1

NA©EVISOKOZVANJE

NA©EVISOKOZVANJE El

len

G. W

hite

2

NakladniciADVENTUS d.o.o.www.adventus.hr

i ZNACI VREMENA

IzvornikOur High Callingby Ellen G. White

ISBN 0-8280-1501-5

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodMilan ©uπljiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGRAFI»KI ZAVOD HRVATSKE

Zagreb 2006.

3

Ellen G. White

NA©E VISOKOZVANJE

ADVENTUS

4

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 248.3

WHITE, Ellen GouldNaπe visoko zvanje / Ellen G. White ;

[prijevod Milan ©uπljiÊ]. - Zagreb : Adventus: Znaci vremena, 2006.

Prijevod djela: Our high calling

ISBN 953-183-131-9 (Znaci vremena)

301011135

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

5

Naπe visoko zvanje

Ideal koji je Bog postavio pred svoju djecu daleko je uz-viπeniji od onoga koji bi ljudska misao mogla dostiÊi. Æivi Bogje u svojem svetom Zakonu dao prijepis svojega karaktera. IsusKrist je najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada upoznao, i kakvoje mjerilo postavio svima koji u Njega vjeruju? — “Budite savr-πeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48) Kaoπto je Bog savrπen na svojem uzviπenijem podruËju djelova-nja, tako i Ëovjek mora biti savrπen na svojem ljudskom podru-Ëju.

Ideal krπÊanskog karaktera je sliËnost s Kristom. Pred na-ma je put stalnog napredovanja. Mi trebamo dostiÊi cilj, usvojitimjerila koja obuhvaÊaju sve πto je dobro, neporoËno, plemenitoi uzviπeno. Trebamo neprekidno nastojati na trajnom usavrπa-vanju i uzdizanju da postignemo savrπenstvo karaktera. (CPTS,365)

6

“Ne kaæem da sam to veÊpostigao ili da sam veÊpostao savrπen. Naprotiv,ja i dalje kuπam kako bihto dohvatio. Ali kaæemsamo jedno: zaboravljajuÊiπto je nazad, ispruæajuÊi seprema onome πto jenaprijed, trËim prema ciljuda postignem nagradu —nebesko stanje u koje nasje Bog pozvao po IsusuKristu.”

(Filipljanima 3,12-14)

7

Predgovor

Kada je odloæila svoje pero nakon sedamdeset godina ne-prekidne sluæbe, Ellen G. White nam je ostavila bogato nasli-jee uvijek aktualnih pouka, nadahnutih savjeta i ozbiljnihopomena koje se odnose na skoro sve oblike praktiËnog krπÊan-skog iskustva. Knjiga Naπe visoko zvanje sastavljena je od pro-branih tekstova iz velike riznice Ëlanaka iz pera Ellen G. Whitekoji su se iz tjedna u tjedan pojavljivali u Ëasopisima Crkve,u njezinim javnim raspravama, rukopisima i pismima upuÊe-nim pojedincima, od kojih su mnogi bili mladi vjernici Crkveadventista sedmoga dana.

Jasno je da je Ellen G. White razmiπljala o tome da ovetekstove izda kao knjigu, πto je i najavila kada je 1905. godinerekla da “se trudi da uz Boæju pomoÊ piπe pisma koja Êe pomoÊine samo onima kojima su upuÊena, veÊ i mnogim drugima ko-jima su potrebna”. Iako napisani prije mnogo godina, ovi savjetise i danas obraÊaju naπim srcima da nas ohrabre, pouËe i na-dahnu u naπem svakidaπnjem pobjedonosnom æivotu i svje-doËenju, posebno kada se radi o blizini dolaska naπega Gospo-dina.

Da bi Ëitanje za svaki dan tvorilo zaokruæenu cjelinu uokviru jedne jedine stranice, ponekad su se pojedini dijeloviteksta morali izostaviti. Sva skraÊivanja obiljeæena su na od-govarajuÊi naËin. Osim toga, graa za pojedine dane u mnogoje sluËajeva uzimana iz raznih izvora. Uloæen je veliki trudda se izbjegne svako mijenjanje znaËenja i ono πto se nalaziu ovoj knjizi predstavlja jasno izraæenu namjeru pisca. Nave-den je i toËan izvor svakog teksta.

Tekstovi knjige Naπe visoko zvanje predvieni su kao mo-litveno Ëitanje za svaki dan u godini i svakom od njih prethodiodgovarajuÊi biblijski tekst koji se inaËe pojavljuje kao dioprograma jutarnjih stihova. Naπa je iskrena æelja da ovo djelo,u kojemu se nalaze tekstovi nadahnuti Svetim Duhom, budecijenjeno i Ëitano kao i druga sliËna djela u proπlosti i da posluæikao ohrabrenje svima koji “trËe prema cilju — nebeskom stanjuu koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu” (Filipljanima 3,14).

Povjereniπtvo za Ostavπtinu spisa Ellen G. White

8

9

1. sijeËnja

Sretna nova godina“NauËi nas dane naπe brojiti, da steknemo mudro srce.”(Psalam 90,12)

Joπ jedna godina æivota preselila se u proπlost. Nova go-dina se otvorila pred nama. Kako Êe izgledati njezini izvjeπtaji?Kako Êe izgledati zapisi na njezinim joπ uvijek neokaljanimstranicama? NaËin na koji provodimo svaki novi dan donijetÊe odgovor na ovo pitanje. ...

Uimo u ovu novu godinu sa srcima koja su oËiπÊena odsvake prljavπtine sebiËnosti i oholosti. Odbacimo svaku gre-πnu sklonost i postanimo marljivi uËenici u Kristovoj πkoli.Nova godina otvara pred nama svoje neokaljane stranice. ©toÊe na njima biti napisano? ...

Potrudimo se da uemo u ovu novu godinu s pravednimnamjerama i neporoËnim pobudama kao biÊa koja Êe Bogu datiodgovor za sve. Svi trebamo imati na umu da naπa djela odlazeu povijest zapisana perom anela izvjeπtaËa. Ti Êeπ se s njimasresti joπ jednom kada sud zasjedne i knjige se otvore. ...

Ako se poveæemo s Bogom, izvorom mira, svjetla i istine,Njegov Duh Êe poteÊi preko nas da osvjeæi i blagoslovi sve okonas. Ovo moæe biti i posljednja godina naπeg æivota. Zar nebismo trebali uÊi u nju duboko razmiπljajuÊi? Zar ne bi iskre-nost, poπtovanje i velikoduπnost trebali obiljeæavati naπe dræanjeprema svemu?

Nemojmo niπta uskratiti Onome koji je za nas dao svojdragocjeni æivot. ... Posvetimo Bogu svu imovinu koju nam jepovjerio. ... Iznad svega predajmo sebe Njemu kao dragovolj-nu ærtvu. (ST, 7. sijeËnja 1889.)

Neka poËetak ove godine bude vrijeme koje se nikada neÊezaboraviti — vrijeme kada Êe Krist moÊi doÊi meu nas i reÊi:“Mir vama!” (Ivan 20,19) BraÊo i sestre, pojedinaËno i zajed-niËki, sretna vam Nova godina!

“Mi æivimo u djelima, a ne u godinama; u mislima, a ne uudisajima; u osjeÊajima, a ne u brojkama na brojËaniku.

Trebali bismo mjeriti vrijeme otkucajima srca. Najviπe æivionaj koji najviπe misli, najplemenitije osjeÊa, najbolje postu-pa.” (RH, 3. sijeËnja 1882.)

10

2. sijeËnja

Kojim putem?“Uite na uska vrata, jer πiroka vrata i prostran putvode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako suuska vrata i tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih jekoji ga nalaze!” (Matej 7,13.14)

Pred nama su dva puta — πiroki put popuπtanja sebi iuski put ærtvovanja samoga sebe. Na πiroki put moæete poni-jeti sebiËnost, oholost, ljubav prema svijetu; a oni koji krenuuskim putem, moraju odbaciti svako breme i grijeh koji je zanjih prionuo (Hebrejima 12,1). Koji put ste vi izabrali — putkoji vodi u vjeËnu smrt ili put koji vodi u slavu i besmrtnost?

U povijesti svijeta nikada nije bilo sveËanijeg vremena odovoga u kojemu mi sada æivimo. U pitanju su naπi vjeËni interesii mi moramo postati svjesni koliko je vaæno da utvrdimo svo-je zvanje i svoj izbor. Mi se ne smijemo usuditi svoje vjeËneinterese staviti na kocku oslanjajuÊi se na nesigurno. Mora-mo biti ozbiljni. ©to smo, πto radimo, kojim Êemo putem iÊi ubuduÊnosti, sve su to pitanja od neizrecive vaænosti i mi nesmijemo dopustiti sebi da budemo nezainteresirani, ravnodu-πni, bezbriæni. Svatko se od nas treba pitati: “©to vjeËnost znaËiza mene?” Jesu li naπe stope na putu koji vodi prema Nebuili na πirokom putu koji vodi u propast?

Oni koji æele biti uspjeπni u svojem krπÊanskom æivotutrebaju sve dræati bezvrijednim zbog spoznaje Isusa Krista,naπega Gospodina (Filipljanima 3,8). Samo oni koji prebivajuu Kristu mogu znati πto je pravi æivot. Oni shvaÊaju vrijed-nost istinske religije. Oni su stavili svoje talente utjecaja, sred-stava i sposobnosti na oltar posveÊenja trudeÊi se jedino dasaznaju i izvrπe volju Onoga koji je umro da ih otkupi. Oniznaju da je put kojim moraju proÊi prav i uzan i da Êe semorati sresti s mnogim preprekama i kuπnjama dok se budutrudili da se odupru privlaËnostima πirokog puta koji vodi upropast; ali Êe oni raspoznati tragove Isusa Krista i trËat Êenaprijed prema cilju, nebeskom stanju u koje nas je pozvaoBog po Isusu Kristu (Filipljanima 3,14). Oni Êe izabrati kra-ljevski put koji vodi u Nebo. (RH, 26. svibnja 1891.)

11

3. sijeËnja

Okruæeni Boæjom miloπÊu“Bezboænika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu,njega okruæuje milost.” (Psalam 32,10)

»esto mislimo da oni koji sluæe Bogu imaju mnogo viπenevolja od nevjernika, i da im je namijenjen neravan put danjime putuju. ... Meutim, uæiva li greπnik u svojim svjetov-nim zadovoljstvima i uæicima bez ograniËenja? O, ne! Ima tre-nutaka kada je greπnik uæasno uznemiren. On se plaπi Boga,ali Ga ne voli.

Jesu li bezakonici slobodni od razoËaranja, zbunjenosti,zemaljskih gubitaka, siromaπtva i oËaja? Mnogi meu njimapate od trajnih bolesti, ali nemaju moÊnoga i jakoga Boga dase na Njega oslone, nemaju milosti odozgo da ih ojaËa i pomogneim u njihovoj nemoÊi. Oni se oslanjaju na svoju snagu. Nemajunikakve utjehe od gledanja unaprijed, u buduÊnost, veÊ ih muËistraπna neizvjesnost i tako zatvaraju svoje oËi kada umiru nenalazeÊi nikakvog veselja u oËekivanju jutra uskrsnuÊa jer negaje nikakvu radosnu nadu da Êe dobiti dio u prvom uskrsnu-Êu. ...

I krπÊanin je podloæan bolestima, razoËaranjima, siroma-πtvu, klevetama i oËaju. Ali usred svega toga on voli Boga,odluËuje izvrπavati Njegovu volju i niπta tako visoko ne cijenikao znakove Njegovog odobravanja. Izloæen vihoru nevolja istalnim promjenama æivotnih okolnosti, on zna da postoji Netkotko sve to zna, Netko tko Êe prignuti svoje uho da Ëuje vikuoæaloπÊenih i nevoljnih, Netko tko Êe imati suÊuti prema svi-ma tuænima i ublaæavati strahovanja svakog srca.

Usred svih svojih nevolja krπÊanin ima snaænu utjehu. Iako Bog dopusti da ga zadesi neka dugotrajna, teπka bolestprije nego πto sklopi svoje oËi da umre, on sve podnosi s ve-drinom. ... On gleda u buduÊnost s nebeskim zadovoljstvom.Kratak odmor u grobu, a onda Êe Darovatelj æivota raskinutiokove groba, osloboditi zarobljenika i izvesti ga iz njegovepraπnjave postelje u besmrtnost, da viπe nikada ne iskusi bol,tugu ili smrt. O, kakve li nade za krπÊanina! Neka ta krπÊan-ska nada bude i moja! Neka bude i vaπa! (Letter 18, 1859.)

12

4. sijeËnja

Blagoslovi kojima nas veseli“O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju Ëuvaπ zaone koji te se boje, koju iskazujeπ onima πto se tebi utjeËuna oËigled sinovima ËovjeËjim.” (Psalam 31,20)

Bog posipa blagoslove uzduæ cijelog naπeg puta da bi ra-svijetlio naπe putovanje i naveo naπe srce da Ga voli i slavi.On æeli da crpimo vodu s izvora spasenja da bi se naπe srceosvjeæilo. Mi moæemo pjevati sionske pjesme, moæemo razved-riti svoje srce, ali i srca drugih; nada moæe ojaËati, tama sepretvoriti u svjetlo. Bog nas nije ostavio u nekom mraËnomsvijetu — kao putnike i doπljake koji traæe neku bolju zemlju,Ëak i nebesku — ne dajuÊi nam dragocjena obeÊanja da bi namolakπao svaki teret. Strane naπega puta obasute su prekras-nim cvijeÊem obeÊanja. Njihovi cvjetovi vide se svuda unaokoloi πire oko sebe snaæan miris. (Letter 27,1886.)

Koliko blagoslova gubimo samo zato πto ih ne cijenimo,πto ne zapaæamo blagoslove koje primamo svakoga dana ËeznuÊiza onim Ëega nemamo. ObiËne blagodati koje u dubokom slo-ju prekrivaju naπ put zaboravljamo i podcjenjujemo. Mi bismomorali izvuÊi pouku iz jednostavnih Boæjih djela u prirodi. Cvijetkoji raste na mraËnom i neuglednom mjestu odgovara na svakuzraku svjetlosti koja do njega dopire i pruæa prema njoj svojelistove. Zatvorena ptica pjeva u krletci, u stanu bez sunca,kao da se nalazi u nekom otmjenom, svijetlom boraviπtu. Bogzna hoÊemo li mudro i na spasenje iskoristiti Njegove blagoslove;On nam ih nikada neÊe dati da bismo ih zlouporabili. Boguje drago zahvalno srce koje se neograniËeno oslanja na NjegoverijeËi obeÊanja, izvlaËeÊi iz njih utjehu, nadu i mir; i On Êenam otkriti joπ veÊe dubine svoje ljubavi. (RH, 12. travnja 1887.)

Kada bismo slavili Boæje sveto ime onako kako bi treba-lo, plamen ljubavi rasplamsao bi se u mnogim srcima. ... Pro-slavljanje Boga trebalo bi stalno biti u naπim srcima i na na-πim usnama. I to je najbolji naËin da se odupremo kuπnji ine upuπtamo se u besplodne i plitke razgovore. (Letter 42, 1900.)

Gospodin bi æelio da gledamo gore, da Mu budemo zahvalniπto postoji Nebo. ... Uhvatimo se æivom vjerom za Njegova bo-gata obeÊanja i budimo Mu zahvalni od jutra do veËeri. (RH,12. travnja 1887.)

13

5. sijeËnja

Opasnosti kojih se moramo Ëuvati“Znam, Jahve, da put Ëovjeka nije u njegovoj vlasti, daËovjek koji hodi ne moæe upravljati korake svoje!” (Jere-mija 10,23)

Put koji vodi kroz Vitezov kanjon, uvijek opasan za neisku-snog putnika, u vrijeme kiπne sezone Ëesto postaje potpunoneprohodan.* Bili smo vrlo zadovoljni πto imamo vodiËa naovom dijelu putovanja. Nisam se usuivala pogledati ni lijevoni desno, veÊ sam, Ëvrsto dræeÊi uzde i usmjeravajuÊi konjaprema uskom prolazu, slijedila naπeg vodiËa. Nepaænja bi uovom trenutku mogla biti kobna. Da je naπ konj skrenuo spravog puta, mi bismo se survali niz strmu liticu u kamenjarduboko ispod nas.

Dok smo se vozili u napetoj tiπini, pomislila sam kako ovaopasna voænja snaæno podsjeÊa na krπÊansko iskustvo. Mi pu-tujemo svojim æivotnim putem okruæeni opasnostima posljed-njih dana. Moramo biti oprezni na svakom koraku, sigurni daslijedimo svojeg velikog Vou. SumnjiËavost, nevjera, neslogai zloËin prijete nam sa svih strana. Moglo bi se vrlo lako dogoditida popustimo uzde samosvladavanja i da se survamo niz liti-cu u sigurnu propast. ...

Beskrajna Ljubav prokrËila je put kojim Gospodnji otkup-ljenici mogu proÊi s ove Zemlje na Nebo. Taj put je Boæji Sin.Aneoski vodiËi poslani su da usmjeravaju naπe nesigurne stope.Nebeske slavne ljestve spuπtene su na put svakog Ëovjeka pri-jeËeÊi mu stazu prema zlu i grijehu. On se mora suoËiti s ras-petim Otkupiteljem prije nego πto Êe krenuti dalje u æivot gri-jeha. Glas naπeg nebeskog Oca poziva nas: “Kreni gore!” ...Skromni putnici, puni povjerenja, usmjeravani su i zaπtiÊenina putu mira. Meutim, Onaj koji je beskrajan u svojoj mudro-sti, nikoga ne primorava da prihvati najdragocjeniji nebeskidar — nikoga ne primorava da krene putem koji je bio prokrËenuz takve ærtve. Svakome je dopuπteno da sam izabere uskiput uzbrdo koji vodi prema Nebu, ili πiri i lakπi put koji zavr-πava smrÊu. (ST, 26. sijeËnja 1882.)

* PrisjeÊanje na putovanje iz Healdsburga prema St. Heleni, u Kali-forniji, na koje je Ellen G. White krenula s pratiocem u prosincu 1881. go-dine. Prijatelji su se vozili ispred njih da bi ih proveli kroz opasan prolaz.

14

6. sijeËnja

Most koji gradi ljubav“U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, negoje on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirni-cu za naπe grijehe.” (1. Ivanova 4,10)

Boæja ljubav prema svijetu nije se pokazala zato πto jeBog poslao svojega Sina, veÊ je On, zato πto je volio svijet,poslao svojega Sina na Zemlju da bi boæansko, odjeveno u ljud-sko, moglo dirnuti ljudsko, a ljudsko se osloniti na boæansko.Iako je grijeh stvorio provaliju izmeu Ëovjeka i Boga, boæan-ska dobrota naËinila je plan da premosti provaliju. I kakvimse materijalom posluæila? Sobom. Sjaj OËeve slave pokazao sena svijetu koji je bio potpuno ukaljan i pomraËen prokletstvom,i svojim boæanskim karakterom, svojim boæanskim tijelom,premostio provaliju. ... Otvorile su se riznice Neba i pljuskovinebeske milosti izlili su se kao blagotvorni potoci na naπ po-mraËeni svijet. ...

Da nam je Bog dao manje, ne bismo mogli biti spaπeni.Ali On je naπem svijetu dao tako obilan dar da se nikako nebi moglo reÊi da nas je mogao voljeti joπ viπe. Prema tomu,kako ludo zvuËi miπljenje da treba nastati neko drugo vrijememilosti kada prvo istekne. Bog je iscrpio svoju dobrotu. ... izli-jevajuÊi cijelo Nebo Ëovjeku u tom jednom velikom daru. Samoako shvatimo vrijednost te ærtve, mi moæemo shvatiti njezinuneizmjernost. O, πirino, visino i dubino Boæje ljubavi! Tko temeu smrtnim ljudima moæe shvatiti? ...

Bog traæi cjelokupnu Ëovjekovu ljubav, cijelo srce, cijeluduπu, cijeli um, svu snagu. On polaæe pravo na sve πto je uËovjeku, jer je i On ispraznio cijelu riznicu Neba dajuÊi namodjednom sve svoje, ne uskraÊujuÊi nam niπta od veliËine kojuje Nebo moglo dati. ...

Kada poËnem pisati o ovom predmetu, htjela bih iÊi svedalje i dalje, pokuπavam prekoraËiti njegove krajnje granice,ali ne uspijevam. Kada doemo u nebeske stanove, sam IsusÊe povesti Ocu svoje u bjelinu odjevene sljedbenike, koji suubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. “Zato stoje pred prije-stoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u njegovu hramu. A onajkoji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s nji-ma.” (Otkrivenje 7,15) (Letter 36a, 1890.)

15

7. sijeËnja

Taj jedan beskrajni Boæji dar“Bogu hvala na njegovu neizrecivome daru!” (2. KorinÊa-nima 9,15)

Oni koji Krista prime vjerom bit Êe u oËima Neba kaodragocjena zrna bisera za koja je trgovac platio beskrajnu cijenu,dok Êe ljudska orua koja pronau Krista shvatiti da su pro-naπla nebesko blago. Ona Êe poæeljeti prodati sve πto imajuda bi kupili polje u kojemu se krije to blago. Dok razmiπljajuo Boæjoj ljubavi, dok se plan spasenja razotkriva pred njihovimoËima, dok im tajna Kristovog poniæenja postaje sve jasnija,dok promatraju ærtvu koju je prinio radi njih, niπta im viπeneÊe biti toliko vrijedno da se ne bi odrekli radi Njega. ©tose viπe budu bavili predivnom Boæjom ljubavlju, to Êe im πiriizgledati njezini razmjeri, dok Êe sjaj Njegove slave postajatiodviπe blistav da bi ga mogle podnijeti oËi smrtnika.

Gospodin Bog nebeski prikupio je sva blaga svemira i polo-æio ih da bi kupio biser izgubljenog ËovjeËanstva. Otac je poloæiosve svoje boæanske riznice u Kristove ruke da bi se najboga-tiji blagoslovi Neba mogli izliti na greπni rod. Bog nije mogaoizraziti veÊu ljubav od one koju je pokazao dajuÊi svijetu Si-na iz svojeg naruËja. Taj dar je dan Ëovjeku da bi ga osvjedoËioda je Bog uËinio sve πto se moglo uËiniti, da nam niπta nijeuskraÊeno, da je cijelo Nebo bilo izliveno u toj jednom beskraj-nom daru. Sadaπnja i vjeËna sreÊa Ëovjekova sastoji se u pri-hvaÊanju Boæje ljubavi i dræanju Boæjih zapovijedi.

Krist je naπ otkupitelj. On je RijeË koja je postala Tijeloi boravila meu nama. On je zdenac u kojemu se moæemo opratii oËistiti od svake neËistoÊe. On je dragocjena ærtva koja jeprinesena radi pomirenja Ëovjeka. Nebeski svemir, bezgreπnisvjetovi, posrnuli svijet i cijeli savez zlih sila nisu u stanjureÊi da je Bog mogao uËiniti neπto viπe za spasenje Ëovjekaod onoga πto je veÊ uËinio. Njegov dar nikada neÊe moÊi bitinadmaπen, nikada ni On neÊe moÊi pokazati veÊu dubinu lju-bavi. Golgota je Njegovo nenadmaπno konaËno djelo. ... Gospodinæeli da Njegovi sljedbenici budu zadivljeni kada upoznaju NjegovoËinski karakter. (YI, 17. listopada 1895.)

16

8. sijeËnja

Poziv svima mladima“Jer si ti, o Gospode ufanje moje, Jahve, uzdanje od mojemladosti!” (Psalam 71,5)

Isus poziva svakog koji luta: “Daj mi, sine moj, srce svoje.”(Izreke 23,26). ... Mladi ne mogu biti sretni bez Isusove lju-bavi. On Ëeka s njeænoπÊu punom suÊuti da Ëuje priznanje zalu-talih i da prihvati njihovo pokajanje. On æeli vidjeti neki znakzahvalnosti od nas kao πto majka æeli vidjeti smijeπak prepo-znavanja na licu svojeg voljenog djeteta. Veliki Bog uËi nasda Ga zovemo Ocem. On bi æelio da shvatimo kako ozbiljno injeæno Njegovo srce bdije nad nama u svim naπim nevoljamai kuπnjama.

Mladi bi trebali neprestano rasti u milosti i spoznavanjuistine. Onaj koji je sve stvorio, koji ima na raspolaganju sveriznice mudrosti, obeÊao je da Êe biti vodiË naπih mladih. Onajkoji je radi njih pobijedio sve sile zla, traæi njihove izraze po-πtovanja. Nema nikakvog uzviπenijeg znanja od poznavanjaOnoga koji donosi æivot i mir; nema Ëistije ni dublje ljubaviod ljubavi prema naπem Spasitelju. ...

Na svakom koraku vrebaju kuπnje da uhvate u zamku nogeneopreznih. Bezboæna, pokvarena mladeæ πiri snaæan utjecajda i druge povede zabranjenim putovima. Takvi spadaju me-u najuspjeπnije Sotonine predstavnike. ... Ljubitelji svijetaËesto Êe nastupati pod krinkom prijateljstva i pokuπavati na-metnuti svoje obiËaje i navike. Neka svaki odani vojnik budespreman da se odupre njihovim zavodniËkim pokuπajima. ...

Sotona nas napada tamo gdje smo slabi; ali mi mu nemoramo podleÊi. Napadi mogu biti snaæni i dugotrajni, ali namje Bog obeÊao svoju pomoÊ i u Njegovoj snazi mi moæemo po-bijediti. ... NaËela i obeÊanja Boæje rijeËi naoruæat Êe vas bo-æanskom snagom da se oduprete neprijatelju. ... Sotona Êe bitizbunjen i pobijeen kada se suoËi sa srcima koja su zaokupljenaBoæjom istinom. Zato trebamo Ëesto dolaziti pred prijestoljemilosti. Ozbiljne, ustrajne molitve, koje sjedinjuju naπu ljud-sku slabost sa SvemoguÊim, donijet Êe nam pobjedu. (ST, 19.sijeËnja 1892.)

17

9. sijeËnja

Moje je da biram“Ako vam se ne svia sluæiti Jahvi, onda danas izaberitekome Êete sluæiti. ... Ja i dom moj sluæit Êemo Jahvi.”(Joπua 24,15)

U naπem svijetu postoje dvije skupine ljudi. Jednu tvoreoni koji gledaju raspetog i uskrslog Spasitelja. U drugoj senalaze svi oni koji su odluËili skrenuti svoj pogled s kriæa iprepuπtaju se vodstvu sotonskih utjecaja. Ova skupina se trudida postavi kamen spoticanja na put Boæjeg naroda, da ga nave-de da padne i da skrene s puta posluπnosti na πiroki put ne-posluπnosti i smrti. ...

Mnogi biraju nepravednost zato πto je Sotona prikazujena takav naËin da izgleda privlaËna onima kojima nisu odbojninjegovi pokuπaji. On djeluje na poseban naËin preko neposve-Êenih muπkaraca i æena koji izjavljuju da pripadaju Boæjoj djeci.Na ovaj ili onaj naËin neprijatelj Êe pokuπati prevariti svako-ga, Ëak i same izabrane. Jedino kada postanemo sudioniciboæanske naravi, moÊi Êemo se oduprijeti pokvarenim utjeca-jima kojima nas okruæuje neprijatelj naπe duπe.

Kada Sotona pokuπava sruπiti barijere duπe navodeÊi nasda se upustimo u grijeh, mi moramo uz pomoÊ æive vjere odr-æati svoju vezu s Bogom i saËuvati povjerenje u Njegovu sna-gu koja nas osposobljava da svladamo svaku kuπnju. Mi mo-ramo bjeæati od zla, traæiti pravednost, krotkost i svetost. ...

Vrijeme je da svatko od nas shvati na kojoj se strani nalazi.Sotonski utjecaji djelovat Êe na svaki um koji se dragovoljnopokori njihovom utjecaju. Ali postoje i nebeski utjecaji koji setrude da prenesu blistave zrake Boæje slave svima koji su jevoljni primiti. (MS 43, 1908.)

Na nama je da odluËimo hoÊemo li se ubrojiti meu Kri-stove ili Sotonine sluge. Svakoga dana mi svojim ponaπanjempokazujemo kome smo odluËili sluæiti. ...

Dragi mladi Ëitatelji, koju odluku ste vi donijeli? Kakoizgleda izvjeπtaj o vaπem svakidaπnjem æivotu? (YI, 21. stude-noga 1883.)

18

10. sijeËnja

Siguran vodiË“Isus im ponovno progovori: ‘Ja sam svjetlo svijeta. Tkomene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svje-tlo koje vodi u æivot.’” (Ivan 8,12)

Svima koji putuju prema Nebu potreban je siguran vo-diË. Mi se ne smijemo oslanjati na ljudsku mudrost. Zato imamoprednost da sluπamo Kristov glas koji nam se obraÊa dok pu-tujemo svojim æivotnim putem, a Njegove su rijeËi uvijek rijeËimudrosti. ...

Sotona ulaæe velike napore da izazove propast ljudskihduπa. On je siπao k nama s velikom silom znajuÊi da ima malovremena za svoj rad. Naπa je jedina sigurnost da slijedimoKrista u stopu, da hodimo u Njegovoj mudrosti, da primjenju-jemo Njegovu istinu. Mi nismo uvijek sposobni da smjestaotkrijemo Sotonino djelovanje; mi ne znamo gdje je on polo-æio svoje zamke. Meutim, Isus poznaje neprijateljevu podmu-klost i On dræi naπe noge na sigurnom tlu. ... “Ja sam put,istina i æivot!” — izjavljuje On (Ivan 14,6).

Kakva bi bila korist od puta koji bi nas sigurno odveo uslavu kada ga nikakvo svjetlo istine ne bi obasjavalo da gaputnici poæele? Kakva bi bila korist od istine koja bi obasja-vala put kada ne bi bilo æivota u ljudima koji se njime kreÊu,ljudima koji su krenuli na svoje hodoËasniËko putovanje saZemlje na Nebo? ImajuÊi na raspolaganju Kristovu izjavu: “Jasam put, istina i æivot!” svi oni koji vjeruju u Isusa, u Vou,mogu s povjerenjem putovati prema Nebu, sigurni da se nalazena putu koji je Njegova RijeË oznaËila kao pravi. (Letter 290,1906.)

Krist, Njegov karakter i djelo, srediπte je i sadræaj cijeleistine. On je lanac koji povezuje sve dragulje doktrine. U Njemuje sadræan cjelokupni sustav istine. (Letter 63, 1893.)

Oni koji hode u posluπnosti, znat Êe πto je istina. ... Dabismo spoznali istinu, moramo je biti spremni posluπati. Onikoji su svoju ljubav posvetili svijetu, nisu spremni odustatiod svojih planova i prihvatiti Kristov plan. Oni hode u tamine znajuÊi kamo idu.

Dragocjeno svjetlo istine obasjava put svih koji je traæe.(MS 31, 1886.)

19

11. sijeËnja

Djeca nebeskog Vladara“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da sezovemo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijetnas jer njega nije upoznao.” (1. Ivanova 3,1)

Neka nitko ne pomisli da se poniæava kada postane Boæ-je dijete. Samo se jedinoroeni Boæji Sin ponizio. ... Ostavivπisvoj sjaj, svoje veliËanstvo, svoje vrhovniπtvo, odjenuvπi svojuboæansku narav u ljudsku da bi svojom ljudskom naravi mo-gao dodirnuti ljudski rod dok bi se svojom boæanskom naravivezao uz boæansko, On je doπao na ovu Zemlju radi nas i pre-trpio smrt na kriæu. ...

Krist je prinio beskrajnu ærtvu. On je dao svoj æivot zanas. On je na svojoj boæanskoj duπi ponio posljedice prekrπa-ja boæanskog Zakona. OdlaæuÊi svoju vladarsku krunu, On sespustio, korak po korak, na razinu greπnog ËovjeËanstva. Visioje na kriæu na Golgoti umrijevπi radi nas, da bismo mi moglidobiti vjeËni æivot. ... Zar vam izgleda malo πto je morao izdr-æati sve to da bismo se mi mogli nazvati sinovi Boæji? Zarvam izgleda malo da postanete Ëlanovi vladarske obitelji, djecanebeskog Kralja, baπtinici besmrtne baπtine? (GSB, 23. trav-nja 1901.)

Boæja dobrota je tako beskrajna da nas je zaslugama IsusaKrista ne samo poπtedio, veÊ nam je i oprostio, opravdao nas;Kristovom pravednoπÊu uraËunao nam je pravednost, uzdigaonas je i oplemenio posvojivπi nas kao svoju djecu. Mi smo po-stali Ëlanovi vladarske obitelji, djeca nebeskog Kralja. On jeuzdignuo muπkarce i æene iz njihovog poniæenog poloæaja ioplemenio ih u pravednosti. ... On ih naziva svojim dragulji-ma, oni su Njegovo posebno blago. Oni su trofeji Njegove milostii sile, Njegove veliËine i obilja slave. Oni zato ne pripadajusebi jer su kupljeni, putem posebne Kristove sluæbe pomire-nja doπli su u neposrednu Kristovu blizinu i uspostavili naj-svetiji odnos s Isusom Kristom. Oni se nazivaju Njegovom ba-πtinom, Njegovom djecom, udovima Kristova tijela, Njegovo mesoi Njegove kosti; da, oni su se povezali s Gospodinom usposta-vivπi s Njime uski odnos. (Letter 8, 1873.)

20

12. sijeËnja

Isus je ovdje mislio na mene“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro-enog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊda ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

Mi trebamo razmatrati Kristovu ljubav, Njegovo poslanjei Njegovo djelo u odnosu prema nama kao pojedincima. Tre-bamo reÊi: Isus me je toliko ljubio da je dao svoj æivot da mespasi. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenogSina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivotvjeËni.” Naπa je zadaÊa da ustanovimo pod kojim je uvjetimaKrist obeÊao da Êe nam dati dar vjeËnoga æivota. Ja odgova-ram: “Uvjet je naπa vjera!” (CT, 24. travnja 1893.)

Dar Boæjeg dragog Sina jamstvo je da Êe se Boæja obeÊa-nja ispuniti. (MS 23, 1899.)

Koliki meu nama mogu reÊi: “Ja sam spaπen”? Ja znamda On æeli da budem spaπena. Znam da u Njegovim oËimapredstavljam vrijednost i zato sam svjesna da moje misli, mojerijeËi, sva moja djela dolaze pred Njega na ispitivanje. Sveπto je povezano s onim πto je Krist otkupio svojom krvlju imaveliku vrijednost u Boæjim oËima. Zbog cijene koja je plaÊenaza naπ otkup naπa je obveza da svu svoju ljubav posvetimoKristu. Mi trebamo posvetiti Bogu sve πto je u nama; dajuÊiBogu sve πto imamo i jesmo, smatramo li da smo mnogo izgu-bili? Ne, jer dajuÊi Njemu sve svoje sposobnosti, mi ih udvo-struËavamo! Svaki dar koji smo dobili od Njega, kada Ga vra-timo, dobiva Njegov blagoslov da moæe imati poveÊani utjecaju radu za Boga. Gdje god da se naete, trebate znati da pri-padate Kristu. (ST, 9. sijeËnja 1893.)

Vrijednost darovanja Krista svijetu nema cijene, i nijednadruga sila ne moæe se natjecati s Bogom u davanju dara kojibi se po vrijednosti mogao usporediti s nebeskim najveÊim bla-gom. VeliËina toga dara treba postati tema zahvaljivanja i slav-ljenja kojom Êe se ljudi baviti i sada i u vjeËnosti. DajuÊi namu Kristu sve πto je imao, Bog je stekao pravo na srce, um,duπu i snagu Ëovjeka. GledajuÊi riznicu koju nam je Bog sta-vio na raspolaganje kad nam je darovao potpuni i savrπenidar, Isusa Krista, mi jedino moæemo uzviknuti: “Kolike li lju-bavi!” (YI, 13. prosinca 1894.)

21

13. sijeËnja

Obilne rijeke milosti“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku vrstu mi-losti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovolj-no svega i joπ imati viπka za koje mu drago dobro dje-lo.” (2. KorinÊanima 9,8)

Zar nije prekrasno da moæemo primati obilne rijeke milostiod Boga i raditi u skladu s Njim? ©to to Bog æeli od nas jad-nih, slabih i nejakih? ©to to Bog moæe postiÊi s nama? Sve!Ukoliko smo Mu spremni predati sve! Bog voli svakog mla-diÊa i svaku djevojku. On zna sve o naπim nevoljama. On znada se moramo boriti protiv sila tame koje pokuπavaju steÊivlast nad ljudskim umom. (MS 8, 1899.)

Boæja je namjera s Njegovom djecom da uzrastu do punevisine rasta muπkaraca i æena u Kristu. Da bismo to postigli,moramo se pravilno sluæiti svim sposobnostima uma, duπe itijela. Mi ne moæemo sebi dopustiti da uzalud troπimo snagubilo svojega uma, bilo tijela. ...

Sotona je prikupio sve vojske tame za rat protiv svetih.Mi ne moæemo sebi dopustiti da se ravnoduπno odnosimo pre-ma njegovim napadima. On nam prilazi na mnogo naËina imoramo imati duboku duhovnu pronicavost da bismo bili spo-sobni otkriti kada on pokuπava steÊi vlast nad naπim umom.Bog poziva sve one koji su obasjani svjetlom istine da zauz-mu svoje mjesto u Njegovoj vojsci. On ih poziva da pokaæusvoju odanost time πto Êe hoditi u svjetlu koje im je dao. (MS50, 1904.)

Gospodin æeli da shvatite koje mjesto zauzimate kao sinovii kÊeri Najviπega, kao djeca nebeskog Kralja. On æeli da æiviteusko povezani s Njime. ... Odbacite sve πto je lakoumno. Nemojtemisliti da baπ morate sudjelovati u ovom ili onom zadovolj-stvu. OdluËite se za Gospodnju stranu. ... »vrsto se uhvatiteza ruku boæanske sile. ... Zapregnite svoje navike. Stavite nasebe i uzde i kolan. Recite: “Volim Gospodina i zato sam odluËiouporabiti svaki djeliÊ svoje inteligencije u Njegovom djelu.”

Ako stanete pod krvlju poprskanu zastavu kneza Emanuelavjerno obavljajuÊi svoju sluæbu, nikada neÊete morati popus-titi kuπnji; jer uz vas stoji Onaj koji vas moæe odræati da nepadnete. (MS 8, 1899.)

22

14. sijeËnja

Pogledaj i æivi!“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako morabiti podignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njegaima æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15)

Ista pouka koju je Krist u pustinji preko Mojsija uputiosinovima Izraelovim, namijenjena je svim duπama koje patepod prokletstvom grijeha. Iz uskovitlanog oblaka Krist se ob-ratio Mojsiju i rekao mu da naËini mjedenu zmiju, da je stavina motku i pozove sve koje su ujele ognjene zmije da pogle-daju i da æive. ©to bi se dogodilo da su, umjesto da pogledajukao πto im je Krist rekao, kazali: “Ne vjerujem da bi mi po-gled na zmiju mogao donijeti ikakvo dobro. Previπe patim odujeda ovih ognjenih zmija!” Cilj koji se ovdje htio postiÊi bioje posluπnost, neograniËena i slijepa posluπnost, bez oklijeva-nja i raspitivanja o razlozima ili znanstvenim temeljima zatra-æenog Ëina. Krist je rekao: “Pogledaj i æivi!”

Mi æelimo imati jasnu sliku o tome πto nama Isus znaËi.Mi æelimo steÊi jasan uvid u pobjede koje je postigao za nas.On je razoruæao poglavarstva i vlasti i javno ih izloæio ruglu(Koloπanima 2,15). On je polomio okove groba i iziπao da po-novno uzme svoj æivot koji je poloæio za nas. On je iziπao navisinu, doveo je roblje i primio darove za ljude (Psalam 68,18).Sve te patnje podnio je radi nas. ... On Êe biti naπ pomoÊnik,bit Êe naπe utoËiπte u vrijeme potrebe. On Êe se otkrivati unaπem krπÊanskom iskustvu kao potpuno dovoljan, prisutni Spa-sitelj.

Samo pogledaj i æivi! Mi sramotimo Boga kada ne iziemoiz mraËnog podruma sumnje u gornju sobu nade i vjere. KadaSvjetlo zasja u svojem punom sjaju, uhvatimo se za Isusa KristamoÊnom rukom vjere. Nemojte viπe gajiti sumnje, ulijevati ihu druge umove i tako postati Sotonin predstavnik koji sije sjemesumnje. Govorite o vjeri, æivite u vjeri, njegujte Boæju ljubav;posvjedoËite svijetu o svemu πto vam Isus znaËi. UzvisiteNjegovo sveto ime. Govorite o Njegovoj dobroti; govorite o Nje-govoj milosti, govorite o Njegovoj moÊi. (MS 42, 1890.)

23

15. sijeËnja

Uzviπenije mjerilo“Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uniπti. Jasam doπao da ovce imaju æivot i da ga imaju u izobi-lju.” (Ivan 10,10)

Kakvo je izobilje izraæeno rijeËima: “Ja sam svjetlo svijeta”!(Ivan 8,12) “Ja sam kruh æivota.” (Ivan 6,35) “Ja sam put,istina i æivot.” (Ivan 14,6) “Ja sam pastir dobri.” (Ivan 10,14)“Ja dooh da imaju æivot i izobilje.” (Ivan 10,10) Taj æivot jeono πto moramo imati, i moramo ga imati u izobilnijoj mjeri.Bog Êe udahnuti taj æivot u svaku duπu koja umire sebi i æiviKristu. Ali potrebno je potpuno odricanje od sebe. Ukoliko seto ne dogodi, mi Êemo nositi u sebi zlo i uniπtiti svoju sreÊu.Meutim, kada se naπe “ja” razapne, Krist æivi u nama i silaDuha prati sve naπe napore.

Æeljela bih da budemo ono πto bi Bog htio da budemo —potpuno svjetlo u Gospodinu. Mi trebamo dostiÊi uzviπenije mje-rilo, ali to nikada neÊemo postiÊi sve dok svoje “ja” ne poloæi-mo na oltar, sve dok ne dopustimo da nama upravlja SvetiDuh oblikujuÊi nas i preobraæavajuÊi u boæansku sliku. ...

Svakoga dana moramo se iznova posveÊivati Boæjoj sluæ-bi. Moramo doÊi Bogu u vjeri. ... Moramo se poniziti pred Bo-gom. Prvo se moramo pozabaviti sobom. Duboko ispitujmo svojesrce. Ispitujmo ga da vidimo πto spreËava slobodan pristup Boæ-jemu Duhu. Mi moramo primiti Svetoga Duha. Tek tada Êe-mo imati snage pobjeivati s Bogom.

Samo pristupanje istini nije dovoljno. Svakoga dana mimoramo æivjeti u istini. Moramo se potpuno okruæiti Bogom,Njemu predati sve. Nije dovoljno samo sluπati velike i sveËa-ne istine Boæje rijeËi. Moramo sebi postaviti pitanje: “Prebivali Krist vjerom u mojem srcu?” Samo On nam moæe ukazatina naπe potrebe, samo On nam moæe otkriti dostojanstvo i slavuistine. Na ærtveniku gdje prinosimo samoga sebe — a to jemjesto za susret naπe duπe s Bogom — mi primamo iz Boæjeruke nebesku baklju koja ispituje srce otkrivajuÊi njegovu velikupotrebu da Krist u njemu prebiva. (MS 9, 1899.)

24

16. sijeËnja

Jaki u Gospodinu“Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahveje πtit æivota moga: pred kime da strepim? Nek se vojskaprotiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat planeprotiv mene, i tada sam pun pouzdanja.” (Psalam 27,1.3)

Mi prolazimo kroz neprijateljsku zemlju. Neprijatelj vre-ba sa svih strana da sprijeËi naπe napredovanje. On mrzi Bogai sve koji Ga slijede i nose Njegovo ime. Ali naπi su neprija-telji istodobno i Gospodnji neprijatelji; pa iako su jaki i vje-πti, Kapetan naπeg spasenja, koji nas vodi, moæe ih pobijediti.I kao πto Sunce rasprπuje oblake, tako Êe i Sunce pravedno-sti ukloniti prepreke koje ometaju naπe napredovanje. Mi mo-æemo razvedriti svoju duπu gledajuÊi ono πto je nevidljivo, onoπto Êe nas razveseliti i oæiviti na naπem putu. ...

Ako prionemo uz Njega æivom vjerom govoreÊi zajedno sJakovom: “NeÊu te pustiti!” (Postanak 32,26); ako se budemomolili: “Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha neuzmi od mene” (Psalam 51,11), na nas Êe se odnositi obeÊa-nje: “Nikada te neÊu ostaviti ni zaboraviti!” ...

»itali smo izvjeπtaj o nekom plemenitom kraljeviÊu kojije sliku svojeg oca uvijek nosio blizu srca, koji bi u trenucimakada je prijetila opasnost da ga zaboravi uzimao sliku i govo-rio: “Ne dopusti mi da uËinim bilo πto nedostojno takvoga oca!”Bog od nas kao krπÊana ima pravo oËekivati da Ga nikada,nikada, ni za trenutak ne izgubimo iz vida. Kao Njegova dje-ca, koja su to postala posvojenjem, kako se moramo truditisaËuvati u sjeÊanju Njegovu sliku i niπta ne Ëiniti Ëime bismoumanjili ili osramotili svoje sveto zvanje jer se ubrajamo uËlanove kraljevske obitelji. Bog nas je naËinio kao Ëasne su-dove, pripremljene za svako dobro djelo. “Narod koji sam sebisazdao moju Êe kazivati hvalu.” (Izaija 43,21) Boæji narod jenazvan krunom, draguljem. Sotona bi rado oteo Boæje blago,ali ga je Bog tako osigurao da Sotona ne moæe doprijeti donjega. “U Jahvinoj Êeπ ruci biti kruna divna, i kraljevski vije-nac na dlanu Boga svog.” (Izaija 62,3) Mi smo sigurni, savr-πeno sigurni od neprijateljevih lukavstava sve dok budemo nje-govali nepokolebljivo povjerenje u Boga. (Letter 8, 1873.)

25

17. sijeËnja

Aneli Êe nas Ëuvati“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svimputima tvojim.” (Psalam 91,11)

O, kada bismo samo mogli shvatiti koliko je Nebo blizuZemlji! I kada djeca, roena na Zemlji, to ne znaju, anelisvjetla su s njima, kao njihovi pratioci, jer su nebeski vjesni-ci poslani da sluæe onima koji Êe baπtiniti spasenje.

Tihi svjedoci Ëuvaju svaku æivu duπu trudeÊi se da je zado-biju i privuku Kristu. Aneli nikada ne prepuπtaju onoga kojije izloæen kuπnji da padne kao plijen neprijatelja koji bi uni-πtio ljudske duπe kad bi mu se to dopustilo. Sve dok ima na-de, sve dok se ljudi ne usprotive Svetome Duhu na svoju vjeËnupropast, nebeske sile ih Ëuvaju. (MS 32a, 1894.)

O, kada bi svi mogli vidjeti naπeg dragog Spasitelja ona-kvog kakav je doista, kao Spasitelja! Neka Njegova ruka povuËeu stranu zavjesu koja zaklanja Njegovu slavu od naπih oËiju.On Êe se tada pokazati na mjestu visoku i uzviπenu. ©to Êemovidjeti? Naπega Spasitelja, ali ne u stanju opuπtenosti i nera-da. On je okruæen nebeskim silama, kerubinima i serafinima,deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela. Sva ta nebeska biÊa imajupred oËima neπto πto im je vaænije od svega ostaloga — neπtoza πto su posebno zainteresirana — Njegovu Crkvu u ovompokvarenom svijetu. ... Oni rade za Krista po Njegovom nalogu,da donesu potpuno spasenje svima koji svoj pogled podiæu premaNjemu i koji vjeruju u Njega. (7BC, 967,968)

Nebeski aneli su zaduæeni da paze na ovce na Kristo-vom paπnjaku. Kada se Sotona trudi da svojim lukavim zam-kama prevari i same izabranike, ovi aneli pokreÊu utjecajekoji Êe izbaviti kuπane duπe ukoliko posluπaju Gospodnju ri-jeË, ukoliko shvate u kakvoj se opasnosti nalaze i kaæu: “O,ne! Ne æelim upasti u tu Sotoninu zamku. Imam starijeg Bratana prijestolju Neba koji je pokazao da se njeæno brine za menei zato neÊu oæalostiti Njegovo srce puno ljubavi.” (7BC, 922)

ÆiveÊi usred tih sukobljenih sila, mi moæemo, uz pomoÊvjere i molitve, pozvati u pomoÊ povorku nebeskih anela kojiÊe nas saËuvati od svakog pokvarenog utjecaja. (Letter 258,1907.)

26

18. sijeËnja

ObeÊanja onima koji sluπaju“Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dræali mojSavez, vi Êete mi biti predraga svojina mimo sve naro-de — ta moj je sav svijet!” (Izlazak 19,5)

Ovo obeÊanje nije bilo dano samo Izraelu, veÊ i svima kojisu posluπni Boæjoj rijeËi. Oni koji æive usred opasnosti posljed-njih dana trebaju shvatiti da Êe upravo onako kao πto ih je upoËetku njihovog iskustva istina sjedinila sa Spasiteljem, za-Ëetnik i zavrπitelj njihove vjere dovrπiti svoje djelo koje je po-Ëeo u njima. Bog je vjeran, Onaj isti Bog koji nas je pozvaona zajedniπtvo sa svojim Sinom. Kada muπkarci i æene sura-uju s Bogom obavljajuÊi djelo koje im je On povjerio, oni idunaprijed iz snage u joπ veÊu snagu. Dok pokazuju jednostavnuvjeru, vjerujuÊi iz dana u dan da Êe ih Bog utvrditi u Kristu,On im govori kao πto je nekada govorio starom Izraelu: “Ta tisi narod posveÊen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj,izabrao da meu svim narodima koji su na zemlji budeπ nje-gov predragi vlastiti narod.” (Ponovljeni zakon 7,6)

Bog je sposoban i voljan voditi sve koji æele biti voeni.On æeli svakome uputiti pouku o Ëvrstom povjerenju, o nepo-kolebljivoj vjeri, o neograniËenom pokoravanju. On kaæe sva-kom pojedincu: “Ja sam Gospodin Bog tvoj. Hodi sa mnom ija Êu obasjati svjetloπÊu tvoju stazu.”

Meutim, Bog zahtijeva posluπnost svim svojim zapovije-dima. Jedini naËin da ljudi budu sretni jest da pokaæu posluπ-nost zakonima Boæjeg kraljevstva.

Æivot, sa svojim prednostima i svojim dostignuÊima, darje od Boga. Imajmo na umu da sve πto imamo dolazi od Njegai da treba potpuno i dragovoljno biti posveÊeno Njemu. Pavaoizjavljuje: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijed-nost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Go-spodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom,da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,8) Potrebno je da ærtvuje-mo svoje misli i volju ako æelimo biti jedno s Kristom u Bogu.Sve πto jesmo i πto imamo mora biti stavljeno pred Kristovenoge. (MS 17, 1899.)

27

19. sijeËnja

Naπa jedina sigurnost“Strah Ëovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu,nalazi okrilje.” (Izreke 29,25)

Vi ste sigurni jedino ako se uzdate u Boga. Imamo budnogneprijatelja protiv kojega se borimo. ... Krist je vidio da Ëo-vjek ne moæe svladati moÊnog neprijatelja svojom snagom izato je sam doπao iz nebeskih dvorova i umjesto Ëovjeka izdr-æao kuπnju u kojoj je Adam pao. ... Krist je pobijedio SotonuomoguÊujuÊi Ëovjeku da ga i sam svlada u Kristovo ime. Me-utim, pobjeda se moæe postiÊi samo u Kristovo ime, uz pomoÊNjegove milosti. Kada ste optereÊeni, pritisnuti kuπnjama, kadaosjeÊaji i æelje nepreporoenog srca prijete da vas svladaju,iskrena, vatrena, nametljiva molitva u Kristovo ime uËinit Êeda Isus stane uz vas kao vaπ pomoÊnik; Njegovim imenom vipostiæete pobjedu i Sotona biva svladan. ...

Pozivam vas da se neograniËeno oslonite na Boga. “Prematome, pokorite se Bogu! Oduprite se avlu, pa Êe pobjeÊi odvas! Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama! Greπ-nici, operite ruke! Vi s razdijeljenom duπom, oËistite srca!” (Ja-kov 4,7.8) KrπÊanski je æivot pun sukoba, samoodricanja i po-bjeda. To je stalna bitka i pokret. Svaki Ëin posluπnosti Kri-stu i svaka pobjeda postignuta nad samim sobom korak je upribliæavanju slavi i konaËnoj pobjedi. Uzmite Krista za svojegvodiËa i On Êe vas odvesti u sigurnost. Vaπ put moæe biti nera-van i trnovit, uspon strm, moæe zahtijevati ulaganje napora.Moæda Êete morati iÊi dalje iako ste umorni, iako Ëeznete zaodmorom. Moæda Êete se morati boriti iako ste nesigurni nanogama, nadati se iako ste obeshrabreni, ali s Kristom kaosvojim VodiËem ne moæete se izgubiti na putu koji vodi u vjeËniæivot. Ne moæe se dogoditi da ne sjednete na uzviπenu stolicupokraj svojeg VodiËa Ëije su noge prokrËile put pred vama, po-ravnale stazu vaπim nogama. Ukoliko se okrenete oholosti isebiËnom Ëastoljublju, isprva Êe vam sve izgledati privlaËno,ali Êe kraj svemu biti bol i tuga. Vi moæete slijediti sebiËnostkoja Êe vam mnogo obeÊavati, ali Êe zatrovati i zagorËati vaπæivot. Slijediti Krista je sigurno. On neÊe dopustiti da sile tameskinu makar jednu vlas s vaπe glave. Oslonite se na svojegOtkupitelja i bit Êete sigurni. (Letter 1b, 1873.)

28

20. sijeËnja

Svjetlo ili sjena?“Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, kojiod tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorkoslatkim Ëine, a slatko gorkim!” (Izaija 5,20)

Bog je svjetlo i u Njemu nema nikakve tame. Kada ne bibilo svjetla, ne bi bilo ni sjena. Ali, iako se sjena pojavljujedjelovanjem Sunca, ono je ne stvara. Neka prepreka Ëini dase pojavljuje sjena. Tako i tama ne proizlazi od Boga, ali jeposljedica nekog predmeta koji se postavio izmeu duπe i Bo-ga. ... Nepoπtovanje svjetla koje je Bog dao dovodi do neiz-bjeænih posljedica. Ono stvara sjenu, tamu koja je joπ tamnijazbog svjetla koje je bilo poslano. ... Ako se Ëovjek povlaËi odsvjetla i dokaza, ako se pokori Sotoninim zavodniËkim pozivi-ma, sam navlaËi zavjesu nevjerovanja oko sebe dok na krajuviπe ne bude mogao razlikovati svjetlo od tame. Kada bi do-bio joπ viπe svjetla i dokaza, joπ bi manje razumio ono πto jedobio. ©to bi bili veÊi dokazi, veÊa bi bila njegova ravnoduπ-nost. I sve bi to navelo prevarenu duπu da tamu nazove svje-tlom, a svjetlo zabludom. (MS 56, 1898.)

Sotona se neprestano trudi da navede ljude da odbaceistinu. Samo je korak od pravog puta do πirokog na kojemuSotona vodi i na kojemu je svjetlo tama, a tama svjetlo. ...Vrlo je opasno otvoriti svoje srce nevjerovanju, jer to udalja-va Boæjega Duha iz srca, dok sotonska priπaptavanja ulaze unjega. ... Mi moramo sprijeËiti ulazak sumnje i nevjerovanjau naπe srce. (Letter 104, 1894.)

“©to tko sije, to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7) Bog nikogane uniπtava. Svaki uniπteni Ëovjek uniπtio je sam sebe. KadaËovjek odbacuje ukore svoje savjesti, sije sjeme nevjerovanja,a ono donosi sigurnu æetvu. ...

“Niti su posluπali moj savjet, nego su prezreli svaku mojuopomenu. Zato Êe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vla-stitih savjeta. Jer glupe Êe ubiti njihovo odbijanje, a nemarÊe upropastiti bezumne. A tko sluπa mene, bezbriæan ostaje ispokojno æivi bez straha od zla.” (Izreke 1,30-33) (MS 56, 1898.)

29

21. sijeËnja

Nada za beznadne“Nek bezboænik svoj put ostavi, a zlikovac naume svoje.Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogunaπem, jer je velikoduπan u praπtanju. Jer misli vaπenisu moje misli, i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Jah-vina.” (Izaija 55,7.8)

Vaπa je misao da su vaπe pogreπke i prijestupi tako teπkida Gospodin neÊe prihvatiti vaπe molitve niti Êe vas blagoslo-viti i spasiti. ... ©to se viπe budete pribliæavali Isusu, to Êetegreπniji izgledati u svojim oËima, jer Êe vaπ pogled postati oπ-triji pa Êe se vaπa nesavrπenost vidjeti kao velika i odreenasuprotnost Njegovoj savrπenoj naravi. Ali nemojte se obeshrab-riti! To Êe vam biti samo dokaz da su Sotonine prijevare izgubilesvoju snagu; da oæivljujuÊi utjecaj Boæjega Duha djeluje na vasi da je nestalo vaπe ravnoduπnosti i nebrige.

Nikakve duboko ukorijenjene ljubavi prema Kristu ne moæebiti u srcu koje ne vidi i ne shvaÊa svoju greπnost. Duπa kojase preobrazila miloπÊu divit Êe se Njegovom boæanskom karak-teru; ali ako ne vidimo svoju moralnu izopaËenost, to je dokazda joπ nismo sagledali Kristovu ljepotu i savrπenstvo. ©to manjerazloga budemo vidjeli da cijenimo sebe, to Êemo viπe razlogavidjeti da cijenimo beskrajnu neporoËnost i ljepotu naπega Spa-sitelja. Pogled na naπu greπnost upuÊuje nas k Onomu koji nammoæe dati oprost. ... Bog ne postupa prema nama kako smr-tni ljudi postupaju jedni prema drugima. Njegove misli su mislimilosti, ljubavi, njeæne suÊuti. On nam kaæe: “Obilno Êu vamoprostiti, jer sam kao tamni oblak izbrisao vaπe prijestupe!” ...

Podignite svoj pogled, vi koji ste izmuËeni, kuπani i obes-hrabreni, podignite svoj pogled. ... Uvijek je dobro pogledatiprema Nebu; kobno je kada gledamo dolje. Ako gledate dolje,zemlja se ljulja i grËi ispod vas; niπta nije sigurno. Ali neboiznad vas je smireno i postojano i boæanska pomoÊ stoji naraspolaganju svakome tko se penje. Ruka Beskrajnoga pruæase preko nebeskih grudobrana da bi Ëvrstim stiskom obuhva-tila vaπu. MoÊni PomoÊnik je blizu da blagoslovi, podigne iohrabri i najjadnije i najgreπnije ukoliko pogledaju prema Njemus vjerom. Ali greπnik mora podiÊi svoj pogled! (RH, 17. veljaËe1885.)

30

22. sijeËnja

Nikada iskljuËen iz Boæjih misli“Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas.”(1. Petrova 5,7)

Da bi skrenuo naπ pogled na Boæju dobrotu, Krist naspoziva da pogledamo djela Njegovih ruku. On kaæe: “Pogledajteptice nebeske! Niti siju, niti æanju, niti sabiru u æitnice, i vaπih otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?”(Matej 6,26). ...

Iako su muπkarci i æene teπko sagrijeπili, ipak nisu zabo-ravljeni. Ruka koja odræava svjetove, odræava i jaËa i svojenajslabije dijete. Veliki Umjetnik, Ëija je vjeπtina daleko iz-nad vjeπtine bilo kojeg ljudskog biÊa, koji daje ljiljanu u poljunjeæne i prekrasne boje, brine se i o malom vrapcu. Nijedanod njih ne pada na zemlju bez Njegovog znanja. ...

Ako je cvijetu dana ljepota koja nadmaπuje Salomonovuslavu, kako bi se mogla izmjeriti vrijednost koju Bog pripi-suje svojoj otkupljenoj baπtini? Krist nam ukazuje na skrb kojupokazuje prema onome πto nestaje za samo jedan dan da binam pokazao koliku ljubav Bog mora osjeÊati prema biÊimakoja je stvorio na svoju sliku. ... On pred nama otvara knjigesvoje providnosti i poziva nas da proËitamo imena koja su unjoj zapisana. U toj knjizi svako ljudsko biÊe ima svoju stranicuna kojoj su zapisani dogaaji iz njegovog æivota. U Boæjim mi-slima ta imena nisu zaboravljena ni jedan jedini trenutak. Do-ista je prekrasna Boæja ljubav, prekrasna je Njegova briga obiÊima koja je stvorio. ...

Da bi mogao spasiti duπe ljudskih biÊa koja propadaju,On je dao dar takve vrijednosti da nitko ne moæe reÊi kako jemogao priloæiti i neki veÊi dar, dati neki veÊi prilog ljudskojobitelji. Njegov dar nije moguÊe izraËunati. I sve je to Bogdao da bi ljudi mogli biti proæeti boæanskom ljubavlju i do-brotom. Na taj naËin je omoguÊio da i najteæi grijeh moæe bi-ti oproπten ukoliko prijestupnik zatraæi milost, ukoliko predasebe, tijelo, duπu i duh, da bude preobraæen Boæjom miloπÊu ipretvoren u Njegovo obliËje.

Bog je radi Ëovjeka izlio cjelokupno blago Neba, i zauz-vrat oËekuje i traæi naπu potpunu odanost. (Letter 79, 1900.)

31

23. sijeËnja

Biti sliËan Kristu“Jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu!”(Koloπanima 3,3)

Isus æeli da budete sretni, ali vi ne moæete biti sretni akoidete svojim putem i slijedite pobude svojega srca. ... Naπezamisli i naπe posebnosti potpuno su ljudske i mi im ne smijemougaati niti im popuπtati. Naπe “ja” mora se razapinjati, ne svremena na vrijeme, veÊ svakoga dana, dok se naπe tijelo, umi duh moraju pokoriti Boæjoj volji. Boæja slava, savrπenstvo krπ-Êanskog karaktera, treba biti cilj, svrha naπeg æivota. Kristovisljedbenici trebaju oponaπati Krista i svojim raspoloæenjem.... SliËan Kristu treba biti naπa lozinka; ne sliËan svojem ocui majci, veÊ Isusu Kristu — sakriven u Kristu, odjeven u Kristo-vu pravednost, proæet Kristovim Duhom. Sve naπe posebne ka-rakteristike koje smo dobili naslijeem, stekli svojom popustlji-voπÊu ili pogreπnim odgojem moramo temeljito svladati, moramoim se odluËno usprotiviti. Ljubav prema Ëastima ili ohola samo-uvjerenost, sve to mora biti stavljeno na oltar. ...

Isus je naπ pomoÊnik; u Njemu i preko Njega mi moramopobijediti. ... Kristova milost Ëeka da je zatraæimo. On Êe namdati milosti i snage koliko god nam treba samo ako zatraæimood Njega. ... Kristova religija Êe vezati i ograniËiti svaku nesvetustrast, ojaËati naπu snagu, samosvladavanje i marljivost Ëaki u pitanjima svakidaπnjeg, uobiËajenog æivota navodeÊi nasda se nauËimo ekonomiËnosti, taktiËnosti i samoodricanju i iz-dræimo oskudicu bez gunanja. Kristov Duh u srcu otkrivatÊe se u karakteru, razviti u nama plemenite osobine i snage.“Dosta ti je moja milost!” — kaæe Krist (2. KorinÊanima 12,9).(Letter 25,1882.)

Bog je toliko uËinio da bi nam omoguÊio da budemo slobodniu Kristu, slobodni od robovanja loπim navikama i zlim sklono-stima. Dragi mladi prijatelji, zar neÊete nastojati biti slobodniu Kristu? Vi ukazujete na ovog ili onog takozvanog krπÊaninagovoreÊi: “U njega nemamo povjerenja! Ako je njegov æivot pri-mjer krπÊanstva, ne æelimo imati nikakve veze s njime!” Nemojtegledati na ljude oko sebe. Umjesto toga, pogledajte na jedanjedini savrπeni uzor, na Ëovjeka Isusa Krista! GledajuÊi Nje-ga, preobrazit Êete se u to isto obliËje! (YI, 21. kolovoza 1902.)

32

24. sijeËnja

Pribliæite se Isusu Kristu“Al’ Êu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicumoju: vodit Êeπ me po naumu svojem da me zatim uz-meπ u slavu svoju.” (Psalam 73,23.24)

Prije nego πto se prihvatite bilo kojeg ozbiljnog posla, imajtena umu da je Isus vaπ savjetnik i da je vaπa prednost da svesvoje brige prebacite na Njega. ... Nemojte Isusa nikada potis-kivati u pozadinu tako da ne spominjete Njegovo ime, da neskreÊete pozornost svojih prijatelja na Onoga koji je uz vasda vam bude savjetnik. Zar vaπi prijatelji ne bi na vas gledalis prijezirom kada bi oni bili uz vas, a vi ih nikada ne bisteni spomenuli? ...

Mnogi se æale da je Isus naizgled daleko od njih. Tko Gaje udaljio od njih? Zar se svojim naËinom ponaπanja niste od-vojili od Njega? On nije odbacio vas, veÊ ste vi odbacili Njegai uzeli sebi druge miljenike. ... Kada se odvojite od Njega, kadapoete za primamljivim glasom zavodnika, kada svoju ljubavpoklonite neËemu bezvrijednome, onda se nalazite u opasno-sti da izgubite svoj mir, povjerenje i oslonac u Bogu. ... Upravotada vam Sotona nameÊe misao da vas je Isus odbacio; alizar niste vi odbacili Njega? ... Mi se viπe ne usuujemo izgovoritiNjegovo ime svojim ustima i Njegova ljubav i uspomena naNjega umire u naπem srcu.

Hladni, formalistiËki vjernik onda kaæe: “Pa to bi znaËiloizjednaËiti Krista s drugim ljudskim biÊima!” Meutim, BoæjarijeË nas poziva da usvojimo upravo tu misao. Upravo nedo-stajanje tih praktiËnih, odreenih pojmova o Kristu mnoge spre-Ëava da steknu istinsko iskustvo u poznavanju naπega Gos-podina i Spasitelja Isusa Krista. To je i razlog πto se mnogiplaπe, sumnjaju i plaËu. Njihove zamisli o Kristu i planu spa-senja nejasne su, turobne i zbunjene. Da su ikada, kao David,imali Gospodina uvijek pred sobom... njihove bi stope uvijekbile na Ëvrstoj stijeni. Gledajte Isusa kako je raspet radi vas.Gledajte Ga oæaloπÊenoga zbog vaπih grijeha; a kada se moli-te, pokajte se i iskreno poæelite da Ga vidite kao svojeg Otku-pitelja koji vam opraπta grijehe, koji je spreman da vas blago-slovi, da Ëuje vaπe rijeËi priznanja. Ostanite u Njegovoj najveÊojblizini! (YI, 19. srpnja 1894.)

33

25. sijeËnja

Biblija je svjetiljka nozi mojoj“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”(Psalam 119,105)

“Najdivnija knjigo! Blistava svjetiljko Gospodnja!VjeËna zvijezdo! Jedino svjetloPrema kojemu se laa Ëovjekova moæe upravljatiNa moru æivota, i krenuti sigurno prema blaæenoj obali.”

Zar ova Knjiga — ova dragocjena riznica — ne bi trebalabiti uzdignuta i cijenjena kao najmiliji prijatelj? To je naπakarta na olujnim morima æivota. To je naπ vodiË koji nampokazuje put prema vjeËnim stanovima i karakter koji moramoimati da bismo mogli stanovati u njima. Nema nijedne drugeknjige Ëije bi prelistavanje moglo tako oplemeniti i ojaËati umkao πto je prouËavanje Biblije. U njoj Êe um pronaÊi teme naj-uzviπenijeg karaktera da na njima iskuπa svoje sposobnosti.Nema niËega drugoga πto bi tako pokrenulo sve naπe snagedovodeÊi ih u vezu sa zadivljujuÊim istinama otkrivenja. Naporda se shvate i ocijene te velike misli snaæi naπe umne snage.Mi moæemo kopati duboko u rudniku istine i prikupljati drago-cjeno blago da njime obogatimo svoju duπu. Tu moæemo nauËitipravi put kroz æivot. ...

Usko upoznavanje s Pismom oπtri naπu sposobnost raspo-znavanja, ojaËava naπu duπu protiv Sotoninih napada. Biblijaje maË Duha koji nikada neÊe iznevjeriti u sukobu s neprija-teljem. To je jedini pravi vodiË u svim stvarima koje se tiËuvjere i æivota. Razlog zaπto Sotona ima toliku vlast nad umomi srcem ljudi krije se u Ëinjenici da oni nikada nisu uËiniliBibliju svojim savjetnikom, πto sve svoje putove nisu ispitaliu svjetlu njezinih savjeta. Biblija Êe nam pokazati kojim pu-tem trebamo krenuti da bismo postali baπtinici slave. (RH, 4.sijeËnja 1881.)

Kada se srce otvori za Boæju rijeË, svjetlo s Boæjeg prijestoljaobasjat Êe duπu. Boæja rijeË, njegovana u srcu, darovat Êe Ëitate-lju riznicu znanja koje nema cijene. Njezina oplemenjujuÊa na-Ëela ostavit Êe na karakteru svoj peËat poπtenja i istinoljubi-vosti, umjerenosti i Ëestitosti. (YI, 31. prosinca 1907.)

34

26. sijeËnja

Istina u srcu“Put istine ja sam odabrao, pred oËi sam stavio odluketvoje.” (Psalam 119,30)

Boæja istina traæi muπkarce i æene koje Êe stajati na plat-formi istine bez kolebanja, koji Êe visoko uzdizati zastavu is-tine kako bi svi vidjeli na Ëijoj strani stoje. Njihovo opredje-ljenje mora biti jasno odreeno. Njihova srca trebaju biti ne-poroËna i sveta, osloboena pretvaranja i prijevare.

Istina mora pronaÊi svoje stalno boraviπte u vaπem srcu.I tada Êe, pod utjecajem Svetoga Duha, πiriti svoj utjecaj nasve πto govorite ili Ëinite. Trebate li se truditi da istinu dr-æite daleko od pogleda ljudi? Ne, ne, ni za trenutak! Moramoje poπtovati kao svetinju. Njezina naËela trebaju biti uzima-na u obzir u svim vaπim poslovnim pothvatima. Ona vamtrebaju biti savjetnik u svim vaπim teπkoÊama, vodiË na svimpodruËjima æivota, uvijek prisutna pomoÊ u vrijeme potrebe.U javnosti, u tajnosti, kada vas nijedno ljudsko oko ne moæevidjeti, kada vas nijedno uho osim Boæjega ne moæe Ëuti, is-tina treba usmjeravati vaπe misli i pticati vas na rijeËi i nadjela. (Letter 5b, 1891.)

Vi trebate pokazati svijetu da istina koju ispovijedate po-sveÊuje i oplemenjuje karakter, da navodi na marljivost i skrom-nost, da vas Ëuva od lakomosti, pretjerivanja i svake vrste nepo-πtenja. U svojim rijeËima pokazujte strpljivost i podnoπenje paÊete svakoga dana dræati propovijed o sili istine i obavljatiuspjeπnu sluæbu u Boæjem djelu. Neka nitko ne kaæe da vasistina koju ispovijedate nije uËinila drugaËijima od svjetovnihljudi. ... Nemojte pruæati ni najmanju priliku bilo kome daloπe govori o vaπoj vjeri samo zato πto vi sami niste posveÊeniistinom. (Letter 30, 1878.)

Kada naπ karakter oblikuje istina kakva je u Isusu, vidjetÊe se da je to doista istina. Kada je istinski vjernici budu raz-matrali, ona Êe rasti i postajati sve sjajnija blistajuÊi u svojsvojoj iskonskoj ljepoti. Kada je budu promatrali, vrijednostÊe joj rasti sjajeÊi u svojoj prirodnoj privlaËnosti, oæivljavajuÊii jaËajuÊi um, potiskujuÊi naπu sebiËnu grubost karaktera. OnaÊe uzdizati naπe teænje osposobljavajuÊi nas da dostignemo sa-vrπena mjerila svetosti. (MS 130, 1897.)

35

27. sijeËnja

Uæivanje u istini“UËi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, us-mjeri srce moje da se boji imena tvojega!” (Psalam 86,11)

Recite iz cijelog srca: “Hodit Êu u istini Tvojoj!” Svaka od-luka izraæena u strahu Boæjemu daje snagu namjerama i vje-ri. Ona nas potiËe i Ëini poniznima, ona nas jaËa i utvruje.“Hodit Êu u istini Tvojoj!” Istina zasluæuje naπe povjerenje, timviπe πto je svijet ispunjen bajkama. Upravo Ëinjenica da su uopticaju zablude i falsifikati sluæi kao najveÊi dokaz da neg-dje mora postojati i istina, prava istina. ...

Nije dovoljno da samo sluπamo istinu. Bog od nas zahti-jeva posluπnost. “Blago onima koji sluπaju rijeË Boæju i dræeje!” (Luka 11,28) “Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite.”(Ivan 13,17)

Mi moæemo hoditi uæivajuÊi u istini. Ona nam ne smijebiti ropski jaram, veÊ utjeha, ugodna vijest o velikoj radostikoja oæivljava naπe srce, ËineÊi da u svojim srcima pjevamo ipripijevamo Gospodinu. U utjesi Pisma mi imamo nadu. Krπ-Êanska nada nije potiπtena, bez utjehe. O, ne, ne! Ona nasne zatvara u tamnicu sumnji i strahovanja. Istina oslobaaone koji je vole i koji su posveÊeni njome. Oni hode u slavnojslobodi Boæjih sinova. (Letter 8, 1873.)

Mi koji tvrdimo da vjerujemo u istinu trebamo pokazivatinjezine rodove svojim rijeËima i karakterom. Mi moramo uz-napredovati u spoznaji Isusa Krista, u prihvaÊanju Njegoveljubavi prema Bogu i naπim bliænjima da bi nebesko sunËevosvjetlo zasvijetlilo u naπem svakidaπnjem æivotu. Istina moraprodrijeti u najdublje odaje naπe duπe, oËistiti sve πto nije uskladu s Kristovim Duhom, a prazninu popuniti osobinamaNjegovog karaktera koji je neporoËan, svet i neokaljan takoda sve pobude srca budu kao cvijeÊe, natopljene mirisom, ugod-nim mirisom, mirisom æivota na æivot. (MS 109, 1897.)

Upravo istina sakrivena u duπi Ëini Ëovjeka Boæjim. (MS1a, 1890.)

36

28. sijeËnja

Istina kao dragocjeno blago“Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku irazbor.” (Izreke 23,23)

Istina je dragocjena; ona izaziva vaæne promjene u æivotui karakteru πireÊi snaæan utjecaj na Ëovjekove rijeËi, ponaπa-nje, misli i iskustvo. (Letter 14, 1885.)

Religija Isusa Krista nikada ne poniæava primatelja. Kadazatekne muπkarce i æene kao tjelesne, obiËne, grube, neljuba-zne u rijeËima, oπtre u govoru, sebiËne i samoæive, istina pri-mljena u srce zapoËinje svoj proces proËiπÊavanja i opleme-njivanja. U rijeËima, u odijevanju, u svim navikama zapaæase promjena, pojavljuje se ono πto je ugodno Bogu. I tada ci-jeli svijet moæe vidjeti utjecaj istine u procesu preobrazbe.

Istina oplemenjuje ukus i posveÊuje prosuivanje. Ona uz-diæe i osposobljava, ona tiho i uporno kao kvasac obavlja svo-je djelo, sve dok pod utjecajem Svetoga Duha cijelo biÊe nebude oËiπÊeno i oblikovano kao sud za Ëast da onoga koji jeprimio istinu uËini sposobnim za druπtvo neporoËnih i bezgre-πnih anela. ...

Spasenje koje je za ljudski rod kupljeno uz tako beskraj-nu cijenu svaki vjernik treba Ëuvati u najdragocjenijem su-du. Ono πto ima takvu vrijednost uvijek treba visoko poπto-vati, a nipoπto obezvreivati ili spuπtati na svakidaπnju ra-zinu grubosti i neotesanosti onih koji nisu primili istinu. (MS3, 1891.)

Istina kakva je u Isusu nije hladna, beæivotna ni formal-na. ... Istina je puna topline, dokaza Isusove prisutnosti. ...

Mi imamo poruku koju moramo objaviti svijetu. Ona obu-hvaÊa i kriæ. Istina je neugodna jer zahtijeva samoodricanje iærtvovanje samoga sebe. Kako je, onda, bitno da oni koji noseistinu, kada je vjerno objavljuju, svakom svojom rijeËju i dje-lom pokazuju da ih pokreÊe Kristova ljubav. Istina je. ... uvi-jek divna i oni koji æive po istini kakva je u Isusu trebaju setruditi da je tako prikaæu da njezina ljepota doe do izraæa-ja. (MS 62, 1886.)

»uvajte istinu viπe od svega; nemojte je prodavati ni pokoju cijenu. (Letter 8, 1873.)

37

29. sijeËnja

Biblija je bez premca“RijeËi su Jahvine rijeËi iskrene, srebro prokuπano, odzemlje odvojeno, sedam puta oËiπÊeno.” (Psalam 12,6)

Biblija ne zaostaje ni za jednom drugom knjigom; ona jebez premca. Poznavanje i prihvaÊanje njezinog nauka donosiumu snagu i zdravlje. Da bi mogao shvatiti njezin nauk, uËe-nik mora steÊi poznavanje Boæje sveukupne volje. Boæja rijeËuËi muπkarce i æene kako da postanu sinovi i kÊeri Najviπe-ga. Nijedna druga knjiga, nikakvo drugo πtivo, ne moæe se izjed-naËiti s ovim; naËela koja ona zastupa, kao sila i narav njezi-nog Autora, doista su svemoÊna. Ona je u stanju pruæiti naj-viπe obrazovanje koje smrtni um moæe steÊi. (Letter 64, 1909.)

Nije za nas sigurno da se odvratimo od Svetog pisma ida samo povrπno prelistavamo njegove svete stranice. ... Za-pregnite svoj um da obavi visoku zadaÊu koja mu je postav-ljena i prouËavajte s odluËnim zanimanjem da biste moglirazumjeti boæansku istinu. Oni koji to Ëine, bit Êe iznenaenikada ustanove do kakvih se visina njihov um vinuo. (YI, 29.lipnja 1893.)

Vidokrug svih onih koji prouËavaju Boæju rijeË proπirit Êese. Viπe nego kod bilo kojeg drugog prouËavanja, ovo prouËa-vanje poveÊava sposobnost razumijevanja i svakoj Ëovjekovojosobini ulijeva novu snagu. Ono povezuje um sa πirokim, ople-menjujuÊim naËelima istine. Ono dovodi cijelo Nebo u uskuvezu s ljudskim umom udjeljujuÊi mudrost, znanje i razumi-jevanje.

BaveÊi se obiËnim πtivom, hraneÊi se spisima nenadah-nutih ljudi, um krælja i gubi svoju snagu. ... Razumijevanjese i nesvjesno prilagoava onomu πto mu je veÊ poznato; raz-matrajuÊi ono πto je prolazno, razum slabi, njegove snage sesmanjuju, i nakon nekog vremena postaje nesposoban da serazvija. ...

Cjelokupno znanje steËeno u ovom æivotu koji nam je po-klonjen kao vrijeme pripreme, koje nam moæe pomoÊi da obli-kujemo karakter koji Êe nas osposobiti za druπtvo svetih, isti-nsko je obrazovanje. Ono Êe donijeti blagoslov nama i drugi-ma u ovom æivotu i osigurat Êe nam buduÊi, vjeËni æivot s nje-govim neprolaznim bogatstvom. (MS 67, 1898.)

38

30. sijeËnja

Siguran lijek za duπu“On ti otpuπta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabo-sti tvoje.” (Psalam 103,3)

Krist nam je dao svoju RijeË da bi muπkarci i æene moglibiti obilno opskrbljeni lijekom protiv svih duhovnih bolesti.RijeË je probni kamen ljudskog karaktera. Ona ukazuje na bo-lest i propisuje lijek. U RijeËi se nalazi recept za svaku ljud-sku slabost. Jednostavne Boæje zapovijedi imat Êe iscjeljujuÊiutjecaj na um i cijelo tijelo. Ukoliko se uzimaju vjerom i vjer-no primjenjuju, njezini su lijekovi nepogreπivi. (MS 23, 1899.)

I pred najskromnijim se otvaraju obeÊanja Boæje rijeËi. Bogobjavljuje: “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπteod Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat Êe muje.” (Jakov 1,5) Nitko se neÊe vratiti prazan. »ovjek koji æiviod svake rijeËi Boæje, razvit Êe svoje umne i moralne sposob-nosti. Imat Êe jasnije razumijevanje od onoga koje je imao prijenego πto je svoje srce otvorio ulasku RijeËi æivota. Povezanevjerom sa æivim Izvorom mudrosti i znanja, umne sposobno-sti Êe se razvijati i rasti. Dok su snage uma bile pod vlaπÊuSotone, cijeli Ëovjek je bio izopaËen. Ali kada su sile istineprodrle u srce, pod njihovim se utjecajem naπlo cijelo biÊe. (MS23, 1899.)

Bog je progovorio svojim glasom preko svoje svete rijeËi.Njezine blagoslovljene stranice su pune pouka i æivota, uskla-ene s istinom. One su savrπeno pravilo ponaπanja. U njoj sudane pouke, objavljena naËela koja se odnose na sve okolno-sti u æivotu, iako neki posebni sluËaj nije spomenut. Nije ostaloneotkriveno niπta od onoga πto je bitno u cijelom sustavu vjerei pravilnog naËina ponaπanja. Svaka duænost koju Bog zahti-jeva od nas objaπnjena je. ... Nitko neÊe morati skrenuti s pravogputa ako krotko i poπteno uzme Bibliju kao svoj vodiË i uËinije svojim savjetnikom. (Letter 34, 1891.)

Budite sigurni u ovo: ukoliko budete prouËavali Boæju ri-jeË s iskrenom æeljom da dobijete pomoÊ, Gospodin Êe ispuni-ti svjetlom vaπu duπu. Bog Êe odobriti vaπe djelo i vaπ Êe utjecajbiti miris æivota na æivot. (AUCR, 1. listopada 1903.)

39

31. sijeËnja

Ispunite svoj um istinom“Ne uviam li, ti me sad pouËi, i ako sam kad neprav-du Ëinio, ubuduÊe ja Ëiniti neÊu!” (Job 34,32)

Uzmi svoju Bibliju i pojavi se pred svojim nebeskim OcemgovoreÊi: “Prosvijetli me, nauËi me πto je istina.” Gospodin Êeprihvatiti tvoju molitvu i Sveti Duh Êe utisnuti istinu u tvojuduπu. IstraæujuÊi Pismo za sebe, utvrdit Êeπ se u vjeri. Od najve-Êeg je znaËenja da neprestano istraæujeπ Pisma ispunjavajuÊisvoj um Boæjom rijeËju, jer Êeπ, moæda, biti odvojen od dru-πtva krπÊana i stavljen na mjesto na kojemu neÊeπ uæivati pred-nost da se sastajeπ s Boæjom djecom. Tebi je potrebno da bla-ga Boæje rijeËi staviπ u svoje srce da, kada se pojavi protivljenje,sve moæeπ ispitati u svjetlu Pisma. ...

