iz stava (1) i (2) ovog člana, osim tražitelja azila i službene osobe Ministarstva, mogu prisustvovati: a) zakonski zastupnik, odnosno staratelj; b) punomoćnik; c) prevodilac odnosno tumač, ukoliko je potreban; d) predstavnik UNHCR-a. (4) Tražiocu azila će se omogućiti da iznese sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje odluke po zahtjevu za azil. (5) Službena osoba Ministarstva će upozoriti tražioca azila da je dužan govoriti istinu, iznijeti sve okolnosti i činjenice na kojima zasniva zahtjev, priložiti sve raspložive dokaze te, ukoliko nema dokaza, dati uvjerljiva i vjerodostojna obrazloženja svih činjenica na kojima zasniva zahtjev za azil. (6) Tražitelj azila i njegov punomoćnik imaju pravo pristupa zapisniku sa obavljenog saslušanja.

16

Član 39.

(Procjena činjenica i okolnosti)

(1) Prilikom donošenja odluke po zahtjevu za azil uzimaju se u obzir:

a) činjenice koje se odnose na zemlju porijekla u vrijeme donošenja odluke po zahtjevu, uključujući zakone i propise te zemlje kao i način na koji se oni primjenjuju; b) relevantne izjave i dokazi izneseni od strane tražioca azila uključujući i informaciju o tome je li tražitelj bio ili može biti izložen progonu ili teškoj povredi; c) položaj i lične okolnosti tražitelja azila, uključujući pol i starost, kako bi se na osnovu ličnih okolnosti tražitelja azila procijenilo predstavljaju li postupci i djela, kojima je bio ili bi mogao biti izložen, progon ili tešku povredu; d) može li tražiltelj azila dobiti efikasnu zaštitu u drugom dijelu zemlje porijekla u kojem ne bi imao osnovani strah od progona niti bi bio izložen stvarnom riziku trpljenja teške povrede; e) može li tražitelj azila dobiti zaštitu zemlje u kojoj bi mogao dokazati državljanstvo;

f) druge činjenice koje mogu biti relevantne za donošenje odluke. (2) Ministarstvo će pri utvrđivanju činjenica i okolnosti iz stava (1) ovog člana uzeti u obzir: a) podatke i izjavu iz zahtjeva i registracionog obrazca; b) iskaz tražitelja azila dat na saslušanju; c) dokaze i dokumentaciju podnesene od strane tražitelja azila; d) dokaze dobijene od drugih nadležnih organa; e) opšte i specifične informacije o zemlji porijekla, dobivene iz različitih i pouzdanih izvora. (3) Odluka Ministarstva neće zavisi od podnošenja materijalnih dokaza od strane tražitelja azila ukoliko je tokom postupka tražitelj azila podnio dokaze kojima raspolaže i dao razumno obrazloženje za nedostatak drugih dokaza, ako su njegove izjave dosljedne i prihvatljive i nisu u suprotnosti sa dostupnim opštim i posebnim informacijama o zemlji porjekla relevantnim za njegov slučaj, ako je dao uvjerljiva obrazloženja činjenica na kojima zasniva zahtjev i ukoliko je utvrđena opšta vjerodostojnost zahtjeva.

Član 40.

(Odluke po zahtjevu za azil)

Po zahtjevu za azil Ministarstvo donosi odluku kojom se tražitelju azila: a) priznaje status izbjeglice; b) priznaje status supsidijarne zaštite;

17

c) odbija zahtjev i određuje rok za dobrovoljno napuštanje BiH; d) odbija zahtjev i utvrđuje da ne može biti udaljen iz BiH iz razloga propisanih principom zabrane

vraćanja iz člana 5. ovog zakona; e) postupak po zahtjevu za azil obustavlja i određuje rok za dobrovoljno napuštanje BiH; f) odbacuje zahtjev za azil i određuje rok za dobrovoljno napuštanje BiH.

Član 41.

(Priznavanje izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite)

(1) Ukoliko se u postupku utvrdi da su ispunjeni uslovi iz člana 18. ovog zakona Ministarstvo donosi rješenje kojim tražiocu azila priznaje status izjeglice.

(2) Ukoliko se u postupku utvrdi da su ispunjeni uslovi iz člana 21. ovog zakona Ministarstvo donosi rješenje kojim tražiocu azila priznaje status supsidijarne zaštite u BiH. Supsidijarna zaštita u BiH se odobrava na rok od godinu dana, može se produžiti na zahtjev stranca dok traju uslovi zbog kojih je supsidijarna zaštita priznata. Supsidijarna zaštite produžava se na godinu dana.

(3) Stranac kojem je priznata supsidijarna zaštite zahtjev za njeno produženje podnosi Ministarstvu najkasnije 60 dana prije isteka predhodnog odobrenja. U postupku po zahtjevu za produženje supsidijarne zaštite Ministarstvo može saslušati stranca kome je priznata supsidijarna zaštite.

(4) Po zahtjevu za produženje supsidijarne zaštite Ministarstvo može donijeti odluku kojom produžava supsidijarnu zaštitu ili odbija zahtjev.

(5) Odluka Ministarstva o produženju supsidijarne zaštite je konačna i izvršna. Stranac kojem je produžena supsidijarna zaštita ostvaruje prava iz člana 80. ovog zakona donešenjem odluke o produženju.

(6) Odluka Ministarstva o odbijanju zahtjeva za produženje supsdijarne zaštite je konačna. Protiv ove odluke stranac može podnijeti tužbu SUD-u BiH u roku od 15 dana od dana prijema odluke. Tužba odgađa izvršenje rješenja.

