21

Nad biografijom

Biografija je slika duhovnog lika neke osobe, slika utoliko vjernijaukoliko su �ivotopisni podaci istinitiji i valjanije interpretirani.

�enoin duhovni lik, sto godina poslije njegove smrti, mo�emo re-konstruirati samo pomoæu literature o njemu; literature, koja je u ovomstoljetnom razdoblju narasla na vi�e od tisuæu bibliografskih jedinica.Nema vi�e u �ivotu nikoga od onih koji su ga osobno poznavali, ali se utoj - za na�e prilike iznimno velikoj - literaturi nalaze i brojna njihovazapamæenja o tom èovjeku. Meðu njima je nekoliko desetaka osobitovrijednih, neprigodnih, nekonvencionalnih i upravo zato impresivnih idragocjenih uspomena prijatelja i znanaca, ispunjenih nebrojenim poje-dinostima, najrazlièitijim zapa�anjima, obiènim i neobiènim zgodama,brojnim poznatim i jo� brojnijim zaboravljenim detaljima, koji - zaèu-do! - kad se skupe zajedno, nisu gotovo nimalo protuslovni (kao �tobismo normalno oèekivali u takvoj prilici), nego se, naprotiv, meðusob-no dopunjavaju i skladno uklapaju u �ivu, zanimljivu sliku njegove oso-bnosti, navodeæi nas na misao da je �enoa, uz Ivana Ma�uraniæa, biomo�da najpunija, najkompletnija na�a knji�evna liènost XIX. stoljeæa.I njegove �kolske svjedoð�be, izra�ene opisnim ocjenama, jasno poka-zuju koliki mu je bio intelektualni doseg; njegovo obilno i raznovrsnoknji�evno djelo nedvojbeno jamèi za op�irnost i temeljitost kojom seodlikovalo njegovo poznavanje ne samo literature, povijesti i jezika, negoi mnogih drugih podruèja ljudske djelatnosti; a na�a knji�evna kritika,koja je �enoi sve do danas konstantno ukazivala naroèitu pa�nju,definirala je veæ dominantno mjesto koje mu je pripadalo u knji�evnostinjegova vremena.

�...za prosuðivanje knji�evnog znaèenja nekoga autora nije od va�nosti jedino dojam �to ga on uèitatelja pobuðuje danas, veæ u konaènoj ocjeni treba u prvom redu uzeti u obzir onaj umjetnièki i

uopæe duhovni doprinos, �to ga je netko svojim radom unio u kulturni �ivot svoga naroda i svogadoba. A ono �to je �enoa donio, s njegovim ga knji�evnim svojstvima èini ne samo najboljim i

najkonstruktivnijim knji�evnikom na�im sedamdesetih godina, veæ ujedno jednim od najkrupnijihgraditelja na�eg narodnog duha.�

(Antun Barac)

22

Priznavali su mu to jo� za �ivota. Suvremenici su ga poèastili mnogimpriznanjima i odlikovali mnogim poèastima - pa ipak, mo�e se s punimpravom reæi da ga nisu obdarili potpunim razumijevanjem i dostatnomuviðavno�æu u svemu, a najmanje u onome �to je bitnije od svake for-malne poèasti i slave. Veæ prvi njegov abiturijentski poku�aj da sâm dadepravac svome �ivotu nije uspio; propadale su i mnoge njegove kasnije�elje i ambicije, tako da - izuzmemo li njegov knji�evni posao - zapravonikada nije radio ono �to je �elio.

Zavr�iv�i gimnaziju s odliènim uspjehom, polagao je prijemni ispitna beèkoj Orijentalnoj akademiji (tj. austrijskoj diplomatskoj �koli); iz-vrsno je veæ tada vladao njemaèkim, talijanskim, francuskim i maðar-skim jezikom, pa je i zadivio profesore na ispitu, ali je ipak bio odbijenjer se nije htio priznati Nijemcem. Medicinski fakultet napustio je veæ uprvom semestru: bio je suvi�e osjetljiv za taj poziv. U Zagrebu i Pragustudirao je pravo, trebao je doktorirati i dobio bi katedru na Pravnomfakultetu tada tek projektiranoga Hrvatskog sveuèili�ta u Zagrebu, alinije doktorirao i nije postao sveuèili�ni profesor, nego knji�evnik. Kas-nije se zanosio �eljom da dobije mjesto stalnog dramaturga zagrebaèkogahrvatskog zemaljskog kazali�ta - nije uspio. Kao pisac izvrsnih povi-jesnih romana tra�io je slu�bu zemaljskog arhivara, gdje bi mu biladostupna sva historijska graða koju je trebao u knji�evnom radu,poznavao je paleografiju i diplomatiku, a Milan �enoa sjeæao se i ve-likih araka �to ih je njegov otac ispisao beneventanskom, anglosaskom,papinskom i drugim skripturama - ali sve bija�e uzalud, ta slu�ba jepripala drugom. Kandidirao se za narodnog zastupnika - i propao na