Mi æivimo u posljednjem vremenu, kada ljudi prihvaÊajuzablude najteæe vrste i vjeruju u njih, dok istinu odbacuju.Mnogi su odlutali u tamu i nevjerovanje traæeÊi pogreπke uBibliji, unoseÊi praznovjerne izmiπljotine, nebiblijske teorije,spekulacije prazne filozofije; ali svaËija je duænost da teæi zatemeljitim poznavanjem Biblije. (ST, 6. veljaËe 1893.)

Istina je djelotvorna jedino kada se primijeni u svakidaπ-njem praktiËnom æivotu. Ukoliko Boæja rijeË osuuje neku na-viku kojoj se ti odajeπ, neki osjeÊaj koji gajiπ, neki duh kojipokazujeπ, nemoj se odvraÊati od Boæje rijeËi, veÊ od svojihzlih navika i dopusti Isusu da oËisti i posveti tvoje srce. Pri-znaj svoje mane i odbaci ih. (ST, 30. sijeËnja 1893.)

Nemoj samo prihvatiti istinu umom, a ne ispunjavati Kri-stove rijeËi. Istinu trebaπ primijeniti na samoga sebe; ona moramuπkarce i æene koji je prihvaÊaju dovesti do Stijene, da pad-nu na Stijenu i razbiju se. I tada Êe Isus moÊi oblikovati nji-hov karakter po uzoru na svoj boæanski. Ukoliko æelimo slu-πati Njegov glas, u naπem srcu mora zavladati tiπina. Bukakoju stvara naπe sebiËno “ja”, njegove æelje, njegovi uæici, sveto mora biti odbaËeno i mi moramo staviti na sebe odjeÊu po-niznosti, moramo zauzeti svoje mjesto kao ponizni uËenici uKristovoj πkoli. (RH, 31. listopada 1893.)

40

1. veljaËe

Neka nas Isus vodi“Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko nedolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)

O, kada bismo mi, koji smo gosti i doπljaci u ovoj stranojzemlji ... mogli shvatiti Krista, put, istinu i æivot! On kaæe:“Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Put koji je On obilje-æio tako je jednostavan i odreen da ga ni najveÊi greπnik,natovaren krivnjom, ne mora promaπiti. Nijedan uzdrhtalitraæilac ne mora doæivjeti neuspjeh u nalaæenju pravog putai u hodanju pod zrakama neporoËnog i svetog svjetla jer nastom stazom vodi Isus.

Put je tako uzan, tako svet da se na njemu ne moæe podno-siti grijeh, ali je pristup putu omoguÊen svima i zato nijednaoËajna, sumnjama muËena, uzdrhtala duπa ne mora reÊi: “Bo-gu uopÊe nije stalo do mene!” Svaka duπa je dragocjena u Nje-govim oËima. ... Kada se Sotona pobjedonosno izdavao za knezaovoga svijeta, kada je cijeli svijet proglaπavao svojim carstvom,kada smo svi mi bili pokvareni i uprljani grijehom, Bog je poslaosvojeg vjesnika s Neba, svojega jedinoroenog Sina, da objavisvim stanovnicima svijeta: “Ja sam osigurao otkupninu. Pro-krËio sam put spasenja svima onima koji propadaju. Pripre-mio sam povelju o slobodi za svakoga od vas, povelju koju jepotpisao Gospodin Neba i Zemlje. ...”

Niste Ga vi odbili prihvatiti zbog neke pogreπke u pravukoje vam je pribavljeno. Niste se odbili radovati u ljubavi kojaopraπta zbog toga πto milost, milosre i ljubav Oca i Sina nijebila dovoljno velika niti zbog toga πto vam nije u dovoljnojmjeri bila stavljena na raspolaganje. ... Ukoliko budete izgub-ljeni, to Êe biti samo zato πto niste htjeli doÊi Kristu da bisteimali æivot.

Bog Ëeka da izlije blagoslov oprosta grijeha, pomilovanjazbog bezakonja, dar pravednosti na sve koji povjeruju u Nje-govu ljubav i prihvate Njegovo spasenje. Krist je spreman re-Êi pokajanom greπniku: “Skidam s tebe tvoju krivicu.” (Zaha-rija 3,4-7) Krist je karika u lancu koji povezuje Boga i Ëovje-ka. Krv Isusa Krista je rjeËita molitva koja progovara u koristgreπnika. (MS 32a, 1894.)

41

2. veljaËe

»ovjek je dragocjeniji od zlata“UËinit Êu da Ëovjek viπe vrijedi nego zlato Ëisto, viπenego zlato ofirsko.” (Izaija 13,12 — DK)

Malo ljudi cijeni vrijednost Ëovjeka i slavu koja bi se vratilaBogu kada bi on njegovao i Ëuvao neporoËnost, poπtenje iplemenitost karaktera. ... Kratko vrijeme koje je ovdje Ëovjekudodijeljeno izuzetno je dragocjeno. Sada, dok vrijeme milostijoπ traje, Bog æeli ujediniti svoju snagu sa slaboπÊu smrtnogËovjeka. ... Oni koji istinski ljube Boga æeljet Êe tako usavr-πiti sposobnosti koje su dobili od Boga da budu na blagoslovbliænjima. I vrlo skoro vrata Neba πirom Êe se otvoriti da ihpropuste, a s usana Kralja do njihovih Êe uπiju doprijeti bla-goslov slave kao najljepπa glazba: “Doite, blagoslovljeni Ocamog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljenood postanka svijeta!” (Matej 25,34)

I tako Êe otkupljeni biti dobrodoπlicom doËekani u stano-vima koje je Isus pripremio za njih. Tamo im druπtvo neÊepraviti zloËinci sa Zemlje — laæovi, idolopoklonici ili nevjer-nici, veÊ Êe se druæiti s onima koji su pobijedili Sotonu i nje-gove zamke, koji su uz boæansku pomoÊ oblikovali savrπenkarakter. Svaka greπna sklonost, svaka nesavrπenost koja ihje muËila ovdje, uklonjena je Kristovom krvlju; savrπenstvo isjaj Njegove slave koja daleko nadmaπuje sjaj Sunca u njego-voj podnevnoj snazi njima je darovana. A moralna ljepota, savr-πenstvo Njegovog karaktera, prosijava kroz njih i po vrijed-nosti daleko nadmaπuje ovaj vanjski sjaj. Oni su bez maneoko velikog bijelog prijestolja sudjelujuÊi u dostojanstvu i pred-nostima anela.

“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudskosrce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.”(1. KorinÊanima 2,9) ImajuÊi u vidu slavnu baπtinu koju bimogao dobiti, “πto Ëovjek moæe dati u zamjenu za svoju duπu”?On moæe biti siromaπan a da ipak ima u sebi bogatstvo i do-stojanstvo koje mu svijet nikada ne moæe dati. Duπa, otkup-ljena i oËiπÊena od grijeha, koja je sve svoje sposobnosti posvetilasluæbi Bogu, ima neusporedivu vrijednost. (ST, 3. travnja 1884.)

42

3. veljaËe

Ja ne pripadam sebi“Kupljeni ste! Ne budite robovi ljudima!” (1. KorinÊani-ma 7,23)

Kako je prirodno πto smatramo sebe svojim vlastitim go-spodarima! Ali, nadahnuta RijeË izjavljuje: “Niste svoji!” “Ku-pljeni ste!” (1. KorinÊanima 6,19.20). ... U svojem odnosu premadrugim ljudskim biÊima, mi smo vlasnici svojih mentalnih ifiziËkih sposobnosti. U svojem odnosu prema Bogu, mi smoih samo pozajmili od Njega jer smo upravitelji Njegove milo-sti. ... Vrijeme se mora koristiti promiπljeno, ozbiljno, po upu-tama Svetoga Duha. Mi moramo shvatiti πto je pravo, a πtopogreπno u odnosu na imanje koje nam je povjereno, ali i nanaπe umne i tjelesne sposobnosti. Bog je stvarni gospodar svakogdara koji je dao na uporabu ljudskim biÊima. ... On Êe blago-sloviti pravilnu uporabu svakog dara koji je iskoriπten Njemuna slavu. Talent govora, pamÊenja, imanja, sve se to mora pri-kupljati da bi se Bog proslavio, da bi se unaprijedilo Njegovokraljevstvo. Bog nam je povjerio odgovornost nad svojim do-brima u vrijeme svoje odsutnosti. Svaki upravitelj ima svojuposebnu zadaÊu koju treba obaviti da bi se unaprijedilo Boæjekraljevstvo. Nitko nije od toga izuzet. (Letter 44, 1900.)

Mladi moraju nauËiti poπtovati sebe jer su kupljeni. (Letter117, 1898.)

Krist je svoju boæansku narav zaodjenuo ljudskom i pla-tio otkupninu za Ëovjeka; On æeli da Ëovjek vrijednost æivotakoji mu je na taj naËin osiguran procjenjuje po beskrajnoj cijenikoja je za njega plaÊena. (MS 23, 1899.)

Kao istinski obraÊena i preobraæena duπa imate prednostsluπati æivu Boæju rijeË i kao slobodno, novoroeno biÊe oba-viti najviπu sluæbu da biste se pokazali dostojni svetog povje-renja koje vam je Bog ukazao kada je poslao svoga jedinoro-enog Sina da umre za vas. Ukoliko vjerujete u Krista kaosvojeg Spasitelja, primit Êete svaku milost i bit Êete duhovnoosposobljeni da usavrπite svoj krπÊanski karakter. Pokaæite dacijenite ærtvu koja je prinesena zbog vas, smatrajte je odviπevelikom da biste sebi mogli dopustiti da iznevjerite ispovije-danje svoje vjere time πto Êete biti oblikovani i oformljeni popravilima ovoga svijeta. (MS 167, 1897.)

43

4. veljaËe

Otkupljeni Kristovom krvlju“Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sre-brom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca ba-πtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Kristakao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19)

Morate shvatiti da vi ne raspolaæete sami sobom da bisteugaali svojim prohtjevima. Vi ste Gospodnje vlasniπtvo. Kristvas je otkupio svojom krvlju. Vaπe tijelo treba biti posveÊenoGospodinu kao sud na Ëast. Ono je Kristovo otkupljeno vlasni-πtvo. I zato Ëuvajte svaku sposobnost, svaki ud kao orue pra-vednosti. Sotona æeli zavladati vaπim umnim sposobnostima,vaπom voljom, ali sve to pripada Isusu. Imajte uvijek na umu:“Ja ne pripadam sebi. Moram savjesno i na posveÊen naËinËuvati svaki dio Kristovog kupljenog vlasniπtva!” ...

Sotona vas moæe pokuπati vezati uz svoja kola kao nekubespomoÊnu duπu. Ali viËite u znak pobjede kojom vas je KristuËinio slobodnim biÊem. Nemojte sramotiti Boga nijednim iz-razom nedjelotvornosti i nesposobnosti da pobijedite potpuno,savrπeno i slavno u Kristu Isusu koji je umro da vas otkupi iuËini slobodnim Ëovjekom. Pobijedite, da, pobijedite! Stavitesvoju volju u svakom trenutku na stranu Boæje volje. Razmi-πljajte s mnogo nade i hrabrosti. U vjeri uskliknite protiv So-tone i, gledajuÊi na Isusa koji je zaËetnik i izvrπitelj vaπe vje-re, recite: “Isuse, moj Otkupitelju, ja sam slab. Niπta ne mogupostiÊi bez Tvoje pomoÊi. Zato vezujem svoju bespomoÊnu du-πu uz Tebe.” Onda se pozabavite miπlju da se nalazite u Kri-stovoj prisutnosti, da hodite s Bogom, da je vaπ æivot sakrivens Kristom u Bogu. ... I onda neÊete slaviti Sotonu zamiπljaju-Êi da ste slabi i bespomoÊni. Uzdignut Êete se u neporoËno isveto ozraËje. Primit Êete Svetoga Duha kao Utjeπitelja, kaoOnoga koji vas posveÊuje. ... Imat Êete smiren, spokojan duhu Bogu. ReÊi Êete: “Isus æivi i buduÊi da On æivi, i ja Êu æivjeti.On je pobijedio Sotonu radi mene i avao me ne moæe svladati.NeÊu osramotiti svojega Gospodina i Vou, veÊ Êu pobijeditiu Njegovo sveto ime i bit Êu i viπe nego pobjednik. (Letter 31,1893.)

44

5. veljaËe

Bog æeli svoje vlasniπtvo“Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, kojite sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; ime-nom sam te zazvao: ti si moj!’” (Izaija 43,1)

Krist je za svakog muπkarca i svaku æenu platio otkup-ninu. “Vi niste svoji jer ste kupljeni” dragocjenom krvlju Boæ-jega Sina. (MS 42, 1890.)

Bez obzira na to predajemo li mi sebe Bogu ili ne, pripa-damo Njemu. Vi niste svoji jer ste kupljeni. Mi smo Gospod-nji po stvaranju i Njegovi smo po otkupljenju. Zato nemamonikakvog prava misliti da moæemo Ëiniti πto nam je volja. SveËime se bavimo pripada Gospodinu. Mi nemamo nikakvog pravana sebe ni u Ëemu, pa Ëak ni na postojanje. Sav naπ novac,sve naπe vrijeme i sposobnosti, sve to pripada Bogu i sve namje pozajmljeno da moæemo dovrπiti djelo koje nam je On povjerio.On nam je dao zadaÊu: “Trgujte time dok se ja vratim!” (Lu-ka 19,13) (Letter 97, 1898.)

Nemojte uzeti sebi pravo da sluæite sebi i da budete ravno-duπni prema zahtjevima koje Bog ima od vas. Vi ste Njegovovlasniπtvo. ... Isus vas je otkupio po beskrajnoj cijeni. Vaπemisli moraju biti neporoËne; one pripadaju Gospodinu. Dajteih Njemu. Mi ne moæemo steÊi nikakve zasluge pred Bogom.Ne moæemo Mu dati niπta πto Njemu veÊ ne pripada. HoÊemoli uskratiti Bogu ono πto je Njegovo? Nemojte potkradati Bo-ga i davati svijetu vrijeme, sposobnosti i snagu koja pripadaNjemu! On traæi vaπu ljubav; dajte Mu je! Ona pripada Nje-mu. On traæi vaπe vrijeme; dajte Mu trenutak po trenutak.Ono je Njegovo. On traæi vaπe umne sposobnosti; dajte Muih! One pripadaju Njemu. ...

Gospodin æeli svoje vlasniπtvo. Kada smo dali Bogu duπu,tijelo i duh; kada smo svoje prohtjeve dræali pod kontrolomprosvijetljene savjesti, kada smo se borili protiv svake strastipokazujuÊi da svaki ud smatramo Boæjim vlasniπtvom koji trebasluæiti Njemu; kada su sve naπe sklonosti u skladu s Gospod-njim umom, usmjeravajuÊi se prema onome “πto je gore, gdjeKrist sjedi s desne strane Oca” — onda smo dali Gospodinuono πto Mu pripada. O, Boæe, “jer iz tvojih ruku primivπi, dalismo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) (Letter 23, 1873.)

45

6. veljaËe

Pazite na Boæje vlasniπtvo“Koji je sam sebe predao za naπe grijehe da nas izbaviod sadaπnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Bo-ga, Oca naπega!” (GalaÊanima 1,4)

Stajali ste Ga mnogo. “Proslavite, dakle, Boga svojim tije-lom.” (1. KorinÊanima 6,20) Ono πto biste mogli smatrati svo-jim, zapravo je Boæje. Brinite se o Njegovom vlasniπtvu. Onvas je otkupio uz beskrajnu cijenu. Vaπ um je Njegov. Kakvopravo bi imala bilo koja osoba da zlorabi svoje tijelo koje nepripada njoj samoj, veÊ Gospodinu Isusu Kristu? Kakvo bi zado-voljstvo itko smio imati u postupnom umanjivanju snaga tije-la i uma sebiËnim popuπtanjem sebi u bilo kojem obliku?

Bog je svakom ljudskom biÊu dao um. On æeli da budeuporabljen Njemu na slavu. ZahvaljujuÊi njemu, Ëovjek je ospo-sobljen da surauje s Bogom u naporima da se spase smrtnicikoji propadaju. Nitko od nas nema suviπnih snaga uma ili spo-sobnosti odluËivanja. Zato trebamo usavrπavati i vjeæbati svakusposobnost uma i tijela — ljudskog mehanizma koji je Kristotkupio — da bismo ga mogli najkorisnije uporabiti. Mi moramouËiniti sve πto je u naπoj moÊi da ojaËamo te sposobnosti jerje Bogu ugodno da postanemo Njegovi uspjeπniji i korisniji su-radnici. ...

U Izlasku Ëitamo da je Gospodin, u vrijeme kada je naredioIzraelcima da sagrade Svetiπte u pustinji, nekim ljudima daoposebne sposobnosti, talente i vjeπtine oblikovanja i da ih jeonda pozvao na rad. On Êe i s nama postupati na sliËan naËin... iako Êemo, moæda, morati poËeti svoje djelo u vrlo ograni-Ëenom opsegu, On Êe nas blagosloviti i umnoæiti naπe sposob-nosti kao nagradu za naπu vjernost. (MS 8, 1904.)

Krist je umro za vas, a vi trebate æivjeti za Boga. Nekase vaπe sposobnosti razmiπljanja oplemene, proËiste, posvete,i stave Bogu na raspolaganje. Gospodin zahtijeva posveÊenjecijelog biÊa. Um, kao i cijelo tijelo, treba se uzdiÊi i oplemeni-ti. Bog ima pravo na naπ um, duπu i tijelo. (MS 167, 1897.)

Nije u moÊi onih koji su uzeli na sebe Isusovo ime da Mudaju viπe od onoga πto je Njegovo. On je otkupio cijelog Ëovje-ka uz beskrajnu cijenu i mi smo Njegovo vlasniπtvo i sada iu vjeËnosti. (Letter 51b, 1894.)

46

7. veljaËe

Uzmi Boga za svojeg savjetnika“On koji osobno u svom tijelu naπe grijehe uznese na kriæda mi, umrijevπi svojim grijesima, æivimo pravednosti;on Ëijim ste modricama izlijeËeni.” (1. Petrova 2,24)

Krist je naπe grijehe ponio u svojem tijelu na drvo. ... Kolikije onda morao biti grijeh kada nijedno smrtno biÊe nije mo-glo postiÊi pomirenje? Koliko je moralo biti njegovo proklet-stvo kada ga je samo Bog mogao ukloniti? Kristov kriæ svje-doËi svakom Ëovjeku da je plaÊa grijeha smrt. ... O, svakakomora postojati neka snaæna zavodniËka sila koja zarobljavamoralne snage usmjeravajuÊi ih suprotno utjecajima BoæjegaDuha, zar ne? Ja vas preklinjem, kao Kristov izaslanik ... dabudete marljivi u traæenju Boæje milosti. Ona vam je potrebnasvakoga dana da ne biste Ëinili pogreπke u svojem æivotu. ...

Moæda smatrate da ste sposobni sami upravljati sobom,sami stvarati planove i ostvarivati ih po svojem prosuivanju.To je nesigurno za vas ili za bilo koga drugoga. Govorim oonome πto znam. Uzmite Boga za svojeg savjetnika. Traæiteod Njega da vas usmjerava. I neÊete Ga traæiti uzalud. ... Pre-klinjem vas, ne dopustite da ovi dragocjeni trenuci vremenamilosti prolaze bez vaπeg duhovnog napredovanja. Ni u ko-jem sluËaju nemojte dopustiti svojim moralnim snagama dazakræljaju. ... Nebo je sa svim svojim privlaËnostima pred va-ma, vjeËna slava koju moæete zadobiti ili izgubiti. ©to ÊeteuËiniti? Svojim æivotom i karakterom posvjedoËit Êete o izborukoji ste uËinili. Vrlo sam zabrinuta jer vidim da su mnogi rav-noduπni kada se radi o pitanjima od neprocjenjivog znaËenja.Oni su uvijek zaposleni poslovima manje vaænosti, a onaj je-dan uzviπeni posao izbacili su iz svojih misli. Oni se nemajuvremena moliti, nemaju vremena bdjeti, nemaju vremena istra-æivati Pisma. Oni su prezaposleni da bi mogli obaviti potreb-ne pripreme za buduÊi æivot. Oni nemaju vremena da se po-svete usavrπavanju svojega krπÊanskog karaktera niti ustraj-nom naporu da osiguraju sebi pravo na Nebo.

Ako imate vjeËni æivot, onda morate biti ozbiljni i raditiu tom smjeru. ... Proslavite Boga time πto Êete izabrati Nje-gov put, Njegovu volju. On Êe biti vaπ mudri savjetnik i vaπvjerni, nepokolebljivi prijatelj. (Leter 23, 1873.)

47

8. veljaËe

Uæe spuπteno s Neba“Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrtina kriæu.” (Filipljanima 2,8)

Izmjerite uæe, ako moæete, koje je spuπteno s Neba da bipodiglo Ëovjeka. Jedina procjena koju vam moæemo dati o du-æini toga uæeta upuÊuje nas na Golgotu. (Letter 23, 1873.)

Greπni Ëovjek ne moæe imati dom u Boæjem raju bez Janjetakoje je zaklano od postanka svijeta. Zar onda neÊemo uzdi-zati Kristov kriæ? ...

Aneosko savrπenstvo doæivjelo je neuspjeh na Nebu. Ljud-sko savrπenstvo doæivjelo je neuspjeh u Edenu, blagoslovlje-nom raju. Svi koji æele imati sigurnost na Zemlji ili na Nebumoraju gledati na Janje Boæje. Plan spasenja, koji je objavioBoæju pravednost i ljubav, pruæio je vjeËno jamstvo protiv iz-daje u bezgreπnim svjetovima, ali i meu onima koji Êe bitiotkupljeni krvlju Janjeta. Naπa jedina nada je savrπeno osla-njanje na krv Onoga koji moæe savrπeno spasiti one koji dolazek Bogu preko Njega. Kristova smrt na golgotskom kriæu naπaje jedina nada u ovom svijetu i bit Êe tema o kojoj Êemo ras-pravljati u svijetu koji Êe doÊi. O, mi stvarno ne cijenimo do-voljno vrijednost pomirenja! Da to Ëinimo, viπe bismo razgovaralio njemu. Boæji dar u obliku Njegovog ljubljenog Sina bio jeizraz Njegove neshvatljive ljubavi. Bilo je to najviπe πto je Bogmogao uËiniti da saËuva Ëast svojeg Zakona i da ipak spasiprekrπitelja. (5BC 1132)

Isus je stavio svoj kriæ u ravninu sa svjetlom koje dolazis Neba, jer se samo tu mogao sresti s Ëovjekovim pogledom.Kriæ se nalazi u istoj ravnini sa sjajem koji dolazi s Boæjeglica, tako da gledajuÊi kriæ ljudi mogu vidjeti i upoznati Bogai Isusa Krista kojega je poslao. GledajuÊi Boga, mi gledamoOnoga koji je predao svoju duπu na smrt. GledajuÊi kriæ, podi-æemo svoj pogled prema Bogu i prepoznajemo Njegovu mrænjuprema grijehu, ali i Njegovu ljubav prema greπniku, ljubavkoja je jaËa od smrti. Krst daje svijetu neoboriv dokaz da jeBog istina, svjetlo i ljubav. (5BC 1133)

48

9. veljaËe

Srediπte nade“A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kri-æem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni ra-zapet svijet i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14)

Kad biste uklonili kriæ od krπÊanina, to bi bilo kao da steuklonili Sunce koje rasvjetljava dan ili Mjesec i zvijezde s ne-beskog svoda po noÊi. Kristov kriæ pribliæava nas Bogu, po-miruje Ëovjeka s Bogom i Boga s Ëovjekom. Otac gleda na kriæ,na patnje kojima je predao svojega Sina da bi izbavio ljudskirod iz beznadnog jada i da bi ga privukao sebi. On gleda nakriæ sa samilosnim saæaljenjem oËinske ljubavi. Ljudi su kriæskoro potpuno izgubili iz vida, ali bez kriæa nema povezano-sti s Ocem, nema jedinstva s Janjetom usred nebeskog prije-stolja, nema dobrodoπlice zalutalima koji se vraÊaju na odba-Ëeni put pravednosti i istine, nema nade za prijestupnika nadan suda. Bez kriæa nema sredstva kojim bi se svladala silanaπeg silnog neprijatelja. Sva nada ljudskog roda zavisi od kriæa.(MS 58, 1900.)

Kada greπnik doe do kriæa i podigne pogled prema Ono-me koji je umro da ga spasi, moæe se radovati savrπenom ra-doπÊu jer su mu grijesi oproπteni. KleËeÊi pred kriæem, dosti-gao je najviπi poloæaj koji Ëovjek moæe postiÊi. Svjetlo spoznajeBoæje slave otkriva se na licu Isusa Krista; Ëuju se rijeËi oprosta:Æivi, o ti, greπniËe, æivi! Tvoje pokajanje je prihvaÊeno jer samja pronaπao otkupninu!

Preko kriæa mi uËimo da nas naπ nebeski Otac voli bes-krajnom i vjeËnom ljubavlju, da nas privlaËi k sebi dubokomsuÊuti koja daleko nadmaπuje Ëeænju majke za zalutalim dje-tetom. Moæemo li se Ëuditi πto je Pavao uzviknuo: “A ja samdaleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodinanaπega Isusa Krista!” I naπa je prednost da slavimo kriæ naGolgoti, naπa je prednost da sebe potpuno predamo Onomekoji je sebe predao za nas. I onda, sa svjetlom ljubavi kojablista s Njegovog lica, mi Êemo krenuti naprijed i odraæavatitu ljubav onima koji su u tami. (5BC 1133)

49

10. veljaËe

Djelotvornost Kristove krvi“Jer je krv ono πto ispaπta za æivot.” (Levitski zakonik17,11)

Krist je Janje koje je zaklano od postanka svijeta. Mnogimaje bilo tajna zaπto se u Starom zavjetu zahtijevalo tako mnogoærtava, zaπto je tako mnogo krvavih ærtava bilo poloæeno naærtvenik. Meutim, velika istina koja je morala biti uzdignu-ta pred oËima ljudi, upisana u njihov um i u njihovo srce bilaje da se “po Zakonu sve Ëisti krvlju” (Hebrejima 9,22). Svakakrvava ærtva prikazivala je “Jaganjca Boæjeg koji uzima grijehsvijeta” (Ivan 1,29).

Sam Krist je zaËetnik hebrejskog sustava bogosluæja kojeje svojim slikama i simbolima bilo sjena duhovnih i nebeskihstvarnosti. ... Mi danas æivimo u vremenu kada se simbol sreosa svojim ostvarenjem u ærtvi Isusa Krista za grijehe svijeta;mi æivimo u danima veÊeg svjetla, a opet, kako su rijetki lju-di koji imaju koristi od velike i vaæne istine da je Krist pri-nio dovoljnu ærtvu za sve! Ono πto je pravednost zahtijevala,Krist je uËinio kada je ærtvovao sebe, i “kako Êemo joj izbjeÊimi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje”? (Hebrejima 2,3)Svi oni koji odbace dar æivota, ostat Êe bez izgovora. (ST, 2.sijeËnja 1893.)

Hvala Bogu πto Onaj koji je prolio svoju krv za nas i daljeæivi pozivajuÊi se na nju, πto i dalje æivi da moæe posredovatiza svaku duπu koja Ga primi. “Ako priznajemo svoje grijehe,vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nasod svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Krv Isusa Krista Ëistinas od svakog grijeha. Ona govori glasnije od krvi Abelove,jer Krist uvijek æivi da moæe posredovati za nas. Uvijek imajmopred oËima djelotvornost Kristove krvi. Ova krv koja Ëisti idaje æivot, ako je prihvatimo æivom vjerom, naπa je jedina nada.Trebali bismo sve viπe cijeniti njezinu neopisivu vrijednost, jerona govori u naπu korist jedino ako vjerom prihvatimo njezi-ne zasluge ËuvajuÊi Ëistu savjest i imajuÊi mir s Bogom.

Ova krv oprosta, nerazdruæivo povezana s uskrsnuÊem iæivotom naπega Otkupitelja, simboliËki je prikazana kao ne-prekidna matica koja teËe od Boæjeg prijestolja kao rijeka æi-vota. (7BC 947,948)

50

11. veljaËe

Kristova ljudska narav kao zlatni lanac“Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bimogao suosjeÊati s naπim slabostima, nego jednoga kojije iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio.”(Hebrejima 4,15)

Krist je postizao svoje pobjede i bio posluπan kao ljudskobiÊe. Mi Ëinimo mnoge pogreπke kada svoje zakljuËke dono-simo na temelju svojih pogreπnih pogleda na ljudsku naravnaπega Gospodina. Kada Njegovoj ljudskoj naravi pridajemosilu koju Ëovjek ne moæe imati u svojim sukobima sa Sotonom,mi ruπimo savrπenstvo Njegove ljudskosti, Njegove uraËunatemilosti i sile koju daje svima koji Ga primaju vjerom.

Kristova posluπnost Ocu bila je ista posluπnost kakva sezahtijeva od Ëovjeka. »ovjek ne moæe svladati sotonske kuπ-nje bez boæanske sile koja se sjedinjuje sa svojim oruem. Takoje bilo i s Isusom Kristom; On se hvatao za boæansku silu.On nije doπao na naπu Zemlju da kao neki manji Bog budeposluπan veÊem, veÊ da kao Ëovjek bude posluπan Boæjem svetomzakonu i na taj naËin da nam postane uzor. Gospodin Isus jedoπao na naπ svijet ne zato da pokaæe πto Bog moæe uËiniti,veÊ πto Ëovjek moæe uËiniti kada vjeruje da mu Boæja sila moæepomoÊi u svakoj nevolji. »ovjek treba vjerom postati sudionikboæanske naravi i pobijediti svaku kuπnju kojoj je izloæen.

Gospodin sada zahtijeva da svaki Adamov sin i svaka nje-gova kÊi vjerom u Isusa Krista sluæi Njemu u ljudskoj naravikakvu sada imamo. Gospodin Isus Krist je premostio provalijukoju je stvorio grijeh. On je povezao Zemlju s Nebom, ogra-niËenog Ëovjeka s neograniËenim Bogom. Isus, Otkupitelj svi-jeta, mogao je dræati Boæje zapovijedi na isti naËin na koji ihljudski rod moæe dræati. (7BC 929)

Mi ne trebamo sluæiti Bogu kao da nismo ljudska biÊa,veÊ Mu trebamo sluæiti u naravi koju imamo, u naravi kojuje Boæji Sin otkupio; zahvaljujuÊi Kristovoj pravednosti, mi Êemostajati pred Bogom pomilovani, kao da nikada nismo ni sa-grijeπili. (5BC 1142)

Ljudska narav Boæjega Sina znaËi sve za nas. To je zlatnilanac koji naπu duπu povezuje s Kristom i preko Krista s Ocem.(1SM 244)

51

12. veljaËe

Zastupnik pred Ocem“DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha. Aliako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca:Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)

Kako je paæljiv Gospodin Isus da nijednoj duπi ne pruæinijednu priliku da oËajava! Kako ograuje duπu od Sotoninihokrutnih napada! Ukoliko nas mnogostruke kuπnje iznenadei navedu na grijeh, On se ne odvraÊa od nas i ne ostavlja nasda propadnemo. Ne, ne, nije takav naπ Spasitelj. ... On je biokuπan u svemu kao i mi; i buduÊi da je bio kuπan, zna kakoda pomogne onima koji su izloæeni kuπnji. Naπ raspeti Gospodinmoli se za nas u OËevoj prisutnosti kod prijestolja milosti. Mise moæemo pozivati na Njegovu ærtvu pomirnicu i traæiti po-milovanje, opravdanje i posveÊenje. Zaklano Janje naπa je jedinanada. Naπa vjera podiæe pogled prema Njemu, hvata se za Njegakao za Onoga koji nam moæe dati potpuno spasenje i OtacprihvaÊa miris Njegove potpuno dovoljne ærtve. (7BC 948)

Ukoliko sagrijeπite i upadnete u grijeh, nemojte mislitida se viπe ne moæete moliti, veÊ joπ ozbiljnije traæite Gospodi-na. (Letter 6, 1893.)

Isusova krv silno i uspjeπno posreduje za one koji su otpali,za one koji su buntovni, za one koji grijeπe usprkos velikomsvjetlu i ljubavi. Sotona nam stoji s desne strane da nas op-tuæi, ali naπ Zastupnik stoji s desne strane Ocu da posredujeza nas. On nikada nije izgubio nijedan sluËaj koji Mu je biopovjeren. Mi se moæemo osloniti na svojeg Zastupnika jer namuraËunava svoje zasluge. ... On posreduje i za najniæe, najpo-tlaËenije i najnapaÊenije, za duπe koje su izloæene najveÊimnevoljama i kuπnjama. On se moli za nas podignutih ruku:“Gle, u dlanove sam te svoje urezao!” (Izaija 49,16) (7BC 948)

Voljela bih da mogu glasno objaviti radosnu vijest sve donajudaljenijih krajeva: “Ako tko i poËini grijeh, imamo zago-vornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika!” O, kakvog lisavrπenog otkupljenja! Kako je duboka ta velika istina — danam Otac radi Krista opraπta u istom trenutku kada to za-traæimo sa æivom vjerom, vjerujuÊi da je On to doista u stanjuuËiniti! (RH, 21. rujna 1886.)

52

13. veljaËe

Spona koja povezuje Boga i Ëovjeka“Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji ponjemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.”(Hebrejima 7,25)

Krist je spona koja povezuje Boga i Ëovjeka. On nam jeobeÊao da Êe se sam zaloæiti za nas ako prizovemo Njegovoime. On stavlja cjelokupne zasluge svoje ærtve na stranu moli-telja. Krist se zalaæe za Ëovjeka, a Ëovjek, kojemu je neophodnaboæanska pomoÊ, zalaæe se za sebe u prisutnosti Boga sluæeÊise snagom utjecaja Onoga koji je dao svoj æivot za svijet. Kadapred Bogom priznamo da prihvaÊamo Kristove zasluge, naπezalaganje dobiva miris. O, tko bi mogao pravilno cijeniti vri-jednost ove velike milosti i ljubavi! Kada se pribliæimo Boguuz pomoÊ Kristovih zasluga, bivamo odjeveni u Njegovu sve-ÊeniËku odjeÊu. On nas stavlja odmah pokraj sebe grleÊi nassvojom ljudskom rukom, dok se svojom boæanskom rukom hvataza prijestolje BeskonaËnoga. On stavlja svoje zasluge kao sla-tki miris u kadionicu u naπim rukama da bi tako podræao naπemolitve. On obeÊava da Êe Ëuti i usliπati naπe zahtjeve. (6BC1078)

Krist Êe posredovati za sve one koji izbjegnu robovanje isluæbu Sotoni da bi stali pod krvlju poprskanu zastavu knezaEmanuela. Krist, naπ Posrednik koji se nalazi s desne straneOca, uvijek nas ima na vidiku jer nam je isto tako vaæno danas podræava svojim posredovanjem kao πto je vaæno da nasizbavlja svojom krvlju. Kada bi nas ispustio iz svojih ruku ma-kar samo za trenutak, Sotona bi nas bio spreman uniπtiti.”(6BC 1078)

Dok se molitve iskrenih i poniznih uzdiæu prema Nebu,Krist govori svojem Ocu: “Ja Êu preuzeti njihove grijehe. Nekastanu pred Tebe nevini.” I dok preuzima njihove grijehe nasebe, ispunjava njihova srca slavnim svjetlom istine i ljubavi.(7BC 930)

Naπa potreba za Kristovim posredovanjem je stalna. Po-nizno srce treba iz dana u dan, od jutra do veËeri, upuÊivatisvoje molitve na koje Êe dobivati odgovore milosti, mira i radosti.“Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu ærtve hvale.” (Hebre-jima 13,15) (6BC 1078)

53

14. veljaËe

Bez mane u Kristovom savrπenstvu“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjestonas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednoπÊu Bo-æjom.” (2. KorinÊanima 5,21)

Pomilovanje i opravdanje jedno su te isto. Vjerom vjernikprelazi iz poloæaja buntovnika, djeteta grijeha i Sotone, na po-loæaj odanog podanika Isusa Krista, ne zbog svoje uroene do-brote, veÊ zato πto ga Krist prihvaÊa kao svoje dijete posvoje-njem. Greπnik dobiva oprost svojih grijeha zato πto je te grijehepreuzeo njegov Zamjenik i Jamac. Gospodin se obraÊa svojemnebeskom Ocu govoreÊi: “Ovo je moje dijete. Ja sam ga oslobodioprokletstva smrti dajuÊi mu svoju policu æivotnog osiguranja— vjeËni æivot — jer sam ja zauzeo njegovo mjesto i pretrpiopatnje zbog njegovih grijeha. On je postao moj ljubljeni sin.”Tako Ëovjek, pomilovan, odjeven u prekrasnu odjeÊu Kristovepravednosti, stoji bez mane pred Bogom. ...

OËevo je pravo da nam oprosti naπe prijestupe i grijehejer je Krist preuzeo na sebe naπu krivnju i izbavio nas uraËu-navajuÊi nam svoju pravednost. Njegova ærtva je potpuno za-dovoljila zahtjeve pravednosti. (6BC 1070)

Mnogi smatraju da im njihove karakterne mane onemo-guÊavaju da zadovolje mjerila koja je Krist postavio; ali sveπto takvi trebaju uËiniti jest da se na svakom koraku pokoremoÊnoj Boæjoj ruci; Krist ne ocjenjuje Ëovjeka prema koliËinidjela koja je uËinio, veÊ po duhu u kojemu je djelo obavljeno.

Kada vidi Ëovjeka kako podiæe terete trudeÊi se da ih nosiu poniznosti svojeg srca, ne uzdajuÊi se u sebe, veÊ oslanja-juÊi se na Njega, On njegovom radu dodaje svoje savrπenstvoi dovoljnost i Ëovjek tako biva prihvaÊen pred Ocem. Mi smoprihvaÊeni u Voljenome. Mane greπnika bivaju pokrivene savr-πenstvom i puninom Gospodina, naπe pravednosti. One kojiiskreno i dragovoljno, skruπena srca, ulaæu svoje skromne na-pore da zadovolje Boæje zahtjeve, Bog promatra s mnogo sa-milosti i njeæne ljubavi; on takve proglaπava posluπnom dje-com, i uraËunava im Kristovu pravednost. (Letter 4, 1889.)

54

15. veljaËe

Vjera koja opravdava“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom, po na-πem Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1)

Opravdanje vjerom za mnoge je tajna. Bog opravdava gre-πnika kada se pokaje za svoje grijehe. On gleda Isusa na kri-æu na Golgoti. ... On gleda na ærtvu pomirnicu kao svoju jedinunadu putem pokajanja pred Bogom — jer su prekrπeni zako-ni Njegovog kraljevstva — i vjerom u naπega Gospodina IsusaKrista kao Onoga koji nas moæe spasiti i oËistiti od svakogbezakonja.

Kristovo posredniËko djelo zapoËelo je s pojavom Ëovjeko-ve krivnje, patnji i bijede, Ëim je Ëovjek postao prijestupnik.Zakon nije bio ukinut da bi se Ëovjek opravdao i doveo u zajed-niπtvo s Bogom. Meutim, Krist je preuzeo sluæbu njegovogjamca i izbavitelja postajuÊi grijeh umjesto Ëovjeka, kako biËovjek mogao postati pravedan pred Bogom u Onome i prekoOnoga koji je bio jedno s Ocem. Bog moæe opravdati greπnikesamo kada im udijeli pomilovanje za grijehe, kada primi nasebe kaznu koju su zasluæili i kada se ponaπa prema njimakao da su stvarno pravedni i da nikada nisu ni sagrijeπili,udjeljujuÊi im svoju boæansku naklonost i postupajuÊi premanjima kao da su pravedni. Oni su opravdani samo uraËuna-tom Kristovom pravednoπÊu. Otac prihvaÊa Sina i ærtvom po-mirnicom svojeg Sina prihvaÊa i greπnika. ...

Ima na tisuÊe onih koji vjeruju u Evanelje i u Isusa Kristakao Otkupitelja svijeta, ali koji nisu spaπeni tom vjerom. ...Oni se ne kaju i nemaju one vjere koja se hvata za Kristakao svojeg Spasitelja koji im opraπta grijehe; njihovo ih vjero-vanje ne navodi na pokajanje. ...

Vjera koja opravdava uvijek prvo dovodi do istinskogpokajanja, a onda i do dobrih djela, koja su tada samo plodte vjere. Nema spasonosne vjere koja nema dobrih rodova. Bogje dao Krista naπem svijetu da postane zamjena za greπnika.»im se pokaæe istinska vjera u zasluge skupocjene ærtve po-mirnice, Ëim greπnik prihvati Isusa kao Spasitelja, tog trenutkaje opravdan pred Bogom zato πto je dobio pomilovanje. (MS46, 1891.)

55

16. veljaËe

PrihvaÊeni u Ljubljenome“Prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.Njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome.” (Efeæanima1,6)

Otac je svu Ëast dao svojem Sinu postavljajuÊi ga sebi sdesne strane, daleko iznad svih poglavarstava i vlasti. On jeizrazio svoju veliku radost i zadovoljstvo primajuÊi Raspeto-ga i okrunivπi ga slavom i ËaπÊu. I sve prednosti koje je daosvojem Sinu prihvaÊajuÊi ovo veliko pomirenje, dao je i svomenarodu. Oni koji su sjedinili svoje interese s Kristom u ljubavi,prihvaÊeni su u Ljubaznome. Oni su stradali s Kristom u tre-nucima Njegovog najdubljeg poniæenja, pa im je Njegovo pro-slavljanje vrlo vaæno jer su prihvaÊeni u Njemu. Bog ih volikao πto voli svojega Sina. Krist, Emanuel, stoji izmeu Bogai vjernika otkrivajuÊi Boæju slavu Njegovim izabranima, po-krivajuÊi njihove mane i prijestupe odjeÊom svoje neokaljanepravednosti. (6BC 1115)

“Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u do-brotu njegovu.” (Psalam 147,11) Meutim, samo na temeljuvrijednosti ærtve koja je prinesena za nas mi stjeËemo vrijednostu Boæjim oËima. Samo zahvaljujuÊi uraËunatoj Kristovoj pra-vednosti, postajemo dostojni u Boæjim oËima. On radi Kristadaje pomilovanje onima koji Ga se boje. On u njima ne vidipokvarenost greπnika, veÊ prepoznaje sliËnost sa svojim Sinomu kojega oni vjeruju. Samo na taj naËin bilo tko od nas moæebiti mio Gospodinu. “A svima koji ga primiπe dade vlast dapostanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan1,12)

©to Gospodin vidi da se karakter Njegovog ljubljenog Sinasavrπenije otkriva u Njegovom narodu, to i Njegovo uæivanjeu njima i radost zbog njih postaje veÊa. I sam Bog i cijeli ne-beski svemir raduju se zbog njih jer Krist nije uzalud umro.Greπnik koji vjeruje proglaπava se nevinim, dok se krivnja pre-nosi na Isusa Krista. Kristova pravednost stavlja se na raËunduæniku, a pokraj njegovog imena na listi obraËuna stoji na-pisano: “Pomilovan. VjeËni æivot.” (MS 39, 1896.)

56

17. veljaËe

Naπ Otkupitelj — kamen odabrani“Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, postavljam naSion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, teme-ljac. Onaj koji u nj vjeruje, neÊe propasti.” (Izaija 28,16)

Naπ Otkupitelj je “kamen odabrani”. Izveden je ispit, obav-ljena velika provjera, i to sa savrπenim uspjehom. U Njemusu se ispunile sve Boæje namjere za spasenje izgubljenog svi-jeta. Nikada temelj nije bio izloæen tako oπtrom ispitu i teæojprovjeri kao ovaj “kamen izabrani”. Gospodin Bog je znao πtoÊe sve temelj morati izdræati. Grijesi cijeloga svijeta bit ÊeprebaËeni na njega. Gospodnji izabranici bit Êe proslavljeni,nebeska vrata πirom otvorena za sve one koji Êe vjerovati ineiskazane ljepote Neba podijeljene pobjednicima.

“Kamen odabrani” je Krist, izloæen ispitu ljudske izopa-Ëenosti. Ti, o naπ Spasitelju, uzeo si na sebe breme; Ti si daomir i odmor; Ti si bio iskuπan, osvjedoËio si vjernike koji susvoje nevolje povjerili Tvojoj suÊuti, svoje tuge Tvojoj ljubavi,svoje rane Tvojoj sili iscjeljenja, svoje slabosti Tvojoj moÊi, svojuispraznost Tvojoj punoÊi; i nikada, nikada nijedna duπa nijebila iznevjerena. Isuse, koji si moj Kamen odabrani, Tebidolazim iz Ëasa u Ëas. U Tvojoj prisutnosti uzdiæem se iznadboli. “Kada klone srce moje, izvedi me na goru na koju se nemogu popeti.” (Psalam 61,2)

Naπa je prednost da uæivamo u slatkom zajedniπtvu s Bo-gom. Dragocjena je vjerniku Njegova krv pomirenja, dragocjenaje Njegova pravednost koja opravdava. “Za vas koji vjerujetedragocjen je!” (1. Petrova 2,7)

Kada razmiπljam o ovom zdencu æive sile iz kojega moæe-mo crpsti, æalim πto mnogi gube svoju radost koju bi mogliimati razmiπljajuÊi o Njegovoj dobroti. Mi trebamo biti sinovii kÊeri Boæje koji uzrastaju u sveti hram u Gospodinu. “Pre-ma tome, niste viπe tuinci i gosti, nego ste sugraani svetihi ukuÊani Boæji, nazidani na pravom temelju — na apostolimai prorocima, a zaglavni je kamen sam Isus Krist.” (Efeæani-ma 2,19.20) Ovo je naπa prednost. (RH, 19. oæujka 1895.)

57

18. veljaËe

Isus — naπ najbolji Prijatelj“Tko ima prijatelja valja da postupa prijateljski, jer imaprijatelja vjernijih od brata.” (Izreke 18,24 — DK)

Kako su rijetki oni koji neprestano promatraju nevidlji-voga Gosta, koji shvaÊaju da je On s njihove desne strane!Koliko je mnogo onih koji zanemaruju Njegovu prisutnost! Kadabismo prema drugima postupali kao prema Isusu, kako bi nasneuËtivima ljudi smatrali!

Pretpostavimo da je s nama neki prijatelj i da se usputsretnemo s nekim Ëovjekom kojemu posvetimo svu svoju po-zornost zanemarujuÊi prisutnost svojega prijatelja. Kakvo bimiπljenje ljudi imali o naπoj odanosti prijatelju ili o stupnjunaπeg poπtovanja prema njemu? A upravo tako mi postupamoprema Isusu. Zaboravljamo da je On naπ pratilac. Upuπtamose u razgovor i nikada ne spominjemo Njegovo ime. ... Razgo-varamo o svjetovnim poslovnim pitanjima, i tamo gdje to neranjava duπu, gdje je doista bitno, mi ne sramotimo Isusa, aliGa ipak sramotimo kada preπuÊujemo Njegovo ime u svojimrazgovorima s naπim prijateljima i poznanicima. On je naπ naj-bolji prijatelj i mi moramo traæiti prilike da govorimo o Nje-mu. ... On nam uvijek mora biti na vidiku. Naπi razgovori tre-baju biti takvi da ne vrijeaju Boga. (ST, 9. sijeËnja 1893.)

Znam da se u mnogim srcima javlja pitanje: “Gdje da na-em Isusa?” Ima mnogo onih koji æele Njegovu prisutnost, æeleNjegovu ljubav i Njegovo svjetlo, ali ne znaju gdje da traæeOnoga za kojim njihovo srce Ëezne. Isus se ipak ne skriva,nitko Ga ne treba uzalud traæiti. On sam kaæe: “Evo stojimna vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊiÊu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20)Isus nas poziva da traæimo Njegovu prisutnost; mi trebamootvoriti vrata svojega srca i pustiti Ga da ue. Meutim, OnneÊe stanovati u podijeljenom srcu. Ukoliko je ono u sluæbikneza ovoga svijeta, ukoliko sebiËnost i oholost ispunjavajunjegove odaje, neÊe biti mjesta za nebeskog Gosta; on se neÊenastaniti u nama ukoliko hram duπe nije ispraænjen i oËiπÊen.Ipak, nema razloga da doæivimo neuspjeh u svojem krπÊan-skom æivotu. Isus æeli u nama obaviti veliko djelo i cijelo Neboje zainteresirano za naπe spasenje.” (RH, 24. studenoga 1885.)

58

19. veljaËe

Isus nam je uvijek blizu“Ali im Isus odmah reËe: ‘Odvaæni budite! Ja sam, nebojte se!” (Matej 14,27)

Mislim o uËenicima u toj straπnoj buri; u Ëamcu kojim sepoigravaju snaæan vjetar i visoki valovi. Oni su obustavili svojenapore kao beznadne; i dok su gladni valovi nagovjeπtavalismrt, usred oluje vidjeli su svijetlu pojavu kako hoda po vr-hovima zapjenjenih valova. ... Usred huke vjetra mogao se Ëutiglas: “Odvaæni budite! Ja sam, ne bojte se!”

O, kako mnogi u ovo vrijeme opasnosti naporno veslajuda bi se suprotstavili valovima! Mjesec i zvijezde se ne videjer ih sakrivaju olujni oblaci; u oËaju i obeshrabrenju, mnogimeu nama kaæu: “Nema koristi! Naπi napori ne donose re-zultata. Propast Êemo. MuËili smo se veslanjem, ali bez ikak-vog uspjeha!” Isus je isto tako blizu nas usred oluja i nevoljakao πto je bio blizu svojih sljedbenika na Galilejskom jezeru.Mi moramo zadræati smireno, postojano, Ëvrsto, nepokoleblji-vo povjerenje u Boga. ... Sada moramo steÊi svoje vlastito isku-stvo u Ëvrstom oslanjanju na Boga. Krist je na palubi naπegabroda. Vjerujte da je Isus naπ kapetan, da Êe se On pobrinutine samo za nas, nego i za brod. ...

Te noÊi na tom Ëamcu uËenici su bili u πkoli u kojoj sutrebali steÊi svoje obrazovanje i biti osposobljeni za veliko djelokoje Êe poslije obavljati. MraËni Ëasovi nevolje zadesit Êe sva-koga kao dio njegovog obrazovanja za uzviπeniji posao, da biuloæio veÊe, posveÊenije napore. Oluja nije zadesila uËenike zatoda doæive brodolom, veÊ da ih iskuπa pojedinaËno. ...

Vrijeme naπeg πkolovanja brzo Êe se zavrπiti. Mi nemamovremena koje bismo mogli gubiti za πetnju kroz oblake sum-nji i nesigurnosti. ... Trebamo stati neposredno pokraj Krista.Neka nitko ... ne izbjegava teπke lekcije ili izgubi blagoslovoπtre stege. ...

Bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazimo u æi-votu, bez obzira na posao kojim se bavimo, imamo sigurnogVodiËa. Bez obzira na poloæaj koji zauzimamo, On je naπ sa-vjetnik. Bez obzira na svu naπu usamljenost, On je naπ prija-telj na kojega se uvijek moæemo osloniti. (Letter 13, 1892.)

59

20. veljaËe

Naπ veliki Uzor“Zato, sveta braÊo, koji ste dionici nebeskoga poziva, pro-matrajte poslanika i velikog sveÊenika naπe vjere, Isu-sa.” (Hebrejima 3,1)

Iznosim pred vas naπ veliki Uzor. ... On je isto tako stvarnodoæivljavao i pobjeivao Sotonine kuπnje kao i bilo koji od ljud-skih sinova. VeÊ u tom smislu On moæe biti savrπeni primjerËovjeku. On je uzeo na sebe ljudsku narav da bi se upoznaosa svim kuπnjama kojima je Ëovjek izloæen. On je uzeo na senemoÊi i osjeÊao æalosti Adamovih sinova.

“Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.” (Heb-rejima 2,17) On je osjeÊao i radost i æalost kao i oni. Njegovotijelo je bilo podloæno umoru kao i vaπe. Njegov um, kao i vaπ,mogao je biti zabrinut i muËen problemima. Ako vi imate teπ-koÊa, i On ih je imao. Sotona Ga je mogao kuπati, Njegovineprijatelji su Ga mogli muËiti. Vlasti su mogle muËiti Nje-govo tijelo, vojnici su Ga mogli razapeti; viπe od toga ne moguuËiniti ni nama. Isus je bio izloæen teπkoÊama, sukobima i kuπ-njama kao i ljudi. On je postao Zapovjednik naπeg spasenjastradanjem. On je nosio svoje breme bolje od nas jer ga jenosio bez gunanja, bez nestrpljenja, bez nevjere, bez srdnje;ali to nije nikakav dokaz da se muËio manje od bilo kojeg drugognapaÊenog Adamovog sina. ...

Razdoblje Njegovog djetinjstva i mladosti ostalo nam jerazmjerno nepoznato, ali je bilo izuzetno vaæno. On je u tojpovuËenosti polagao temelje zdravoj grai i æivahnom umu.Rastao je “i jaËao duhom” (Luka 2,52). Isus nam nije prikazankao Ëovjek koji se savio pod teretom godina dok je putovaojudejskim brdima. On je bio u snazi svoje muæevnosti. Isus jenekada bio u godinama u kojima se vi upravo nalazite.* Vaπeokolnosti, vaπa razmiπljanja u tom razdoblju æivota i Isus jeproπao. On vas razumije u tom kritiËnom razdoblju kroz kojeprolazite. On vidi opasnosti koje vam prijete. On je upoznat svaπim kuπnjama. On vas poziva da slijedite Njegov primjer.(Letter 17, 1878.)

* Ulomak iz pisma jednom mladiÊu.

60

21. veljaËe

Odraæavati Kristov lik“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledaloslavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijeksve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Ko-rinÊanima 3,18)

Ako budemo gledali na Isusa, razmiπljali o Njegovim vrli-nama, milosru i neporoËnosti, u naπoj Êe se duπi razviti izrazitaodbojnost prema svemu πto je greπno kao i snaæna teænja, gladi æe za pravednoπÊu. ©to viπe budemo upoznavali Isusa, toÊemo uspjeπnije prepoznavati slabosti i mane svojeg karakte-ra i tada, priznavajuÊi ih Isusu s istinskom skruπenoπÊu, sura-ivati s boæanskim silama, sa Svetim Duhom, da ih se oslobo-dimo. (Letter 10, 1893.)

Upravo Sveti Duh, Utjeπitelj, kojega je Isus obeÊao da Êeposlati na svijet, mijenja naπ karakter i usklauje ga s Kristo-vim likom, i kada se to dogodi, mi odraæavamo kao u ogledaluslavu Gospodnju. To znaËi da je karakter onoga tko se takougleda na Krista toliko sliËan Njegovom da ljudi promatrajuÊinjega vide Kristov karakter koji se odraæava kao u ogledalu.Neprimjetno za nas same mi se mijenjamo iz dana u dan isvoje putove i prohtjeve pretvaramo u Kristove putove i æelje,u ljupkost Njegovog karaktera. I tako rastemo u Kristu ne-svjesno odraæavajuÊi Njegov lik. (6BC 1097)

Ne moæemo skretati pogled s Krista i æivjeti Njegovim na-Ëinom æivota, veÊ Êemo se pribliæiti svojem savrπenom UzorurazgovarajuÊi o Njemu, razmiπljajuÊi o Njegovom savrπenstvu,trudeÊi se da oplemenimo svoj ukus i uzdignemo karakter mar-ljivim, ozbiljnim i ustrajnim naporima uz pomoÊ vjere i ljubavi.PoznavajuÊi Krista — Njegove rijeËi, Njegove navike i Njego-ve pouke i savjete — mi preuzimamo vrline karaktera kojismo tako uporno prouËavali i bivamo nadahnuti onim duhomkojemu smo se tako duboko divili. Isus postaje “zastavnik iz-meu deset tisuÊa”, koji je “sav od ljupkosti” (Pjesma 5,16).(6BC 1198,1199)

Kada duπa doe u usku vezu s velikim ZaËetnikom svjetlai istine, Njegov utjecaj Ëini da ona otkriva svoje pravo stanjepred Bogom. Tada nestaje sebiËnosti, oholost se gubi i Kristvelikim potezima upisuje svoj lik u duπu. (6BC 1099)

61

22. veljaËe

U ljubavi s Kristom“Uistinu takav nam je veliki sveÊenik i trebao: svet, ne-vin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika i uzviπenijiod nebesa.” (Hebrejima 7,26)

Kristov karakter bio je neusporedivo savrπen, sadræavaoje sve πto je Ëisto, istinito, lijepo i ugledno. Mi ne znamo daje ikada posjetio neku zabavnu priredbu ili plesnu dvoranu,ali je ipak imao savrπeno plemenito i dostojanstveno dræanje.Krist nije bio neznalica; odlikovao se visokim intelektualnimsnagama koje je imao joπ od samog poËetka svojeg æivota. Svojumladost nije troπio besposliËeÊi, na osjetilna zadovoljstva, po-puπtanje svojim prohtjevima ili na ono πto ne donosi nikakvekoristi. Nijedan Njegov trenutak, od djetinjstva do zrelosti, nijebio uzalud potroπen, nijedan pogreπno uporabljen. ...

Isus je bio bezgreπan i nije imao straha od posljedica gri-jeha. Osim u tome, Njegovo stanje je bilo jednako naπem. Vinemate nikakvih teπkoÊa koje se s istom teæinom nisu obru-πavale na Njega, nemate tuge koju Njegovo srce nije iskusilo.Njegovi su osjeÊaji mogli biti ranjeni zanemarivanjem, rav-noduπnoπÊu takozvanih prijatelja, jednako tako kao i vaπi. Jeli vaπ put trnovit? Kristov je bio deset puta trnovitiji. Jeste liojaeni? I On je bio. Kako je Isus savrπeno prikladan da bu-de naπ primjer! ...

Nadahnuti izvjeπtaj kaæe o Njemu: “A Isus je napredovaou mudrosti, u rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” (Luka2,52) Kako je rastao po godinama, tako je rastao i po znanju.Æivio je umjereno; svoje dragocjene trenutke nije rasipao nanekorisne uæitke. Imao je zdravo tijelo i bistre umne sposobnosti.Vi moæete razvijati svoje tjelesne i umne sposobnosti kao i svakodrugo mlado biÊe. Predmet Njegovog prouËavanja bila je Boæ-ja rijeË, kao πto bi trebala biti i vaπeg.

Uzmite Isusa kao svoje mjerilo. Oponaπajte Njegov æivot.Zaljubite se u Njegov karakter. Hodite kao πto je Krist hodio.Novi izvori otvorit Êe se vaπim intelektualnim sposobnostimai πiroka lepeza vaπim mislima kada svoje sposobnosti dovede-te u æivu vezu s onim πto je vjeËno, s onim πto je beskrajnouzviπeno i veliko. (Letter 17, 1878.)

62

23. veljaËe

Bogu neka bude slava“©imun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima kojisu pravednoπÊu naπega Boga, Spasitelja Isusa Krista, pri-mili istu dragocjenu vjeru kao i mi.” (2. Petrova 1,1)

Kako je ovo uzviπena tema za razmiπljanje — pravednostBoga i naπega Spasitelja Isusa Krista! Razmiπljanje o Kristui Njegovoj pravednosti ne ostavlja mjesta za samopravednost,za slavljenje sebe. U ovom poglavlju nema stajanja, veÊ samostalno napredovanje u svakoj fazi spoznavanja Isusa Krista. ...

Bogom se trebamo hvaliti. Prorok kaæe: “Ovako govori Jah-ve: Mudri neka se ne hvale mudroπÊu, ni junak neka se nehvali hrabroπÊu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tkose hvaliti hoÊe, neka se hvali time πto ima mudrost da menespozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravduna zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahve.” (Jeremija 9,23.24)...

Mi smo pozvani spoznaji Isusa Krista, a to znaËi spoznajislave i vrline. To je spoznaja savrπenstva boæanskog karakte-ra koji nam se otkrio u Isusu Kristu i tako nam omoguÊiovezu s Bogom. ... Ljudski um teπko moæe shvatiti koja je πirinai dubina i visina duhovnih dostignuÊa do kojih moæemo doÊikada postanemo dionici boæanske naravi. (YI, 24. listopada1895.)

ObraÊam se mladiÊima i djevojkama koji se æele dræatisamo jeftinih mjerila. O, kada bi Gospodin mogao utjecati nanjihov um da uvide πto je to pravo savrπenstvo karaktera! O,kada bi mogli upoznati vjeru koja kroz ljubav radi i Ëisti du-πu! Mi æivimo u danima opasnosti. Samo nam Krist moæe po-moÊi i dati nam pobjedu. Krist nam mora postati sve u svemu;On mora boraviti u naπem srcu; Njegov æivot mora strujatikroz nas kao πto krv struji venama. Njegov Duh mora postatisila koja nas oæivljava i Ëini da svojim utjecajem pokrenemodruge da postanu sliËni Kristu i sveti. (YI, 31. listopada 1895.)

Kada bi naπa mladeæ posluπala pravila objavljena u ovompoglavlju i primijenila ih u æivotu, kakav bi utjecaj mogla πi-riti na strani dobra! (YI, 31. listopada 1895.)

63

24. veljaËe

Najuzviπenija primjena naπihsposobnosti

“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Bo-ga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

Spoznati Boga i uæivati u Njemu najviπa je primjena Ëovje-kovih sposobnosti. On to moæe postiÊi jedino kada su njegoviosjeÊaji posveÊeni i oplemenjeni Kristovom miloπÊu. ... Kristje bio sjajnost slave i otisak biti svojega Oca. Sam Spasiteljje rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca!” (Ivan 14,9) UKristu je æivot duπe. U Ëeænji naπega srca za Njime, u naπimozbiljnim teænjama da dosegnemo Njegovo savrπenstvo, u na-πem æeljnom istraæivanju Njegove slave mi nalazimo æivot. Uzajedniπtvu s Njime mi jedemo kruh æivota.

Kada dopustimo manje vaænim pitanjima da zaokupe na-πu pozornost tako da zaboravimo Krista, da se odvratimo odNjega i prihvatimo druge suputnike, mi stavljamo svoje nogena put koji nas odvodi daleko od Boga i od Neba. Krist morabiti u samom srediπtu naπih osjeÊaja i tek tada Êemo æivjetiu Njemu, tek tada Êemo imati Njegov duh. ...

Od Ëega se sastoji sjajnost Neba? Od Ëega Êe se sastojatisreÊa otkupljenih?

Krist je sve u svemu! Oni Êe s neizrecivom radoπÊu pro-matrati Janje Boæje. Oni Êe pjevati pjesme zahvalnog slavlje-nja i oboæavanja Onome koga su voljeli i oboæavali ovdje. Tesu pjesme nauËili i poËeli pjevati joπ na Zemlji. Oni su se nauËilioslanjati na Krista dok su joπ oblikovali svoj karakter za Nebo.Njihova su srca bila usklaena s Njegovom voljom ovdje. Nji-hova radost u Kristu bit Êe u skladu s ljubavlju i povjerenjemkoje su nauËili imati u Njega ovdje. (RH, 30. svibnja 1882.)

Bog treba uvijek biti u naπim mislima. Mi moramo razgo-varati s Njime dok hodamo svojim putem, dok su naπe rukezaokupljene poslom. U svim namjerama i pothvatima u æivotuuvijek se moramo pitati: ©to bi Gospodin æelio da Ëinim? Kakobih mogao ugoditi Onome koji je dao svoj æivot u otkup zamene? I tako Êemo moÊi hoditi s Bogom kao nekada davnoHenok; i mi bismo mogli dobiti isto svjedoËanstvo koje je ondobio: da smo ugodili Bogu. (RH, 30. svibnja 1882.)

64

25. veljaËe

Nastavimo upoznavati Boga“Traæimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu do-lazak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπeproljetne πto natapa zemlju.” (Hoπea 6,3)

Mi moæda mislimo da razumijemo poneπto o istini i Bib-liji, ali otkrivenje istine daleko premaπuje sve πto naπ ograni-Ëeni pogled moæe obuhvatiti. Krist nas vodi. Kada budemo uzetina oblake da se sretnemo s Njime i uemo kroz biserna vratau Boæji grad, On Êe nas voditi na æivu vodu i cijelo Êe nasvrijeme uËiti i razgovarati s nama o onome πto bi nam otkriojoπ na Zemlji da smo to mogli shvatiti. Meutim, mi nismonapredovali dovoljno brzo. PreËesto smo se vraÊali natrag. Nismoiπli prema Nebu; i zato svjetlo koje bi nas obasjalo svijetlimzrakama nije moglo doprijeti do nas, jer nismo ni bili spremniza njega. Mi smo se povlaËili korak unatrag prema svijetu,prema svjetovnim zadovoljstvima, a onda kretali korak naprijedprema Nebu, pa opet korak natrag, pa opet korak naprijedprema Nebu.

Ukoliko budemo iπli naprijed da upoznamo Gospodina, sa-znat Êemo da je Njegov izlazak pripremljen kao zora. Mi zna-mo da nas jutarnja svjetlost prvo obasjava vrlo slabim zraka-ma, a onda se pojaËava sve dok vladar dana ne krene prekoneba u svoj svojoj slavi, u svoj svojoj ljepoti. ... Kada bi Boæjaslava od samog poËetka blistala onako kako bi Bog htio, mije ne bismo izdræali. ... Upravo zato je Krist i doπao odjevenu ljudsku narav. Mi ne bismo podnijeli pogled na Njega da jedoπao u svoj svojoj slavi. ...

Kada bismo sada krenuli naprijed i ako se ne bismo svremena na vrijeme povlaËili unatrag korak ili dva, pa moraliprikupljati svoje snage da krenemo dalje — mnogo je boljeda prikupljamo snage nego da ostajemo u stanju otpada i danastavimo otpadati, ali bih stvarno æeljela da ne gubimo toli-ko vremena i toliko snage — mi bismo spoznavali mnogo viπeo Bogu i o Nebu, upoznali bismo se mnogo bolje s dragocje-nom istinom i bogatim blagoslovima koje je Bog pripremio zanas kada bismo ih samo razumjeli. On je pripremio prekras-ne darove za nas. (MS 49, 1894.)

65

26. veljaËe

Pojas radosti“Okrenuo si moj plaË u igranje, skinuo kostrijet s menei opasao me radoπÊu.” (Psalam 30,12)

Mnogi meu onima koji traæe sreÊu bit Êe razoËarani usvojim nadama jer je traæe na pogreπnom mjestu. Istinska sesreÊa ne moæe naÊi u sebiËnom zadovoljavanju svojih prohtje-va, veÊ na putu duænosti. Bog æeli da Ëovjek bude sretan izato mu i daje propise svojega Zakona da bi poπtujuÊi njihimao radost u domu i izvan njega. Dok bude vjeran naËelimamoralne Ëestitosti i ponaπao se naËelno imajuÊi u vlasti svesvoje snage, neÊe se osjeÊati bijedno. Ako sve svoje izdankeobavije oko Boga, duπa Êe napredovati i cvjetati i usred nevjerei pokvarenosti. Ali mnogi koji stalno gledaju naprijed traæeÊisreÊu neÊe je primiti jer su, zanemarujuÊi male duænosti i maleljubaznosti u æivotu krπili naËela na kojima sreÊa poËiva. (RH,1. rujna 1885.)

Matica duhovnog æivota ne smije prestati teÊi. Voda saæivog zdenca mora biti u nama kao izvor koji teËe u æivot vjeËni,odnoseÊi sa sobom sebiËnost nepreporoenog srca. ... Mnogipodiæu zidove izmeu sebe i Isusa tako da Njegova ljubav nemoæe teÊi u njihovo srce, a onda se æale da ne vide Sunce pra-vednosti. Neka takvi zaborave na sebe i poËnu æivjeti za Isu-sa, i svjetlost Neba donijet Êe radost i u njihove duπe. ...

»injenica da je Isus umro da bi stavio sreÊu i Nebo u naπdomaπaj treba biti razlog za naπu stalnu zahvalnost. Ljepotakoja se prostire svuda oko nas u Boæjim djelima stvaranja kaoizraz Njegove ljubavi, treba unijeti radost u naπe srce. Mi samiotvaramo brane tuge ili radosti. Ukoliko dopustimo svojim mi-slima da budu zaokupljene nevoljama ili zemaljskim bezvri-jednim sitnicama, naπa Êe srca biti ispunjena nevjerovanjem,potiπtenoπÊu i mraËnim slutnjama. Ukoliko, s druge strane,svoju pozornost usmjerimo prema onome πto je gore, Isusovglas Êe nam govoriti o miru u naπoj duπi; gunanje Êe utihnuti;sumorne misli Êe se izgubiti u hvaljenju naπeg Otkupitelja.Oni koji se bave Boæjim velikim djelima milosti, koji ne zane-maruju ni Njegove manje darove, opasat Êe se pojasom rado-sti, pjevat Êe i pripijevati u svojim srcima Gospodinu. (RH,22. rujna 1885.)

66

27. veljaËe

Æivot sa svrhom“Blago onom kome je pomoÊnik Bog Jakovljev, kome jeufanje u Jahvi, Bogu njegovu.” (Psalam 146,5)

Vaπa jedina sigurnost i sreÊa krije se u nastojanju da KristauËinite svojim jedinim savjetnikom. Vi moæete biti sretni u Nje-mu Ëak i da nemate nijednog drugog prijatelja na cijelom πi-rokom svijetu. Vaπi osjeÊaji nemira i Ëeænje za domom ili usam-ljenosti mogu vam posluæiti na dobro. Vaπ nebeski Otac æelivas nauËiti da u Njemu naete prijateljstvo, ljubav i utjehukojima Êete zadovoljiti svoje najdublje Ëeænje i nade. ...

Nemojte se previπe uznemirivati ni zbog Ëega. Ispunjavajtesmireno svoje duænosti s kojima se susreÊete svakoga dana.»inite najbolje πto moæete; traæite od Boga da vam bude po-moÊnik. ... OsjeÊajte svakoga dana: “Ja svoj posao obavljamkao Bogu. Ne æivim sebi, da bih proslavio sebe, veÊ da bihproslavio Boga.” O, oslonite se na Isusa, a ne na svoje srce.Bacite svoje terete i same sebe na Njega. Ako ne osjeÊate ra-dost i smirenost, nemojte se razoËarati! Nadajte se i vjerujte!Vi moæete steÊi dragocjeno iskustvo u onome πto je Boæje. Bo-rite se protiv svojeg obeshrabrenja i sumnji sve dok ne postig-nete pobjedu u Isusovo ime. Nemojte njegovati tugu, oËaj ibeznae. ... Oslanjajte se na velika, sigurna Boæja obeÊanja.Oslonite se na ta obeÊanja bez ikakve sumnje. (Letter 2b, 1874.)

Vidjela sam da oni koji æive s odreenim ciljem, koji setrude da budu na korist i blagoslov svojim bliænjima, da uzvisei proslave svojeg Otkupitelja, spadaju meu istinski sretne ljudena ovoj Zemlji, dok su oni koji su nemirni, nezadovoljni, kojistalno traæe neπto ili provjeravaju neπto pokuπavajuÊi steÊi sreÊu,stalno nezadovoljni, razoËarani i puni prigovora. Njima stal-no neπto nedostaje i nikada nisu zadovoljni jer æive samo zasebe. Postavite sebi cilj da Ëinite dobro, da svoju ulogu u æivotuispunite vjerno. (Letter 17, 1872.)

Naite vremena da tjeπite srca svojih bliænjih, da blago-slovite svojim radosnim rijeËima nekoga tko se bori s kuπnja-ma i moæda nevoljama. BlagoslivljajuÊi tako druge svojim rado-snim rijeËima punima nade, ukazujuÊi im na Onoga koji nosinaπe terete, moæete i sami neoËekivano steÊi mir, sreÊu i utjehu.(Letter 2b, 1874.)

67

28. veljaËe

Neizreciva i proslavljena radost“Koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iakoga joπ ne gledate; klicat Êete od veselja neizrecivom iproslavljenom radosti.” (1. Petrova 1,8)

Krist je rekao: “Ako je tko æedan, neka doe k meni; ineka pije tko vjeruje u me.” (Ivan 7,38) Jeste li veÊ ispraznilizdenac? — Ne, on je neiscrpiv! »im osjetite svoju potrebu, mo-æete piti i ponovno piti. Zdenac je uvijek pun. A kada jednombudete pili iz toga zdenca, neÊete viπe pokuπavati svoju æeugasiti na razvaljenim zdencima ovoga svijeta; neÊete gledatiza tim gdje da pronaete najviπe uæivanja, zabave, zadovolj-stva i razonode. Ne, neÊete poπto ste pili s potoka koji veseligrad Gospodnji! I onda Êe vaπa radost biti potpuna. (RH, 15.oæujka 1892.)

Zaπto Kristova religija ne bi bila predstavljena onakvomkakva stvarno jest, puna privlaËnosti i sile? Zaπto ne bismopred svijetom predstavili privlaËnost Isusa Krista? Zaπto nebismo pokazali da imamo æivog Spasitelja, Onoga koji moæehoditi s nama kroz tamu kao i kroz svjetlo, Spasitelja na ko-jega se moæemo osloniti? ...

Mi smo veÊ vidjeli oblake koji su se navukli izmeu nasi Sunca, ali se nismo æalili niti smo oblaËili kostrijet iz stra-ha da viπe nikada neÊemo vidjeti Sunce. Nismo pokazivali za-brinutost zbog toga, veÊ smo Ëekali u πto je moguÊe vedrijemraspoloæenju da oblaci prou i da se ponovno pokaæe Sunce.Isto je tako i s naπim nevoljama i kuπnjama. Moæe izgledatikao da su nas oblaci zaklonili od sjajnih zraka Sunca praved-nosti; ali mi znamo da nam lice naπega Otkupitelja nije zau-vijek sakriveno. On nas gleda s ljubavlju i njeænom suÊuti.Zato ne odbacujmo svoje povjerenje, koje ima veliku nagradu,veÊ, kada se oblaci navuku i pokriju duπu, nastavimo svoj pogledusmjeravati tako da vidimo Sunce pravednosti i radujmo seπto imamo æivog Spasitelja. Mislimo o tome kako je prekra-sno bilo svjetlo u kojem smo uæivali; neka se naπe misli i daljebave Spasiteljem Isusom Kristom, i svjetlo Êe nas ponovno oba-sjati, a turobne misli se rasprπiti. Mi Êemo uæivati radost uKristu i pjevajuÊi nastaviti svojim putem prema gori Sionu.(RH, 15. oæujka 1892.)

68

1. oæujka

Krist — ljestve prema Nebu“I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba do-piru, i aneli Boæji po njima se penju i silaze.” (Postanak28,12)

Razmotrimo ove ljestve koje su bile pokazane Jakovu. ...Adamov grijeh prekinuo je vezu izmeu Neba i Zemlje. Svedo trenutka Ëovjekovog krπenja Boæjeg zakona postojala je slo-bodna veza izmeu Zemlje i Neba. Bili su povezani putem kojimje Bog mogao proÊi. Meutim, prijestup Boæjeg zakona poru-πio je i prekinuo taj put i Ëovjek se odvojio od Boga. ...

Svaka karika u lancu koji je povezivao Nebo sa Zemljomi Ëovjeka s beskrajnim Bogom naizgled je bila prekinuta. »o-vjek je mogao gledati prema Nebu, ali kako da ga dosegne?Ali blago svijetu! Boæji Sin, Bezgreπni, Savrπen u posluπnosti,postao je kanal kojim se izgubljena veza mogla obnoviti, putkojim se izgubljeni raj ponovno mogao steÊi. Uz pomoÊ Kri-sta, koji je postao Ëovjekov Zamjenik i Jamac, Ëovjek je mogaodræati Boæje zapovijedi. Mogao je obnoviti svoju odanost Bogui Bog ga je mogao prihvatiti. Krist je preuzeo ulogu ljestvi.“Ja sam vrata. Tko ue kroza me, spasit Êe se; on Êe ulazitii izlaziti i paπu nalaziti.” (Ivan 10,9). ...

Ljestve su postale sredstvo veze izmeu Boga i Ëovjeka.Uz pomoÊ tajanstvenih ljestvi Evanelje je propovijedano Ja-kovu. I kao πto su se ljestve prostirale od Zemlje i dopiraledo najviπeg Neba, i kao πto se Boæja slava vidjela iznad ljestvi,tako je i Krist u svojoj boæanskoj naravi dopro do Oca i biojedno s Ocem. I kao πto su ljestve, iako su vrhom dopirale doNeba, stajale na Zemlji, tako je i Krist uz pomoÊ Oca odje-nuo svoju boæansku narav u ljudsku i naπao se na Zemlji “kaoËovjek” (Filipljanima 2,7). Ljestve bi bile beskorisne kada sene bi oslanjale na Zemlju i kada vrhom ne bi dopirale do Ne-ba.

Bog se pojavio u slavi iznad ljestvi gledajuÊi sa suÊuti pre-ma zalutalom, greπnom Jakovu. ... Upravo je u Kristu Otacpogledao greπnog Ëovjeka. ... Polomljena karika bila je nado-mjeπtena. Bio je obnovljen put kojim umorni i natovareni Ëo-vjek moæe proÊi. Mogao je uÊi u Nebo i naÊi odmor i mir. (MS13, 1884.)

69

2. oæujka

Dragocjena riznica vjere“Milost vam i mir u obilju po pravoj spoznaji Boga inaπega Gospodina Isusa! Njegova boæanska snaga obda-rila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboænost,pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitomslavom i moÊi.” (2. Petrova 1,2.3)

“©imun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji supravednoπÊu naπega Boga, Spasitelja Isusa Krista, primili istudragocjenu vjeru kao i mi. Milost vam i mir u obilju po pravojspoznaji Boga i naπega Gospodina Isusa! Njegova boæanska sna-ga obdarila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboænost,pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavomi moÊi. ... Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊa-nim dobrima, da po njima ... postanete dionici boæanske naravi.”(2. Petrova 1,1-4)

“Ista dragocjena vjera” ... je istinska vjera. To nije nekabesplodna vjera. Istinska, spasonosna vjera dragocjena je riz-nica neprocjenjive vrijednosti. Ona nije povrπna. Pravedniciæive vjerom istinskim, duhovnim, kristolikim naËinom æivota.Upravo uz pomoÊ vjere Ëine korake, jedan po jedan, ljestva-ma napredovanja. Vjera se mora njegovati. Ona sjedinjuje ljud-sku narav s boæanskom.

Æivot posluπnosti svim Boæjim zapovijedima je æivot napre-dovanja, æivot stalnog koraËanja naprijed. Kada dragocjeni iza-branici proπire svoje poznavanje Kristovog posredniËkog dje-lovanja, oni Êe vidjeti i shvatiti i bogata obeÊanja koja se nudeKristovom pravednoπÊu. ©to Êe viπe boæanske milosti dobiva-ti, to Êe se ona viπe umnoæavati.

“Milost i mir” umnoæavat Êe se “pravom spoznajom Bogai naπega Gospodina Isusa”. U tome je izvor svake duhovnesnage; vjera se mora stalno pokazivati, jer sav duhovni æivotdolazi od Krista. Spoznaja Boga nadahnjuje nas vjerom u Njegakao u jedini kanal preko kojega se izlijevaju nebeski blago-slovi na duπu uzdiæuÊi, oplemenjujuÊi i ËisteÊi duπu koja se— poznavanjem Boga — uzdiæe do visokih dostignuÊa u slavii vrlini. “Njegova boæanska snaga obdarila nas je svime πtoje potrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onoga kojinas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (MS 13, 1884.)

70

3. oæujka

Poπtenje i znanje“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spo-jite poπtenje, s poπtenjem znanje.” (2. Petrova 1,5)

“Spojite sa svojom vjerom poπtenje!” Nikakvo obeÊanje nijeupuÊeno onima koji nazaduju. Apostol u svojem svjedoËenjuæeli pokrenuti vjernike da napreduju u milosti i svetosti. OniveÊ kaæu da æive u istini, da imaju spoznaju dragocjene vjere,da su postali dionici boæanske naravi. Ali ako se tu zaustave,izgubit Êe i milost koju su veÊ primili. ...

Bez ulaganja “sve revnosti” da se preËku po preËku pe-njemo ljestvama prema Bogu koji je na njihovom vrhu, nemani napredovanja u stjecanju mira i milosti i postizanju sveto-sti. Isus je rekao: “Trudite se da uete na uska vrata!” (Luka13,24) Sam Bog koji se nalazi na vrhu ljestava obiljeæio je putsvakom vjerniku. Svi njihovi napori bili bi uzaludni kada nebi postigli besprijekornost karaktera, praktiËno poznavanje Kri-sta posluπnoπÊu svim Njegovim zahtjevima. Oni koji imaju vjerumoraju se usrdno truditi da je pokazuju djelima. ...

“Spojite sa svojom vjerom poπtenje, s poπtenjem znanje!”— poznavanje istine kakva je u Isusu, poznavanje velikog planaspasenja! Nijedna duπa neÊe se moÊi izgovoriti zbog nepozna-vanja Boæjih zapovijedi i Zakona. Nitko se neÊe usuditi moljakatipred Boæjim prijestoljem: “Ja nisam poznavao istinu. Bio samu neznanju.” Gospodin nam je dao svoju RijeË da nam budevodiË i uËitelj, i buduÊi da imamo takvo nebesko prosvjetlje-nje, ne moæemo se izgovarati zbog neznanja. ...

Istina je aktivno, radno naËelo, koje oblikuje srce i æivottako da se nalazi u stalnom usponu. ... Na svakom korakuovog uspona volja dobiva novi poticaj za djelovanje. Moralnostanje postaje sve sliËnije umu i karakteru Isusa Krista. Krπ-Êanin koji napreduje stjeËe “vaæniju od znanja” milost i ljubav,jer boæanski uvid u Kristov karakter dobiva istinsku vlast nadnjegovim sklonostima. Samo onaj koji se ustrajno penje lje-stvama moæe cijeniti Boæju slavu koja se pokazuje iznad lje-stava; samo on moæe biti privuËen sve viπim, sve plemenitijimciljevima koje mu Krist otkriva. U to se moraju uloæiti svesposobnosti uma i tijela. (MS 13, 1884.)