Član 42.

(Odbijanje zahtjeva za azil u redovnom postupku)

(1) Ukoliko se u postupku utvrdi da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 18. i 21. ovog zakona Ministarstvo odbija zahtjev za azil kao neosnovan. (2) Ministarstvo će se zahtjev za azil rješiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva.

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana Ministarstvo će odluku po zahtjevu za azil donijeti u roku od 18 mjeseci ukoliko:

18

a) je utvrđivanje činjenica na kojima se zahtjev za azil zasniva otežano; b) veliki broj stranaca podnese zahtjev za azila u određenom periodu; c) se kašnjenje može pripisati propustima tražitelja azila u smislu ispunjavanja obaveza iz člana 39. (3) ovog zakona.

(4) Ukoliko zahtjev za azil ne bude riješen u roku iz stava (2) ovog člana Ministarstvo tražitelja azila o tome obavještava. (5) Ministarstvo pri donošenju odluke po zahtjevu za azil, u redovnom postupku, odluku može zasnovati na razlozima navedenim u članu 43. stav 1. ovog zakona.

Član 43.

(Odbijanje zahtjeva za azil u ubrzanom postupku)

(1) Ministarstvo će odluku po zahtjevu za azil donijeti u roku od 30 dana ukoliko utvrdi da:

a) je tražitelj azila iznio informacije koje nisu značajne ili su minimalno značajne za priznanje izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite;

b) je tražitelj azila doveo u zabludu Ministarstvo podnošenjem netačnih informacija ili nevjerodostojnih dokumenata ili je prešutio važne informacije ili uništio, otuđio odnosno prikrio dokumente za utvrđivanje svog identiteta i/ili državljanstva;

c) je tražitelj azila dao očigledno nedosljedne i kontradiktorne, nemoguće ili malo vjerovatne izjave koje su u suprotnosti sa informacijama o zemlji porijekla;

d) je tražitelj azila zahtjev podnio kako bi odgodio ili onemogućio izvršenje odluke o protjerivanju ili ekstradiciji;

e) je tražitelj azila nezakonito ušao na teritoriju BiH ili produžio svoj boravak na teritoriji BiH a nije se prijavio nadležnim organima ni podnio zahtjev za azil u najkraćem vremenu; f) se tražitelj azila može iz osnovanih razloga smatrati opasnim za sigurnost BiH ili javni red ili ako je bio prisilno protjeran zbog sigurnosti BiH ili javnog reda; g) tražitelj azila dolazi iz sigurne zemlje porijekla a nije dokazao da ta zemlja za njega nije sigurna.

(2) Utvrđivanje nekog od razloga iz stava (2) ovog člana neće uticati na prava predviđena članom 5. i 6. ovog

zakona.

Član 44.

(Obustava postupka)

Pored slučajeva predviđenih ZUP-om postupak po zahtjevu za azil se obustavlja zaključkom ukoliko:

a) se u postupku utvrdi da je tražitelj azila državljanin BiH;

19

b) tokom postupka tražitelj azila ne sarađuje sa Ministarstvom;

c) tražitelj azila u toku postupka napusti teritoriju BiH;

d) se tražitelja azila ne odazove na poziv za saslušanje;

e) tražitelj azila ne boravi na posljednjoj prijavljenoj adresi a nadležni organ nije obavjestio o promjeni

adrese, na način i u roku propisanom članom 37. (3) ovog zakona.

Član 45.

(Odbacivanje zahtjeva za azil)

Ministarstvo će odbaciti zahtjev za azil zaključkom:

a) ako je raniji zahtjev za azil u BiH bio odbijen a tražitelj azila nije priložio dokaze da su se okolnosti na

kojima je zasnovao prethodni zahtjev bitno promjenile;

b) ako tražitelj azila dolazi iz sigurne treće zemlje a nije dokazao da ta zemlja za njega nije sigurna.

c) ako je tražitelju azila zaštitu priznala druga zemlja i u mogućnosti je da se vrati u tu zemlju i koristi zaštitu

u skladu sa članom 47. ovog zakona.

Član 46.

(Sigurna zemlja porijekla i sigurna treća zemlja)

(1) Sigurna zemlja porijekla je zemlja u kojoj je tražitelj azila boravio kao državljanin te zemlje ili u kojoj je

kao osoba bez državljanstva imao posljednje uobičajeno mjesto boravka, ako je u njoj siguran od progona u

smislu člana 18. ovog zakona i teške povrede u smislu člana 21. ovog zakona. Prilikom ocjenjivanja da li se

jedna zamlja može smatrati sigurnom zemljom porijekla treba uzeti u obzir zakonodavstvo zemlje, način na

koji se primjenjuje, postojanje demokratskih institucija, demokratskih procesa, raspoloživost i djelotvornost

pravne zaštite i stabilnost zemlje.

(2) Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je tražitelj azila boravio prije dolaska u BiH pod uslovima da u njoj

nema progona u smislu člana 18. ovog zakona i teške povrede u smislu člana 21. ovog zakona, da se u njoj

poštuje načelo zabrane vraćanja, da se u tu zemlju može legalno vratiti i da mu je omogućen pristup

postupku azila koji će biti razmatran u skladu s valjanim propisima.

(3) Odluku o tome koje se zemlje smatraju sigurnim zemljama porijekla i sigurnim trećim zemljama donosi

Vijeće ministara BiH na prijedlog Ministarstva, uz pribavljeno mišljenje Ministarstva inostranih poslova BiH

(u daljem tekstu MIP BiH) i Ministarstva pravde BiH.