�enoin �bilikum�

23

izborima. Morao je ostati do smrti gradski senator, gdje je od jutra domraka radio poslove koje nije volio i koji su ga preko mjere umarali iiscrpljivali, da bi mu za pisanje ostajala samo noæ - pa ipak je napisaocijelu jednu biblioteku najrazlièitijih knjiga.

Kad s ovoga vremenskog odstojanja obuhvatimo jednim pogledomsve �to je �enoa u duhu stvorio i na papiru ostvario za jedva 43 godinekoliko je u svemu �ivio i 20 godina koliko je knji�evno radio, neizbje�nonam se nameæe pitanje: kako je jedan èovjek, za tako kratko vrijeme,stigao sve to uraditi? Morala je to biti silna energija, neumorna radinost,koja mu je pomogla da vi�e od jednoga desetljeæa bude nedosti�ni pr-vak hrvatske knji�evnosti, da bude u njoj sve: lirski i epski pjesnik, kojije napisao vi�e od 12 tisuæa teènih i poletnih stihova, i to u vrijeme kad jegotovo sva na�a versifikacija bila poprilièno mucava i siva; pripovjedaè,koji je trasirao romantièno-realistièki smjer hrvatske proze okrenutestvarnosti narodnog �ivota, a poznavao je i neumorno o�ivljavao sve

Ju�na promenada (Strossmayerovo �etali�te), s kavanom u koju je�enoa dolazio igrati biljar

24

Nehaj-kula, vrh Senja

25

slojeve nekada�njega i tada�njega hrvatskog dru�tva znajuæi (da zovnemou pomoæ Mato�a) �besjediti jezikom prosjaka kao i jezikom nauènjaka ivelmo�e�); romanopisac, koji je utemeljio u na�oj knji�evnosti ovu epskuvrstu i stvorio svoju koncepciju i svoj uzorak povijesnog romana, pa seza svaki od njih uvijek savjesno pripremao prouèavajuæi vrijeme, dogaða-je i osobe iz objelodanjenih historijskih rasprava, ali i neobjelodanjenegraðe - zapisnika, pisama, sudskih dokumenata i drugih arhivskih iz-vora; komediograf i dramatièar, koji je dodu�e zavr�io samo jedno scen-sko djelo i s njime do�ivio vi�e neugodnosti i napada nego uspjeha ipohvala, ali danas.i o tom njegovu radu sudimo tako da nam je �ao �tosu druge njegove scenske zamisli ostale zapoèete a nedovr�ene; feljtonist,koji nam je slavnim Zagrebuljama zasnovao i ovu knji�evnu vrstu ob-dariv�i je svojstvima koja ona mora imati: �urnalistièkom a�urno�æu ibeletristièkom izra�ajno�æu; polemièar, koji je imao i o�trine i duha iprincipijelnosti; knji�evni kritik, koji je utirao nove knji�evne putove,otkriv�i u mnogim èlancima �irinu svojih pogleda i solidnost svojeknji�evne i estetske naobrazbe; kazali�ni kritik i - dopustite tu te�ku,pretencioznu rijeè - teoretik, koji je godinama, sustavno, iz dana u danpratio, a neko vrijeme i vodio, rad i djelovanje hrvatskoga zemaljskogkazali�ta, gotovo svake veèeri posjeæivao predstave te u oma�nom sveskukazali�nih izvje�æa ostavio najpotpuniju i bezuvjetno najmjerodavnijukroniku na�ega glumi�ta (a time i na�ega kazali�nog �ivota uopæe)tijekom dvaju prvih desetljeæa njegova organiziranog, institucionalnogpostojanja; putopisac, koji se (na svojim na�alost ne ba� èestim puto-vanjima) u svakom na�em gradu, u svakom kraju svoje domovine, spomi-nje pro�lih dogaðaja vezanih uz to mjesto, slikajuæi ujedno na�e pejza�e,�na�e ljude i krajeve�, tako zanosno i plastièno kako je to poslije njega(a svakako i zahvaljujuæi njemu!) samo jo� Mato� znao; prevodilac, kojije - kao vi�egodi�nji artistièki ravnatelj kazali�ta i urednik tada vodeæegna�eg knji�evnog èasopisa �Vienac� - za potrebe svoje revije i svoje scenepreveo vi�e od 20 dramskih tekstova i opernih libreta, te niz proznih ipjesnièkih djela, s nekoliko svjetskih i slavenskih jezika; sastavljaè prvihdviju na�ih pjesnièkih antologija i autor kraæe teorije knji�evnosti, neiz-vorne dodu�e i nepretenciozne (sam je u podnaslovu naveo da je raðenapo Gottschallu!), ali pisane pregledno i za ono vrijeme dosta sustavne ipouène; vi�egodi�nji urednik �Vienca�, knji�evnog tjednika koji je bez