71

4. oæujka

“Sa znanjem uzdræljivost”“Sa znanjem uzdræljivost, s uzdræljivoπÊu postojanost, spostojanoπÊu poboænost.” (2. Petrova 1,6)

Znanju se mora dodati suzdræljivost. “Ne znate li da utrkaliπtu svi trkaËi trËe, ali samo jedan dobiva nagradu! TakotrËite da je odnesete! Svaki se natjecatelj uzdræava u svim stva-rima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. Jastoga tako trËim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce,ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo ivuËem ga kao roba, da sam ne budem odbaËen poπto sam dru-gima propovijedao.” (1. KorinÊanima 9,24-27)

AtletiËari se radosno odriËu da bi se osposobili za najve-Êa optereÊenja svojih tjelesnih sposobnosti. Oni ne popuπtajuprohtjevima, veÊ sami sebi nameÊu stalna ograniËenja, suzdr-æavajuÊi se od hrane koja bi oslabila ili umanjila punu snagubilo kojeg njihovog organa. Meutim, ipak se bore “kao onajkoji mlati vjetar”, dok krπÊani sudjeluju u istinskom natjeca-nju. Sudionici u natjecanjima æele i neπto viπe od raspadlji-vih vijenaca. KrπÊani imaju pred oËima slavnu besmrtnu krunu,koja je neraspadljiva. U ovoj nebeskoj utrci ima dovoljno mjestaza svakoga da odnese nagradu. Nitko neÊe doæivjeti poraz akobude dobro trËao, ako bude trËao u skladu sa svjetlom kojega je obasjalo, sluæeÊi se sposobnostima koje je po svojem naj-boljem znanju odræavao u zdravom stanju. ...

Bilo koja navika ili obiËaj koji slabi æivce, umnu ili tjelesnusnagu, onesposobljava za prihvaÊanje sljedeÊe vrline koja do-lazi odmah nakon suzdræljivosti, a to je postojanost. ...

Nesuzdræljiv Ëovjek, koji poseæe za stimulansima — za pi-vom, vinom, æestokim piÊem, pravim Ëajem i crnom kavom,opijumom, duhanom, ili za bilo kojom drugom sliËnom tvarikoja potkopava zdravlje — ne moæe biti postojan. Prema tome,suzdræljivost je preËka na ljestvama na koju moramo stati prijenego πto svojem karakteru moæemo dodati vrlinu postojano-sti. U hrani, u odjeÊi, u radu, u redovnim satima, u zdravimvjeæbama mi se moramo rukovoditi znanjem koje smo duænisteÊi da bismo sebe, svojim marljivim naporima, stavili u praviodnos prema æivotu i zdravlju. (MS 13, 1884.)

72

5. oæujka

Savrπeno djelo postojanosti“ZnajuÊi da kuπanje vaπe vjere stvara postojanost! Sa-mo neka ta postojanost urodi savrπenim djelom da budetesavrπeni i neporoËni: bez ikakva nedostatka!” (Jakov 1,3.4)

Apostol kaæe da nakon uspjeha u postizanju suzdræljivo-sti trebamo razvijati postojanost. Postojanost u nevoljama saËu-vat Êe nas da ne govorimo ili Ëinimo ono πto bi moglo naπko-diti naπoj duπi ili povrijediti one s kojima se druæimo. Bez obzirana nevolje kroz koje prolazite, niπta vas ne moæe ozbiljno povri-jediti ukoliko pokaæete postojanost, ukoliko budete smireni ispokojni i u najteæim okolnostima. ...

Moæemo vidjeti da je Petar bio veoma mudar kada je traæioda se suzdræljivost pridoda poπtenju prije strpljenja. Ovo jevrlo snaæan razlog da postignemo pobjedu nad æeljom za svimstimulansima, jer kada se æivci razdraæe pod utjecajem ovihnadraæujuÊih tvari, koliko se mnogo straπnih djela Ëini i koli-ko zala uzrokuje! ...

Velika je potreba da krπÊanin nakon suzdræljivosti stek-ne i postojanost. »ovjek mora prihvatiti stroga naËela i imatiËvrste namjere da ni rijeËju ni djelom ne povrijedi ni svojusavjest niti osjeÊaje svojih bliænjih. On se mora uzdiÊi iznadobiËaja svijeta da bi mogao podnijeti ukore, razoËaranja, gubitkei kriæ bez gunanja, veÊ dostojanstveno i smireno ... Nestrp-ljiv, loπe raspoloæen muπkarac ili æena ne znaju πto znaËi bitiistinski sretan. Svaka Ëaπa koju prinose svojim ustima Ëiniim se gorka kao pelin, svaki put kojim krenu posut grubimkamenjem, korovom i trnjem; ali ako suzdræljivosti dodaju po-stojanost, neÊe ni vidjeti ni osjeÊati teπkoÊe.

Postojanost treba izvrπiti svoje savrπeno djelo u nama; akose to ne dogodi, nikada neÊemo biti savrπeni i cijeli, bez ika-kve mane. Nevolje i teπkoÊe nalaze se pred nama; hoÊemo liih podnositi strpljivo ili Êemo uËiniti da sve postane joπ gorËeukoliko se budemo bunili? Zlato se stavlja u peÊ da bi se uklo-nila troska. Zar neÊemo onda i mi biti strpljivi pred okom lje-vaËa? Mi se moramo prestati baviti mislima koje izazivaju tugui nezadovoljstvo i pokazati smireno povjerenje u Boga, radu-juÊi se πto smo dobili Ëast da podnosimo nevolje radi Krista.(MS 13, 1884.)

73

6. oæujka

“S postojanoπÊu poboænost”“Tjelovjeæba donosi malu korist, a poboænost donosi pot-punu korist, jer joj pripada obeÊanje æivota — æivota sa-daπnjega i buduÊega.” (1. Timoteju 4,8)

Kada smo suzdræljivosti dodali postojanost, trebamo se idalje penjati ljestvama napredovanja i postojanosti dodati po-boænost. Ta vrlina je istinski rod postojanosti. Apostol Pavaoje rekao: “Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesnida nevolja raa strpljivost, strpljivost prokuπanost, a prokuπa-nost nadu.” (Rimljanima 5,3.4)

Ovdje je spomenuta jedna od najveÊih vrlina — poboænost,πto znaËi gajiti duh Isusa Krista i razvijati sliËnost s Njego-vim karakterom. Da bi nas uzdignuo do ovog boæanskog ideala,Bog je usmjerio jednu stranu cjelokupnog svojeg nastojanjaoko nas, ali i cijelog plana spasenja. ... Pokvarenost svijetapokuπava nam ukrasti naπa Ëula, svi nesveti utjecaji sa svihstrana nastoje nas zadræati na niskoj, zemaljskoj razini — za-sljepljujuÊi naπu osjeÊajnost, poniæavajuÊi naπe æelje, otuplju-juÊi naπu savjest i umanjujuÊi naπe vjerske sposobnosti takoπto nas navode da prihvatimo prevlast svoje niæe naravi. ...

Da bi nas odvukle od svega toga, postoje ove dragocjeneljestve. Naπ pogled privlaËi Bog koji stoji iznad ljestava. Odslave iznad njih dolazi poziv: “Popni se viπe!” Srce je oËarano.Koraci kreÊu naprijed, jedan za drugim. Penjemo se sve viπei viπe. Pri svakom koraku privlaËnost je sve veÊa. Uzviπenije,svetije æelje zaokupljaju duπu. Ostavljamo iza sebe krivnju pro-πlog æivota. Ne usuujemo se gledati niz ljestve da vidimo onoπto nam je tako dugo trovalo izvore istinske sreÊe i navodilonas na æaljenje, slabilo i umanjivalo naπu volju, guπilo svakuplemenitiju pobudu. ...

Cilj je Boæje rijeËi da nas nadahne nadom, da nas navede... da se penjemo prema Nebu korak po korak, ali sa sve ve-Êom æustrinom. ... Mi dostiæemo sliËnost s Boæjim karakteromkada dobijemo dar Njegove milosti. ... Kao πto se u vosak utis-kuje peËat, tako i duπa prima i zadræava moralnu Boæju sli-ku. Mi se ispunjavamo i preobraæavamo Njegovim sjajem kaoπto oblak — mraËan sam po sebi — kada se ispuni svjetlom,poËinje zraËiti neokaljanom bjelinom. (MS 13, 1884.)

74

7. oæujka

Vrlina bratske ljubavi“S poboænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi lju-bav uopÊe!” (2. Petrova 1,7)

Boæja rijeË nalaæe svakom Boæjem djetetu: “Na kraju, svibudite jednoduπni, puni suosjeÊanja, bratske ljubavi, milosr-a i poniznosti!” (1. Petrova 3,8) Ukoliko svojoj postojanostinije dodao i poboænost, Ëovjek ne moæe pokazati tu bratskuljubaznost. U svojem poslanju na naπem svijetu, Krist je pokazaoljudima vrline Boæjega Duha, koje, kada se prihvate, oblikujui preobraæavaju cjelokupnog Ëovjeka, izvana kao i iznutra ukla-njajuÊi njegovu oholost, navodeÊi ga da ne uzdiæe sebe, veÊda cijeni svojega brata kao zjenicu Boæjeg oka, jer je Kristplatio beskrajnu cijenu za njegovu duπu. Kada Ëovjeka bude-mo cijenili kao Boæje vlasniπtvo, bit Êemo ljubazni, srdaËni ispremni da ga prihvatimo kao sebi ravnoga.

Vjera Isusa Krista tvori sustav istinske nebeske ljubaz-nosti i navodi nas na stalno praktiËno iskazivanje njeænih osje-Êaja i ljubaznog ponaπanja. Onaj koji je izgradio poboænost dodatÊe i tu vrlinu penjuÊi se joπ jednu preËku viπe na tim ljestvama.©to se viπe bude penjao, to Êe se viπe Boæje milosti otkrivatiu njegovom æivotu, njegovim osjeÊajima i naËelima. On Êe sveviπe ispunjavati uvjete svoje prihvaÊenosti pred Bogom, a jedininaËin da stekne baπtinu na Nebu jest da postane sliËan Kristupo karakteru. Cjelokupni plan milosti jest da omekπa sve πtoje grubo u temperamentu, da oplemeni sve πto je neotesano uponaπanju. Unutarnja promjena se otkriva vidljivim djelima.Vrline Boæjega Duha djeluju s pojaËanom snagom na preobrazbikaraktera. Kristova vjera nikada neÊe dovesti do kiselog, grubogi neljubaznog ponaπanja. Ljubaznost je biblijska vrlina. Vrli-na ove bratske ljubavi obiljeæavala je Kristov æivot. Nikadanitko na Zemlji nije pokazivao takvu usluænost kakvu je po-kazivao Krist i mi nikada neÊemo uspjeti ocijeniti njezinu vri-jednost. ...

Rast u milosti je otvoreno prikazivanje onoga πto je BoguËinio u nama. To je ostvarivanje buduÊe slave, oËitovanje ovdjena Zemlji duha koji se njeguje na Nebu. (MS 13, 1884.)

75

8. oæujka

Ljubav je vrhunac svega“A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je vezasavrπene skladnosti!” (Koloπanima 3,14)

SljedeÊi korak na ljestvama je milosre ili jednostavnoljubav. “S bratskom ljubavi spojite ljubav.” Ljubav prema Bo-gu i ljubav prema bliænjima obuhvaÊa cjelokupnu Ëovjekovuduænost. Bez ljubavi prema braÊi mi ne moæemo pokazati vr-linu ljubavi prema Bogu ili prema svojim bliænjima.

Ovaj posljednji korak na ljestvama daje volji novi poticajna djelovanje. Krist nudi ljubav koja nadmaπuje ljudsko ra-zumijevanje. Ta ljubav nije udaljena od æivota, veÊ proæimacijelo biÊe. To je novi osjeÊaj koji proæima duπu. Staro se zabo-ravlja. Ljubav je velika pokretaËka sila. Kada ljubav vodi, po-kreÊu se sve snage uma i duha. Ljubav prema Bogu i ljubavprema ljudima daju nam jasno pravo na Nebo.

Nitko ne moæe ljubiti Boga iznad svega i istodobno krπitimakar jednu od Njegovih zapovijedi. Srce, omekπano i poko-reno ljepotom Kristovog karaktera i obuzdano neporoËnim iuzviπenim pravilima koja nam je On dao, primijenit Êe u æivotuono πto je nauËilo o ljubavi i slijedit Êe Isusa u poniznoj posluπ-nosti. Æiva sila vjere otkrivat Êe se u djelima ljubavi.

Koji dokaz imamo da smo proæeti tom neporoËnom ljubavlju,bez primjesa? Bog je uzdignuo mjerilo — svoje zapovijedi. “Tkopozna moje zapovijedi i vrπi ih, taj me ljubi.” (Ivan 14,21) BoæjerijeËi moraju dobiti stalno mjesto u naπim srcima.

Mi trebamo voljeti svoju braÊu kao πto je Krist volio nas.Trebamo biti strpljivi i ljubazni, ali i tada nam joπ neπto nedo-staje — trebamo ljubiti! Krist nam je rekao da trebamo opra-πtati onima koji su nam sagrijeπili sedamdeset puta sedam.... Kada se mnogo opraπta, srce toliko i voli. Ljubav je njeænabiljka. Njoj je potrebna stalna njega jer Êe inaËe uvenuti i umri-jeti.

Mi trebamo imati sve ove vrline. Moramo se popeti lje-stvama do vrha. (MS 13, 1884.)

76

9. oæujka

UËvrstite svoj poziv i izbor“Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredu-jete u njima, one ne dopuπtaju da ostanete ni besposlenini besplodni u pravoj spoznaji naπega Gospodina IsusaKrista.” (2. Petrova 1,8)

Jedina je sigurnost krπÊanina u tome da bude neumoranu svojim naporima da æivi po planu dodavanja. Apostol prikazujeprednosti koje se stjeËu tim putem. Onima koji vrlinu dodajuvrlini, Bog Êe pomagati po naËelu umnoæavanja, tako da Êevrline biti obilno zastupljene u njihovom vjerskom æivotu paneÊe ostati “jalovi i besplodni”. ... Oni koji obiluju krπÊanskimvrlinama bit Êe marljivi, æivahni i energiËni u svemu πto jepovezano s praktiËnim krπÊanstvom i pokazivat Êe pravednostna djelu — isto onako kao πto Êe loza koja je povezana s tr-som donositi isti rod kao i trs. ...

Onaj tko se ne penje ljestvama napredovanja i koji ne do-daje vrlinu vrlini, ostaje “slijep i pipa”. Takav ne vidi da se,bez uzastopnih koraka u penjanju ljestvama napredovanja,preËku po preËku, bez rastenja u poznavanju naπega GospodinaIsusa Krista, svjetlo iznad ljestava ne moæe odraziti na nje-mu. BuduÊi da ne dodaje vrlinu vrlini, zaboravlja i zahtjevekoje mu Bog postavlja, zaboravlja da treba dobiti oprost gri-jeha svojom posluπnoπÊu Boæjim zahtjevima. ...

“Zato, braÊo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist uËvr-stite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete nigda pa-sti.” (2. Petrova 1,10) Nama nije potrebna bilo kakva nada,nama je potrebna sigurnost. UËvrstiti svoj poziv i izbor znaËiostvariti biblijski plan pomnog ispitivanja samoga sebe, znaËisebe strogo ispitati jesmo li doista obraÊeni, jesu li naπe mislidoista obuzete Bogom i onim πto je nebesko, je li naπa voljaobnovljena, cijela naπa duπa izmijenjena. Da bismo uËvrstilisvoj poziv i izbor, trebamo pokazati veÊu marljivost nego πtoje mnogi pokazuju na ovom vaænom podruËju. “Jer kada je ovou vama” — kada æivimo po planu dodavanja rastuÊi u milostii spoznaji naπega Gospodina Isusa Krista — tada Êemo se pe-njati, korak po korak, uz ljestve koje je Jakov vidio i nikadaneÊemo promaπiti. (MS 13, 1884.)

77

10. oæujka

Dræati se Ëvrsto Krista — ljestava“Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno zaulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasite-lja Isusa Krista.” (2. Petrova 1,11)

Mi se uzdiæemo prema Nebu penjuÊi se ljestvama — cijelomvisinom Kristovog djela — korak po korak. Mi se moramo Ëvrstodræati Krista, penjati se zahvaljujuÊi Njegovim zaslugama. Nedræati se Njega znaËi prestati se penjati, znaËi pasti, znaËipropasti. Mi se moramo penjati uz pomoÊ Posrednika i cijelose vrijeme Ëvrsto dræati za Njega penjuÊi se uzastopnim kora-cima, preËku po preËku, pruæajuÊi ruku od jedne preËke dodruge koja je neposredno iznad nje. ... Prijeti nam straπna opa-snost da se makar samo za jedan trenutak opustimo u svojojduhovnoj gorljivosti jer visimo, da tako kaæemo, izmeu Ne-ba i Zemlje.

Mi moramo svoj pogled upraviti iznad sebe, prema Boguiznad ljestava. GledajuÊi prema Nebu, muπkarci i æene treba-ju sebi postaviti pitanje: “Kako mogu stiÊi u stanove namijenjeneblaæenima?” Tako πto Êe dobiti udio u boæanskoj naravi! Takoπto se Ëuvati “pokvarenosti koju su strasti donijele u svijet”!Tako πto Êe se Ëvrsto vezati uz Krista i napregnuti sve snageda svijet ostavimo za sobom! ... Tako πto Êemo ostati u KristuprepuπtajuÊi se Njegovom vodstvu, vjerujuÊi i djelujuÊi ... dræeÊise Krista i stalno se penjuÊi i pribliæavajuÊi Bogu. ...

Ukazujemo vam na stanove koje je Krist pripremio svimakoji Ga ljube. Ukazujemo vam na Grad koji ima temelje, Ëijije graditelj i stvoritelj Bog. Ukazujemo vam na njegove Ëvrstezidine s dvanaest temelja i kaæemo vam da se morate popetiuz te zidine. Vi izgledate obeshrabreni veliËinom zadaÊe kojaje pred vama. Mi vam ukazujemo na ljestve postavljene naZemlji koje dopiru do Boæjega grada. Stavite svoje noge naljestve. Odbacite svoje grijehe. Penjite se korak po korak i popetÊete se do Boga koji je iznad ljestava i do Svetoga Boæjegagrada. ... Kada se popnete uza sve te uzastopne preËke, kadadodate jednu za drugom vrlinu vrlini, tada Êete stiÊi do zavr-πne vrline, do savrπene Boæje ljubavi — ljubit Êete Boga iznadsvega i bliænjega svojega kao samoga sebe; tako Êete stiÊi ido slobodnog ulaska u Boæje kraljevstvo. (MS 13, 1884.)

78

11. oæujka

Prednost da budemo sigurni“Po tome Êemo poznati da smo od istine i pred njim umi-riti svoju savjest.” (1. Ivanova 3,19)

Æeljela bih naglasiti naπim mladiÊima i djevojkama po-trebu da uËvrste svoj poziv i izbor. Pozivam ih da ne Ëine niπtanasumiËno ili nesigurno kada su u pitanju njihovi vjeËni in-teresi. Ako se budu tako ponaπali, izgubit Êe sreÊu, mir, utje-hu i nadu u ovom æivotu, ali Êe izgubiti i svoju vjeËnu baπti-nu.

Moji mladi prijatelji, vi se trebate pojaviti na sudu, aliKristovom miloπÊu moæete biti posluπni Boæjim zapovijedimai svakodnevno razvijati Ëvrstinu i snagu karaktera, pa zatone trebate doæivjeti poraz ili se obeshrabriti. Boæanska milostje u obilnoj mjeri osigurana svakoj duπi tako da se svatko moæeupustiti u bitku i iziÊi iz nje kao pobjednik. Nemojte biti tro-mi, nemojte varati sebe da se moæete spasiti iako hodite uskladu s prirodnim sklonostima svojega karaktera — da si mo-æete dopustiti da vas nosi matica svijeta, da moæete popuπ-tati sebi i zadovoljavati sebe a ipak biti sposobni da se odu-prete silama zla u vrijeme krize, da moæete iziÊi kao pobjed-nici kada se bitka rasplamsa. ... Svakoga dana morate vjeæ-bati sluπati naredbe Vojskovoe vojske Gospodnje.

Moji mladi prijatelji, da li se molite? UpuÊujete li moli-tve da steknete Ëiste misli, svete æelje, neporoËno srce i Ëisteruke? Vjeæbate li svoja usta da pjevaju hvalu Bogu, trudite lise da izvrπavate Boæju volju? To je obrazovanje koja Êe vambiti od velike koristi jer Êe vam pomagati u oblikovanju ka-raktera koji je sliËan Kristovom. (YI, 7. studenoga 1895.)

Nemojte sjedati u Sotoninu udobnu fotelju niti govoritida nema smisla boriti se, da ne moæete prestati grijeπiti, dau sebi nemate snage da pobijedite! U vama doista nema snageosim Kristove, ali je vaπa prednost da imate Krista koji vje-rom stanuje u vaπem srcu, i On moæe pobijediti grijeh u va-ma kada se pridruæite Njegovim naporima. ... Vi moæete po-stati æive poslanice koje znaju i Ëitaju svi ljudi. Vi ne smijetebiti mrtva slova, veÊ æiva svjedoËeÊi svijetu da Isus ima moÊda vas spasi. (YI, 29. lipnja 1893.)

79

12. oæujka

Izabranici Boæji“Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova nje-nih, ti kome rekoh: ‘Ti si sluga moj, izabrao sam te inisam te odbacio.’” (Izaija 41,9)

Mnogi nemaju jasan pojam od Ëega se sastoji vjera i zatoæive ne koristeÊi se svim svojim prednostima. Oni brkaju osjeÊajei vjeru, stalno su ispunjeni oËajniËkim i nesreenim mislimajer se Sotona bogato koristi njihovim neznanjem i neiskustvom.... Mi moramo prihvatiti Krista kao svojega osobnog Spasite-lja ili Êemo doæivjeti poraz u svojim nastojanjima da budemopobjednici. NeÊemo rijeπiti svoj problem time πto Êemo se dræatidaleko od Njega, πto Êemo vjerovati da Ga naπi prijatelji ilinaπi bliænji mogu prihvatiti kao svojega osobnog Spasitelja,ali da nama nije dano da iskusimo milost Njegove ljubavi kojaopraπta. Trebamo vjerovati da nas je Bog izabrao da budemospaπeni vjerom, Kristovom miloπÊu i djelovanjem Svetoga Duha;trebamo hvaliti i uzvisivati Boga πto nam je Ëudesno pokazaosvoju nezasluæenu naklonost. Upravo Boæja ljubav privlaËi duπeKristu, njeæno ih prima i predstavlja Ocu. Djelovanjem Sve-toga Duha obnavlja se boæanski odnos izmeu Boga i greπni-ka. Otac kaæe: “Æelim im biti Bog, a oni da budu moj narod!Pokazat Êu im svoju ljubav koja opraπta i darovat Êu im svojuradost. Oni Êe mi biti posebno blago jer Êe taj narod koji samoblikovao sebi posluæiti meni na slavu!”

Otac poklanja svoju ljubav svojem izabranom narodu kojiæivi okruæen ljudima. To su oni koje je Krist otkupio po cije-nu svoje krvi; i buduÊi da su se odazvali na Kristove pozive,uz pomoÊ neusporedive Boæje milosti, izabrani su da budu spa-πeni kao Njegova posluπna djeca. Na njima se pokazala obil-na Boæja milost, ljubav kojom ih je On ljubio. Svi oni koji seponize kao mala djeca, koji prihvate i posluπaju Boæju rijeË sdjetinjom jednostavnoπÊu, naÊi Êe se meu Boæjim izabranici-ma. (ST, 2. sijeËnja 1893.)

I vi moæete dokazati da se nalazite meu Kristovim izabra-nicima time πto Êete biti vjerni; moæete dokazati da spadatemeu Kristove izabranike time πto Êete ostati na trsu. (6SDABC 1079)

80

13. oæujka

Krist je platio punu cijenu“On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, dabudemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas pre-dodredi sebi za sinove po Isusu Kristu.” (Efeæanima 1,4.5)

Na nebeskom vijeÊu poduzete su mjere da Ëovjek, iakoprijestupnik, ne propadne u svojoj neposluπnosti, nego da vjeromu Krista kao svojega Zamjenika i svoj Zalog moæe postati Boæjiizabranik. ... Bog æeli da se svi ljudi spase jer je poduzeo odlu-ËujuÊi korak kada je dao svojega jedinoroenog Sina da platiotkupninu za Ëovjeka. Oni koji Êe propasti, propast Êe samozato πto su odbili da budu posvojeni kao Boæja djeca u KristuIsusu. Oholost spreËava Ëovjeka da prihvati osigurano spase-nje, iako mu nikakve vlastite zasluge ne mogu osigurati pri-stup u Boæju blizinu. »ovjek moæe postati prihvatljiv Bogu samouraËunatom Kristovom miloπÊu, vjerom u Njegovo ime. »ovjekse nikako ne moæe osloniti na svoja djela ili na sretni uzletsvojih osjeÊaja kao dokaz da ga je Bog izabrao, da je Kristovizabranik.

Isus kaæe: “Tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.”(Ivan 6,37) Kada pokajani greπnik doe Kristu svjestan svojekrivnje i nedostojnosti, svjestan da je zasluæio kaznu, ali vo-ljan da se osloni na Kristovu milost i ljubav, neÊe biti odba-Ëen. Boæja ljubav koja opraπta pokazat Êe se na djelu i u nje-govom srcu Êe se roditi radosna zahvalnost Spasitelju naNjegovoj beskrajnoj ljubavi i samilosti. Bit Êe zadivljen i zaËuenkada Ëuje da je za njega bila pripremljena odredba na nebes-kom vijeÊu joπ prije stvaranja svijeta, odredba da Êe Krist uzetina sebe kaznu za njegov prijestup i da Êe mu uraËunati svojupravednost. (ST, 2. sijeËnja 1893.)

Otac je stavio naπe grijehe na mjesto na kojemu ih niËijeoËi osim Njegovih neÊe vidjeti. I kao πto je odvratio svoje oËiod Kristove nevinosti, tako Êe sakriti svoj pogled od krivnjegreπnika koji vjeruje, i to zbog pravednosti koja mu je pripi-sana. Kristova pravednost koja nam je uraËunata, donijet Êenam najdragocjenije blagoslove u ovom æivotu, a osigurat Êenam i vjeËni æivot u Boæjem kraljevstvu. (ST, 8. prosinca 1898.)

81

14. oæujka

Bog traæi naπu najtopliju ljubav“Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara, jer ili Êe jed-noga mrziti, a drugoga ljubiti, ili Êe uz jednoga prista-jati, a drugoga prezirati. Ne moæete sluæiti Bogu i bo-gatstvu!” (Matej 6,24)

Mnogi se nalaze na zaËaranom tlu neprijatelja. Ono πtoima neznatnu vrijednost — nerazborite druπtvene zabave, pje-vanje, rugalice, poπalice — zaokuplja njihov um i oni sluæeBogu podijeljenog srca. ... Kristova izjava da nitko ne moæesluæiti dvojici gospodara ostaje neprihvaÊena. (MS 38, 1890.)

ZnaËajka zemaljskih stanovnika u Noino doba bila je nji-hova izrazita svjetovnost. Oni su od jedenja i pijenja, kupovanjai prodavanja, æenidbe i udaje, naËinili svoj najvaæniji æivotnicilj. Nije grijeh, veÊ ispunjavanje duænosti da Ëovjek jede i pijeukoliko to πto je dopuπteno ne prijee u krajnost. ... Sam Bogje uspostavio brak kada je Evu predao Adamu. Svi Boæji zakoniËudesno su prilagoeni Ëovjeku i usklaeni s Ëovjekovom na-ravi. Grijeh pretpotopnih stanovnika sastojao se u izopaËivanjuonoga πto je samo po sebi bilo dopuπteno. Oni su iskvarili Boæjedarove sluæeÊi se njima da zadovolje svoje sebiËne æelje. ...

Pretjerana ljubav i odanost prema onome πto je samo posebi dopuπteno pokazala se kao pogubna za tisuÊe i tisuÊe duπa.BeznaËajnim pitanjima posveÊuje se intelektualna snaga kojabi trebala biti potpuno posveÊena Bogu. Uvijek se moramo Ëuvatida ne odemo u krajnost s onim πto je dopuπteno ako se pravil-no rabi. Mnoge, mnoge duπe su izgubljene zato πto su zaokup-ljene onim πto je, ako se pravilno rabi, bezazleno, ali kada seizopaËi i zlouporabi, postaje greπno i poniæavajuÊe. (MS 24, 1891.)

Ako neprestano mislimo o onome πto spada u ovaj æivot iako se stalno trudimo da to steËemo, svoje misli neÊemo moÊiusmjeriti prema onome πto je nebesko. Sotona se trudi da naπum odvoji od Boga, da naπe misli zaokupi modom, obiËajimai zahtjevima svijeta i da nas tako izloæi bolesti i smrti. ...

Na ovom se svijetu trebamo osposobiti za uzviπeniji svijet.Bog nam je povjerio zalog i On oËekuje od nas da se svojimsposobnostima posluæimo tako da pomognemo bliænjima i daim budemo na blagoslov. On traæi naπu najtopliju ljubav, na-πe najviπe snage. (MS 29, 1886.)

82

15. oæujka

Koji zapovjednik?“Takav je Bog, Bog naπ svagda i dovijeka! On neka nasvodi!” (Psalam 48,14)

Svi mi se nalazimo pod zapovjedniπtvom jednoga od dvo-jice zapovjednika. Jedan, Stvoritelj Ëovjeka i cijeloga svijeta,najveÊi je od svih. Svi Mu duguju odanost cijeloga svojeg bi-Êa, posveÊenost svih svojih osjeÊaja. Ukoliko se um pokori Nje-govoj upravi, ukoliko On bude oblikovao i razvijao snage uma,svakog Êemo dana primati novu moralnu snagu s Izvora sva-ke mudrosti i snage. Moralni blagoslovi i boæanska blaæenstvabit Êe nagrada za napore svih onih Ëiji je um okrenut premaNebu. Oni Êe shvatiti otkrivenja — nebeska blaæenstva — kojasu skrivena od pogleda svjetovnih ljudi, otkrivenja koja nad-maπuju i maπtu najveÊih umova. ...

Sotona je voa svjetovnih. ... Njegov je najveÊi cilj da podsvojom zastavom okupi najveÊi dio svijeta tako da se brojnoπ-Êu moæe suprotstaviti sili pravednosti i vjeËne istine. Talentii sposobnosti, darovi dobiveni od Boga da bi bili posveÊeni Nje-govoj sluæbi, stavljaju se pred noge velikog buntovnika protivBoæje vladavine. ...

Dok oni koji su svjetovno mudri kopaju po povrπini razu-mijevajuÊi ono πto je vidljivo i dostupno osjetilima, dotle seoni koji se boje Boga i koji Ga poπtuju usmjeravaju prema vjeË-nosti, prodiruÊi u najdublje riznice i prikupljajuÊi znanja i bo-gatstva trajna kao i vjeËnost. Pravednost, Ëast, ljubav i istinasvojstva su Boæjeg prijestolja. To su i naËela Njegove vladavi-ne. ... Ima dragulja koji se moraju traæiti i Ëuvati i za vrijemei za vjeËnost.

Hoditi svijetom kao neporoËan Ëovjek neokaljanog mora-la, noseÊi sveta naËela istine u svojem srcu da se njihov utjecajvidi u djelima koja Ëini u æivotu, biti neokaljan niskoπÊu, var-ljivoπÊu i nepoπtenjem svijeta koji Êe uskoro morati biti oËiπ-Êen od svoje moralne izopaËenosti ognjem Boæje osvetniËke pra-vednosti, znaËi biti Ëovjek Ëiji je izvjeπtaj ovjekovjeËen na Ne-bu, Ëovjek u Ëasti meu neporoËnim anelima koji ocjenjuju icijene moralnu vrijednost. To je ono πto nekoga Ëini BoæjimËovjekom. (Letter 41, 1877.)

83

16. oæujka

Uzrok svih naπih muka“Naprotiv, opominjite se meusobno svaki dan sve dotledok traje ovo ‘danas’, da koji od vas ne otvrdne zavodlji-voπÊu grijeha!” (Hebrejima 3,13)

Zapamtite rijeËi “zavodljivost grijeha”. Sotona svoje kuπnjeuvijek prikazuje pod krinkom dobrote. »uvajte se da im nenasjednete. Jedno krπenje prave istinoljubivosti priprema putza sljedeÊe krπenje, zla se ponavljaju sve dok srce nevjernikane odrveni i otvrdne, a savjest izgubi svoju osjetljivost. (MS9, 1903.)

Neka se nitko ne vara da se grijesi mladosti poslije moguvrlo lako svladati. Nije tako! Svaki grijeh koji se gaji slabikarakter i pretvara se u naviku pa kao posljedica nastaje tje-lesna, umna i moralna izopaËenost. Vi se moæete pokajati zazlo koje ste uËinili, moæete svoje stope staviti na pravi put,ali narav vaπega uma i vaπa bliskost sa zlom oteæat Êe vamda raspoznate razliku izmeu dobra i zla. Svojim zlim navikamavi ste uËinili da vas Sotona stalno iznova napastuje. (MS 127,1899.)

Mnogi ... gledaju na grijeh kao na neπto manje vaæno. ...Mnogi se povode za svojim æeljama i teænjama, slijede svojesklonosti i konaËno zakljuËuju da grijeh uopÊe i nije tako uvred-ljiv, tako straπan i uæasan u Boæjim oËima. Grijeh koji moædaizgleda mali, koji pomraËena savjest proglaπava neznatnim,tako je teæak u Boæjim oËima da ga niπta osim krvi BoæjegaSina ne moæe oprati. Ta Ëinjenica omoguÊuje pravu procjenugrijeha. Bog nikada neÊe zamagliti svoju slavu da bi se spustiona naπe ideje i naπe poglede. Mi se moramo uzdiÊi do Njego-vih. U skladu s veliËinom Boæjeg savrπenstva je i odvratni ka-rakter grijeha. ...

Bog æeli da stvarno budemo sretni. Ukoliko se iπta postavikao prepreka na tom putu, On zna da se to prvo mora ukloniti.On Êe omesti naπe namjere, razoËarati naπa oËekivanja i pro-vesti nas kroz razoËaranja i nevolje da bi nam pokazao kakvismo uistinu. ... Grijeh je uzrok svih naπih muka. Ukoliko æelimoimati istinski mir i pravi duπevni spokoj, grijeh se mora ukloniti.(Letter 29, 1879.)

84

17. oæujka

Kada izgubimo povjerenje u sebe,zazivamo Boga

“Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju viπe ne skri-vah. Rekoh: ‘Priznat Êu Jahvi prijestup svoj’, i ti si mikrivnju grijeha oprostio.” (Psalam 32,5)

David je Ëesto pobjeivao u Bogu, ali se ipak mnogo baviosvojom nedostojnoπÊu i greπnoπÊu. Njegova savjest nije spavalasmrtnim snom. Jadao se: “Grijeh je moj svagda preda mnom!”(Psalam 51,3) Nije se zavaravao da je grijeh problem s kojimnema nikakvog posla i zbog kojega se ne treba brinuti. Kadaje uvidio dubinu varljivosti svojega srca ... molio se da ga Bog... oËisti od tajnih grijeha.

Nije dobro za nas ako zatvaramo svoje oËi i otvrdnjavamosvoju savjest tako da ne vidimo niti shvaÊamo svoje grijehe.(3 SDA BC 1147)

Ponizno srce neÊe smatrati da mu je priznanje ispod Ëasti.NeÊe misliti da Êe se osramotiti ako prizna da je na bilo kojinaËin, moæda samo u mislima, ranio svojega brata ili omeoBoæje djelo preko njega. (MS 23, 1899.)

Grijesi za koje se nismo pokajali ostaju neoproπteni. Onikoji misle da su im oproπteni i oni grijesi Ëiju greπnost nika-da nisu shvatili, zbog kojih nikada nisu osjetili skruπenost usrcu, zavaravaju sami sebe. ... Naπa snaga leæi u naπoj svjes-noj slabosti. ... NemajuÊi povjerenja u sebe, mi viËemo Bogu itraæimo pomoÊ, gradimo svoje spasenje sa strahom i drhta-njem. OdbacujuÊi svako oslanjanje na tijelo, mi se Ëvrstim sti-skom hvatamo za Isusa. ... U Nebo nikada neÊe dospjeti ne-marni ljudi koji samo tvrde da su krπÊani. Bog poziva na te-meljito djelo svakoga od svojih sljedbenika. ...

OdluËnim samoodricanjem,Stalnom budnoπÊu,Ozbiljnom molitvom,Marljivom uporabom svih sredstava milosti,Uz pomoÊ Isusa Krista, naπeg Otkupitelja,Postat Êemo pobjednici.Nebeski odmor je odreen umornima,Kruna namijenjena Ëelu ratnika. (Letter 24, 1888.)

85

18. oæujka

Potpuna moguÊnost oprosta“Blizu je Jahve onima koji su skruπena srca, a klonuleduπe spasava.” (Psalam 34,19)

Nemojte misliti da Êete zato πto ste grijeπili uvijek ostatipod prokletstvom, jer to nije potrebno. ...

Trebamo li gledati svoje grijehe, poËeti plakati i govoriti:»inio sam krivo i ne mogu pristupiti Bogu s bilo kakvim osje-Êajem sigurnosti? Zar Biblija ne kaæe: “Ako priznajemo svojegrijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistitinas od svake nepravednosti”? (1. Ivanova 1,9) Sasvim je u reduda shvaÊamo straπni karakter grijeha. Upravo je grijeh uËinioda Krist postrada sramnom smrÊu na Golgoti. Ali iako treba-mo shvatiti da je grijeh straπan sam po sebi, ne smijemo slu-πati glas neprijatelja koji nam govori: “Sagrijeπio si i nemaπnikakvog prava na Boæja obeÊanja!” Mi mu trebamo odgovo-riti: “Pisano je: Ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornikakod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)

Psalmist kaæe: “Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svojuviπe ne skrivah. Rekoh: ‘Priznat Êu Jahvi prijestup svoj’, i tisi mi krivnju grijeha oprostio.” (Psalam 32,5). ... Takvo isku-stvo i mi trebamo steÊi. (Letter 97, 1895.)

Davidu su bili oproπteni njegovi prijestupi zato πto je po-nizio svoje srce pred Bogom u pokajanju i skruπena srca, zatoπto je vjerovao da se Boæja obeÊanja o oprostu moraju ispu-niti. Priznao je svoj grijeh, pokajao se i ponovno obratio. Odu-πevljen svijeπÊu o oprostu, uskliknuo je: “Blaæen onaj kome jegrijeh otpuπten, kome je zloËin pokriven! Blago Ëovjeku komeJahve ne ubraja krivnju, i u Ëijemu duhu nema prijevare!”(Psalam 32,1.2) Blagoslov dolazi zbog oprosta; oprost dolazivjerom da je grijeh, koji smo priznali i za koji smo se pokajali,uzeo na sebe veliki Nositelj grijeha. I tako od Krista dolazesvi naπi blagoslovi. Njegova smrt je ærtva pomirnica za naπegrijehe. On je veliki Posrednik preko kojega primamo milosti stjeËemo Boæju naklonost. (3 SDA BC 1146)

86

19. oæujka

Graditi za vjeËnost“Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe seusporediti s mudrim Ëovjekom koji svoju kuÊu sagradina litici. Udari pljusak, navaliπe potoci, dunuπe vjetro-vi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona ne sruπi, jer je sagraenana litici.” (Matej 7,24.25)

Oblikovanje karaktera je djelo koje traje cijeloga æivota iradi se za vjeËnost. Kada bi svi shvatili tu Ëinjenicu, kada bipostali svjesni da mi sami, kao pojedinci, odreujemo svojusudbinu ili za vjeËni æivot ili za vjeËnu propast, do kakve bipromjene doπlo! Kako bi se drukËije koristilo ovo vrijeme mi-losti! ... Prilikom izgradnje karaktera od najveÊe je vaænostida kopamo duboko, da uklonimo svako smeÊe i da gradimona Ëvrstoj, nepomiËnoj Stijeni, na Isusu Kristu. Kada poloæimoËvrste temelje, moramo imati mudrosti da znamo kako dagradimo. ... U svojem zakonu Bog nam je dao uzor i upravopo tom uzoru i trebamo zidati. Zakon je veliko mjerilo pra-vednosti. On je izraz Boæjeg karaktera i ispit naπe odanostiNjegovoj vladavini.

Temeljitost je prijeko potrebna za uspjeh prilikom izgra-dnje karaktera. Mora postojati iskrena æelja da se ostvare pla-novi Velikog Graditelja. Graa koju ugraujemo mora biti traj-na; nikakvo nemarno, nepouzdano djelo neÊe biti prihvaÊenojer bi uniπtilo graevinu. Cijelo biÊe mora biti ukljuËeno u ovajposao. On zahtijeva snagu i energiju; nema nikakve rezervekoja bi se mogla troπiti na nevaæna pitanja. U ovo djelo morabiti uloæen odluËan ljudski napor u suradnji s boæanskim Rad-nikom. Moraju se uloæiti ozbiljni, ustrajni napori da se odvojimood obiËaja, pravila i druπtva svijeta. Bitno je da duboko razmiπ-ljamo, da imamo ozbiljnu namjeru i nepokolebljivo poπtenje.Ne smijemo besposliËiti. Æivot je sveti zalog; svaki trenutakmora biti mudro iskoriπten. ...

Imajmo na umu da gradimo za vjeËnost. Potrudimo se danaπi temelji budu sigurni; a onda gradimo savjesno ulaæuÊiustrajne napore, ali s njeænoπÊu, krotkoπÊu i ljubavlju. I takoÊe vaπa graevina ostati neuzdrmana ne samo kada na njunavale oluje kuπnji, veÊ i kada svijet zahvati straπna poplavaBoæjega gnjeva. (YI, 19. veljaËe 1903.)

87

20. oæujka

Ne ostavljaj prostora za kuπnju“U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje, i njegovimje sinovima utoËiπte.” (Izreke 14,26)

Bog zahtijeva da priznamo svoje grijehe i da ponizimo svojasrca pred Njim; ali u isto vrijeme trebamo imati pouzdanja uNjega kao u njeænoga Oca koji neÊe odbaciti one koji se oslanjajuna Njega. Mi ni ne shvaÊamo koliki se meu nama oslanjajuna ono πto vide, a ne hode u vjeri. Mi vjerujemo u ono πto sevidi, a ne cijenimo dragocjena obeÊanja koja su nam dana uNjegovoj rijeËi. Teπko bismo mogli dublje i namjernije uvrije-diti Boga nego pokazivanjem nepovjerenja u ono πto On kaæe.(RH, 8. travnja 1884.)

Nemojte ni za trenutak priznati da su Sotonine kuπnje uskladu s vaπim mislima. Odbacite ih isto tako odluËno kao πtobiste odbacili i samog neprijatelja. Sotonin je posao da obes-hrabruje duπu. Kristovo je djelo da nadahne srce vjerom i na-dom. Sotona se trudi da pokoleba naπe povjerenje. On namgovori da su naπe nade utemeljene na pogreπnim pretpostav-kama umjesto na sigurnoj, nepokolebljivoj rijeËi Onoga kojine laæe. (MS 31, 1911.)

Kada Sotona unosi sumnju da smo mi narod koji Bog vodi,koji On uz pomoÊ kuπnji i ispitivanja priprema da opstane uonaj veliki dan, spremno se suoËite s njegovim pokuπajima izno-seÊi jasne dokaze Boæje rijeËi da je narod ostatka onaj kojidræi zapovijedi Boæje i ima vjeru Isusovu. (RH, 8. travnja 1884.)

Uzdajmo se potpuno, ponizno i nesebiËno u Boga. Mi smoNjegova mala djeca, i tako On i postupa prema nama. Kadase pribliæimo Njemu, On nas milosrdno Ëuva od napada nepri-jatelja. On nikada neÊe iznevjeriti one koji se oslanjaju na Njegakao djeca na svoje roditelje. On gleda ponizne duπe, pune po-vjerenja, kako Mu prilaze i prilazi im pun ljubavi i samilostii poradi njih podiæe zastavu nasuprot neprijatelju. Govori: “Nediraj ih, jer pripadaju meni. Ja sam ih urezao u svoje dlanove!”On ih potiËe da gaje nepokolebljivu vjeru u Njegovu snaguda djeluje u njihovu korist. A oni sa sigurnoπÊu odgovaraju:“A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.”(1. Ivanova 5,4) (Letter 5, 1903.)

88

21. oæujka

Iznad magle sumnji“Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!”(Psalam 31,24)

»ak su i krπÊani s dugogodiπnjim iskustvom Ëesto izloæe-ni napadima najstraπnijih sumnji i kolebanja. ... Ne smijetena temelju takvih iskustava pomisliti da je vaπ sluËaj beznadan.... Ufajte se u Boga, imajte povjerenja u Njega i oslonite sena Njegova obeÊanja. (Letter 52, 1888.)

Kada vam se avao pribliæi sa svojim sumnjama i nevje-rom, zatvorite mu vrata svojega srca. Zatvorite i svoje oËi takoda se ne zadræavaju na paklenim sjenama. Podignite svoj po-gled prema Nebu da promatrate ono πto je vjeËno i imat Êetesnage za svaki trenutak. Ova kuπnja vaπe vjere dragocjenijaje od zlata. ... Ona vas osposobljava da bijete Gospodnje bit-ke. ...

Sotona se povezuje sa svakim tko se s njime æeli povezati.Ako uspije zadobiti nekoga tko ima duboko vjersko iskustvo,takav postaje njegov najuspjeπniji predstavnik u pribliæava-nju upravo takvim ljudima u nastojanju da i njihova srca zarazinevjerovanjem. Vi ne moæete sebi dopustiti da ikakve sumnjeprodru u vaπe misli. Nemojte Ëiniti radost avlu priËajuÊi imo teπkim teretima koje morate nositi. Svaki put kada to Ëini-te, Sotona se raduje πto vas je uspio staviti pod svoj nadzor inavesti da zaboravite na Isusa Krista, vaπeg Otkupitelja.

Mi trebamo prikazivati Onoga koji nas je dozvao iz tamek svojem Ëudesnom svjetlu. Samo æivom vjerom mi moæemopoËivati u tom svjetlu. Samo se æivom vjerom radujemo u tomsvjetlu svakoga dana. Mi ne trebamo govoriti o svojim sum-njama i nevoljama jer kada o njima govorimo, one postaju sveveÊe. Svaki put kada govorimo o njima, Sotona postiæe pobje-du. Ali kada kaæemo: “Odræavanje svoje duπe povjerio sam Nje-mu kao vjernom svjedoku!” — svjedoËimo da smo sebe preda-li Isusu Kristu bez ikakvog ustruËavanja, i tada nam Bog da-je svoje svjetlo i mi se radujemo u Njemu. (MS 17, 1894.)

Duπa koja voli Boga uzdiæe se iznad magle sumnji; onastjeËe blistavo, πiroko, æivo iskustvo, postaje krotka i sliËnaKristu. Takva duπa je predana Bogu, sakrivena s Kristom uBogu. (7 SDA BC 907)

89

22. oæujka

Postupna pobjeda nad zlom“Blago Ëovjeku koji odolijeva kuπnji, jer Êe, kad se po-kaæe prokuπanim, primiti vijenac — æivot koji je Bog obe-Êao onima koji ga ljube.” (Jakov 1,12)

Bog nema ni namjeru ni æelju da svoj narod πtiti od kuπnji.... Kada istina zavlada u srcu, krπÊanin Êe biti izloæen suko-bima. ... Pokazat Êe se suprotni elementi u njegovom domu,Ëak i u njegovom srcu, i nitko osim Boæjeg Duha slobode neÊemu moÊi osigurati pobjedu. (MS 59, 1900.)

Popuπtanja kuπnjama poËinje greπnim dopuπtanjem umuda se koleba, da bude nedosljedan u svojem pouzdanju u Bo-ga. NeËastivi uvijek traæi priliku da pogreπno prikaæe Boga,da um usmjeri prema onome πto je zabranjeno. Ako bude mo-gao, on Êe misli zaokupiti onim πto je na svijetu. On Êe sepotruditi da uzbudi osjeÊaje, da probudi strasti, da veæe sklo-nosti uz ono πto nam ne sluæi na dobro; ali naπa je zadaÊa dadræimo svaku sklonost i svaku strast pod svojom vlaπÊu, u smi-renoj pokornosti razumu i savjesti. Tada Êe Sotona izgubitisnagu da upravlja naπim mislima. Krist nas poziva na postupnopobjeivanje duhovnih nedostataka naπeg karaktera. Uroe-ne sklonosti moraju se svladati. ... Prohtjevi i strasti morajuse pobijediti, a volja potpuno stavljena na Kristovu stranu.(RH, 14. lipnja 1892.)

Mi se molimo svojem nebeskom Ocu: “Ne navedi nas unapast!” a onda, odviπe Ëesto, ne Ëuvamo svoje noge da nasne odvedu u napast. Moramo se dræati daleko od kuπnji kojenas lako mogu svladati. Mi sami trebamo postiÊi uspjeh Kri-stovom miloπÊu. Mi sami moramo ukloniti sa svojeg puta ka-menje spoticanja koje je nama i mnogima donijelo toliko æalosti.(MS 124, 1902.)

Sve nas zadesit Êe kuπnje i nevolje, ali neprijatelj nas nika-da ne mora svladati. Naπ Spasitelj je pobijedio u naπe ime.Sotona nije nepobjediv. ... Krist je bio kuπan da bi mogao nauËitikako da pomogne svakoj duπi koja Êe poslije biti kuπana. Kuπnjanije grijeh; grijeh je popuπtanje kuπnji. Za duπu koja se osla-nja na Isusa kuπnja oznaËava pobjedu i veÊu snagu. (MS 113,1902.)

90

23. oæujka

»uvajte se Sotoninih zamki“Da nas ne bi prevario sotona, njegove nakane vrlo do-bro poznajemo.” (2. KorinÊanima 2,11)

Sotonini planovi i njegove zamke okruæuju nas sa svihstrana. Uvijek bismo trebali imati na umu da nam se on pri-bliæava preruπen prikrivajuÊi svoje pobude i karakter svojihkuπnji. On nam prilazi u odjeÊi svjetla, odjeven prividno u odjeÊuneporoËnih anela kako ga ne bismo prepoznali. Nama je za-to potreban veliki oprez, moramo pomno ispitivati njegove zam-ke da ne bismo bili prevareni. (MS 34, 1897.)

Sotona je postavio svoje zle anele svuda oko nas; pa iakone mogu Ëitati Ëovjekove misli, oni pozorno prate njegove ri-jeËi i djela. Sotona se koristi slabostima i manama karakterakoje se na taj naËin otkrivaju i postavlja svoje kuπnje na mjestana kojima Êe naiÊi na najmanji otpor. On daje zle prijedloge inadahnjuje svjetovne misli, jer zna da bi na taj naËin mogaonavuÊi duπu na prokletstvo i zarobiti je. One koji su sebiËni,svjetovni, lakomi, oholi, kritiËki raspoloæeni ili skloni kleve-tanju — sve koji gaje pogreπke i mane karaktera — Sotonapoziva na popuπtanje sebi i tako navodi duπu da krene putemkoji Biblija osuuje. ...

Za sve vrste kuπnji postoji lijek. Mi nismo prepuπteni sa-mi sebi da vodimo bitku protiv svojega “ja” i greπne naravisvojom ograniËenom snagom. Isus je silni pomoÊnik, potporakoja nikada ne izostaje. ... Nitko ne treba doæivjeti poraz ilise obeshrabriti buduÊi da nam je osigurana tako obilna pomoÊ.

Mislima se mora postaviti granica, ne smije im se dopus-titi da lutaju. One se moraju baviti Pismom, plemenitim i uzvi-πenim temama. Dijelove Pisma, Ëak i cijela poglavlja, trebauËiti napamet da bismo ih ponavljali kada nam se Sotona pri-bliæi sa svojim kuπnjama. Pedeset osmo poglavlje Izaije vrloje pogodno za tu svrhu. Ogradite svoju duπu ogradama i savje-tima nadahnutog Boæjeg Duha. Kada Sotona pokuπa navestimisli da se bave zemaljskim i putenim temama, najuspjeπnijemu se moæemo oduprijeti kada kaæemo: “Pisano je!” (RH, 8.travnja 1884.)

91

24. oæujka

Kako je slomljena Sotonina sila“Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, buditenepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u ja-ram ropstva!” (GalaÊanima 5,1)

Pokajanje jedne duπe izaziva neizrecivu radost meu svimnebeskim vojskama. Melodije se Ëuju sa svake harfe i iz svakoggrla, odjekuju pjesme slavljenja zato πto je joπ jedno ime upi-sano u knjigu æivota, πto je joπ jedna svjetiljka zapaljena usredmoralne tame ovog pokvarenog svijeta. Isti taj dogaaj izazi-va zaprepaπtenje meu palim anelima i poniæava velikog voupobune protiv Boæjeg svetog zakona. Knez tame, vidjevπi daje duπa koju je smatrao svojom pobjegla iz njegovih ruku kaoπto ptica bjeæi iz zamke ptiËareve i da je naπla u Kristu svojeutoËiπte, djeluje s paklenom revnoπÊu da je ponovno uhvati.(MS 46a, 1886.)

Mi se viπe moramo baviti posljedicama istinskog obraÊe-nja. Kada se greπnik pokaje i prizna svoje bezakonje, on nedobiva samo oprost, veÊ postaje i Boæje dijete ... baπtinik Boæjii zajedno s Kristom subaπtinik besmrtne baπtine. ... Sotoninasila je slomljena. »ovjek je sklopio svetu zajednicu s Kristom.(Letter 63, 1905.)

Nijedna duπa nije zadobivena za Krista ... bez poraza ku-πaËa, da se zmiji ne stane na glavu. To Êe svakako navestizloÊudnog neprijatelja na veÊu aktivnost. ... Zabrinut πto gubisvoj plijen, Sotona Êe prvo pokuπati prevariti, a zatim tlaËitii progoniti. Zli ljudi, ukoreni pravilom i primjerom onih kojisu prihvatili svjetlo biblijske istine, postat Êe predstavnicivelikog neprijatelja duπa i posluæit Êe se svim sredstvima daih odvoje od njihove odanosti Bogu i navedu da siu s uskogputa svetosti.

Ali nitko se ne treba plaπiti niti strahovati. Bog je daosvoju rijeË da Êe oni koji ostanu vjerni naËelima, koji buduvjerovali i sluπali sve Boæje zahtjeve, biti Ëlanovi kraljevskeobitelji, djeca nebeskog Vladara. Oni su sigurni da su privuklina svoju stranu nebeske sile i da Êe iziÊi kao pobjednici uzpomoÊ Kristovih zasluga — i viπe nego pobjednici u Onomekoji nas je ljubio. (MS 46a, 1886.)

92

25. oæujka

Nismo spaπeni tuom zaslugom“Neka svatko ispita svoje vlastito djelo, pa Êe tada jedinou samom sebi naÊi razlog slave, a ne u drugome.” (Gala-Êanima 6,4)

Nitko ne moæe sluæiti Bogu preko svojeg zamjenika. Imatako mnogo onih koji misle da na ovom svijetu postoji netkosnaæniji od Krista, netko na koga se mogu osloniti. I umjestoda dou ravno Kristu, onakvi kakvi jesu, predajuÊi sebe bezostatka Njemu, oni traæe ljudsku pomoÊ. Bog æeli da svatkood nas stekne svoje vlastito iskustvo. ... Ja ne mogu izgraditikarakter za vas, a ni vi ne moæete izgraditi karakter za me-ne. (GCB, 23. travnja 1901.)

Evanelje se bavi pojedincima. Svako ljudsko biÊe moæespasiti ili izgubiti svoju duπu. Svatko od nas ima svoju posebnuosobnost koja se razlikuje od svih ostalih. Svatko se mora samza sebe osvjedoËiti, sam za sebe obratiti. Mora prihvatiti isti-nu, pokajati se, povjerovati, i postati posluπan. Svatko poje-dinaËno mora uporabiti svoju volju. ... Svatko sam mora odluËitipredati se Bogu. (MS 28, 1898.)

Gospodin ne æeli da naπa osobnost bude uniπtena niti jeNjegova namjera da bilo koje dvije osobe budu potpuno istepo ukusima i raspoloæenjima. Svatko ima svoje posebne karak-teristike, svojstvene samo njemu, i one ne smiju biti potis-nute, veÊ razvijene i oblikovane po ugledu na Krista. Gospo-din pretvara prirodne sklonosti i sposobnosti u korisne kana-le. Prilikom usavrπavanja darova koje je Bog dao, talenti i spo-sobnosti se razvijaju ukoliko Ëovjek prizna Ëinjenicu da su svenjegove snage dar od Boga i da ih ne smije upotrebljavati usebiËne svrhe ... veÊ na slavu Bogu i na dobro svojih bliænjih.(Letter 20, 1894.)

Svakom je Ëovjeku Bog — a ne Ëovjek — odredio njegovposao. To je pojedinaËni posao — oblikovanje karaktera po ugle-du na boæanski. Ljiljan se ne treba truditi da postane ruæa.Postoje razlike u grai cvjetova i voÊa, ali je svako svoju po-sebnost dobilo od Boga. ... I zato je Boæji plan da Ëak ni naj-bolji ljudi ne budu jednaki po karakteru. Æivot posveÊen slu-æenju Bogu razvijat Êe se i uljepπavati pojedinaËno, zasebno.(MS 116, 1890.)

93

26. oæujka

Boæji i moj udio“Stoga, ljubljeni moji, posluπni, kako ste uvijek bili —ne samo kad sam ja prisutan nego joπ viπe kada samodsutan — sa strahom i drhtanjem nastojte da postignetesvoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vamai htjenje i djelovanje da mu se moæete svidjeti.” (Filip-ljanima 2,12.13)

“Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spa-senje.” ©to to znaËi? To znaËi da svakoga dana morate gajitinepovjerenje prema svojim ljudskim naporima i mudrosti. Tre-bate se plaπiti govoriti nasumce, slijediti svoje pobude, plaπitise da vas oholost srca, ljubav prema svijetu i strasti tijela neodvoje od dragocjene milosti koju Gospodin Isus æeli izliti navas. (MS 42, 1890.)

»ovjekovo djelovanje, kao πto je izneseno u ovom tekstu,nije nezavisno, koje bi on trebao obaviti bez Boga. Ono u potpu-nosti zavisi od snage i milosti boæanskog Radnika. Mnogi ov-dje promaπe cilj i tvrde da Ëovjek mora izgraditi svoju osob-nost nezavisno od boæanske snage. To nije u skladu s ovimtekstom. Drugi tvrde da je Ëovjek osloboen svake obveze bu-duÊi da Bog Ëini sve za njega, da hoÊe i da Ëini. Tekst æelireÊi da spasenje ljudske duπe zahtijeva da njegova snaga vo-lje bude podloæna boæanskoj snazi volje. ... I tada dolazi donajoπtrije, najozbiljnije bitke nakon odluke i namjere Ëovjekada svoju volju i svoje putove pokori Boæjoj volji i Boæjim puto-vima. (Letter 135, 1898.)

»ovjeku je odreen dio u ovoj velikoj borbi za vjeËni æi-vot; on se mora odazvati pozivima Svetoga Duha. Bit Êe potreb-na borba da se raskinu okovi sila tame, ali Duh koji radi uËovjeku moæe i æeli to postiÊi. Meutim, Ëovjek ipak nije pasivniobjekt koji treba spaπavati bez njegovog sudjelovanja. On jepozvan da napne svaki miπiÊ u borbi za besmrtnost iako samoBog osigurava uspjeh. (ST, 5. listopada 1896.)

Ovdje su Ëovjekova djela i Boæja djela. ... Uz pomoÊ ovedvije sjedinjene snage, Ëovjek postiæe pobjedu i na kraju primakrunu vjeËnog æivota. ... On napinje svaki duhovni æivac i miπiÊda bi mogao postati uspjeπan pobjednik u ovom djelu i steÊidragocjeni dar vjeËnoga æivota. (MS 13, 1888.)

94

27. oæujka

Sukob nevidljivih sila“Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Po-glavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mra-Ënog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskimprostorima.” (Efeæanima 6,12)

Gospodin bi æelio da se naπe misli uznemire zbog djelo-vanja zlih anela. Krist nam nije govorio o opasnosti koja namprijeti od napada otpalog neprijatelja ne stavljajuÊi nam naraspolaganje silu da se odupremo svakom napadu. ... Aneo-ske sile, i dobre i zle, bore se za prevlast, i svaki utjecaj kojise sada πiri mora biti pozorno ispitan. (MS 78, 1905.)

Sotona je stalno budan i spreman da prevari i zavede.On se sluæi svakom Ëarolijom da privuËe ljude na πiroki putneposluπnosti. On nastoji unijeti zabunu u naπa osjetila po-greπnim osjeÊajima, ukloniti meaπe stavljajuÊi svoje laænenatpise na putokaze koje je Bog postavio da bi nam pokazaopravi put. Upravo zato πto te sile zla nastoje skrenuti svakuzraku svjetla s duπe, nebeska biÊa su postavljena da obavlja-ju svoju sluæbu, da usmjeravaju, da Ëuvaju i vode baπtinikespasenja. Nitko ne treba oËajavati zbog svojih naslijeenihsklonosti prema zlu, ali kada ga Boæji Duh osvjedoËi da je gre-πan, treba se pokajati, priznati zlo i odbaciti ga. Vjerni stra-æari spremni su da usmjere duπu na pravi put. (6 SDA BC1120)

Ljudskim mislima vladaju ili Boæji ili zli aneli. Mi pre-dajemo svoj um ili Boæjoj vlasti ili vlasti sila tame i bilo bidobro da se upitamo gdje se danas nalazimo — ili pod krvljupoprskanom zastavom kneza Emanuela ili pod crnom zasta-vom sila tame. (6 SDA BC 1120)

Sve dok Boæji narod ostane vjeran Njemu, sve dok æivomvjerom bude prianjao uz Isusa, nalazit Êe se pod zaπtitomnebeskih anela i Sotoni neÊe biti dopuπteno da se sluæi svo-jim paklenim vjeπtinama da bi ga uniπtio. (RH, 19. studenoga1908.)

NajveÊa je radost nebeskih anela kada svoj πtit njeæneljubavi podiæu nad duπama koje se obraÊaju Bogu. (7 SDA BC922)

95

28. oæujka

Kristov primjer pobjede“I od voljnih saËuvaj slugu svojega da ne obladaju mno-me. Tada Êu biti savrπen i Ëist od velikoga prijestupa.”(Psalam 19,13 — DK)

Krist se u pustinji suoËio s velikim, osnovnim kuπnjamas kojima se suoËavaju ljudi i pobijedio ih. On je iziπao kaopobjednik nad apetitom, izazivanjem Boga i nad svijetom i takonam pokazao kako i mi moæemo pobijediti. Sotona je svladaomilijune ljudi kuπajuÊi ih na podruËju apetita i navodeÊi ihda Ëine namjerne grijehe. Mnogi meu onima koji tvrde dasu Kristovi sljedbenici ... bez mnogo razmiπljanja upadaju ukuπnje i samo bi ih Ëudo moglo spasiti da iz njih iziu neoka-ljani. Razmiπljanje i molitva saËuvala bi ih i navela da se Ëuvajuopasnih situacija u koje su sami sebe doveli i koje su Sotoniosigurale nadmoÊnost nad njima.

Boæja obeÊanja nisu nam dana da bismo se brzopleto po-zivali na njih dok bez razmiπljanja srljamo u opasnost krπeÊiprirodne zakone ili zanemarujuÊi mudrost i savjete koje namje Bog dao da se njima sluæimo. To ne bi bio dokaz istinskevjere, veÊ izazivanje Boga. ... Sotona dolazi k nama sa svje-tovnim poËastima, bogatstvom i æivotnim uæicima. Te kuπnjesu raznolike da bi se prilagodile ljudima razliËitih poloæaja iËasti; navode ih da se udalje od Boga i da sluæe sebi viπe negosvojem Stvoritelju. “Sve ovo dat Êu tebi!” rekao je Sotona Kristu.“Sve ovo dat Êu tebi!” kaæe Sotona i Ëovjeku. “Sav ovaj novac,ovu zemlju, svu tu moÊ, Ëast i bogatstvo, sve Êu to dati tebi!”i Ëovjek je zaËaran, zaveden i prijevarom naveden na vlastitupropast. Ukoliko svoje srce predamo svjetovnom æivotu, Soto-na Êe biti zadovoljan.

Spasitelj je pobijedio podmuklog neprijatelja pokazujuÊinam kako i mi moæemo pobijediti. On nam je ostavio svoj pri-mjer kako da uz pomoÊ Pisma potisnemo neprijatelja. On semogao posluæiti i svojom boæanskom snagom ... ali nam ondaNjegov primjer ne bi mogao posluæiti kao uzor. Krist se sluæiojedino Pismom. Kako je onda vaæno da temeljito prouËavamoi slijedimo Boæju rijeË, da bismo u trenutku velike potrebe moglibiti “spremni za svako dobro djelo” i posebno ojaËani da sesuoËimo s podmuklim neprijateljem. (Letter 1a, 1872.)

96

29. oæujka

Kako da saËuvamo svoje poπtenje“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivima Boguu Kristu Isusu! Dakle, neka viπe ne vlada grijeh u vaπemsmrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim poæuda-ma.” (Rimljanima 6,11.12)

Neki smatraju da je pitanje grijeha uglavnom tako nevaænoda nemaju nikakve obrane protiv upadanja u grijeh niti protivnjegovih posljedica. ...

Ako biste i za trenutak pomislili da Êe Bog olako postu-pati prema grijehu, ili da Êe proglaπavati mjere i izuzetke damoæete i dalje nesmetano grijeπiti i da duπa neÊe trpjeti nikakvihposljedica zbog toga, vi ste pali kao ærtva straπne Sotonineprijevare. Svako namjerno krπenje pravednog Gospodnjeg za-kona izlaæe vaπu duπu nebranjenim napadima Sotone.

Kada vaπa savjest izgubi svoju besprijekornu osjetljivost,vaπa duπa postaje Sotonino bojno polje; javlja se dovoljno sumnjii strahovanja da paraliziraju vaπu energiju i da vas gurnu uobeshrabrenje. ... Imajte na umu da kuπnja sama po sebi joπnije grijeh. Imajte na umu da bez obzira na teæinu okolnostiu kojima se Ëovjek moæe naÊi, niπta ne moæe oslabiti njegovuduπu sve dok ne popusti kuπnji, sve dok saËuva svoju bespri-jekornost. Interesi koji su od najveÊeg æivotnog znaËenja zavas osobno, povjereni su vama na Ëuvanje. Nitko ih ne moæepovrijediti bez vaπeg pristanka. Sve sotonske legije ne moguvas raniti dok god ne otvorite svoju duπu Sotoninim zamka-ma i strijelama. Vaπa propast se ne moæe dogoditi bez vaπegpristanka. Sve dok ne doe do zagaenja vaπeg uma, nikakvazagaenost u vaπoj okolini ne moæe vas uprljati ili zagaditi.

VjeËni æivot dragocjeniji nam je od svega ili nam uopÊenije dragocjen. Samo oni koji ulaæu ustrajne napore i neumornugorljivost zajedno sa æarkom æeljom koja je u skladu svrijednoπÊu cilja za kojim trËe, zadobit Êe æivot koji je sliËanBoæjem æivotu. ... Imamo pred sobom primjer Adama i Eve iposljedice njihovog prijestupa trebaju navesti svaku duπu dase kloni grijeha, da ga se gnuπa kao neËega odvratnoga i dashvati, s obzirom na patnje koje grijeh sigurno donosi, da jebolje da izgubi sve πto ima nego da prekrπi i najmanju Boæjuzapovijed. (Letter 14, 1885.)

97

30. oæujka

Uspjeh u otporu“Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se avlu, paÊe pobjeÊi od vas!” (Jakov 4,7)

Ima ljudi koji se nesmotreno izlaæu opasnosti i riziku, izlaæukuπnjama iz kojih bi ih samo Boæje Ëudo moglo izvuÊi neoπte-Êene i neokaljane. Sve su to djela izazivanja Boga kojima Bognije zadovoljan. Kuπnja kojoj je Sotona izloæio Spasitelja dase baci s vrha Hrama bila je odluËno doËekana i odbaËena.Veliki neprijatelj je citirao Boæje obeÊanje kao potvrdu svojihrijeËi da ga Krist moæe slobodno posluπati jer se moæe oslo-niti na obeÊanje. Isus je na kuπnju odgovorio rijeËima Pisma:“Pisano je: Ne kuπaj Gospodina Boga svojega!” Na isti naËinSotona poziva i ljude da se nau na mjestima na kojima Bogne æeli da budu pozivajuÊi se na tekstove Pisma da bi potkrijepiosvoje prijedloge.

Dragocjena Boæja obeÊanja nisu nam upuÊena da bi nasohrabrila na izazivaËko ponaπanje ili da bi nam posluæila kaooslonac kada se nepotrebno izlaæemo opasnostima. ... Od nasse traæi da kao Boæja djeca saËuvamo dosljednost svojega krπ-Êanskog karaktera. Trebamo pokazati mudrost, opreznost i po-niznost i postupati oprezno prema onima koji nisu s nama.Ipak, ni u kojem sluπaju ne smijemo krπiti naËela.

Naπa jedina sigurnost je u tome da ne damo avlu nikakvogprostora jer su njegovi prijedlozi i namjere sraËunati da namnaπkode i sprijeËe nas da se oslonimo na Boga. On se preobra-æava u anela neporoËnosti da bi svojim sraËunatim kuπnja-ma mogao postaviti svoje zamke na takav naËin da ne prepo-znamo njegove zle namjere. ©to viπe popuπtamo, to Êe uspjeπnijebiti njegove prijevare. Nije dobro da se prepiremo ili da prego-varamo s njim. Nakon svake prednosti koju mu dajemo, onÊe zahtijevati novu. Naπa jedina sigurnost je u tome da odluËnoodbacimo prvi poticaj da izazivamo Boga. Bog nam je podariosvoju milost da se Kristovim zaslugama odupremo Sotoni i dabudemo i viπe nego pobjednici. Otpor znaËi uspjeh. “Protivitese avolu i pobjeÊi Êe od vas!” Otpor mora biti odluËan i uporan.Mi Êemo izgubiti sve πto smo postigli ako se danas odupiremo,a sutra popustimo. (RH, 8. travnja 1880.)

98

31. oæujka

©to bliæe, to sigurnije“Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama!Greπnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom duπom, oËis-tite srca!” (Jakov 4,8)

“Pribliæite se k Bogu.” Kako? Potajnim, ozbiljnim ispitiva-njem svojeg srca; djetinjim, od srca poniznim oslanjanjem naBoga otkrivajuÊi Isusu sve svoje slabosti, priznajuÊi mu svesvoje grijehe. (7 SDA BC 938)

Mi se ne moæemo pribliæiti Bogu, ne moæemo gledati Nje-govu ljepotu niti shvatiti Njegovo milosre ako ne postanemosvjesni svojih mana i ne budemo ispunjeni æeljom da se usp-nemo viπe. “I on Êe se pribliæiti vama!” Gospodin Êe se pribli-æiti onima koji svojoj braÊi priznaju zla koja su im uËinili, aonda dou k Bogu u poniznosti i skruπenosti.

Onaj tko postane svjestan opasnosti koja mu prijeti trebabiti budan ako ne æeli oæalostiti Svetoga Duha i onda odlutatiod Boga zato πto zna da Bogu nije po volji njegovo ponaπanje.Koliko je bolje i sigurnije pribliæiti se Bogu tako da Ëisto svjetlokoje sja iz Njegove rijeËi moæe izlijeËiti rane koje je grijeh za-dao naπoj duπi. ©to smo bliæe Bogu, to smo sigurniji jer seSotona plaπi Boæje prisutnosti i mrzi je. (7SDA BC 937)

Pribliæite se Bogu molitvom, razmiπljanjem, Ëitanjem Nje-gove rijeËi. Kada se On pribliæi vama, uzdignut Êe zastavu nasu-prot neprijatelju. Ohrabrimo se jer neprijatelj ne moæe proÊipokraj te zastave. (7SDA BC 937,938)

Ako se pribliæimo Bogu, zar ne vidimo kakve Êe to posljediceimati? Zar ne vidite da Êemo se tada pribliæiti i jedni drugi-ma? Mi se ne moæemo pribliæiti Bogu i prihvatiti isti kriæ uko-liko naπa srca ne budu sjedinjena savrπenim vezama jedin-stva kao odgovor na Kristovu molitvu da budemo jedno kaoπto je On jedno sa svojim Ocem. I zato Êemo se truditi duhom,razumom i vjerom da budemo jedno, da bi se Bog mogao pro-slaviti u nama kao πto se proslavio u svojem Sinu i da bi nasvolio kao πto je volio svojega Sina. (7SDA BC 937)

Duπa koja voli Boga, dobiva snagu od Njega stalnom vezoms Njime. Kada duπa stekne naviku da razgovara s Bogom, slomitÊe se sila Zloga jer Sotona ne moæe prebivati u blizini duπekoja se pribliæila Bogu. (7SDA BC, 937)

99

1. travnja

“Hodite k meni svi!”“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êuvas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Mnogi meu onima koji Ëuju ovaj poziv, iako uzdiπu zaodmorom, idu dalje svojim trnovitim putem, pritiπÊuÊi svoj teretËvrsto uz svoje srce. Isus ih voli i æeli ponijeti njihov teret injih same u svojem snaænom naruËju. On bi uklonio njihovastrahovanja i nesigurnosti koje im otimaju mir i odmor; ali pr-vo moraju doÊi k Njemu da Mu kaæu tajne boli svojeg srca. ...

Ponekad povjeravamo svoje nevolje ljudskim uπima, govo-rimo o svojim teπkoÊama onima koji nam ne mogu pomoÊi, azanemarujemo se povjeriti Isusu koji naπe æalosne putove moæezamijeniti putovima radosti i mira. ...

On æeli biti naπ prijatelj, hoditi s nama na svim naπimteπkim æivotnim putovima. On nam kaæe: “Ja sam Jahve, Bogtvoj, hodi sa mnom, i obasjat Êu putove tvoje svjetlom.” Isus,VeliËanstvo Neba, æeli uËiniti svojim prijateljima sve one kojik Njemu dolaze sa svojim teretima, svojim slabostima, svo-jim brigama. ...

Njegov poziv, upuÊen nama, poziv je na neporoËan, svet isretan æivot — æivot mira i odmora, slobode i ljubavi — i nabogatu baπtinu u buduÊem, besmrtnom æivotu. ... Naπa je pred-nost da svakoga dana imamo smiren, blizak i sretan hod sIsusom. (ST, 17. oæujka 1887.)

Odmor Êemo naÊi kada odbacimo svako samoopravdanje,svako zakljuËivanje na temelju sebiËnih glediπta. Potpuna pre-daja samoga sebe, prihvaÊanje Boæjih putova predstavlja taj-nu savrπenog poËivanja u Njegovoj ljubavi. ... »inite ono πtovam je On rekao i budite sigurni da Êe sve tako uËiniti kaoπto je rekao. ... Jeste li doπli k Njemu odbacivπi sva svoja ne-uspjeπna pomagala, sve svoje nevjerovanje, svu svoju praved-nost? Doite upravo onakvi kakvi ste, slabi, bespomoÊni, sprem-ni da umrete.

Kakav nam je odmor obeÊan? — To je svijest da je Bogistinit, da nikada neÊe razoËarati nikoga tko dolazi k Njemu.Njegov oprost je potpun i besplatan, dok Njegovo prihvaÊanjeznaËi odmor duπi, poËivanje u Njegovoj ljubavi. (RH, 25. trav-nja 1899.)

100

2. travnja

Odmor za nemirne“Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: Mir iobraÊenje — spas vam je, u smirenu uzdanju snaga jevaπa.” (Izaija 30,15)

Isus poziva nemirne, potlaËene i æalosne, sve one kojigunaju, da dou k Njemu. (HR, prosinac 1871.)

Isus te voli i æeli tvoju ljubav. On æeli da se sjetiπ da jedao svoj dragocjeni æivot da ti ne propadneπ, da Êe ti On bitipomoÊ u svako vrijeme potrebe. Samo gledaj na Isusa i povjeriMu svaku svoju muku i nevolju. ... Traæi od Njega da ti po-mogne, da te ojaËa i blagoslovi i vjeruj da Êe On usliπati tvo-ju molitvu. ...

Cijelo Nebo gleda na tebe s dubokim zanimanjem. Jednaduπa za koju je Krist umro dragocjenija je od cijeloga svijeta.Æeljela bih da svaki mladiÊ i svaka djevojka cijeni vrijednostljudske duπe. Kada bi sebe predali Isusu onakvi kakvi su, iakogreπni i uprljani, On bi ih prihvatio istoga trenutka i staviobi svojega Duha u srce svakog poniznog traæitelja. Nijedan kojidoe k Njemu neÊe biti izbaËen van. Trebate ljubiti Isusa svimsvojim srcem i On nikada neÊe razoËarati tu ljubav i to povje-renje. Njegove rijeËi su æivot, utjeha i nada. Sotona zna dasve πto trebate uËiniti jest da pogledate na Isusa, uzdignutogSpasitelja. Ranjena, okrvavljena, izbijena duπa naÊi Êe u Isusumelem za svoje rane. ...

Mir, trajan mir, koji se nalazi u savrπenoj pokornosti IsusuKristu, poteÊi Êe u duπu. Posluπnost Boæjoj volji naÊi Êe svojmir. UËenik koji hodi krotkim i poniznim stopama Otkupite-lja, nalazi mir koji mu svijet ne moæe dati, ali ni uzeti. “Tkose tebe dræi Ëuvaπ ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.”(Izaija 26,3 — DK)

Poniznost i krotkost uma, koje su uvijek bile karakteris-tika æivota Boæjeg Sina, kada ih postignu Njegovi istinski sljed-benici, donose zadovoljstvo, mir i sreÊu, osobine koje ih uzdi-æu iznad robovanja izvitoperenom æivotu. (HR, prosinca 1871.)

101

3. travnja

“UËite od mene”“Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krot-ka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama,jer je jaram moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,29)

“UËite od mene”, rekao je boæanski UËitelj, “jer sam kro-tka i ponizna srca.” Mi se moramo nauËiti samoodricanju, mo-ramo se nauËiti hrabrosti, strpljenju, Ëvrstini i ljubavi kojapraπta. ... Ako budemo imali vjere u Isusa kao svojeg pomoÊ-nika, ako naπe oËi vjere budu neprestano usmjerene na Nje-ga, postat Êemo sliËni Njemu po karakteru. On Êe stanovatiu naπem srcu i mi Êemo prebivati u Njemu. BuduÊi da smoobuËeni u Kristovu pravednost, naπ je æivot sakriven s Kristomu Bogu. On Êe biti naπ savjetnik. Ako Ga zamolimo u vjeri,On Êe prosvijetliti naπe razumijevanje. ... Pouke koje nam jeKrist dao bit Êe provedene u æivot. (MS 21, 1889.)

Ako pred oËima svojeg uma stalno imamo Krista kao svojUzor, stvarat Êe se nove navike, bit Êe suzbijane i svladavanesnaæne nasljedne i razvijene sklonosti, samoljublje Êe biti obo-reno u prah, stare navike u razmiπljanju stalno odbacivane,a ljubav prema prevlasti sagledavat Êe se u pravom, odboj-nom svjetlu i bit Êe pobijeena. (MS 6, 1892.)

Krista moramo utkati u sve svoje misli, svoje osjeÊaje, svojesklonosti. On mora postati uzor u najmanjim pojedinostima..... Kada sjednemo kod Isusovih nogu umjesto da se oslanja-mo na ljudska shvaÊanja ili usklaujemo sa svjetovnim pravili-ma æeljno upijajuÊi Njegove rijeËi, uËeÊi od Njega i govoreÊi:“Gospodine, πto æeliπ da Ëinim?” naπa uroena nezavisnost, naπesamopouzdanje, naπa snaæna samovolja, bit Êe zamijenjeni dje-Ëjim, pokornim, pouËljivim duhom. Kada uspostavimo pravi-lan odnos prema Bogu, mi Êemo priznati da nas treba voditiKristov autoritet, priznat Êemo da On ima pravo na naπu neo-graniËenu posluπnost. (Letter 186, 1902.)

Mi Êemo usvojiti tako uzviπena glediπta o Isusu Kristuda Êe naπe “ja” biti zaboravljeno. Naπe sklonosti usredotoËitÊe se na Isusa, naπe misli bit Êe Ëvrsto usmjerene prema Nebu.Krist Êe rasti, a mi Êemo se umanjivati. ... Razvijati Êemo vrlinekoje stanuju u Isusu da bismo drugima mogli odraæavati slikuNjegovog karaktera. (MS 21, 1889.)

102

4. travnja

Nositi Kristov jaram“Jer je jaram moj sladak, a moje breme lako.” (Matej11,30)

Nositi Kristov jaram znaËi raditi onako kako je On radio,biti zajedno s Njime sudionik u Njegovim mukama i napori-ma za izgubljeni ljudski rod. (5 SDA BC 1092)

Kada prihvatite Kristov jaram suzdræavanja i posluπno-sti, ustanovit Êete da vam je on vrlo koristan. Noπenje ovogjarma omoguÊuje vam da se pribliæite Kristu i On tada preuzimanajteæi dio tereta na sebe. (5 SDA BC 1090)

Jaram i kriæ simboliziraju jedan te isti postupak — poko-ravanje vlastite volje Bogu. Noπenje jarma povezuje smrtnogËovjeka s ljubljenim Boæjim Sinom vezama zajedniπtva. Uzi-manje kriæ oslobaa duπu sebiËnosti i pomaæe joj da sazna kakoda nosi Kristovo breme. Mi ne moæemo slijediti Krista uko-liko ne nosimo Njegov jaram, ukoliko ne uzmemo kriæ i nenosimo ga onako kako ga je On nosio. Ukoliko æelimo da naπavolja bude u skladu s boæanskim zahtjevima, morat Êemo seodreÊi svojih sklonosti, svojih omiljenih æelja i koraËati Kri-stovim tragom. ... Ljudi sebi stavljaju na vrat jarmove kojiim se Ëine laki i ugodni za noπenje, ali se pokazuju kao vrlobolni. Krist to vidi i kaæe: “Uzmite moj jaram na sebe. Jaramkoji ste sebi stavili na vrat smatrajuÊi da Êe vam odgovarati,uopÊe vam ne odgovara. Uzmite moj jaram i nauËite od menepouke koje su za vas bitne.” (5 SDA BC 1090,1091)

Nije naπ posao da sami sebi biramo bremena. ... »estodoæivljavamo teπke trenutke noseÊi to svoje breme, i doista jetako jer Bog nije ni traæio da ga nosimo; ali kada uzmemoNjegov jaram i nosimo Njegovo breme, uvjerit Êemo se da jeKristov jaram blag i Njegovo breme lako zato πto se On po-brinuo za to. (5 SDA BC 1091)

Meutim, ni to breme neÊe nam omoguÊiti da æivimo æi-votom dokolice, slobode i sebiËnog popuπtanja sebi. Kristov æivotbio je æivot ærtvovanja i samoodricanja na svakom koraku; i sdosljednom njeænoπÊu i ljubavlju nalik Kristovoj Njegovi istinskisljedbenici iÊi Êe stopama svojeg UËitelja; dok budu prolazilikroz ovaj æivot, postajat Êe sve nadahnutiji Kristovim duhomi æivotom. (5 SDA BC 1091)

103

5. travnja

UËiti u Kristovoj πkoli“Ima li koga da se boji Jahve? On Êe ga pouËiti kojimÊe putem krenuti.” (Psalam 25,12)

Isus je otvorio πkolu za poduku svojih izabranika i oni bitrebali stalno uËiti i primjenjivati pouke koje su dobili od Njegada bi Ga tako mogli potpuno upoznati.