(4) Ministarstvo prati stanje u sigurnim zemljama porijekla i sigurnim trećim zemljama i po potrebi revidira

listu sigurnih zemalja porijekla i sigurnih trećih zemalja.

20

Član 47.

(Prva zemlja azila)

Prvom zemljom azila smatra se država u kojoj:

a) je tražitelju azila priznat status izbjeglice i još uvijek može koristiti tu zaštitu ili

b) uživa drugu vrstu zaštite koja uključuje zaštitu od prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement) i još

uvijek može koristiti tu zaštitu.

Član 48.

( Pravni lijek )

(1) Rješenje iz člana 40. (1) a) ovog zakona, kojim je odobren izbjeglički status, je konačno. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od 60 dana od dana prijema rješenja. Tužba ne odgađa izvršenje rješenja. (2) Rješenje iz člana 40. (1) b) ovog zakona, kojim je odobrena supsidijarna zaštita, je konačno. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od 60 dana od dana prijema rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja. (3) Rješenje kojim je zahtjev za azil odbijen u skladu sa članom 40. (1) c) a u vezi sa članom 42. ovog zakona je konačno. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od 60 dana od dana prijema rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja. (4) Rješenje kojim je zahtjev za azil odbijen u skladu sa članom 40. (1) c) a u vezi sa članom 43. ovog zakona, je konačno. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja. Sud je dužan ove predmete smatrati hitnim i odluku po tužbi donijeti u roku od 30 dana od dana prijema tužbe. (5) Rješenje kojim je odbijen zahtjev za azil, u skladu sa članom 40. (1) d) ovog zakona je konačno. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od 60 dana od dana prijema rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja. (6) Zaključak kojim je obustavljen postupak po zahtjevu za azil u skladu sa članom 40. (1) e) ovog zakona je konačan. Protiv njega se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od osam dana od dana dostave zaključka. Tužba ne odgađa izvršenje zaključka. (7) Zaključak kojim je odbačen zahtjev za azil u skladu sa članom 40. (1) f) ovog zakona je konačan. Protiv ovog zaključka može se pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, u roku od osam dana od dana dostave zaključka. Tužba ne odgađa izvršenje zaključka.

21

Odjeljak C. (Prestanak i ukidanje azila)

Član 49.

(Prestanak važenja izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite)

(1) Izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite u BiH prestaje da važi strancu:

a) koji dobrovoljno ponovo uživa zaštitu zemlje čiji je državljanin; b) koji je nakon što je izgubio džavljanstvo neke druge zemlje, dobrovoljno ponovo stekao državljanstvo

te zemlje; c) koji je stekao novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekao; d) koji se dobrovoljno vratio radi nastanjenja u zemlju koju je napustio i izvan koje je živio iz straha od

progona ili teške povrede; e) koji usljed prestanka okolnosti na temelju kojih mu je priznat status, ne može i dalje odbijati uživanje

zaštite zemlje čiji je državljanin; f) koji je bez državljanstva a usljed prestanka okolnosti na osnovu kojih mu je priznat status, ne može

i dalje odbijati uživanje zaštite zemlje u kojoj je imao uobičajeno mjesto boravka; g) kada su okolnosti koje su dovele do priznavanja statusa prestale da postoje ili su se promjenile u

tolikoj mjeri da zaštita više nije potrebna; h) koji je stekao državljanstvo BiH; i) koji se izričito odrekao statusa; j) koji duže od šest mjeseci u kontinuitetu boravi van BiH a o tome nije obavjestio Ministarstvo i k) smrću stranca.

(2) Ministarstvo će prilikom ocjene uslova iz stava (1) tačka e), f) i g) razmotriti da li je promjena okolnosti na osnovu kojih je dodjeljena zaštita značajna i trajna.

Član 50.

(Ukidanje izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite)

(1) Ministarstvo ukida priznati izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite u sljedećim slučajevima:

a) kada se ustanovi postojanje nekog od razloga za isključenje iz čl. 20. i 22. ovog zakona,

b) kada se ustanovi da je pogrešno iznošenje ili izostavljanje činjenica, uključujući i korištenje

krivotvorenih dokumenata dovelo do priznanja statusa.

(2) Rješenje o ukidanju izbjegličkog ili statusa supsidijarne zaštite ne utiče na prava predviđena članom 5. i

6. ovog zakona.

22

Član 51.

(Postupak ukidanja i prestanka izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite)

(1) Rješenje o prestanku i ukidanju izbjegličkog statusa i statusa supsidijarne zaštite donosi Ministarstvo po

službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.

(2) Rješenje iz stava (1) ovog člana je konačno. Protiv njega može se pokrenuti upravni spor pred Sudom

BiH, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Tužba odgađa izvršenje rješenja. Sud je dužan ove

predmete smatrati hitnim i donijeti odluku u roku od 45 dana od dana prijema tužbe.

(3) Stranac ne može biti prisilno udaljen iz BiH prije pravosnažnosti odluke iz stava (1) ovog člana.

(4) U postupku ukidanja ili prestanka statusa izbjeglici ili strancu pod supsidijarnom zaštitom će se

omogućiti da saslušanjem ili pismenim putem iznese razloge zbog kojih joj status ne bi trebao prestati

odnosno biti ukinut.

(5) Izuzetno od stava (4) ovog člana, ukoliko su se stekli razlozi iz člana 49. (1) h), i) j) i k) ovog zakona,

Ministarstvo odluku o ukidanju ili prestanku statusa može donijeti bez saslušanja izbjeglice ili lica pod

supsidijarnom zaštitom.