26

prekida i bez zaka�njavanja izlazio svake subote i za koji je morao, poredsvih drugih urednièkih poslova, napisati u svakom broju �Listak�, kro-niku knji�evnih i kulturnih vijesti i obavijesti, i to bez posebnog hono-rara. Njegova supruga Slava iznijela je, mnogo kasnije, u jednom inter-viewu (�Poldan�, 5. 1. 1942.), da je �enoa samo u prozi, i to samo bele-tristièkoj, napisao preko deset milijuna slova.

Bio je dvostruki muèenik, �rtva svoga èinovnièkog zvanja i svogaknji�evnièkog poziva. U uredu je radio poslove koje bi morala obavljatidva slu�benika, a napisao je knjiga da bi bilo dosta i za èetiri pisca. �ivot-ne potrebe njegove brojne obitelji opteretile su ga ozbiljnim materijalnimbrigama, smrt djece nanijela mu je u dva navrata te�ke du�evne boli, paipak je �enoa bio jedan od na�ih najdosljednijih, najuvjerenijih propo-vjednika optimizma i �ivotne vedrine. Njegovi prijatelji i poznanici is-ticali su bezbroj puta da je u �ivotu, pri svakodnevnim susretima, bivaouvijek vedar, dobre volje, vazda oran za �alu. Svaki èitalac njegovih knji-ga zna i sam da u gotovo svakom njegovu djelu ima èistog, izvornoghumora, i to je navelo Juru Biankinija da ka�e: �Morali bismo �aliti �tosmo izgubili tolikog humoristu, da pokojnik nije bio bogoduhi pjesnik iizvanredni pripovjedaè.�

Zagreb èetrdesetih godina XIX. stoljeæa (litografija Lechnera)

27

�ivio je za knji�evnost, osjeæajuæi je svojim prirodnim pozivom, njojje, nakon napomog dnevnog rada u kancelariji, poklanjao noæi i noæi,ali i pored toga nije bio od onih ogranièenih pisaca koji izvan literaturene vide ni�ta i koji osim knji�evnosti ni�ta ne poznaju i ni�ta ne prizna-ju. Naprotiv, moglo bi se èak reæi da je vrlo te�ko - ako ne i nemoguæe -ocrtati granice njegovu interesu. Kao da je bilo ne�to renesansno u tojvi�estrukoj nadarenosti i svestranom smislu za u�itke i radosti �ivota!Od gimnazijskih dana pratio je �ivo politièka zbivanja u glomaznojMonarhiji i u svojoj domovini, a i u svijetu; kao student pisao o njimaèlanke i nekoristoljubivo zastupao svoja stajali�ta, a istodobno je marlji-vo posjeæivao plesove i zabave kao �to to oduvijek èine svi studenti nasvijetu. Izuèavao je historiju, bavio se svim oblicima knji�evnosti, pratioslikarstvo i glazbu, sudjelovao u radu kazali�ta, uèio jezike, èitao u ori-ginalu engleske, francuske, njemaèke, ruske i talijanske klasike, s Po-ljacima se dopisivao na poljskom, sa Èesima na èe�kom, prevodio s bugar-skog, tajio (iz rodoljubivo-politièkih razloga!) da govori i maðarski,prouèavao povijesne dokumente na latinskom - a uza sve to, èesto podu-zimao izlete u bli�u i dalju okolicu Zagreba, vodio djecu u �etnju i prièaoim prièe kao svaki otac, odmarao se sreðujuæi (i popisujuæi na ceduljice)

Zagreb oko godine 1850. (crte� Zaschea)

28

svoju numizmatièku zbirku ili igrajuæi s prijateljima biljar u kavani �Ksjenici�, gdje je znao improvizirati uz kupicu vesele kajkavske prigod-nice... Svim srcem prihvaæao je sve �to mu je �ivot nudio, trudeæi se dasve upozna, da sve iskoristi, da sve ku�a - kao potpuni èovjek, koji biimao pravo ponoviti za Terencijem: Homo sum, humani nil a me alie-num puto.