Oni koji misle da su skoro potpuno dobri, koji se ne tru-de da marljivo usavrπavaju svoj krπÊanski karakter, postavitÊe sebi u srce idole i nastavit Êe baviti greπnim obiËajima svedok im grijeh viπe ne bude izgledao greπan. ...

Isus nudi svoju pomoÊ svakoj duπi oboljeloj od grijeha,svakoj duπi koja se bori da pobijedi. Sveti Duh posreduje zasvakog iskrenog borca i Krist Êe uËiniti da Njegove rijeËi po-stanu duh i æivot, sila Boæja na spasenje svakome koji vjeru-je. Meutim, sigurno Êete doæivjeti poraz ukoliko dopustite avluda upravlja vaπim umom, da usmjerava vaπe misli. ... S Bogomse ne moæemo igrati; On neÊe prihvatiti podijeljeno srce. Onzahtijeva sluæbu iz cijeloga srca. On je platio otkupninu svo-jim æivotom za svakog Adamovog sina i svaku njegovu kÊer....

Krist polaæe pravo na svaku duπu, ali mnogi biraju æivotu grijehu. Neki ne æele doÊi k Isusu da dobiju od Njega æivot.Neki odgovaraju na Njegov poziv: “IÊi Êu, Gospodine!” — aline idu; ne predaju se potpuno Isusu koji je æivot, mir i neizre-civa radost i pun je slave. ... Zar neÊete biti mudri i vrijednoraditi djelo koje Êe ostati za vjeËnost? Traæite Kristovu milostcijelim svojim srcem, snagom i umom. ...

Bog vam je dao pravo da se uhvatite za Njega molitvomvjere. Molitva vjere je sama sræ nepokvarene religije, tajnasile svakog krπÊanina. ...

Odvojite vrijeme da se molite, da istraæujete Pisma, dasebe pokorite Isusu Kristu. Æivite u vezi sa æivim Kristom iËim to uËinite, On Êe se povezati s vama, Ëvrsto Êe vas uhvatitijakom rukom koja vas nikada neÊe pustiti. (Letter 38, 1893.)

104

6. travnja

Pripremanje za viπu πkolu“Uputi me istini svojoj, i nauËi me; jer si ti Bog spase-nja mojega, tebi se nadam svaki dan.” (Psalam 25,5)

Oni koji na ovoj Zemlji postanu sinovi Boæji sjedit Êezajedno s Kristom u pripremnoj πkoli osposobljavajuÊi se dabudu primljeni u viπu πkolu. Iz dana u dan mi se trebamoosobno pripremati jer u nebeskim dvorovima nitko neÊe ima-ti svojeg zamjenika. Svatko od nas mora za sebe posluπati poziv:“Doite k meni ... i ja Êu vas okrijepiti!” ...

Gospodin Isus platio je vaπu πkolarinu. Od vas se jedinotraæi da uËite od Njega. UËtivost nalik Kristovoj koja se gajiu viπoj πkoli treba se primjenjivati i u niæoj πkoli, trebaju jepokazivati i mlai i stariji vjernici. Svi koji uËe u Kristovojπkoli nalaze se na poduci kod nebeskih sila i nikada ne smijuzaboraviti da su gledanje svijetu, anelima i ljudima.

Oni trebaju predstavljati Krista. Trebaju pomagati jednidrugima da se pokaæu dostojni upisa u viπu πkolu. Trebajupomagati jedni drugima da postanu neporoËni i plemeniti, dasteknu istinsku predodæbu πto znaËi biti Boæje dijete. Trebajuizgovarati ohrabrujuÊe rijeËi. Trebaju podizati oslabljene rukei jaËati oslabljena koljena. Na svakom srcu trebaju biti napisanerijeËi kao da su urezane dijamantnom pisaljkom: “Æelim znatikoja je moja duænost i ne æelim je propustiti obaviti!” ...

Duh samosvladavanja, rijeËi ljubavi i njeænosti, to je onoËime se odaje Ëast Spasitelju. Oni koji izgovaraju ljubazne rijeËinadahnute ljubavlju, rijeËi koje grade mir, bit Êe bogato na-graeni. ... Trebamo uËiniti da Njegov Duh zablista iz nas krot-koπÊu i poniznoπÊu koju smo nauËili od Njega. (Leter 257, 1903.)

Isus je veliki UËitelj. ... On je voljan i spreman usposta-viti usko zajedniπtvo s vama. On vas je spreman pouËiti kakoda se molite s djetinjim povjerenjem punim vjere i sigurno-sti. ... Upiπite iznova svoje ime na listu uËenika Njegove πko-le. NauËite moliti s vjerom. Primajte znanje od Isusa. ...

Zar neÊete sjesti kraj Isusovih nogu i uËiti od Njega? (Letter38, 1893.)

105

7. travnja

Prava snaga volje“Spremnost je, ako postoji, ugodna po onome πto tko ima,a ne po onome Ëega stvarno nema.” (2. KorinÊanima 8,12)

Istinska vjera povezana je s voljom. Volja je upravljaËkasnaga u Ëovjekovoj naravi koja pod svoju upravu stavlja sveostale njegove sposobnosti. Volja nije ukus ili sklonost, veÊ od-luËujuÊa sila koja u sinovima ljudskim utjeËe na posluπnostili na neposluπnost Bogu. ...

Vi æelite svoj æivot tako oblikovati da na kraju postanepodoban za Nebo. »esto se obeshrabrite kada ustanovite davam je oslabjela moralna snaga, da se nalazite u okovima sum-nje, da vama vladaju navike i obiËaji vaπega starog æivota ugrijehu. ... Vaπa obeÊanja su sliËna rijeËima koje su napisanena pijesku. ...

Vi Êete se nalaziti u stalnoj opasnosti sve dok ne shva-tite pravu snagu volje. Moæete vjerovati i obeÊavati sve na svi-jetu, ali vaπa obeÊanja ili vaπa vjera nemaju vrijednosti svedok svoju volju ne stavite na stranu vjere i djelovanja. Budeteli se borili u dobroj borbi vjere svom snagom svoje volje, sigurnoÊete pobijediti. Vaπi osjeÊaji, vaπi dojmovi, vaπe emocije ne smijuuæivati vaπe povjerenje jer se na njih ne moæete osloniti. ...

Ali ne trebate oËajavati. ... Vama je ostavljeno da svojuvolju pokorite volji Isusa Krista; i dok to budete Ëinili, BogÊe vas smjesta uzeti pod svoju vlast i Ëiniti u vama da hoÊetei Ëinite ono πto je Njemu ugodno. Tada Êe cijela vaπa naravbiti stavljena pod vlast Kristovog Duha, pa Êe Ëak i vaπe mislibiti Njemu pokorene. Vi niste u stanju vladati svojim nago-nima i svojim emocijama kao πto biste æeljeli; ali vi moæeteupravljati svojom voljom i moæete dovesti do promjene cjelo-kupnog æivota. PokoravajuÊi svoju volju Kristu, sakrit Êete svojæivot s Kristom u Bogu i ujediniti se sa silom koja je veÊa odsvih poglavarstava i vlasti. Dobit Êete snagu od Boga koja Êevas dræati Ëvrsto uz svoju snagu; i novo svjetlo, svjetlo æivevjere, stajat Êe vam na raspolaganju. Meutim, vaπa volja morasuraivati s Boæjom voljom. ...

Zar neÊete reÊi: “Predajem svoju volju Isusu i to odmah!”i od tog trenutka biti potpuno na Gospodnjoj strani! (5T 513,514)

106

8. travnja

Kada se mogu osloniti na svoju volju“Ali sada, dok sluæite Bogu, poπto ste osloboeni od gri-jeha, imate za rod posveÊenje, a za svrπetak vjeËni æi-vot.” (Rimljanima 6,22)

Boæji Duh na stvara nove sposobnosti u karakteru obra-Êenog Ëovjeka, ali izaziva odluËujuÊu promjenu u primjeni tihsposobnosti. Kada se um, srce i duπa promijene, Ëovjek ne dobivanovu savjest, veÊ se njegova volja pokorava obnovljenoj savje-sti, savjesti Ëija je uspavana osjetljivost probuena djelova-njem Svetoga Duha. (Letter 44, 1899.)

PopuπtajuÊi grijehu, Ëovjek stavlja svoju volju pod Soto-ninu vlast. On postaje bespomoÊni zarobljenik u vlasti kuπaËa.Bog je poslao svojeg Sina na ovaj svijet da raskine Sotonineokove i oslobodi Ëovjekovu volju. On Ga je poslao da proglasiosloboenje zarobljenima, da skine teπke terete i da potlaËeneizvede na slobodu. IzlijevajuÊi cjelokupnu riznicu Neba na ovajsvijet, dajuÊi nam u Kristu cijelo Nebo, Bog je otkupio volju,sklonosti, um i duπu svakog ljudskog biÊa. Kada se Ëovjek stavipod Boæju vlast, njegova volja postaje Ëvrsta da moæe Ëinitiono πto je pravo, srce se Ëisti od sebiËnosti i ispunjava ljubavljunalik Kristovoj. Um se pokorava autoritetu zakona ljubavi isvaka misao je dovedena u pokornost Kristu. (MS 21, 1900.)

Kada se volja stavi na Gospodnju stranu, Sveti Duh jeuzima i sjedinjuje s boæanskom voljom.

Gospodin voli Ëovjeka. On je pruæio dokaze te ljubavi da-juÊi svojega jedinoroenog Sina da umre za Ëovjeka, da se Nje-govom miloπÊu moæe osloboditi neprijateljstva prema Bogu iobnoviti svoju odanost Stvoritelju. Ukoliko Ëovjek æeli surai-vati s Bogom, Gospodin Êe njegovu volju uskladiti sa svojomi ulit Êe joj novu æivotnu snagu djelovanjem svoga Duha. ...Da bismo obnovili svoje srce, moramo prihvatiti Evanelje, aprihvaÊanje istine znaËit Êe pokoravanje uma i volje boæan-skoj sili. (Letter 44, 1900.)

»ovjekova volja je sigurna jedino kada se sjedini s Boæ-jom voljom. (Letter 22, 1896.)

107

9. travnja

Pokorena volja“Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe da li jemoja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan7,17)

Oni koji su svoju volju pokorili Bogu, πkolovani su u Kri-stovoj πkoli. ... Oni su disciplinirani tako da im je posluπnostpreπla u naviku, pripremljeni su da obavljaju sluæbu za Boga.Mi nismo stvorenja liπena moralne naravi. Evanelje se neobraÊa samo razumu. Kada bi to Ëinilo, mi bismo mu pristupalikao πto pristupamo prouËavanju knjiga koje se bave matema-tiËkim formulama i koje se obraÊaju samo intelektu. ... Njegovcilj je srce. Ono je upuÊeno naπoj moralnoj naravi i æeli preuzetivlast nad voljom. Ono ruπi zamisli i svaku visinu koja se podiæeprotiv spoznaje Boga i zarobljava svaku misao na posluπnostKristu.

Jogunasto srce umanjuje sposobnosti duπe. Svi koji æelenauËiti nauk spasenja moraju biti pokorni uËenici u Kristovojπkoli kako bi hram duπe postao mjesto boravka Najviπega.Ukoliko æelimo uËiti od Krista, naπa se duπa mora ispraznitiod svega Ëime se ponosi da bi Krist mogao u nju urezati svojlik. ...

I tada Êemo steÊi takav pogled na beskrajnu ærtvu kojuje Krist prinio za nas da Êe nam duπa omekπati i poniziti sei uputiti duboku zahvalnost Bogu. Silom Svetoga Duha javitÊe se u nama vruÊa æelja da iskoristimo povoljne prilike dasvjedoËimo za Krista i da izrazimo zahvalnost i odanost Ono-me koji nas je otkupio. Odanost i ljubav vidjet Êe se u naπojsluæbi. GoruÊa æelja da budemo sliËni Kristu probudit Êe u naπojduπi æelju da izrazimo svoje osjeÊaje zahvalnosti i da pred oËimaNeba uputimo zahvalnost Bogu na Njegovoj dobroti, Njegovojljubavi i Njegovoj suÊuti. Oni koji steknu ovo iskustvo dubo-ko Êe se razlikovati od onih koji disciplinirano, ravnoduπnoizraæavaju svoje pristajanje uz istinu iako im srce uopÊe nijedirnuto njezinim utjecajem.

O, koliko je bolje oËajniËki æeljeti da proemo kroz uskavrata! I samo na tom Boæjem oltaru ljudska biÊa mogu primi-ti nebesku baklju. (Letter 5, 1898.)

108

10. travnja

Obraivati Boæji vrt“Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, pre-obliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavatiπto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!” (Rim-ljanima 12,2)

»ovjek, greπni Ëovjek, moæe se preobraziti obnovom svo-ga uma tako da moæe pokazati “πto je volja Boæja: πto je dobro,ugodno i savrπeno”. Kako on to moæe uoËiti? Time πto Êe Sve-ti Duh preuzeti vlast nad njegovim umom, duhom, srcem ikarakterom. (6 SDA BC 1080)

SmeÊe sumnjivih naËela i obiËaja treba biti odbaËeno. Go-spodin æeli da um bude obnovljen, a srce ispunjeno blagomistine. (MS 34, 1901.)

Istina ima silu da uzdigne onoga koji je primi. Ona imaposveÊujuÊi utjecaj na um i karakter. ... Samo stalnim poboljπa-vanjem svojih intelektualnih i moralnih snaga moæemo se nadatida Êemo odgovarati namjerama svojeg Stvoritelja. ...

KrπÊanin bi trebao pokazivati viπe mudrosti i oπtrijeg pro-suivanja od svjetovno usmjerenih ljudi. ProuËavanje Boæje rijeËineprestano πiri vidike njegovog uma i jaËa ga. Niπta tako neoplemenjuje i ne uzdiæe karakter, ne daje takvu æivotnu sna-gu svakoj sposobnosti kao neprestano naprezanje uma da shvatii razumije velike i vaæne istine.

Ljudski um krælja i slabi kada se bavi samo obiËnim te-mama nikada se ne pokuπavajuÊi uzdiÊi iznad vremena i svijestida bi shvatio tajne Nevidljivoga. Razumijevanje se postupnousklauje s ozbiljnoπÊu pitanja kojima se stalno bavi. ... »ovjeknikada ne bi smio prestati rasti intelektualno i moralno tije-kom svojeg æivotnog vijeka. (MS 59, 1897.)

Trebamo njegovati talente koje smo dobili od Boga. To suNjegovi darovi i trebamo ih koristiti u njihovom pravom me-usobnom odnosu, tako da tvore savrπenu cjelinu. Bog dajetalente, sposobnosti uma, a Ëovjek gradi karakter. Um je Gos-podnji vrt i Ëovjek ga mora marljivo njegovati da bi oblikovaokarakter po uzoru na boæanski. (Letter 73, 1899.)

109

11. travnja

U skladu s Bogom“Isus im reËe: ‘Moja se hrana sastoji u tom da vrπim voljuonoga koji me poslao i dovrπim njegovo djelo.’” (Ivan 4,34)

Krist je izjavio: “Jer ne sioh s neba da vrπim volju svoju,nego volju onoga koji me posla.” (Ivan 6,38) Njegova je voljabila upregnuta u aktivnu sluæbu spaπavanja ljudskih duπa. Nje-gova ljudska volja hranila se Njegovom boæanskom voljom.Njegovi sluge danas dobro bi uËinili kada bi se upitali: “Kojuvrstu volje ja danas kao pojedinac njegujem? Zadovoljavam lisvoje æelje uËvrπÊujuÊi se u sebiËnosti i tvrdoglavosti?” Ako jetako, nalazimo se u velikoj opasnosti jer Êe Sotona uvijek uprav-ljati voljom koja nije pod vlaπÊu Boæjega Duha. Kada svojuvolju dovedemo u sklad s Boæjom voljom, sveta posluπnost kojase oËitovala u Kristovom æivotu, oËitovat Êe se i u naπem. ...

Pavao je rekao: “S Kristom sam razapet.” (GalaÊanima 2,19)Niπta nije teæe od razapinjanja volje. Krist je u svemu bio kuπankao i mi, ali je Njegova volja uvijek ostajala na Boæjoj strani.Po svojoj ljudskoj naravi imao je istu slobodnu volju koju jeimao Adam u Edenu. On je mogao popustiti kuπnji kao i Adam.Da je Adam vjerovao u Boga i ispunjavao Njegovu volju, mo-gao se oduprijeti kuπnji kao πto joj se Krist odupro. Da je Kristpoæelio, mogao je zapovjediti da se kamenje pretvori u kruho-ve. Mogao se baciti s vrha Hrama. Mogao je popustiti Sotoninojkuπnji da padne i da se pokloni njemu, uzurpatoru svijeta.Meutim, u svakom tom sluËaju On je doËekao kuπaËa rijeËima:“Pisano je!” Njegova volja bila je savrπeno posluπna Boæjoj volji,a Boæja se volja savrπeno otkrivala u cijelom Njegovom æivo-tu. ...

Kristova posluπnost zapovijedima Njegovog Oca treba bitimjerilo naπe posluπnosti. Ako oni koji slijede Krista æele po-stati savrπeni u Njemu, moraju svoju volju stalno pokoravatiBoæjoj volji. Bile su poduzete opseæne pripreme da oni koji traæeBoga cijelim srcem imaju pomoÊnika koji se brzo nalazi u svimnevoljama. PomoÊ je doista bila poslana Onome koji se poka-zao kao junak. Krist je obeÊao da Êe On biti naπ pomoÊnik.(MS 48, 1899.)

110

12. travnja

Teæite za onim πto je u Kristu“Teæite meu sobom za onim za Ëim treba da teæite uKristu Isusu!” (Filipljanima 2,5)

Molitva koju nam je Krist dao da se Boæja volja poπtujena Zemlji kao πto se poπtuje na Nebu, treba biti usliπana. Toje prekrasna molitva koju trebamo upuÊivati Bogu i onda jeostvarivati u svojem svakidaπnjem æivotu. Nauk o svetosti, etikakoju propovijeda Evanelje, ne priznaje nikakvo drugo mje-rilo osim savrπenstva Boæjega uma, Boæje volje. Kristov karakteri um je ono πto ljudi trebaju primiti obraÊenjem i preobraz-bom. Bog nam je preko svojeg Sina pokazao savrπenstvo dokojega se Ëovjek moæe uzdiÊi. I pred svetim Bogom izvodi naskao æive svjedoke onoga πto Ëovjek moæe postati Kristovom mi-loπÊu. O, zaπto toliki æaloste srce beskrajne ljubavi? ...

Bog dopuπta svakom Ëovjeku da pokazuje svoju indivi-dualnost, svoju posebnost. Nijedan ljudski um ne smije bitipotopljen u umu drugoga Ëovjeka. Ali ipak je upuÊen poziv:“Teæite meu sobom za onim za Ëim treba da teæite u KristuIsusu!” Svaki Ëovjek treba stati pred Boga sa svojom osobnomvjerom, sa svojim osobnim iskustvom znajuÊi sam za sebe dase Krist nastanio u njemu kao nada slave. Povoditi se za pri-mjerom bilo kojeg Ëovjeka — Ëak i onoga kojega bismo po svojemljudskom prosuivanju mogli smatrati skoro savrπenim po ka-rakteru — znaËilo bi osloniti se na nesavrπeno, pogreπivo ljudskobiÊe koje je nesposobno da makar samo jednu jotu ili kovr-Ëicu savrπenstva prenese na neko drugo ljudsko biÊe.

Kao svoj uzor imamo Onoga koji je sve u svemu, najuz-viπeniji meu deset tisuÊa, Onoga Ëije savrπenstvo nema premca.©to je rekao boæanski UËitelj? “Budite savrπeni kao πto jesavrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48) Bi li nas Krist muËioneËim πto je nedostiæno? Nikada! Nikada! Kakvu nam poËastOn ukazuje pozivajuÊi nas da na svojem podruËju budemo svetikao πto je sam Otac svet na svojem podruËju! Njegovom sna-gom mi to moæemo postiÊi, jer On sam izjavljuje: “Dana mi jesva vlast, nebeska i zemaljska.” (Matej 28,18) Vaπa i moja pred-nost je da moæemo traæiti neograniËenu snagu! (Letter 20, 1902.)

111

13. travnja

Utjecaj uma na um“Uistinu, Bog nam nije dao duh bojaæljivosti, veÊ duhsnage, ljubavi i trijeznosti.” (2. Timoteju 1,7)

Utjecaj uma na um, tako velika sila na dobro kada je umposveÊen, isto je tako velika sila na zlo u rukama onih kojise protive Bogu. Ovom silom se sluæio Sotona u svojem na-stojanju da unese zlo u misli anela pokuπavajuÊi istodobnosebe predstaviti kao biÊe koje æeli dobro cijelom svemiru. ...IzbaËen s Neba, on je osnovao svoje carstvo na ovome svijetui otada se neumorno trudi da skrene ljudska biÊa s puta oda-nosti Bogu. On se sluæi istom silom kojom se sluæio na Nebu— utjecajem na um. Ljudi postaju kuπaËi svojih bliænjih. Nje-guju se prodorna, pokvarena sotonska shvaÊanja i πire svojmajstorski smiπljen, nametljivi utjecaj. (7 SDA BC, 973)

Potreban je jasan duhovni vid da bi se uoËila razlika iz-meu pljeve i pπenice, izmeu Sotoninog nauka i nauka Rije-Ëi istine. Krist, veliki LijeËnik, doπao je na naπ svijet da donesezdravlje, mir i savrπenstvo karaktera svima koji æele. Njego-vo se Evanelje ne sastoji od varljivih metoda kojima se bitnekog zlog djela moæe prikazati kao veliki blagoslov da bi sekasnije pokazalo kao veliko prokletstvo. U drugom poglavljuPoslanice Flipljanima nalazi se opis istinske poboænosti: “Te-æite meu sobom za onim za Ëim treba da teæite u Kristu Isusu.”(Filipljanima 2,5) ...

Zastupati nauËavanje o lijeËenju uma znaËi otvarati vratakroz koja bi Sotona mogao uÊi i zauzeti i um i srce. Sotonaupravlja i umom koji je dopustio da njime upravlja drugi um,ali i umom onoga koji upravlja drugim umom. Neka nam Bogpomogne da shvatimo istinski nauk zidanja na Kristu, naπemSpasitelju i Otkupitelju.

Krist je najveÊi od svih lijeËnika. On je lijeËnik duπe kaoi tijela. Da On nije doπao na ovaj svijet da nas izbavi odsotonske paklene sile, mi ne bismo imali nikakve nade da ÊemosteÊi vjeËni æivot. ... Nemojmo usmjeravati svoje misli na pre-varljiva ljudska biÊa. Kaæimo umjesto toga: “Evo Jaganjca Boæjegkoji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) (Letter 130, 1901.)

112

14. travnja

Zarobljeni umovi“Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filozofijom’ —ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju Ëistoljudsku, na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista.” (Kolo-πanima 2,8)

Kao svojim moÊnim zlosretnim oruem, Sotona se Ëestosluæi utjecajem koji jedan ljudski um moæe imati na drugiljudski um. Taj utjecaj je tako zavodljiv da osoba koja mu jeizloæena Ëesto nije ni svjesna njegove snage. Bog mi je zapo-vjedio da govorim protiv toga zla kako se Njegovi sluge ne biizloæili zavodniËkoj moÊi Sotone. Neprijatelj je veoma vjeπt tomposlu i ukoliko Boæji narod ne bude pod stalnim vodstvom Boæ-jega Duha, past Êe u zamku i biti zarobljen. Sotona veÊ tisuÊamagodina stjeËe iskustva s osobinama ljudskog uma pa ga je us-pio dobro prouËiti. Podmuklo djelujuÊi u ove posljednje dane,on ljudski um povezuje sa svojim nadahnjujuÊi ga svojim mi-slima; svoje djelo obavlja na tako zavodljiv naËin da oni kojiprihvate njegovo vodstvo ni ne znaju da ih on vodi po svojojvolji. Ovaj veliki varalica æeli tako zbuniti um muπkaraca iæena da se ne Ëuje nijedan drugi glas osim njegovog. (2 SM352,353)

Kristovo evanelje treba biti utkano u naπe svakidaπnjeiskustvo. Um treba biti doveden u poloæaj da prizna boæan-ske zahtjeve Evanelja. Mora biti zapregnut i discipliniran dausvoji naviku posluπnosti i vladanja sobom. ...

Nauk æive RijeËi obara svaku zamisao i svaku visinu kojase uzdiæe iznad Boæje spoznaje i zarobljava svaki razum napokornost Kristu. Sotona ima veliku moÊ nad duπama i moæeih oboriti vrlo nisko. Oni koji stvarno æele uËiti od Krista, moratÊe isprazniti svoju duπu od svih njezinih oholih zamisli da bise naËinilo mjesto da Krist bude postavljen na njezino prije-stolje. (RH, 18. prosinca 1888.)

Sukob izmeu Krista i Sotone joπ nije zavrπen. Sotona stal-no pokuπava uspostaviti svoju vlast i svoj autoritet. Ako us-pije zarobiti um, onda Êe u tome i uspjeti. ... Sotonine prije-vare su mnogostrane, ali Êe Gospodin biti naπ pomoÊnik uko-liko Ga budemo ozbiljno traæili. (RH, 18. prosinca 1888.)

113

15. travnja

Zaokupiti um“Dobar Ëovjek, iz dobre riznice svoga srca, iznosi dobro,a zao Ëovjek, iz zle riznice, iznosi zlo, jer mu usta govoreonim Ëega je prepuno srce.” (Luka 6,45)

Um je tako naËinjen da moæe biti zaokupljen ili dobromili zlom. Ako se spusti na nisku razinu, to je obiËno zato πtose bavio obiËnim temama. ... »ovjek ima snagu da usmjeravadjelovanje uma i da njime upravlja, da daje upute matici svojihmisli. Meutim, to zahtijeva veÊe napore od onih koji moæe-mo uloæiti svojom snagom. Zato svoj um moramo pokoriti Boguako æelimo imati prave misli i prave teme o kojima bismo raz-miπljali.

Rijetki su oni koji shvaÊaju da je naπa duænost da vladamosvojim mislima i zamislima. Vrlo je teπko navesti neukroÊenum da se trajno bavi korisnim temama. Jer ako um nije pra-vilno usmjeren i iskoriπten, u duπi ne moæe cvjetati vjera. Ummora biti zauzet svetim i vjeËnim temama ili Êe se baviti bez-vrijednim i povrπnim mislima. I umne i moralne snage mora-ju se ukrotiti jer Êe se tek vjeæbom ojaËati i popraviti.

Da bismo ovu temu pravilno shvatili, moramo imati naumu da su naπa srca po svojoj naravi izopaËena, da smo samipo sebi nesposobni krenuti pravim smjerom. Samo Boæjom mi-loπÊu, kada je upotpunimo najozbiljnijim naporima s naπe stra-ne, moæemo postiÊi pobjedu.

Mi bismo trebali naviknuti svoje misli da se bave krπÊan-skim temama od kojih su neke: Isusova ljubav koja nadilazisvaki razum, patnje koje je pretrpio zbog greπnog ljudskog roda,Njegovo djelo posredovanja za nas, Njegova uzviπena slava —to su tajne u koje bi i aneli æeljeli zaviriti. Nebeska biÊa na-laze u tim temama dovoljno razloga da privuku i zaokupe nji-hove najdublje misli; zar Êemo onda mi, na koje se te temenajviπe odnose, pokazati manji interes od anela prema Ëudi-ma otkupiteljske ljubavi?

Um, jednako kao i srce, treba biti posveÊen sluæenju Bo-gu. Bog ima pravo na sve πto je u nama. (RH, 4. sijeËnja 1881.)

114

16. travnja

Vjeæbanje misli“Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um, budite trije-zni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja Êe vam sedonijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist!” (1. Petrova 1,13)

Mnogima je potrebna odluËna promjena misli i djela ukolikoæele ugoditi Isusu. (3 SDA BC 1150)

Misli se moraju vjeæbati. Opaπite bokove svojega uma takoda djeluje u pravom smjeru i na temelju dobro promiπljenihplanova; tada Êe svaki korak biti korak naprijed i nikakavnapor i nikakvo vrijeme neÊe se uzalud troπiti na magloviteideje i nesigurne planove. Moramo razmiπljati o cilju i svrsiæivota, imati dostojne namjere pred oËima. Misli se svakogadana moraju uvjeæbavati i usmjeravati prema cilju kao πto jemagnetska igla usmjerena prema polu. Svaki pojedinac trebasebi postaviti ciljeve i namjere i onda ulagati svaku misao isvaki napor da bi postigao cilj i ostvario namjere koje je po-stavio. Mi moramo upravljati svojim mislima. Moramo imatiodreenu usmjerenost i Ëvrstinu namjera da bismo ostvariliono πto smo naumili.

Nitko drugi osim vas samih ne moæe upravljati vaπim mi-slima. U naporu da zadovoljimo najviπa mjerila, uspjeh ili porazzavise od naπeg karaktera i od naËina na koji smo ukrotilisvoje misli. Ako su misli dobro obuzdane, a Bog traæi da toËinimo svakoga dana, one Êe se baviti temama koje Êe nampomagati da budemo odaniji Bogu. Ako su misli dobre, i djelaÊe biti takva da Êe donositi radost i utjehu duπama. ...

Oni koji ne razmiπljaju dovoljno, nisu mudri. Oni Ëine uza-ludne napore, udaraju tu i tamo, hvataju se ovoga ili onoga,ali bez ikakvog uspjeha. PodsjeÊaju na trs Ëije su loze puπteneda bespomoÊno vise u svim smjerovima, spremne da se uhva-te za svako smeÊe koje im se nae na dohvatu; ali da bi trsbio koristan, njegove se loze moraju odvojiti od onoga za πtosu same prionule i oviti oko potpornja koji Êe doprinijeti dabudu lijepe i pravilno oblikovane. (Letter 33, 1886.)

115

17. travnja

Kako da ukrotimo svoje misli“Moje ti rijeËi omiljele i razmiπljanje srca moga predlicem tvojim, Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!” (Psa-lam 19,14)

Misli moraju biti neporoËne a zamisli srca Ëiste ukolikoæelite da rijeËi vaπih usta budu ugodne Nebu i korisne onimas kojima se druæite. (RH, 12. lipnja 1888.)

Nepreporoeni, sebiËni um, ukoliko mu se dopusti da slijedisvoje æelje, djelovat Êe bez uzviπenih pobuda, bez osvrtanja naBoæju slavu ili na dobro ljudskog roda. Misli Êe biti zle i samozle. ... Boæji Duh proizvodi novi æivot u duπi dovodeÊi misli iæelje u posluπnost Kristovoj volji. ...

Mladi trebaju veÊ vrlo rano poËeti njegovati pravilne navikerazmiπljanja. Trebamo tako disciplinirati um da razmiπlja kre-ÊuÊi se u zdravom smjeru i ne dopustiti mu da se bavi onimπto je zlo. ... Kada Bog djeluje svojim Svetim Duhom na srce,Ëovjek mora s Njim suraivati. ...

Trebamo razmiπljati o Pismu, misliti trijezno i otvorenoo onome πto se odnosi na naπe vjeËno spasenje. Beskrajna Isu-sova milost i ljubav, ærtva koja je prinesena za nas, zahtijevanajozbiljnije i najsveËanije razmiπljanje. Mi se trebamo bavitikarakterom naπeg dragog Otkupitelja i Posrednika. Trebamose truditi da shvatimo znaËenje plana spasenja. Trebamo raz-miπljati o poslanju Onoga koji je doπao spasiti svoj narod odnjegovih grijeha. Neprestano razmiπljajuÊi o nebeskim tema-ma, uËinit Êemo da raste naπa vjera i naπa ljubav. Naπe moli-tve postajat Êe sve ugodnije Bogu jer Êe sve viπe biti proæetevjerom i ljubavlju. Bit Êe sve razumnije i vatrenije. PokazivatÊemo sve viπe trajnog povjerenja u Isusa i stjecat Êemo sveviπe svakidaπnjeg, æivog iskustva s Kristovom æeljom i silomda savrπeno spasi sve one koji dolaze k Bogu preko Njega. ...

Naπa duπa bit Êe gladna i æedna da postane sliËna Ono-mu koga oboæava. ©to se naπe misli budu viπe bavile Kristom,to Êemo viπe drugima govoriti o Njemu i uspjeπnije Ga pred-stavljati pred svijetom. (RH, 12. lipnja 1888.)

116

18. travnja

OdgovarajuÊa razina ljudskog uma“Ponizite se pred Gospodinom, i on Êe vas uzvisiti!” (Jakov4,10)

©to ljudski um uzdiæe na odgovarajuÊu razinu? Kriæ naGolgoti! Kada gledamo na Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja naπevjere, svaka æelja za proslavljanjem samoga sebe pada u prah.Ukoliko se pravilno postavimo, javlja se duh poniznosti kojiunapreuje krotkost i skromnost uma. Dok razmatramo kriæ,postajemo sposobni da vidimo prekrasne moguÊnosti koje ondonosi svakom vjerniku. Kada Boga u Kristu ... pravilno sagle-davamo, naπa ljudska oholost i uzviπenje spuπta se na pravurazinu. Nema viπe samouzviπenja, veÊ se pokazuje istinska po-niznost. (Letter 20, 1897.)

Svjetlo koje dopire s kriæa na Golgoti uËinit Êe da se ponizisvaka ohola misao. Oni koji traæe Gospodina svim svojim sr-cem, koji prihvate veliko spasenje koje im On nudi, otvorit Êevrata svojeg srca Isusu. Prestat Êe sebi pripisivati slavu. NeÊese ponositi svojim dostignuÊima ili sebi pripisivati zasluge zasvoje sposobnosti, veÊ Êe sve svoje talente smatrati Boæjim da-rom, koji se moraju rabiti Njemu na slavu. Svaku svoju umnusposobnost smatrat Êe dragocjenom jedino ako je uporabljenau Kristovoj sluæbi. (YI, 6. prosinca 1900.)

Kristova poniznost, kada je svoju boæansku narav odje-nuo ljudskom, dostojna je da o njoj razmiπljamo. Da se ovatema prouËavala onako pozorno kao πto je trebalo, mnogo manjebismo govorili o sebi, a mnogo viπe o Kristu. Upravo je samo-svijest ono πto razdvaja ljudskog upravitelja od njegovog Bo-ga i spreËava æivotvornu rijeku koja teËe od Krista da obo-gati svako ljudsko biÊe. Kada slijedimo Krista na putu samo-odricanja i kriæa, ustanovit Êemo da se ne trebamo truditi dasteknemo poniznost. Kada budemo slijedili Kristove stope, na-uËit Êemo biti krotki i ponizna srca kao On. Vrlo malo misliposveÊivat Êemo sebi jer mi sami nikada ne moæemo sebe uËinitivelikima. Samo nas Kristova blagost moæe uËiniti velikima.(Letter 100, 1895.)

Boæji vjerni i skromni narod istjerat Êe iz svojeg srcaidolopoklonstvo, oboæavanje samoga sebe, i Krist Êe mu po-stati sve i u svemu. (MS 29, 1900.)

117

19. travnja

Najsvjetlija tema za naπe misli“Bilo mu milo pjevanje moje! Ja Êu se radovati u Jah-vi.” (Psalam 104,34)

Zaπto ne bismo svoje misli usmjerili na neistraæivo Kri-stovo bogatstvo kako bismo drugima mogli predstaviti dragu-lje istine? U Boæjoj rijeËi nalaze se bogati rudnici istine i mibismo mogli provesti cijeli svoj æivot istraæujuÊi ih, a ipak bi-smo ustanovili da smo tek na poËetku. Kopajte duboko i isko-pajte skriveno blago. Meutim, to neÊemo moÊi uËiniti sve dokbudemo njegovali nemiran, mlitav duh neprekidno traæeÊi neπtoπto bi samo zadovoljilo naπa osjetila, neπto Ëime bismo se za-bavili, neπto πto bi nas navelo na nerazuman smijeh. ... Mislikoje su zaokupljene bezvrijednim πtivom, punim uzbudljivihpriËa, ili se bave traæenjem zadovoljstava, nisu zainteresira-ne za Krista i ne mogu se radovati punini Njegove ljubavi.Um koji nalazi zadovoljstvo u nerazumnim mislima i bezvri-jednim razgovorima isto je tako liπen radosti u Kristu kao πtoje gora Gilboa liπena rose i kiπe.

Zar to ne potvruje i vaπe vlastito iskustvo? Koliko duhov-nog mira uæivate na kraju dana koji ste proveli u bezvrijed-nim zadovoljstvima, u lakim i triËavim razgovorima? Moæeteli se povuÊi na poËinak te noÊi govoreÊi: “Sve je dobro, sve jedobro s mojom duπom!” ... Koliko se puta, kada doete u Boæjidom na sveËani skup, vaπe misli vraÊaju na neku glupu pri-mjedbu koju je netko izrekao, na neku bezvrijednu priËu ilismijeπnu zgodu koju ste Ëuli ili vidjeli. I takva misao Êe sepojaviti upravo u pravom trenutku da skrene blistave zrakeKristove slave i da izgubite milost nebeskog svjetla koje stetrebali primiti. ...

Potrebno je da svoj um neprestano ispunjavamo Kristom,a da ga praznimo od sebiËnosti i grijeha ... i Ëim ispraznitesvoj um od ispraznosti i bezvrijednosti, praznina Êe biti ispu-njena Svetim Duhom kojeg vam Bog æeli dati. I tada Êete izdobre klijeti svojega srca iznositi ono πto je dobro, bogate dra-gulje misli, a drugi Êe Ëuti vaπe rijeËi. ... Vaπe misli i osjeÊajibavit Êe se Kristom tako da Êete odsjajivati drugima ono πtoje vas obasjalo sa Sunca pravednosti. (RH, 15. oæujka 1892.)

118

20. travnja

Vrijeme za razmiπljanje“VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu mislidan i noÊ.” (Psalam 1,2)

Vaπa posljednja misao uveËer i prva misao ujutro trebabiti posveÊena Onome u kojemu se utjeËu sve naπe nade uvjeËni æivot. (Letter 19, 1895.)

Izgleda da mnogi æale za vremenom koje su proveli u raz-miπljanju, u prouËavanju Pisma i u molitvi, kao da je tako utro-πeno vrijeme bilo izgubljeno. Æeljela bih da svi vidite ove Ëinjeniceu svjetlu u kojem Bog æeli da ih vidite, jer biste tada shvatilida vam je Boæje kraljevstvo vaænije od svega. ... Kao πto naporpoveÊava apetit i daje snagu i zdravu æivahnost tijelu, tako ipoboæni napori dovode do poveÊanja milosti i duhovne snage.

Vaπa ljubav treba biti usredotoËena na Boga. Razmiπljaj-te o Njegovoj veliËini, Njegovoj milosti i savrπenstvu. Neka Nje-gova dobrota, ljubav i savrπenstvo zarobe vaπe srce. Razgova-rajte o Njegovoj boæanskoj privlaËnosti i nebeskim stanovimakoje priprema za one koji su Mu vjerni. Onaj krπÊanin Ëijesu misli upuÊene Nebu, najkorisniji je svima oko sebe. Njego-ve su rijeËi korisne i osvjeæavajuÊe. One imaju preobraæava-juÊu snagu nad svima koji ih sluπaju. (3 SDA BC, 1157)

Naπa je stalna potreba da nasamo razgovaramo s Bogom.Mi sami moramo biti proæeti Kristovim Duhom ukoliko Gaæelimo predati i drugima. Mi se ne moæemo boriti sa sjedinje-nim sotonskim i ljudskim snagama ukoliko ne provodimo do-voljno vremena u razgovoru s Izvorom svake snage. Ima trenu-taka kada se moramo odvojiti od zvukova zemaljskih naporai ljudskih glasova i na nekom usamljenom mjestu sluπati Isusovglas. Na taj naËin moæemo okusiti Njegovu ljubav i primitiNjegovog Duha. Tako moæemo nauËiti i razapeti sami sebe.Takvo ponaπanje moæe izgledati neostvarivo ljudskom umu.“Nemam vremena!” moæda Êete reÊi. Ali kada razmatrate pro-blem u pravom svjetlu, neÊete gubiti vrijeme; jer kada dobijetesnagu i milost koja dolazi jedino od Boga, neÊete tada vi obav-ljati posao. Isus je Onaj koji Êe ga obaviti. “Jer bez mene nemoæete niπta uËiniti!” — kaæe Krist. (Ivan 15,5) ... Razmiπlja-nje i iskrena molitva nadahnut Êe vas na sveta dostignuÊa.(MS 25a, 1891.)

119

21. travnja

©to je vjera?“Vjera je jamstvo za ono Ëemu se nadamo, dokaz za onestvarnosti kojih ne vidimo.” (Hebrejima 11,1)

Vjera u Krista nije djelo prirode, veÊ Boæje djelo u ljud-skim mislima, obavljeno u samoj duπi Svetim Duhom koji namotkriva Krista kao πto je Krist pokazao Oca. Vjera je sræ onogaËemu se nadamo, dokaz onoga πto ne vidimo. Sa svojom silomkoja opravdava i posveÊuje, ona je daleko iznad onoga πto ljudinazivaju znanoπÊu. To je znanost o vjeËnim stvarnostima. Ljud-ska znanost je Ëesto prijevarna i zavodi s pravog puta, doknebeska znanost to nikada ne Ëini. Ona je tako jednostavnada je i dijete moæe shvatiti iako je i najobrazovaniji ljudi nemogu objasniti. Ona je neobjaπnjiva i nemjerljiva, nadilazi svakuljudsku sposobnost izraæavanja. (MS 44, 1904.)

PrihvaÊanje Kristove posredniËke sluæbe temelj je istin-ske vjere. ... Oni koji budu dovoljno dugo gledali u boæanskoogledalo da sagledaju i prezru svoje grijehe, svoju nesliËnostkrotkome i poniznome Isusu, imat Êe snage da pobijede. Svikoji istinski vjeruju, priznat Êe i odbaciti svoje grijehe. OniÊe suraivati s Kristom i staviti svoje naslijeene i steËenesklonosti prema zlu pod upravu boæanske volje tako da grijehviπe nema vlasti nad njima. GledajuÊi na Isusa, ZaËetnika iZavrπitelja svoje vjere, preobrazit Êe se u Njegovo obliËje. OniÊe uzrasti do punog rasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu.... Oni koji iskreno vjeruju, koji priznaju i odbace svoje grije-he, postajat Êe sve sliËniji Kristu dok se o njima na Nebu nebude reklo: “Po njemu ste i vi ispunjeni.” (Koloπanima 2,10)— (Letter 21, 1901.)

“Traæite, i naÊi Êete!” (Matej 7,7) glasi obeÊanje. Naπa jeuloga da se oslonimo na RijeË s nepokolebljivom vjerom da ÊeBog postupiti po svojem obeÊanju. Neka vjera prokrËi svoj putkroz neprijateljeve sjene. Kada se pojavi sumnja koja navodina pitanja, priite Isusu i ohrabrite svoju duπu razgovarajuÊis Njime. Otkupljenje koje je On platio umjesto nas potpunoje. Ærtva koju je On prinio bila je dovoljna i bez mane. Neboima na raspolaganju nepresuπni izvor pomoÊi svima kojimaje pomoÊ potrebna. (Letter 42, 1900.)

120

22. travnja

Spaπeni Boæjom miloπÊu“Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi od vas;to je dar Boæji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bihvalisao.” (Efeæanima 2,8.9)

Boæanska naklonost, Boæja milost koja nam je dana pre-ko Isusa Krista, previπe je dragocjena da bismo je zamijeniliza bilo koje navodno zasluæno djelo smrtnog, pogreπivog Ëo-vjeka. »ovjek nema niËega u sebi. Ni najuzviπeniji talent nemasvoj izvor u Ëovjeku, veÊ je dobiven od Stvoritelja i njime seniπta ne moæe kupiti od Boga. Zlato ni srebro ne mogu kupitiBoæju naklonost jer je sve bogatstvo svijeta samo talent kojinam je Gospodin povjerio. Neka nitko ne misli da Êe ga drago-cjeni prilozi u dobrotvorne svrhe uzdignuti u Boæjim oËima,da Êe mu pribaviti naklonost Neba ili da Êe njima kupiti mjestou nebeskim stanovima koje je Isus otiπao pripremiti onima kojiGa ljube. Dragocjena Kristova krv potpuno je dovoljna i us-pjeπna. ...

Kristovo uskrsnuÊe iz mrtvih bilo je OËev peËat na Kri-stovo poslanje. Bilo je to javno izraæavanje Njegovog potpu-nog zadovoljstva djelom pomirenja. On je prihvatio ærtvu kojuje Isus prinio za nas. Ona je bila sve πto je Bog zahtijevao,bila je potpuna i savrπena. Nijedno ljudsko biÊe bilo kojim svojimdjelom ne moæe dopuniti Kristovo djelo. Kada je na kriæu Kristuskliknuo: “Svrπi se!” slava i radost ispunili su Nebo, a razo-Ëaranje je zahvatilo sile zla. Nakon tog pobjedonosnog uskli-ka Otkupitelj svijeta je sagnuo glavu i izdahnuo ... ali je svojomsmrÊu postao pobjednik i otvorio vrata vjeËne slave da svi kojiu Njega vjeruju ne propadnu, nego da imaju vjeËni æivot.

Jedina nada greπnika jest da se potpuno osloni na IsusaKrista. ... Bog nas prihvaÊa jedino u Njegovom ljubljenom Sinu,a dobra djela su samo posljedica djelovanja Njegove ljubavikoja nam opraπta grijehe. Njima ne stjeËemo nikakve zaslugei niπta ne moæemo pripisati sebi na temelju svojih dobrih dje-la Ëime bismo makar djelomiËno mogli zahtijevati spasenje svojeduπe. Spasenje je Boæji dobrovoljni dar vjerniku koji mu jedarovan samo radi Krista. IzmuËena duπa moæe naÊi mir vjeromu Krista ... i ne moæe prinijeti svoja dobra djela kao zahtjevza spasenje svoje duπe. (RH, 29. sijeËnja 1895.)

121

23. travnja

OsjeÊaji nisu siguran vodiË“Pravednik æivi od svoje vjere.” (Habakuk 2,4)

Mnogima duge godine prolaze u tami i sumnjama, samozato πto se ne osjeÊaju onako kako bi æeljeli. Meutim, osjeÊajinemaju niËega zajedniËkog s vjerom. Vjera koja radi kroz lju-bav i Ëisti duπu, nije povezana s pobudama. Ona se oslanjana Boæja obeÊanja Ëvrsto vjerujuÊi da je Bog kadar ispunitiono πto je rekao. Naπe duπe moraju biti izvjeæbane da vjeru-ju, nauËene da se oslanjaju na Boæju rijeË. RijeË objavljuje daÊe “pravednik æivjeti od vjere” (Rimljanima 1,17), a ne zahvalju-juÊi osjeÊajima. (YI, 8. srpnja 1897.)

Odbacimo sve πto liËi na nepovjerenje i nedostatak vjereu Isusa. ZapoËnimo æivot jednostavnog, djetinjeg povjerenja neoslanjajuÊi se na osjeÊaje, veÊ na vjeru. Nemojmo sramotitiIsusa sumnjom u Njegova dragocjena obeÊanja. On æeli da Muvjerujemo s nepokolebljivom vjerom.

Ima onih koji govore: “Vjerujem, vjerujem!” i postavljajuzahtjev da se na njima ispune sva obeÊanja koja su dana poduvjetom posluπnosti, ali ne Ëine Kristova djela. Bog se ne pro-slavlja takvom vjerom. Ona je laæna. Drugi pokuπavaju dræatisve Boæje zapovijedi, ali mnogi meu njima nisu postali dostojnisvoje visoke prednosti da steknu pravo na obeÊanja koja suim bila upuÊena. Boæja obeÊanja odnose se samo na one kojivrπe Njegove zapovijedi i Ëine ono πto je Njemu ugodno. ...

Svaki dan se moram boriti u dobroj borbi vjere. Trebampokazati svu svoju vjeru i ne oslanjati se na osjeÊaje; trebamse ponaπati kao da sam sigurna da me je Bog Ëuo, da Êe miodgovoriti i da Êe me blagosloviti. Vjera nije nalet zanosnih osje-Êaja; to je jednostavno dræanje Boga za rijeË — vjerovanje daÊe On ispuniti svoja obeÊanja jer je tako rekao. (Letter 49, 1888.)

Ufajte se u Boga, oslonite se na Njega, poËivajte u NjegovimobeÊanjima bez obzira na to osjeÊate li se sretni ili ne! Ugod-ni osjeÊaji nisu nikakav dokaz da ste Boæje dijete kao πto niuznemirujuÊi, uzburkani, zbunjujuÊi osjeÊaji nisu dokaz da nisteBoæje dijete. Uhvatite se za Pismo i razumno traæite od Bogada ispuni svoju rijeË. Ispunite uvjete i vjerujte da Êe vas Onprihvatiti kao svoje dijete. Nemojte biti bezvjerni, veÊ vjerujte!(Letter 52, 1888.)

122

24. travnja

Vjera i osjeÊaji se razlikuju“KreÊemo se, naime, u podruËju vjere, a ne u podruËjugledanja.” (2. KorinÊanima 5,7)

Kada se uskladimo s pisanom RijeËju, trebamo hoditi uvjeri. Mi sramotimo Boga kada Mu odbijamo vjerovati u takoprekrasne dokaze Njegove ljubavi, pune suosjeÊanja darovav-πi nam svojega Sina. Trebamo gledati na Isusa i upuÊivati svojemolitve s vjerom oslanjajuÊi se na Njegovu snagu. Kada bi-smo viπe izraæavali svoju vjeru, kada bismo se viπe radovaliblagoslovima za koje znamo da ih imamo, tada bismo svako-ga dana uæivali u velikoj radosti i snazi.

OsjeÊaji i vjera razlikuju se kao istok od zapada. Vjerane zavisi od osjeÊaja. Svakoga dana trebamo se posveÊivatiBogu, vjerovati da Krist razumije i prihvaÊa ærtvu ne ispitujuÊisebe da vidimo imamo li takvu dubinu osjeÊaja koja premanaπem miπljenju treba odgovarati naπoj vjeri. Zar nemamo obe-Êanje da je naπ nebeski Otac mnogo viπe spreman udijeliti svogaSvetoga Duha onima koji Ga traæe u vjeri nego πto su rodite-lji spremni dati dobre darove svojoj djeci? Mi trebamo iÊi na-prijed kao da na svaku molitvu koju upuÊujemo Boæjem prije-stolju dobivamo odgovor od Onoga Ëija se obeÊanja uvijek ispu-njavaju. »ak i kada smo pritisnuti æaloπÊu, imamo prednostda pjevamo u svojim srcima Gospodinu. Kada to budemo Ëinili,nestat Êe magle i oblaka i mi Êemo iziÊi iz sjene i tame najasno svjetlo sunca Njegove prisutnosti.

Kada nauËimo svoju duπu da ima viπe vjere, viπe ljubavi,viπe strpljenja, viπe savrπenog povjerenja u naπega nebeskogOca, imat Êemo i viπe mira i sreÊe dok prolazimo kroz sukobeovog æivota. Gospodinu nije milo da se izjedamo, da nas brigeotimaju iz Isusovih ruku. On je jedini izvor svake milosti, Onje ispunjenje svakog obeÊanja, ostvarenje svakog blagoslova.... Naπe bi hodoËaπÊe doista bilo usamljeniËki pothvat da ne-ma Isusa. “NeÊu vas ostaviti siroËad.” (Ivan 14,18) kaæe namOn. Pamtimo Njegove rijeËi, vjerujmo Njegovim obeÊanjima,ponavljajmo ih danju i razmiπljajmo o njima noÊu i budimosretni! (MS 75, 1893.)

123

25. travnja

Vjera koja radi i Ëisti“On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od beza-konja i oËisti nas da budemo njegov izabrani narod, re-van u djelima ljubavi.” (Titu 2,14)

Kada gledate na Golgotu, ne Ëinite to zato da uljuljkatesvoju duπu u neizvrπavanje duænosti, ne zato da se pripremi-te za spavanje, veÊ da probudite vjeru u Isusa, vjeru koja Êeraditi, koja Êe oËistiti duπu od blata sebiËnosti. Kada se vje-rom uhvatimo za Krista, naπe djelo je tek zapoËelo. Svaki Ëo-vjek ima pokvarenih i greπnih navika koje mora svladati oπ-trom borbom. Od svake se duπe traæi da se bori u dobroj bor-bi vjere. Ako je netko Kristov sljedbenik, ne moæe biti okru-tan u poslovanju, ne moæe biti tvrdoga srca, bez samilosti. Nemoæe biti grub u govoru. Ne moæe biti naprasit i pun samo-uzviπenja. Ne moæe biti ohol niti se sluæiti oπtrim rijeËima,prigovarati i osuivati.

Djelo ljubavi proistjeËe iz djela vjere. Biblijska vjera zna-Ëi neprestani rad. ... Trebamo biti æeljni dobrih djela, æeljniËinjenja dobra. Vjerni Svjedok kaæe: “Znam tvoja djela!” Iakoje istina da nam naπe brojne aktivnosti neÊe same po sebi osi-gurati spasenje, takoer je istina da Êe nas vjera koja nas sje-dinjuje s Kristom pokrenuti na aktivnost. (6 SDA BC 1111)

Pravi krπÊanin obiluje dobrim djelima, donosi mnogo ro-da. On hrani gladne, odijeva gole, posjeÊuje bolesne i sluæi na-paÊenima. KrπÊanin je od srca zainteresiran za djecu koja suoko njega, koja su, izloæena lukavim kuπnjama neprijatelja,na rubu propasti. OËevi i majke, ako ste saËuvali svoju djecuod zamki neprijatelja, pogledajte oko sebe da spasite duπe djecekojoj su vjernici Crkve duæni sluæiti jer je Krist umro i zanjih. ... Ona su dragocjena u Boæjim oËima i On im æeli vjeËnusreÊu. ... Krist poziva na dobrovoljnu suradnju svoje predstav-nike da bi se obavilo ozbiljno, dosljedno djelo za spasenje du-πa. (RH, 29. sijeËnja 1895.)

Vjera koja blista dobrim djelima πiri jasno, sigurno i pouz-dano svjetlo. (6 SDA BC 1071)

124

26. travnja

Mjesto za dobra djela“Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusuradi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u nji-ma æivimo.” (Efeæanima 2,10)

Neka nitko ne prihvati ograniËeno, usko glediπte da bilokoje ljudsko djelo moæe pridonijeti u bilo kojem smislu ukla-njanju Ëovjekovih prijestupa. To je kobna prijevara. Da bisteje prepoznali, morate ... ponizna srca prouËavati pomirenje.Ovo pitanje se tako nejasno shvaÊa da su tisuÊe i tisuÊe onihkoji tvrde da su Boæja djeca zapravo djeca neprijatelja jer seoslanjaju na svoja dobra djela. Bog je uvijek zahtijevao dobradjela i Zakon ih zahtijeva, ali buduÊi da se Ëovjek stavio nastranu grijeha, njegova dobra djela su postala bezvrijedna isamo mu Isusova pravednost moæe pomoÊi. (6 SDA BC 1071)

Meutim, zar su dobra djela doista bez stvarne vrijedno-sti? Zar na greπnika koji svakoga dana drsko Ëini grijeh Boggleda s istom naklonoπÊu kao i na onoga koji se vjerom u Kristaiskreno trudi da ostane poπten? Pismo odgovara: “Njegovo smo,naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavikoja Bog unaprijed pripremi da u njima æivimo.” Po svojemboæanskom planu, zahvaljujuÊi naklonosti koju nismo zaslu-æili, Gospodin je odredio da naπa dobra djela moraju biti na-graena. Mi smo prihvaÊeni zahvaljujuÊi jedino Kristovim za-slugama i djela milosra, djela ljubavi koja obavljamo, samosu plod vjere i postaju nam blagoslov, jer Êe ljudi biti nagra-eni prema svojim djelima. Upravo miris Kristovih zaslugaËini da naπa dobra djela postaju ugodna Bogu, a milost je silakoja nas osposobljava da Ëinimo djela za koja bivamo nagraeni.Svojim djelima ne stjeËemo nikakve zasluge. ... Ne zasluæujemonikakvu hvalu od Boga. Mi smo samo Ëinili ono πto nam jebila duænost, a svoja djela ne bismo ni mogli Ëiniti snagomsvoje vlastite greπne naravi. (RH, 29. sijeËnja 1895.)

Krist je moÊan da potpuno spasi one koji se Njemu pre-daju. Sve πto bi Ëovjek mogao uËiniti za svoje spasenje jestda prihvati poziv. “Tko æeli, neka badava uzme vode æivota!”(Otkrivenje 22,17) Ljudi ne mogu uËiniti nijedan grijeh za kojina Golgoti nije plaÊena otkupnina. (6 SDA BC 1071)

125

27. travnja

Nemojte se pretvarati“Zaista, zaista kaæem vam, tko vjeruje u me, i on Êe Ëinitidjela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idemk Ocu.” (Ivan 14,12)

KrπÊani trebaju biti istinski predstavnici Isusa Krista; nesmiju se samo pretvarati. Treba li svijet stvarati svoje miπ-ljenje o Bogu na temelju ponaπanja onih koji samo nose imeIsusa Krista, a ne Ëine Kristova djela? Trebaju li ljudi ukazi-vati na one koji samo tvrde da su vjernici, ali koji to u srcunisu, koji iznevjeravaju sveto povjerenje i Ëine neprijateljskadjela govoreÊi: “O, to li su krπÊani koji varaju i laæu, u kojese ne moæe imati povjerenja?” To nisu ljudi koji istinski pred-stavljaju Boga. Meutim, Bog neÊe dopustiti da svijet budeprevaren. Gospodin ima svoj posebni narod na Zemlji i ne stidise nazvati ih braÊom jer oni Ëine Kristova djela. Oni jasnopokazuju da vole Boga jer dræe Njegove zapovijedi. Oni noseboæanski lik. Oni su gledanje svijetu, anelima i ljudima. (RH,29. sijeËnja 1895.)

Nagrada, slava Neba, darovana pobjednicima bit Êe u skla-du s naËinom na koji su svijetu predstavljali Krista svojimkarakterom. “Tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti.” (2. KorinÊanima9,6) Zahvalite Bogu na prednosti da sijete na Zemlji sjemekoje Êe biti poænjeveno u vjeËnosti. Kruna æivota bit Êe sjajnaili tamna, blistat Êe mnogim zvijezdama ili samo ponekim dra-guljem, u skladu s naπim ponaπanjem. Iz dana u dan mi moæe-mo polagati dobar temelj za vrijeme koje Êe doÊi. Samoodri-canjem, pokazivanjem misionarskog duha, gomilanjem svihdobrih djela koja smo mogli uËiniti u æivotu, trudom da pred-stavljamo Krista karakterom da bismo zadobili mnoge duπeza istinu, mi Êemo dobiti zadovoljπtinu kao nagradu.

Nama je prepuπteno da hodimo u svjetlu, da na najboljinaËin iskoristimo svaku prednost i priliku, da rastemo u mi-losti i spoznaji naπega Gospodina Isusa Krista i tako ÊemoËiniti Kristova djela i osigurati sebi blago na nebesima. (6 SDABC 1105)

126

28. travnja

Dræite svoj poloæaj iz sata u sat“Dræimo nepokolebljivim ispovijedanje naπe nade — vje-ran je, naime, onaj koji je obeÊao.” (Hebrejima 10,23)

Naπa je prednost kao Boæje djece da se Ëvrsto dræimo pri-znanja svoje vjere bez kolebanja. Ponekad nadmoÊna sila ku-πnji naizgled optereÊuje snagu naπe volje do krajnjih granicapa pokazivanje vjere izgleda potpuno suprotno svim dokazi-ma osjetila i osjeÊaja, ali naπa volja mora ostati na Boæjoj strani.Mi moramo vjerovati da se u Isusu Kristu nalazi vjeËna sna-ga i uspjeπnost. ... Iz Ëasa u Ëas moramo pobjedonosno dræatisvoj poloæaj, biti jaki u Njegovoj snazi. ...

Sve je moguÊe onome koji vjeruje. BuduÊi da Bog djelujeu nama, moæemo slobodno Ëvrsto odluËiti Ëiniti Njegovu voljui moæemo se savrπeno osloniti na Gospodina. ...

Mi moramo svakoga dana cijeloga sebe posveÊivati Bogu.Svakoga dana moramo obnavljati svoj zavjet da budemo pot-puno Njegovi sada i u vjeËnosti. Nemojte se nikada oslanjatina svoje hirovite osjeÊaje, veÊ stavimo svoja stopala na sigu-ran temelj Boæjih obeÊanja: “Ti si to rekao i ja vjerujem TvojimobeÊanjima.” I to Êe biti razumna vjera.

Vaπi Êe osjeÊaji biti uznemireni kada vidite da neki slije-de put koji je suprotan Kristovim naËelima; nevolje i ispitivjere Êe vas pogoditi, ali vas preklinjem da gledate samo naIsusa i da ne dopustite nijednoj toj stvari da otvrdne vaπe sr-ce ili da izazove tamu nevjere. Neka niπta ne dovede vaπu vjerudo poraza. Æivite kao da vas Bog promatra. Razgovarajte sIsusom kao πto biste razgovarali s prijateljem. On vam je spre-man pomoÊi i u najteæoj nevolji; On je s vama i u najveÊojteπkoÊi. ...

OsjeÊaj sigurnosti ne smije se prezirati; trebali bismo bi-ti zahvalni Bogu na njemu. Ali kada se budete osjeÊali potiπ-teno, nemojte misliti da se Bog promijenio. Slavite Ga isto tolikojer se uzdate u Njegovu RijeË, a ne u svoje osjeÊaje. Vi ste sezavjetovali da hodite u vjeri, da vama ne vladaju osjeÊaji jerse osjeÊaji mijenjaju u skladu s okolnostima. ...

Hodite pred Bogom u vjeri, oslonite se potpuno na NjegovaobeÊanja. Isus kaæe: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπet-ka svijeta.” (Matej 28,20) (Letter 42, 1890.)

127

29. travnja

Snaga za danas“Dokle traju dani tvoji, trajat Êe i snaga tvoja.” (Ponov-ljeni zakon 33,25 — DK)

Zahvalna sam Bogu na obeÊanju Njegove milosti koja jenamijenjena Njegovom narodu za sada, za danas. ... ObeÊanjene glasi da Êemo danas imati snage za buduÊe nevolje, da Êese On unaprijed pobrinuti za oËekivane buduÊe teπkoÊe prijenego πto se pojave. Mi moæemo, ukoliko hodimo u vjeri, oËe-kivati snagu i pomoÊ Ëim ih okolnosti budu zahtijevale. Mi sekreÊemo u podruËju vjere, a ne u podruËju gledanja. Gospodinse pobrinuo za nas da moæemo traæiti od Njega upravo onoπto nam je potrebno. Milost za sutra neÊe nam biti dana danas.»ovjekova potreba je prilika za Boga. ... Boæja milost se nikadane daje da bi bila uzaludno potroπena, pogreπno primijenjenaili izopaËena ili ostavljena da hra neuporabljena. ... Dok nositesvakidaπnje odgovornosti u ljubavi i u strahu Boæjemu hodeÊikao posluπna djeca u poniznosti svojega uma, bit Êe vam danasnaga i mudrost od Boga da svladate svaku teπku okolnost.

Mi se ne bismo bili u stanju suoËiti s nevoljama ovogavremena bez Boga. Nama neÊe biti potrebna hrabrost i Ëvrstinanekadaπnjih muËenika sve dok se ne naemo u okolnostimau kojima su oni bili. ... Mi trebamo svakoga dana dobivati dnev-nu koliËinu milosti za nevolje koje Êe nas zadesiti toga dana.I tako Êemo rasti u milosti i spoznaji naπega Gospodina Isu-sa Krista; i ako nas zadese nevolje, ako se naemo unutartamniËkih zidina za vjeru Isusovu i za vrπenje Boæjeg svetogZakona, “dokle traju dani tvoji, trajat Êe i snaga tvoja”. Ukolikose progonstva ponove, bit Êe nam dana milost da razbudi svesnage duπe i pokaæe istinsko junaπtvo. ...

Trebamo biti u blizini Izvora naπe snage iz dana u dan.I kada neprijatelj navali kao rijeka, Duh Gospodnji Êe podig-nuti zastavu nasuprot njemu. Sigurno je Boæje obeÊanje daÊemo imati snage u skladu s potrebama toga dana. Mi moæemos pouzdanjem gledati u buduÊnost jedino u snazi koja nam jedana za sadaπnje potrebe. Iskustva s Bogom postajat Êe namsvakoga dana sve dragocjenija. ... Ne brinite se unaprijed. Danasje naπa potreba. ... Gospodin je naπ PomoÊnik, naπ Bog i naπasnaga u svako vrijeme potrebe. (MS 22, 1889.)

128

30. travnja

Iz pobjede u pobjedu“Jer sve πto je roeno od Boga pobjeuje svijet. A ovo jesredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.” (1.Ivanova 5,4)

Kada se oblaci navuku izmeu vaπe duπe i Boga, kada jesve oko vas mraËno i nepovoljno, kada neprijatelj bude spre-man liπiti duπu poπtenog odnosa prema Bogu i istini, kada sezabluda pokaæe uvjerljiva i privlaËna, tada je vrijeme za molitvui za pokazivanje vjere u Boga. ... GajeÊi vjeru, duπa se ospo-sobljava da se uzdigne iznad same sebe, da prodre kroz paklenesjene koje neprijatelj baca na putove svake duπe koja teæi zabesmrtnom krunom. ...

Isus je rekao: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!”(Marko 14,38) Mi trebamo bdjeti i moliti sve dok Sotona bu-de navlaËio oblake nevjerovanja, sastavljene od svakog zla kojeje mogao pronaÊi da navede ljudski um da popusti kuπnji.Meutim, oblak koji postavlja izmeu Boga i ljudskog biÊa nemoæe obaviti Ëovjeka niti prodrijeti u njegovu duπu sve dokon sam ne otvori svoj um i srce njegovim tamnim zrakama.Boæji aneli Ëuvat Êe od otrovne malarije neprijateljevih kuπ-nji svakoga tko se uzdigne iznad samoga sebe, okolnosti iokoline gledajuÊi prema Isusu kroz sve zavjese, maglu i obla-ke prodiruÊi vjerom i kroz najmraËnije kuπnje. ...

Kada se sjedinite s Kristom, dat Êe vam se svaka snagakoju traæite. BoraveÊi u Njemu, moæete se boriti muπki. ©to viπebudete vjerovali i uzdali se kao dijete u Isusa Krista, to Êe veÊapostajati i vaπa sposobnost da vjerujete. Vjerom stojite. SamopokazujuÊi vjeru moæete pobijediti sebe. ... SebiËnost je tlo nakojemu se Sotona uvijek susreÊe s onima koje æeli prevariti izarobiti da njima upravlja. Ali ako se u vama pokaæe Kristovapravednost, postat Êete jaki. GledajuÊi iznad sebe prema ras-petom Spasitelju, prema uskrslom i uznesenom Gospodinu kojikao naπ zastupnik posreduje za nas, hvatajuÊi se za Kristovusnagu i uspjeπnost, moæemo pobijediti. (Letter 30, 1896.)

Nijedna pobjeda koja je ikada postignuta ne moæe se nina koji naËin usporediti s pobjedama vjere. Nikada se nemoj-te prestajati oslanjati na vjeru. Ona moæe pobijediti usred obes-hrabrenja, postiÊi pobjedu za pobjedom. (Letter 111, 1902.)

129

1. svibnja

Molitva — dovod svih blagoslova“Sve πto s vjerom zamolite dobit Êete.” (Matej 21,22)

Molitva je disanje duπe, kanal svih blagoslova. Kada pokaj-niËka duπa, shvativπi svoje potrebe i osjetivπi prijezir premasamoj sebi, uputi svoju molitvu, Bog vidi njezine borbe, pro-matra njezine sukobe i primjeÊuje njezinu iskrenost. On stavljasvoj prst na njezin puls i zapaæa svaki udar njezinog srca.Nijedan osjeÊaj je ne oduπevljava, nijedna emocija ne pokre-Êe, nijedna æalost ne pomraËuje, nijedan grijeh ne kalja, nijednamisao ni namjera ne obuzima da On o tome niπta ne zna. Taduπa je otkupljena po neizmjernoj cijeni pa je voljena s neiz-recivom ljubavlju. ...

Krist, naπ Spasitelj ... imao je tjelesne potrebe koje je moraozadovoljiti, tjelesni umor koji je morao svladati. Upravo je mo-litvom koju je upuÊivao svojem Ocu bio osnaæen za svoju duænosti za svoje nevolje. Iz dana u dan On je ispunjavao svoje uobi-Ëajene duænosti trudeÊi se da spasi duπe. Njegovo srce se snjeænom suÊuti obraÊalo onima koji su bili umorni i natova-reni. Provodio je cijele noÊi na molitvi za one koji su prolazilikroz kuπnje. ...

KrπÊanin je pozvan da svoje terete prenese na Boga u mo-litvi, da se Ëvrsto poveæe s Kristom nitima æive vjere. Gospo-din nam je dao vlast da se molimo rekavπi da Ëuje molitveonih koji se oslanjaju na Njegovu neizmjernu snagu. NjegaÊe proslavljati oni koji Mu se pribliæavaju, koji vjerno obav-ljaju Njegovu sluæbu. “Tko se tebe dræi Ëuvaπ ga jednako umiru, jer se u tebe uzda.” (Izaija 26,3) Ruka SvemoguÊega is-pruæena je da nas usmjerava i vodi naprijed. Idite naprijed,kaæe Gospodin; ja znam vaπ sluËaj i ja Êu vam poslati pomoÊ.Nastavite se moliti. Imajte vjere u mene. Kada traæite radislave mojega imena, primit Êete. Ja Êu se proslaviti pred onimakoji kritiËarski Ëekaju na svaku vaπu pogreπku. Oni Êe vidjetikako istina slavno pobjeuje. “Sve πto s vjerom zamolite do-bit Êete!” ...

Istinska vjera, istinska molitva — koliko snage ima u nji-ma! (RH, 30. listopada 1900.)

130

2. svibnja

Otvorena vrata prema Boæjem prijestolju“Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vratakojih nitko ne moæe zatvoriti jer si unatoË svojoj malojsnazi i saËuvao moju rijeË i nisi se odrekao moga ime-na.” (Otkrivenje 3,8)

Vjerni Svjedok izjavljuje: “Gle, otvorio sam pred tobom vra-ta.” Zahvalimo se Bogu srcem, duπom i glasom i nauËimo Muse pribliæavati kroz otvorena vrata vjerujuÊi da slobodno mo-æemo izlaziti pred Njega sa svojim molbama, da Êe nas OnËuti i usliπati. Upravo æivom vjerom u Njegovu moÊ da nampomogne mi Êemo primiti snagu da vodimo Gospodnje bitkepuni povjerenja u Njega, sigurni da Êemo pobijediti. (7 SDABC 960,961)

Onima koji se trude da budu vjerni Gospodinu moæda Êebiti uskraÊene mnoge prednosti ovoga svijeta; njihov put Êemoæda suæavati i njihovo djelo spreËavati neprijatelji istine,ali nema te sile koja moæe zatvoriti vrata veze izmeu Bogai tih duπa. Sam krπÊanin moæe zatvoriti ta vrata svojim popu-πtanjem grijehu ili odbacivanjem nebeskog svjetla. On moæeodvratiti svoje uho da ne Ëuje poruku istine i na taj naËinpresjeÊi vezu izmeu Boga i svoje duπe. ... Svakoga dana miimamo dragocjenu prednost da se poveæemo s Kristom koji namje otvorio vrata. Cijelo Nebo nam stoji na raspolaganju. Akobudemo posluπna Boæja djeca, svakoga dana moæemo dobivatinovu koliËinu milosti. Kakve god se kuπnje, nevolje ili pro-gonstva naπli na naπem putu, ne smijemo se obeshrabriti. NiËovjek ni Sotona ne mogu zatvoriti vrata koja je Krist otvorioza nas. (RH, 26. oæujka 1889.)

Kada god budemo kuπani, trebamo gledati ta otvorena vra-ta. Nikakva sila ne moæe sakriti pred nama svjetlo slave kojablista s praga Neba na ljestvama kojima se trebamo penjatijer nam je Gospodin dao snagu od svoje snage, hrabrosti odsvoje hrabrosti, svjetla od svojeg svjetla. Kada sile tame budusvladane, kada svjetlo Boæje slave preplavi svijet, mi Êemo svevidjeti i razumjeti mnogo jasnije nego sada. Da smo samo ra-zumjeli da je Boæja slava svuda oko nas, da je Nebo mnogobliæe Zemlji nego πto smo mislili, mi bismo imali Nebo u svo-jim domovima dok se pripremamo za Nebo. (7 SDA BC 961)

131

3. svibnja

Blagoslovi za one koji ih traæe“Nemate jer ne molite.” (Jakov 4,2)

Mi ne moæemo opstati bez Kristove milosti. Moramo dobitipomoÊ odozgo da bismo se oduprli mnogostrukim Sotoninimkuπnjama i izbjegli njegove zamke. Usred prevladavajuÊe tame,mi moramo imati svjetlo od Boga da bismo otkrili zamke iomËe zablude ili Êemo biti uhvaÊeni. Moramo koristiti prilikeza molitvu i u tajnosti i oko obiteljskog oltara. Mnogi tek morajunauËiti kako da se mole. ... Kada ponizno kaæemo Gospodinusvoje potrebe, sam Duh posreduje za nas; kada nas naπa svijesto potrebi navede da ogolimo svoju duπu pred sveznajuÊim okomSvemoguÊega, naπe iskrene, vatrene molitve ulaze iza zavje-se, naπa vjera se hvata za Boæja obeÊanja i mi dobivamo po-moÊ. ...

Molitva je i duænost i prednost. Mi moramo dobiti pomoÊkoju nam samo Bog moæe ukazati, a ta pomoÊ neÊe doÊi akoje ne traæimo. Ukoliko smo previπe uvjereni u svoju pravednostda bismo osjetili potrebu za Boæjom pomoÊi, neÊemo je dobitikada nam bude najpotrebnija. Ukoliko smo previπe samostal-ni i sami sebi dovoljni da bismo se svakodnevno iskrenimmolitvama pozivali na zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja,bit Êemo prepuπteni na milost i nemilost Sotoninim kuπnja-ma. ... Iskrena, ozbiljna ... molitva donijet Êe nam snagu i milostda se odupremo silama tame. Bog nas æeli blagosloviti. On jemnogo spremniji da udijeli svojega Svetoga Duha onima kojiGa traæe nego roditelji da daju dobre darove svojoj djeci. Me-utim, mnogi nisu svjesni svoje potrebe. Ne shvaÊaju da nemogu Ëiniti niπta bez Isusove pomoÊi. ...

Pokazani su mi Boæji aneli kako stoje potpuno spremnida odnesu milost i silu onima koji osjeÊaju svoju potrebu zaboæanskom snagom. Meutim, ti nebeski glasnici neÊe preno-siti blagoslove ukoliko nisu pozvani. Oni su Ëekali na vapajeduπa koje su gladne i æedne Boæjih blagoslova i Ëesto su Ëekaliuzalud. Bilo je usputnih molitava, ali ne i ozbiljnih molbi izponiznih, skruπenih srca. ... Oni koji æele primiti blagoslov odBoga, moraju sami pripremiti put priznanjem grijeha, poniz-noπÊu pred Bogom, istinskim pokajanjem i vjerom u zaslugeKristove krvi. (RH, 24. srpnja 1883.)

132

4. svibnja

NauËiti kako da se molimo“Gospodine, nauËi nas moliti!” (Luka 11,1)

Krist nije dao ovu molitvu (OËenaπ, Luka 11,2-4) ljudimada je ponavljaju kao formalnost. On ju je dao kao uzor kakvetrebaju biti naπe molitve — jednostavne, iskrene, sveobuhvatne.(MS 23, 1899.)

Mnoge se molitve upuÊuju bez vjere. Rabi se propisaniniz rijeËi, ali nema stvarnog navaljivanja. Te su molitve proæetesumnjama i oklijevanjem; one ne donose nikakvo olakπanjeonima koji ih upuÊuju; nikakvu utjehu ili nadu drugima. Rabise oblik molitve, ali nedostaje duh, πto pokazuje da moliteljnije svjestan svoje potrebe. ...

NauËite moliti kratko i usmjereno traæeÊi upravo ono πtovam je potrebno. NauËite moliti glasno, tamo gdje vas jedinoBog moæe Ëuti. Nemojte upuÊivati prividne molitve, veÊ iskrenei osjeÊajne izraæavajuÊi glad duπe za Kruhom æivota. Da smose viπe molili u svojoj klijeti, bili bismo bolje osposobljeni dase razumno molimo u javnosti. Te sumnjiËave, neodluËne mo-litve bi nestale. Kada bismo zajedno sa svojom braÊom sudje-lovali u javnim bogosluæjima, mogli bismo uËiniti da postanuprivlaËnija jer bismo sa sobom donijeli neπto od nebeskog oz-raËja i naπe bi bogosluæje postalo stvarnost, a ne samo forma.... Ukoliko duπa nije ispraænjena molitvom u klijeti i dok sebavi svojim dnevnim poslovima, to Êe se pokazati na molitve-nom bogosluæju.

Æivot duπe zavisi od uobiËajenog razgovora s Bogom. Nje-zine potrebe postaju javne i srce se otvara da primi svjeæeblagoslove. Zahvalnost teËe s iskrenih usana; osvjeæenje kojeËovjek prima od Isusa pokazuje se u rijeËima, u djelima aktivnedobrotvornosti, na javnim bogosluæjima. U srcu je ljubav pre-ma Isusu, a tamo gdje ima ljubavi, ona neÊe biti sputavana,veÊ izraæena. Molitva u klijeti odræava unutarnji æivot. Srcekoje ljubi Boga Ëeznut Êe da razgovara s Njim i oslanjat Êese na Njega sa svetim povjerenjem.

NauËimo razumno moliti izraæavajuÊi svoje zahtjeve jasnoi precizno. Molimo ... onako kao πto osjeÊamo. “Mnogo moæemolitva pravednika ako je æarka.” (Jakov 5,16) (RH, 22. trav-nja 1884.)

133

5. svibnja

Traæite Boga svim srcem“Vratite se u Tvravu, izgnanici puni nade, joπ danas— ja navjeπÊujem — dvostruko Êu ti uzvratiti.” (Zaha-rija 9,12)

Trebamo nauËiti svoju duπu da se osloni, da se Ëvrsto oslonina Boæja bogata obeÊanja. Gospodin Isus dobro zna da se mine moæemo oduprijeti mnogobrojnim Sotoninim kuπnjama i dato moæemo jedino ako imamo na raspolaganju boæansku sna-gu koju smo dobili od Boga. On dobro zna da bismo u svojojljudskoj snazi sigurno pali. Upravo zato su uËinjene sve pri-preme da u svakoj potrebi i nevolji moæemo uteÊi u Tvravu.... Svatko od nas mora kao pojedinac pokazati vjeru da bismood Njega primili ono πto nam je obeÊao.

Bog Êe nam biti sve πto Mu dopustimo da bude. Naπe mlakemolitve, upuÊene s pola srca, neÊe nam donijeti odgovor s Neba.O, mi moramo gurati svoje molitve! Traæite s vjerom, Ëekajtes vjerom, primajte s vjerom, radujte se u nadi jer svaki kojitraæi, nalazi. Budite ozbiljni u ovom pitanju. Traæite Gospo-dina svim svojim srcem. Ljudi ulaæu i duπu i ozbiljnost u sveπto poduzimaju u zemaljskom poslovanju, sve dok njihovi na-pori ne budu okrunjeni uspjehom. S posebnom ozbiljnoπÊu uËiteumijeÊe traæenja bogatih blagoslova koje je Bog obeÊao; uz us-trajne, odluËne napore zadobit Êete Njegovo svjetlo, Njegovuistinu i Njegovu bogatu milost. (MS 39, 1896.)

Æeljne duπe, iskreno plaËite za Bogom. Borite se s nebes-kim silama sve dok ne postignete pobjedu. Stavite cijelo svojebiÊe u Gospodnje ruke — duπu, tijelo i duh i odluËite da Êetebiti Njegovo milo, posveÊeno orue pokretano Njegovom vo-ljom, usmjeravano Njegovim umom, nadahnuto Njegovim Du-hom. (SD 105)

Kaæite Isusu svoje potrebe u iskrenosti svoje duπe. Od vasse ne traæi da vodite dugaËke bitke s Bogom ili da Mu dræitepropovijedi, veÊ iz srca koje je æalosno zbog svojih grijeha recite:“Spasi me, Gospodine, ili Êu propasti!” Ima nade za takve duπe.One Êe traæiti, one Êe pitati, one Êe kucati i one Êe naÊi. KadaIsus skine teret grijeha pod kojim se lomi duπa, vi Êete iskusitiblagoslovljenost Kristovog mira. (MS 29, 1896.)

134

6. svibnja

Pobjeda zahvaljujuÊi budnosti“Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” (Marko 14,38)

Kuπnje se nalaze svuda oko vas, ali ste sigurni sve dokse dræite dalje od njih. Mnoge meu nama Sotona uspijevapobijediti zato πto nalete pravo na kuπnju. ... Vaπ je posao dase dræite daleko od svakoga i svega πto bi vas moglo udaljitiod duænosti i skrenuti vaπe misli od Boga. ... Ukoliko ste pri-morani da budete u druπtvu onih koji su zli, niste primoranida prihvatite zlo ili da ga pomaæete. Vi moæete, moleÊi se ibdijuÊi, ostati neokaljani zlom koje se nalazi oko vas. (Letter16, 1867.)

“Bdijte i molite!” — to je poziv koji se Ëesto ponavlja uPismu. U æivotu onih koji posluπaju taj poziv zapaæat Êe sepotajni tokovi sreÊe kojima blagoslivljaju sve s kojima dolazeu dodir. Oni koji su ogorËeni i loπe raspoloæeni, postaju blagii ljubazni; oni koji su oholi, postaju krotki i ponizni. (Ms 42,1904.)

KrπÊanin ne moæe biti sretan ako nije budan. Onaj kojipobijedi mora biti budan jer Sotona pokuπava svjetovnim ve-zama, zabludama i praznovjerjem udaljiti Kristove sljedbenikeod Njega i njihove misli zaposliti svojim planovima. Nije do-voljno da samo izbjegavamo oËigledne opasnosti i opasne, ne-dosljedne poteze. Mi se moramo dræati Krista hodeÊi putemsamoodricanja i poærtvovnosti. Ne smijemo dopustiti svojimduhovnim osjetilima da budu zaslijepljena, kao πto se to Ëestodogaa pod utjecajem Ëvrste, odluËne volje. Da bismo mogliotkriti Sotonine prijevare i oduprijeti se njegovim iznenadnimnapadima, moramo imati Kristovu milost i dobiti NjegovogDuha.