Član 52.

(Dostava odluka)

(1) Odluke iz čl. 40., 41. (5) i (6) i 51. (1) ovog zakona dostavljaju se pravnom zastupniku ili strancu lično. (2) Strancu koji nema punomoćnika i ne boravi na prijavljenoj adresi a nadležni organ nije obavjestio o promjeni adrese stanovanja dostava odluka Ministarstva izvršiće se putem oglasne ploče. (3) Ministarstvo po konačnosti odluke iz čl. 40. (1) a) i 41. (5) i pravosnažnosti odluka iz čl. 40. (1) b) i 41.

(6) i 51. (1) ovog zakona obavještava Ministarstvo za ljudska prava i izjeglice o donešenim odlukama.

(4) Ministarstvo po konačnosti odluka iz 40. (1) a), e) i f) i 41. (5) i pravosnažnosti odluka iz člana 40. (1) b),

c) i d) i 41. (6) ovog zakona obavještava Službu o donesenim odlukama.

23

Član 53.

(Primjena Zakona o strancima)

U slučaju kada je Ministarstvo donijelo konačnu odluku iz člana 40. (1) e) i f) ili pravosnažnu odluku iz čl. 40.

(1) c) i d), 41. (6) i 51. (1) na strance će se primjeniti Zakon o strancima, ukoliko teritoriju BiH ne napusti u

roku određenom odlukom.

POGLAVLJE III. (PRIVREMENA ZAŠTITA)

Član 54.

(Privremena zaštita)

(1) Na prijedlog Ministarstva, u slučaju masovnog priliva stranaca kojima je potrebna međunarodna zaštita, Vijeće ministara BiH će donijeti posebne propise kojima se osigurava privremena zaštita tih lica.

(2) Uzimajući u obzir ekonomske i druge mogućnosti BiH, te razloge javnog poretka, javnog reda i mira ili sigurnosti BiH, Vijeće ministara BiH određuje broj lica kojima će biti pružena privremena zaštita te razloge zbog kojih se taj broj može preći do izmjene posebnog propisa.

Član 55.

(Odobravanje privremene zaštite)

(1) Privremena zaštita odobrava se strancima koji masovno dolaze u BiH iz zemlje u kojoj je zbog rata ili ratu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutrašnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava, a zemlja njihovog porijekla nije u mogućnosti da ih zaštiti.

(2) Strancima iz stava (1) ovog člana, koji su državljani zemlje iz koje su izbjegli ili ako su osobe bez državljanstva a u toj zemlji su imali posljednje uobičajeno mjesto boravka, odobrit će se privremena zaštita pod uslovom da su:

a) direktno došli u BiH ili

b) u vrijeme nastanka takvog stanja zakonito boravili u BiH, a po isteku zakonitog boravka u BiH vraćanje u zemlju porijekla privremeno im je onemogućeno iz razloga iz stava (1) ovog člana.

24

Član 56.

(Nadležnost za odobravanje i vrijeme trajanja privremene zaštite)

(1) Na osnovu odluke Vijeća Ministara BiH, iz člana 54. ovog zakona Ministarstvo odobrava privremenu zaštitu na period od godinu dana, uz mogućnost njenog produženja.

(2) Privremena zaštita može trajati najduže tri godine.

Član 57.

(Razlozi za uskraćivanje privremene zaštite)

Privremena zaštita uskratit će se strancu ako:

a) postoje razlozi za isključenje iz čl. 20. i 22. ovog zakona;

b) ima izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite ili je stranac s odobrenim privremenim ili stalnim boravkom u BiH;

c) u trećom zemlji uživa zaštitu, ima državljanstvo ili regulisan boravak.

Član 58.

(Prestanak privremene zaštite)

(1) Strancu prestaje privremena zaštita:

a) protekom vremena na koji je odobrena;

b) kada napusti BiH;

c) ako su u međuvremenu prestale okolnosti iz čl. 55. (1) ovog zakona;

d) kada se ustanovi postojanje nekog od razloga za isključenje.

(2) Prestanak privremene zaštite ne utiče na pravo stranca da podnese zahtjev za azil.

25

Član 59.

(Prava i obaveze stranaca pod privremenom zaštitom)

(1) Stranac pod privremenom zaštitom u BiH ima pravo na:

a) boravak;

b) osnovne uslove za život i smješta, u skladu sa mogućnostima BiH;

c) identifikacione dokumente;

d) primarnu zdravstvenu zaštitu;

e) osnovno i srednje obrazovanje;

f) besplatnu pravnu pomoć;

g) pristup tržištu rada;

h) spajanje sa porodicom.

(2) Obaveze propisane članom 77. ovog zakona primjenjuju se i na strance kojima je odobrena privremena zaštita.

(3) Vijeće ministara BiH će, Odlukom koju donosi na osnovu člana 54. ovog zakona, odrediti institucije koje će biti nadležne za osiguranje pristupu pravima iz člana 59. (1) ovog zakona, za strance pod privremenom zaštitom u BiH.

Član 60.

(Spajanje porodice stranca pod privremenom zaštitom)

(1) Stranac pod privremenom zaštitom ima pravo na spajanje sa članovima porodice iz člana (2) 1) j) ovog zakona ukoliko se članovi porodice lica sa priznatim statusom nalaze na teritoriji BiH.