Naravno da taj interes nije bio na svim podruèjima, prema svemu,jednako intenzivan i podjednako trajan; ne�to bi ga zainteresiralo èaso-vito, samo usput, na neèemu se opet njegova pa�nja zadr�avala dulje izalazila dublje - ali gotovo da i nije bilo oblasti koja ga nije interesiralanimalo. Nesvakodnevna �irina i svestrana radoznalost, iznimna �ivah-nost duha koji je neuta�ivo �eðao za novim spoznajama, osjeæa se usvima njegovim �ivotnim postupcima i svima njegovim knji�evnim ra-dovima, pa mo�da djelomièno i tom vjeènom nemiru njegova oka i duhatreba zahvaliti da mu je stil onako �iv i okretan, za onda vrlo moderan i

Zgrada koja je 1855. sagraðena za bolnicu;pred zgradom je staro zagrebaèko sajmi�te

29

u nas tada gotovo nedosti�an, bez primjera u dotada�njoj hrvatskojknji�evnosti. Ako se zna tko mu je u na�oj literaturi prethodio i od kogamu je bilo uèiti kako se pi�e hrvatska prozna reèenica, onda samo nje-govom rijetkom nadareno�æu i vi�estranom naobrazbom mo�emo ob-jasniti rezultate �to ih je kao pisac postigao u razvitku hrvatskogaknji�evnog izraza.

Vrijeme u kome se razvijao i u kome je intelektualno sazrijevao, vri-jeme narodnog buðenja i preporoda, uèinilo je da taj duh nacionalneromantike ispuni i njega, da ga ponese bez obzira na njegovo podrijetlo.Roditelji su mu do�li u Zagreb iz tuðine, ni njegov otac ni njegova maj-ka nisu nikada dobro nauèili jezik zemlje u kojoj su na�li svoj dom, asin im je u toj zemlji na�ao veæ svoju domovinu, jedinu i nezamjenjivu.�enoino iskreno, beskompromisno hrvatstvo, koje nezatajivo izbija izgotovo svake njegove pjesme i pripovijetke, svakog romana i èlanka, ado kojega je on mogao doæi samo preko duboko usaðenog osjeæanja

Jelaèiæev trg 1864. godine; u sredini je historièki zdenac Mandu�evac

30

demokratskog humanizma, za nj je i bilo isto �to i humanizam, pa se izato moglo harmonièno uklopiti u kulturni pojam jugoslavenstva, traj-no zasnovana na idealnim osnovama slavenskog jedinstva. Ali ni njego-vo hrvatstvo ni njegov panslavizam nisu ga vodili u apsurd netrpeljivos-ti prema drugim narodima, najmanje kad je rijeè o kulturnim tekovina-ma, jer je upravo takvu nacionalnu megalomaniju najvi�e osuðivao. Izonoga �to je napisao u �Viencu� (1874.) vidimo da ga od njemaèke kul-ture nisu odvratila politièka razmimoila�enja s Nijemcima nego nacio-nalistièki ekskluzivizam koji je u to doba iz te kulture bjelodano izbi-jao: U najnovije vrijeme [pisao je �enoa], otkako se prusko velièje nadim-lje, malo �ta mo�emo rabit od njemaèke beletristike. Nijemci hvalili se prijeda su kozmopolite te kudili �iskljuèivo nadimanje drugih naroda�. Ali da-nas su najveæi �Nationalitäten-Schwindleri�. Ne nuka nas strast ili mr�njana te rijeèi. Gdje su danas u Njemaèkoj uzvi�ene Herderove ideje? Sakrile sepod pruski teleæak. Uzmite najbolji èasopis, uzmite djelo ponajboljeg nje-maèkog pisca, pa æete mi reæi da sam istinu govorio. Nijemstvo je samo veli-ko, plemenito, po�teno i umno, a svi drugi narodi ni�ta - tu prestaje ple-meniti ponos naroda - tu poèinje oholost, drzovitost, nadutost. (XI, 105)*

Bio je predstavnik specifiène hrvatske osjeæajnosti koja se pomaloupliæe u sve i daje ton svemu, i otuda valjda toliko romantiènih crta u

�Kamena vrata�

Vidi napomenu na str. 6.