Boæja rijeË nas upozorava da imamo mnogostruke nepri-jatelje, ne otvorene i zaklete, veÊ neprijatelje koji dolaze s ugla-enim rijeËima i lijepim govorima i koji Êe prevariti, ako bu-de moguÊe, i izabrane. Tako Sotona dolazi. A kada to odgova-ra njegovim namjerama, on ide unaokolo kao lav koji riËe traæeÊikoga da proædre. »ovjekova volja, umjesto da bude dræana upokornosti Boæjoj volji, isto je toliko puta na strani neprijate-lja koliko i na Gospodnjoj strani. Upravo zato bdijte i molitese Bogu, bdijte i molite uvijek! (Letter 5, 1903.)

135

7. svibnja

Skromna, ustrajna molitva“Ilija je bio Ëovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molioda ne bude kiπe, i nije pala na zemlju za tri godine iπest mjeseci. Zatim je ponovo molio, pa je nebo dalo ki-πu, i zemlja je donijela svoj rod.” (Jakov 5,17.18)

U Ilijinom iskustvu dane su nam vaæne pouke. Kada jena brdu Karmelu uputio svoju molitvu za kiπu, njegova je vjerabila stavljena na ispit, ali je on ustrajao u upuÊivanju svojegzahtjeva Bogu. (2 SDA BC 1034)

Sluga je straæario dok se Ilija molio. ©est puta se vraÊaosa straæe govoreÊi: Nema niËega, nema oblaka, nema ni znakakiπe. Ipak, prorok se nije prepustio obeshrabrenju. Nastavioje ispitivati svoj æivot da bi vidio gdje je propustio hvaliti Bo-ga. ... Dok je ispitivao svoje srce, izgledalo je kao da postajesve manji i manji, po svojoj vlastitoj procjeni i u Boæjim oËi-ma. Izgledalo mu je da je postao niπta i da je Bog sve, i kadaje stigao do odluke da se odreËe sebe dok Êe istodobno prio-nuti za Spasitelja kao za svoju jedinu snagu i pravednost, dobioje odgovor. Pojavio se sluga i rekao: “Eno se oblak, malen ob-lak kao dlan ËovjeËji, diæe od mora!” (1. o kraljevima 18,44)

Mi imamo Boga Ëije uho nije zatvoreno za naπe molbe; iako se pozovemo na Njegovu rijeË, On Êe odati priznanje na-πoj vjeri. On æeli da sve svoje interese isprepletemo s Njego-vim interesima i sigurno Êe nas blagosloviti jer u tom sluËajuneÊemo slavu pripisati sebi kada dobijemo blagoslov, veÊ Êemosvu slavu odati Bogu. Bog ne usliπava sve naπe molitve prvo-ga dana kada Ga prizovemo, jer kada bi to uËinio, smatralibismo da uvijek imamo pravo na sve Njegove blagoslove i na-klonosti koje izlijeva na nas. Umjesto da ispitujemo svoje srceda vidimo njegujemo li bilo kakvo zlo, odajemo li se bilo kak-vom grijehu, mi bismo postali nemarni i propustili bismo shva-titi da zavisimo od Njega. ...

Ilija se ponizio sve dok nije doπao u stanje da slavu viπene pripisuje sebi. To je stanje u kojem Gospodin Ëuje naπe mo-litve jer Êemo tada svu slavu odavati Njemu. ... Jedino je Bogdostojan da bude slavljen. (2 SDA BC 1034)

136

8. svibnja

»ekajte na Boæji odgovor“Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duπi kojaga traæi.” (Tuæaljke 3,26)

U Bibliji se nalaze dragocjena obeÊanja onima koji Ëekajuna Gospodina. Mi svi æelimo neposredan odgovor na svojemolitve i u kuπnji smo da se obeshrabrimo ako naπe molitvenisu smjesta usliπane. Iz vlastitog sam iskustva nauËila da jeto velika pogreπka. Odgoda je za naπe posebno dobro. Naπavjera dobiva priliku da bude ispitana, da se vidi je li iskrenai ozbiljna ili je promjenjiva kao morski valovi. Mi se moramovezati uz oltar jakim vezama vjere i ljubavi i dopustiti strp-ljenju da obavi svoje savrπeno djelo. Vjera jaËa stalnim vjeæ-banjem. (Letter 37, 1892.)

Moramo viπe moliti u vjeri. Ne smijemo se pomoliti i on-da pobjeÊi kao da smo uplaπeni da Êemo primiti odgovor. Bogse ne igra s nama. On Êe odgovoriti ukoliko Ga Ëekamo u mo-litvi, ako vjerujemo da Êemo primiti ono πto traæimo, ako na-stavimo vjerovati i nikada ne izgubimo strpljenje dok vjeru-jemo. To znaËi moliti u vjeri. Molitvu vjere trebamo ograditioËekivanjem i nadom. Moramo je ograditi zidovima sigurnostii ne smijemo biti nevjerni, nego vjerovati. Vatrena molitva pra-vednika nikada nije izgubljena. Odgovor moæda neÊe doÊi onakokako smo oËekivali, ali Êe doÊi zato πto je Bog dao svoju rijeË.(Letter 26, 1880.)

Mi moramo smireno Ëekati na Boga. Velika je potreba zatakvim Ëekanjem. Bukom i nemirom koji pravimo u svijetune dokazujemo svoju korisnost. Gledajte kako tiho Bog djeluje!... Oni koji æele raditi s Bogom, svakoga dana imaju potrebuza Njegovim Duhom; oni moraju hoditi i raditi u krotkosti iponiznosti Duha ne pokuπavajuÊi postiÊi izvanredne uspjehe,zadovoljni πto Êe vjerno obaviti djelo koje je pred njima. Lju-di moæda neÊe vidjeti ni cijeniti njihove napore, ali Êe imenate vjerne Boæje djece biti zapisana na Nebu uz imena Njego-vih najplemenitijih radnika dok budu bacali sjeme oËekujuÊislavnu æetvu. (SDA BC 1144)

»ekajte na Gospodina ne gunajuÊi i sa zabrinutoπÊu, veÊs nepokolebljivom vjerom i nepoljuljanim povjerenjem. (Letter66, 1901.)

137

9. svibnja

SjeÊanja u dvoranama slave“A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeu Mispei Jeπane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreÊi: ‘Dovdenam je Jahve pomogao.’” (1. Samuelova 7,12)

Ima mnogo viπe ohrabrenja za nas u najmanjem blagoslovukoji smo sami primili nego u Ëitanju æivotopisa koji opisujuvjeru i iskustva poznatih Boæjih ljudi. Ono πto smo sami iskusiliu vezi s blagoslovima koje smo stekli na temelju Njegovih dra-gocjenih obeÊanja, moæemo saËuvati u dvoranama slave i bezobzira na to jesmo li bogati ili siromaπni, obrazovani ili nepi-smeni, promatrati i razmiπljati o tim dokazima Boæje ljubavi.Svaki dokaz Boæje skrbi, dobrote i milosti treba saËuvati kaoneprolazno sjeÊanje u dvoranama slave. Bog bi æelio da seNjegova ljubav i obeÊanja zapiπu na tablice naπih sjeÊanja.»uvajte dragocjena Boæja otkrivenja da nijedno slovo ne budeizbrisano ili zamagljeno.

Kada je Izrael izvojevao velike pobjede poπto je napustioEgipat, bili su postavljeni spomenici da ih podsjeÊaju na tepobjede. Bog je zapovjedio Mojsiju i Joπui da to uËine, da po-dignu spomenike. Kada su Izraelci izvojevali znaËajnu pobje-du nad Filistejcima, Samuel je podigao kamen za spomen inazvao ga Eben Haezer govoreÊi: “Dovde nam je Jahve pomo-gao.” ...

Zar se ne bismo mogli i mi, sjeÊajuÊi se proπlosti i gledajuÊinove nevolje i teπkoÊe — Ëak i stradanja, odricanja i tuge predsobom — osloboditi potiπtenosti i, gledajuÊi proπlost, reÊi: “Dovdenam je Jahve pomogao. Predat Êu svoju duπu Njemu kao svo-jem vjernom Stvoritelju. On Êe u dan nevolje saËuvati ono πtosam Mu povjerio.” (MS 22, 1889.)

Promatrajmo veliËanstvene spomenike, podsjetnike na onoπto je Gospodin uËinio da bi nas utjeπio i spasio iz ruke onogakoji razara. Odræimo u naπem sjeÊanju svjeæim sve njeænostikoje nam je uËinio — suze koje nam je obrisao, boli koje jeublaæio, strahovanja koja je uklonio, brige koje je rasprπio, po-trebe koje je zadovoljio, blagoslove koje je izlio — i tako nasojaËao za sve πto nas oËekuje u ostatku naπeg hodoËasniËkogputovanja. (SC 125)

138

10. svibnja

Na gori pred Bogom“Glas mu reËe: ‘Izii i stani u gori pred Jahvom.’” (1. okraljevima 19,11)

Ova zapovijed upuÊena je svima nama koji gledamo nasvoja razoËaranja, koji plaËemo zbog svojih slabosti i dajemotako svijetu primjer nepovjerenja u Boga odbijajuÊi da pogle-damo i æivimo. ... Vi ugaate Boæjem i ljudskom neprijateljukada ostajete u πpilji mraka u kojoj nema nijedne zrake Svjetlaæivota. ...

Podiæem svoj glas za Isusa i kaæem: tko god vjeruje u NjeganeÊe propasti, veÊ Êe dobiti vjeËni æivot! Iziite vjerom iz teπpilje! Gledajte na Isusa, svojeg pomoÊnika! Gledajte Boæje Janjekoje je uzelo na sebe grijehe svijeta. Promatrajte Ærtvu pomir-nicu koja je podignuta za vas na kriæu, gledajte kako Neviniumire za krivoga! ...

Njegovo ærtvovanje samoga sebe bilo je potpuno dovoljno.Niπta nije ostalo neuËinjeno. Obavljeno je potpuno i obilno po-mirenje. I onda zaπto ... pokazujete rijeËima i primjerom daje Krist uzalud umro za vas? Nakon ovog neusporedivog iska-zivanja ljubavi, vi govorite svojim rijeËima sumnje i æalosnogobeshrabrenja: “On me ne voli! NeÊe da mi oprosti! Moji sugrijesi odviπe teπki da bi mogli biti uklonjeni Kristovom krv-lju! Njegova ærtva nije dovoljno vrijedna da plati moj dug iizbavi moju duπu!”

Kada bi muπkarci i æene mogli vidjeti i shvatiti kako svojimnevjerovanjem i æalobnim prigovaranjem uzvisuju Sotonu i odajumu Ëast, dok Isusu uskraÊuju slavu koju je stekao u djelu spa-πavanja njihove duπe, potpuno i savrπeno, od svakoga grijeha!... Iziimo iz tamne πpilje! Osposobimo svoj razum da raspo-zna πto Isus nama znaËi. Uvjeæbajmo svoje misli da iziu nagoru pred Boga u vjeri, budimo jaki u Gospodinu u svim isvakakvim kuπnjama! ...

Na gori Êemo steÊi pravilne poglede o Isusu. Sotona neÊeimati snage da baci svoje paklene sjene izmeu naπe duπe iIsusa, da pomraËi naπe poglede o Isusu, da Ga laæno predsta-vi, da ojaËa naπe srce u okrutnom nevjerovanju u Njegovu do-brotu, Njegovu milost i ljubav kojom nas je ljubio! (MS 42,1890.)

139

11. svibnja

Boæji Zakon kao zaπtitni zid“Blaæeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zako-nu Jahvinu!” (Psalam 119,1)

Bog, veliki vladar svemira, sve je podredio Zakonu. MalenicvjetiÊ i visoki hrast, zrnce pijeska i silni ocean, svjetlo sun-ca i pljusak, vjetar i kiπa, svi oni sluπaju zakone prirode. Me-utim, Ëovjek je podreen viπem Zakonu. Njemu je darovanrazum da vidi i savjest da osjeti moÊne zahtjeve Boæjeg veli-kog moralnog Zakona kojim je izraæeno sve πto Bog oËekujeod svoje djece.

Bog je objavio svoju volju tako jasno da nitko ne trebalutati. On æeli da svi pravilno shvate Njegov Zakon i da osje-te snagu njegovih naËela jer su u pitanju njihovi vjeËni inte-resi. Onaj koji shvati dalekoseæne zahtjeve Boæjeg zakona moæeshvatiti i poneπto od odvratnosti grijeha. I πto su uzviπenijenjegove zamisli o Boæjim zahtjevima, to Êe veÊa biti i njegovazahvalnost za pomilovanje koje mu je ponueno. ...

Greπnik ne moæe ispuniti Boæje zahtjeve u svojoj snazi.On mora zatraæiti pomoÊ od Onoga koji je za njega platio ot-kupninu. ...

Krist je naπa nada. Oni koji se u Njega uzdaju, bit ÊeoËiπÊeni. Kristova milost i Boæja vladavina idu zajedno u sa-vrπenom skladu. Kada je Isus postao Ëovjekova zamjena, mi-lost i istina su se sastali, pravednost i mir se poljubili. Kriæna Golgoti svjedoËi o ozbiljnosti zahtjeva Boæjeg zakona. (ST,31. srpnja 1901.)

Zakon od deset zapovijedi ne smije se promatrati kao daje stao na stranu zabrana, veÊ kao da stoji na strani milosti.Njegove zabrane su sigurno jamstvo sreÊe i posluπnosti. Ka-da ga prihvatimo u Kristu, on u nama izgrauje neporoËnostkaraktera koja Êe nam donositi radost tijekom cijele vjeËno-sti. Posluπnima je on zaπtitni zid. U njemu moæemo sagledatidobrotu Boga koji je ljude, otkrivajuÊi im nepromjenjiva na-Ëela pravednosti, pokuπao zaπtititi od zala koja nastaju kaoposljedica prijestupa. (1 SM 235)

140

12. svibnja

Savrπeno pravilo æivota“Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokazase njegov KovËeg saveza u njegovu hramu, te udare mu-nje, grmljavine, gromovi, potres zemlje i velika tuËa.”(Otkrivenje 11,19)

Naπ Otkupitelj svjedoËi: “Otvorio sam pred tobom vratakojih nitko ne moæe zatvoriti jer si unatoË svojoj maloj snazii saËuvao moju rijeË i nisi se odrekao moga imena.” (Otkrive-nje 3,8) Kroz ta otvorena vrata koja vode u Boæji Hram vidi-mo kraljevski Zakon, stavljen u KovËeg saveza. ... Svjetlo blistaod tog svetog, pravednog i dobrog Zakona objavljujuÊi Ëovje-ku istinska mjerila pravednosti tako da ne mora Ëiniti nika-kve pogreπke prilikom oblikovanja karaktera kojim Êe zadovoljitiBoæje zahtjeve. Tim Zakonom je osuen grijeh i zato ga moramoodbaciti. Oholost i sebiËnost nemaju mjesta u karakteru jerbismo tako odbacili Onoga koji je krotak i smjeran u srcu.

Boæji zakon je mjerilo kojim Êe se okuπati karakter; akopodignemo mjerila da zadovoljimo sebe, ako pokuπamo slijeditimjerila po svojem izboru, na kraju Êemo potpuno promaπiti unastojanju da doemo na Nebo. ... Um mora pokazati posluπ-nost kraljevskom Zakonu slobode, Zakonu koji Êe Boæji Duhurezati u srce i objasniti razumu. Odbacivanje grijeha morabiti djelo same duπe koja Êe upregnuti svoje najplemenitije sile.Jedina sloboda koju smrtni Ëovjek moæe uæivati sastoji se u us-klaivanju s Boæjom voljom, u ispunjavanju uvjeta koji Ëovje-ka Ëine dionikom boæanske naravi. (RH, 24. studenoga 1885.)

Boæji zakon objavljen na Sinaju prijepis je uma i volje bes-krajnoga Boga. Njega kao svetinju poπtuju sveti aneli. Po-sluπnost njegovim zahtjevima usavrπit Êe karakter krπÊaninai obnoviti Ëovjeka, uz Kristovu pomoÊ, u stanje koje je imaoprije pada u grijeh. Grijesi koje Zakon zabranjuje nikada ne-Êe imati mjesta na Nebu.

Upravo je Boæja ljubav prema Ëovjeku navela Boga da izrazisvoju volju u deset pravila Dekaloga. ... U svojem Zakonu Bogje dao Ëovjeku savrπeno pravilo æivota. Ako ga bude sluπao,imat Êe u njemu æivot zaslugama Isusa Krista. Ako ga budekrπio, Zakon Êe ga osuditi. Zakon upuÊuje Ëovjeka na Krista,a Krist ga upuÊuje natrag na Zakon. (RH, 27. rujna 1881.)

141

13. svibnja

Izmjeren za Nebo“Nek me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa Êe uvidjetineporoËnost moju!” (Job 31,6)

Najvaænije je pravo mjerilo. A upravo je Boæji zakon Boæ-je mjerilo. Bog je ugradio svoj Zakon i u najmanje Ëovjekovodjelo, i u najmanji njegov postupak tako da se, uËeÊi Zakon iæiveÊi po njemu, moæe uzdignuti, oplemeniti i posvetiti u srcui sklonostima — da moæe biti vjeran i u najmanjemu. (MS32, 1896.)

Bog odmjerava pobude, namjere i karakter. Svi ljudi suizmjereni na tezulji Svetiπta i Bog æeli da svi ljudi shvate tuËinjenicu. Ana je rekla: “Jahve je sveznajuÊi Bog, pravo onprosuuje djela.” (1. Samuelova 2,3) David je izjavio: “Sinovisu ljudski samo daπak, laæ su djeca ËovjeËja: svi da stanu natezulju, od daha bi lakπi bili.” (Psalam 62,9) Izaija je dodao:“Put je pravedniËki prav, ti ravniπ stazu pravednom.” (Izaija26,7)

Bog nebeski je istinit. Nema pobude u dubini srca, nematajne u nama, nema plana s kojim On nije potpuno upoznat.Ali πto je mjerilo pravde? Boæji zakon! Boæji zakon je postav-ljen kao mjerilo na jednoj strani vage, Njegov sveti nepromje-njivi Zakon Ëiji su zahtjevi odreeni zahtijevajuÊi u prve Ëe-tiri zapovijedi najviπu ljubav prema Bogu, a u ostalih πest ljubavprema bliænjemu. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcemsvojim ... a svoga bliænjega kao samoga sebe.” (Luka 10,27)Od ovog mjerila ne moæemo oduzeti ni jedan jedini atom. Bogzahtijeva cijelo srce, um, duπu i snagu, ali i da ljubimo bliænjegakao samoga sebe. Sve je to stavljeno na jednu stranu vage,dok je svaki pojedinaËni karakter koji mora izdræati ispit mje-renja stavljen na drugu stranu vage. Sudbina svakog Ëovjekanepovratno je odreena tim jednostavnim usporeivanjem. ...

Treba li onda za vas biti napisano: “Izmjeren si na mjeri-lima i naπao si se lak?” Ukoliko se naete laki u dan Gospodnji,bit Êe to straπno; zato briæljivo ispitajmo svoje pobude i djelauz pomoÊ Boæjeg svetog zakona, pokajmo se za svaki prijestupi kao greπnici uhvatimo se za zasluge Isusa Krista da bismonadomjestili svoj manjak. To Êe uËiniti samo Kristova krv. (MS65, 1886.)

142

14. svibnja

Odanost srca“Ne sluæite samo dok ste na oku kao da se ljudima æeli-te svidjeti, veÊ kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπevolju Boæju!” (Efeæanima 6,6)

Gospodnji zakon je izrazito πirok. Isus ... je jasno objaviosvojim uËenicima da se ovaj sveti Boæji zakon moæe prekrπitiËak i mislima, osjeÊajima i æeljama, ali i rijeËima i djelima.Srce koje ljubi Boga iznad svega neÊe ni na koji naËin bitisklono suæavanju Njegovih propisa na najmanju moguÊu mje-ru, veÊ Êe posluπna, odana duπa radosno pokazati potpunu du-hovnu posluπnost kada se Zakon bude promatrao s njegoveduhovne strane. I tada Êe duπa prihvatiti zapovijed u njezinojstvarnoj snazi. Grijeh Êe se pokazati kao krajnje greπan. ...NeÊe tada viπe biti vlastite pravednosti, samouzvisivanja, sa-mohvale. Nestat Êe i sigurnosti u sebe. Posljedica Êe biti du-boko osvjedoËenje u vlastitu greπnost i preziranje samoga se-be pa Êe se duπa, koja je oËajniËki svjesna opasnosti koja jojprijeti, osloniti na krv Janjeta Boæjeg kao na svoju jedinunadu. ...

Mnogi danas varaju svoju duπu. Oni ograniËavaju Boæjepropise samo na osudu vidljivih djela i ne smatraju grijehomda Ëovjek sramoti Boga mislima i sklonostima. Oni zavara-vaju sebe da vrπe Gospodnji zakon, dok njihov æivot i karak-ter, onako kako je opisan u knjigama Neba, pokazuje da poku-πavaju ustanoviti koliko daleko mogu iÊi u krπenju Zakona ada ne budu oznaËeni kao njegovi prekrπitelji. ...

Duπa koja se æeli odvojiti od svakog bezakonja ... uvijekÊe se truditi da bude na Gospodnjoj strani u mislima, djeli-ma i karakteru, posluπna svim Njegovim zahtjevima. Umjestoda traæi prilike da zaobie Boæji zakon, ona Êe davati najop-πirnije moguÊe tumaËenje Njegovim dalekoseænim zapovijedi-ma i najozbiljnije Êe se truditi da svoju volju, sklonosti i cije-lo srce navede da postanu uzor u primjeni velikih naËela Nje-govih svetih zapovijedi. ... Djelo mora otpoËeti u srcu. ... Akoje srce pravo pred Bogom, onda Êe i cijeli æivot biti oËiπÊen,uglaen, oplemenjen, posveÊen. Ako je tvoje oko Ëisto, ondaÊe i cijeli æivot biti ispunjen svjetlom. Vjera nije pitanje for-malnosti. ... Vjera je povezana sa srcem. (Letter 51, 1888.)

143

15. svibnja

Jedinstvo Zakona i Evanelja“Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Na-protiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)

Sluπamo mnoge koje je neprijatelj prevario kako stalnotvrde: “Ja sam spaπen!” Meutim, oni pokazuju takav prijezirprema Boæjim naËelima pravednosti da znamo ... da ne znajuniπta o spasonosnoj milosti. Njihovo srce nije u skladu s Boæ-jim zakonom, veÊ je u neprijateljstvu s tim Zakonom. Tako jebilo i s velikim buntovnikom na Nebu. HoÊe li Bog uzeti naNebo muπkarce i æene koji nemaju nikakvog poπtovanja pre-ma Zakonu Njegovog svemira? ...

©to Êe greπnika navesti da prepozna svoje grijehe ukoli-ko ne zna πto je grijeh? Jedina definicija grijeha u Boæjoj ri-jeËi nalazi se u 1. Ivanovoj 3,4: “Grijeh je krπenje zakona.”Greπnik mora shvatiti da je prijestupnik. Krist koji umire nagolgotskom kriæu privlaËi njegovu pozornost. Zaπto je Krist uopÊeumro? Zato πto je to bio jedini naËin da Ëovjek bude spaπen!... On je uzeo na sebe naπe grijehe da bi mogao uraËunati svojupravednost svima koji vjeruju u Njega. ... Boæja dobrota i lju-bav navode greπnika na pokajanje pred Bogom i na vjeru uGospodina Isusa Krista. Probuenom greπniku ... ukazuje sena Zakon koji je prestupio. On ga poziva da se pokaje, ali ne-ma nikakve spasonosne sile u Zakonu da pomiluje prijestup-nika Zakona pa njegov sluËaj izgleda beznadan. Meutim, Zakongreπniku ukazuje na Krista. Koliko god bili duboki naπi gri-jesi i prijestupi, krv Isusa Krista moæe nas oËistiti od svakogagrijeha. ...

Zakon i Evanelje idu ruku pod ruku. Jedno nadopunjujedrugo. Zakon bez vjere u Kristovo evanelje ne moæe spasitiprijestupnika Zakona. Evanelje bez Zakona neuspjeπno je ibez snage. Zakon i Evanelje tvore savrπenu cjelinu. Gospo-din Isus Krist je postavio temelje graevine, ali postavlja i“kruniπni kamen uz poklike: ‘Hvala! Hvala za njega!’” (Zaha-rija 4,7) On je zaËetnik i zavrπitelj naπe vjere, alfa i omega,poËetak i svrπetak, prvi i posljednji. Kada se ovo dvoje proæi-ma — Evanelje Isusa Krista i Boæji zakon — stvara “nelice-mjernu” ljubav i istinsku vjeru. (MS 53, 1890.)

144

16. svibnja

Put prema neporoËnosti“Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grije-ha kao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,3)

Govori li ovaj tekst da ljudsko orue moæe ukloniti makarjednu mrlju grijeha sa svoje duπe? Ne! ©to onda znaËi “Ëistise od grijeha”? To znaËi da gleda Gospodnje veliko moralnomjerilo pravednosti, sveti Boæji zakon, i da shvaÊa da je greπ-nik u svjetlu toga Zakona. “Tko god poËinja grijeh, krπi za-kon; grijeh je krπenje zakona. A znate da se on pojavio da uz-me grijehe, i znate da grijeha u njemu nema.” (1. Ivanova 3,4.5)Upravo vjerom u Isusa Krista ... ljudsko orue se pere i Ëisti.... “Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god osta-je u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3,6) Bogima moÊ da odræi duπu koja je u Kristu. ... Samo ispovijeda-nje poboænosti je bezvrijedno. Samo onaj tko boravi u Kristumoæe se nazvati krπÊaninom.

U svakom klimatskom podneblju, u svakom narodu naπimladi trebaju suraivati s Bogom. Jedini naËin na koji netkomoæe biti neporoËan jest da bude istih misli kao i Bog. Kakomoæemo upoznati Boga? ProuËavajuÊi Njegovu RijeË. ...

Ukoliko Boæje misli ne postanu i Ëovjekove misli, svakinjegov napor da oËisti sebe bit Êe uzaludan jer se Ëovjek nemoæe oplemeniti bez poznavanja Boga. Moæe se navuÊi izvanjskisjaj, Ëovjek moæe postati sliËan farizejima koje je Isus opisaokao “oliËene grobove”, pune pokvarenosti i kostiju mrtvih lju-di. Meutim, Onomu koji pravo sudi vidljiva je cjelokupna is-kvarenost duπe; ukoliko istina nije usaena u srce, ne moæeupravljati æivotom. Pranje Ëaπe izvana nikada neÊe uËiniti daona postane Ëista iznutra. Nominalno prihvaÊanje istine do-bro je onoliko koliko je doprlo u dubinu; sposobnost da se pruæiodgovor za svoju vjeru pohvalno je dostignuÊe, ali ako istinanije prodrla dublje od toga, duπa nikada neÊe biti spaπena.Srce se mora oËistiti od svake moralne prljavπtine. “Ali znam,o Boæe moj, da ti iskuπavaπ srca i da ljubiπ iskrenost.” (1. Lje-topisa 29,17) “Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπajme i upoznaj misli moje: pogledaj me ne idem li putem po-gubnim, i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24) (Letter13, 1893.)

145

17. svibnja

Prosvijetljena savjest“Zato se i sam trudim da uvijek imam Ëistu savjest ipred Bogom i pred ljudima.” (Djela 24,16)

U Boæjoj rijeËi Ëitamo da postoji Ëista i neËista savjest. ...Ispitajte svoju savjest u svjetlu Boæje rijeËi i vidite je li vaπæivot i karakter u skladu s mjerilom pravednosti koje je Bogu njoj prikazao. I tada Êete moÊi zakljuËiti imate li ili nema-te razumnu vjeru i kakva je vaπa savjest. »ovjekovoj se savjestine moæe vjerovati ukoliko nije pod utjecajem boæanske milo-sti. Sotona se koristi neprosvijetljenom savjeπÊu i na taj na-Ëin navodi ljude na svakovrsne zablude. (RH, 3. rujna 1901.)

Nije dovoljno da Ëovjek misli da je siguran dok slijedi uputesvoje savjesti. ... Pitanje na koje mora odgovoriti glasi: Je limoja savjest u suglasnosti s Boæjom rijeËju? Ako nije, ne moguse povoditi za njom jer Êe me prevariti. Moja savjest morabiti prosvijetljena od Boga. Moram odvojiti vrijeme za prou-Ëavanje Pisma i za molitvu. Na taj Êe naËin moj um biti utvren,ojaËan i smiren. (Letter 21, 1901.)

Svatko ima prednost da tako æivi da ga Bog moæe pohva-liti i blagosloviti. Vi trebate biti svakog trenutka u vezi s Ne-bom; nije po volji vaπeg nebeskog Oca da ikada budete izloæe-ni prokletstvu i tami. Bogu nije ugodno kad se osjeÊate nedo-stojni. Trebate njegovati samopoπtovanje time πto Êete æivjetina takav naËin da steknete odobravanje svoje savjesti, odo-bravanje i ljudi i anela. ... Vaπa je prednost da moæete priÊiIsusu i biti oËiπÊeni, stajati pred Zakonom bez stida i griænjesavjesti. “Sad, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kri-stu Isusu.” (Rimljanima 8,1) Iako ne bismo trebali misliti osebi bolje nego πto zasluæujemo, Boæja rijeË ne osuuje prikladnosamopoπtovanje. Kao sinovi i kÊeri Boæje, trebamo njegovatisvjesno dostojanstvo karaktera u kojemu za oholost i osjeÊajvlastite veliËine neÊe biti mjesta. (RH, 27. oæujka 1888.)

Savjest, slobodna od svega Ëime bi vrijeala Boga ili lju-de, doista je prekrasno dostignuÊe. (MS 126, 1897.)

146

18. svibnja

Loze koje nose rod“Ja sam pravi trs i moj je Otac vinogradar. On sijeËesvaku mladicu na meni koja ne raa roda. A proËiπÊa-va svaku koja raa rod, da rodi viπe roda.” (Ivan 15,1.2)

Spasitelj ... istiËe znak uËeniπtva. “Otac moj proslavit Êese time πto Êete roditi mnogo roda i pokazati se moji uËeni-ci.” (Ivan 15,8) Vjerom se trebamo uhvatiti za æivoga Boga irazviti iskustvo koje Êe odisati ljubavlju, njeænoπÊu, ljubaznoπÊu,suÊuti i naklonoπÊu. Te karakterne osobine jesu rod koji Go-spodin Isus æeli da donosimo da bismo posvjedoËili svijetu daimamo Spasitelja koji nas moæe uzdignuti i zadovoljiti. ... Nijepotrebno da budemo na strani koja gubi jer nam je On dovo-ljan za sve.

Nama je potrebna prisutnost Isusa Krista. Njegova isti-na treba blistati u naπem srcu proæimajuÊi sve naπe æivotneaktivnosti. Time Êemo pokazati jesmo li doista loze na pra-vom Trsu. Ukoliko smo zaista loze koje nose rod, moæemooËekivati da Êe nas veliki Vinogradar orezati da bismo moglidonositi joπ viπe roda. On mora ukloniti sve πto je beskoris-no, sve πto bi moglo usporiti naπ rast u krπÊanskom æivotu.

Kada smo izloæeni ËiπÊenju, Ëesto mislimo da je Gospodinprotiv nas. Umjesto toga trebali bismo pogledati sebe i usta-noviti ne radi li se o neËemu πto smo propustili uËiniti ili oneËemu πto trebamo ukloniti iz svojeg æivota prije nego πtouspostavimo pravilan odnos s Bogom. ...

Mi moramo biti æive loze na pravom Trsu svakodnevnose oslanjajuÊi na svojega Otkupitelja da bismo mogli donositirodove krπÊanskog karaktera. ... Kada budemo spremni poka-zati samoodricanje i poærtvovnost kakvu je Krist pokazao usvojem æivotu, donosit Êemo rodove na slavu Bogu. (MS 19,1909.)

Spasitelj uæiva kada vidi svoje sljedbenike da surauju sBogom primajuÊi u obilnoj mjeri sve πto je potrebno za dono-πenje roda i u obilnoj mjeri daju od sebe kao radnici koji radeza Njega. Krist je proslavio svojeg Oca rodovima koje je do-nosio, a æivot Njegovih istinskih sljedbenika treba davati isterezultate. PrimajuÊi i dajuÊi, Njegovi radnici donosit Êe mno-gi rod. (Letter 42, 1900.)

147

19. svibnja

Ostanite u Kristu“Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladi-ca ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditiroda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)

Kao πto odsjeËena loza, bez liπÊa i naizgled bez æivota, kadase nacijepi na æivi trs, vlakno po vlakno, æila za æilom, upijaæivot i snagu trsa sve dok ne propupa, procvjeta i donese rod,tako i greπnik kada se pokajanjem i vjerom poveæe s Kristom,postaje dionik boæanske naravi i donosi, rijeËima i djelima,rodove svetog æivota.

Isus koji “ima æivot u sebi”, nudi æivot u obilnoj mjeri du-πama koje su mrtve u prijestupima i grijesima. Da, On dijelis njima svoju neporoËnost, svoju Ëast i uzviπenje. ... Suha lozanacijepljena na æivi trs postaje dio trsa. Ona æivi sve dok jesjedinjena s trsom. Tako i krπÊanin æivi zahvaljujuÊi svojemsjedinjenju s Kristom. Greπno i ljudsko povezano je sa svetimi boæanskim. Duπa koja vjeruje boravi u Kristu i postaje jed-no s Njime. Kada su pojedinci usko povezani svezama ovogæivota, njihovi ukusi postaju sliËni, poËinju voljeti iste stvari.Tako Êe i oni koji borave u Kristu voljeti ono πto On voli. OniÊe kao svetinju Ëuvati i sluπati Njegove zapovijedi. ...

Vinova loza koja se hrani s trsa, postaje napredna i rod-na. Njezini bogati i mirisni grozdovi potvruju njezino jedin-stvo sa æivim trsom. Tako Êe i krπÊanin, koji boravi u Isusu,donositi rod. U karakteru i u æivotu pokazat Êe se, sliËno mno-gobrojnim grozdovima na lozi, dragocjene vrline Duha — lju-bav, radost, mir, strpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotkost,suzdræavanje. ...

OdluËite biti plodne loze na æivom Trsu. Loza moæe napre-dovati jedino kada prima æivot i snagu s trsa. Iskoristite zatosvaku priliku da se joπ ËvrπÊe poveæete s Kristom. VjerujuÊiu Njega, voleÊi Njega, oponaπajuÊi Njega i zaviseÊi potpunood Njega, postat Êete jedno s Njim i preko vas Êe se Njegovæivot i karakter otkriti svijetu. (RH, 11. rujna 1883.)

148

20. svibnja

Izvor moje snage“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja unjemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπtauËiniti.” (Ivan 15,5)

Mi smo prolazni, ali je sklopljen prekrasan sporazum damoæemo uspostaviti usku vezu s Neprolaznim. ... Smrtna biÊaËak i u najboljem sluËaju mogu uËiniti samo neπto malo, aliKrist, kada djeluje preko ljudske naravi, moæe postiÊi prekra-sne rezultate.

Za mene je bolna misao da mogu postiÊi samo neπto malo.OgraniËeno podruËje ljudskih sposobnosti navodi me da osje-tim istinsku snagu Isusovih rijeËi: “Jer bez mene ne moæeteniπta uËiniti.” Mnogi su nadareni prekrasnim talentima koji-ma se ne sluæe jer nemaju æive veze s Bogom. ... Moje vlastitooskudno znanje i slabe snage upuÊuju me k Isusu i pjesmamojeg srca glasi: “O, Boæe, ja sama ne mogu niπta uËiniti. Ve-zujem svoju bespomoÊnu duπu uz Tebe, Isuse Kriste, moj Spa-sitelju. Ispuni moje srce svojom miloπÊu. Skreni moje misli smojih slabosti prema Tvojoj svemoÊnoj snazi, s mojeg nezna-nja prema Tvojoj vjeËnoj mudrosti, s moje slabosti prema Tvojojneprolaznoj moÊi. Daj mi pravilno razumijevanje velikog pla-na spasenja. Daj mi da shvatim i razumijem πto mi Krist znaËi;da su moje srce, duπa, um i snaga kupljeni. Krist je dao menida bih ja mogla davati drugima. Uzdigni moju duπu, ojaËaj iprosvijetli moj um da mogu mnogo jasnije shvatiti Boæji ka-rakter koji se pokazao u Isusu Kristu, da mogu razumjeti daimam prednost biti dionik boæanske naravi.”

Velika i vjeËna Boæja moÊ ispunjava moje misli strahopo-πtovanjem, a ponekad Ëak i strahom. ... Mogu li ja doista gle-dati na Isusa, punog dobrote, samilosti i ljubavi, vidjeti Gos-podina Boga i zvati Ga milim imenom OËe!

Naporne borbe moje duπe protiv kuπnji, iskrene teænjemojeg uma i srca da upoznam Boga i Isusa Krista kao svojegSpasitelja, sigurnost, mir i odmor u njihovoj ljubavi navodeme svakoga dana da æelim biti tamo gdje me Sunce Praved-nosti moæe obasjati svojim zrakama. (MS 41, 1890.)

149

21. svibnja

Radujmo se obeÊanju“Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi ostanu u vama,traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” (Ivan 15,7)

Onima koji nastavaju u Kristu obeÊane su dragocjene pred-nosti. ... Kristov um boravi u Njegovim vjernim sljedbenici-ma; njihove su teænje u skladu s Njegovom voljom; njihovesu molbe nadahnute Njegovim Duhom. Oni dobivaju odgovo-re na svoje molitve jer traæe blagoslove koje im On radosnodaje.

Meutim, svakoga se dana izgovaraju tisuÊe molitava nakoje Bog ne odgovara. Ima i molitava koje se upuÊuju bez vjere.“Jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da postojiBog i da nagrauje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6) Imai sebiËnih molitava koje izlaze iz srca koje gaji idole ... Ima idrskih, srditih molitava koje se tuæe na terete i brige æivotaumjesto da ponizno traæe milost koja Êe ih olakπati. Oni kojiupuÊuju takve molbe ne nastavaju u Kristu. Oni nisu poko-rili svoju volju Boæjoj volji. Oni ne ispunjavaju uvjete pod ko-jima su obeÊanja izreËena i ona se neÊe ispuniti na njima.

Oni koji nastavaju u Kristu imaju obeÊanje da Êe ih BogËuti jer vole vrπiti Njegovu volju. Oni ne upuÊuju formalne,opπirne molitve, veÊ dolaze pred Boga s ozbiljnim, skromnimpovjerenjem kao dijete pred svojega blagog oca i izlijevaju predNjim svoju tugu, strah i grijehe i u Isusovo ime iznose Musvoje potrebe; oni odlaze iz Njegove blizine radosni zbog obeÊa-nja o ljubavi koja praπta i milosti koja odræava na æivotu. (RH,11. rujna 1883.)

Ispunjeni svijeπÊu da je Isus kraj vas, imat Êete radost,nadu, hrabrost i veselje. ... Nikada, nikada se ne odvajajte odIsusa. On se nikada ne odvaja od vas. Na golgotskom kriæuOn je dao dokaz svoje duboke ljubavi prema nama. On nasne ostavlja da bijemo svoje bitke svojom ograniËenom snagom.On kaæe: “Sigurno te neÊu ostaviti; sigurno te neÊu zapusti-ti!” (Hebrejima 13,5) ... Isus nas ne odbacuje, Ëak ni kada Gaæalostimo; On je i dalje uz nas. Neka ljubav prema Isusu po-krene vaπe srce na vatrene aktivnosti Njemu na slavu. (Letter5b, 1891.)

150

22. svibnja

Najsretniji ljudi na Zemlji“Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da ra-dost vaπa bude potpuna!” (Ivan 15,11)

Od nas se kao krπÊana ne zahtijeva da hodamo dugih licauzdiπuÊi kao da nemamo ni Spasitelja ni nade. Time ne bi-smo proslavili Boga. On æeli da budemo radosni. On æeli dabudemo puni hvale Njegovom imenu. On æeli da nosimo svje-tlo na svojem licu, radost u svojem srcu. Mi imamo nadu kojaje daleko iznad svih zadovoljstava koja nam ovaj svijet moæedati i ta se Ëinjenica mora objaviti.

Zaπto naπa radost ne bi mogla biti potpuna — tako pot-puna da joj niπta ne nedostaje? Mi imamo sigurnost da je Isusnaπ Spasitelj i da slobodno moæemo sve crpsti od Njega. Mimoæemo slobodno crpsti iz bogate zalihe koju nam je pripre-mio u svojoj RijeËi. Moæemo Ga dræati za rijeË, vjerovati u Njegai znati da Êe nam dati milosti i sile da uËinimo upravo onoπto traæi od nas. ... Moæemo stalno traæiti radost Njegove pri-sutnosti. Nije potrebno da cijelo vrijeme budemo na koljeni-ma u molitvi, ali neprestano moæemo traæiti Njegovu milost,Ëak i onda kada hodamo ulicom ili kada obavljamo svoje obiËnesvakidaπnje duænosti. Svoje misli moæemo neprestano uzdizatik Isusu i On Êe nam u obilnoj mjeri davati svoju milost. ...

Kristova radost je Ëisto, nepomijeπano veselje. Nije to je-ftina razdraganost koja navodi na isprazne rijeËi ili lakomi-sleno ponaπanje. Ne, mi trebamo imati Njegovu radost, a Nje-gova je najveÊa radost bila u tome da vidi ljude kako sluπajuistinu. ... Razgovarajte s Bogom i recite Mu: “Potpuno Ti sepredajem. Predajem Ti cijeloga sebe!” I onda budite radosni.Njegova vas RijeË Ëisti i pere vaπ karakter. Bog ne æeli daNjegova djeca lutaju unaokolo puna strahovanja i tuge kojase ocrtava na njihovom licu. On æeli da se privlaËan izraz Nje-govog lica otkriva na licima svih nas koji smo dionici boæan-ske naravi jer imamo snage da odbacimo pokvarenost ovogasvijeta. ...

Mi nismo ostavljeni da budemo druæina siroËadi samo zatoπto je Isus umro ... moæemo postizati pobjedu za pobjedom ibiti najsretniji ljudi na licu zemlje. (MS 37, 1908.)

151

23. svibnja

Prijateljstvo s Isusom“Vi ste moji prijatelji ako uËinite πto vam zapovijedam.”(Ivan 15,14)

Karakter i naËin ponaπanja krπÊanina izrazito se razlikujeod karaktera i naËina ponaπanja svjetovnih ljudi. KrπÊanin nemoæe naÊi uæivanje u svjetovnim zabavama i raznim prizori-ma veselosti. Njegove osjeÊaje zaokupljaju uzviπenije i svetijeprivlaËnosti. KrπÊani æele pokazati svojom posluπnoπÊu da suBoæji prijatelji. “Vi ste moji prijatelji” — rekao je Isus — “akouËinite πto vam zapovijedam!” ... “Kad biste pripadali svijetu,svijet bi ljubio svoje. BuduÊi da ne pripadate svijetu — ja vasizabrah od svijeta — zato vas svijet mrzi.” (Ivan 15,19)

Krist je vaπa stijena i vaπa utvrda. U Njegovo ime krπÊa-nin trËi i stjeËe sigurnost. ... Pravednost i savrπenstvo Njego-vih zahtjeva ne razumije svijet koji na Kristovu vjeru gledakao na ropski jaram, na odricanje od svoje slobode. Svaki Boæjizahtjev je zapovijed da postanemo mudri, bogati i plemeniti ida ujedinimo svoja slabe snage sa snagom SvemoguÊega. Dokslijedimo stope Isusa Krista, nikada se neÊemo trebati crve-njeti jer nas naπa savjest nikada neÊe ukoravati. Njegova sluæbaje uvijek razumna. Njegovo djelo je uvijek Ëasno i slavno. Naπiprijatelji koji æele da izaberemo zadovoljstva ovoga svijeta ipokorimo se njegovim obiËajima, koji nas osuuju kao nepo-pravljivo tvrdoglave ljude, nemaju nikakvo pravo na nas kojebi se moglo usporediti s pravom koje Isus polaæe na nas. ...

Vrijednost Ëovjeka, prema boæanskoj procjeni, proistjeËe iznjegovog jedinstva s Kristom jer Bog jedini moæe uzdiÊi Ëovjekana ljestvici moralne vrijednosti zaslugom Kristove pravedno-sti. Svjetovna Ëast i veliËina ima za njega upravo onu vrijed-nost koju joj pridaje Stvoritelj Ëovjeka. Njegova mudrost je lu-dost, a njegova snaga slabost.

Cijenimo ono πto Bog cijeni. Do pravog uzdizanja karakteramoæe doÊi samo preko Krista. Naπ Spasitelj pripisuje svoju pra-vednost Ëovjeku koji Mu posveÊuje najviπe i najsvetije osjeÊa-je svojeg srca. Naπa vrijednost razmjerna je naπoj zdruæeno-sti s Bogom. (Letter 9, 1873.)

152

24. svibnja

Isusov najveÊi dar“Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jerako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, po-slat Êu ga k vama.” (Ivan 16,7)

Krist je izjavio da Êe nakon svojeg uznesenja poslati svo-joj Crkvi kao svoj najveÊi dar Utjeπitelja koji Êe zauzeti Nje-govo mjesto. Taj Utjeπitelj je Sveti Duh — duπa Njegovog æi-vota, uspjeπnost Njegove Crkve, svjetlo i æivot svijeta. ...

U daru Duha Isus je Ëovjeku dao najveÊe dobro koje muje Nebo moglo dati. ... Duh Ëini djelotvornim ono πto je postigaoOtkupitelj svijeta. Duh Ëini da nam srce bude Ëisto. ZahvaljujuÊiDuhu, vjernik postaje dionik boæanske naravi. Krist nam jedao svojega Duha kao boæansku silu da svladamo sve naslije-ene i steËene sklonosti prema zlu i da utisne svoj karakteru cijelu Crkvu. ... Prednost je svakog sina i svake kÊeri Boæjeda se Sveti Duh nastani u njima. (RH, 19. svibnja 1904.)

Neka svaki vjernik Crkve klekne pred Bogom i neka seiskreno moli da dobije Svetoga Duha. Neka viËe: “Gospodine,dometni mi vjere! UËini da shvatim Tvoju RijeË; jer Tvoje ri-jeËi kada se jave donose svjetlo. Osvjeæi me svojom prisutno-πÊu. Ispuni moje srce svojim Duhom.” ...

Kada se Ëovjek ispuni Svetim Duhom, πto oπtrije biva kuπani stavljan na ispit, to jasnije pokazuje da je Kristov predstav-nik. Mir koji stanuje u duπi pokazuje se na licu. RijeËi i djelaizraæavaju ljubav prema Spasitelju. ... SebiËnosti je nestalo.Isusovo ime napisano je na svemu πto govori i Ëini.

Mi moæemo govoriti o blagoslovima Svetoga Duha, ali akose ne pripremimo za njihovo primanje, kakve li koristi od na-πih djela? Trudimo li se svom svojom snagom da dostignemorast muπkaraca i æena u Kristu? Teæimo li za Njegovom puni-nom stalno trËeÊi prema cilju koji je pred nama — prema savr-πenstvu Njegovog karaktera? Kada Gospodnji narod dostignetaj cilj, bit Êe zapeËaÊen na svojim Ëelima. Ispunjeni Duhom,bit Êe potpuni u Kristu i aneo zapisniËar Êe objaviti: “Svrπise!” (RH, 10. lipnja 1902.)

153

25. svibnja

Duh dobiven pod uvjetom“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj dje-ci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati DuhaSvetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13)

Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Duha i ovo obeÊanje seodnosi na nas isto toliko koliko i na prve uËenike. Ali kao isvako drugo obeÊanje, i ovo je dano pod uvjetom. Ima mnogoonih koji vjeruju i tvrde da imaju pravo na Gospodnje obeÊa-nje; oni govore o Kristu i Svetome Duhu, ali ne dobivaju nika-kav blagoslov. Oni ne predaju svoju duπu da je usmjeravaju ivode boæanske sile. Mi ne moæemo koristiti Svetoga Duha. SvetiDuh treba se koristiti nama. Preko Svetoga Duha Bog u svo-jem narodu “proizvodi i htjenje i djelovanje da mu se moæetesvidjeti” (Filipljanima 2,13). Meutim, mnogi se ne æele tomepokoriti. Oni æele sami upravljati sobom. Upravo zato ni nedobivaju nebeski dar. Svetoga Duha dobivaju samo oni kojiponizno Ëekaju Boga, koji traæe Njegovo vodstvo i Njegovu mi-lost. ...

Nema granice korisnosti onoga koji, odriËuÊi se sebe, os-tavlja prostor za djelovanje Svetoga Duha u svojem srcu i æiviæivotom koji je potpuno posveÊen Bogu. ... Kada bi Boæji naroduklonio sve prepreke, Bog bi putem ljudskih kanala izlio nanjega bogate rijeke spasenja. ...

Sveti Duh daje snagu koja duπu koja se trudi i bori odræavau svim nevoljama, usred neljubaznosti roaka, mrænje svijetai uoËavanja vlastitih mana i pogreπaka. Sjedinjavanje ljudskihi boæanskih napora, uska veza s Bogom koji nam je prvi, po-sljednji i najvaæniji, koji je izvor sve naπe snage — to je prijekopotrebno! (RH, 19. svibnja 1904.)

Isusu, koji je ispraznio sebe radi spasenja izgubljenogËovjeËanstva, Sveti Duh je bio darovan bez mjere. Na isti ÊenaËin biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku koji je cijelosvoje srce pripremio za Njegovo useljenje. Naπ Gospodin je samizrekao zapovijed: “Nego se ispunjavajte Duhom!” Ova zapovijedje ujedno i obeÊanje o njezinom ispunjenju. Bilo je ugodno Ocuda u Kristu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” i da poNjemu i mi budemo ispunjeni (Koloπanima 2,9.10). (RH, 5.studenoga 1908.)

154

26. svibnja

Kristovi predstavnici“On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obziromna grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8)

BuduÊi da Êe Utjeπitelj doÊi i ukoriti i vas za grijeh, zapravednost i za sud, pazite da se ne oduprete Boæjem Duhu.... Budite spremni da razumijete ono πto Êe vam otkriti. Po-korite sebe, svoju volju i dugo njegovane navike od kojih stenapravili idole da biste mogli primiti naËela istine. (RH, 12.travnja 1892.)

Po cijenu beskrajne ærtve i stradanja, Krist nam je pri-premio sve πto je potrebno da bismo mogli postiÊi uspjeh usvojoj krπÊanskoj borbi. Sveti Duh donosi silu koja osposobljavaËovjeka da pobijedi. Upravo Êe djelovanjem Svetoga Duha bitisuzbijena Sotonina vladavina. Sveti Duh nas osvjedoËava ugrijeh i, uz suglasnost ljudskog biÊa, izbacuje ga iz srca. Umse tada stavlja pod vlast novog zakona — kraljevskog Zakonaslobode. (RH, 19. svibnja 1904.)

Gospodin Isus djeluje preko Svetoga Duha jer je On Nje-gov predstavnik. Preko Njega On ulijeva duhovni æivot u duπuoæivljujuÊi njezine snage za dobro, ËisteÊi je od moralne neËi-stoÊe i osposobljavajuÊi je za svoje kraljevstvo. Isus treba iz-liti velike blagoslove i podijeliti ljudima bogate darove. On jeSavjetnik divni, beskrajan u mudrosti i snazi; i ako prepoznamosilu Njegovog Duha, ako dopustimo da nas On oblikuje, stajatÊemo pred Njim savrπeni. Kakva li je to misao! U Kristu “sta-nuje stvarno sva punina boæanstva”. U Njemu Êemo biti savrπenii potpuni. (Koloπanima 2,9.10)

Ljudsko srce neÊe nikada upoznati sreÊu dok ne dopustida bude oblikovano djelovanjem Boæjega Duha. Duh usklaujeobnovljenu duπu s uzorom, Isusom Kristom. Pod Njegovim utje-cajem neprijateljstvo prema Bogu mijenja se u vjeru i ljubav,oholost u poniznost. Duπa prepoznaje ljepotu istine i Krist seproslavlja savrπenstvom i ljepotom karaktera. Kada se dogo-de ove promjene, aneli podiæu svoj glas u pjesmi, a Bog iKrist raduju se duπama koje su oblikovane po boæanskom uzoru.(RH, 25. kolovoza 1896.)

155

27. svibnja

Pokorite se vlasti Duha“Jer ako po tijelu æivite, umrijet Êete. Naprotiv, ako Du-hom usmrÊujete tjelesna djela, æivjet Êete. Svi su oni kojevodi Boæji Duh sinovi Boæji.” (Rimljanima 8,13.14)

»ovjekova volja je agresivna; on se neprestano trudi dasve uskladi sa svojim namjerama. Ukoliko je stavi na Boæjustranu i na stranu dobra, u njegovom Êe se æivotu pojaviti ro-dovi Duha; a Bog je namijenio slavu, Ëast i mir svakome Ëovjekukoji Ëini dobro.

Kada se Sotoni dopusti da oblikuje volju, on se njome sluæida postigne svoje ciljeve. ... On oæivljava zle sklonosti, budinesvete strasti i ambicije, govori: “Svu tu moÊ, sve Ëasti, bo-gatstva i greπna zadovoljstva dat Êu tebi!” — ali njegovi suuvjeti da se Ëovjek odrekne poπtenja, da uguπi glas svoje sa-vjesti. Na taj naËin poniæava Ëovjekove sposobnosti i zarob-ljava ga grijehom. (RH, 25. kolovoza 1896.)

Meutim, Bog stalno pokuπava utjecati na naπe srce svojimSvetim Duhom da budemo osvjedoËeni u svoju greπnost, upravednost i u sud koji Êe doÊi. Mi moæemo staviti svoju voljuna Boæju stranu i u Njegovoj snazi i milosti oduprijeti se kuπ-njama neprijatelja. Kada se pokorimo utjecaju Boæjega Duha,naπa savjest postaje osjetljiva i njeæna, a grijeh kojemu smodotad posveÊivali samo poneku misao, postaje nam izuzetnoodbojan. (ST, 4. rujna 1893.)

Bog poziva ljude da se usprotive silama zla. On kaæe: “Da-kle, neka viπe ne vlada grijeh u vaπem smrtnom tijelu, takoda vas podvrgne njegovim poæudama! Niti viπe dajite svojihudova kao oruæje nepravednosti u sluæbu grijeha! Naprotiv, pri-nesite Bogu sami sebe — sebe kao takve koji ste od mrtvihpostali æivima — a svoje udove kao oruæje pravednosti u sluæbuBogu!” (Rimljanima 6,12.13) ...

U ovom sukobu izmeu pravednosti i nepravednosti mimoæemo biti uspjeπni samo uz boæansku pomoÊ. Naπa ograni-Ëena volja mora se pokoriti volji Beskrajnoga; ljudska voljamora se stopiti s boæanskom. Tada Êe nam pomoÊi Sveti Duhi svaka Êe pobjeda dovoditi do vraÊanja Boæjeg otkupljenog vla-sniπtva, do obnavljanja Njegovog obliËja u duπi. (RH, 25. kolo-voza 1896.)

156

28. svibnja

On nam otkriva Kristovu milost“A kad doe On, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu.On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti πto Ëuje iobjavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 16,13)

O Utjeπitelju je bilo napisano: “On Êe vas uvesti u svuistinu.” ... Preko Svetoga Duha, Krist Êe onima koji vjeruju uNjega mnogo jasnije prikazati ono na πto je nadahnuo sveteljude da napiπu o istini. (RH, 12. travnja 1892.)

Krist je rekao o Svetome Duhu: “On Êe mene proslaviti.”(Ivan 16,14) Kao πto je Krist proslavio Oca pokazujuÊi Njego-vu ljubav, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivajuÊisvijetu bogatstvo Njegove milosti. Istinsko obliËje Boga tre-balo se obnoviti u ljudima. Boæja Ëast, Kristova Ëast, sastav-ni je dio usavrπavanja karaktera Njegovog naroda. ...

Sveti Duh djeluje u nama oæivljavajuÊi u mislima, Ëesto ivrlo æivo, dragocjene istine plana otkupljenja. Da smo zabo-ravili te istine, za nas bi Boæja bogata obeÊanja izgubila sva-ku djelotvornost kada se ne bi umijeπao Sveti Duh koji uzimaono πto je Boæje i to pokazuje nama. ... Duh obasjava naπutamu, uklanja naπe neznanje i pomaæe nam u naπim mnogo-strukim potrebama. Meutim, naπe se misli stalno moraju bavitiGospodinom. Ako dopustimo svjetovnosti da prodre u nas, akonemamo nikakve æelje da se molimo, nikakve æelje da razgo-varamo s Izvorom snage i mudrosti, Duh neÊe boraviti s nama.Oni koji ne vjeruju, ne bivaju bogato osposobljeni miloπÊu ko-ja Êe ih umudriti na spasenje, koja Êe uËiniti da budu strpljivi,suzdræljivi, brzi da shvate i cijene nebesku pomoÊ, brzi da pre-poznaju Sotonine zamke i snaæni da se odupru grijehu. (RH,19. svibnja 1904.)

Kristova vjera znaËi mnogo viπe nego samo oprost grije-ha; ona znaËi da je grijeh odbaËen i da je praznina popunjenaDuhom. Ona znaËi da je um boæanski prosvijetljen, da je srceispraænjeno od sebiËnosti i ispunjeno Kristovom prisutnoπÊu.Kada se ovo djelo obavi u vjernicima Crkve, ona Êe postatiæiva Crkva koja gorljivo radi. (RH, 10. lipnja 1902.)

157

29. svibnja

Vrijeme za silu Duha“Ali, primit Êete snagu poπto Duh Sveti doe na vas, paÊete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Sa-mariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,8)

Mi bismo se morali moliti isto tako ozbiljno za izlijevanjeSvetoga Duha kao πto su se uËenici molili na Pedesetnicu. Akoje njima bio potreban u to vrijeme, nama je danas joπ potrebniji.Svakovrsne laæne nauke, krivovjerja i prijevare zavode misliljudi; bez pomoÊi Svetoga Duha svi naπi napori da prikaæemoboæansku istinu bili bi uzaludni.

Mi æivimo u vrijeme sile Svetoga Duha. Ona se pokuπavaproπiriti uz pomoÊ ljudskih orua poveÊavajuÊi tako svoj utje-caj u svijetu; jer ako netko pije od æive vode, ona Êe u njemupostati “izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni” (Ivan 4,14).Njezini blagoslovi nisu ograniËeni na njega, veÊ ih mora dije-liti s drugima. ...

Odbaciti Svetoga Duha, Ëijom snagom pobjeujemo sile zla,grijeh je koji svojom veliËinom nadmaπuje sve ostale jer nasodvaja od izvora svake sile — od Krista i zajednice s Njim. ...

Sukob izmeu dobra i zla nije niπta manje oπtar nego πtoje bio u dane naπega Spasitelja. Put koji vodi u Nebo nije ni-πta ravniji nego πto je bio tada. Moramo odbaciti sve svojegrijehe. Svako omiljeno popuπtanje zlu koje oteæava naπ vjer-ski æivot mora biti uklonjeno. Moramo ærtvovati i desno okoili desnu ruku ako nas navodi da vrijeamo Boga. Jesmo lise spremni odreÊi svoje mudrosti i primiti Boæje kraljevstvokao mala djeca? Jesmo li se spremni odreÊi svoje navodnepravednosti? Jesmo li spremni ærtvovati i odobravanje ljudi?Cijena vjeËnoga æivota neizmjerno je velika. Jesmo li sprem-ni dobrodoπlicom doËekati pomoÊ Svetoga Duha, suraivati sNjime, uloæiti napor i prinijeti ærtve koje Êe biti u skladu sveliËinom cilja koji æelimo postiÊi? (RH, 25. kolovoza 1896.)

Ljudsko srce treba postati stan Svetoga Duha. Kristov mir,koji nadilazi svaki razum, neka se nastani u vaπoj duπi i preo-braæavajuÊa sila Njegove milosti neka djeluje u vaπem æivotui pripremi vas za dvorove slave. (CZ 217)

158

30. svibnja

Zalog naπeg prihvaÊanja“Kad je Isus bio krπten, odmah izie iz vode. Iznenadase otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjega gdje silazikao golub i spuπta se na njega. I glas s neba reËe: ‘Ovoje Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’” (Matej3,16.17)

©to ovaj prizor znaËi za nas? Kako smo bez razmiπljanjaËitali izvjeπtaj o krπtenju naπega Gospodina ne shvaÊajuÊi daon ima za nas veliko znaËenje jer je Otac prihvatio Sina radiËovjeka! Kada se Isus sagnuo na obali Jordana i uputio svojumolitvu, predstavio je Ocu u svojoj Osobi cijelo ËovjeËanstvojer je odjenuo svoje boæanstvo u ljudsko obliËje. Isus je sebeponudio Ocu umjesto Ëovjeka, da oni koji su grijehom bili od-vojeni od Boga mogu biti vraÊeni natrag zahvaljujuÊi zaslu-gama boæanskog Molitelja. ...

Kristova molitva za izgubljeno ËovjeËanstvo probila je putkroz sve sjene koje je Sotona razastro izmeu Ëovjeka i Boga,i ostavila za sobom otvoren put do samog prijestolja slave. ...

Kao odgovor na Kristovu molbu zaËuo se Boæji glas, i toje govorilo greπniku da Êe njegove molitve doprijeti do OËevogprijestolja. Sveti Duh Êe biti darovan onima koji traæe Njego-vu silu i milost, On Êe poduprijeti naπu slabu snagu kada senaemo u prisutnosti samoga Boga. Nebo je otvoreno za naπemolbe i mi smo pozvani da doemo “s pouzdanjem k prijesto-lju milosti da primimo milosre i naemo milost za pravodobnupomoÊ” (Hebrejima 4,16) (5 SDA BC 1078)

Usprkos svim svojim grijesima i slabostima, mi nismo od-baËeni kao bezvrijedni. “Prema odluci svoje volje, na hvalu slavesvoje milosti. Njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome.” (Efe-æanima 1,6) Slava je poËinula na Kristu kao zalog Boæje lju-bavi prema nama. Ona govori o snazi molitve — kako ljudskiglas moæe doprijeti do Boæjega uha i kako naπe molbe mogubiti usliπane u nebeskim dvorovima. Svjetlo koje je s otvore-nih vrata palo na glavu naπega Spasitelja, past Êe i na nasdok budemo molili za pomoÊ da se odupremo kuπnji. Glas kojise obratio Isusu, govori svakoj vjernoj duπi: “Ovo je moje ljub-ljeno dijete koje je po mojoj volji!” (5 SDA BC 1079)

159

31. svibnja

Tri moÊna PomoÊnika“Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krπtenju u smrtda bismo, kao πto je Krist uskrsnuo od mrtvih OËevomslavom, i mi æivjeli novim æivotom.” (Rimljanima 6,4)

Isus je bio naπ uzor u svemu πto se odnosi na æivot i po-boænost. On je bio krπten u Jordanu, kao πto i oni koji dolazek Njemu trebaju biti krπteni. (5 SDA BC 1077)

Krist je od krπtenja naËinio ulazak u svoje duhovno kra-ljevstvo. ... Oni koji prime obred krπtenja, time javno oglaπa-vaju da su odbacili svijet i da su postali Ëlanovi kraljevskeobitelji. ... Oni koji su to uËinili, trebaju sve svjetovne mislipodrediti svojem novom odnosu. Oni su javno potvrdili da viπeneÊe æivjeti u oholosti i popuπtanju svojim greπnim sklonosti-ma. ... Oni su se vezali sveËanim zavjetom da Êe æivjeti Gospo-dinu. Oni trebaju u Njegovoj sluæbi uporabiti sve svoje sposob-nosti koje su im povjerene. (6 SDA BC 1075)

Kada pristupimo sveËanom obredu krπtenja, mi svjedoËi-mo anelima i ljudima da smo se oËistili od starih grijeha ida Êemo odsad, poπto smo umrli svijetu, “traæiti ono πto je gore”(Koloπanima 3,1). Nemojmo zaboraviti svoj krπteniËki zavjet.U prisutnosti tri najveÊe sile Neba — Oca, Sina i Svetoga Duha— mi smo se zavjetovali da Êemo Ëiniti volju Onoga koji je ...izjavio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” (Ivan 11,25) Krist opraπtasvakom pokajanom greπniku i kada se pokajnik u Ëasu krπte-nja podiæe iz vodenog groba, proglaπava ga novim stvorenjemËiji je æivot sakriven s Kristom u Bogu. Uvijek se sjeÊajmo daje naπa uzviπena prednost da budemo oËiπÊeni od starih grije-ha. (RH, 26. svibnja 1904.)

Kada krπÊanin prihvati svoj krπteniËki zavjet, obeÊana muje boæanska pomoÊ. Otac, Sin i Sveti Duh spremni su raditiu njegovu korist. Bog mu stavlja na raspolaganje riznice Nebada bi mogao postati pobjednik. Njegova vlastita snaga je mala;ali je Bog svemoguÊ i djeluje kao njegov pomoÊnik. Svakogadana treba iznositi svoje potrebe pred prijestoljem milosti. Vje-rom i pouzdanjem, sluæeÊi se izvorima koji su mu ponueni,on moæe postati i viπe nego pobjednik. (RH, 18. veljaËe 1904.)

160

1. lipnja

Ljeto s Bogom“Jer evo, zima je veÊ minula, kiπa je proπla i nestala.CvijeÊe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doe i glasse grliËin Ëuje u naπem kraju.” (Pjesma 2,11.12)

Ovoga ugodnog jutra cijela priroda izgleda svjeæa i pre-krasna. Zemlja je obukla svoju ljetnu zelenu odjeÊu i blista uskoro edenskoj ljepoti.

Mislim da je naπe uæivanje u ljetu pojaËano sjeÊanjem naduge, hladne zimske mjesece; s druge strane, oËekivanje ljetapomaæe nam da radosnije izdræimo vladavinu zime. Kad bi-smo dopustili svojim mislima da se bave jalovoπÊu i bijedomkojima nas je okruæio ledeni kralj, bili bismo vrlo nesretni;ali, buduÊi mudriji od toga, mi gledamo unaprijed oËekujuÊidolazak ljeta koje Êe donijeti ptice, probuditi zaspalo cvijeÊe,odjenuti zemlju u zelenu odjeÊu, ispuniti zrak svjetlom, miri-som i pjesmom.

Boravak krπÊanina na ovome svijetu mogao bi se prikladnousporediti s dugom, hladnom zimom. Ovdje doæivljavamo ne-volje, tugu i razoËaranja, ali ne smijemo dopustiti svojim mi-slima da se time bave. Gledajmo zato naprijed s nadom i vje-rom na dolazak ljeta kada Êemo s dobrodoπlicom biti doËekaniu svojem edenskom domu, u kojemu je sve svjetlo i radost,gdje je sve mir i ljubav.

Da krπÊanin nikada nije iskusio oluje nevolja u ovome svi-jetu, da njegovo srce nije bilo prekaljeno razoËaranjima ili pri-tisnuto strahom, jedva bi znao cijeniti Nebo. Mi nismo malo-duπni iako smo Ëesto umorni, æalosni i klonulog srca; zima neÊetrajati vjeËno. Ljeto mira, radosti i vjeËnog veselja uskoro ÊedoÊi. Tada Êe Krist boraviti s nama, vodit Êe nas na izvoreæive vode, otrt Êe suze s naπih oËiju. (Letter 13, 1875.)

Neka vas niπta ... ne sprijeËi da temeljito obavite djeloza vjeËnost. ... Tamo neÊe biti hladnih vjetrova i zimskih mra-zova, veÊ Êe vladati vjeËno ljeto. Tamo Êe biti svjetla za um,ljubavi koja Êe biti trajna, iskrena. Tamo Êe biti zdravlja i be-smrtnosti, æivahnosti i svake sposobnosti. Odatle Êe biti zau-vijek iskljuËena svaka æalost i nestati svaka bol. (Letter 4, 1885.)

161

2. lipnja

Znak novog srca“Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas! IzvaditÊu iz tijela vaπega srce kameno i dat Êu vam srce odmesa.” (Ezekiel 36,26)

Jedna od najiskrenijih molitava zabiljeæenih u Boæjoj rijeËije Davidova molitva kada je traæio: “»isto srce stvori mi, Boæe,i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51,12) Boæji odgovorna takve molitve glasi: “Dat Êu ti novo srce.” To je djelo kojenijedan smrtni Ëovjek ne moæe obaviti. Muπkarci i æene tre-baju poËeti najozbiljnije traæiti od Boga istinsko krπÊansko isku-stvo. Oni trebaju osjetiti stvaralaËku snagu Svetoga Duha. Tre-baju primiti novo srce koje Êe ostati mekano i njeæno zahva-ljujuÊi nebeskoj milosti. SebiËan duh treba biti oËiπÊen iz du-πe. Trebaju raditi ozbiljno i u poniznosti srca oËekujuÊi od Isusada ih vodi i hrabri. I onda Êe zgrada, na odgovarajuÊi naËinpodignuta, izrasti u sveti hram Gospodinu. (4 SDA BC 1165)

Posebno se mladi spotiËu na tom izrazu “novo srce”. Onine znaju πto on znaËi. Oni oËekuju da Êe se u njihovim osjeÊa-jima dogoditi posebna promjena. Takvu promjenu nazivaju ob-raÊenjem. Oko te su se zablude tisuÊe spotaknule na svojupropast ne razumijevajuÊi izraz: “Morate se nanovo roditi!” (Ivan3,7)

Sotona navodi ljude da misle da su obraÊeni zato πto suosjetili neki poseban zanos. Meutim, njihovo iskustvo se nijepromijenilo. Njihova djela su ista kao πto se nekada bila. Nji-hov æivot ne pokazuje nikakvih dobrih rodova. Oni mole Ëe-sto i dugo stalno se pozivajuÊi na osjeÊaje koja su imali tadai tada. Meutim, oni ne æive novim æivotom. Prevareni su. Nji-hovo iskustvo ne ide dublje od osjeÊaja. Oni grade na pije-sku, i kada zapuπu snaæni vjetrovi, njihova kuÊa se ruπi. ...

Kada Isus govori o novom srcu, On misli na um, na æivot,na cijelo biÊe. Doæivjeti promjenu srca znaËi odvratiti osjeÊajeod svijeta i privezati ih uz Krista. Imati novo srce znaËi ima-ti nove misli, nove namjere, nove pobude. ©to je znak novogsrca? — Promijenjen æivot! (4 SDA BC 1164,1165)

162

3. lipnja

»uvajte se tvrdoga srca“Jer je on Bog naπ, a mi narod paπe njegove, ovce πtoon ih Ëuva. O da danas glas mu posluπate: ‘Ne buditesrca tvrda kao u Meribi, kao u dan kuπanja u pustinji.’”(Psalam 95,7.8)

Nijedan Ëovjek nikada ne bi mogao posvetiti svoje od Bo-ga dane sposobnosti sluæenju svjetovnosti ili oholosti kada nebi stupao na neprijateljevo tlo. ... Svako ponavljanje grijeha oslab-ljuje otpornost, zasljepljuje oËi, otvrdokornjuje uvjerenje. ...

Gospodin nam πalje opomene, savjete i ukore da bismoimali prilike popraviti svoje pogreπke prije nego πto postanunaπa druga narav. Ali ako se odbijemo popraviti, Bog se nemijeπa da poniπti posljedice naπeg ponaπanja. On ne Ëini nikakvaËuda da posijano sjeme ne uzraste i ne donese rod. Onaj tkopokazuje otvrdnulost u nevjeri ili tupu ravnoduπnost premaboæanskoj istini, samo æanje ono πto je posijao. Mnogi su do-æivjeli takvo iskustvo. Oni sa stoiËkom ravnoduπnoπÊu sluπajuistine koje su nekada uzburkavale njihovu duπu. Oni su sijalinemarnost, ravnoduπnost i otpor prema istini pa to sada i æanju.HladnoÊa leda, tvrdoÊa æeljeza, neosjetljiva i nesavitljiva pri-roda stijene — sve to nalazi svoj odraz u karakteru mnogihtakozvanih krπÊana. Upravo je na taj naËin Gospodin otvrd-nuo srce faraona. Gospodin se obraÊao egipatskom vladaru prekoMojsijevih usta dajuÊi mu najizrazitije dokaze boæanske moÊi,ali je vladar tvrdoglavo odbijao svjetlo koje bi ga dovelo dopokajanja. Bog nije poslao natprirodnu silu da otvrdne srcebuntovnog faraona, ali kada se on odupro istini, bio mu jeuskraÊen Sveti Duh i on je bio prepuπten tami i nevjerovanjukoje je izabrao. Upornim odbijanjem utjecaja Svetoga Duhaljudi prekidaju vezu s Bogom. On nema viπe nikakvog snaænogsredstva da prosvijetli njihov um. Nikakvo otkrivenje Njegovevolje ne moæe ih dosegnuti u njihovom nevjerovanju. (RH, 20.lipnja 1882.)

Nepromjenjiva naËela obiljeæavat Êe ponaπanje onih kojisjede kraj Isusovih nogu i uËe od Njega. (RH, 20. lipnja 1882.)

163

4. lipnja

»uvajmo srce“A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.”(Izreke 4,23)

Marljivo Ëuvanje srca bitno je za zdrav rast u milosti. Srceu nepreporoenom stanju boraviπte je nesvetih misli i greπ-nih strasti. Kada bude dovedeno u pokornost Kristu, ono sedjelovanjem Svetoga Duha mora oËistiti od svake neËistoÊe.To se djelo ne moæe obaviti bez Ëovjekovog pristanka.

Kada duπa bude oËiπÊena, duænost je krπÊanina da je sa-Ëuva neokaljanom. Izgleda da mnogi misle da Kristova vjerane poziva na odbacivanje svakidaπnjih grijeha, na kidanje okovanavika koje su duπu dræale u ropstvu. Oni odbacuju neke na-vike koje je osudila njihova savjest, ali ne predstavljaju Kristau svojem svakidaπnjem æivotu. Oni ne unose sliËnost s Kri-stom u dom. Ne pokazuju promiπljenu brigu pri izboru svojihrijeËi. PreËesto izgovaraju osorne, nestrpljive rijeËi, rijeËi kojerazbuuju najgore strasti ljudskog srca. Takvima je potrebnastalna Kristova prisutnost u srcu. Jedino u Njegovoj snazi onimogu vladati svojim rijeËima i djelima.

U Ëuvanju svojeg srca moramo biti ustrajni u molitvi, ne-umorni u izlaæenju pred prijestolje milosti da traæimo pomoÊ.Oni koji su uzeli ime krπÊani trebaju izlaziti pred Boga u iskre-nosti i poniznosti moleÊi za pomoÊ. ... KrπÊanin ne moæe uvi-jek biti na koljenima, ali njegove misli i æelje mogu uvijek bitiusmjerene prema Nebu. (3 SDA BC 1157)

Ukoliko je vaπe srce uvijek na Nebu, to Êe dati æivotnusnagu svim vaπim vrlinama i unijeti æivot u sve vaπe duænosti.Privikavanje uma da se bavi onim πto je na Nebu unijet Êeæivot i ozbiljnost u sve vaπe pothvate. Naπi napori su mlaki imi polako trËimo u svojoj krπÊanskoj utrci, pokazujemo nemar-nost i tromost jer tako malo cijenimo nebesku nagradu. Mismo patuljci u duhovnim dostignuÊima. Prednost je i duænostkrπÊanina da raste u spoznaji Sina Boæjega, u “savrπena Ëo-vjeka”. (3 SDA BC 1157)

164

5. lipnja

Tko upravlja mojim æivotom?“Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj, iskuπaj mei upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogub-nim, i povedi me putem vjeËnim!” (Psalam 139,23.24)

Bog vodi svoj narod naprijed korak po korak. On ga dovodiu poloæaj u kojem treba pokazati pobude srca. Neki izdræe najednom mjestu, ali padaju na sljedeÊem. Na svakom korakunapredovanja prema Nebu naπe srce biva stavljano na malojaËi ispit. Ukoliko netko ustanovi da se njegovo srce protiviBoæjem izravnom djelovanju, treba biti svjestan da mu pred-stoji borba ili Êe ga Gospodin konaËno odbaciti.

Ovaj svijet je mjesto na kojemu se trebamo pripremiti zapojavljivanje pred Bogom. Svaki pojedinac ovdje treba poka-zati koja sila utjeËe na njegovo srce, koja sila upravlja njego-vim postupcima. ... Ukoliko bilo πto cijeni viπe od istine, nje-govo srce nije spremno da primi Isusa i On je u skladu s timiskljuËen iz njega. Ako ljudi, kada budu stavljeni na kuπnju,odbiju ærtvovati svoje idole ... Boæji Duh Êe ih prepustiti nji-hovim nesavladanim greπnim osobinama, vlasti zlih anela.

Mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici nisu spremnipomno ispitati svoje srce, vidjeti jesu li preπli iz smrti u æivot.Neki se oslanjaju na neko svoje staro iskustvo smatrajuÊi daÊe ih valjda spasiti samo ispovijedanje istine; meutim, BoæjarijeË otkriva straπnu Ëinjenicu da svi takvi gaje laænu nadu. ...

Mladi i stari, Bog vas upravo sada stavlja na ispit. Visada odluËujete o svojoj vjeËnoj buduÊnosti. Oholost, moda, is-prazni razgovori i sebiËnost jesu zla koja, ako se njeguju, po-staju sve veÊa i priguπuju dobro sjeme koje je posijano u nji-hovo srce.

Kao Kristovi sljedbenici, ispitujmo svoje srce pod zapa-ljenim æiπkom da vidimo kakvoga smo duha. Za svoje sadaπnjei buduÊe dobro ispitajmo svoje ponaπanje da vidimo kako sto-jimo u svjetlu Boæjega zakona. (7 SDA BC 986)

Nama su potrebni ljudi koji Êe potpuno slijediti Krista,Ëija Êe glava, ruke, uπi i svaka sposobnost i sila biti posveÊenaIsusu. Nama nije potrebna sila novca ili sila uma, veÊ silasrca! (Letter 26, 1880.)

165

6. lipnja

Vojnici na æivotnom bojnom polju“Bij plemenitu bitku vjere, postigni vjeËni æivot u kojisi pozvan i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogimsvjedocima!” (1. Timoteju 6,12)

Kada se duπe obrate, njihovo spasenje joπ nije dovrπeno.Oni tek tada trebaju trËati utrku; pred njima je da “biju ple-menitu bitku vjere”. ... Bitka Êe trajati cijelog æivota i morase voditi energiËno i odluËno u skladu s vrijednoπÊu cilja zakojim teæimo, a to je vjeËni æivot. ...

Sotona se uvijek trudi da uniπti; on baca svoju paklenusjenu izmeu naπe duπe i svjetla Sunca Pravednosti. Kada izra-æavate sumnje, kada pokazujete nepovjerenje u ljubav svoje-ga nebeskog Oca, Sotona dolazi i produbljuje dojmove, i onoπto je samo zasjenjeno postaje oËajniËki crno. I zato je vaπajedina nada da prestanete izraæavati mraËne misli. BaveÊi semraËnom stranom æivota, odbacujete svoje povjerenje u Boga,a to je upravo ono πto Sotona æeli. On vas æeli reπetati kaopπenicu, ali Isus posreduje za vas; Njegova ljubav je πiroka iduboka. Moæda Êete reÊi: “Kako znaπ da me On voli?” Ja gledamtamo kamo biste i vi trebali gledati, na kriæ na Golgoti. Takrv, prolivena na kriæu, Ëisti nas od svakoga grijeha. ...

Svakoga dana mi odreujemo svoju sudbinu. Mi moramozadobiti krunu vjeËnoga æivota i izbjeÊi oganj sudnjega dana.Sigurno je da ne moæemo spasiti sami sebe, ali znamo da Kristæeli da budemo spaπeni. On je dao svoj æivot da bi mogao platitiotkupninu za naπu duπu. BuduÊi da je prinio tu beskrajnu ærtvu,On nas ne moæe promatrati ravnoduπno. ...

Prionimo uz Put, Istinu i Æivot. ... Mi imamo æivoga Spa-sitelja, æivoga Posrednika, koji Êe nam pomoÊi u svako vrijemepotrebe. Kada ste u kuπnji da krenete u tamnu πpilju sumnjii oËaja, zapjevajte:

“Ustani, duπo moja, ustani! Otresi se strahovanja i krivnje,Krvava Ærtva za tebe je prinesena,Pred prijestoljem Boæjim tvoj Zamjenik stoji,Moje je ime zapisano na Njegovim dlanovima.”(Letter 9a, 1891.)

166

7. lipnja

Dvorovi svetog æivota“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, svetipuk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite sla-vna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divnosvjetlo.” (1. Petrova 2,9)

Kristova crkva na Zemlji djeluje usred moralne tame ne-vjernoga svijeta koji gazi Gospodnji zakon. Ali njezin Otkupi-telj, koji je platio njezin otkup svojom dragocjenom krvlju, uËinioje sve πto je bilo potrebno da Njegova Crkva postane preo-braæeno Tijelo prosvijetljeno Svjetlom svijeta, obasjano slavomEmanuela. Blistave zrake Sunca Pravednosti koje sjaje iz Nje-gove Crkve, prikupit Êe u Njegov tor svaku izgubljenu, zalu-talu ovcu koja Êe doÊi k Njemu i naÊi utoËiπte. One Êe naÊimir, svjetlo i radost u Onomu koji je mir i pravednost zauvi-jek. (Letter 9a, 1891.)

Vjernici Crkve kao pojedinci trebaju uËiniti da svjetlo Boæjeljubavi zasja u njihovoj duπi, da bi moglo obasjati i druge. Od-viπe toga je stavljeno na kocku da bismo mogli dopustiti danas obuzme duhovna obamrlost. »uvajmo se da ne izgubimoæelju za vjerskim sluæbama i vjerskim duænostima. Borimo seodluËno protiv tromosti duπe koja se pokazala kobnom za rasti Ëak sam æivot krπÊanina. Samo Êe ona Crkva biti naprednai zdrava Ëiji vjernici ulaæu aktivne osobne napore da Ëine do-bro drugima, da spaπavaju duπe. To Êe biti stalan poticaj zasvako dobro djelo. Takvi Êe se krπÊani truditi mnogo ozbiljnijei za svoje spasenje. Uspavane snage Êe se probuditi, cijela duπanadahnuti nesavladivom odluËnoπÊu da stekne Spasiteljevupohvalu: “Dobro si uËinio!” i ponese pobjedniËki vijenac. (ST,12. sijeËnja 1882.)

Krist je od svoje Crkve naËinio prekrasan hram za Boga.“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam jameu njima”, izjavio je (Matej 18,20). Njegova Crkva je dvorsvetog æivota, ispunjena mnogim darovima, nadahnuta Sve-tim Duhom. Nebo je odredilo odgovarajuÊe duænosti svakomvjerniku Crkve na Zemlji i svi trebaju naÊi svoju sreÊu u sre-Êi onih kojima pomaæu i koje blagoslivljaju. (ST, 1. oæujka 1910.)