(2) Članovima porodice koji ostvaruju pravo na spajanje sa strancem pod privremenom zaštitom odobrit će se status privremene zaštite pod uslovom da članovi porodice ne potpadaju pod klauzule isključenja iz čl. 20. i 22. ovog zakona. (3) Spajanje porodice stranca pod privremenom zaštitom sa bračnim drugom odobrit će se ako je brak zaključen, odnosno vanbračna zajednica postojala prije odobravanja statusa privremene zaštite. (4) Dijete stranca pod privremenom zaštitom rođeno na području BiH slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika.

26

Član 61.

(Korištenja prava privremene zaštite)

(1) Stranac pod privremenom zaštitom može podnijeti zahtjev za azil. Tokom postupka po zahtjevu za azil stranac koristiti prava iz privremena zaštita.

(2) Kada nakon provedenog postupka po zahtjevu za azil nije priznat ni izbjeglički status ni status supsidijarne zaštite strancu, koji ispunjava uslove za privremenu zaštitu ili je već pod privremenom zaštitom, omogućit će se privremena zaštita tokom ostatka vremena dok zaštita traje.

Član 62.

(Podzakonski propisi o tehničkim pitanjima privremene zaštite)

(1) Ministarstvo će, po potrebi, podzakonskim propisima detaljnije regulirati pitanja uređena ovim poglavljem, nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ministarstva civilnih poslova BiH.

(2) Pristup pravima iz člana 59. ovog zakona , podzakonskim propisom regulise Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva.

POGLAVLJE IV. (OGRANIČENJE KRETANJA)

Član 63.

(Razlozi za privremeno ograničenje kretanja)

(1) Tražitelju azila privremeno će se ograničiti kretanje ukoliko je izrečena mjera protjerivanja i predstavlja

opasnost za sigurnost BiH ili prijetnju javnom poretku.

(2) Tražitelju azila kretanje se može privremeno ograničiti ukoliko je:

a) izrečena mjera protjerivanja i nije utvrđen identitet podnosioca zahtjeva;

b) izrečena mjera protjerivanja a postoje osnovi sumnje da se radi o zahtjevu iz člana 43. (1) ovog

zakona;

c) izrečena mjera protjerivanja.

27

Član 64.

(Rješenje o privremenom ograničenju kretanja)

(1) Ministarstvo donosi rješenje o privremenom ograničenju kretanja tražitelja azila u kojoj se navode razlozi,

način i vremensko trajanje izrečene mjere ograničenja kretanja kao i pravni lijek.

(2) Kretanje tražitelja azila može se privremeno ograničiti na period od 90 dana. Ukoliko okolnosti zbog kojih

je mjera ograničenja izrečena traju i nakon proteka roka od 90 dana, mjera ograničenja kretanja se može

produžiti za još 90 dana.

(3) Protiv rješenja o privremenom ograničenju kretanja tražitelj azila može tužbom pokrenuti upravni spor

pred Sudom BiH. Tužba se podnosi u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Tužba ne odlaže izvršenje

rješenja.

(4) Sud BiH je dužan da ove predmete smatra hitnim i odluku po tužbi donese u roku od osam dana od dana

prijema tužbe.

Član 65.

(Način privremenog ograničenja kretanja)

(1) Tražitelju azila se kretanje može privremeno ograničiti:

a) zabranom kretanja izvan određenog mjesta;

b) zabranom kretanja izvan imigracionog centra.

(2) Ministarstvo tražitelju azila privremeno ograničava kretanje isključivo u prostoru imigracionog centra

ukoliko se mjera ograničenja kretanja zasniva na razlozima propisanim članom 63. (1) ovog zakona.

(3) Ukoliko se mjera privremenog ograničenja kretanja tražitelja azila zasniva na razlozima propisanim

članom 63. (2) ovog zakona, Ministarstvo donosi odluku u vezi sa načinom organičenja, cjeneći individualne

okolnosti svakog pojedinačnog slučaja i vodeći računa o nužnosti i razmjernosti izrečene mjere i razloga za

ograničenje.

(4) Ukoliko tražitelju azila kretanje bude privremeno ograničeno Ministarstvo će obavjestiti Službu.

(5) Mjera privremenog ograničenja kretanja tražitelja azila na određenom području ili mjestu odnosi se na

teritorij koji pokriva nadležna organizaciona jedinica Službe, na kojoj tražitelj azila ima prijavljeno boravište.

U slučaju teritorijalnog ograničenja kretanja tražitelj azila je u obavezi da se, za vrijeme trajanja izrečene

mjere, javlja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe na način koji odredi Ministarstvo.

28

(6) Maloljetnom tražitelju azila se ograničava kretanje u imigracionom centru samo u krajnjem slučaju i

nakon što Ministarstvo utvrdi da se druge mjere ne mogu primjeniti. Takvo ograničenje traje što je moguće

kraće i Ministarstvo će u najkraćem roku maloljetnika smjestiti na adekvatan način.

Član 66.

(Prikupljanje dokaza u postupku ograničenja kretanja)

(1) Odluku o privremenom ograničenju kretanja tražitelja azila, iz razloga propisanih članom 63. (1) ovog

zakona, Ministarstvo donosi na osnovu dokaza dostavljenih od strane nadležnog organa iz člana 17. (2) ovog

zakona.

(2) Ministarstvo utvrđuje postojanje razloga za privremeno organičenje kretanja tražitelja azila, iz razloga

propisanih članom 63. (2) ovog zakona.

POGLAVLJE V. (IDENTIFIKACIONI DOKUMENTI)

Član 67.