31

pripovijestima i romanima ovoga pisca, koji je u svojim èlancima,zala�uæi se za nacionalno i socijalno obilje�je knji�evnosti, prvi u nasodluèno zastupao principe knji�evnog realizma, kad je pisao (u �Vien-cu� 1877.):

Uzmite na� narod, raskrojen politièkom uredbom, rastavljen vjerom iobrazovanjem, uzmite na�e politièke nevolje, nesretnu na�u povijest, nera-dinost, neznaèajnost, nehajstvo, naravske sposobnosti puka i zanemarenost inekulturu njegovu, uzmite silno tuðe neprijateljstvo, domaæe izdajstvo, ne-prirodni razvitak raznih razreda dru�tva - pa eto vam silna gradiva, �to gamo�ete zaodjenuti svimi moguæimi promjenami po raznih na�ih krajevih.Nu to valja zaviriti u srce naroda, zaæi u kolibu, pronicat u njegovo mi�lje-nje i osjeæanje. Dickens zalazio je u najkukavnije londonske ulice, pa ondaistom napisao �Londonske crtice�; Bret Harte tra�io je svoje gradivo u kali-fornskih rudnicih; Turgenjev na�ao je svoje �Lovaèke zapise� u �umah i koli-bah orelske gubernije, nije im to palo s neba na papir. Budimo realistièki,prouèimo narod, pa æete poluèiti svoj cilj. Zaronite u kukavnu sadanjost,posegnite za na�om nesretnom pro�losti - pa æete moæi napuniti silne policehistorièkih i socijalnih pripovijesti. (XI, 434)

U pitanjima knji�evne metode zaista postoji u njega sad manji a sadveæi raskorak izmeðu teorije i prakse, ali zato susreæemo divnu suglas-nost izmeðu njegovih rodoljubivih rijeèi - i postupaka u �ivotu. �enoidomovina nije bila apstraktni pojam, kao �to je to bila mnogim na�impatriotskim nazdravièarima koji su mu prethodili. Za nj je domovina

Pogled na Zagreb sa Strossmayerova�etali�ta (1866.)

32

bila svaki na� grad i svako na�e selo, svaki na� kamen, svaka gruda zem-lje i svaka kap mora, svako stablo - i svaki èovjek. Osjeæao je domovinukao �ivo, vlastito tijelo razapeto izmeðu Beèa i Pe�te, æutio je sve njezi-ne otvorene rane, i kad ju je kritièkim okom promatrao, postupao je kaolijeènik koji ne taji dijagnozu pred bolesnikom jer ga voli i jer mu jestalo da on i sam, vlastitim nastojanjem, jakom voljom, pridonese svome�to br�em i �to temeljitijem ozdravljenju. Nije se ustruèavao uprijetiprstom u sve �to nije valjalo u tada�njoj Hrvatskoj i meðu Hrvatima -kao �to se nije stidio ganuto zanijeti njezinom pro�lo�æu ili poput djete-ta naglo zanijemiti, a onda kliknuti pred njezinim ljepotama.

...I �to vi�e ulazimo u njegov �ivot, sve jaèe osjeæamo: nikada vi�enitko ne æe pohvatati i u jednom �ari�tu sabrati sve �to je on uradio,znao, stvorio, sve �to je mislio, osjeæao, do�ivljavao, i ono �to je htio,mogao i namjeravao. Pa ipak, njegov duhovni profil ocrtava se u onome�to je napisao, kao �to je i njegov fizièki lik saèuvan na fotografijama.�ivih svjedoka vi�e nema, neiscrpljenih dokumenata i svjedoèanstavatakoðer. Mnogo�ta iz njegova �ivota ne zna se i ne æe se vi�e nikadasaznati. Ali se pouzdano zna, da je pisao do posljednjega dana, le�eæi upostelji; gotovo bi se moglo reæi da je umro pi�uæi. Duh je u njemu biozdrav, svje� i neumoran, a tijelo iscrpljeno, skr�eno, i ono ga je izdalo.Umro je navr�iv�i mjesec dana ranije 43 godine, umro pun planova zanova literarna ostvarenja. I zato nije nimalo pretjerana, iako je bila pri-godna, misao Tade Smièiklasa, izreèena dan poslije �enoine smrti (�Po-zor�, 1881.): �Stajasmo dodu�e uz njega tolike godine, pratismo nje-gove bukteæe misli i osnove, koje je njegova prema prijatelju povjerljivadu�a rado na mahove izlijevala, gledasmo ga kako stenja�e pod te�kimèinovnièkim poslom, a onda u noæno doba sklada�e �arke pjesme i èa-robne pripovijesti - sve to vidismo, a opet je te�ko u jedan mah oslikati�ivot, koji je kano krasno granato stablo donio toliko ploda, da ga ujedan mah niti ogledati ne mo�e�.�

Kao stablo, svake je godine davao obilne plodove, a jo� nije bio iscr-pio sve iz sebe. �ivot mu bija�e prekratak da bi mogao potro�iti svusvoju plodnost.