167

8. lipnja

U Boæjoj radionici“Te dopustite da se od vas samih kao æivog kamenja sa-gradi duhovna kuÊa, sveto sveÊeniπtvo. Da prinosi duhov-ne i Bogu ugodne ærtve po Isusu Kristu!” (1. Petrova 2,5)

Æidovski Hram bio je sazidan od isklesanog kamenja do-premljenog iz planina; svaki kamen je bio pripremljen za svojemjesto u Hramu, otesan, dotjeran i isproban prije nego πto jebio prenesen u Jeruzalem. I kada su svi bili doneseni na mjesto,zgrada je poËela rasti bez zvuka sjekire ili ËekiÊa. Ova gradnjaprikazuje Boæji duhovni hram, sastavljen od materijala pri-kupljenog iz svakog naroda, jezika i plemena, svih slojeva, vi-sokih i niskih, bogatih i siromaπnih, uËenih i neukih. Oni nisumrtav materijal koji se mora pripremiti ËekiÊem i dlijetom.Oni su æivo kamenje, isklesano iz svijeta istinom; i veliki Gra-ditelj, Gospodar Hrama, upravo ih sada teπe i glaËa pripremajuÊiih za mjesta koja su im odreena u duhovnom hramu. Kadabude dovrπen, ovaj hram Êe biti savrπen u svim svojim dijelo-vima i izazivat Êe divljenje anela i ljudi jer je njegov Graditelji Zidar sam Bog. (2 SDA BC 1029)

Paænja kod gradnje Hrama govori nam s kakvom pozorno-πÊu mi trebamo izgraivati svoj karakter. Nije se smio uporabitinikakav bezvrijedni materijal. Njegovi dijelovi nisu se smjelisastavljati nasumiËno. Svaki dio je morao savrπeno odgovaratidrugom dijelu. Upravo onako kako je to bilo u Boæjem Hramu,mora biti i u Njegovoj Crkvi. Prilikom izgradnje karaktera,Njegov narod ne smije ugraditi nijednu bezvrijednu gredu, ni-jedan posao obaviti nemarno i ravnoduπno. (2 SDA BC, 1030)

Sada se nalazimo u Boæjoj radionici i posao napreduje uovom vremenu ispita i pripreme za ugraivanje u slavni hram.Sada ne moæemo biti ravnoduπni, nemarni ili nepaæljivi, æivjetiu grijehu ... i oËekivati da postanemo neporoËni i sveti, danaπ karakter bude oblikovan po ugledu na palaËu ... sada jedan pripreme, sada je vrijeme kada moæemo dati da se uklonesve naπe mane. (Letter 60, 1886.)

Bezvrijedan je kamen koji ne blista. Vrijednost naπih crkavane Ëini mrtvo kamenje bez sjaja, veÊ æivo kamenje, kamenjekoje odsjajuje blistave zrake velikog Zaglavnog Kamena, SuncaPravednosti. (6 SDA BC 1116)

168

9. lipnja

Blagoslovi krπÊanskog zajedniπtva“Ne ostavljajmo, kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sa-stanka, veÊ se sokolimo meusobno, i ovo to viπe πto vi-πe vidite da se pribliæuje Dan!” (Hebrejima 10,25)

Oni koji pripadaju zajednici vjere nikada ne smiju zane-mariti okupljanja jer je to Boæji odreeni naËin da vodi svojudjecu prema jedinstvu, da bi u krπÊanskoj ljubavi i zajedni-πtvu mogla pomagati, jaËati i hrabriti jedni druge. ...

Kao braÊa naπega Gospodina, mi smo pozvani u sveto zva-nje na svet i sretan æivot. BuduÊi da smo poπli uskim putemposluπnosti, osvjeæavajmo svoje misli meusobnim razgovori-ma i razgovorima s Bogom. Kada vidimo da se pribliæava danGospodnji, okupljajmo se Ëesto da prouËavamo Njegovu RijeË,da potiËemo jedni druge na vjernost sve do kraja. Ova zemaljskaokupljanja su Boæje odreeno sredstvo da imamo priliku raz-govarati jedni s drugima, prikupiti svu moguÊu pomoÊ da bi-smo se pripremili na pravilan naËin i da u nebeskim stanovi-ma dobijemo svoju obeÊanu baπtinu.

Imajte na umu da se na svakom skupu susreÊete s Kri-stom, Gospodarom naπih skupova. PotiËite brigu jedni za drugejer nije dovoljno da se jednostavno meusobno poznajemo. Mimoramo upoznati jedni druge u Kristu Isusu! Dobili smo zapo-vijed da se “sokolimo meusobno”. To je osnovna misao Evan-elja. Osnovna misao svijeta je sebiËnost. (Letter 98, 1902.)

Æeljela bih ohrabriti one koji se sastaju u malim skupi-nama da slave Boga. BraÊo i sestre, nemojte se obeshrabritizato πto vas je tako malo na broju! Drvo koje sâmo stoji upolju, puπta svoje korijenje dublje u zemlju, πiri svoje granemnogo dalje na sve strane, raste snaænije i simetriËnije jer sesâmo bori s olujama ili raduje na svjetlu Sunca. Tako i krπÊanin,osloboen zemaljske zavisnosti, moæe nauËiti potpuno se osla-njati na Gospodina i moæe dobivati snagu i hrabrost iz sva-kog sukoba.

Neka Gospodin blagoslovi raπtrkane i usamljene pojedin-ce i neka ih uËini svojim uspjeπnim radnicima. (ST, 12. sijeËnja1882.)

169

10. lipnja

Jedno s Crkvom na Nebu“Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svakooËinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.” (Efeæanima3,14.15)

Boæja Crkva na Zemlji jedno je s Boæjom Crkvom na nebe-sima. Vjernici na Zemlji, i oni koji nikada nisu ni pali na nebe-sima, Ëine jednu jedinstvenu Crkvu. Sve nebeske sile zainte-resirane su za skupove svetih koji se na Zemlji okupljaju daoboæavaju Boga u duhu i istini i u ljepoti svetosti. U dvoro-vima Neba oni sluπaju svjedoËanstva Kristovih svjedoka udvorovima na Zemlji, i hvala i zahvaljivanje koje se uzdiæe izCrkve dolje, ugrauje se u nebeske pjesme pa se hvala i radosniglasovi razlijeæu nebeskim dvorovima πto se Krist nije ærtvovaouzalud za greπne Adamove sinove. Dok aneli piju s izvora,sveti na Zemlji piju iz Ëistih potoka koji teku od Boæjeg prije-stolja radujuÊi Boæji grad. ...

Na svakom skupu vjernih dolje na Zemlji prisutni su iBoæji aneli koji sluπaju zahvaljivanja, hvale i molitve πto ihBoæji narod upuÊuje putem svjedoËanstava, pjesama i molita-va. Neka svi budu svjesni da njihove hvale preuzimaju zbo-rovi aneoskih vojski na Nebu. ...

Skupovi vjernika mogu biti malobrojni, ali su svi ti vjerniciisklesani dlijetom istine kao grubo kamenje iz kamenolomasvijeta ... da bi bili pripremljeni kuπnjama i nevoljama za mjestou Boæjem nebeskom hramu i zato su veoma dragocjeni u Go-spodnjim oËima. ... »ak i kao grubo kamenje, oni su dragocjeniu Boæjim oËima. Sjekira i ËekiÊ, ali i dlijeto kuπnji i nevoljanalaze se u rukama Onoga koji je vjeπt i koji nije navikao dauniπtava niti da obraÊa u niπta, veÊ da gradi savrπenstvo svakeljudske duπe. ...

Gospodin nije niπta viπe spreman odbaciti najponiznijegai najskromnijeg vjernika nego πto bi bio spreman razoriti svojeprijestolje. Mi smo primljeni u Ljubljenome. Mi smo Ëlanovikraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja, baπtinici Boæji i su-baπtinici s Isusom Kristom. (MS 32a, 1894.)

170

11. lipnja

Najdragocjeniji od svih skupova“Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi,sluπa ih, i to se pred njim piπe u knjigu spomenicu ukorist onih koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo.” (Mala-hija 3,16)

Kako je puna nade slika na kojoj je prikazan naπ Gospo-din kako se saginje da Ëuje svjedoËanstva svojih svjedoka! ...

Bog i aneli s uæivanjem sluπaju rijeËi priznanja za veli-ki dar koji je dan svijetu u obliku jedinoroenog Boæjeg Sina.Svaka rijeË slavljenja za blagoslov svjetla istine ... zabiljeæe-na je u nebeskim izvjeπtajima. Svaka rijeË priznanja za milo-srdnu dobrotu naπega nebeskog Oca kada je dao Isusa da po-nese naπe grijehe i da nam uraËuna svoju pravednost zapi-sana je u Knjizi spomenici. SvjedoËanstva ove vrste objavlju-ju “slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divnosvjetlo” (1. Petrova 2,9).

Vrijeme i doba vrlo su dragocjeni. Okupljeni vjernici nalazese u predvorju nebeskog svemira. Oni trebaju posvjedoËiti zaBoga i Gospodina Isusa Krista koji je dao svoj æivot za svijet.... Kakvo je veliko i ozbiljno znaËenje pripisano tim malim sku-povima! Isus Krist je svojom krvlju platio otkupninu za te duπei On se nalazi meu njima kada se okupljaju da slave Boga.VeliËanstvo Neba izjednaËuje svoje interese s interesima tihvjernika, bez obzira na to koliko skromne bile okolnosti u kojimaæive. I kada god se okupljaju, bilo bi dobro da Ëesto razgova-raju meusobno, izraæavajuÊi svoju zahvalnost i ljubav kojase javlja dok razmiπljaju o Gospodnjem imenu. Tako Êe se Bogproslaviti dok ih bude gledao i sluπao i takvi skupovi za izno-πenje svjedoËanstava postat Êe najdragocjeniji od svih sku-pova. ...

Neka svi imaju na umu ... da aneli biljeæe u Knjigu spo-menicu svaku rijeË koja uzdiæe karakter i poslanje Isusa Kri-sta. O onima koji svjedoËe o Boæjoj ljubavi, Gospodin kaæe:“Moji Êe biti, moja steËevina ... u Dan koji spremam bit Êuim milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Mala-hija 3,17) (MS 32, 1894.)

171

12. lipnja

Jedinstvo u raznolikosti“Jedno tijelo i jedan Duh, kao πto ste svojim pozivompozvani smo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vje-ra i jedno krπtenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nadsvima, koji djeluje po svima i u svima stanuje. A sva-kom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeri pokojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Efeæanima 4,4-7)

Jedinstvo u raznolikosti Boæji je plan. Meu Kristovim sljed-benicima treba doÊi do stapanja raznolikih elemenata, prila-goenih jedan drugome, tako da svaki obavlja svoje posebnodjelo za Boga. Svaki pojedinac ima svoje mjesto u ispunjava-nju velikog plana koji nosi Kristov peËat. ... Jedan je ospo-sobljen da obavi odreeni posao, drugi je pripremljen da oba-vi neki drugi posao, sljedeÊi treba uËiniti neπto sasvim drugo,ali svaki treba nadopunjavati ostale. ... Boæji Duh, djelujuÊipreko raznorodnih elemenata i u njima, osigurat Êe skladnodjelovanje. ... Treba biti samo jedan vrhovni duh — Duh Onogakoji je beskrajan po mudrosti i u kojemu se svi raznovrsnielementi stapaju i tvore prekrasnu, neusporedivu cjelinu. ...

Razlike u karakteru postoje veÊ po naravi, ali naπe jedinstvozavisi od stupnja naπeg pokoravanja preobraæavajuÊem utje-caju Boæjega Duha. Kristovom miloπÊu neke osobe imaju dra-gocjene karakterne osobine, ljubazan i ugodan temperament,jer je i samo njihovo biÊe nadahnuto njeænoπÊu, kao da se Kri-stov Duh izraæava preko njih. ... Sila Njegove milosti obliko-vat Êe i izgraditi karakter po ugledu na boæanski Uzor obnav-ljajuÊi ga u blagosti i ljepoti, u skladu sa svojim blagoslovlje-nim likom. ...

Kako se velika raznolikost pokazuje u svijetu prirode! Svakinjezin dio ima svoje posebno podruËje djelovanja, a ipak susvi povezani u jednu veliku cjelinu. Isus Krist je u zajedniπtvusa svojim Ocem i iz tog velikog srediπta treba se πiriti prekrasnozajedniπtvo ... kroz sve slojeve ljudi i raznolike talente. Svimi trebamo poπtovati talente svojih bliænjih, trebamo se us-klaivati u dobroti, u nesebiËnim mislima i djelima zato πtoKristov Duh, kao æiva, djelotvorna sila struji kroz sve nas. ...Jedinstvo ne dolazi preko nekih posebnih aktivnosti, veÊ djelo-vanjem Svetoga Duha koje oblikuje karakter. (Letter 78, 1894.)

172

13. lipnja

Jedinstvo u Kristu“Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja utebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjerujeda si me ti poslao!” (Ivan 17,21)

Ova sveËana, ozbiljna Kristova molitva ... dopire sve donaπeg vremena. Kakvog li poloæaja do kojega se greπni Ëovjekmoæe uzdiÊi posluπnoπÊu — do jedinstva s Bogom u Isusu Kristu!Do kakvih nam je visina dopuπteno da se vinemo ako budemocijenili darivatelja nagrade! Mi trebamo primati snagu od Bogakako naπa ljudska narav zahvaljujuÊi boæanskom djelovanjune bi bila stalno izopaËena, pod pokvarenim, izopaËenim utje-cajem grijeha. Ljudska narav sjedinjuje se u Isusu Kristu sanelima — da, Ëak i sa samim velikim Bogom!

Oni koji su istinski sjedinjeni s Bogom neÊe biti u sporujedni s drugima. ... Boæji Duh koji upravlja njihovim srcimastvorit Êe sklad, ljubav i jedinstvo. Suprotno Êe se pokazati usinovima Sotone; meu njima Êe vladati stalno sukobljavanje.Svaa, zavist i ljubomora izbijat Êe na povrπinu. Obiljeæje krπ-Êanina je Kristova krotkost. DobroËinstvo, ljubaznost, milosti ljubav potiËu od Beskrajne mudrosti, dok je suprotnost tomenesveti rod srca koje nije u skladu s Isusom Kristom. U je-dinstvu je snaga. U podjeli je slabost i poraz. (MS 2, 1881.)

Najuvjerljiviji dokaz Kristovog poslanja koji moæemo pru-æiti svijetu nalazi se u savrπenom jedinstvu. ... U skladu snaπim jedinstvom s Kristom bit Êe i naπa snaga da spaπava-mo duπe. (MS 88, 1905.)

Ako æelimo dostiÊi mjerilo savrπenstva, posebne karakte-ristike naπe naravi moraju biti oblikovane u skladu s Kristo-vom voljom. I tada Êemo sjediti zajedno u Kristu na nebeskimmjestima. BraÊa Êe djelovati zajedno uopÊe ne misleÊi na su-kobe. Male razlike, ako se njima bavimo, mogu razoriti krπ-Êansko zajedniπtvo. ... Pribliæavajmo se Bogu i On Êe se pribliæitinama. I tada, kao jedan, moæemo posegnuti prema Njemu go-re. Crkve Êe izgledati kao Boæji vrtovi koje On njeguje. Pripad-nici Boæjeg naroda bit Êe kao hrastovi pravednosti koje je Go-spodin zasadio i koje navodnjava rijekom æivota. (Letter 141,1902.)

173

14. lipnja

Jedno veliko bratstvo“Zaklinjem vas, braÊo, imenom Gospodina naπega IsusaKrista da svi budete sloæni; da ne bude meu vama raz-dora, veÊ da budete sjedinjeni u istom osjeÊaju i istojmisli.” (1. KorinÊanima 1,10)

Mi imamo jednoga Gospodina, jednu vjeru, jedno krπtenje.Kristovo evanelje treba dosegnuti sve klase, sve narode, svejezike i plemena. Utjecaj Evanelja treba nas ujediniti u jed-no veliko bratstvo. Mi imamo samo jedan Uzor koji trebamoslijediti prilikom izgradnje karaktera i tada Êemo svi dobitiKristov lik; bit Êemo u savrπenom skladu; nacionalnosti Êe sestopiti u Isusu Kristu imajuÊi isti razum, isto prosuivanje,govoreÊi iste rijeËi i jednim ustima slaveÊi Boga. To je djelokoje Otkupitelj svijeta treba obaviti u nama. Ukoliko prihva-timo istinu kakva je u Isusu Kristu, nacionalne predrasude iljubomora bit Êe oborene u prah i Duh istine stopit Êe srca ujedno. Mi Êemo se voljeti kao braÊa, bit Êemo ljubazni i usluæni,krotki i ponizni, pristupaËni, puni milosti i dobrih rodova. ...

Bog zna kako da se suoËi s posebnostima razliËitih na-cionalnosti. ... TreÊa aneoska vijest ... treba ujediniti ljudeda obave posebno djelo, pripremiti ih savrπenstvom karakterada se ujedine u jednu veliku obitelj u stanovima koje je Isusotiπao pripremiti za one koji Ga ljube. ...

Istina je svemoÊna i dalekoseæna. Ona Êe ujediniti nacio-nalnosti u jedno veliko bratstvo. ... Krist u Ëovjeku ujedinitÊe ljude oko jedne velike platforme pripremajuÊi ih tako dase sjedine u jednu obitelj na Nebu. Upravo je istina ona silakoja sjedinjuje ljude i uklanja nacionalne predrasude. ...

Istina Êe imati utjecaj da oblikuje srca bez obzira na naci-onalnosti. Svako ljudsko srce koje prihvati istinu morat Êe sepokloniti pred veliËanstvom njezinog utjecaja; i kada Krist budevjerom stanovao u srcu, ljudi Êe postati jedne misli jer Kristnije podijeljen. Oni Êe biti snaæni u Njegovoj snazi, sretni iujedinjeni u Njegovom miru. Istina ima snagu da pokoravasva ljudska srca. Ona Êe oËistiti i oplemeniti srca onih koji jeprime. (MS 12, 1886.)

174

15. lipnja

Pobjeda nad svakim neprijateljem“RijeËju istine, silom Boæjom, s oruæjem pravednosti zanapad i obranu.” (2. KorinÊanima 6,7)

U vjekovima moralne tame, u stoljeÊima sukoba i progon-stava, Kristova Crkva je bila kao grad koji stoji na gori. Izvijeka u vijek, iz naraπtaja u naraπtaj sve do naπeg vremenau njezinim redovima njegovale su se neokaljane biblijske dok-trine. Kristova Crkva, oslabljena i nesavrπena kao πto, moæ-da, izgleda, jedini je predmet na Zemlji na koji On izlijeva uposebnom smislu svoju ljubav i skrb. Crkva je popriπte Nje-gove milosti na kojemu On rado djeluje svojom miloπÊu na ljud-ska srca.

Crkva je Boæja utvrda, Njegov grad-utoËiπte koji On dræiu ovom uskomeπanom svijetu. Svako iznevjeravanje njezinogsvetog povjerenja znaËi izdaju Onoga koji ju je otkupio drago-cjenom krvlju svojega jedinoroenog Sina. U cijeloj povijestisvijeta Crkvu na Zemlji Ëinile su vjerne duπe. ...

Danas, kao i u proπlosti, cijelo Nebo promatra kako seCrkva razvija u pravom nauku spasenja. ... Krist nas pozivada poemo uskim putem na kojemu svaki korak oznaËavaodricanje od samoga sebe. On nas poziva da stanemo na te-melj vjeËne istine i da se borimo, da, da se ozbiljno borimoza vjeru koja je jednom dana svetima. ...

I dok se pribliæavamo vremenu ... kada Êe Sotonina zavod-ljiva sila biti tako velika da Êe, ako bude moguÊe, prevariti isame izabrane, naπe prosuivanje mora biti izoπtreno boæan-skim prosvjetljenjem da ne budemo neznalice kada se radi osotonskim zamkama. Cjelokupne riznice Neba stoje nam naraspolaganju u pripremanju puta za Gospodina. (ST, 1. oæujka1901.)

Boæji je plan da Njegova Crkva stalno napreduje u nepo-roËnosti i spoznaji, iz svjetla u svjetlo, iz slave u slavu. (RH,4. prosinca 1900.)

Naπa nada nije u Ëovjeku, veÊ u æivome Bogu. S punimpovjerenjem moæemo oËekivati da Êe On ujediniti svoju svemoÊs naporima ljudskih orua. ObuËeni u oklop Njegove praved-nosti, moæemo pobijediti svakog neprijatelja. (PK 111)

175

16. lipnja

Zlatni lanac ljubavi“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kaoπto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Akoimadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe sviupoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35)

Kristova ljubav je zlatni lanac koji smrtna ljudska biÊakoja vjeruju u Isusa Krista povezuje s beskonaËnim Bogom.Ljubav koju Gospodin gaji prema svojoj djeci nadilazi svakirazum. Nikakva znanost ne moæe je opisati ni objasniti. Nikakvaljudska mudrost ne moæe je obuhvatiti. (5 SDA BC 1141)

SebiËnost i oholost ometaju Ëistu ljubav koja nas sjedi-njuje s Isusom Kristom. Ako se ta ljubav istinski njeguje, ogra-niËeno Êe se sjediniti s ograniËenim i sve Êe se ujediniti u Bes-konaËnome. Ljudsko Êe se sjediniti s ljudskim i sve Êe se po-vezati sa srcem beskonaËne ljubavi. PosveÊena meusobna lju-bav je sveta. BaveÊi se svojim velikim djelom, krπÊanska meu-sobna ljubav — daleko uzviπenija, trajnija, usluænija i nesebiË-nija nego sada — odræava krπÊansku njeænost, krπÊansko do-broËinstvo i uËtivost, razvija ljudsko bratstvo u Boæjem naruËju,priznaje dostojanstvo koje je Bog unio u ljudska prava. (5 SDABC 1140)

Zlatni lanac ljubavi koji povezuje srca vjernika vezamajedinstva, zajedniπtva i ljubavi u jedinstvo s Kristom i Ocem,Ëini vezu savrπenom i daje svijetu neoborivo svjedoËanstvo osili krπÊanstva. ... SebiËnost Êe biti iskorijenjena i nevjernostneÊe viπe postojati. NeÊe viπe biti svaa i podjela. Ni u jedno-me koji je povezan s Kristom neÊe viπe biti tvrdoglavosti. Nitkoviπe neÊe pokazivati upornu nezavisnost svojeglavog, razdraæ-ljivog djeteta koje ispuπta ruku koja ga je vodila i sada posr-Êe hodeÊi tvrdoglavo svojim putovima. (Letter 110, 1893.)

Ljubav je njeæna biljka koja se mora njegovati i uzgajati;svaki korijen gorËine mora se Ëupati oko nje da bi imala mje-sta za πirenje i tada Êe dovesti pod svoj utjecaj sve snage umai srca tako da Êemo ljubiti Boga iznad svega i bliænjega svo-jega kao samoga sebe. (MS 50, 1894.)

176

17. lipnja

U Kristovom jarmu“Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu.” (1. Ivanova2,10)

Uz pomoÊ svojih kuπnji Sotona pokuπava steÊi prednostnad duπama. Neka se niπta od onoga πto biste mogli uËinitiili reÊi ne pokaæe kao kuπnja ili obeshrabrenje bilo kojoj duπi.Imajte na umu da je ona otkupljena Kristovom krvlju. Svakaduπa je dragocjena. Samo kada gledate na kriæ na Golgoti mo-æete pravilno ocijeniti vrijednost jedne duπe. Kako je æalosnoako bi iπta πto biste rekli ili uËinili pokrenulo duπu u pogreπ-nom smjeru. Vi ste vezani obvezama prema Bogu i prema svojimbliænjima; ne moæete prekinuti te veze i osloboditi se obveza.(Letter 13a, 1879.)

Nemojte se uznemirivati onim πto drugi ljudi kaæu ili misle... veÊ prionite uz Gospodina; On vas nikada neÊe iznevjeriti.... Uvijek morate imati na umu da se Sotona veoma trudi dauhvati svaku duπu. Mi moramo raditi na Gospodnjoj stranine pruæajuÊi ni najmanju priliku koju bi netko mogao isko-ristiti. ... Ukoliko su izreËene rijeËi ili podignute optuæbe davas izazovu, najveÊi ukor koji moæete uputiti jest da ostanetesmireni, kao da niπta niste Ëuli. ... Svi mi moramo imati naumu da smo u Kristovom jarmu i da ne smijemo osramotitisvojega Spasitelja ili jaram koji nas je pozvao da nosimo. MiÊemo isto toliko vladati svojim duhom koliko nosimo svoj ja-ram. (Letter 117, 1899.)

Ono πto drugi Ëine, πto govore ili πto misle o vama, neÊepromijeniti ono πto Bog misli o vama. Pravedan je onaj kojiËini pravdu i ljudska miπljenja neÊe Ga promijeniti. ... Isusvas voli; On ne prihvaÊa nikakve ljudske ocjene vaπeg karaktera.Vi samo trebate gledati na Isusa i odraæavati Njegov lik. ImajteNjegovu ljubav u svojim mislima. Pozovite nebeskog Gosta dastanuje u vama. ...

Neka se vaπ duh oËisti od svakog zemaljskog taloga, odsvih nesvetih, neljubaznih misli. Neka vaπe rijeËi budu Ëiste,posveÊene, osvjeæavajuÊe i oæivljavajuÊe za sve koji se s vamadruæe. Nemojte se dati lako izazvati. Neka hvala Gospodinubude u vaπim srcima i ustima tako da se o vama ne budemoglo reÊi niπta loπe! (Letter 102, 1899.)

177

18. lipnja

Izlijevanje ljubavi“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi odBoga, i tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.”(1. Ivanova 4,7)

Kada nebesko naËelo vjeËne ljubavi ispunjava srce, onaÊe teÊi i prema drugima, ne samo zato πto smo od njih primaliusluge, veÊ zato πto je ljubav naËelo ponaπanja koje mijenjakarakter, vlada nagonima, upravlja strastima, suzbija nepri-jateljstvo i oplemenjuje osjeÊaje. Takva ljubav nije ograniËe-na da obuhvaÊa samo “mene i moje”, veÊ je πiroka kao svijeti visoka kao nebo. Ona je u skladu s ljubavlju aneoskih rad-nika. Ova ljubav, kada se njeguje u srcu, zaslauje cijeli æi-vot i πiri plemeniti utjecaj na sve oko sebe. Ako je imamo, bitÊemo zadovoljni bez obzira na to smijeπi li nam se sreÊa ilise mrπti na nas. Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, moramovoljeti i Njegovu djecu. Ova ljubav je duh samoga Boga. To jenebeski ukras koji daje plemenitost i dostojanstvo duπi. (YI,23. prosinca 1897.)

Duπa ispunjena Isusovom ljubavlju otkriva se rijeËima,ponaπanjem, izgledom, nadom, hrabroπÊu i vedrinom ... onabudi æelju za boljim æivotom; duπe koje samo πto ne padnustjeËu novu snagu, a koje se bore protiv kuπnji jaËaju i dobivajuutjehu. RijeËi, izraz lica, naËin ponaπanja, sve to πiri oko sebeblistave zrake sunËeva svjetla i ostavlja iza sebe otvoren putprema Nebu. ... Svi mi dobivamo priliku da pomognemo dru-gima. Mi stalno molimo za mlade koji su oko nas. Izraz licasam po sebi odraæava ono πto se zbiva u duπi. Isus æeli dapostanemo sliËni Njemu, puni njeæne suÊuti πireÊi utjecaj lju-bavi u malim æivotnim duænostima. ...

Naπa je duænost da æivimo u ozraËju Kristove ljubavi, daduboko udiπemo Njegovu ljubav i da πirimo njezinu toplinuoko sebe. O, kakvo se podruËje utjecaja otvara pred nama! Kakobismo ozbiljno trebali obraivati vrt svoje duπe da donosi samoËiste, lijepe, mirisne cvjetove. RijeËi ljubavi, njeænosti i obzir-nosti vrπe posveÊujuÊi utjecaj na druge. (MS 24, 1887.)

178

19. lipnja

Svilena nit koja povezuje srca“Ljubavlju sluæite jedan drugomu.” (GalaÊanima 5,13)

Ljubav je svilena nit koja povezuje srca. Ne smijemo osje-Êati da sebe moramo isticati kao uzor. Sve dotle dok mislimoo sebi i o onome πto su nam drugi duæni Ëiniti, bit Êe namnemoguÊe da radimo svoj posao spaπavanja duπa. Kada Kristuzme naπe srce i proglasi ga svojim vlasniπtvom, viπe neÊemouski krug svojih interesa stavljati u srediπte svojih misli i po-zornosti.

Kako je prekrasno poπtovanje ljudskog æivota Isus poka-zao u svojem æivotu! On nije stajao pred ljudima kao kraljkoji zahtijeva paænju, veÊ kao onaj koji æeli sluæiti i uzdiÊi Ëo-vjeËanstvo. Sam je rekao da nije doπao da Mu sluæe, nego dasluæi. ... Kada god bi vidio ljudsko biÊe, Isus je vidio Ëovjekakoji traæi ljudsko suosjeÊanje. Mnogi meu nama spremni susluæiti nekoj posebnoj osobi — onoj koju cijene — ali upravoone kojima bi Isus htio da budemo na blagoslov, prema koji-ma smo tako hladnoga srca, tako neljubazni i sebiËni, mi za-obilazimo kao nedostojne naπe pozornosti. ...

Svi mi trebamo mnogo bolje nauËiti veliku pouku o opra-πtanju. ... NajveÊe zlo koje moæemo uËiniti drugima jest daim ne opraπtamo kada mislimo da su nas povrijedili na bilokoji naËin. To je najopasnije za svakoga koji tvrdi da je krπ-Êanin jer upravo na isti naËin na koji se on ponaπa premasvojoj braÊi, ponaπat Êe se prema njemu Gospodin Bog nebe-ski.

Trebamo steÊi uzviπeniji i mnogo odreeniji pogled na Isu-sov karakter. ... Ne smijemo razmiπljati o Bogu samo kao sucui zaboraviti na Njega kao Oca punog ljubavi. Niπta naπoj du-πi neÊe nanijeti veÊu πtetu od toga, jer je cijeli naπ duhovniæivot oblikovan na temelju naπeg razumijevanja Boæjeg karak-tera. Trebamo izvuÊi pouke iz Isusove ljubavi. (MS 35, 1886.)

“Nasljedujte Boga, buduÊi da ste ljubljena djeca, i æiviteu ljubavi kao πto je i Krist vas ljubio i predao samoga sebeza nas kao prinos i ærtvu — Bogu na ugodan miris.” (Efeæanima5,1.2) To je vrhunac ljubavi koji smo pozvani da dostignemo.Tkivo te ljubavi nije okaljano sebiËnoπÊu. (MS 1, 1899.)

179

20. lipnja

Pomozite zalutalima“BraÊo, ako i upadne tko u kakav prekrπaj, takvoga viduhovni ispravljajte u duhu i blagosti! I pazi na samo-ga sebe da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1)

Ovdje je posebno naglaπeno da se prema onima koji suupali u neku pogreπku trebamo ponaπati s blagoπÊu. Pojam“upasti” mora se pravilno protumaËiti. ... »ovjek koji je nave-den na grijeh nenamjerno — bez namjere da uËini grijeh, kojigrijeπi zbog nedostatka budnosti i molitve, ne prepoznavajuÊiSotoninu zamku i tako padajuÊi u nju — vrlo se razlikuje odonoga koji planira i namjerno ulazi u kuπnju, koji planira svojegreπno ponaπanje. ...

Da bi se sprijeËio promiπljeni grijeh potrebne su mnogodjelotvornije mjere, ali apostol traæi da se lijeËe upravo onikoje je kuπnja svladala, iznenadila ili pobijedila. ... Ispravljajteih u krotkosti pazeÊi na “samoga sebe da i ti ne budeπ isku-πan”. Bit Êe potrebna vjera, ali i ukori, ljubazno savjetovanjei molitve Bogu da bi greπnik shvatio opasnost u kojoj se na-lazi i grijeh koji Ëini. Izvorni tekst traæi da se “namjesti iπËa-πena kost koja je ispala iz zgloba”, pa zato treba uloæiti na-pore da se stave na svoje mjesto, da ih se navede da dou ksebi uvjeravajuÊi ih u njihov grijeh i zabludu. ... Nitko ne smijelikovati nad padom svojega brata, veÊ ga u krotkosti, u stra-hu Boæjem, u ljubavi prema njegovoj duπi pokuπati spasiti odgrijeha. (Letter 11, 1887.)

Kada ljudi moraju plivati protiv struje, teæina vala ih vuËenatrag. Tada treba ispruæiti ruku, kao πto se ruka StarijegaBrata ispruæila da spasi Petra koji je tonuo. ... Neka onomeza koga se pretpostavlja da je krenuo u pogreπnom smjeru nje-gova braÊa ne pruæe nijednu priliku da se obeshrabri, veÊ daosjeti snaæan stisak ruke pune suosjeÊanja, da Ëuje πapat: “Mo-limo se zajedno!” Sveti Duh Êe dati bogato iskustvo obojici.Molitva sjedinjuje srca. Upravo molitva Velikom LijeËniku daiscijeli duπu donosi Boæji blagoslov. Molitva nas sjedinjuje me-usobno i s Bogom. Ona dovodi Isusa u naπu blizinu, daje novusnagu i novu milost zbunjenoj i onemoÊaloj duπi da pobijedisvijet, tijelo i avla. Molitva odbacuje Sotonine napade. (Letter50, 1897.)

180

21. lipnja

Jedan od stotinu“Tada mu pristupi Petar i zapita ga: ‘Gospodine, akobrat moj pogrijeπi protiv mene, koliko puta da mu opro-stim? Do sedam puta?’ Isus mu odgovori: ‘Ne kaæem tido sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.’” (Matej18,21.22)

Pred nama je veliki posao. Ima muπkaraca i æena koji suzalutali iz Kristovog tora, koji su postali hladni i ravnoduπni,izgubili svaku æelju da se vrate, i oni neÊe trËati za vama.Morate ih sresti tamo gdje se nalaze. ... Kada naiete na zalu-talu ovcu, pozovite je da se vrati u tor; nemojte je ostavljatisve dok je ne smjestite u sigurnost. ... Iziite i traæite izgub-ljene ovce doma Izraelova.

Ukoliko postoji neka toËka u kojoj ste uËinili neπto po-greπno, iako je onaj drugi uËinio stotinu pogreπaka, uklonites puta ono πto ste vi uËinili i otvorite mu put da se moæe po-novno vratiti. Moæda je upravo to bilo smetnja koja je tu du-πu dræala daleko od stada. U dubokoj poniznosti priznajte tusvoju jednu pogreπku; moæda Êe ga to ganuti i navesti da sasuzama prizna svojih stotinu pogreπaka i ukloni ih s puta. Itako Êe biti spaπena duπa za koju je Krist umro. ...

Moæda Êete reÊi: Pokuπao sam spasiti ovu ili onu duπu,ali su me one samo ranjavale i zato im viπe neÊu ni pokuπavatipomoÊi. Ali nemojte se obeshrabriti ako se one smjesta ne vrateu tor. Trudite se i dalje oko svojih bliænjih, smrtnika koji suoko vas. Sigurno Êete poæeti ukoliko se ne umorite. (NedatiraniMS 141)

Zbijte svoje redove. Ne stavljajte male klinove nevaænihrazlika u miπljenjima, ne zabijajte ih da biste odvojili srce odsrca, veÊ se potrudite da zavolite jedni druge onako kako jeKrist volio vas. Razmislite kako biste mogli oprostiti onimakoji su sagrijeπili protiv vas, kao πto æelite da vaπ Otac nebe-ski oprosti vama vaπe prijestupe. Tek tada Êete moÊi biti odre-eni u svojim zahtjevima; tek tada Êete moÊi biti odvaæni uIsusu Kristu jer Krist iznosi vaπe zahtjeve Ocu pozivajuÊi sena svoje nebeske ovlasti, na svoju pravednost; i kada budetevjerovali da vas Isus doista Ëuje, moÊi Êete reÊi: “Ja sam Nje-gov, i On je moj!” (MS 12, 1891.)

181

22. lipnja

Sva Ëast mirotvorcima“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji!” (Ma-tej 5,9)

Mirotvorci! Kakvo je blago mirotvorac u obitelji! Kakavblagoslov u crkvi! Mirotvorci mogu doÊi u kuπnju, ali je nji-hov æivot sakriven s Kristom u Bogu. Oni gledaju na Isusa,slijede Njegov uzor. ... Oni primaju mir koji Krist daje. ...

Istinska narav naπe vjere ne ocjenjuje se po poloæaju kojizauzimamo, veÊ po blagom duhu, po ljubaznosti, po miru kojipokazujemo. Naπa vjera pokazuje se u obiteljskom krugu poozraËju koje okruæuje duπu i koje donosi sreÊu obitelji. ...

Istinski krπÊanin neÊe ... govoriti na nepromiπljen ili dr-zak naËin. U obiteljskom krugu on Êe obavljati sluæbu ljubavii krπÊanske uËtivosti. Te sluæbe mogu izgledati potpuno obiË-ne, ali je cijeli nebeski svemir zainteresiran za dosljedno pona-πanje onih koji se trude da budu na blagoslov bliænjima. ...

Nije samo naπa prednost, veÊ i naπa duænost da njeguje-mo snoπljivost, da imamo Kristov mir u srcu i da kao miro-tvorci i Kristovi sljedbenici sijemo dragocjeno sjeme koje Êedonijeti æetvu za vjeËni æivot. Oni koji tvrde da su Kristovisljedbenici mogu imati mnogo dobrih i korisnih osobina, alije njihov karakter u velikoj mjeri okaljan neljubaznim, drs-kim, kritiËarskim, grubim i osuivaËkim navikama. Muæ iliæena koji gaje sumnjiËenje ili nepovjerenje, stvaraju podjele isukobe u domu. Nijedno od njih ne smije Ëuvati svoje ljubaz-ne rijeËi i osmijehe samo za strance, a u domu pokazivati raz-draæljivost izgoneÊi tako mir i zadovoljstvo. ...

Samo praktiËna sliËnost Kristu moæe nekoga uËiniti mi-rotvorcem u domu, u crkvi, u susjedstvu i u svijetu. Vjera uobitelji je praktiËno posveÊenje. ... Istinska kakvoÊa vjere pro-cjenjuje se po naËinu na koji svaki Ëlan obitelji obavlja svojuduænost prema onima s kojima æivi. ... NauËite dragocjenu poukuda budete mirotvorci u svojem obiteljskom æivotu. (Letter 34,1894.)

182

23. lipnja

Bog ne gleda tko je tko“BraÊo moja, nemojte imati vjeru u naπega slavnoga Go-spodina Isusa Krista s pristranoπÊu prema osobama!” (Ja-kov 2,1)

Zla koja postoje u svijetu ne smiju nikada, nikada naiÊina odobravanje meu krπÊanima. ... Bog zahtijeva da πirokootvorite svoje ruke onima koji su u nevolji, da pokaæete naj-njeæniju suÊut prema onima koji su progonjeni ili koji trpeoskudicu. ...

Ako imate Kristovog Duha, vi Êete voljeti kao braÊa; datÊete Ëast skromnom uËeniku u njegovom siromaπnom domujer Bog voli njega isto onoliko koliko i vas, a moæda i viπe.On ne priznaje staleπke razlike. On stavlja svoj vlastiti peËatna ljude ne po njihovom poloæaju, ni po njihovom bogatstvuni po njihovoj intelektualnoj veliËini, veÊ po njihovom jedin-stvu s Kristom. Vrijednost ljudskog biÊa odreuje se po nepo-roËnosti srca i Ëvrstini namjere. ... Svi koji æive u stalnoj vezis Kristom ocjenjivat Êe ljude po Njegovom mjerilu. Oni Êe ci-jeniti dobre i neporoËne iako su siromaπni dobrima ovoga svi-jeta. ... Lakomost, sebiËnost i pohlepa su idolopoklonstvo, onesramote Boga. ... Obveza je krπÊanina da njeguje njeænost, suÊuti dobroËinstvo. (RH, 6. listopada 1891.)

Trebamo prouËavati kako da slijedimo Uzor, da Duh kojiboravi u Kristu moæe stanovati i u nama. Spasitelj se nije druæios uzviπenima i uglednima u svijetu. On nije provodio vrijememeu onima koji su traæili zabavu i razonodu. On je proπaoËineÊi dobro. Njegov je posao bio da pomogne onima kojimaje bila potrebna pomoÊ, da spasi izgubljene i one koji propa-daju, da podigne potlaËene, da slomi jaram ropstva onima kojisu u okovima, da izlijeËi nesretne i da progovori ljubazne iutjeπne rijeËi oæaloπÊenima i tuænima. Od nas se traæi da slije-dimo Njegov primjer. Zato ustanimo i krenimo na posao tru-deÊi se da budemo na blagoslov potrebitima i utjeha oËajni-ma. ©to viπe Kristovog Duha budemo imali, to Êemo se viπetruditi da pomognemo svojim bliænjima. Bit Êemo ispunjeni lju-bavlju prema duπama koje propadaju, nalazit Êemo zadovolj-stvo u hodanju stopama VeliËanstva Neba. (MS 1, 1869.)

183

24. lipnja

Iskorijenite otrovne biljke“Prije svega, imajte æarku ljubav jedan prema drugo-mu; jer ljubav opraπta mnoge grijehe.” (1. Petrova 4,8)

Kako uska i njeæna treba biti veza koja nas spaja? Kolikobismo paæljivi morali biti da bismo svojim rijeËima i djelimabili u skladu sa svetim istinama koje nam je Bog povjerio? ...

Neka vaπi razgovori budu takvi da nikada nemate potre-be da se zbog njih kajete. ... Ako ikada padne rijeË koja potko-pava karakter prijatelja ili brata, ne odobravajte takvo ogova-ranje jer je to djelo neprijatelja. Podsjetite onoga tko ih govorida Boæja rijeË zabranjuje takvu vrstu razgovora. ... Otkupiteljnam je rekao kako Ga trebamo prikazati svijetu. Ako gajimoNjegov Duh, ako pokazujemo Njegovu ljubav prema bliænji-ma, ako Ëuvamo ugled jedni drugima, ako smo ljubazni, strp-ljivi, blagi, rodovi koje donosimo dokazat Êe svijetu da smoBoæja djeca. ... Izgraivati jedni druge u najsvetijoj vjeri bla-goslovljeno je djelo; ruπiti je djelo puno gorËine i tuge. ...

Trebali bismo se truditi da jedni drugima olakπamo tere-te pokazujuÊi Isusovu ljubav. Kada bi se naπi razgovori baviliNebom i onim πto je nebesko, ogovaranje bi nas uskoro prestaloprivlaËiti. Tada ne bismo stavljali svoje stope na opasno tloniti bismo dolazili u kuπnje padajuÊi pod vlast Zloga.

Umjesto da pronalazimo pogreπke jedni drugima, budimokritiËki raspoloæeni prema samima sebi. Svatko bi se trebaopitati: Je li moje srce pravo pred Bogom? Proslavljam li svo-jega nebeskog Oca? Ukoliko ste gajili pogreπan duh, istjerajtega iz svoje duπe. Izbriπite iz svojeg srca sve πto je prljavo. Iπ-Ëupajte svaki korijen gorËine da i drugi ne bi bili zatrovaninjegovim kobnim utjecajem. Nemojte dopustiti nijednoj otrov-noj biljci da ostane na tlu vaπega srca. Iskorijenite je odmahi umjesto nje uzgajajte biljku ljubavi. Neka Isus stanuje u hra-mu vaπe duπe. ... “Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje unama, i njegova je ljubav u nama savrπena.” (1. Ivanova 4,12)(RH, 25. veljaËe 1904.)

184

25. lipnja

Pomagati jedni drugima“Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, Ëinimo do-bro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadajuistoj obitelji.” (GalaÊanima 6,10)

Prema Gospodnjoj namjeri ljudska biÊa su bila tako naËi-njena da budu potrebna jedna drugima. Kada bi svi Ëinili sveπto je u njihovoj moÊi da pomognu potrebitima ... kakvo bi seblagoslovljeno djelo moglo obaviti! Bog je svakome povjerio spo-sobnosti. Te bismo sposobnosti trebali upotrebljavati tako dapomaæemo jedni drugima na uskom putu. U tom je poslu svakipojedinac povezan s drugima, a svi su sjedinjeni s Kristom.Samo nesebiËnom sluæbom moæemo usavrπiti i poveÊati svojesposobnosti.

Vjernici Boæje Crkve na Zemlji sliËni su raznim dijelovimanekog stroja; svi su usko povezani jedni s drugima, a zajednosu opet usko povezani s jednim velikim srediπtem i zavisniod njega. Mora postojati jedinstvo u razliËitosti. Nijedan ËlanGospodnje firme ne moæe djelovati nezavisno, odvojen od ostalih.... Svi se trebaju sluæiti povjerenim sposobnostima u Njegovojsluæbi tako da svatko doprinese savrπenstvu cjeline. Svatkotreba raditi pod Boæjim nadzorom.

Kristovim savrπenim sjedinjavanjem boæanskoga i ljudskogadobili smo sigurnost da veÊ na ovom svijetu moæemo postatidionici boæanske naravi. ... Krist se obvezao suraivati s onimakojima je povjerio sposobnosti. On se obvezao poduËiti nas dabudemo Njegovi suradnici. On Êe nam pomoÊi da slijedimo Nje-gov primjer, da Ëinimo dobro i da odbijamo Ëiniti zlo. Mi tre-bamo biti posveÊeni kanali kroz koje Êe Kristova ljubav teÊionima kojima je potrebna pomoÊ. ...

Krist πalje svoje svjetlo onima koji su prozore svoje duπeotvorili Nebu. Pod utjecajem Svetoga Duha oni rade Boæji po-sao. Onaj koji se najviπe pribliæi posluπnosti Boæjem zakonu,obavit Êe najbolju sluæbu Bogu. Onoga koji slijedi Krista tru-deÊi se da dosegne Njegovu dobrotu, Njegovu suÊut i Njegovuljubav prema ljudskom rodu, Bog Êe prihvatiti kao svojeg su-radnika. Takav se neÊe zadovoljiti time da ostane na niskojrazini duhovnosti. On Êe se neprestano truditi da postigne joπviπe. (Letter 115, 1903.)

185

26. lipnja

SuÊut kao vrlina“Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne samisebi ugaati.” (Rimljanima 15,1)

Svima nama je potrebno mnogo viπe Ëiste suÊuti nalik Kri-stovoj; ne suÊuti prema onima koji su savrπeni — njima onai nije potrebna — veÊ suÊuti prema siromaπnim, napaÊenimduπama koje se bore, koje Ëesto zatjeËemo u prijestupu, grije-sima i kajanju, kuπnjama i obeshrabrenjima. Ova vrlina djelujetako da omekπava i obuzdava duπu. I onda se topi i suzbijasva ta hladna nepristupaËnost i pojavljuje se Krist.

Jedino Kristova ljubav moæe otvoriti srce i uliti mu srdaË-nosti, jedino ona moæe ljubavi i suÊuti dati onu beskrajnu vi-sinu i πirinu. Oni koji vole Isusa voljet Êe i svu Boæju djecu.Svijest o svojoj slabosti i nesavrπenosti navest Êe ljudsko oru-e da odvoji pogled od sebe i usmjeri ga na Isusa; Spasitelje-va ljubav sruπit Êe svaku hladnu, farizejsku prepreku i istje-rati svaku grubost i sebiËnost pa Êe se duπa stopiti s duπom,Ëak i onom od koje se razlikuje po temperamentu.

Boæja dobrota i strpljenje, Njegova poærtvovna ljubav premagreπnom Ëovjeku mora navesti svakoga tko prepozna tu vrli-nu da je i sam pokaæe, da u velikoj mjeri osjeti suÊut premadrugima. Prekrasni primjer Kristovog æivota, neusporediva njeæ-nost s kojom se uæivljavao u osjeÊaje potlaËene duπe, kada jeplakao s onima koji plaËu i radovao se s onima koji se radujuu Njegovoj ljubavi, mora imati dubok utjecaj na karakter svihkoji vole Boga i vrπe Njegove zapovijedi.

Oni Êe pokazivati suÊut ne gunajuÊi, veÊ dragovoljno; lju-baznim rijeËima i djelima trudit Êe se da umornim nogamaput bude isto tako lak kao πto æele da bude lak njima samima.BuduÊi da svakoga Ëasa primamo Boæje blagoslove, ne moæemopokazati svoju zahvalnost niËim manjim nego ljubaznim, nese-biËnim zanimanjem za one za koje je Krist umro. Dobivamoli blagoslove? Da, dobivamo ih! Krist kaæe: Prenesite ih drugima,ne onima koji veÊ uæivaju prednosti, veÊ svima s kojima dola-zite u dodir. Koliko dobivamo, toliko trebamo i davati! (Letter78, 1894.)

186

27. lipnja

Tko je moj bliænji?“Ljubite srdaËno jedan drugoga bratskom ljubavi! U da-vanju Ëasti prednjaËite jedan drugome!” (Rimljanima12,10)

KrπÊanski æivot otkrivat Êe se krπÊanskim mislima, krπÊan-skim rijeËima, krπÊanskim ponaπanjem. U Kristu se vidi boæan-sko savrπenstvo karaktera. U Kristu Êemo Ëiniti Kristova djela.U Kristu Êemo osjeÊati obvezne, dalekoseæne duænosti premaBogu i prema svojim bliænjima. ... Ima mnogo niti koje naspovezuju s naπim bliænjima, s ËovjeËanstvom i s Bogom, i tajodnos je sveËan po teæini svoje odgovornosti. (Letter 13a, 1879.)

Sve dok se nalazimo na ovome svijetu, moramo biti meu-sobno povezani. Pripadnici ljudskog roda isprepleteni su i meu-sobno povezani. Kao krπÊani mi smo udovi jedni drugima. ...Gospodin æeli da kao Njegovi sinovi i kÊeri, koje On naziva isvojim prijateljima, pomaæemo jedni drugima. To treba postatidio naπeg praktiËnog krπÊanskog djelovanja.

“Tko je moj bliænji?” ... To je upravo onaj kojemu je mojapomoÊ najpotrebnija. Tvojem bratu bolesnoga duha ti si po-treban kao πto je on bio potreban tebi. Njemu je potrebno is-kustvo nekoga tko je bio isto tako slab kao πto je on sada,koji moæe osjetiti suÊut prema njemu i pomoÊi mu. VeÊ samasvijest o vlastitoj slabosti moæe pomoÊi Ëovjeku da pomognebliænjemu u njegovim slabostima.. ... Neka se ne dogodi dastruna suÊuti, koja mora biti spremna da zadrhti na najmanjidodir, ostane hladna kao Ëelik, ledena i nesposobna da pomognekada je pomoÊ potrebna! (Letter 117, 1899.)

Nastoj pomoÊi, ojaËati i blagosloviti one s kojima se druæiπ.Gospodin Êe biti milostiv prema onima koji su milostivi. OnÊe biti blag i suosjeÊajan prema onima koji pokazuju blagost,suÊut i suosjeÊanje prema drugima. Moramo shvatiti da se na-lazimo u Kristovoj πkoli ne zato da nauËimo kako da cijenimosebe, kako da se ponaπamo ne bismo li zadobili poπtovanje ljudi,veÊ kako da gajimo Kristovu krotkost. »ovjekovo “ja” i njegovasebiËnost uvijek Êe teæiti za vlaπÊu. To je borba koju moramovoditi sami sa sobom kako naπe “ja” ne bi postiglo pobjedu.U Kristu moæete pobijediti, u Kristu moæete obuzdati sebe.(Letter 13a, 1879.)

187

28. lipnja

Kristovim stopama“Zato uspravite mlitave ruke i klecava koljena i pravohodite svojim nogama da se hromi ud ne iπËaπi, negoradije da ozdravi.” (Hebrejima 12,12.13)

Uspjeπnost Sotoninog carstva krije se u zajedniËkom na-poru sotonskih sila da proπire zarazu zla; meutim, GospodinIsus je naËinio plan kojim Êe se suprotstaviti djelovanju So-tone. Njegov je plan da ljudska orua, podanike svojega kra-ljevstva, nadahne naËelima ljubavi i jedinstva. PosveÊenog srcaoni trebaju izgraivati jedni druge, jaËati i πiriti ono πto jedobro. UzvraÊajuÊi na Kristovu ljubav, trebaju sudjelovati udijeljenju nebeskih dobara. Njegova Crkva treba nositi Nje-gov peËat i tako posvjedoËiti svijetu da je Bog poslao svojegaSina da bude Spasitelj svijeta. ... Ljubav treba biti kao zlat-na nit utkana u sva njihova djela.

Svaki krπÊanin koji je sretan u Gospodinu, trudit Êe seda unese tu istu sreÊu u srce i æivot onih koji su siromaπni inevoljni. Kristovi sljedbenici πirit Êe svoju sreÊu u srca dru-gih svojim djelima nalik Kristovima. Oni Êe πiriti Ëisto, smirenoi krπÊansko ozraËje. Oni Êe pokazivati nebeske karakteristikei raati rod nebeske kakvoÊe. A ono πto Êe sijati, to Êe i æeti.

Bitno je da svaka duπa koja uzima Kristovo ime porav-nava stazu svojim nogama. Zaπto? Da hromi ne bi iπËaπio no-gu! Straπno je, straπno pruæiti nekoj duπi pogreπan primjer,povesti je pogreπnim putem na naËin na koji vi sami hodite.... Kada god vidite druge da Ëine neπto πto je po vaπem prosu-ivanju nedostojno krπÊanina, potrudite se da nikada sami neuËinite to isto. ... Sve dok budete slijedili Isusove korake, bitÊete sigurni. ...

Mi trebamo gledati pogreπke drugih ne zato da bismo ihosudili, veÊ zato da ih vratimo na pravi put i izlijeËimo. Buditebudni u molitvi, idite naprijed i u visinu, razvijajte sve viπe iviπe Kristov duh u sebi sijuÊi dobro sjeme pokraj svake vode.(Letter 89, 1894.)

188

29. lipnja

Radost u skromnoj sluæbi“Gospodine, πto hoÊeπ da Ëinim?” (Djela 9,6 — DK)

Bez obzira na kakvom se poloæaju nalazimo ili koliko suograniËene naπe sposobnosti, nama je povjereno djelo koje tre-bamo obaviti za UËitelja. Naπe vrline se razvijaju i sazrije-vaju vjeæbanjem. Ako Boæja istina gori u naπim srcima, mi nemoæemo ostati besposleni. SreÊa koju Êemo osjeÊati dok radimonadoknadit Êe nam veÊ u ovom æivotu sve uloæene napore. Samooni koji su iskusili sreÊu koja dolazi od samoodricanja i naporau Kristovoj sluæbi, mogu s razumijevanjem razgovarati o tojtemi. To je tako Ëista, tako duboka radost da je jezik ne moæeizraziti.

“U prolaznim danima ovoga æivotaPosebno djelo dodijeljeno je upravo tebi.Moæda je ono najskromnije, pa neka,Ili neko koje zahtijeva da uloæiπ najviπe snage.Ali nitko osim tebe ne moæe obaviti tvoj posao.’Gospodine, πto æeliπ da Ëinim?’ GledajuÊi samoNa slavu svojeg Otkupitelja, radi za Njega.Neka ti svaki trenutak bude obasjan odozgo,Trudi se da svakim djelom proslaviπ GospodinaI neka nijedna sebiËna misao ne pomraËi slavu tvojih dana!”

Dok se bavimo svojim svakidaπnjim poslovima, pokraj sebetrebamo imati Krista. Gdje god da se naemo, πto god da Ëi-nimo, moæemo biti oplemenjeni jer smo sjedinjeni s Kristom.Moæemo obavljati svoje svakidaπnje duænosti osposobljeni i po-sveÊeni obeÊanjem o Kristovoj ljubavi. Ako se vladamo u skladus naËelima, i najskromniji poziv postaje dostojanstven. Svijestda smo Kristovi sluge oplemenit Êe karakter naπih uobiËaje-nih duænosti — mi Êemo postati radosni, strpljivi, blagi i nje-æni. ...

Ukoliko budete Ëvrsti u naËelima, neustraπivi u obavljanjusvojih duænosti i gorljivi u oËitovanju Krista u svojem svaki-daπnjem radu, a ipak skromni, ponizni, njeæni, ljubazni, strp-ljivi i spremni na opraπtanje, spremni da pretrpite i da nezamjerite, postat Êete æiva poslanica koju Êe poznavati i Ëi-tati svi ljudi. (Letter 9, 1873.)

189

30. lipnja

Dragocjeno blago vremena“NoÊ je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa se-be djela tame, a obucimo se u oruæje svjetla.” (Rimlja-nima 13,12)

Ukoliko æelimo na kraju steÊi nagradu pravednika, mo-ramo mudro iskoristiti vrijeme svoje kuπnje. Trenuci su dra-gocjeniji od zlata. ...

Dolazak naπega Gospodina se pribliæava. Imamo na ras-polaganju samo malo vremena da se pripremimo. Ako propu-stimo dragocjene prilike, pretrpjet Êemo vjeËni gubitak. Na-ma je potrebna uæa veza s Bogom. Nismo ni trenutak sigurniukoliko nas Sveti Duh ne vodi i ne upravlja nama. ...

Mjeseci ... prolaze brzo. Uskoro Êe i ova godina, sa svojimteretom izvjeπtaja prijeÊi u proπlost. Neka se dragocjeni preo-stali mjeseci posvete ozbiljnom radu za naπega UËitelja. Kadabismo mogli vidjeti toËan izvjeπtaj o naËinu na koji smo pro-veli mjesece koji su veÊ proπli, bismo li bili zadovoljni? Odvojitesvaki postupak koji nikome nije donio koristi ... i koliko Êemalo ostati onoga πto bi se moglo uraËunati u dragovoljnu sluæ-bu obavljenu Bogu na slavu! Zar vas ovaj izvjeπtaj ne plaπi?Koliko je mnogo dragocjenih sati uzaludno potroπeno na sebiËnazadovoljstva? Koliko smo puta, da bismo ugodili sebi, zanemariliprilike da radimo za Krista? ...

Æivot sa svojim prekrasnim prednostima i prilikama uskoroÊe doÊi kraju. ProÊi Êe i vrijeme za popravljanje karaktera.Ukoliko se veÊ nismo pokajali za svoje grijehe, ukoliko oni veÊnisu izbrisani krvlju Janjeta, ostat Êe u nebeskim knjigamada bismo se suoËili s njima u dan suda. ...

Æivot je kratak. Stvari ovoga svijeta propadaju uporabom.Budimo zato mudri i gradimo za vjeËnost. Mi ne moæemo sebidopustiti da nemarno utroπimo dragocjene trenutke ili da seuæurbano bavimo aktivnostima koje neÊe donijeti nikakvog plodaza vjeËnost. Vrijeme koje smo dosad posveÊivali ljenËarenju,lakomislenosti i svjetovnosti odsad posvetimo stjecanju znanjaiz Pisma, uljepπavanju svojeg æivota, blagoslivljanju i opleme-njivanju æivota i karaktera drugih. Takvo Êe djelo naiÊi na Boæjeodobravanje i donijeti nam nebeski blagoslov rijeËima: “Do-bro, dobri i vjerni slugo!” (RH, 15. lipnja 1886.)

190

1. srpnja

Viπe, viπe, viπe“U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pra-vednost. Moj je plod bolji od Ëista i æeæena zlata i mojje prihod bolji od Ëistoga srebra.” (Izreke 8,18.19)

Pohlepan Ëovjek postaje sve pohlepniji πto se viπe pribli-æava kraju svojega æivota. »ovjek koji je cijeloga svojeg æivotanagomilavao zemaljska blaga, ne moæe se lako povuÊi iz svo-jih uobiËajenih poslova. A zar ne bi trebao i onaj koji teæi zanebeskim blagom postajati sve ozbiljniji, sve gorljiviji, sve zain-teresiraniji u prikupljanju nebeskog blaga? Zar ne bi trebaoæudjeti za najboljim i najtrajnijim bogatstvom? Zar ne bi tre-bao Ëeznuti za nepropadljivom krunom slave; za bogatstvomkoje ne hra i moljci ne mogu pokvariti, koje ni lopovi ne mogupokrasti i odnijeti? ©to je vatrenija njegova nada, to gorljivijipostaju njegovi napori, to je odluËniji da ne izgubi besmrtnoblago. ... Njegov posao na Zemlji sastoji se u tome da sebiosigura vjeËno bogatstvo. On se ne moæe, niti hoÊe, poπto je okusioBoæje nebeske darove, pomiriti s tim da bude siromah, ostav-ljen da æivi u oskudici za cijelu vjeËnost. Strast njegove duπeje da stjeËe viπe, sve viπe. To je stvarna potreba njegove duπe.Æeli viπe boæanske milosti, viπe prosvjetljenja, viπe vjere. ...

O, kada bi sve pogreπno usmjerene snage bile posveÊenejednom velikom cilju — prikupljanju bogatih zaliha boæanskemilosti u ovom æivotu — kakve bismo plakete mogli vjeπati udvoranama svojih uspomena sjeÊajuÊi se Boæjih blagoslova idarova. ... Tada bismo kao vladajuÊe naËelo usvojili navikuda nagomilavamo duhovna blaga isto onako ozbiljno i ustrajnokao πto svjetovni ljudi trËe za zemaljskim i prolaznim vrijed-nostima. Svakako imate razloga biti nezadovoljni svojim sa-daπnjim stanjem, jer Gospodin ima cijelo Nebo blagoslova iriznicu dobrih i privlaËnih dobara da zadovolji potrebe vaπeduπe. Danas traæite viπe milosti, obnavljanje Boæje ljubavi idokaze Njegove dobrote, a On neÊe uskratiti ta dobra nebeskablaga onima koji ih istinski traæe. ...

Oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba neÊe kriti Ëe-ænju svoje duπe, svoju vatrenu æelju koja obuhvaÊa sve πto jegore, sve πto je iznad svega zemaljskoga i prolaznoga, sve πtoje vjeËno. (MS 22, 1889.)

191

2. srpnja

Opasnosti blagostanja“U grabeæ se ne uzdajte, nit se otetim taπto hvalite; umno-æi l’ se blago, nek vam srce za nj ne prione.” (Psalam62,11)

Jedna od najveÊih opasnosti koje prijete Crkvi je ljubavprema svijetu. Iz tog izvora izlaze grijesi sebiËnosti i lakomo-sti. Mnogi πto viπe zemaljskog blaga imaju, to mu viπe ljuba-vi poklanjaju i to se viπe trude da ga poveÊaju. ...

Sotona se sluæi svim sredstvima koja moæe izmisliti daobori Kristove sljedbenike. S Ëudesnom vjeπtinom i lukavoπÊuprilagoava svoje kuπnje temperamentu svakog vjernika. Onekoji su po naravi sebiËni i pohlepni Ëesto kuπa stavljajuÊiblagostanje na njihov æivotni put. Dobro zna da Êe ih ukolikone svladaju svoje prirodne sklonosti, ljubav prema novcu na-vesti da se spotaknu i padnu. Vrlo Ëesto postiæe svoj cilj. Kadaim se ponude blaga ovoga svijeta, mnogi æeljno uzimaju bogat-stvo i misle da su na Ëudesan naËin blagoslovljeni blagosta-njem. Meutim, snaæna ljubav prema svijetu uskoro Êe progutatiljubav prema istini. ...

Kada bi oni koji su na takav naËin doπli do blagostanjastavili sve svoje imanje na Boæji oltar, moæda bi uspjeli svladatisvoje sebiËne, pohlepne sklonosti i tako osujetiti Sotonine na-mjere. Svjetovna bogatstva mogu se pretvoriti u blagoslov akose pravilno uporabe. Svi koji ih imaju trebaju shvatiti da suih dobili na uporabu od Boga u Njegovoj sluæbi. DajuÊi obilnoza napredovanje djela istine i za zadovoljavanje potreba siro-maπnih, oni mogu postati sredstvo za spaπavanje bliænjih i takosteÊi blagoslov svoje duπe ovdje, a na Nebu prikupiti blagokoje Êe ostati njihovo cijelu vjeËnost. ...

Mnogi jedva da znaju, bar dosad, πto znaËi samoodrica-nje, ili πto znaËi ærtvovati se za napredak Boæjeg djela. Me-utim, nitko neÊe uÊi u Nebo ako ne bude ponizan, poærtvovani nosio kriæ koji je i Spasitelj proπao. Samo oni koji su spremnisve ærtvovati da bi stekli vjeËni æivot, zaista Êe ga i dobiti,ali Êe on biti vrijedan ærtvovanja, vrijedan razapinjanja sa-moga sebe, vrijedan odbacivanja svakog idola. Od svega vrednijai obilna slava nadmaπit Êe svako zemaljsko blago i pomraËitisvaku zemaljsku privlaËnost. (RH, 2. rujna 1883.)

192

3. srpnja

Orua za ublaæavanje nevolja“Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËi-nili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanjebraÊe.’” (Matej 25,40)

Kako bi bilo kada bi oni koji sebe nazivaju Kristovim sljed-benicima pogledali svoju skupu odjeÊu i na njoj vidjeli rijeËinapisane Boæjim prstom: “Odjenite gole!” ©to kada bi iznadskupih ukrasa u svojim domovima, iznad slika i namjeπtajavidjeli tekst: “Uvedite u svoj dom siromaπne i prognane!” Kadabi u blagovaonici, u kojoj je stol prepun birane hrane, Boæjiprst napisao: “Zar ne bi trebao podijeliti svoj kruh gladnima?”... Neka svi, i mladi i stariji, shvate da nije lako biti Gospodnjiupravitelj. ... Siromaπni i potlaËeni ostaju nenahranjeni dokse Gospodnji novac sebiËno rasipa na nastranosti i raskoπ. O,kada bi svi mogli shvatiti da Bog ne gleda tko je tko! Velikaje prednost biti upravitelj, vjeran i odan, pravednoga i nepri-stranoga Boga. ...

Boæji zakon proglaπava svakoga Ëovjeka odgovornim zanaËin na koji troπi svaki novËiÊ koji mu doe u ruke jer jeBog uËinio da svaki Ëovjek postane Njegov predstavnik i orueza ublaæavanje nevolja u svijetu. Ukoliko Ëovjek nagomilavaili sebiËno upotrebljava dobra koja mu je Gospodin povjerio,Ëinit Êe to na πtetu svoje duπe jer uzdiæe, hvali i slavi samogasebe. ... U naπem svijetu ima i takvih koji, iako se proglaπa-vaju Boæjim izabranicima, uvijek prelaze na drugu stranu ulicekada se sretnu s nekim nevoljnikom. Isus to vidi; Isus to zapaæa;On to neÊe zaboraviti. On je sam izjavio da je doπao propovi-jedati Evanelje siromaπnima. On nam je darovao svoja do-bra da bi se ljubav i dobroËinstvo umnoæavali i jaËali u srci-ma Njegove djece.

Podjela nagrada u posljednji dan postavlja pitanje naπegpraktiËnog dobroËinstva: “Meni ste uËinili koliko ste uËinili jed-nomu od ove moje najmanje braÊe!” Krist stavlja sebe u polo-æaj siromaha izjednaËujuÊi svoje interese s interesima siro-maha. ... On poziva svakog svojeg uËenika da dijeli sa zahval-nom velikoduπnoπÊu darove koji su mu povjereni kao da ihdaje samome Otkupitelju. (MS 11, 1892.)

193

4. srpnja

Niπta nije predragocjeno da bi se daloGospodinu

“Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kuπnju, prinioIzaka, i taj koji je jedinoroenca prinosio bio je onajkoji je primio obeÊanje.” (Hebrejima 11,17)

Ispit kojem je bio izloæen Abraham bio je najteæi od svihkoji mogu zadesiti ljudsko biÊe. Da je popustio, nikada ne bibio nazvan ocem vjernih. ... Iz njega je izvuËena pouka kojablista kroz sve vjekove, da niπta nije odviπe dragocjeno da bise dalo Gospodinu. Tek kada na svaki dar gledamo kao Go-spodnje vlasniπtvo koje treba biti uporabljeno u Njegovoj slu-æbi, dobit Êemo nebesko odobravanje. Vratite Bogu dobra kojavam je povjerio i bit Êe vam povjereno viπe dobara. Zadræiteono πto imate za sebe i neÊete primiti nikakvu nagradu u ovomæivotu, a izgubit Êete nagradu u æivotu koji Êe doÊi. ...

Ima mnogo onih koji se nikada nisu potpuno predali Bo-gu. Oni nisu stekli pravilno razumijevanje beskrajne ærtve kojuje Bog dao da bi spasio izgubljeni svijet. Kada bi im Bog pro-govorio kao πto je progovorio Abrahamu, oni ne bi shvatili daih poziva da prinesu ærtvu kako bi ispitao dubinu njihove ljubavii iskrenost njihove vjere.

Zlo sebiËnosti je isto toliko zarazno kao i guba. Oni kojiulaze u nebeske dvorove moraju biti oËiπÊeni od svakog tragate bolesti. ...

Gospodin ima veliko djelo koje mi trebamo obaviti; On naspoziva da gledamo na Njega, da se uzdamo u Njega i da razgo-varamo s Njim. On nas poziva da mu neograniËeno predamosve πto imamo i πto jesmo tako da, kada nas pozove da seærtvujemo, budemo spremni i voljni posluπati poziv. Mi moæe-mo uæivati puninu boæanske milosti jedino kada sve predamoIsusu. Spoznat Êemo znaËenje istinske sreÊe jedino ako odræimovatru na ærtveniku za ærtve paljenice. Bog Êe kao buduÊu ba-πtinu najviπe ostaviti onima koji su najviπe Ëinili u sadaπnjo-sti. ... Svakoga dana u razliËitim okolnostima On nas stavljana kuπnju; za svaki valjani pothvat On bira svoje radnike nezato πto su savrπeni, veÊ zato πto su spremni da rade nesebiËnoza Njega, a On Êe se pobrinuti da povezani s Njime steknusavrπenstvo. (YI, 6. lipnja 1901.)

194

5. srpnja

Kako stoji tvoj raËun?“Od upravitelja se dalje traæi da se svaki pokaæe vje-ran.” (1. KorinÊanima 4,2)

Novac postaje blagoslov kada oni koji ga rabe imaju naumu da su Boæji upravitelji, da upravljaju Gospodnjim kapi-talom i da Êe jednoga dana morati poloæiti raËun za svoju upra-viteljsku sluæbu. (Letter 17, 1872.)

Priznajete li Krista dok troπite sredstva koja vam je po-vjerio? ... Da je Kristu bilo dano sve πto Mu pripada u desetinii prinosima, ne bi se toliko troπilo na sebiËno hvalisanje i ne-potrebne izdatke. Manje bi se troπilo na odjeÊu, na zabavnaputovanja, na uæivanja, na raskoπne gozbe. Mi moæemo pri-znati Krista ne praveÊi opseæne pripreme za doËek posjetite-lja; moæemo Ga se odreÊi praveÊi viπe od uobiËajenih pripre-ma koje nam oduzimaju vrijeme koje po pravu pripada Gospo-dinu. ... Prije nego πto se upustite u zabave kojima Êete zado-voljiti sebe, postavite si pitanje: Zar ovo nije Gospodnje vrije-me i Gospodnji novac koji nepotrebno troπim? Otvorite svojuknjigu obraËuna i vidite kako stojite pred Bogom, pred vaπimkuÊanstvom, pred svijetom.

Jeste li priznali Krista vjerno desetkujuÊi metvicu, kopari kim? Kada dajemo Gospodinu desetinu, samo Mu vraÊamoono πto Mu pripada, dok se zadræavanje desetine moæe nazvatijedino kraom i otimanjem. ... Pokazuje li vaπa knjiga obraËunada ste postupali poπteno prema svojem Gospodinu? Jeste lisiromaπni? Onda dajte ono malo! Jeste li blagoslovljeni obi-ljem? Tada se pobrinite da stavite na stranu ono πto Gospodinsmatra svojim dijelom. ... Zanemarivanje da priznate Boga usvojoj knjizi obraËuna oduzima vam veliku prednost da vaπeime bude zabiljeæeno u Gospodnjoj knjizi æivota. (MS 13, 1896.)

Naπ nebeski Otac svojim nas primjerom uËi velikoduπno-sti. Bog nam daje redovno, obilno i velikoduπno. Svaki zemaljskiblagoslov dolazi iz Njegove ruke. ©to bi se dogodilo kada binam Gospodin prestao davati svoje darove? Kakvi bi se kricioËaja, patnji i molbi podizali sa Zemlje! Nama je potrebno sva-kidaπnje i neprestano izlijevanje Gospodnje ljubavi i dobrote.(MS 153, 1903.)

195

6. srpnja

Kada gubitak postaje dobitak“Onda im reËe: ‘Pazite! »uvajte se svake pohlepe, jer nionomu tko je u izobilju nije æivot osiguran njegovim ima-njem!’” (Luka 12,15)

Jedna od istaknutih karakteristika Kristovog nauka jestuËestalost i ozbiljnost kojom osuuje grijeh lakomosti i uka-zuje na opasnost od svjetovnih dobitaka i neograniËene ljubaviprema stjecanju. ... Kada su glava i ruke neprestano obuzeteplaniranjem i naporima da se stekne bogatstvo, zaboravljajuse prava Boga i ljudskog roda. (RH, 17. listopada 1882.)

Sredstva su dragocjena i poæeljna. Ona su blagoslov, dra-gocjeno blago, ukoliko se rabe mudro, pametno i ako se nezlorabe. ... BuduÊi da smrtnici imaju tijela, glave i srca o kojimase moraju brinuti, valja priskrbiti neke zalihe da bi se zadr-æao odgovarajuÊi poloæaj u svijetu. Ne zato da se zadovolje mje-rila svijeta — o, ne, veÊ da bi se osigurao pozitivan utjecaj usvijetu. ...

Nestaπica i siromaπtvo su zla kojih se treba plaπiti; aliglad i golotinja, nedostatak doma, suÊuti ili ugleda, pa Ëak iizgladnjelost daleko su poæeljniji od ærtvovanja samo jednognaËela istine. Njegujte vjeËnu istinu jer je besmrtna. Ukolikoona postane dio nas, i mi Êemo sigurno steÊi besmrtnu slavui vjeËno bogatstvo. ...

Ako vam Bog nije dao snagu da steknete sredstva na sa-vrπeno Ëastan i poπten naËin, onda nije ni namjeravao da vamih stavi na raspolaganje i vama bi bilo najbolje da se poko-rite Boæjoj volji. ... Beskrajni Stvoritelj je vlasnik svega. Sva-ki gubitak koji doæivite zbog vjernosti Njemu znaËi beskrajnidobitak u buduÊem besmrtnom æivotu, iako to nismo u stanjushvatiti u ovom æivotu. ...

Gledajte ljepotu nebeskog svoda. Promatrajte dragulje svje-tla koji kao dragocjeno zlato blistaju na nebu. ... Zar Onaj kojije iznad nas razapeo taj slavni svod, koji bi Sunce, Mjesec izvijezde, kada bi iznenada nestali, mogao sve njih u trenu po-zvati natrag u postojanje, neÊe nagraditi svoje vjerne, odanesluge koji su Mu ostali posluπni usprkos izgubljenom bogat-stvu, Ëasti ili Ëak i kraljevstvu radi Njega? (Letter 41, 1877.)

196

7. srpnja

Prokletstvo ili blagoslov?“Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza mo-ljac i ra; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!”(Matej 6,19)

Blago je sve ono πto zaokuplja misli i privlaËi pozornostiskljuËujuÊi Boga i istinu. ... Naπ Spasitelje uputio je odluËnuopomenu protiv nagomilavanja blaga na Zemlji.

Sve grane poslovanja, sve vrste poslova izloæene su boæan-skom pogledu i svakom krπÊaninu je dana sposobnost da ne-πto uËini za UËitelja u Njegovom djelu. Bez obzira na to jesuli ukljuËeni u radove na polju, u robnoj kuÊi ili u uredu, ljudiÊe biti odgovorni Bogu za mudro i poπteno sluæenje svojim spo-sobnostima. Oni su isto tako odgovorni Bogu za svoj rad kaoi propovjednik koji se sluæi rijeËima i doktrinom u svojem radu.

Imanje koje nagomilavamo na Zemlji pokazat Êe se kaoprokletstvo, ali ako je posveÊeno izgradnji djela istine, da seproslavi Bog i spase duπe, neÊe se pokazati kao prokletstvo,nego kao blagoslov. Sredstva su potrebna za obavljanje sva-kog plemenitog pothvata; i kako neki ljudi imaju viπe sposob-nosti nego drugi za stjecanje bogatstva, trebaju ponuditi svo-je sposobnosti “mjenjaËima” tako da i Gospodin primi ono πtoje Njegovo, s dobitkom, prilikom svojeg dolaska. ...

Oni koji su spremni i voljni ulagati u Boæje djelo, bit Êeblagoslovljeni u svojim naporima da steknu sredstva. Bog jestvorio izvore sredstava. On je dao sunËevo svjetlo, rosu i kiπui uËinio da biljke cvatu. On je blagoslovio ljude umnim i tjele-snim sposobnostima i osposobio ih da stjeËu kako bi se Nje-govo djelo moglo podupirati darovima Njegove vjerne djece.Siromaπnih ima svuda oko nas i Bog se proslavlja kada siro-maπni i nevoljni dobivaju pomoÊ i utjehu. Nije grijeh da stje-Ëemo imanje i upravljamo njime kao Boæji upravitelji sve dokOn ne zatraæi da se priloæi za potrebe Njegovog djela. (RH,18. rujna 1888.)

Uvijek moramo imati na umu da smo mi Boæji suradnici.Njegovo djelo i Njegov rad zahtijeva prvo mjesto u naπem raz-miπljanju. (MS 13, 1896.)

197

8. srpnja

Banka koja nikada ne propada“Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljacni ra ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova ine kradu! Jer gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej6, 20.21)

Ovdje je opisana vrijednost nebeskog bogatstva kaosuprotnost riznicama na Zemlji. Ukoliko je namjera i cilj vaπegæivota da prikupite blago na Nebu, vi Êete se uzdignuti iznadniskog, prljavog, obeshrabrujuÊeg utjecaja neobuzdane æelje zastjecanjem bogatstva u ovom æivotu. Prikupljanje blaga na Nebudonijet Êe plemenitost karakteru; ono Êe ojaËati velikoduπnost,potaknuti milosre, njegovati suÊut, bratsku ljubaznost i do-brotu. Ono Êe ujediniti ljudsku duπu s Kristom vezama kojese nikada neÊe moÊi raskinuti. Vi moæete sebi prikupiti blagona Nebu tako πto Êete biti bogati dobrim djelima — neprolaz-nim i duhovnim vrijednostima.

Poziv glasi da “sabiramo sebi blago na nebu”. U naπemje interesu da sabiramo sebi blago na Nebu. Bog nema kori-sti od naπe velikoduπnosti. Njegova je stoka u planinama. “Go-spodnja je zemlja i πto je god u njoj.” (Psalam 24,1) Ali slu-æeÊi se darovima koje nam je povjerio na brigu poradi spase-nja duπa, mi prenosimo svoje blago u nebeske riznice. Kadatraæimo Boæju slavu i ubrzavamo dolazak dana Gospodnjega,postajemo Kristovi suradnici i naπa radost nije neki niski,prolazni osjeÊaj, veÊ je to radost naπega Gospodina. Mi se uzdi-æemo iznad pokvarenih i zamrπenih briga ovoga greπnog i ne-stalnog svijeta.

Dok smo ovdje na svijetu, podloæni smo gubicima i razoËa-ranjima. Lopovi prokopavaju i kradu, moljci i hra izgrizaju,oganj i oluja odnose naπa imanja. ... Koliki su posvetili svojæivot i duπu stjecanju imanja, ali se nisu obogatili u Bogu;kada nevolje navale na njih i kada nestane njihovog blaga,niπta nisu prikupili na Nebu. Izgubili su sve — i prolazna ivjeËna bogatstva.

Sve πto smo prikupili na Zemlji moæe biti odneseno u tre-nutku; ali niπta ne moæe oπtetiti blago koje je prikupljeno naNebu. (RH, 18. rujna 1888.)

198

9. srpnja

Boæji osmijesi“Gospodnji blagoslov obogaÊuje, i ne prati ga nikakvamuka.” (Izreke 10,22)

Niπta nam ne moæe donijeti istinsko dobro bez Boæjegblagoslova. Ono πto Bog blagoslivlja doista je blagoslovljeno.Upravo zato je “bolje i malo u pravednika no golemo blago uzlotvora” (Psalam 37,16). Malo uz Boæji blagoslov mnogo jedjelotvornije i dalekoseænije. Boæja milost Êe uËiniti da malopostigne mnogo. Kada se posvetimo poslovima Boæjeg kraljev-stva, Bog Êe se posvetiti naπim poslovima. (Letter 8, 1873.)

Gospodin nam je dao dragocjene blagoslove u skromnimcvjetovima u polju, u mirisu koji tako godi naπim osjetilima.On je svaki cvijet obojio ljepotom jer je On Veliki Umjetnik.Onaj isti koji je stvorio prekrasna djela u prirodi uËinit Êedaleko veÊa djela za duπu. Bog je ljubitelj lijepoga i On Êeukrasiti naπ karakter svojim bogatim vrlinama. On Êe uËinitida naπe rijeËi postanu mirisne kao cvjetovi u polju. On nasblagoslivlja tako πto se svaki dan brine za naπe fiziËke potre-be. I sam kruh koji jedemo ima na sebi lik i natpis kriæa.(Letter 97, 1895.)

Samo su oni istinski blagoslovljeni Ëija je osnovna brigada sebi osiguraju blagoslove koji hrane duπu i ostaju vjeËno.Naπ Spasitelj nam kaæe: “Najprije traæite kraljevstvo Boæje injegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej 6,33)Bog se brine o nama, Ëak gleda da izlije svoje zemaljske bla-goslove na nas. Naπe zemaljsko dobro ne izmiËe pozornosti na-πega nebeskog Oca. On zna da mi imamo potrebe takve vrste.... Kada se Bog nasmijeπi na naπe napore, to nam viπe vrijediod bilo kojeg zemaljskog dobitka.

“Kako su slatke naπe svakidaπnje utjeheKada su zaËinjene Njegovom ljubavlju.” (Letter 8, 1873.)

Svako izbavljenje, svaki blagoslov, koji je Bog u proπlostidao svojem narodu treba ostati u svjeæem sjeÊanju kao sigu-ran zalog daljih i bogatijih, sve veÊih blagoslova koje Êe namdati. (4 SDA BC 1183)

Nema granice blagoslovima koje primamo. (7 SDA BC 906)

199

10. srpnja

Dar koji Bog prihvaÊa“Dajite, pa Êe vam se davati: dobra, zbijena, stresena ipreobilna mjera iskrenut Êe vam se u skut, jer Êe vamse mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)

Nemojmo se æaliti zato πto se od nas Ëesto traæi da dajemoza izgradnju Boæjeg djela. ©to to ove Ëeste pozive Ëini potreb-nima? Zar to nije brzo poveÊavanje misionarskih pothvata?NeÊemo li usporiti rast ovih pothvata ako budemo odbijali da-vati? ...