(Karton tražitelja azila)

(1) Ministarstvo će tražitelju azila i članovima u pratnji obuhvaćenih zahtjevom za azil, izdati karton tražitelja azila najkasnije u roku od tri dana, od obavljanja postupaka iz čl. 34. i 35. ovog zakona. (2) Kartonom tražitelja azila ne potvrđuje se nužno identitet tražitelja azila. (3) Tražitelj azila kartonom dokazuje pravo boravka na teritoriji BiH dok se o njegovom zahtjevu ne donese konačna odluka iz čl.40. (1) a) e) i f) ili pravosnažna odluka iz čl 40. (1) b) c) i d) ovog zakona te ostvaruje prava propisana članom 77. ovog zakona. (4) Karton tražitelja azila se izdaje na rok do tri mjeseci uz mogućnost produženja. Ukoliko tražitelj azila nije smješten u centar za prihvat i smještaj tražitelja azila produženje važnosti roka kartona, vrši organizaciona jedinica Službe, uz predhodno pribavljenu saglasnost Ministarstva. Zahtjev za produženje kartona Službi podnosi tražitelja azila, najkasnije 15 dana prije isteka predhodnog roka važenja.

(5) Ukoliko je tražitelju azila kretanje ograničeno, u skladu sa članom 67. ovog zakona, činjenica ograničenja

kretanja se evidentirana na kartonu tražitelja azila.

(6) Karton tražitelja azila ne može se koristiti za prelazak državne granice.

29

(7) Ukoliko se tražitelj azila nalazi u imigracionom centru, pritvoru, zatvoru ili centru za prihvat žrtava trgovine ljudima Ministarstvo tražitelju neće izdati karton.

Član 68. (Popunjenost i gubitak kartona tražitelja azila)

(1) U slučaju popunjenosti rubrika predviđenih za produženje kartona Ministarstvo tražitelju azila izdaje

novi karton.

(2) U slučaju gubitka kartona tražitelj azila je dužan, najkasnije u roku od tri dana od saznanja za navedenu činjenicu, gubitak prijaviti organizacionoj jedinici Službe na čijoj teritoriji ima prijavljen boravak ili najbližoj Policijskoj upravi (u daljem tekstu PU) na čijoj teritoriji je uočeno gubljenje kartona. Organizaciona jedinica Službe ili PU tražitelju azila izdaje potvrdu o gubitku kartona koju tražitelj sa zahtjevom za izdavanje novog kartona dostavlja Ministarstvu.

Član 69.

(Izbjeglički karton i katron o susidijarnoj zaštiti)

(1) Ministarstvo izdaje izbjeglički karton licima kojima je priznat izbjeglički status konačnom odlukom iz člana 40. (1) a) ovog zakona. (2) Ministarstvo izdaje karton o supsidijarnoj zaštiti licima kojima je priznat status supsidijarne zaštite pravosnažnom odlukom iz člana 40. (1) b) ili konačnom odlukom iz člana 41. (5) ovog zakona.

Član 70.

(Određivanje i poništenje jedinstvenog matičnog broja)

(1) U skladu sa Zakonom o jedinstvenom matičnom broju (“Sl. glasnik BiH”, broj 32/01 i 63/08, 103/11 i 87/13), Ministarstvo civilnih poslova BiH određuje i dodjeljuje jedinstveni matični broj (u daljem tekstu: JMB) izbjeglici. Ministarstvo, u roku od 30 dana od donošenja odluke o priznavanju izbjegličkog statusa, podnosi zahtjev za određivanjei i dodjeljivanje JMB izbjeglici Ministarstvu civilnih poslova BiH.

(2) Postupajući po zahtjevu iz stava (1) ovog člana Ministarstvo civilnih poslova BiH određuje i dodjeljuje JMB izbjeglici u roku od 15 dana, od dana podnošenja zahtjeva, o čemu obavještava Ministarstvo. Ministarstvo obavještava izbjeglicu o određenom i dodjeljenom JMB.

(3) Ministarstvo, po pravosnažnosti odluke o prestanku ili ukidanju izbjegličkog statusa iz člana 51. (1) ovog zakona, podnosi zahtjev za poništenje određenog i dodjeljenog JMB izbjeglici Ministarstvu civilnih poslova BiH.

30

Član 71.

(Izdavanje izbjegličkog kartona i kartona o supsidijarnoj zaštiti)

(1) Zahtjev za izdavanje izbjegličkog kartona i kartona o supsidijarnoj zaštiti Ministarstvu podnosi stranac lično, odnosno staratelj, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranca kome se karton treba izdati. Uz zahtjev se prilaže prijava mjesta boravka izbjeglice ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.

(2) Nakon što je određen JMB priznatom izbjeglici se izdaje izbjeglički karton. Rok važenja izbjegličkog kartona je tri godine.

(3) Strancima pod supsidijarnom zaštitom izdaje se karton o supsidijarnoj zaštititi. Rok važenja kartona o supsidijarnoj zaštiti je godinu dana.

(4) U postupku ostvarivanja prava propisanih ovim Zakonom izbjeglica i stranac pod supsidijarnom zaštitom svoj status dokazuje izbjegličkim kartonom odnosno kartonom o supsidijarnoj zaštiti.

(5) Izbjeglički karton i karton o supsidijarnoj zaštiti ne mogu se koristiti za prelazak državne granice.

Član 72.

(Zamjena izbjegličkog kartona i kartona o supsidijarnoj zaštiti)

(1) Zamjenu izbjegličkog kartona i kartona o supsidijarnoj zaštiti vrši Ministarstvo.

(2) Zahtjev za zamjenu izbjegličkog kartona ili kartona o supsidijarnoj zaštiti podnosi stranac sa priznatim statusom, odnosno staratelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranca kojim je status priznat zbog isteka roka važenja, gubitka, oštećenja ili bitne izmjene lika nosioca kartona.