Svi koji imaju Kristovog Duha imat Êe i osjetljivo, saæaljivosrce i otvorenu, velikoduπnu ruku. ... Nama je povjereno djeloobjavljivanja posljednje vijesti milosti koja Êe biti upuÊena ovomsvijetu — vijesti koja treba pripremiti ljude da opstanu u danGospodnji. Jesmo li svjesni svoje odgovornosti? Obavljamo lisvoj dio posla u objavljivanju vijesti? Ovo sadaπnje vrijeme bre-menito je vjeËnim probicima. Mi moramo razviti zastavu isti-ne pred svijetom koji propada u zabludama. (RH, 18. travnja1912.)

©to viπe donosimo u Boæju riznicu, to Êemo viπe imati dadonosimo jer Êe On otvoriti putove pred nama poveÊavajuÊinaπe prihode. Ja sam ustanovila na temelju svojeg iskustvada je to istina. Kada Bog umnoæi darove koje nam daje, nesmijemo postati sebiËni i uskratiti Mu svoje desetine i prino-se. Svatko od nas ima svoju ulogu u djelu spasenja. (RH, 19.oæujka 1889.)

Darovi i prilozi neÊe kupiti spasenje nijednom od nas. Bib-lijska vjera dovodi do takvog razvitka naπe moralne naravida duπa poËinje razgovarati s Bogom, voljeti ono πto Bog volii mrziti ono πto Bog mrzi. Bog neÊe prihvatiti vaπe darove akoMu uskratite sebe. On traæi ne samo ono πto je veÊ Njegovou sredstvima koja vam je povjerio, veÊ i svoje vlasniπtvo uobliku vaπeg tijela, duπe i duha koje je otkupio skupocjenomkrvlju svojega Sina. (RH, 31. listopada 1878.)

Upravo ponizno, zahvalno i poboæno srce Ëini da prilozipostaju slatki miris ugodan Bogu. (6 SDA BC, 1118)

200

11. srpnja

Boæja milosrdna ruka pomoÊnica“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊi milosre!” (Matej 5,7)

Budite milosrdni kao πto je milosrdan Otac vaπ nebeski.Mislite o velikom daru koji vam je Bog dao. ... Bog vam jepruæio dokaz svoje ljubavi, dokaz koji prkosi svakom izraËu-navanju. Mi nemamo nikakvog konopca kojim bismo je mogliizmjeriti, nikakvog mjerila s kojim bismo je mogli usporediti.Bog vas poziva da vaπa zahvalnost poteËe u obliku darova iprinosa. On vas poziva da budete Njegova milosrdna ruka po-moÊnica. Moæete li odbiti zahtjev Onoga koji je toliko uËinioza vas?

Krist je plakao gledajuÊi nesreÊe. Neka Njegova osjetlji-vost nae mjesta u vaπem srcu. Pokaæite samoodricanje kojimÊete olakπati patnje Boæje djece. (RH, 18. travnja 1912.)

Gospodin je vidio da je za nas bitno da budemo okruæenisiromasima koji Êe u svojoj bespomoÊnosti i potrebi zahtije-vati naπu sluæbu. Oni Êe nam posluæiti kao pomoÊ u usavrπa-vanju naπeg krπÊanskog karaktera jer Êemo, nabavljajuÊi hranuza njihov stol i odjeÊu za njihovo tijelo, razvijati osobine Kri-stovog karaktera. Kada ne bismo imali siromaπne oko sebe,mnogo bismo izgubili jer se moramo odreÊi sebe da bismo usa-vrπili svoj krπÊanski karakter. (RH, 15. listopada 1895.)

Sam Krist, Gospodin slave, bio je na Zemlji »ovjek boli iupoznat sa æaloπÊu. On je znao znaËenje siromaπtva i odrica-nja. Kao dijete, izloæen siromaπtvu, dræao se naËela samoodri-canja. On ... je doπao pomoÊi palom, bijednom ljudskom rodu.I stoga oËekuje od svojih sljedbenika kojima je povjerio sred-stva da zanemare svoje navodne potrebe i da budu velikodu-πni u zadovoljavanju potreba drugih. (Ms 101, 1906.)

Kada troπite svoj novac, pomislite πto bi Isus uËinio da jena vaπem mjestu. On poziva svoje sljedbenike da pou Njego-vim stopama samoodricanja i poærtvovnosti. Karakter krπÊa-nina treba biti vjerna slika Kristovog karaktera. Ista ljubav,ista milost, ista nesebiËna velikoduπnost, osobine koje su sevidjele u Njegovom æivotu, trebaju se oËitovati i u æivotu Nje-govih sljedbenika. (RH, 18. travnja 1912.)

201

12. srpnja

Ljepota samoodricanja“»asti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojegaprirasta. I tvoje Êe æitnice biti prepune i tvoje Êe se kaceprelijevati novim vinom.” (Izreke 3,9.10)

Boæji zahtjev proæima sve ostale zahtjeve. On stavlja svojuruku na sve πto je u svojoj punini i obilju povjerio Ëovjeku ikaæe: “Ja sam zakoniti vlasnik cijelog svemira i ta dobra pri-padaju meni. Uporabi ih za unapreenje mojeg djela, za iz-gradnju mojega kraljevstva i na tebi Êe poËivati moj blago-slov!” (RH, 6. listopada 1891.)

Neki daju od svojega obilja, a ne osjeÊaju nikakvog nedo-statka. Oni ne pokazuju samoodricanje za Kristovo djelo. Dajuvelikoduπno i od srca, ali i dalje imaju sve πto im srce æeli.Bog to cijeni. On toËno ocjenjuje djela i pobude i oni neÊe ostatibez svoje nagrade. Meutim, oni koji imaju manje sredstavane smiju se izgovarati πto ne mogu uËiniti onoliko koliko ne-ki drugi. UËinite ono πto moæete. Uskratite sebi neπto bez Ëegamoæete biti i ærtvujte se za Boæje djelo. Kao siromaπna udovi-ca, ubacite svoje dvije lepte. Vi Êete zapravo dati mnogo viπeod onih koji daju od svojeg obilja i upoznat Êete kako je slat-ko neπto sebi uskratiti da biste dali potrebitima, ærtvovati seza istinu i prikupljati blago na Nebu.

Mladi ... koji ispovijedaju istinu, joπ trebaju nauËiti lek-ciju o samoodricanju. Ukoliko ærtvuju viπe za istinu, viπe Êeje cijeniti. Ona Êe djelovati na njihova srca i oËistiti njihovæivot. Odviπe Ëesto mladi ne uzimaju na sebe terete Boæjegdjela niti osjeÊaju ikakvu odgovornost za njegovo napredova-nje. Je li ih Bog oslobodio od toga? O, ne! Oni su sami sebeoslobodili! Oni ne shvaÊaju da ne pripadaju sebi. Njihova snagai njihovo vrijeme ne pripada njima. Oni su kupljeni i ukolikonemaju duha samoodricanja i poærtvovnosti, nikada neÊe ste-Êi besmrtnu baπtinu. (RH, 16. rujna 1884.)

Dajte sada koliko moæete i dok budete suraivali s Bogom,vaπa ruka Êe se otvoriti da date viπe. I Bog Êe ponovno napu-niti vaπu ruku da blago istine moæe biti odneseno mnogim du-πama. On Êe dati vama da biste vi mogli dati drugima. (CZ50)

202

13. srpnja

Ispit karaktera“A oni koji æele da postanu bogataπi upadaju u napast,u zamku i u mnoge lude i pogubne æelje πto strovaljujuljude u propast i uniπtenje, jer je pohlepa za novcem izvorsvih zala. BuduÊi da su joj se neki predali, zalutali suod vjere i proboli sami sebe mnogim teπkim mukama.”(1. Timoteju 6,9.10)

Sotona ima mreæe i zamke, sliËne zamkama ptiËara, kojesu pripremljene da uhvate duπu. Njegova je sraËunata namjerada se ljudi sluæe svojim od Boga dobivenim sposobnostima usebiËne svrhe umjesto da njima proslave Boga. Bog æeli da seljudi bave poslovima koji Êe im donijeti mir i radost, koji Êeim donijeti vjeËni dobitak, dok Sotona æeli da svoje naporeusmjerimo na ono πto ne donosi dobitak, na ono πto Êe propa-sti uporabom. (RH, 1. rujna 1910.)

Slava svijeta koji Êe doÊi natkriljena je prolaznim stvari-ma sa Zemlje. “Jer gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej6,21) Vaπe misli, vaπi planovi i pobude bit Êe oblikovani pozemaljskim mjerilima i vaπa Êe duπa biti okaljana lakomoπÊui sebiËnoπÊu. “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli sv-ijet, a izgubi svoj æivot?” (Marko 8,36) Dolazi dan kada Êe idoliod srebra i zlata biti baËeni krticama i πiπmiπima i kada Êebogataπi plakati i jaukati zbog bijede koja Êe ih zadesiti. ...

Ukoliko su sve vaπe misli, svi vaπi planovi i sve vaπe na-mjere usmjereni samo na nagomilavanje zemaljskih dobara,vaπa strahovanja, vaπa razmiπljanja i vaπi interesi bit Êe usre-dotoËeni na svijet. Nebeske privlaËnosti izgubit Êe svoju lje-potu. ... Vaπe srce Êe biti tamo gdje je vaπe blago. ... NeÊeteimati vremena za prouËavanje Pisma i iskrenu molitvu. ...

O, kada biste cijenili velike interese svijeta koji Êe doÊi!Zaπto su ljudi tako nemarni prema spasenju svoje duπe iakoga je Boæji Sin otkupio po takvoj cijeni? (RH, 1. rujna 1910.)

Po Boæjoj providnosti, fiziËkom vjeπtinom ili oπtroumnimzapaæanjima neki mogu steÊi viπe blaga od drugih. Gospodinih blagoslivlja zdravljem, taktiËnoπÊu i vjeπtinom da mogu steÊidio Njegovih dobara kako bi ih mogli dati drugima koji nisuprimili te blagoslove. Posjedovanje sredstava znaËi ispit karak-tera. (MS 101, 1906.)

203

14. srpnja

Da li se stvarno ærtvujemo?“Neka kliËu i nek se vesele u tebi svi koji te traæe! Ne-ka govore svagda: ‘Velik je Jahve!’” (Psalam 40,17)

Mnogi govore da nam krπÊanski æivot oduzima zadovolj-stva i svjetovna uæivanja. Ja kaæem da nam ne uzima niπtaπto bi bilo vrijedno da se saËuva. Mora li krπÊanin doæivlja-vati teπkoÊe, siromaπtvo i oskudicu? O, da, sve ga to moæe oËe-kivati u ovom æivotu! Ali uæiva li greπnik u zadovoljstvima ovogasvijeta, slobodan od tih zala u svojem æivotu? Pa zar ga nevidimo vrlo Ëesto u dubokoj zabrinutosti i oËaju? ...

KrπÊani ponekad misle da doæivljavaju teπke trenutke, dase poniæavaju time πto prihvaÊaju nepopularne istine i govoreda su Kristovi sljedbenici, da im je put teæak i da moraju pri-nositi mnogo ærtava iako u stvarnosti uopÊe ne prinose nika-kve ærtve! Ako su posvojenjem uπli u Boæju obitelj, kakvu suto ærtvu prinijeli? Kada su poπli za Kristom, moæda su raski-nuli nekoliko prijateljstava sa svojim svjetovnim roacima, alipogledajmo πto su dobili u zamjenu za to — njihova su ime-na upisana u Janjetovu knjigu æivota, oni su uzdignuti, da,stvarno uzdignuti, da postanu sudionici u spasenju, baπtiniciBoæji i subaπtinici Kristovi u neprolaznoj baπtini. Moæemo linazvati svojom ærtvom πto smo umjesto zablude prihvatili is-tinu, umjesto tame svjetlo, umjesto grijeha pravednost, umje-sto prolaznog imena i baπtine na Zemlji trajnu Ëast i neoka-ljano blago koje nikada neÊe izblijedjeti?

»ak i u ovom æivotu krπÊanin ima Nekoga na koga se moæeosloniti i dobiti potporu, tko Êe mu pomoÊi da podnese sve ne-volje, dok greπnik mora sve te nevolje podnositi sam. On odlaziu grob trpeÊi griænju savjesti u tami, vezan uz Sotonu, jer jenjegov zakoniti plijen. ...

Ako postoji netko tko bi morao biti stalno zahvalan, ondaje to Kristov sljedbenik. Ako postoji netko tko uæiva istinskusreÊu, Ëak i u ovom æivotu, onda je to vjerni krπÊanin. ... Akocijenimo svoje spasenje, ako bar donekle shvaÊamo kako je onoskupo plaÊeno, sve πto bismo mogli nazvati ærtvom, postat Êepotpuno nevaæno. (Letter 18, 1859.)

204

15. srpnja

Istina je protuotrov za zlo“RijeËi ove πto ti ih danas nareujem, neka ti se ureæuu srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o nji-ma kada sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπ putem; kad lije-gaπ i kad ustajeπ.” (Ponovljeni zakon 6,6.7)

Napadna je sliËnost izmeu neobraenog polja i nepodu-Ëenog uma. Djeca i mladi veÊ imaju u svojem umu pokvarenosjeme, spremno da proklija i donese svoju izopaËenu æetvu; ipotrebna je najveÊa pozornost i najveÊa budnost da bi se umobradio i u njega posijalo dragocjeno sjeme biblijske istine.

Kada se um proæme biblijskim istinama, tada njihova na-Ëela puπtaju duboko korijenje u duπi; sklonosti i ukusi uskla-uju se s istinom, nema æelje za izopaËenom, uzbudljivom lite-raturom koja slabi moralne snage i oπteÊuje sposobnosti kojeje Bog dao Ëovjeku da bi se njima korisno sluæio. PoznavanjeBiblije pokazat Êe se kao protuotrov za otrovno priπaptavanjeprilikom nepromiπljenog Ëitanja.

Roditelji mogu, ukoliko æele, um svoje djece ispunjavatiËistim i svetim mislima i osjeÊajima, ali da bi to mogli, morajuuloæiti najveÊe napore da discipliniraju i izoπtre svoj ukus. Joπvrlo rano trebaju poËeti otvarati Pisma umu svoje djece kojise razvija kako bi i ona mogla oblikovati odgovarajuÊe navikei ukuse. ... Elementi zla ne mogu se iskorijeniti ako se ne unoseËiste, zdrave misli. ...

Pozivam djecu i mlade da isprazne svoj um od lude taπtinei da Isus postane njihov stalni prijatelj. Osigurajte se da vaπanada bude dobro utemeljena. ... Ludost je ostati tako smireni opuπten kao mnogi u sadaπnje vrijeme iako nemaju nikakvesigurnosti da su doista sinovi i kÊeri Boæje. Na kocki su vjeË-ni interesi. Ostavite tu priËu, padnite na koljena u molitvi zasnagu da svladate kuπnje i posvetite svoje vrijeme istraæiva-nju Biblije. ... Ne trebate ostati u neizvjesnosti; istinsko svje-tlo sja iz Boæje rijeËi na svako srce koje se otvorilo da primidragocjene zrake; vi moæete reÊi: “Znam da je æiv moj izbavi-telj.” (Job 19,25) (RH, 9. studenoga 1886.)

205

16. srpnja

OËi vjere“Da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uviditekoliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slavekrije njegova baπtina meu svetima.” (Efeæanima 1,18)

Ni najveÊa sposobnost uma neÊe niti moæe zamijeniti is-tinsku jednostavnost ili iskrenu poboænost. Bibliju moæete pro-uËavati kao svaku drugu granu ljudske znanosti; ali je nje-zina ljepota, dokaz njezine snage da spasi duπu koja vjeruje,lekcija koja se na taj naËin nikada ne moæe nauËiti. Ukolikose RijeË ne primijeni u æivotu, maË Duha nikada neÊe probitineobraÊeno srce. Ono Êe biti okruæeno maπtovitim izmiπljotina-ma. Sentimentalnost Êe toliko obuzeti srce da ono neÊe moÊi udovoljnoj mjeri osjetiti istanËanost njegove oπtrice koja probijai uklanja greπne visine na kojima se slavi Ëovjekovo “ja”. ...

OËi razuma moraju biti prosvijetljene, a um i srce dove-deni u sklad s Bogom koji je istina. Onaj tko Isusa promatraoËima vjere ne vidi nikakvu slavu u sebi, veÊ slavu Otkupi-telja koja je obasjala njegov um i njegovo srce. Obavljeno jepomirenje Njegovom krvlju, a odbacivanje grijeha ispunjavasrce zahvalnoπÊu.

Opravdavπi se u Kristu, primatelj istine biva naveden dase potpuno preda Bogu i primljen je u Kristovu πkolu da bimogao uËiti o Onome koji je krotak i smjeran u srcu. PoznavanjeBoæje ljubavi obasjava njegovo srce. On uzvikuje: O, kakve liljubavi! Kakvog li milosra! HvatajuÊi se vjerom za bogata obe-Êanja, postaje dionik boæanske naravi. BuduÊi da je iz srcaizbacio svaku sebiËnost, u njega teËe voda æivota; Boæja slavablista iz njega. Neprestano gledajuÊi na Isusa, ljudsko se gubiu boæanskome. Vjernik se mijenja i postaje sliËan Njemu. ...Ljudski karakter preobraæava se u boæanski. (Nedatirani MS12)

Krist gleda na svoj narod u njegovoj neporoËnosti i savr-πenstvu kao nagradu za sva svoja stradanja, za svoje poniæe-nje, za svoju ljubav i kao dopunu svoje slave — Krist velikosrediπte iz kojega se πiri sva slava. (4 SDA BC 1180)

206

17. srpnja

Raditi u rudniku istine“Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.”(Psalam 119,130)

OsjeÊam posebnu odgovornost za naπe mlade koji su zain-teresirani za istinu. ... Æeljela bih da krenete naprijed i goreda moæete dostiÊi mjerila krπÊanskog karaktera koja su otkri-vena u Boæjoj rijeËi. Neka Boæja rijeË bude vaπ udæbenik kakobiste mogli oblikovati svoje ponaπanje i karakter u skladu snjezinim zahtjevima. ...

Jedini naËin na koji Êe se krπÊanin moÊi saËuvati neokaljanod svjetovnog utjecaja sastoji se u prouËavanju Pisma i u do-slovnoj posluπnosti Boæjoj rijeËi. Sotona se igra æivotom svakeduπe, ali njegova laæna uvjeravanja nikoga ne trebaju zavesti.Samo oni koji povjeruju njegovim lukavstvima bit Êe prevare-ni njegovim savjetima. Meutim, da bi æivot usmjeravala Boæjaistina, ona mora biti usaena u srce. Istina Êe proizvesti istinskuljepotu u duπi, ljepotu koja Êe se pokazati u karakteru. Aliako se ova visina dostigne, bit Êe to samo zato πto se istinagajila i njegovala. (Letter 51, 1894.)

Biblija treba biti vaπe mjerilo; æiva RijeË Gospodnja trebabiti vaπ vodiË. Trebate kopati za istinom kao za skrivenim bla-gom: prvo trebate pronaÊi gdje se blago nalazi, a onda preo-rati svaki centimetar toga polja da naete dragulje. Trebateraditi u rudniku istine i naÊi Êete nove dragulje, novo dragokamenje, nove dijamante. (MS 1, 1889.)

Kada istinski traæilac istine Ëita RijeË i otvara svoj umda je primi, on Ëezne za istinom svim svojim srcem. Ljubav,suÊut, njeænost, usluænost i krπÊanska uËtivost koje Êe biti vrlineu nebeskim stanovima koje je Krist otiπao pripremiti onimakoji Ga ljube, zagospodarit Êe njegovom duπom. (6 SDA BC1104)

Neka mladi nauËe voljeti prouËavanje Biblije. Neka prvomjesto u naπim mislima i sklonostima bude posveÊeno Knjizinad knjigama, jer je u njoj sakriveno znanje koje nam je po-trebno viπe od svakog drugog znanja. (CG 513)

207

18. srpnja

Kako prouËavati Bibliju“Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeËni.I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39)

Knjiga nad knjigama zavreuje naπu najveÊu pozornost.Mi ne smijemo biti zadovoljni povrπnim znanjem, veÊ se moramotruditi shvatiti puno znaËenje rijeËi istine i obilno se napajatiduhom svetih rijeËi. ProËitati izvjestan broj stranica svakogadana ili nauËiti napamet nekoliko redaka ne razmiπljajuÊi du-boko o znaËenju svetog teksta, ne donosi veliku korist. ... Nekidijelovi Pisma tako su jednostavni da se ne mogu pogreπnoshvatiti, ali ima i onih Ëije znaËenje ne leæi na povrπini da bise moglo vidjeti na prvi pogled. Tekst se mora usporeivati stekstom, mora se pomno istraæivati i strpljivo razmiπljati. Itakvo Êe prouËavanje biti bogato nagraeno. Kao πto rudar ot-kriva æile dragocjenog metala sakrivene ispod povrπine zemlje,tako Êe i onaj tko ustrajno prouËava Boæju rijeË u potrazi zasakrivenim blagom naÊi istinu velike vrijednosti, koja je sa-krivena od pogleda nemarnog traæioca.

Ne treba πtedjeti napor da se uspostavi prava navikaprouËavanja. Ukoliko misli lutaju, vratite ih natrag. Ukolikoje intelektualni ili moralni ukus izopaËen obilnim Ëitanjem uz-budljivih maπtovitih priËa ... morat Êete voditi bitku sa samimsobom da svladate tu iskvarenu naviku. ... Mi smo okruæeninevjerovanjem. Cijela atmosfera je izgleda naelektrizirana njime.Samo stalnim naporom moæemo se oduprijeti njegovoj snazi.... Pozivam sve vas, i starije i mlae: neka Boæja rijeË posta-ne vaπ udæbenik. Tu Êete naÊi pravo mjerilo karaktera. ...

U cijeloj objavi rasijani su radosni izvori nebeske istine,mira i veselja. Oni se nalaze nadohvat svakom traæiocu. Nadah-nuta RijeË, duboko usaena u srce, poteÊi Êe iz njega kao rijekaæivota. Naπ Spasitelj je molio da se um Njegovih uËenika otvoriza razumijevanje Pisma. I kada god Pismo prouËavamo s mo-litvom, Sveti Duh je blizu da nam otkrije znaËenje rijeËi kojeËitamo. (RH, 9. listopada 1883.)

208

19. srpnja

Biblija se obraÊa meni“Ovako govori Jahve: Stanite na negdaπnje putove, raspi-tajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njimepoite i naÊi Êete spokoj duπama svojim!” (Jeremija 6,16)

Sveti Bog je postavio pravila ponaπanja za svaku duπuda nitko ne mora siÊi s puta. Te smjernice su vaæne za svakogaod nas jer tvore mjerilo kojemu se moraju pokoravati svi si-novi i sve kÊeri Adamove. Mi ne moæemo odbaciti nijedno odtih boæanskih pravila i ostati bez krivnje. Od nas se traæi danam Boæja volja bude najvaænija u æivotu, da imamo vjeru kojaradi kroz ljubav i Ëisti duπu. Upozorila bih vas da se dræitedaleko od opasnih mjesta na koja bi vas vaπe noge sasvimprirodno poæeljele odvesti. ...

Uzmite Boæju rijeË, kleknite pred Boga i upitajte: “©toGospodin progovara meni preko svoje RijeËi?” »ekajte predBogom da saznate kojim putem trebate krenuti. ... Od nebes-kog UËitelja moæete nauËiti Njegovu krotkost i poniznost srca.Budite Ëvrsti u Njegovoj snazi i ustanite protiv svega πto nijeugodno Bogu i prihvatite sve πto je pravo, Ëisto i istinito. Æiviteæivotom na koji Êe Isus, vaπ nebeski Otac i aneoske vojskegledati s odobravanjem. ...

Gospodin Êe biti vaπ pomoÊnik i ako budete imali povjerenjau Njega, On Êe vas uzdiÊi do plemenitih, uzviπenih mjerila istavit Êe vaπe noge na temelj vjeËne istine. Kristovom miloπÊumoÊi Êete se pravilno sluæiti sposobnostima koje su vam povje-rene i postati orue dobra u zadobivanju duπa za Krista. Svakasposobnost koju imate treba biti iskoriπtena na pravoj strani.

Oni meu mladimaKoji stave na sebe sve oruæje Boæje,Koji svakoga dana posveÊuju vrijeme samoispitivanju,Koji traæe Gospodina u ozbiljnoj molitvi iKoji Êe marljivo prouËavati Pisma,Uæivat Êe pomoÊ Boæjih anela,Oblikovat Êe karakter koji Êe ih osposobitiZa druπtvo otkupljenih u kraljevstvu slave. (Letter 57, 1894.)

209

20. srpnja

“Pisano je!”“Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku,za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti,da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako dje-lo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17)

Neka traæilac istine koji prihvaÊa Bibliju kao nadahnutuBoæju rijeË odbaci svaku prethodnu misao i neka uzme RijeËu svoj njezinoj jednostavnosti. Neka odbaci svaku greπnu navikui ue u Svetinju nad svetinjama sa srcem koje je omekπano ipokoreno, spremno da sluπa πto mu Bog kaæe.

Nemojte svoja vjerovanja unositi u Bibliju niti je Ëitati usvjetlu tog vjerovanja! Ukoliko ustanovite da se vaπe miπlje-nje protivi jednostavnom “Tako reËe Gospodin!” ili bilo kojojzapovijedi ili zabrani, posluπajte Boæju rijeË umjesto onoga πtoljudi kaæu. Neka se svaki sukob ili nesporazum rjeπava uz po-moÊ: “Pisano je!” ...

Neka vaπe srce omekπa i svlada duh molitve prije negoπto Êete poËeti Ëitati Bibliju. Istina Êe pobijediti kada Duh istinebude suraivao s poniznim prouËavateljem Biblije. Kako je dra-gocjena misao da ZaËetnik istine joπ æivi i vlada! Traæite odNjega da upiπe istinu u vaπe misli. Tada Êe vaπe istraæivanjePisma biti korisno. Krist je veliki UËitelj svojih sljedbenika iOn neÊe dopustiti da hodite u tami.

Biblija tumaËi sama sebe. S prekrasnom jednostavnoπÊujedan njezin dio povezuje se s istinom drugog dijela sve dokcijela Biblija ne postane skladna cjelina. Svjetlo blista iz jednogteksta da rasvijetli drugi dio RijeËi koji je izgledao nejasan. (RH,13. kolovoza 1959.)

Kristove pouke traæe pomno ispitivanje. Jedna istina kojushvatite u svoj njezinoj jednostavnosti pokazat Êe se kao kljuËkoji otvara cijelu riznicu istine. Krist je velika tajna poboænosti.On je sliËan Gospodaru koji sije zlatna zrna istine, πto zahti-jeva taktiËnost, vjeπtinu i duboko, naporno istraæivanje da bise prikupila i povezala u lanac istine. Boæja rijeË je riznicaistine. Ona nam stavlja u ruke sve πto je bitno da bismo sepripremili za ulazak u Boæji grad. (MS 8, 1898.)

210

21. srpnja

LiπÊe s drveta æivota“Odgovori im Isus: ‘Ja sam kruh æivota. Tko dolazi kmeni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigur-no neÊe nikada oæednjeti.’” (Ivan 6,35)

Svijet propada zbog nedostatka istine, Ëiste neizmijenje-ne istine. Krist je istina. Njegova RijeË je istina. (MS 130, 1897.)

Kada vjernik uz pomoÊ Duha stavi svoju ruku na samuistinu i usvoji je, on tada jede od kruha koji dolazi s Neba.On ulazi u Kristov æivot i prihvaÊa veliku ærtvu koja je prine-sena za greπni rod.

Znanje koje dolazi od Boga predstavlja kruh Æivota. LiπÊes drveta æivota sluæi za iscjeljenje narodima. Struja duhov-nog æivota prodire u duπu kada povjeruje Kristovim rijeËimai poËne ih primjenjivati u æivotu. Na taj naËin mi postajemojedno s Kristom. Iskustvo koje je bilo slabo i klimavo, postajeËvrsto. StjeËemo vjeËni æivot ako se Ëvrsto dræimo priznanjasvoje nade sve do kraja.

Cjelokupna istina mora se primati kao æivot od Isusa. Istinanas Ëisti od svake neËistoÊe i priprema duπu za Kristovu pri-sutnost. Krist æivi u nama kao nada slave. (MS 103, 1902.)

Istinu moramo uzimati svakoga dana. Na taj naËin jedemoKristove rijeËi za koje On sam kaæe da su æivot i duh. Prihva-Êanje istine uËinit Êe svakog primatelja Boæjim djetetom, ba-πtinikom Neba.

Istina u srcu nije mrtvo, hladno slovo. ... U istini se krijepunina radosti. U æivotu ljudskog orua koje æivi i radi podoæivljavajuÊim utjecajem istine, osjeÊa se plemenitost. Istinaje sveta i boæanska. Ona je snaænija i moÊnija od svega osta-loga u oblikovanju karaktera po ugledu na Krista. Kada segaji u srcu, Kristova ljubav postaje milija od ljubavi bilo kojegljudskog biÊa. To je krπÊanstvo. I tako istina — Ëista, pravaistina — zauzima utvrdu biÊa. To je Kristov æivot u duπi. “Idat Êu vam novo srce i nov Êu duh metnuti u vas.” (Ezekiel36,26) (MS 130, 1897.)

211

22. srpnja

Kruh koji siti“Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba. Ako tko jede odovoga kruha, æivjet Êe zauvijek. Kruh koji Êu ja dati jesttijelo moje — za æivot svijeta. ... Tijelo je moje pravo jeloi krv je moja pravo piÊe.” (Ivan 6,51-55)

RijeËi: “Kruh naπ svagdaπnji daj nam danas!” ne odnosese samo na zemaljsku hranu, veÊ i na duhovnu koja donosivjeËni æivot svojem primatelju. Kada vjerujemo Kristovim ri-jeËima i primamo ih, mi jedemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovukrv. ...

I kao πto uzimanjem zemaljske hrane organizam postajejak, tako i jedenjem tijela i pijenjem krvi Boæjega Sina jaËaduhovna narav. Boæja rijeË duh je i æivot svima koji je prima-ju. Oni koji jedu Kristovo tijelo i piju Njegovu krv postaju dioniciboæanske naravi. ... Æivotvorna, æivotodavna struja teËe od nji-hovog Spasitelja prema njima. (MS 48, 1895.)

Nitko ne moæe jesti ovo tijelo i piti ovu krv umjesto nekogadrugoga. Svatko sam mora doÊi Kristu s glau svoje duπe, sva-tko mora steÊi vlastito uvjerenje, osjeÊati potrebu svoje duπe,sam uËiti od Krista. (MS 29, 1896.)

Ispunjeni Kruhom æivota, neÊemo viπe biti gladni zemaljskihprivlaËnosti, svjetovnih uzbuenja, zemaljske veliËine. Naπe vjer-sko iskustvo bit Êe kao hrana koju uzimamo. (MS 50, 1895.)

Hrana koju uzimamo u jednom obroku ne utaæuje naπuglad zauvijek. Svakoga dana moramo uzimati novu hranu. Istotako, svakoga dana moramo uzimati Boæju rijeË da bi moglaobnavljati æivot duπe. U onima koji se stalno hrane RijeËju,oblikuje se Krist, nada slave. Zanemarivanje Ëitanja i prou-Ëavanja Biblije dovodi do duhovnog izgladnjivanja. ...

Krist je naπ æivot. Duπa u kojoj On stanuje zadovoljit Êezahtjeve Njegovih naËela, bit Êe potpuno odana i posveÊenaBogu. Kristov dodir izgrauje duπu zadovoljavajuÊi njezine sva-kidaπnje potrebe. On je postao naπa mudrost, pravednost, po-sveÊenje i otkupljenje. On nam je potpuno dovoljan. ...

On je æivotodavna krv za duπu. Ako On stanuje u nama,moæemo reÊi: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.”(GalaÊanima 2,20) (MS 60, 1901.)

212

23. srpnja

Kao vatreni zid protiv kuπnji“U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrije-πim.” (Psalam 119,11)

Sotona neprestano pokuπava utjecati na ljudski um svo-jim podmuklim vjeπtinama. On ima majstorski um koji je do-bio od Boga, ali koji je obeπËastio zajedno sa svim njegovimplemenitim sposobnostima da bi se usprotivio savjetima Naj-viπega i onemoguÊio njihovo djelovanje. ...

Mi moæemo pobijediti jedino ako vjerujemo u svaku rijeËkoja izlazi iz Boæjih usta. Mi moramo znati πto je napisanoda ne bismo bili svladani Sotoninim lukavstvima i njegovomprivlaËnom snagom. ... Ukoliko smo bili svladani njegovom pri-vlaËnom snagom, odbacimo u Kristovo ime njegovu silu i ras-kinimo veze sa Sotonom bez odgaanja.

Oni koji vape Bogu traæeÊi izbavljenje od straπne Ëarolijekoju je Sotona bacio na njih, visoko Êe cijeniti Pismo. Naπa jejedina sigurnost da primimo cijelo Pismo, ne da uzimamo sa-mo pojedine dijelove, veÊ da vjerujemo u cijelu istinu. Vaπenoge su na pijesku ako odbacujete ijednu napisanu rijeË. Bib-lija je boæanska poruka i isto je tako vijest upuÊena duπi kaokad bismo Ëuli kako nam govori glas s Neba. S kakvim bismostrahopoπtovanjem, poboænoπÊu i poniznoπÊu trebali pristupatiprouËavanju Pisma da bismo shvatili poneπto o nebeskim stvar-nostima! ... Neka svatko prouËava Bibliju znajuÊi da je BoæjarijeË isto tako trajna kao i Njegovo vjeËno prijestolje. Ukolikopristupite prouËavanju Biblije u poniznosti iskreno moleÊi zaBoæje vodstvo, Boæji aneli Êe vam otvoriti njezine æive isti-ne, i ako budete poπtovali njezine propise, oni Êe vam biti kaoognjeni zid protiv kuπnji, opsjena i Ëarolija Sotone. ...

Boæja rijeË moæe spasiti vaπu duπu i umudriti vas za spa-senje. Psalmist kaæe: “U srce pohranih rijeË tvoju, da protivtebe ne sagrijeπim.” Pohranimo i mi Boæju rijeË u svoje srceda bismo “se mogli braniti u zli dan i svrπivπi sve, odræatise” (Efeæanima 6,13). (ST, 18. rujna 1893.)

213

24. srpnja

Neprestano otkrivamo istinu“Imao bih vam joπ mnogo reÊi, ali sada ne moæete nosi-ti.” (Ivan 16,12)

Vrlo ograniËeno, zemaljsko razumijevanje Kristovog nau-ka koje su pokazivali uËenici, oteæavalo je Velikom UËiteljuzadatak da im otkrije znaËenje nebeskih istina i odreivaloje sadræaj Njegovih boæanskih poruka. ... Njegovo posebno djelobilo je da prikaæe moralno savrπenstvo karaktera koje Gospo-din zahtijeva. (MS 23, 1899.)

Isus nije davao potpuno objaπnjenje ili povezano tumaËiodoktrine, ali je Ëesto izgovarao kratke reËenice kao netko tkosije nebesko sjeme doktrina, bisere koje Êe morati prikupitineki oπtroumni radnik. ... Istinski uËenici, sjedeÊi kraj Kristovihnogu, otkrivat Êe skupocjene dragulje istine koje je sijao nji-hov Spasitelj, prepoznavat Êe njihovo znaËenje i cijeniti nji-hovu vrijednost. I πto budu postajali ponizniji i spremniji daprime pouku, sve viπe Êe se πiriti i sposobnosti njihovog umada otkrivaju prekrasne strane Njegovog Zakona. ... Istina Êese stalno otkrivati, razvijati i πiriti jer je boæanska kao i njezinAutor. (MS 27, 1889.)

Krist je rekao: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi, ali sada nemoæete nositi!” (Ivan 16,12)

“Ali sada ne moæete nositi!” Kakvu li njeænostOtkrivaju ove rijeËi! Dobro izraæavajuTvoje naËelo pouËavanja! Ovdje malo, ondje malo —Bio je plan koji si Ti slijedio!Pazio si da naπ slabaπni pogled moæe podnijetiIstine koje je ljubav otkrivala naπem oku.Njeænost Kristova! Gospodine, zar ne bismo i miUËeÊi druge morali djelovati kao i Ti?Strpljivo, bez æurbe tumaËiti onima koji uËeOdviπe polako u Tvojoj πkoli, kojima je, izgleda,Potrebno da sluπaju rijeË po rijeË prije nego πto shvatePosveÊene pouke koje im tako jednostavno objavljujemo!

(Letter 9, 1873.)

214

25. srpnja

PosveÊujuÊa moÊ istine“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)

©to je to posveÊenje? To je predaja sebe Bogu potpuno ibez ostatka — duπe, tijela i duha — da postupamo pravedno,da ljubimo milost, da hodimo ponizno pred svojim Bogom; dapoznajemo i izvrπavamo Boæju volju ne obaziruÊi se na sebeili na svoje probitke; da budemo usmjereni prema Nebu, ne-poroËni, nesebiËni, sveti, bez ikakve mrlje ili takvoga Ëega. (MS65, 1886.)

Upravo putem istine, silom Svetoga Duha, trebamo bitiposveÊeni — preobraæeni u Kristov lik. Da bi se ova promjenamogla odigrati u nama, mora doÊi do bezuvjetnog prihvaÊanjaistine cijelim srcem, do neograniËenog pokoravanja duπe nje-zinoj sili preobrazbe.

Naπ karakter je veÊ po svojoj naravi iskrivljen i izopa-Ëen. BuduÊi da se nije pravilno razvijao, nedostaje mu sklad-nosti. S nekim izvrsnim osobinama povezane su neke prije-kora vrijedne karakteristike; dugim popuπtanjem pogreπne sklo-nosti postale su naπa druga narav, dok se mnoge osobe grËe-vito dræe svojih posebnosti. »ak i nakon πto izjave da prihva-Êaju istinu, da se predaju Kristu, popuπtaju istim starim navi-kama, pokazuju isto samoljublje, gaje iste pogreπne zamisli.Iako takvi tvrde da su obraÊeni, oËigledno je da nisu sebe po-korili preobraæavajuÊoj sili istine. ...

Kada bi takva osoba, koja pogreπno predstavlja Krista,mogla saznati kakvu πtetu izaziva manama svojega karaktera,manama koje opravdava i njeguje, ispunila bi se uæasom. ...

Neka se nitko ne zavarava da mu nije potrebna promjena.... Nitko neÊe moÊi hoditi sigurno ukoliko se ne prestane osla-njati na sebe, ukoliko ne poËne neprestano gledati na BoæjurijeË prouËavajuÊi je dragovoljna srca spreman da uvidi svojepogreπke i sazna Kristovu volju, moleÊi se da se upravo todogodi u njemu, preko njega i za njega. Treba pokazati da sene oslanja na sebe, veÊ na Krista. Treba se dræati istine kaosvete riznice, sposobne da posveti i oplemeni neprestano setrudeÊi da svoje rijeËi i putove dovede u sklad s njezinim na-Ëelima. (RH, 12. travnja 1892.)

215

26. srpnja

“Svetiji, da, joπ svetiji!”“Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe posveÊenje.” (1. Solu-njanima 4,3)

U svem svojem postupanju s nama Bog ima kao cilj naπeposveÊenje. On nas je izabrao od vjeËnosti da budemo sveti.Krist je dao sebe za naπe otkupljenje, da bismo vjerom u Nje-govu moÊ da nas spasi od grijeha mogli postati savrπeni u Nje-mu. ...

Kao krπÊani mi smo se zavjetovali da Êemo izvrπavati od-govornosti koje poËivaju na nama i pokazati svijetu da imamousku vezu s Bogom. I tako Krist treba biti predstavljen iproslavljen dobrim rijeËima i djelima svojih uËenika.

Bog oËekuje od nas savrπenu posluπnost svojem Zakonu.Taj Zakon je odjek Njegovog glasa koji nam govori: “Svetiji,da, joπ svetiji! »eznite za puninom Kristove milosti, da, Ëeznite— budite gladni i æedni pravednosti!” ObeÊanje glasi: “DobitÊete!” Neka naπe srce doista bude puno Ëeænje za pravednoπ-Êu! ...

Bog je jasno izjavio da od nas oËekuje da budemo savrπenii buduÊi da On to oËekuje od nas, omoguÊio nam je da budemodionici boæanske naravi. Jedino na taj naËin moæemo postiÊiuspjeh u svojoj teænji za vjeËnim æivotom. Krist nam daje snagu.“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu sinovi Boæji:onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)

Boæji narod treba odraæavati svijetu svijetle zrake Nje-gove slave. Ali da bi to mogao, mora se postaviti tako da zrakepadnu na njega. Pripadnici Boæjeg naroda moraju suraivatis Njim. Njihovo se srce mora oËistiti od svega πto navodi nazlo. Trebaju Ëitati i prouËavati Boæju rijeË s iskrenom æeljomda iz nje dobiju duhovnu snagu. Trebaju jesti i primiti kruhs Neba da postane dio njihovog æivota. I tako Êe steÊi vjeËniæivot. Tako Êe biti usliπana Kristova molitva: “Posveti ih isti-nom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)

“Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe posveÊenje.” Je li i vaπavolja da vaπe æelje i sklonosti budu dovedene u sklad s boæan-skim umom? (RH, 28. sijeËnja 1904.)

216

27. srpnja

Tajna svetosti“Da se obuËete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæjuu istinskoj pravednosti i svetosti.” (Efeæanima 4,24)

Nitko ne moæe dobiti svetost kao svoje pravo ili kao darod bilo kojeg ljudskog biÊa.

Svetost je Boæji dar u Kristu. Oni koji prime Spasitelja,postaju sinovi Boæji. Oni su Njegova duhovna djeca, novoroena,obnovljena u pravednosti i istinskoj svetosti. Njihov um je pro-mijenjen. VjeËne stvarnosti promatraju bistrijim pogledom. Po-svojeni su u Boæju obitelj, usklaeni s Njegovim likom, preo-braæeni Njegovim Duhom iz slave u slavu. Umjesto da gajeljubav prema sebi, poËinju gajiti najviπu ljubav prema Bogu iprema Kristu. ...

Prihvatiti Krista kao svojeg Spasitelja, slijediti Njegov pri-mjer samoodricanja — to je tajna svetosti. (6 SDA BC, 1117)

Svetost nije zanos; to je posljedica predaje sebe Bogu; toje æivljenje od svake rijeËi koja izlazi iz Boæjih usta; to je ispu-njavanje volje naπega nebeskog Oca; to je uzdanje u Boga unevoljama; vjerovanje u Njegova obeÊanja u tami kao i na svje-tlu. Biti poboæan znaËi hodati vjerom isto onoliko koliko i gle-danjem, uzdati se u Boga s potpunim povjerenjem, poËivati uNjegovoj ljubavi. (YI, 17. veljaËe 1898.)

PosveÊenje je stanje svetosti, iznutra i izvana, to znaËibiti svet i bez ostatka Gospodnji, ne formalno, veÊ istinski.Svaka neËista misao, svaka poæudna strast odvaja duπu od Bogajer Krist nikada ne moæe staviti odjeÊu svoje pravednosti nagreπnika da bi prikrio njegovu izopaËenost. ... U nama se mo-ra odvijati progresivno djelo pobjede nad zlom, usklaivanjas dobrom, odsjajivanja Kristovog karaktera. Mi moramo ho-diti u svjetlu koje Êe se poveÊavati i postajati sve blistavijedok ne svane pravi dan. To je istinski, stvarni rast sve dokkonaËno ne dostignemo punu visinu muπkaraca i æena u IsusuKristu. ...

Usklaivanje s Kristovim karakterom, svladavanje svakoggrijeha i kuπnje, hodanje u strahu Boæjemu i neprestano gle-danje na Gospodina donijet Êe nam mir i radost na Zemlji iosigurati nam Ëistu sreÊu na Nebu. (Letter 12, 1890.)

217

28. srpnja

Svakidaπne iskustvo obraÊenja“Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspadne naπvanjski Ëovjek, ipak se naπ nutarnji Ëovjek obnavlja izdana u dan.” (2. KorinÊanima 4,16)

Istinsko obraÊenje potrebno je ne jednom u nekoliko go-dina, veÊ svakodnevno. Takvo obraÊenje dovodi Ëovjeka u noviodnos s Bogom. Nestaje sve staro, njegove neposveÊene stra-sti i naslijeene ili steËene sklonosti prema zlu, i on je obnovljeni posveÊen. Ali to se djelo mora obavljati stalno jer dok godSotona postoji, pokuπavat Êe nastaviti svoje djelo. Onaj tkoæeli sluæiti Gospodinu, suoËavat Êe se sa snaænim podsvjesnimsklonostima prema zlu. Njegovo srce mora zato biti zaπtiÊenobarikadom stalne budnosti i molitve jer Êe inaËe njegova obranapopustiti; i kao poplava, podsvjesne sklonosti prema zlu svla-dat Êe njegovu otpornost. Nijedno obnovljeno srce ne moæe seodræati u stanju posveÊenosti bez svakidaπnje primjene soli BoæjerijeËi. Boæanska milost mora se primati svakoga dana, u pro-tivnom nitko ne moæe ostati obraÊen. ...

Ispiti i kuπnje nailazit Êe na svaku duπu koja ljubi Boga.Gospodin ne Ëini Ëuda da bi sprijeËio djelovanje kuπnji, da bizaπtitio svoj narod od neprijateljevog napastovanja. ... Morajuse formirati karakteri koji Êe pokazati je li ljudska obiteljosposobljena za nebeski dom — karakteri koji Êe izdræati pri-tisak nepovoljnih okolnosti u privatnom i javnom æivotu i kojiÊe, iako izloæeni najokrutnijim kuπnjama, uz pomoÊ boæanskemilosti rasti i biti hrabri i istiniti, Ëvrsti kao stijena u naËelima,i iziÊi iz vatrenih kuπnji daleko vredniji od zlatne πipke iz Ofira.Bog Êe priznati svojim vlastitim potpisom kao svoje izabra-nike one koji imaju takav karakter. ...

Gospodin ne prihvaÊa sluæbu s pola srca. On zahtijeva cije-log Ëovjeka. Religija se mora unijeti u svaku fazu æivota, usve poslove. Cijelo biÊe mora biti stavljeno pod Boæju vlast.Mi ne smijemo misliti da moæemo upravljati svojim mislima.One moraju biti dovedene u pokornost Kristu. »ovjekovo staro“ja” ne moæe svladati samo sebe; ono nije za to sposobno. ...Jedino nas Bog moæe uËiniti i odræati vjernima. (RH, 14. rujna1897.)

218

29. srpnja

Obasjani Kristovim svjetlom“Da ne budemo viπe malodobni, igraËka valova, okolotjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj ig-ri, usred prepredenosti koja lukavo krËi put zabludi. Na-protiv, provodimo u æivot istinu u ljubavi i tako uËini-mo da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista.” (Efeæa-nima 4,14.15)

Bdijte i molite se Bogu i stalno Êete rasti u milosti i spo-znaji Krista. Vaπe iskustvo neÊe biti jednostrano i izopaËeno,veÊ zdravo i uravnoteæeno. Skoro neprimjetno i za vas same,razrast Êete se kao razgranati cedar i mnogi Êe se koristitivaπim savjetima; vaπe druæenje s njima πirit Êe nebeski miris.

Ima mnogo onih koji tvrde da su poboæni, a veÊ godinamanisu uzrasli ni za centimetar. SmeÊe ovoga svijeta, sebiËnosti nemarnost odvojili su ih po sklonostima i po djelima od Kri-sta. ...

Ako ste u æivotu obasjani Kristovim svjetlom, πirit Êeteto svjetlo i na one jadne duπe koje su patuljci u svojem vjer-skom æivotu. S Kristovom pravednoπÊu koja vas obavija kaohaljina, ima li neπto πto ne biste uËinili da blagoslovite svojebliænje? ...

Vi ste u zajednici s Ocem i Sinom i rastete u spoznajiboæanskog savrπenstva. Vi rastete u poboænosti, stjeËete sigur-nost u razgovoru s Bogom. GledajuÊi neprestano na Isusa, ra-stete i u vjeri, uËite ne oslanjati se na sebe i primjenjujeteKristove rijeËi: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan15,5) ...

Vi moæete imati vatren duh, vaπe srce moæe odsjajivatiIsusovom ljubavlju. Budite povezani s Kristom kao πto je lozapovezana s trsom; crpeÊi hranu iz Njega, vi Êete postati razli-stana grana i donijeti bogat rod na slavu Boæju. O, koliko jepotrebno da neprestano gledate na Isusa! Nastavite se divitiNjegovim Ëarima. I dok ih budete promatrali, one Êe postajatisve sjajnije i obuhvatnije dok se ne ispunite svakom puninomBoæjom i ne donesete mnogi rod na slavu Bogu. Loza je odviπeËvrsto povezana s trsom da bi je mogao odnijeti svaki povje-tarac. Snaga i æivi rast pokazat Êe svijetu da ste ukorijenjeniu Isusu, da je vaπ izvor siguran. (Letter 5b, 1891.)

219

30. srpnja

Kako da rastemo u milosti“©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospo-dina, Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i do vjeË-nosti! Amen.” (2. Petrova 3,18)

Kako moæemo rasti u milosti? To Êe biti moguÊe samo kadasvoje srce ispraznimo od svojega “ja” i prepustimo Nebu daga oblikuje po boæanskom Uzoru. Mi moæemo uspostaviti vezusa æivim kanalom svjetla; moæemo se osvjeæavati nebeskom ro-som, pljuskovi s Neba mogu se spuπtati na nas. Kada prihva-timo te Boæje blagoslove, moÊi Êemo primiti i veÊu mjeru Njegovemilosti. (7 SDA BC 947)

Kao mala djeca trebamo sjesti kraj Isusovih nogu i uËitiod Njega. ... Ne smijemo dopustiti da nam proe ijedan danbez stjecanja novog znanja i na svjetovnom i na duhovnompodruËju. Ne smijemo sebi postavljati nikakve graniËnike ko-je ne bismo bili voljni izvaditi i postaviti dalje naprijed, bliæevisinama za koje se nadamo da Êemo ih dosegnuti. NajveÊeobrazovanje dostiÊi Êemo kada nauËimo svoj um da svakogadana napreduje sve dalje. Zavrπetak svakoga dana mora naszateÊi za dnevni marπ bliæe nagradi koja Ëeka pobjednika. Izdana u dan naπe razumijevanje treba sazrijevati. Iz dana udan trebamo raditi na svojim odlukama koji Êe nam donijetibogatu nagradu u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi. GledajuÊisvakodnevno na Isusa, mi Êemo odluËno napredovati i u svje-tovnom i u duhovnom znanju.

Kraj svega je blizu. Ono πto smo uËinili, ne smije stavititoËku na naπe djelo. Zapovjednik naπeg spasenja govori: “Na-predujte! Dolazi noÊ kada viπe nitko neÊe moÊi raditi!” Mi seneprestano moramo usavrπavati u svojoj korisnosti. Naπ æivotmora uvijek biti podloæan Kristovoj sili. Naπi æiπci trebaju uvijeksjati punim sjajem. ... Onaj tko se uvijek postavlja na mjestona kojemu ga Bog moæe prosvijetliti, napreduje, da tako kaæemo,od praskozorja do punog podnevnog sjaja. (ML 109)

Moramo napregnuti sve svoje duhovne æivce i miπiÊe. ...Bog ne æeli da ostanemo poËetnici. On hoÊe da posegnete donajviπe preËke na ljestvama i da onda s nje stupite u kraljevstvonaπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. (MS 8, 1899.)

220

31. srpnja

Skoro do aneoskog savrπenstva“NeporoËni Êe na svom ustrajat putu, Ëovjek Ëistih ru-ku ojaËat Êe joπ viπe.” (Job 17,9)

Svakom Ëovjeku Bog je povjerio talente kojima se trebamudro sluæiti. Ukoliko se pravilno uporabe, ovi talenti Êe po-sluæiti na slavu Darovatelju. Ali i najdragocjeniji Boæji darmoæe se zlouporabiti i tako postati prokletstvo umjesto blago-slova. ...

Gospodin je Ëovjeku darovao sposobnost da se stalno usa-vrπava i osigurao mu svu moguÊu pomoÊ u radu. ZahvaljujuÊiboæanskoj milosti, mi se moæemo uzdignuti skoro do izvrsnostianela. ©to bi se moglo reÊi o onomu tko nakon mnogo godinaiskustva u istini, nakon mnogo dragocjenih prednosti za rastu milosti ipak ostaje naklonjen svijetu i nalazi zadovoljstvo unjegovim uæicima i razmetanju? Umjesto da ide iz snage usnagu, on se, malo-pomalo, udaljava od Boga i gubi svoj duhovniæivot. ...

Talent nikada ne moæe zamijeniti poboænost, niti nas odo-bravanje ljudi moæe preporuËiti boæanskoj naklonosti. VeÊinitakozvanih krπÊana potrebno je iskreno obraÊenje. Ako je srcepravo pred Bogom, onda Êe i njegova djela biti prava. Svjetovni,pokvareni utjecaj obiljeæava karakter i æivot onih Ëija srca negore ognjem prave dobrote. Vrlo je mnogo onih koji tvrde dasu Kristovi sljedbenici, a ipak uzimaju sebi slobodu da se povodeza svojim prosuivanjem, da popuπtaju æeljama svojega srca.Onaj tko æeli napredovati u svojem krπÊanskom æivotu, moraukljuËiti i svoje srce i svoje ruke u rad. Prijatelji ga mogupoticati i savjetovati da ga pokrenu naprijed prema Nebu; Nebomoæe izlijevati svoje najizabranije blagoslove na njega; on moæedobivati svaku moguÊu pomoÊ i zdesna i slijeva; i opet Êe svebiti uzalud ukoliko ne uloæi ozbiljan napor da pomogne samomesebi. On sam se mora ukljuËiti u borbu protiv grijeha i Soto-ne ili Êe izgubiti vjeËni æivot. (RH, 20. lipnja 1882.)

»ista poboænost navodi onoga tko je gaji da ide stalno na-prijed nadahnjujuÊi ga plemenitim namjerama, uËeÊi ga pri-kladnom ponaπanju, dajuÊi odgovarajuÊe dostojanstvo svakomnjegovom djelu. (RH, 20. lipnja 1882.)

221

1. kolovoza

Potreba za samooplemenjivanjem“I sjeÊaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladostiprije nego dou zli dani i prispiju godine, kad Êeπ reÊi:‘Ne mile mi se.’” (Propovjednik 12,1)

Pitanje koje sebi stalno postavljam jest kako da mladimaukaæem na potrebu za samoizgradnjom. Pozivam naπe mladeda svaki trenutak smatraju vrijednim zlata. Nemojte ga troπitina ljenËarenje; nemojte ga troπiti na ludosti, veÊ seæite za vi-πim vrijednostima. Oplemenjujte misli i πirite duπu opasavπibedra svojega uma ne dopuπtajuÊi mu da se bavi nevaænimpitanjima. Iskoristite svaku prednost koja vam je nadohvatda ojaËate svoj intelekt. Nemojte se zadovoljavati niskim mje-rilima. Nemojte poËivati zadovoljno sve dok vjernim ulaganjemnapora, budnoπÊu i iskrenom molitvom ne osigurate sebimudrost koja dolazi odozgo. Tako Êete izgraditi svoj karakteri steÊi utjecaj nad drugim umovima, πto Êe vas osposobiti daih povedete putem Ëestitosti i svetosti. U tome je vaπa prednost.

Njegujte svaku zraku svjetla koju dobivate prouËavajuÊiBoæju rijeË. Uhvatite se svojeg bogomdanog posla danas i uviditekoliko dobra moæete uËiniti u Kristovoj snazi. UËinite Bogasvojim savjetnikom. Disciplinirajte i kontrolirajte svoje umnesposobnosti. Vladanje sobom je snaga koju svi moraju steÊi.Ona se stjeËe kada se volja stavi na Gospodnju stranu bezograniËenja, tako da Boæja volja postane vaπa volja.

Krist ... moæe i hoÊe, ako Mu se pokorimo, ispuniti odajeuma i dubine duπe svojim Duhom. Tada Êe naπa volja biti usavrπenom skladu s boæanskom voljom. Naπ duh i volja moguse tako izjednaËiti s Njegovim Duhom i Njegovom voljom daÊemo u mislima i ciljevima biti jedno s Njime. Onda Sotonaviπe neÊe upravljati nama. Krist je vaπ Voa i Njegovi sljedbenicirado dræe korak s Njime. On govori, a oni sluπaju Njegov glasjednim umom i jednom duπom. (MS 128, 1898.)

Dragi mladi, najbolje πto moæete uËiniti jest da dragovoljnoi odluËno pristupite Gospodnjoj vojsci. Predajte se u Boæje ruke,da vaπu volju i vaπe putove usmjerava Onaj koji je nepogreπivu mudrosti i beskrajan u dobroti. ... Neka vaπe ime bude upi-sano u nebeske izvjeπtaje kao Boæjih izabranika. (YI, 26. travnja1894.)

222

2. kolovoza

Izbor æivotnog zanimanja“SvaËije Êe djelo iziÊi na vidjelo. To Êe pokazati onaj Dan,jer Êe se oËitovati vatrom, a ta Êe vatra otkriti kakvo jeËije djelo.” (1. KorinÊanima 3,13)

Trebali bismo pomno razmatrati pitanja koja se odnosena posao kojim se bavimo. HoÊe li biti na blagoslov duπama?Bog nam nije dao posao samo zato da bismo neËim bili zauzeti,veÊ na slavu svojeg imena. Mnogi su potpuno zauzeti prikup-ljanjem drveta, sijena i pljeve. Ali sve Êe to biti spaljeno. ...

Po Boæjem planu svaki Ëovjek ima svoje radno mjesto. Uzmolitvu trebamo pozorno razmisliti o tome koja je duænost od-reena svakome od nas pojedinaËno, kao muπkarcima i æena-ma koji Êe biti odgovorni Bogu. Bez obzira na to hoÊe li naπezvanje biti ograniËeno na Ëisto duhovne poslove, ili Êe biti kom-binirano od duhovnog i svjetovnog, svoj posao trebamo obav-ljati vjerno. Svjetovno i sveto treba se udruæiti, ali svjetovniposlovi ne smiju nadvladati duhovne. Krist zahtijeva sluæbucijelog biÊa, udruæenih tjelesnih, umnih i moralnih snaga. Svese to treba ukljuËiti u Gospodnju sluæbu. »ovjek treba imatina umu da je Bog vlasnik svega i da njegovi pothvati trebajubiti proæeti svetoπÊu koju nisu imali prije nego πto se prijaviou Gospodnju vojsku. Svaki pothvat treba biti posveÊen jer sena njega troπi od Boga povjereni dar vremena. Svetinja Gos-podinu natpis je koji stoji na svakom njegovom pothvatu jerje cijelo njegovo biÊe dovedeno u pokornost Bogu.

Ne smije se prihvatiti nijedan posao, Ëak ni u uobiËaje-nom æivotu, ako svojim utjecajem pokvareno djeluje na naπaosjetila. Mi se nalazimo u Gospodnjoj pripremnoj πkoli i Onima svoje izabrane naËine da nas pripremi za svoju sluæbu.... Mnogi su uznemireni jer ne rade neposredno na unapree-nju Boæjega kraljevstva. Ali ni najskromniji posao ne smijese zanemariti. To je poπten posao, to je blagoslov i moæe voditido najodgovornijih poslova. (6 SDA BC, 1087)

Bez obzira na to imamo li pred sobom jednu godinu ilipet, deset, danas moramo biti vjerni u onome πto radimo. Sva-koga dana trebamo obavljati svoje duænosti isto tako vjernokao da je to naπ posljednji dan. (RH, 25. listopada 1881.)

223

3. kolovoza

Razmiπljanje i marljivi rad“U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi Duhom! Go-spodinu sluæite!” (Rimljanima 12,11)

Ima mnogo ljudi koji su obuzeti svojim svjetovnim poslo-vima i zato ne posveÊuju Bogu takvu odanost kakva je po-trebna da bi duhovno mogli napredovati. Oni optereÊuju mo-zak, kosti i miπiÊe do krajnjih granica i optereÊuju se tereti-ma koji ih navode da zaborave Boga. Ne vjeæbaju svoje duhovnesnage onako kao πto vjeæbaju svoje tjelesne sposobnosti pa sva-koga dana trpe gubitke postajuÊi sve siromaπniji nebeskim do-brima.

Postoji joπ jedna skupina koja trpi gubitke — to su onikoji su nemarni i koriste svoje sposobnosti da udovolje sebisluæeÊi se svojim jezikom, a puπtaju svoje miπiÊe da slabe zbogneuporabe. Oni propuπtaju prilike zbog neaktivnosti i ne pro-slavljaju Boga.

Za svakoga ima nekog posla u ovom naπem svijetu. Gospo-din dolazi i naπe se Ëekanje ne smije pretvoriti u besposlenosjedenje, veÊ mora biti ispunjeno marljivim radom. Mi ne tre-bamo sve svoje vrijeme provoditi u razmiπljanju i molitvi, nititrebamo trËati, æuriti se i raditi kao da je to propisani uvjetda baπtinimo Nebo zanemarujuÊi posvetiti vrijeme njegovanjuosobne poboænosti. Moramo kombinirati razmiπljanje i marlji-vi rad. Kao πto je Bog rekao u svojoj RijeËi, mi ne smijemobiti “u poslu lijeni, veÊ ognjeni u duhu i sluæiti Gospodinu.”Svjetovne aktivnosti ne smiju oduzimati vrijeme u Gospodnjojsluæbi. Duπi je potrebno bogatstvo Boæje milosti, a tijelu tjelesnevjeæbe da bi se obavilo djelo koje se mora obaviti za unapreenjeKristovog evanelja. ...

Roditelji trebaju uËiti svoju djecu da Gospodin oËekuje odnjih da budu marljivi radnici, a ne neradnici u Njegovom vino-gradu. ... Svatko treba odigrati svoju ulogu u velikom djeluza ljudski rod. ... I tako, ukoliko se odvaja dovoljno vremenaza molitvu i istraæivanje Pisma, neÊe biti zanemarena svjetiljkaduπe. Povjereni posao mora se obaviti i svjetiljka duπe morabiti zapaljena da gori. (Letter 62, 1894.)

224

4. kolovoza

Opasnost koja prijeti nezaposlenima“Put je ljenivËev kao glogov trnjak, a utrta je staza pra-vednika.” (Izreke 15,19)

Marljivost je blagoslov za mlade. Svako mlado biÊe trebase Ëuvati besposlice kao prokletstva. Koliko god skromno bilonjegovo zanimanje, ukoliko je Ëasno, ukoliko svoje skromneduænosti bude vjerno obavljalo, neÊe izgubiti svoju nagradu.Marljivost je bitna za zdravlje. Ukoliko se potiËe navika mar-ljivosti, zatvaraju se vrata tisuÊama kuπnji. Oni koji olako troπesvoje dane nemajuÊi ni cilja ni svrhe u æivotu, pate od potiπ-tenosti i padaju u kuπnju da traæe zadovoljstva u zabranje-nom popuπtanju svojim sklonostima, πto slabi organizam ioptereÊuje tjelesne snage deset puta viπe od najnapornijeg rada.Tromost uniπtava mnogo viπe od napornog rada. Mnogi umirujer nemaju ni sposobnosti ni sklonosti da se prihvate posla.Nerad je pobio tisuÊe ljudi.

Ukoliko mladi prihvate naviku poπtenja i stroge neporoË-nosti, ako poπtuju zakone koje je Bog postavio u njihovom bi-Êu, moÊi Êe saËuvati svoj æivot iako Êe se od njih traæiti daobavljaju teπke radove tijekom svojeg æivota. Dug æivot je na-slijee marljivih.

Neki mladi ljudi misle da Êe biti izrazito sretni ako cijeliæivot budu mogli provesti niπta ne radeÊi. Oni gaje mrænjuprema korisnom radu. Zavide poklonicima uæivanja, koji cijelisvoj æivot posveÊuju zabavama i razonodi. ... Bijeda i glavoboljaposljedica su takvog naËina razmiπljanja i ponaπanja. Neradje mnogu mladu duπu gurnuo u propast. Koristan rad bitanje za uspjeh svakog mladog Ëovjeka. Bog ne bi mogao izreÊiveÊe prokletstvo muπkarcima i æenama nego da ih osudi daæive neaktivnim æivotom. BesposliËarenje uniπtava i duπu i tijelo.Srce, karakter, moral i tjelesne snage, sve bi to bilo oslabljeno.Intelekt bi trpio, a srce bi bilo izloæeno kuπnjama i odlazilopravo u zloËin i porok. Nemaran Ëovjek izaziva avla da gakuπa. ...

Poboænost Êe se pokazati kao sidro u vaπem æivotu. Raz-govor s Bogom ulit Êe svakoj svetoj pobudi æivotnu snagu ko-ja Êe obavljanje æivotnih duænosti pretvoriti u uæivanje. (MS2, 1871.)

225

5. kolovoza

Blagoslovi rada“Idi k mravu, lijenËino, promatraj njegove pute i budimudar.” (Izreke 6,6)

Bog je smjestio naπe praroditelje u Eden okruæivπi ih svimeπto je korisno i lijepo. U njihovom edenskom domu nije nedo-stajalo udobnosti i sreÊe. Adamu je bila povjerena briga okovrta. Stvoritelj je znao da Adam ne bi mogao biti sretan bezposla. Ljepota vrta ga je oduπevljavala, ali to joπ nije bilo do-voljno. Morao je dobiti posao koji Êe pozivati na uporabu pre-krasne organe njegovog tijela. Da se sreÊa sastojala u neak-tivnosti, Ëovjek bi, u stanju svete nevinosti, bio ostavljen bezposla. Ali Onaj koji je stvorio Ëovjeka, znao je πto Êe mu donijetisreÊu pa mu je dao odreeni zadatak Ëim ga je stvorio. ObeÊanjeo buduÊoj slavi i odluka da se Ëovjek mora muËiti za svoj sva-kidaπnji kruh, dolazili su s istog prijestolja. ...

Kada je tijelo neaktivno, krv teËe tromo, a miπiÊi se sma-njuju po veliËini i snazi. ... Tjelesne vjeæbe i slobodno izlaga-nje zraku i sunËevom svjetlu — blagoslovi koje je Nebo obil-no stavilo svima na raspolaganje — dali bi æivot i snagu mno-gom iscrpljenom invalidu. ... Rad je blagoslov, a ne proklet-stvo. Marljivi rad Ëuva mnoge, mlade i stare, od zamki onogakoji zapoπljava nekim zlom svaku besposlenu ruku. Neka senitko ne stidi posla jer poπten rad oplemenjuje. Dok su rukezauzete najobiËnijim poslom, um moæe biti ispunjen visokim isvetim mislima.

Tromost i nemar uniπtavaju poboænost i æaloste BoæjegaDuha. Ustajala voda je odvratna, dok Ëista rijeka tekuÊica πi-ri zdravlje i radost po zemlji. Nijedan obraÊeni muπkarac iæena ne mogu biti niπta drugo osim radnici. Sigurno je da Êei na Nebu uvijek biti nekog rada. Otkupljeni neÊe æivjeti ustanju pospane lijenosti. Joπ ostaje poËivanje narodu Boæjemu— odmor koji Êe naÊi u sluæenju Onome kojemu duguje sveπto jest i πto ima. (YI, 27. veljaËe 1902.)

226

6. kolovoza

ZaπtiÊeni od grËevitih napora“Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samona siromaπtvo.” (Izreke 21,5)

Koliko ima mladih ljudi koji su mogli postati korisni isnaæni, a doæivjeli su neuspjeh samo zato πto su u djetinjstvustekli naviku neodluËnosti koja ih je pratila kroz æivot i ome-tala sve njihove napore. S vremena na vrijeme takve obuzmeiznenadna revnost da uËine neko veliko djelo, ali ostavljajusvoj posao napola dovrπen i niπta ne postiæu. Strpljiva ustrajnostu Ëinjenju dobra nenadoknadiv je Ëimbenik svakog uspjeha.... Umjerenim, ustrajnim i stalnim radom postiÊi Êe se mnogoviπe nego povremenim, grËevitim naporima. ...

Stvoritelj je odredio da Ëovjek radi. Bog se pobrinuo zazaposlenje naπih praroditelja u svetom Edenu. Nakon pada ugrijeh Ëovjek se naprezao, u znoju lica svojega jeduÊi svoj kruh.Svaka kost njegovog tijela, svaki pokret njegovog lica, svakimiπiÊ njegovih udova svjedoËi da je Ëovjek stvoren da radi, ane da ljenËari.

Navika marljivosti mora se stvoriti u mladosti. ... Vjernoobavljanje æivotnih duænosti, bez obzira na poloæaj na kojemuse nalazite, zahtijeva mudro usavrπavanje svih sposobnosti italenata koje vam je Bog dao. »uvajte se da ne budete stalnouæurbani, a da uloæeni napori ne donose oËekivani rezultat.Ovakvi besplodni napori Ëesto su posljedica obavljanja radau neodgovarajuÊe vrijeme. ©to god se propusti uËiniti u pravovrijeme, bez obzira na to radi li se o duhovnim ili svjetovnimposlovima, rijetko Êe se dobro obaviti. Mnogi ostavljaju dojamda rade marljivo svaki sat u danu, a ipak ne postiæu rezultatekoji odgovaraju njihovim naporima. ...

Pazite da ne rasipate svoje vrijeme na triËarije i da zatimpropuπtate obaviti poslove koji su stvarno vaæni. ... Da bi sepostigao konaËni uspjeh, potrebno je Ëvrsto ustrajavanje u na-mjeri. Nekog uglednog Ëovjeka jednom su pitali kako je uspioobaviti toliko mnogo poslova. Njegov odgovor je glasio: “Uvi-jek sam obavljao jedan po jedan posao!” ... Isus je bio mar-ljivi radnik i oni koji budu slijedili Njegov primjer, odlikovatÊe se samoodricanjem, poærtvovnoπÊu i ulaganjem napora! (Letter3, 1877.)

227

7. kolovoza

Bog gleda svaki poslovni pothvat“Laæna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila muje.” (Izreke 11,1)

Laæna mjera simbol je svakog nepoπtenog postupka, svihpokuπaja da se sakrije sebiËnost i neËasnost pod krinkom po-πtenja i pravednosti. Bog ne odobrava takve navike ni u naj-manjoj moguÊoj mjeri. On mrzi svaki laæan put. Njemu je od-vratna svaka sebiËnost i lakomost. On neÊe trpjeti nemilosrdnoponaπanje, ali Êe uzvratiti na isti naËin. Bog moæe osiguratiblagostanje Ëovjeku koji je Ëasno stekao svoja sredstva. Ali Nje-govo Êe prokletstvo poËivati na svemu πto je steËeno na sebi-Ëan naËin.

Kada netko popuπta svojoj sebiËnosti ili nepoπteno postu-pa, pokazuje da se ne boji Gospodina i da ne poπtuje Njegovoime. Oni koji su povezani s Bogom ne samo da Êe se Ëuvatisvake nepravde, veÊ Êe pokazivati Njegovo milosre i dobrotuprema svima s kojima dolaze u dodir. Gospodin ne odobravapristranost, ali neÊe prihvatiti ni ponaπanje onih koji ne pra-ve nikakvu razliku u korist siromaπnih, udovica i siroËadi. (3SDA BC 1158,1159)

Vaπa poboænost, vaπa vjera, treba vas uzdiÊi iznad svakeniske smicalice. Marljivost, vjernost, Ëvrsto ustrajavanje u ono-me πto je pravo i uzdanje u Boga, sve to Êe vam osiguratiuspjeh. KreÊite se postupno i poπteno, strogo poπtujuÊi biblij-ska naËela ili prestanite poslovati. Nijedna pogodba nije sklop-ljena, nijedan dug ikada otplaÊen s kojim Bog nije bio upoznat.On je premudri, vjeËni Ëuvar pravde. Vi nikada ne moæete is-kljuËiti Boga iz bilo kojeg pitanja koje se tiËe prava Njegovognaroda. Boæja ruka je ispruæena kao πtit nad svim Njegovimstvorenjima. Nitko ne moæe povrijediti vaπa prava ne udarajuÊitu ruku; ta ruka dræi maË pravde. Pazite kako Êete postupatiprema ljudima. ... Svjetlo koje sja iz vaπeg poslovnog æivotapokazujuÊi moÊ praktiËne poboænosti, vrijedi beskrajno viπe svi-ma onima s kojima dolazite u dodir od propovijedi ili svjedo-Ëenja. Svijet Êe vas promatrati, kritizirati i procjenjivati, oπtro-umno i strogo, na temelju vaπih svjetovnih poslova. Ono πtogovorite u crkvi nema ni upola toliku teæinu kao ono πto Ëini-te u svojem svakidaπnjem poslovnom æivotu. (Letter 5, 1879.)

228

8. kolovoza

Negujte poπtenje“Nikomu ne vraÊajte zlo za zlo! Marljivo nastojte Ëinitidobra djela pred svima ljudima!” (Rimljanima 12,17)

Kristova vjera zahtijeva od Ëovjeka da u svoj svakidaπnjiæivot, u kupovanje i prodavanje, u obavljanje svih poslova, unosiËista naËela istine s istom svijeπÊu o vjerskoj obvezi s kojomprinosi Bogu svoje molitve. Poslovi ne smiju odvojiti duπu odBoga. Vi morate svojim primjerom pokazati svijetu da Boæjaistina posveÊuje onoga tko je prima i da ga navodi na marljivost,πtedljivost i ustrajnost, dok istodobno izgoni lakomost, nad-mudrivanje i svaku vrstu nepoπtenja. ...

Niπta nije tako dragocjeno za mladiÊa koji upravo ulaziu æivot kao dobar glas Ëovjeka nesavitljivog poπtenja. (Letter5, 1879.)

Svaki poslovni potez mora biti takav da moæe dobiti odo-bravanje Neba, inaËe Êe πiriti neugodan miris Sotoninog utje-caja. U svaki potez trebaju biti utkana nebeska naËela. (MS113, 1903.)

Istinoljubivost i iskrenost trebaju biti karakteristike sva-koga koji tvrdi da je Kristov sljedbenik. “Bog i ono πto je pra-vo!” — treba biti njihova lozinka. Postupajte poπteno i pra-vedno u ovom sadaπnjem zlom svijetu. Neki su poπteni kadavide da poπtenjem ne ugroæavaju svoje svjetovne probitke, alisvi koji polaze od tog pravila, doæivjet Êe da Êe njihova imenabiti izbrisana iz knjige æivota.

Mi moramo izgraivati strogo poπtenje. Kroz ovaj svijetmoæemo proÊi samo jednom; ne moæemo se vraÊati da isprav-ljamo svoje pogreπke i zato svaki potez mora biti uËinjen uBoæjem strahu i nakon pomnog razmatranja. Poπtenje i luka-vost ne idu ruku pod ruku; ili Êe lukavost biti suzbijena i po-πtenje i istina uzeti uzde u svoje ruke, ili Êe lukavost dræatiuzde, a poπtenje prestati vladati. Oboje ne moæe dolaziti doizraæaja istodobno; te dvije osobine nikada se ne mogu sloæiti.Kada Bog bude prikupljao svoje dragulje, iskreni, Ëasni i po-πteni bit Êe Njegovi izabranici, Njegovo blago. Takvima anelipripremaju krune i svjetlo s Boæjeg prijestolja odraæavat Êese u svem svojem sjaju od tih kruna ukraπenih draguljima.(6 SDA BC 1081)

229

9. kolovoza

Veliki u Boæjim oËima“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u ve-likoj.” (Luka 16,10)

Æivot se ne sastoji samo od velikih poteza; ukupnost æivotnesreÊe ili bijede tvore upravo sitnice. Na sitnicama u æivotuotkriva se neËiji pravi karakter. O, kada bi svi mladi, ali ioni u zrelijim godinama, mogli vidjeti svoj æivot kao u ogledalu,mnogo bi ozbiljnije gledali na male duænosti u æivotu. Svakapogreπka, svaka zabluda, ma koliko je smatrali nevaænom, ostav-lja oæiljak u ovom æivotu i mrlju u nebeskim izvjeπtajima.

Æivot je pun neugodnih duænosti, ali sve te neugodne duæ-nosti postaju prihvatljive ako ih obavljamo radosno zato πtoje to pravo. Ako duænostima koje morate obavljati pristupitesavjesno, ako ih budete nastojali obavljati od srca, onda Êe inajneugodnije duænosti postati ugodne. (Letter 41a, 1874.)

Ima mnogo onih koji ne cijene dovoljno male dogaaje uæivotu, mala djela koja se moraju obavljati iz dana u dan; alita se djela ne smiju smatrati nevaænima jer svako djelo donosiblagoslov nekome ili nekoga ranjava. Svako djelo priËa svojupriËu, iznosi svoju povijest pred Boæjim prijestoljem. Govori otome nalazi li se na strani dobra ili na strani zla. Jedino kadase u malim æivotnim pothvatima ponaπamo u skladu s naËeli-ma Boæje rijeËi, mi se svrstavamo na stranu dobra. Mi biva-mo kuπani i ispitani u malim æivotnim dogaajima i naπ sekarakter ocjenjuje u skladu s naπim djelima. (RH, 15. listopada1895.)

Samo savjesno obraÊanje pozornosti na ono πto svijet zovenevaænim sitnicama donosi veliku ljepotu i uspjeh u æivotu.

“Mala djela ljubavi,Male rijeËi ljubaznosti,Mala djela samoodricanja,Mudro koriπtenje prilika,Marljivo gajenje malih talenata,To je ono πto Ëovjeka Ëini velikim u Boæjim oËima!” (MS

59, 1897.)

230

10. kolovoza

Dobrobit toËnosti i reda“Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas na milostiBoæjoj koja vam je dana u Kristu Isusu. U njemu ste po-stali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora iznanja.” (1. KorinÊanima 1,4.5)

Potrebno je njegovati svaku milost koju je Isus stavio upodruËje naπeg domaπaja jer samo ta milost moæe izlijeËiti naπemane; samo Krist moæe preobraziti naπ karakter. I Bog æelida pokaæemo tu milost, tako bogato darovanu, u malim kao ivelikim djelima u æivotu. ... Naπ Bog je Bog reda i On æeli dase i Njegova djeca pokoravaju redu, da prihvate Njegovu stegu.... Kada bi mladi stvorili navike toËnosti i reda, popravili bise u zdravlju, u duhu, u pamÊenju, u raspoloæenju.

Svi su duæni poπtovati stroga pravila u svojim æivotnimnavikama. To je za vaπe dobro, dragi mladi, i tjelesno i moralno.Kada ujutro ustajete, razmislite, koliko god je to moguÊe, oposlovima koje trebate obaviti toga dana. Ako bude potrebno,imajte malu knjigu u koju Êete upisivati ono πto trebate uËinitii odredite si rokove do kojih Êete obaviti te poslove. ... Tromosti odgaanje moæe od vrlo malog posla naËiniti veliki. Ali akoæelite, vi moæete svladati tu loπu naviku stalnog odgaanja.Snaga volje moæe uËiniti da se ruke bræe pokreÊu. ...

Ta se pitanja smatraju sitnicama, skoro nedostojnima spo-mena. Ali mnogi se varaju πto se tiËe vaænosti ovih sitnica.One vrlo mnogo doprinose cjelini. Bog ne smatra nevaænimniπta od onoga πto doprinosi blagostanju ljudske obitelji. Onje dao svojega jedinoroenog Sina za spasenje tijela, ali i du-πe, i zato sve treba biti posveÊeno Njemu. ... U male pothvatemogu se unijeti velike istine; u male duænosti svakidaπnjegæivota mora se unijeti praktiËna poboænost. Prilikom obavlja-nja tih duænosti, vi oblikujete karakter koji treba izdræati is-pit na sudu. I zato, bez obzira na poloæaj u koji Êete biti stav-ljeni, bez obzira na duænosti koje Êete obavljati, obavljajte ihplemenito i vjerno shvaÊajuÊi da cijelo Nebo promatra vaπedjelo. (YI, 28. sijeËnja 1897.)

231

11. kolovoza

Velike lisice“Pohvatajte lisice, male lisice πto oπteÊuju vinograde, naπevinograde u cvatu.” (Pjesma nad pjesmama 2,15)

Bog zahtijeva od nas da budemo na strani pravde u vaænimpitanjima, ali nam kaæe da Êe nas tek vjernost u malome ospo-sobiti za visoke i povjerljive poloæaje. ...

Mnogi skrivaju svoje dobre osobine i umjesto da privlaËeduπe Kristu, oni ih odbijaju od Njega. Kada bi takve osobemogle vidjeti utjecaj svojeg neotesanog ponaπanja i neljubaz-nih rijeËi na nevjernike i kako je odbojno takvo dræanje u Bo-æjim oËima, sigurno bi promijenile svoje navike jer je nedostatakuËtivosti jedan od najveÊih kamena spoticanja za greπnike. Se-biËni, kiseli krπÊani, koji se stalno na neπto æale, prepreËujuim put tako da se nemaju volje pribliæiti Kristu.

Kada bismo mogli pogledati ispod povrπine, vidjeli bismoda je pola æivotne bijede prouzrokovano namrgoenoπÊu i ne-ljubaznim rijeËima i da bi se to moglo izbjeÊi. Mnogi pravepakao na zemlji samima sebi i onima koje bi mogli utjeπiti iblagosloviti. Takvi nisu dostojni da se nazovu krπÊanima. ...

Neki ljudi govore grubo i neljubazno i time ranjavaju osje-Êaje svojih bliænjih, dok sebe opravdavaju rijeËima: “To je mojnaËin govora; ja uvijek kaæem πto mislim!” Time tu karakter-nu manu uzdiæu na poloæaj vrline iako bi takvo neljubaznoponaπanje moralo biti oπtro osueno! (RH, 1. rujna 1885.)

Takva neljubazna rijeË morala bi ostati neizgovorena, takvosebiËno nepoπtovanje sreÊe drugih zamijenjeno milosrem i ra-zumijevanjem. Istinska usluænost, udruæena s istinom i prav-dom, uËinit Êe æivot ne samo korisnim, veÊ i mirisnim. ...

Kada se poπtenje, pravednost i krπÊanska ljubaznost sje-dine, Ëine prekrasnu kombinaciju. Usluænost je jedna od vrlinaDuha. To je osobina Neba. Aneli se nikada ne prepuπtaju stra-sti, nikada nisu zavidni, sebiËni ni ljubomorni. Nikakva oπtraili neljubazna rijeË nikada ne silazi s njihovih usana. Ako tre-bamo postati suradnici anela, i mi moramo biti plemeniti iusluæni. (RH, 1. rujna 1885.)

232

12. kolovoza

Red i ËistoÊa“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni,od svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπen-stvu svoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima7,1)

Od najveÊeg je znaËenja da svetkovatelji subote æive uskladu sa svojom vjerom u svakoj pojedinosti. Oni trebaju bitiokretni i uredni, i sve svoje poslove obavljati poπteno. ...