(3) Zahtjev za zamjenu izbjegličkog kartona i kartona o supsidijarnoj zaštiti podnosi se 30 dana prije isteka roka važenja ili od nastupanja promjena iz stava (2) ovog člana.

(4) U slučaju promjene adrese stanovanja punoljetno lice, odnosno staratelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik lica sa priznatim statusom dužno je Ministarstvo obavjestiti o promjeni adrese radi evidentiranja u izdatom kartonu.

(5) U slučaju gubitka izbjegličkog kartona ili kartona o supsidijarnoj zaštiti stranac je dužan, najkasnije u roku od tri dana od saznanja za navedenu činjenicu, prijaviti gubitak najbližoj organizacionoj jedinici Službe ili PU, na čijoj teritoriji je uočeno gubljenje kartona. Organizaciona jedinica Službe ili PU strancu izdaje potvrdu o gubitku kartona koju stranac sa zahtjevom za izdavanja novog kartona dostavlja Ministarstvu. (6) Identifikacioni dokumenti izbjeglica i stranaca pod supsidijanom zaštitom, izdati od strane Ministarstva za ljudska prava izbjeglice BiH, važe do isteka roka na koji su izdati.

31

Član 73.

(Putna isprave za izbjeglice)

Na lični zahtjev, odnosno zahtjev staratelja, punomoćnika ili zakonskog zastupnika stranca kome je konačnom odlukom iz člana 40. (1) a) ovog zakona priznat status izbjeglice u BiH Ministarstvo može izdati putnu ispravu, propisanu Konvencijom o statusu izbjeglice iz 1951. godine i Zakom o putnim ispravama BiH 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08, 39/08, 60/13), sa rokom važenja od dvije godine.

POGLAVLJE VI. (PRAVA I OBAVEZE)

Odjelak A. (Prava i obaveze tražitelja azila)

Član 74. (Prava tražitelja azila)

(1) Tražitelji azila imaju pravo na:

a) boravak u BiH; b) primarnu zdravstvenu zaštitu;

c) smještaj u centar za tražitelje azila;

d) pristup osnovnom i srednjem obrazovanju;

e) pristup tržištu rada ;

f) besplatnu pravnu pomoć;

g) praćenje toka postupka na jeziku koji razumije ili za koji se opravdano predpostavlja da razumije;

(2) Tražitelji azila ostvaruju navedena prava na osnovu kartona tražitelja azila. Troškove koji nastanu na taj

način snosi Ministarstvo iz sredstava za ovu namjenu obezbjeđenih u budžetu institucija BiH.

(3) Pristup pravu iz stava (1) d) ovog člana ostvaruju maloljetni tražitelji azila najkasnije u roku od tri mjeseca

od podnošenja zahtjeva za azil. Tražitelju azila neće biti uskraćeno pravo na srednjoškolsko obrazovanje

ukoliko je maloljetnik tokom trajanja postupka po zahtjevu za azil postao punoljetan.

(4) Pristup pravu iz stava (1) e) ovog člana biće omogućen ukoliko Ministarstvo odluku po njegovom zahtjevu

nije donijelo u roku od devet mjeseci od podnošenja zahtjeva za azil a razlozi zbog kojih odluka nije donešena

se ne mogu staviti na teret tražitelju azila.

(5) Ukoliko je donešena odluka iz člana 40. (1) b), c), d) ovog zakona nakon što je tražitelj azila ostvario pravo

na rad, tražitelj azila nastavlja uživati pravo na rad do pravosnažnosti navedenih odluka.

32

Član 75.

(Obaveze tražitelja azila)

Obaveze tražitelja azila su: a) da poštuje javni poredak BiH, zakone i druge propise u BiH te da se pridržava odluka nadležnih organa u

BiH;

b) da surađuje sa nadležnim organima radi utvrđivanja identiteta;

c) da sarađuje sa nadležnim organima tokom cijelog postupka po zahtjevu za azil;

d) da podnese dokumente koje ima na raspolaganju a koja su potrebna za razmatranje zahtjeva;

e) da podnese zahtjev za produženje važnosti kartona tražitelja azila, u skladu sa članom 67. (4) ovog zakona;

f) da prijavi gubitak kartona na način propisan članom 68. (2) ovog zakona;

g) da prijavi boravište i promjenu adrese stanovanja u skladu sa članom 37. (2) i (3) ovog Zakona i

h) da se pridržava kućnog reda u centru.

Odjeljak B . (Prava i obaveze izbjeglica i stranaca pod supsidijarnom zaštitom)

Član 76.

(Prava izbjeglice i stranci pod supsidijarnom zaštitom)

(1) Izbjeglice i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na:

a) identifikacione dokumente;

b) smještaj;

c) rad;

d) obrazovanje;

e) zadravstvenu zaštitu;

f) spajanje porodice;

g) socijalnu pomoć;

h) pomoć pri uključivanju u BiH društvo.

(2) Pored prava iz stava (1) ovog člana izbjeglice imaju pravo na putnu ispravu iz člana 73. ovog zakona.

(3) Pristup pravima iz stava (1) a) i f) i stava (2) ovog člana osigurava Ministarstvo.

(4) Pristup pravima iz stava (1) b), c), d), e), g) i h) ovog člana osigurava Ministarstvo za ljudska prava i

izbjeglice.

33

Član 77.

(Obaveze izbjeglica i stranaca pod supsidijarnom zaštitom)

Obaveze izbjeglica i stranaca pod supsidijarnom zaštitom su: a) da poštuju javni poredak BiH, zakone i druge propise u BiH i da se pridržavaju odluka nadležnih organa u BiH; b) da podnesu zahtjev za zamjenu izbjegličkog kartona ili kartona o supsidijarnoj zaštiti u skladu sa članom 72. (2) i (3) ovog zakona; c) da prijave gubitak kartona na način propisan članom 72. (5) ovog zakona; d) da prijave promjenu adrese stanovanja u skladu sa članom 37. (3) ovog zakona; e) da prijave sve promjene koje su od uticaja na ostvarivanje i obim prava propisanih članom 76. ovog zakona.

POGLAVLJE VII. (SLUŽBENE EVIDENCIJE)

Član 78.

(Službene evidencije)

(1) Prema ovom zakonu Ministarstvo vodi službene evidencije o:

a) tražiteljima azila;

b) osobama kojima je priznat izbjeglički status, status supsidijarne zaštite ili privremena zaštita;

c) putnim ispravama za izbjeglice;

d) identifikacionim dokumentima;

e) biometrijskim podacima tražitalja azila.

(2) Osim službenih evidencija iz stava (1) ovog člana, Ministarstvo može voditi i druge evidencije s ciljem efikasnosti rada ili obrade podataka ukoliko službene evidencije ne uključuju lične podatke.

Član 79.

(Centralna baza podataka o tražiteljima azila)

(1) Podaci iz službenih evidencija, iz člana 78. (1) a) ovog zakona čine sastavni dio Centrale baze podataka o strancima Ministarstva sigurnosti BiH.

34

(2) Ministarstvo podatke iz stava (1) ovog člana dostavlja u Centralnu bazu podataka Ministarstva sigurnosti BiH odmah po svakoj nastaloj promjeni, a najkasnije narednog radnog dana.

(3) Pristup podacima iz službenih evidencija, iz člana 78. (1) a) ovog zakona, koji se nalaze u Centralnoj bazi podataka o strancima, imaju organizacione jedinice Ministarstva sigurnosti BiH u čijoj nadležnosti su pitanja imigracije i azila, Služba, MIP BiH, Obavještajno-sigurnosna agencija BiH i policija, kada je to u funkciji obavljanja zadataka iz njihove nadležnosti.

(4) Na opravdan zahtjev, Ministarstvo sigurnosti BiH, može odobriti pristup podacimaiz člana 78.(1) a) ovog zakona i drugimm organima kada je to u funkciji obavljanja zadataka iz njihove nadležnosti, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka.

(5) Na svaku obradu, pristup i korištenje podataka iz ovog zakona primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka.

Član 80.

(Podzakonski akti)

(1) Ministarstvo će podzakonskim aktom detaljnije propisati način iskazivanja namjere i podnošenja zahtjeva

za azil, izgled i sadržaj obrazaca koji se koriste u postupku, procedure i uslove za dodjelu azila u BiH, izgled,

sadržaj i način izdavanja identifikacionih dokumenata te druga pitanja vezana za ovu oblasti, u roku od šest

mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Ministarstvo civilnih poslova BIH, nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva, donosi podzakonski akt

kojim propisuje oblik, sadržaj, potrebne dokumente koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje putne isprave za

izbjeglice, postupanje kod izdavanja i druga tehnička pitanja vezana za putne isprave za izbjeglice iz člana 73.

ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Ministarstvo će donijeti podzakonski akt kojim će propisati izgled i sadržaj zahtjeva za izdavanje putne

isprave za izbjeglice, dokumentima koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje putne isprave za izbjeglice i drugim

pitanjima, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Na prijedlog Ministarstva Vijeće ministara BiH će donijeti podzakonski akt kojim će propisati način upravljanja, uslove finansiranja, standarde funkcionisanja, način osiguranja posebnih uslova za korisnike centra za prihvat i smještaj tražitelja azila kao i druga pitanja vezana za rad ove specijalizirane ustanove-, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(5) Ministarstvo će podzakonskim aktom propisati sadržaj, način prikupljanja i vođenja službenih evidencija,

način obrade i korištenja podataka iz člana 78. ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na

snagu ovog zakona.

(6) Ministarstvo sigurnosti BiH će podzakonskim aktom detaljnije propisati nadležnost za postupanje, sadržaj i pravila o vođenju, korištenju, pristupu i zaštiti podataka, čuvanju i postupku brisanja podataka u Centralnoj bazi podataka o strancima i pojedinim službenim evidencijama, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

35

(7) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH će nakon pribavljenog mišljenja Ministarstva i Ministarstva

civilnih poslova BiH donijeti podzakonske akte kojima će regulisati način pristupa i ostvarivanje prava

izbjeglica i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u BiH, iz člana 76. (1) b), c), d) e), g) i h) ovog zakona, u roku

od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

POGLAVLJE VII. (PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE)

Član 81.

(Prestanak važenja prijašnjih propisa)

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti POGLAVLJE VII - Međunarodna i privremena zaštita Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu ("Službeni glasnik BiH", broj 36/08 i 87/12).

(2) Podzakonski propisi doneseni na osnovu Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu primjenjivat će se u prijelaznom periodu do donošenja novih podzakonskih propisa, iz člana 80. ovog zakona, ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

(3) Svi predmeti koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pravosnažno okončani, završit će se po odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu. U predmetima u kojima do stupanja na snagu ovog Zakona nije donešeno prvostepeno rješenje postupak se nastavlja po ovom zakonu.

Član 82.

(Stupanje na snagu ovog zakona)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

PSBiH broj …………../ 14

_______________________ / 2014. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Predsjedavajući

Predstavničkog doma Doma naroda

Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH

___________________________ ___________________________