Nitko se nikada ne treba toliko plaπiti sliËnosti sa svije-tom da postane nemaran prema svojoj kuÊi, da ostavlja stvariu neredu i prljave. Nije oholost kada se Ëovjek trudi da seukusno odijeva, da bude Ëist kao osoba, uredan i pun ukusau ureivanju svojeg æivotnog prostora. ... Ove vanjske karak-teristike govore o poslovnim navikama onih koji æive u do-mu, i ne samo to, veÊ i o vjeri njegovih stanovnika. NemoguÊeje da neka nemarna, nesreena osoba bude dobar krπÊanin.Njezin æivot na zemaljskom i vjerskom podruËju isto je takonesreen kao i njezina odjeÊa, kuÊa, osoba i prostorije.

Na Nebu vlada red. Pravila i propisi upravljaju cijelomnebeskom vojskom. Svi se kreÊu po nekom redu. Sve je tamoËisto, sve u savrπenom skladu. I svatko tko Êe se naÊi dostojanda ue u Nebo, bit Êe temeljito discipliniran i bez ikakve mane,nedostatka ili Ëega takvoga. Nekulturni imaju mane i ne-dostatke na sebi sada. Bilo bi bolje za njih da bez gubljenjavremena zapoËnu djelo ËiπÊenja samih sebe od svake prljavπtinetijela i duha, usavrπavajuÊi se u svetosti u strahu Gospodnjemu.

Gospodin voli neporoËnost, ËistoÊu, red i svetost. Bog zah-tijeva od svih pripadnika svojeg naroda, kojima nedostaju ovevrline, da ih traæe i ne zaustavljaju se sve dok ih ne steknu.Oni trebaju zapoËeti djelo reforme i oplemeniti svoj æivot, takoda u razgovorima i u ponaπanju njihova djela i njihov æivotbude stalna preporuka njihove vjere, da steknu takvu privlaËnu,utjecajnu snagu prema nevjernicima da ovi budu prisiljeni pri-znati da su se sreli s Boæjom djecom. (MS 3, 1861.)

Istina kakva je u Isusu nikada neÊe uniπtavati, veÊ uzdizatione koji je primaju; ona Êe oËistiti njihov æivot, oplemeniti njihovukus i posvetiti njihovo prosuivanje. (Letter 2, 1861.)

233

13. kolovoza

Blagotvorno djelovanje ljubavi“A vas neka Gospodin uËini da rastete i obilujete u lju-bavi jedan prema drugomu i prema svima, kako i miobilujemo u ljubavi prema vama.” (1. Solunjanima 3,12)

Bog bi htio da Njegova djeca veÊ jednom shvate da Gane mogu proslaviti ukoliko svoju naklonost ne poklone onimakojima je ona najpotrebnija. ... Nikakva sebiËnost u izgledu,rijeËima ili odijevanju ne smije doÊi do izraæaja kada imamoposla s onima koji su s nama u vjeri. ... bez obzira na to jesuli na visokom ili niskom poloæaju, jesu li siromaπni ili bogati.Ljubav koja ljubazne rijeËi upuÊuje samo nekima, dok premaostalima postupa hladno i ravnoduπno, uopÊe nije ljubav, veÊsebiËnost. Ona nikada neÊe ni na koji naËin donijeti dobro du-πama ili proslaviti Boga. Naπa ljubav ... ne smije biti rezervi-rana samo za neke posebne osobe, dok Êe ostale zanemariti.Razbijte boËicu i miris Êe ispuniti cijelu kuÊu.

Oni koji prikupljaju sunËevo svjetlo Kristove pravednostia ne Ëine niπta da ona zasja u æivotu ostalih, uskoro Êe izgubitiblagotvorne, blistave zrake nebeske milosti koje su sebiËno ogra-niËili da blistaju samo u æivotu nekolicine. Oni koji imaju naraspolaganju mnogo ljubavi, odgovorni su pred Bogom da jeπire ... svima kojima je pomoÊ potrebna. ... Ljubiti kao πto jeKrist ljubio znaËi pokazivati nesebiËnost u svako vrijeme i nasvakom mjestu svojim ljubaznim rijeËima i ugodnim izgledom.One koji je pokazuju to niπta ne stoji, ali ona iza sebe ostavljamiris koji okruæuje duπu. Njezino djelovanje nikad se ne moæeprocijeniti. Ne samo da je na blagoslov onima koji je primaju,veÊ i davatelju, jer se vraÊa onima koji je daju. Istinska ljubavje dragocjeno svojstvo nebeskog podrijetla koje postaje to mi-risnije πto se u veÊoj mjeri dijeli drugima. ...

Duπe onih koji vole Isusa bit Êe okruæene Ëistim i mirisnimozraËjem. Ima onih koji skrivaju glad svoje duπe. Njima Êe uvelikoj mjeri pomoÊi njeæne rijeËi i ljubazno suosjeÊanje. Nebeskidarovi, koje Bog tako obilno i bogato dijeli, trebaju biti na istinaËin podijeljeni svima koji se nau u podruËju naπeg utjecaja.Na taj naËin otkrivamo ljubav nebeskog podrijetla koja postajesve snaænija kada se upotrebljava na blagoslov drugima. I toje naËin da proslavimo Boga. (MS 17, 1899.)

234

14. kolovoza

Zaπto da traæimo pogreπke?“Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte slave, nego u poniz-nosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe!” (Filiplja-nima 2,3)

O, kako neki sebi oteæavaju krπÊanski æivot! Oni se pe-nju strmim, trnovitim putem posrÊuÊi pod svojim nametnu-tim teretom, kao da moraju stalno krpiti karakter drugih. ...Oni ne osjeÊaju slatki Isusov mir. Oni ne prihvaÊaju pomoÊkoju im Isus nudi, veÊ se stalno æaloste zbog navodnih manadrugih ljudi previajuÊi blagoslovljene dokaze djelovanja do-bra uzduæ cijelog svojeg æivotnog puta. ...

»im netko stekne æivu i sveobuhvatnu svijest o svojoj vla-stitoj odgovornosti pred Bogom i o svojoj duænosti prema bliæ-njima, kada osjeti da je njegov utjecaj dalekoseæan i da se pro-teæe sve do vjeËnosti, neÊe viπe biti zadovoljan niskim mjeri-lima, neÊe viπe traæiti pogreπke kod drugih niti Êe ih kritizi-rati. On Êe u svojem æivotu Ëiniti ono πto bi æelio vidjeti uæivotu drugih. On Êe æivjeti jedino u Kristu, potpuno i neopozivozaviseÊi od Njega za svaku dobru i njeænu osobinu svojeg ka-raktera. (Letter 42a, 1878.)

Iz svojih misli trebali bismo iskorijeniti sve prigovore isvako nalaæenje mana. Nemojmo uporno traæiti sve nedostatkekoje moæemo pronaÊi. ... Ukoliko se na pravi naËin æelimo uh-vatiti za Boga, moramo imati pred oËima uzviπene i dragocje-ne vrline — neporoËnost, slavu, snagu, ljubaznost, naklonost,ljubav, koje Bog gradi u nama. GledajuÊi sve to, naπ um Êese tako vezati uz ono πto ima vjeËnu vrijednost da viπe neÊemopokazivati nikakve æelje da traæimo propuste kod drugih. (MS153, 1907.)

Mislite o Gospodinu Isusu, o Njegovim zaslugama i Njegovojljubavi, a ne pokuπavajte pronalaziti nedostatke i baviti se po-greπkama koje su drugi uËinili. Prizivajte u sjeÊanje ono πtoje dostojno vaπeg priznanja i vaπe pohvale; i ako ste prije æeljnootkrivali nedostatke kod drugih, sada joπ æeljnije priznajte ipohvalite ono πto je dobro. Kada biste kritizirali sami sebe,moæda biste pronaπli isto tako negativne mane kao i one kojeste vidjeli kod drugih. I zato se trudimo neprestano jaËati jednidruge u naπoj najsvetijoj vjeri. (MS 151, 1898.)

235

15. kolovoza

Kritiziranje nije naπ posao“Nemojte suditi, da ne budete sueni! Jer kako budetesudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mjerili,onako Êe se i vama mjeriti.” (Matej 7,1.2)

Naπe je tijelo izgraeno od onoga πto jedemo i pijemo, anaπe duhovno iskustvo zavisi od onoga Ëime se naπ um hranii πto upija. Ako se stalno bavimo pogreπkama i manama dru-gih, mnogi meu nama dobit Êe loπu vjersku probavu. ... Onikoji su toliko zaposleni seciranjem rijeËi i djela drugih ljudiu namjeri da otkriju sve πto je neprihvatljivo, propuπtaju pre-poznati sve πto je dobro i ugodno. Oni se ne hrane odgovara-juÊom hranom koja bi podupirala njihovu duhovnu vitalnost izdrav rast. (MS 4a, 1893.)

Gospodin nije zadovoljan tim ljudima jer kritiziraju drugeumjesto da kritiziraju same sebe. To je sotonsko djelo. Kadase bavite tim poslom, imajte na umu da se neprijatelj sluæivama kao sredstvom da kuπa druge, da bi oni koji bi moralibiti sjedinjeni u skladu i radosti, izgraujuÊi jedni druge unajsvetijoj vjeri, poËeli ratovati meusobno i æaliti se πto ne-tko drugi grijeπi. Krist vas nije naËinio nositeljima grijeha.Vi ne moæete nositi ni svoje grijehe. Budite zato vrlo opreznida ne upuÊujete nikakav prigovor protiv svoga bliænjega. Bogæeli da Njegov narod bude slobodan. ... Zar smo zaboravili darijeËima koje izgovaramo moæemo ili ranjavati ili iscjeljivati!Zar se ne bismo trebali prisjetiti da Êe nam biti sueno naisti naËin na koji smo sudili drugima; da smo, moæda, imalimnogo viπe prilika od onih kojima sada sudimo?

Naπa srca moraju biti ispunjena meusobnom njeænoπÊui ljubavlju. Sebe moæemo kritizirati koliko god oπtro æelimo.Onaj tko kritizira druge pokazuje da bi trebao kritizirati upravosamoga sebe. Molite se Bogu da vam pokaæe πto trebate uklonitiiz svojeg karaktera da biste mogli vidjeti Boæje kraljevstvo. ...

Za pobjednike su pripremljene krune. Æelite li ih? HoÊeteli strpljivo trËati utrku? Nemojte pokuπavati pronaÊi neπto πtobiste mogli osuditi kod svojeg bliænjega, veÊ gledajte ravno uIsusa. Gledajte Njegovu neporoËnost, bit Êete oduπevljeni i od-raæavat Êete Njegov lik. (GCB, 23. travnja 1901.)

236

16. kolovoza

Svladajte zavist i ljubomoru“Ne izazivajmo jedan drugoga! Ne zavidimo jedan dru-gomu!” (GalaÊanima 5,26)

Zavist i ljubomora su bolesti koje unose nered u sve Ëo-vjekove sposobnosti. ... Nastale su raju u Sotoninom srcu. ...Oni koji budu sluπali Sotonin glas, klevetat Êe druge, pogre-πno ih predstavljati i falsificirati da bi sebe uzdigli. Ali u Ne-bo neÊe uÊi niπta pogano. Ukoliko se oni koji gaje taj duh nepromijene, nikada neÊe uÊi u njega jer bi kritizirali i sameanele. Oni bi drugima zavidjeli na kruni. Ne bi znali o Ëemubi govorili kad bi im bilo zabranjeno da iznose nesavrπenostii zablude svojih bliænjih.

O, kada bi se takvi promijenili gledajuÊi na Krista! O, kadabi postali krotki i ponizni uËeÊi od Njega. Tada ne bi iπli okolokao Sotonini misionari, izazivali neslogu i otuenost niti biranjavali i komadali karaktere, veÊ bi kao Kristovi misionaribili mirotvorci i lijeËili. Neka se Sveti Duh izlije i neka izagnatu nesvetu strast koja neÊe moÊi preæivjeti na Nebu. Neka umre,neka se razapne! Otvorite srca za Kristove osobine koji je biosvet, bezazlen i nepokvaren. ...

Boæja rijeË nas poziva: “Na kraju, svi budite jednoduπni,puni suosjeÊanja, bratske ljubavi, milosra i poniznosti!” (1.Petrova 3,8) Prava moralna vrijednost ne pokuπava doÊi doizraæaja tako πto Êe misliti i govoriti zlo, πto Êe ruπiti druge.Svaka zavist, svaka ljubomora, svako ogovaranje i nevjera moranestati iz kruga Boæje djece. (RH, 14. rujna 1897.)

Biblija je puna savjeta kojima nas poziva da pokaæemoljubav, strpljenje i poπtovanje svojim rijeËima i ponaπanjem pre-ma drugima. Isusova ljubav u srcu nikada nas neÊe navestina zlobu i zavist. Njeæna biljka ljubavi nalik Kristovoj morase paæljivo njegovati. Ona neÊe rasti ukoliko ne bude njego-vana.

Nebo Êe zapaziti one koji oko sebe πire ozraËje mira i lju-bavi. Takvi Êe primiti svoju nagradu. Oni Êe opstati u velikidan Gospodnji. (MS 26, 1886.)

237

17. kolovoza

Kako da svladamo gnjev?“Tko se teπko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobomvlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Izreke 16,32)

Kako se Sotona raduje kada uspije dovesti duπu do usijanjaizazvanog gnjevom! Pogled, gesta, intonacija, sve to Sotona moæeiskoristiti kao svoju strijelu da bi ranio i zatrovao srce kojese otvorilo da ga primi. (2 SDA BC 1020)

Kada netko jednom da mjesta gnjevljivom duhu, zatrovanje u istoj mjeri kao i Ëovjek koji je prinio Ëaπu svojim usnama.(MS 6, 1893.)

Krist ocjenjuje gnjev kao ubojstvo. ... Razdraæljive rijeËisu kao miris smrti na smrt. Onaj tko ih izgovara ne suraujes Bogom na spasenju svojih bliænjih. Na Nebu je ta pokvarenaporuga stavljena na istu razinu kao i obiËno psovanje. Doklegod se u srcu gaji mrænja, u njemu nema nijedne jote ljubaviprema Bogu. (Letter 102, 1901.)

Kada osjetite da se u vama diæe gnjevan duh, uhvatitese vjerom Ëvrsto za Isusa. Nemojte izgovoriti ni rijeËi. Kadaste gnjevni, opasnost leæi u izgovaranju makar jedne jedinerijeËi, jer Êe iza nje odmah slijediti bujica razdraæljivih rijeËi.... »ovjek koji se predaje ludilu izgovaranja razdraæljivih ri-jeËi daje laæno svjedoËanstvo jer nikada nije prav. On uveÊavasvaku manu koju misli da vidi; odviπe je slijep i nerazumanda bi dopustio da ga netko uvjeri u njegovu ludost. On krπiBoæje zapovijedi i njegova je maπta izopaËena Sotoninim do-πaptavanjima. On ne zna πto Ëini. Slijep i gluh, dopuπta Sotonida preuzme kormilo i da ga vodi tamo gdje njemu odgovara.Vrata su πirom otvorena za zlobu, zavist i sumnjiËenje i jadnaærtva je bespomoÊna da se odupre. ... Meutim, joπ ima nadedok god traje vrijeme milosti, zahvaljujuÊi milosru naπegaGospodina Isusa Krista. ...

“Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljagei mane budete u njegovim oËima u miru!” (2. Petrova 3,14)To je mjerilo koje treba dostiÊi svaki krπÊanin, ne po svojojnepreporoenoj sposobnosti, veÊ zahvaljujuÊi milosti koju mudaje Isus Krist. Borimo se da svladamo svaki grijeh i budimou stanju zaustaviti svaku nestrpljivu, razdraæljivu rijeË.” (Letter38, 1893.)

238

18. kolovoza

Mirisni dodir usluænosti“Na kraju, svi budite jednoduπni, puni suosjeÊanja, brat-ske ljubavi, milosra i poniznosti!” (1. Petrova 3,8)

U ponaπanju prema bliænjima moramo uzeti u obzir dasu oni robovi istih strasti kao i mi, da osjeÊaju iste slabosti ida trpe iste kuπnje. Oni, zajedno s nama, vode borbu u æivotuda odræe svoje poπtenje. ... Istinska krπÊanska usluænost sje-dinjuje i dovrπava pravednost i uËtivost, a ljubav i milost ihnadopunjuju dajuÊi zavrπni najfiniji potez i najprivlaËniji mi-ris karakteru. ...

Abraham je bio pravi gospodin. U svojem æivotu pruæioje najljepπi primjer snage istinske usluænosti. Pogledajte nje-govo ponaπanje prema Lotu! ... Kako je samo ljubazno doËe-kao putnike, Boæje vjesnike, uveo ih u svoj πator i ugostio!Poklonio se pred Hetovim sinovima kada je od njih kupovaoπpilju u kojoj je htio pokopati svoju voljenu Saru. ... Abrahamje dobro znao πto Ëovjek duguje Ëovjeku. ...

Pavao, iako Ëvrst kao stijena kada se radilo o naËelima,uvijek je izraæavao svoju ljubaznost. Bio je gorljiv kada se radiloo vaænim toËkama, ali je bio svjestan znaËenja otmjenosti iljubaznosti koju zahtijeva druπtveni æivot. Boæji Ëovjek nije nat-krilio njega kao Ëovjeka svojeg vremena.

Ali tu je i veÊi od Abrahama i Pavla — Spasitelj svijeta.Njegov æivot je bio izraziti primjer istinske usluænosti. Skoroda je nemoguÊe navesti sve primjere Njegove ljubaznosti, usluæ-nosti, njeæne suÊuti i ljubavi. Kakvim li zrakama mekoÊe i lje-pote Njegova Ëudesna poniznost obasjava cijeli Njegov æivot!On je imao ljubazan pogled i ohrabrujuÊu rijeË za sve umornei iscrpljene od rada. Bio je spreman pomoÊi i najbespomoÊni-jem. (Letter 25, 1870.)

Ljubav, usluænost, prijateljstvo — to nikada nije izgub-ljeno! Kada ljudi budu preobraæeni iz smrtnoga u besmrtno,bit Êe objavljena sva djela posveÊene dobrote koja su uËinili.Ta Êe djela biti saËuvana za cijelu vjeËnost. Nijedno, ma kolikomalo ili jednostavno, nikada neÊe biti zaboravljeno. ZaslugamaKristove uraËunate pravednosti ona Êe saËuvati svoj miris.(Letter 21, 1897.)

239

19. kolovoza

Sustav istinske ljubaznosti“Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, punimilosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je i Bogvama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32)

Mi moramo nauËiti na najbolji moguÊi naËin odgovoriti nanepouzdano ponaπanje drugih. ... Ako ikada sumnjamo da jeneπto zlo, nalazimo se u opasnosti da stvorimo ono u πto smosebi dopustili da posumnjamo. ... Mi ne moæemo prolaziti krozæivot da ponekad neπto ne rani naπe osjeÊaje, da neπto ne stavina ispit naπ temperament, ali kao krπÊani moramo ostati istotako strpljivi, spremni na podnoπenje, skromni i krotki kaoπto æelimo da budu drugi. O, koliko tisuÊa dobrih i usluænihdjela koja primamo ... isparavaju iz sjeÊanja kao rosa na suncu,dok zamiπljene i stvarne povrede ostavljaju dojam koji je skoronemoguÊe izbrisati. Najbolji primjer koji moæemo ostavitidrugima jest da sami budemo pravi i da onda prepustimo se-be, svoj ugled, Bogu i da ne pokazujemo pretjeranu æelju daispravimo svaki pogreπan dojam i da svoj sluËaj prikaæemo uπto povoljnijem svjetlu. ... Zanemarivanje gajenja njeæne ob-zirnosti i snoπljivosti u meusobnim odnosima izaziva podjele,nepovjerenje, ogovaranje i opÊe nejedinstvo. Bog ... nas pozivada odbacimo ovaj veliki grijeh i da se trudimo odgovoriti naKristovu molitvu da Njegovi uËenici budu jedinstveni kao πtoje On jedno sa svojim Ocem. ... Sotona je sebi odredio posebnuzadaÊu da izazove razdor ... tako da svijet bude liπen najmoÊ-nijeg svjedoËanstva koje krπÊani mogu dati da je Bog poslaosvojega Sina na svijet da pomiri uzburkane, ohole, zavidljive,ljubomorne, licemjerne umove. ...

Boæja istina ne bavi se samo zabludama i porocima. ...Njezina je namjera da posveti onoga tko je prima, da oblikujei obnovi cijelog Ëovjeka, iznutra i izvana, uklanjajuÊi oholosti navodeÊi srce da bude ljubazno, ponizno i prijateljski raspo-loæeno. Da, Kristova poboænost je sustav istinske ljubaznostii njezina Êe pobjeda biti potpuna kada svijet bude mogao gle-dati one koji tvrde da su poboæni da nastupaju kao jedinstve-na fronta, kao vjernike koji pokazuju stalnu njeænost osjeÊajai ljubaznost ponaπanja i iskreno poπtuju ugled svojih bliænjih.(Letter 25, 1870.)

240

20. kolovoza

Neodoljiv utjecaj“Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, svetii ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost,krotkost i strpljivost!” (Koloπanima 3,12)

Ljubazne rijeËi, ljubazan pogled i radostan izraz lica okru-æuju krπÊanina ozraËjem draæesti koja njegov utjecaj Ëini sko-ro neodoljivim. To je naËin da se stekne poπtovanje, da se proπitipodruËje korisnosti, naËin koji skoro niπta ne stoji. Kristovavjera u srcu Ëini da rijeËi koje on izgovara budu njeæne i izrazljubazan, Ëak i prema onima koji se bave najskromnijim po-slovima u æivotu. BuËan, sitniËav, bahat Ëovjek nije krπÊaninjer biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu. ...

Onaj tko se napaja Kristovim duhom uËinit Êe da on teËeiz njega u obliku ljubaznih rijeËi i uËtivog ponaπanja. Plan spa-senja treba omekπati sve πto je grubo i oπtro u temperamen-tu, izgladiti sve πto je hrapavo ili neuglaeno u ponaπanju.Vanjska promjena svjedoËit Êe o unutarnjoj promjeni. IstinaposveÊuje i oplemenjuje. Kada se primi u srce, ona djeluje skri-venom snagom preobraæavajuÊi onoga tko ju je prihvatio. Alioni koji ispovijedaju istinu dok su istodobno grubi, kiseli, ineljubazni u rijeËima i ponaπanju, nisu niπta nauËili od Isu-sa; sve te pojave svjedoËe da su i dalje sluge Zloga. Nitko nemoæe biti krπÊanin bez Kristovog duha, pokazivanja krotko-sti, njeænosti i profinjenosti u ponaπanju. ...

UËtiv, ljubazan, dobro odgojen krπÊanin imat Êe utjecaj zaBoga i za Njegovu istinu, a drukËije i ne moæe biti. Svjetlodobiveno s Neba, πirit Êe svoje blistave zrake preko njega naputove njegovih bliænjih. ... RijeËi koje izgovaramo i naπe sva-kidaπnje ponaπanje sliËno je plodu koji raste na drvetu. Uko-liko je plod kiseo i neukusan, korijenje toga drveta ne crpihranu iz pravog izvora. Ako su naπe sklonosti dovedene u sklads naπim Spasiteljem, ako je naπ karakter krotak i ponizan,pokazujemo da je naπ æivot sakriven s Kristom u Bogu i daÊemo iza sebe ostaviti svijetli trag. ... Oni koji nas gledajuprepoznat Êe da smo bili s Isusom i da smo uËili od Njega.(RH, 1. rujna 1885.)

241

21. kolovoza

Gajiti Kristov duh“Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte meu-sobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor. Kaoπto je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëinite ivi!” (Koloπanima 3,13)

U ovom svijetu mi se moramo susretati s osobama raznihmentaliteta i raznih temperamenata, ali trebamo imati na umuda se oni ne razlikuju od vas niπta viπe nego πto se vi razlikujeteod njih. ... Zato moramo njegovati obzirnost, strpljivost, njeæ-nost, dobrotu i ljubav i biti povezani s njima vezama ljudskogbratstva.

Neka dragi Spasitelj bude dobrodoπao gost u vaπem srcu.Ako Krist nastava u vaπem srcu, pokazivat Êete Krista svojimrijeËima, na vaπim Êe ustima biti napisan zakon ljubavi i imatÊete mir u svojoj duπi. I tada Êe mir biti oko vas i vi Êetepjevati pjesmu Bogu u svojem srcu. (Letter 64, 1888.)

Blagoslov poËiva na onima koji grade mir. ... O, kada bime Bog nadahnuo svojim Svetim Duhom da uvijek budem onoπto Isus naziva mirotvorcem! Ne volim ozraËje sukoba i sva-e. Voljela bih da mogu izgovoriti rijeËi molitve: “Oprosti namnaπe prijestupe kao πto i mi opraπtamo onima koji prestupa-ju protiv nas!” O, kako bismo mogli izgovarati rijeËi ove molitvei biti nespremni da oprostimo? ...

Osuivati svoju braÊu, dopustiti sebi da prema njima gajimoneprijateljske osjeÊaje, Ëak i onda kada mislimo da se nisuponaπali sasvim ispravno prema nama, neÊe donijeti nikakavblagoslov naπem srcu i neÊe uopÊe pomoÊi da se problem rije-πi. Ja se ne usuujem dopustiti svojim osjeÊajima da prekapajupo mojim tegobama, da stalno iznova priËam o njima i da bo-ravim u ozraËju nepovjerenja, neprijateljstva i podjela. ...

Ima svjetla u hodanju za Isusom, u razgovoru o Njemu,u voljenju Isusa i ja neÊu dopustiti svojem umu da razmiπljaili govori loπe o mojoj braÊi. Isus je rekao: “Zaista, kaæem vam,meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanjebraÊe.” (Matej 25,40) Ne æelim osjeÊati neljubaznost ili mræ-nju ni prema kome, ne æelim biti opadaË svoje braÊe! SotonaÊe pokuπati pokrenuti moj um da to Ëinim, ali ja ne æelim. JaÊu gajiti Isusov duh opraπtanja! (Letter 74, 1888.)

242

22. kolovoza

Ne daj se lako izazvati“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne za-vidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traæisvoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo.” (1. Korin-Êanima 13,4.5)

Mnogi imaju neku uvijek æivu, neposveÊenu osjetljivost kojaih neprestano dræi na oprezu da paze na svaku rijeË, svakipogled ili svako djelo koje bi mogli objasniti kao nedostatakpoπtovanja ili razumijevanja. Sve to se mora pobijediti! Svatkotreba iÊi naprijed u Boæjem strahu ponaπajuÊi se na najboljimoguÊi naËin, ne dopuπtajuÊi sebi da ga zbuni pohvala ili uvri-jedi kritika, sluæeÊi Bogu vatreno, trudeÊi se da protumaËi nanajbolji moguÊi naËin sve πto mu kod bliænjih izgleda uvred-ljivo.

Svakako da moæemo oËekivati da o nama kruæe laæne gla-sine, ali ako budemo iπli pravim putem, ako ostanemo ravno-duπni prema takvim glasinama, i drugi Êe biti ravnoduπni. Pre-pustimo Bogu brigu o naπem ugledu. ... Klevetu moæemo odbacitisvojim naËinom æivota, a ne rijeËima prosvjeda. Neka naπa naj-veÊa briga bude da æivimo u strahu Boæjem i da svojim pona-πanjem pokaæemo da su te glasine neistinite. Nitko ne moæepovrijediti naπ karakter toliko koliko mi sami. Samo slabo dr-veÊe i napukle kuÊe treba stalno podupirati. Kada se osjetimoponukani da zaπtitimo svoj ugled od vanjskih napada, ostav-ljamo dojam da nismo bez mane pred Bogom i da nam je zatopotrebna stalna pomoÊ. (3 SDA BC 1160,1161)

Nije dostojno onih zbog Ëijih je propusta i pokvarenostiIsus morao toliko podnositi da ikada obraÊaju pozornost naomalovaæavanje ili neke stvarne ili izmiπljene uvrede. ... Srceispunjeno onom ljubavlju koja ne misli o zlu neÊe biti stalnona oprezu da zapazi neljubaznosti i uvrede koje su mu, moæda,upuÊene. Boæja je volja da im Njegova ljubav zatvori oËi, uπii srce prema svim tim provokacijama i prema svim prijedlozimakoje im Sotona nudi. Ima nekog plemenitog dostojanstva u mirus kojim se napadnuti suoËava sa zlim glasinama ili uvreda-ma. Biti gospodar svojeg duha znaËi biti snaæniji od kraljevaili osvajaËa. (3 SDA BC 1160)

243

23. kolovoza

Je li vas religija uËinila boljim?“Vladajte se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëemuvas sada kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela,kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan pohoe-nja!” (1. Petrova 2,12)

Sve ono πto smo u srcu otkrit Êe se u karakteru i imatÊe utjecaja na sve s kojima se druæimo. Naπe rijeËi i djela jesumiris æivota na æivot ili miris smrti na smrt. Na sudu Êemose naÊi licem u lice s onima kojima smo pomogli na pravim,sigurnim putovima svojim izabranim rijeËima i savjetom ukolikosmo odræavali svakidaπnju vezu s Bogom i imali æivi, trajniinteres za spaπavanje duπa svojih bliænjih. (Nedatirani MS 73)

KrπÊanin se ne smije zadovoljiti time da bude samo aktivankao poslovni Ëovjek. On ne smije biti toliko obuzet svjetov-nim poslovima da jedva nalazi nekoliko slobodnih trenutakaili misli za rekreaciju ili za prijateljstvo, da Ëini dobro drugima,za njegovanje svojeg uma ili za dobro svoje duπe. Energija imarljivost u poslovima svakako su pohvalne osobine, ali nasne smiju navesti da zanemarimo ljubav prema Bogu i Ëovjeku,πto Biblija od nas zahtijeva. ...

Naπe ponaπanje u svjetovnim pitanjima, naπi meusobniodnosi, pomno i strogo se prouËavaju. Ono πto kaæemo u crkvinema tako ozbiljne posljedice kao naπe ponaπanje u obitelj-skom krugu ili meu naπim susjedima. Ljubazne rijeËi, pro-miπljena djela, istinska uËtivost i gostoljubivost imat Êe trajanutjecaj u korist krπÊanske vjere.

Neka se ni o kome meu nama ne izreËe svjedoËanstvo:“Vjera ga nije naËinila boljim Ëovjekom. On isto toliko ugaasebi, isto je tako svjetovan i prepreden u trgovini kao πto jeuvijek bio!” Svi koji donose takve rodove, rasipaju ono πto jeKristovo, umjesto da prikupljaju zajedno s Njime. Oni stavljajuprepreke na put onih koje bi svojim dosljednim ponaπanjemmogli zadobiti za Krista. Naπa je krπÊanska duænost da pruæimosvijetu neoborive dokaze da poπtujemo veliku zapovijed: “Ljubibliænjega svojega kao sebe samoga!” — koja ima isti sadræajkao i zlatno pravilo naπega Spasitelja: “©to god æelite da ljudiËine vama, Ëinite i vi njima!” (ST, 12. sijeËnja 1882.)

244

24. kolovoza

Kako da budemo zadovoljni“Uistinu, vjera je velik izvor dobitka ako je duh zado-voljan s onim πto ima.” (1. Timoteju 6,6)

NeporoËna vjera donosi mir, sreÊu i zadovoljstvo; poboænostje korisna u ovom æivotu i u onom koji Êe doÊi. (Letter 1b, 1873.)

Greπan je nemir i nezadovoljstvo koje nalazi svoj izraz uogorËenju i prigovorima, a hvale je vrijedno nezadovoljstvo sa-mim sobom koje nas navodi na ozbiljnije napore da razvijemosvoj um i osposobimo ga za πire podruËje korisnog djelovanja.Takvo nezadovoljstvo ne zavrπava u razoËaranju, veÊ u prikup-ljanju snaga za uzviπenija i πira podruËja korisnosti. Samo,uvijek budimo uravnoteæeni Ëvrstim vjerskim naËelima, Ëuvajmoosjetljivu savjest uvijek imajuÊi strah Boæji pred sobom, i sva-kako Êemo se uspjeti bolje osposobiti za koristan æivot. (Letter16, 1872.)

Mi se spremamo za svijet koji Êe doÊi. Tako je jadno kadanetko æivi nasumiËnim, besciljnim æivotom. Mi trebamo imatineki cilj u æivotu — æivjeti sa svrhom. Neka nam svima Bogpomogne da budemo poærtvovni, da se manje bavimo sobom,da viπe zaboravljamo na sebe i svoje probitke, da Ëinimo dobro,ne zbog Ëasti koju bismo dobili ovdje, veÊ zato πto je to ciljnaπeg æivota i u skladu je s ciljem naπeg postojanja. Neka senaπa svakidaπnja molitva uzdiæe Bogu da nas saËuva od sebiË-nosti. ... Vidjela sam da oni koji æive sa svrhom trudeÊi se dabudu na blagoslov svojim bliænjima i na Ëast i slavu svojemOtkupitelju, spadaju meu one koji su istinski sretni na Zemlji,dok Êe oni koji su nemirni, nezadovoljni, koji traæe ovo i probajuono nadajuÊi se da Êe naÊi sreÊu, uvijek prigovarati i biti razo-Ëarani. Takvima uvijek neπto nedostaje i nikada nisu zadovoljnijer æive samo za sebe. Neka naπ cilj bude da Ëinimo dobro,da svoju ulogu u æivotu vjerno odigramo. (Letter 17, 1872.)

Budimo æeljni i trudimo se rasti u milosti nastojeÊi dasteknemo odreenije i dublje razumijevanje Boæje volje o sebii nagradu koja nam se nudi. Samo Êe krπÊansko savrπenstvosteÊi neokaljanu odjeÊu karaktera koji Êe nam dati pravo dastojimo pred Boæjim prijestoljem u mnoπtvu koje je oprano Kri-stovom krvlju, noseÊi palmine granËice vjeËne pobjede i vjeË-nog trijumfa. (Letter 16, 1872.)

245

25. kolovoza

Pazite na svoje korake“Pazi na stazu kojom kroËiπ, i neka ti svi putovi budupouzdani.” (Izreke 4,26)

Apostol kaæe: “I staze poravnite nogama svojim, da ne svrneπto je hromo, nego joπ da se iscijeli.” (Hebrejima 12,13 — DK)Put koji vodi daleko od Boga, daleko od Njegovog svetog, sa-vrπenog mjerila pravednosti, uvijek je vijugav i opasan. ... Alimnogi su proπli tim putem prijestupa. U mnogo sluËajeva nisuse snaπli dobro u djetinjstvu i u mladosti i samo su nastaviliiÊi pogreπnim putem cijelog æivota. Ne samo da su bili dalekood pravoga puta, veÊ su svojim primjerom i druge povukli spravog, ravnog puta i naveli ih da uËine kobnu pogreπku. ...

Mi ne moæemo uvijek shvatiti moÊ primjera. Dolazimo udodir s drugima. SusreÊemo osobe koje su zalutale, koje Ëinezlo na razne naËine; one nam moæda izgledaju neprihvatljive,raspaljive, strastvene, diktatorski raspoloæene. Kada se bavi-mo ovakvim ljudima, moramo biti strpljivi, suzdræljivi, ljuba-zni i blagi. Sotona djeluje preko njih da izazove i salijeÊe kakone bismo zadræali ugodno i dobro raspoloæenje. Svi se mi mo-ramo suoËavati s nevoljama i mukama jer se nalazimo u svijetupunom briga, strahovanja i razoËaranja. Ali te stalne smetnjemoramo susretati u Kristovom duhu. ZahvaljujuÊi milosti,moæemo se uzdiÊi iznad okolnosti, saËuvati smirenost i stalo-æenost duha usred razdraæenosti i briga svakidaπnjeg æivota.I na taj Êemo naËin Krista predstavljati pred svijetom. ...

Odanost Bogu mora postati æivo, praktiËno pitanje; neteorija o kojoj se samo razgovara, veÊ naËelo utkano u cjelo-kupno naπe iskustvo. Naπe svjetlo treba tako sjati pred drugimada i oni, vidjevπi naπa dobra djela, slave Oca naπega koji jena nebesima. Trebali bismo stalno upuÊivati hvalu Onome kojinas je izveo iz tame u svoje Ëudesno svjetlo. Ako je u naπojduπi nebesko svjetlo, ono Êe obasjavati sve koji su oko nas.Æeljela bih da svi ovo znaËajno pitanje sagledaju u pravomsvjetlu. Tada svakako ne bilo takve nepromiπljenosti u rijeËi-ma i djelima, tako bezbriænog, nemarnog, nepoboænog pona-πanja. (ST, 1. sijeËnja 1885.)

246

26. kolovoza

Razvijanje navika i karaktera“Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.”(Izreke 4,14)

Malo je onih koji shvaÊaju moÊ navike. Nadahnuta RijeËpita: “Moæe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopardkrzno svoje?” (Jeremija 13,23) Ovo je sveËana izjava. ... Aliima utjehe i ohrabrenja u pomisli da je onda, ako zle navikemogu steÊi takvu moÊ da ih je skoro nemoguÊe ponovno us-mjeriti u pravilnom smjeru, i snaga dobrih navika isto takovelika. Rezultati rada svakoga dana, bilo da nas uzdiæu naskali moralnih vrijednosti ili nas obaraju i guraju u propast,stoje uvijek pod utjecajem onoga πto se dogaalo u danimakoji su im prethodili. Poraz danas priprema put za joπ veÊiporaz sutra; pobjeda danas osigurava lakπu pobjedu sutra. Pre-ma tome, s kakvom ozbiljnoπÊu trebamo stvarati pozitivne ivaljane navike i karakter koji se danas oblikuje u nama. ...

Mladi prijatelji, Ëuvajte svoje noge od svih zlih putova.... Ljudi mogu nauËiti Ëiniti dobro. Kao Daniel, mogu imati usvojem srcu nebesku namjeru da ne ukaljaju ni svoju duπuni svoje tijelo, bez obzira na pokvarenost i dubinu pada svojegvremena. Bog je Danielu dao “znanje i razumijevanje svih knjigai mudrosti” (Daniel 1,17). Boæji blagoslovi prate Ëovjeka kojiulaæe svoj ljudski napor u skladu s Boæjom voljom. Ista pomoÊbit Êe i sada ukazana svakome tko krene istim putem i, imajuÊiBoæju slavu pred oËima, pokazuje suzdræljivost i samosvlada-vanje. Izmeu njega i onih koji popuπtaju sebi vidjet Êe se istarazlika kao πto se vidjela izmeu Daniela i njegovih drugovai drugih mladiÊa na kraljevom dvoru. Vidjet Êe se jasan po-gled i smiren izraz, Ëvrst korak, snaga i æivahnost uma, oπtrorazumijevanje duhovne istine. (ST, 1. sijeËnja 1885.)

Imajmo na umu da karakter nije posljedica sluËaja, veÊda se on oblikuje iz dana u dan ili za dobro ili za zlo. Velikaje vaænost ovog rada na oblikovanju karaktera jer je dalekoseæanpo svojim posljedicama. Mi smo graditelji i za vrijeme i zavjeËnost. (ST, 1. sijeËnja 1885.)

247

27. kolovoza

Blagoslovi su πiroki kao svjetlo sunca“Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji Ëinida njegovo sunce izlazi nad zlima i nad dobrima, i dakiπa pada pravednima i nepravednima.” (Matej 5,45)

Ja vidim providnost u svim Boæjim djelima. ... Oblaci ikiπa, ali i blistavo svjetlo Sunca, imaju svoju zadaÊu u blago-slivljanju Ëovjeka. Bog prirode toËno zna πto nam je potrebnoi On ide pravo naprijed πaljuÊi blagoslove pravednima i ne-pravednima. Toliko sam zahvalna Bogu πto ograniËeni umovinemaju vlast da odreuju πto Êe se dogaati. Kakve bi se me-usobno nepomirljive æelje mogle pojaviti! (MS 54, 1886.)

Postoji neka uskogrudnost ljudskih shvaÊanja koja sramotiBoga. Neka oni koji Krista smatraju svojim Spasiteljem nikadane misle da je Boæja milost ograniËena na njih i na nekoli-cinu onih za koje su oni zainteresirani. Boæja ljubav i milostnamijenjene su svima. Prikupljajmo boæanske dokaze Njego-ve naklonosti i uzvraÊajmo Mu hvalom i zahvalnoπÊu za svuNjegovu dobrotu koju izlijeva na nas, ali ne zato da bismo jenagomilavali, veÊ dijelili usput i drugima. ... Bog oËekuje dasvi koji uæivaju Njegovu milost πire tu milost isto onako πiro-kogrudno kao πto Krist izlijeva svoju milost. I kao πto Sunceobasjava i pravedne i nepravedne, tako i Sunce Pravednostiπiri svjetlo po cijelome svijetu. (MS 31, 1911.)

Boæji blagoslovi, sunËevo svjetlo i kiπa, vruÊina i hladnoÊai svaki drugi blagoslov prirode, dani su cijelome svijetu. Ni-tko ne smije sebe smatrati izuzetnim i posebnim. “Ja sam svjetlosvijeta” (Ivan 8,12) — kazao je Krist. Svjetlo je blagoslov, sveopÊiblagoslov, koji izlijeva svoja blaga na svijet, nezahvalan, nesvet,izopaËen. Gospodin Isus doπao je poruπiti svaki zid razdvaja-nja i otvoriti svaki zid u hramu u kojemu Gospodin stanujeda svako uho moæe Ëuti, svako oko vidjeti, svaka æedna duπapiti vodu æivota zabadava. (MS 168, 1898.)

Gospodin rasipa blagoslove uzduæ svih naπih putova. ...Mi moæemo plakati i jecati, æaliti se i spoticati na svakom ko-raku, ili moæemo prikupljati dragocjeno, mirisno cvijeÊe i rado-vati se u Gospodinu zbog Njegove dobrote da je naπ put pre-ma Nebu uËinio tako ugodnim. (Letter 27, 1886.)

248

28. kolovoza

ProuËavajmo Kristov karakter“NeÊu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovije-di tvoje.” (Psalam 119,6)

U ovom svijetu moæemo postati beznadno zbunjeni, a toSotona æeli, ukoliko nastavimo gledati na ono πto nas zbunju-je; jer baveÊi se time, razgovarajuÊi o tome, postajemo obes-hrabreni. KritizirajuÊi druge πto su propustili pokazati ljubav,mi Êemo uniπtiti dragocjenu biljku ljubavi u svojem srcu. Dali sami cijenimo i osjeÊamo toplinu ljubavi koju je Krist pokazaou svojem æivotu? Onda je naπa duænost da tu ljubav pokaæe-mo svijetu. Nemojmo imati hrabrosti da se bavimo grijesimakoje drugi Ëine, da ih promatramo i razgovaramo o njima. ...

Vi moæete stvoriti neki nestvarni svijet u svojim mislima,zamiπljati idealnu crkvu u kojoj sotonske kuπnje nikoga ne na-vode na zlo; ali to savrπenstvo Êe postojati samo u vaπoj maπti.Ovaj svijet je greπan, a Crkva je prikazana kao njiva na kojojrastu zajedno i korov i pπenica. Oni trebaju rasti zajedno svedo æetve. Nije naπ posao da iskorjenjujemo korov u skladu sljudskom mudroπÊu da ne bismo, po Sotoninim prijedlozima,iskorijenili i pπenicu. ...

Nitko ne bi smio gubiti dragocjene trenutke svojega kratkogæivota trudeÊi se da ocijeni nesavrπenost takozvanih krπÊana.Nitko meu nama nema vremena da to Ëini. Ukoliko jasnosagledamo kakav karakter krπÊani trebaju oblikovati, pa ondaipak vidimo u drugima neπto nespojivo s takvim karakterom,donesimo odluku da Êemo se Ëvrsto oduprijeti neprijatelju ko-ji nas kuπa da se ponaπamo na nedosljedan naËin i kaæimo:“NeÊu niπta uËiniti da me se Krist postidi. Joπ Êu revnije pro-uËavati Kristov karakter u kojemu nije bilo nesavrπenosti, se-biËnosti, nikakve mane ni nedostatka, nikakvog zla, koji nijeæivio da bi zadovoljio i proslavio sebe, veÊ da proslavi Boga ispasi greπno ËovjeËanstvo. NeÊu se povoditi za nesavrπenimkarakterom tih nedosljednih krπÊana, pogreπke koje oni ËineneÊe me navesti da budem sliËan njima. Okrenut Êu se dra-gom Spasitelju kako bih mogao biti sliËan Njemu.” (Letter 63,1893.)

249

29. kolovoza

MoÊna tvrava istine“Njima je Bog htio saopÊiti kako je bogata slava ove Tajnemeu poganima koja glasi: Krist, nada slave, jest me-u vama.” (Koloπanima 1,27)

Imam stalnu æelju da se u meni oblikuje Krist, nada sla-ve. »eznem da se svakoga dana uljepπavam krotkoπÊu i njeæ-noπÊu Isusa Krista rastuÊi u milosti i spoznaji sve do punevisine rasta muπkaraca i æena u Kristu Isusu. MiloπÊu kojami je dana u Isusu Kristu, kao jedinka moram odræavati svojuduπu u dobrom zdravlju tako πto Êu je stavljati na raspolaganjekao kanal kojim Êe Njegova milost, Njegova ljubav, Njegovostrpljenje, Njegova krotkost, poteÊi u svijet. To je moja duæ-nost kao i duænost svakog vjernika Crkve koji tvrdi da je sini kÊi Boæja.

Gospodin Isus Krist uËinio je svoju Crkvu Ëuvarem sveteistine. On je njoj dao posao da ostvari Njegove namjere i pla-nove da spasi duπe prema kojima je pokazao takvo zanima-nje, takvu neizmjernu ljubav. Kao Sunce u odnosu na naπ svijet,On se uzdiæe iznad moralne tame — kao Sunce Pravednosti.Kazao je o samome sebi: “Ja sam svjetlo svijeta.” (Ivan 8,12)Svojim sljedbenicima je poruËio: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej5,14) ... OdraæavajuÊi Isusa Krista ljepotom i svetoπÊu svoje-ga karaktera, svojim neprestanim samoodricanjem i odvaja-njem od svih idola, malih i velikih, pokazuju da su uËili uKristovoj πkoli. U njima neprestano jaËa duh ljubavi i podno-πenja, krotkosti i njeænosti i oni stoje kao Kristovi predstav-nici, kao gledanje svijetu, anelima i ljudima. ...

HodajuÊi i radeÊi u svijetu, ali ne buduÊi od svijeta, onisvojim karakterom usliπavaju Kristovu molitvu: “Ne molim teda ih digneπ sa svijeta, veÊ da ih oËuvaπ od Zloga.” (Ivan 17,15)Oni trebaju stajati kao moÊna tvra istine, a njihovo svjetlotreba dopirati daleko kroz moralnu tamu svijeta. Gospodin imaporuku koju trebaju objaviti straæari na zidinama Siona. Nji-hova truba ne smije davati nejasan zvuk. (MS 53, 1890.)

250

30. kolovoza

Kako trebamo gledati na stvari“Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno, πto jepravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobruglasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka budesadræaj vaπih misli!” (Filipljanima 4,8)

Sve dok Sotona bude imao moÊ da radi na ljudskom umukoji se nije zaπtitio barikadom Svetoga Duha, postojat Êe oπtari ozbiljan sukob izmeu dobra i zla i zlo Êe se pokazivati Ëaki meu onima koji tvrde da su Boæja djeca. ...

Nema nikakvog razloga da svoje oËi usmjeravamo premazlu, da se æalostimo i tuæimo, da gubimo dragocjeno vrijeme iprilike plaËuÊi nad pogreπkama drugih. ... Zar ne bi bilo mnogougodnije Bogu kad bismo zauzeli nepristrano glediπte da vidimokoliko duπa sluæi Bogu i odupire se kuπnjama, koliko Ga slavii hvali svojim talentima sredstava i uma? Zar ne bi bilo dalekobolje kad bismo razmiπljali o prekrasnoj, Ëudesnoj Boæju silikoja se pokazuje u promjeni jadnih, iskvarenih greπnika kojisu tako puni moralne prljavπtine da postaju sliËni Kristu posvojem karakteru? ...

Odvratimo svoje oËi od promatranja nesavrπenosti onih kojisu u Crkvi i koji joπ nisu sliËni Kristu. Mi neÊemo biti pozva-ni na odgovornost zato πto oni koji izgovaraju tako visoka pri-znanja vjere nemaju odgovarajuÊe vrline. Zahvaljujmo Boguπto nam je dao prednost da odvratimo svoje oËi od tih nesa-vrπenih krπÊana i da gledamo na one koji su istinski odaniBogu, koji su izvrπitelji RijeËi, koji i æivotom i karakterom oËi-tuju Boæje obliËje. A iznad svega zahvalimo Bogu πto nam jedao prednost da gledamo na Krista, svoj savrπeni Uzor. ...

Sve πto nas izaziva da gledamo slabosti ljudske naravi,treba nam po Gospodnjoj namjeri pomoÊi da gledamo na Nje-ga, da se ni u kojem sluËaju ne oslonimo na Ëovjeka niti datijelo prihvatimo kao oslonac. ... Mi se mijenjamo i poprimamoobliËje onoga πto promatramo. Kako je onda vaæno da otvorimosvoje srce za ono πto je istinito, dobro i ugledno. (Letter 63,1893.)

251

31. kolovoza

Uzdignimo mjerila“Proite, proite kroz vrata, poravnajte put narodu! Na-sipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje, podig-nite stijeg narodima!” (Izaija 62,10)

Boæja rijeË ne objavljuje samo visoka naËela istine i duænostikoja trebaju usmjeravati naπ æivot, veÊ iznosi za naπe ohrabrenjeproπlost mnogih koji su primjenjivali ta naËela. ... Osim jednogsavrπenog Uzora, na svetim stranicama nije opisan nijedankarakter koji bi bio toliko dostojan oponaπanja kao karakterproroka Daniela. Izloæen u mladosti svim kuπnjama kraljevogdvora, on je postao Ëovjek nepokolebljivog poπtenja i vatreneodanosti Bogu. Bio je izloæen okrutnim kuπnjama Sotone, alise njegov karakter nije pokolebao niti se njegov smjer promi-jenio. On je ostao Ëvrst tamo gdje bi mnogi pali; bio je odanistini tamo gdje bi je mnogi odbacili; bio je snaæan tamo gdjebi mnogi bili slabi. Daniel je bio dostojanstveni cedar s Liba-nona. ... O kada bi vjera, poπtenje i odanost proroka Danielaæivjeli u srcima Boæjeg naroda danas! Nikada te plemenite oso-bine nisu svijetu bile potrebnije nego danas. ...

U izvjeπtajima o onima koji su radili i stradali za Isusovoime nema nijednog imena koje blista sjajnijim i Ëistijim svjetlomili blistavijim sjajem od imena Pavla, apostola neznaboæaca.Isusova ljubav, koja je blistala u njegovom srcu, Ëinila je dazaboravlja na sebe, da se odreËe sebe. On je vidio uskrslogKrista i Spasiteljev lik se utisnuo u njegovu duπu i blistao unjegovom æivotu. Vjerom, hrabroπÊu i Ëvrstinom, osobinama kojenisu uzmicale pred opasnostima niti se zaustavljale pred pre-prekama, on se probijao iz zemlje u zemlju da proπiri znanjeo kriæu. ...

Da li i oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici na istinaËin objavljuju naËela svoje vjere? Gdje su duboka, æiva, svetaiskustva kojih se Boæji ljudi trebaju sjeÊati? Je li se snizilomjerilo krπÊanstva? ... Ne; mjerilo ostaje upravo tamo gdje gaje Gospodin postavio. Sveti ljudi iz proπlih vremena morali suse odreÊi svega radi Krista, gajiti Njegov duh, slijediti Nje-gov primjer. Niπta manje od toga Bog neÊe ni sada prihvatiti.... Kada budemo pozvani da se odreknemo svega radi Krista,tko Êe poloæiti taj ispit? (RH, 7. studenoga 1882.)

252

1. rujna

Podsjetnici na naπ nebeski dom“Ti si, Jahve, jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad ne-besima, i vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj, morai πto je u njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske se nebesketebi klanjaju.” (Nehemija 9,6)

Postoji neka ljepota u straπnom veliËanstvu doline, u dosto-janstvenim, masivnim rascijepljenim stijenama; postoji nekaveliËina u moÊnim planinama koje izgledaju kao da su doprledo neba. Tu je i ponosno drveÊe sa svojim tako njeæno obliko-vanim liπÊem, vlati trave, otvoreni pupoljak i rascvjetani cvijet,praπumsko drveÊe i svaki æivi stvor. Sve to ukazuje na umvelikoga i æivoga Boga. Svaka sposobnost naπeg biÊa svjedoËida postoji taj æivi Bog; i iz otvorene knjige prirode mi moæemoizvlaËiti najdragocjenije pouke o Gospodinu Bogu nebeskom.

Ovakvo prouËavanje razvija um, uzdiæe ga i oplemenjuje,tako da teæi za joπ veÊom spoznajom o Bogu i o Njegovom veli-Ëanstvu. U naπim srcima javlja se osjeÊaj ne samo oboæava-nja i strahopoπtovanja, veÊ i ljubavi, vjere, povjerenja i potpunogoslanjanja na Onoga koji je Davalac svakoga dobra. I dok gle-dam sva Njegova Ëudesna djela i vidim dokaze Njegove moÊi,i nehotice se pitam: “Pa πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sinËovjeËji te ga pohodiπ?” (Psalam 8,5)

Sva veliËina i slava ovih prekrasnih djela u Boæjoj kuÊimoæe se dostojno ocijeniti samo ako se u mislima poveæemo sBogom i buduÊim blistavim domom koji On priprema onimakoji Ga ljube. ... Dok slobodno priËamo o drugim zemljama,zaπto smo tako suzdræani kada je rijeË o nebeskoj zemlji i kuÊikoja nije zidana ljudskim rukama, o vjeËnoj kuÊi na nebesima?Ova nebeska zemlja znaËi nam daleko viπe od bilo koje drugezemlje na kugli zemaljskoj, i upravo zato bismo morali raz-miπljati i govoriti mnogo viπe o toj boljoj — nebeskoj — zemlji.I zaπto ne bismo razgovarali mnogo ozbiljnije, s mislima kojesu usmjerene prema Nebu, o Boæjim darovima u prirodi? Onje sve to naËinio i æeli da Ga vidimo u svim Njegovim djelimastvaranja. Sve πto je stvoreno treba zadræati Boga u naπemsjeÊanju, uzdiÊi naπe srce od svega πto je puteno i povezatiga vezom ljubavi i zahvalnosti s naπim Stvoriteljem. (MS 62,1886.)

253

2. rujna

Priroda govori o Bogu“Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvo-jim, o djelima ruku tvojih razmiπljam. Ruke svoje za to-bom pruæam, duπa moja ko suha zemlja za tobom æea.”(Psalam 143,5.6)

Promatrali smo dostojanstvene, stepenaste planine u njiho-voj veliËanstvenoj ljepoti, s kamenim grudobranima koji pod-sjeÊaju na velike stare dvorce. One nam govore o razornomBoæjem gnjevu kada ustane u obranu svojeg pogaæenog Zako-na jer su se uzdigle kao posljedica olujnih grËenja tijekom po-topa. One su sliËne moÊnim valovima koji su se zaustavili ponaredbi Boæjega glasa. ... Ove visoke planine ... i bogatstvonjihovih rudnika pripadaju Bogu; Njegove su i dubine zemalj-ske.

Ukoliko æelite vidjeti dokaze da postoji Bog, pogledajte okosebe ma gdje da se nalazite. On se obraÊa vaπim osjetilima iutjeËe na vaπu duπu preko svojim stvorenih djela. Neka vaπesrce primi te dojmove i priroda Êe vam postati sliËna otvorenojknjizi, ona Êe vas uËiti boæanskoj istini preko poznatih djela.Ponosito drveÊe neÊete viπe promatrati ravnoduπno. Svaki otvo-reni cvijet, svaki list sa svojim njeænim æilama svjedoËit Êevam o beskrajnoj vjeπtini velikog Umjetnika. Masivne stijenei visoke planine koje se podiæu u daljini nisu posljedice sluËaja.One tiho govore o Onome koji sjedi na prijestolju svemira, viso-kom i uzviπenom. “Poznata su Bogu sva djela Njegova od po-stanka svijeta.” Savrπeni su svi Njegovi planovi. Na kakvo binas strahopoπtovanje i na kakvu poboænost trebalo nadahnu-ti Njegovo ime! ...

Sam Bog je VjeËna Stijena, utoËiπte svojem narodu, zaklonod oluje, sjenka pred æestokom vruÊinom. On nam je dao svojaobeÊanja koja su ËvrπÊa i postojanija od kamenih visina, odvjeËnih gora. Planine Êe nestati, gore Êe se ukloniti, ali Njegoveljubaznosti neÊe nestati niti Êe se Njegov savez milosti uzetiod onih koji su se vjerom oslonili na Njega. Kad bismo od Bogatraæili pomoÊ isto tako uporno kao πto te kamenite, gole planinestreme prema nebu iznad sebe, nikada ne bismo izgubili vjeruu Njega niti svoju odanost Njegovom svetom Zakonu. (RH, 24.veljaËe 1885.)

254

3. rujna

©kola uma i morala“Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmuJanjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bo-æe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kraljunaroda!’” (Otkrivenje 15,3)

Veliki Graditelj tako je oblikovao i uredio prizore u pri-rodi da imaju znaËajan utjecaj na Ëovjekov intelektualni i mo-ralni lik. Oni trebaju biti Boæja πkola za obrazovanje uma imorala. Oni trebaju pruæiti umu πiroko polje za prouËavanjeveliËanstvenih djela Beskrajnoga. Stijene spadaju meu bla-ga ove Zemlje jer sadræe riznice mudrosti i znanja. U stijena-ma i planinama zapisani su dokazi da je Bog uniπtio zle ljudesa Zemlje potopom. (MS 73, 1886.)

Ljudi smatraju da su mudriji od Boga, odviπe mudri dabi bili posluπni uredbama i zakonima Gospodnjim. BogatstvaZemlje koja im je Bog stavio na raspolaganje nisu ih navelana posluπnost, veÊ su ih odvela daleko od posluπnosti jer suzlouporabili posebnu naklonost Neba i uËinili da ih blagoslovikoje su dobili od Boga odvoje od Njega. I buduÊi da su popri-mili sotonsku umjesto boæansku narav, Gospodin je poslao potopna ovaj stari svijet. (MS 62, 1886.)

Bog je pun ljubavi i obilan milosrem, ali neÊe ni na kojinaËin osloboditi one koji zanemaruju veliko spasenje za kojese pobrinuo. DugovjeËni pretpotopni stanovnici bili su otplavljenisa Zemlje zato πto su prekrπili Boæji zakon. Bog se viπe neÊeposluæiti vodom gore s neba ni dolje iz zemlje kao svojim oruæ-jem da bi uniπtio svijet; kada se sljedeÊi put Njegov gnjev iz-lije na one koji preziru Njegov autoritet, oni Êe biti uniπteniognjem koji se krije u utrobi Zemlje i Ëiju Êe aktivnost pojaËatioganj koji Êe pasti s neba. A onda Êe se s oËiπÊene Zemlje uz-dignuti pjesma hvale: “Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu:hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!” (Otkrivenje 5,13)“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi!Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje15,3) I svaki koji je nebeska blaga stavio na prvo mjesto ...pridruæit Êe se ovoj radosnoj pobjedniËkoj pjesmi. (RH, 24. ve-ljaËe 1885.)

255

4. rujna

Boæje velike zalihe“Prije nego se rodiπe bregovi, prije nego postade kopnoi krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Boæe, ti jesi!” (Psa-lam 90,2)

Naπ nebeski Otac pruæio nam je dokaze svoje veliËine iveliËanstva. Posebno se to u Ëudesnoj mjeri odnosi na ova pla-ninska podruËja.* ... Raznoliki prizori visokih planina i stje-novitih vrhunaca, dubokih planinskih klanaca s brzim, buË-nim vodenim tokovima koji se spuπtaju s okolnih planina ...vode koja se razbija o stijene i rasipa u prah sliËan velu, sveto doprinosi da ovi prizori odiπu neiskazanom ljepotom i veli-ËanstvenoπÊu. ...

Planine sadræe riznice blagoslova koje je Stvoritelj nami-jenio stanovnicima Zemlje. Upravo raznolikost Zemljine povr-πine sa svojim planinama, ravnicama i dolinama otkriva mu-drost i silu velikog Stvoritelja. Oni koji bi s naπe Zemlje æeljeliprognati stijene i planine, divlje klance i buËne, brze potoke ipadine — pokazuju da su im osjeÊaji odviπe ograniËeni da shvateBoæje veliËanstvo. ...

Bog, veliki Graditelj, sam je podignuo te visoke planine injihov utjecaj na klimu znaËi blagoslov za naπ svijet. One izvlaËeiz oblaka bogatu vlagu. Planinski lanci su Boæji veliki izvoriiz kojih se oceani opskrbljuju vodom. Na njima izviru potoci ipotoËiÊi, ali i rijeke. Oni primaju, u obliku kiπe i snijega, vla-gu koja se nalazi u zraku i prenose je æednim poljima u rav-nici.

Na neravne planine na Zemlji trebali bismo gledati kaona Boæje riznice blagoslova iz kojih teku vode da zadovoljepotrebe svih æivih stvorenja. Svaki put kada pogledam plani-ne, osjetim zahvalnost prema Bogu. ...

Sve oko nas prenosi nam iz dana u dan pouke o ljubavinaπega Oca i o Njegovoj moÊi, o Njegovim zakonima koji vla-daju prirodom i koji tvore temelj svake vladavine i na Nebui na Zemlji. (MS 62, 1886.)

*Pisano u Europi

256

5. rujna

Miris u naπem æivotnom djelu“I za odijelo, πto se tjeskobno brinete? Promotrite polj-ske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti æanju. A ja vamkaæem da se ni Salomon u svoj raskoπi svojoj nije za-odjenuo kao jedan od njih.” (Matej 6,28.29)

Veliki Umjetnik skreÊe naπu pozornost na bezosjeÊajnecvjetove u polju, ukazujuÊi na prekrasne boje i divnu raznoli-kost nijansi svakoga od njih. Bog je na taj naËin pokazao svojuvjeπtinu i skrb. Na taj naËin æeli pokazati i veliku ljubav ko-ju osjeÊa prema svakom ljudskom biÊu. (6 SDA BC 1086)

Gospodin, naπ Stvoritelj, troπi isto toliko brige, mudrostii vremena na svaki maleni cvijet kao i na velika djela kojastvara. I u najmanjem cvijetu vidi se ljepota i savrπenstvo kojenijedna ljudska umjetnost ne moæe oponaπati. U njeænim pre-ljevima ruæinih boja kao i na zvijezdama na nebu vide se potezikista velikog Umjetnika. (MS 47, 1898.)

Izabrani cvjetovi ... otkrivaju prednosti njegovanja. Oninas uËe da smo dobili prednost da se usavrπavamo. Bog æelida unesemo miris u svoje æivotno djelo. Mi trebamo biti Gos-podnje biljke koje Mu sluæe onako kako On to æeli. UËinimosve πto je u naπoj moÊi da uljepπamo svoj karakter. ... Svakojnjeænoj biljci mora se pokazivati njeæna briga. Beskorisni iz-danci moraju se ukloniti. OπteÊeni dijelovi moraju se paæljivopovezati. Tako i oni koji su slabi u vjeri mogu dobiti potreb-nu njegu. Veæimo svojim Ëvrstim namjerama oslabljene biljkeu Gospodnjem vrtu, pruæimo im potporu.

Iz beskrajne raznolikosti biljaka i cvjetova moæemo izvuÊivaænu pouku. Nisu svi cvjetovi isti po obliku i boji. Neki imajuljekovita svojstva. Neki πire miris. Ima takozvanih krπÊana kojismatraju svojom duænoπÊu da navedu sve ostale krπÊane dabudu sliËni njima. To je Ëovjekov plan, ali nije Boæji. U BoæjojCrkvi ima mjesta za karaktere isto tako raznolike kao πto suraznoliki cvjetovi u vrtu. U Gospodnjem duhovnom vrtu imamnogo vrsta cvijeÊa. (Letter 95, 1902.)

Gospodin se brine za cvjetove. On im daje ljepotu i miris.Zar neÊe onda joπ mnogo viπe dati nama miris radosnog ras-poloæenja? (Letter 153, 1902.)

257

6. rujna

»isto moralno ozraËje“Zato idi putem Ëestitih i dræi se staza pravedniËkih!”(Izreke 2,20)

Da bismo imali zdravo tijelo, krv koja teËe naπim venamamora biti Ëista; da bi mogla biti Ëista, mora imati na raspola-ganju Ëist zrak i Ëistu hranu. Uporaba neodgovarajuÊe hranei udisanje neËistog zraka dovodi do bolesti koje se pojavljujuu raznim oblicima.

NeporoËnost i zdravlje naπeg vjerskog æivota ne zavise samood istine koju prihvaÊamo, veÊ i od druπtva u kojemu se kre-Êemo i moralnog ozraËja koje udiπemo. Vjera, gipkost i æivah-nost, nada, radost, sumnje i strahovanja, tromost, glupost, za-vist, ljubomora, nepovjerenje, sebiËnost, zavedenost i otpad,sve su to posljedice druπtva u kojemu se kreÊemo, prijateljakoje smo izabrali i ozraËja koje udiπemo.

Popustljivost prema loπem druπtvu mora imati loπe poslje-dice. ... Moæemo Ëitati Bibliju i upuÊivati svoje molitve a dase ipak ne popravlja naπe duhovno zdravlje niti raste naπaduπa sve dok udiπemo zagaen zrak. ... Vjernici trebaju pokazativeliku brigu da dovedu sebe u usku vezu s Bogom i s onimakoji uËe od Boga. Bolno je gledati one koji su povjerovali uistinu za sadaπnje vrijeme kako upadaju u Sotoninu mreæu. ...

Mi podiæemo svoj glas i pozivamo sve koji vjeruju u istinuza sadaπnje vrijeme: ako æelite duhovno zdravlje, pazite nasvoja pluÊa! Pazite na svoju duhovnu hranu! Razvijajte ljubavprema druæenju s onima koji su Ëisti i dobri ukoliko æelite daKrist æivi u vama kao æivot vaπe duπe. Zdravlje duπe zavisiod udisanja dobrog moralnog ozraËja. (Letter 1, 1882.)

Krist, veliki LijeËnik, dao je svoj recept svakom vjerniku.Moramo se hraniti hranom koja nam je pripremljena u BoæjojrijeËi. Vjera koja radi preko ljubavi prema Bogu i Ëovjeku nezavisi samo od hrane koju jedemo, veÊ i od zraka koji udiπemo.Ako se druæimo s onima koji su zli, udiπemo zrak zagaenmalarijom grijeha. Zato se pobrinite, druæeÊi se s krotkim iponiznim Isusovim sljedbenicima, da udiπete nezagaeno, svetoozraËje. (MS 60, 1901.)

258

7. rujna

Birajte svoje druπtvo!“I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, veÊih radije razotkrivajte!” (Efeæanima 5,11)

KrπÊanin se treba povuÊi iz druπtva onih koji bi mogli bitizamka njegovoj duπi. Kada se naete u druπtvu onih koje nemoæete uzdiÊi u nepokvareno i Ëisto ozraËje zato πto je njihovmoralni ukus potpuno iskvaren, trebate napustiti njihovo dru-πtvo. Takve osobe imaju uglavnom snaæan i pozitivan tempe-rament i kada se izloæe djelovanju Boæjeg neprijatelja, posta-ju uspjeπne u odvoenju duπa s puta pravednosti na laæne iopasne putove. Moralno ozraËje koje okruæuje takve duπe za-gaeno je zlom i πiri samo pokvaren utjecaj. (YI, 29. rujna1892.)

Ne moæete oËekivati od svojih prijatelja da nemaju nesa-vrπenosti ili da budu bez grijeha. Ali birajuÊi svoje prijatelje,trebate podiÊi mjerilo πto je viπe moguÊe. Snaga vaπeg moralaodreuje se druπtvom koje birate. Trebate izbjegavati bliskaprijateljstva s onima Ëiji primjer ne biste æeljeli slijediti. ...

Birajte za svoje prijatelje one koji visoko poπtuju vjeru injezin praktiËni utjecaj. Stalno imajte na umu vjeËni æivot.Ne dopustite svojim prijateljima da istisnu te misli iz vaπeguma. Niπta neÊe tako uspjeπno istisnuti ozbiljne misli kao dru-æenje s praznim, nemarnim i bezvjernim ljudima. Bez obzirana intelektualnu veliËinu koju ti ljudi mogu dosegnuti, akose prema vjeri odnose lakomisleno ili Ëak ravnoduπno, ne tre-baju biti vaπi bliski prijatelji. ©to je privlaËnije njihovo pona-πanje na drugim podruËjima, to se viπe morate plaπiti njiho-vog utjecaja kao prijatelja jer Êe πiriti oko vas bezboæni, nevjer-niËki, podcjenjivaËki utjecaj, sjedinjen s toliko privlaËnih karak-teristika da Êe biti istinska opasnost po vaπ moral. (Letter 17,1878.)

Usudite se biti Daniel! Usudite se ostati sami. ... KukaviËkai tiha suzdræanost pred loπim prijateljima dok sluπate njihoveprijedloge sjedinjuje vas s njima. ... Imajte hrabrosti uËinitiono πto je pravo. (3 SDA BC 1155)

259

8. rujna

Pazite kome poklanjate svoju naklonost“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom;πto ima pravednost s bezakonjem? ©to li je zajedniËkosvjetlu i tmini?” (2. KorinÊanima 6,14)

Opomenula bih te* da posebno paziπ kome Êeπ poklonitisvoja osjeÊaje. ... Imaj na umu da tvoj æivot pripada Isusu ida zato ne moæeπ æivjeti samo sebi. Nemoj stupati u braËnuzajednicu s nevjernikom; ako tako postupiπ, uËinit Êeπ upravosuprotno onome πto je Isus zapovjedio. »uvaj se onih koji nisupoboæni. »uvaj se onih koji su skloni ljenËarenju; Ëuvaj se onihkoji se rugaju svetim stvarima. Izbjegavaj druπtvo onih kojise sluæe nepristojnim jezikom ili su navikli uzimati makar samojednu Ëaπu alkohola. Nemoj sluπati prijedloge Ëovjeka koji neshvaÊa svoje odgovornosti prema Bogu.

»ista istina koja posveÊuje duπu dat Êe ti hrabrosti da seoslobodiπ i najugodnijeg druπtva za koje znaπ da ne voli Bogai da Ga se ne boji, koje niπta ne zna o naËelima istinske pra-vednosti. Uvijek trebamo biti spremni podnositi slabosti pri-jatelja i njegovo neznanje, ali nikada i njegove poroke. Nika-da se nemoj udati za nevjernika.

Ja ti samo prenosim Boæju poruku jer On izjavljuje da Êetakva zajednica odvratiti tvoje srce od ljubavi prema Bogu isluæenja Njemu. ... Kao Boæjem djetetu, tebi je dopuπteno dasklopiπ brak jedino u Gospodinu. ... Ako odluËiπ sjediniti svojæivot s nevjernikom, tada Êeπ pokazati nepoπtovanje premaBoæjoj rijeËi i dovesti u opasnost svoju duπu. ...

Tvoj je æivot odviπe dragocjen da bi prema njemu postupalakao prema neËemu bezvrijednome. Golgota ti svjedoËi o vrijed-nosti tvoje duπe. (Letter 51, 1894.)

Neka svaki tvoj korak prema braËnoj zajednici bude obi-ljeæen skromnoπÊu, jednostavnoπÊu, iskrenoπÊu i ozbiljnom na-mjerom da ugodiπ Bogu i da Mu budeπ na Ëast. Brak utjeËena kasniji æivot i na ovom svijetu i u svijetu koji Êe doÊi. IskrenikrπÊanin neÊe praviti nikakve planove koje Bog ne moæe odo-briti. ... UËini Krista svojim savjetnikom. ProuËavaj NjegovuRijeË s molitvom. (MH 359)

*Savjet je upuÊen jednoj mladoj æeni

260

9. rujna

Moraπ birati svoje druπtvo“Zato izaite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin!Ne dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti!” (2.KorinÊanima 6,17)

Istinski krπÊanin neÊe birati druπtvo neobraÊenih. Uko-liko Krist æivi u nama kao nada slave, mi neÊemo moÊi uæi-vati u zagaenom duhovnom ozraËju koje okruæuje duπe bez-boænih. ...

Vaπi poznanici koji su krajnje odbojni prema onome πtoje duhovno nisu oplemenjeni, oËiπÊeni i uzdignuti istinom. Oninisu prihvatili Kristovo vodstvo, veÊ se nalaze pod crnom za-stavom kneza tame. Druæiti se s onima koji se ne boje Boganiti Ga vole, ukoliko se ne druæite s njima da biste ih zadobiliza Isusa, djelovat Êe razorno na vaπu duhovnost. Ukoliko ihne moæete uzdiÊi, oni Êe svojim utjecajem tako djelovati navas da Êe kvariti i slabiti vaπu vjeru. Pravo je da postupateprema njima ljubazno, ali nije dobro po vas da uæivate u nji-hovom druπtvu i da ga birate; jer ako izaberete ozraËje kojeokruæuje njihovu duπu, izgubit Êete Isusa kao svojeg pratioca.Na sve naËine koji vam stoje na raspolaganju trudite se dasuzbijete grijeh, ali nikada, nijednog trenutka ne odobravajtegrijeh ni svojim djelima, ni svojim rijeËima, ni svojom πutnjomni svojom prisutnoπÊu. Svaki put kada takozvani Kristov sljed-benik odobrava grijeh, njegova svijest o grijehu slabi i njego-vo se prosuivanje izopaËuje. ...

Gospodin Isus ne moæe saËuvati nijednu duπu koja stupana neprijateljevo tlo i okruæuje se druπtvom onih koji vole raz-govore i ponaπanje kojim vrijeaju Boga kojega ona poπtuje ivoli. ...

Prionite uz one koji πire oplemenjujuÊi utjecaj, Ëije su duπeokruæene Ëistim i svetim ozraËjem. ... Bog Êe biti bliæi vaπemsrcu, potpunije Êe ispunjavati vaπe misli ako se odvojite odsvijeta i od utjecaja koji bi vas mogli odvesti od istine, i viÊete biti manje skloni upadanju u Sotonine zamke. (Letter 51,1894.)

261

10. rujna

Prijatelj onima koji nemaju prijatelja“Kao πto ulje i kâd vesele srce, tako i slatkoÊa prijate-ljstva tjeπi duπu.” (Izreke 27,9)

U svojem bismo srcu trebali imati toliko Kristove ljubavida se nepristrano i iskreno zainteresiramo za svoje bliænje.Naπa naklonost treba biti πiroka i ne smije se ograniËiti samona uski krug onih koji nam laskaju ukazujuÊi nam svoje po-sebno povjerenje. Takva nas prijateljstva mogu navesti da za-nemarimo one kojima je naπa ljubav daleko potrebnija od onihkojima poklanjamo svoju pozornost.

Ne smijemo suæavati krug svojih prijatelja na samo neko-liko miljenika koji nas vole i laskaju nam svojom navodnomnaklonoπÊu. Pristrana pozornost koja se tako Ëesto ukazuje iprima, ne djeluje na dobro onima koji æele sluæiti Bogu. Onajkoji se obraÊa drugima da od njih dobije hvalu, laskanje i na-klonost, popunjava prostor koji bi morao biti popunjen BoæjommiloπÊu i tako ljudski prijatelji odvraÊaju naklonost od Krista.... Ljudske uzdanice, ljudski prijatelji privlaËe ljubav i povje-renje koje se mora ukazati jedino Bogu. ...

Umjesto da se trudite postati neËiji miljenici ili da laskatenekome tko je visoko cijenjen, potraæite neko siromaπno dijetekoje nije niËiji miljenik, prema kojemu nitko ne pokazuje nekuposebnu naklonost i uËinite ga predmetom svoje nesebiËne paæ-nje. Oni koji su posebno privlaËni nikada neÊe biti bez prijatelja,dok oni koji nisu tako privlaËni svojom vanjπtinom, koji sustidljivi i teπko sklapaju poznanstva, moæda imaju rijetke ka-rakterne vrline i otkupljeni su Kristovom dragocjenom krvlju.(YI, 25. svibnja 1893.)

OsjeÊaji nemira ili Ëeænje za domom ili usamljenosti moguvam posluæiti na dobro. Vaπ nebeski Otac æeli vas nauËiti dau Njemu naete prijateljstvo, ljubav i utjehu kojima Êe zado-voljiti svoje najiskrenije nade i æelje. ... Vaπa jedina sigurnosti sreÊa je u tome da Krista uËinite svojim stalnim savjetni-kom. Vi moæete biti sretni u Njemu ako ne budete imali nijednogdrugog prijatelja u cijelom πirokom svijetu. (Letter 2b, 1874.)

262

11. rujna

Vrline se usavrπavaju primjenom“Sam sebe pokaæi uzorom dobra vladanja! U nauci po-kaæi cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu rijeË,da se posrami svaki protivnik jer ne moæe o nama πtozlo reÊi.” (Titu 2,7.8)

Zdrav krπÊanin koji raste nikada neÊe biti samo pasivniprimatelj meu svojim bliænjima. On mora davati u istoj mjeriu kojoj prima. Naπe vrline umnoæavaju se vjeæbanjem. KrπÊan-sko druπtvo osigurat Êe nam Ëist zrak za disanje, ali prilikomdisanja moramo biti aktivni. Kada budemo obavljali svoje krπ-Êansko djelo, kada onima kojima je to potrebno budemo dije-lili svoju suÊut, ohrabrenje i savjete, kada budemo vladali so-bom i pokazivali ljubav, strpljenje i suzdræljivost, tako potrebneu krπÊanskom radu, u nama samima jaËat Êe vjera, posluπnost,nada i ljubav prema Bogu. ... Bitno je za duhovne miπiÊe isnagu da duπa bude izloæena naporu. Djelo se mora obavljatiulaganjem duhovne aktivnosti, koriπtenjem prilika da se Ëinidobro. ... ©to je netko vjerniji u obavljanju svojih krπÊanskihduænosti, to Êe njegovo zdravlje biti bolje. ...

SlaboπÊu i kolebljivoπÊu nikada neÊemo pribaviti poπtovanjesvojoj krπÊanskoj vjeri. Ne moæemo dosegnuti ljude tamo gdjejesu niti ih moæemo uzdignuti ukoliko se u njima ne razvijebar neπto povjerenja u naπu iskrenost i poboænost. Nikada ihneÊemo dosegnuti ukoliko siemo s temelja istine i reforme;to Êemo uspjeti samo ako ih podignemo na temelje koje namje osigurala Boæja rijeË. Kada ljudi koji se protive naπoj vjerivide da ste vi koji je ispovijedate ozbiljni, postojani i nepokvareniu svakom trenutku i u svim okolnostima, da ste povezani sKristom, æivim Trsom, da ste nepokolebljivi pobornici istine ireforme, tada doista odraæavate Kristov duh i karakter. U svojimposlovnim aktivnostima, u druæenju s vjernima i nevjernima,u crkvi, u domu, na svakom mjestu, vi Êete pokazivati utje-caj Spasiteljeve ljubavi, πto Êe snaæno djelovati i na vjernike.

Umna sposobnost, talenti i novac nisu bitni u πirenju ta-kvog utjecaja, veÊ je bitno da nastavate u Kristu i da On na-stava u vama jer Êete tada roditi rod pravednosti. (Letter 1,1882.)

263

12. rujna

Stecite ugled u svijetu“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe,budi uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi,u vjeri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12)

Razdoblje djetinjstva i mladosti — koliko je toga povezanos tim godinama ispitivanja! Bog æeli da iskoristite to vrijeme,dragi mladi vjernici, tako πto Êete se osposobiti za rad. Akovam je potrebno obrazovanje, prionite odluËno na posao da gasteknete. Nemojte Ëekati na priliku, sami je stvorite! Iskoris-tite svaku malu priliku koja se otvara pred vama. Budite teme-ljiti i vjerni u svemu Ëega se prihvatite svojom rukom, bezobzira na to koliko vam izgledalo nevaæno.

Neki od naπih mladih toliko su kolebljivi da niπta ne us-pijevaju postiÊi; skoro da im proe pola æivota prije nego πtoodluËe πto Êe uËiniti i πto Êe biti. Oni su zakopali svoje talen-te pod gomilu smeÊa. Takvima bih rekla: Budite πtedljivi! Ne-mojte troπiti svoja sredstva na zadovoljavanje prohtjeva ili natraæenje zadovoljstava. Stecite svoje mjesto u svijetu. Postavitesebi cilj da postanete upravo onoliko korisni i uspjeπni kolikoBog od vas oËekuje. Kada se budete sluæili znanjem koje stestekli, bit Êete u stanju prikupiti joπ viπe znanja. Primjenomznanja iz knjiga i korisnim tjelesnim radom, zajedno s prou-Ëavanjem znanosti, mladi mogu steÊi obrazovanje koje Êe ihuËiniti ljubaznim, skromnim Boæjim sljedbenicima, punim mi-losti i dobrih rodova, bez pristranosti i licemjerja. Takve duπe,koje odiπu ljubavlju prema Bogu i bliænjima, Bog moæe uporabitikao sudove na Ëast. (YI, 24. lipnja 1897.)

Isus je umro, dragi mladi vjernici, ne zato da vas spasi uvaπim grijesima, veÊ od vaπih grijeha. On æeli da slijedite pri-mjer koji vam je ostavio — da se odreËete sebe, da svakogadana uzimate na sebe svoj kriæ i da idete za Njim. On zahtijevavaπu sluæbu, traæi vaπu najsvetiju i najdublju ljubav. Ako budetehodili u posluπnosti Njegovoj volji, uËeÊi radosno i marljivopouke Njegove providnosti, jednog Êe vam dana reÊi: “Dijetemoje, doi u nebeske stanove koje sam ti pripremio!” (YI, 15.srpnja 1897.)

264

13. rujna

Poduka u domu“Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uæi-vam.” (Psalam 119,35)

Ljudi propovijedaju da je Boæji zakon ukinut. Kad bi bilotako, mi ne bismo imali nikakvog mjerila karaktera, niËegaπto bi nam prikazalo Boæje pravedne zahtjeve. Bili bismo baËeniu ocean nesigurnosti, ne bismo imali nikakvog vodiËa u obav-ljanju sveËanih odgovornosti na podruËju obiteljskih odnosa.Meutim, upravo u obiteljskim odnosima mi primamo podukuza postupanje s naπim bliænjima uopÊe. Kada Bog ne bi imaonikakvog zakona po kojemu bi se upravljala ljudska biÊa, ni-kakvog zakona kojim bi Njegov karakter bio predstavljen kaouzor po kojemu ljudski rod treba oblikovati svoj karakter, kakvubismo sliku mogli pokazati svojoj djeci o tome kako izgledaËastan æivot i savrπen karakter? ...

Peta zapovijed zahtijeva od djece da budu posluπna svo-jim roditeljima, dok roditelji trebaju pomoÊi svojoj djeci da dræetu zapovijed tako πto Êe u suradnji s Bogom zahtijevati odnjih posluπnost tijekom njihovog djetinjstva i mladosti. Me-utim, roditelji se moraju pokoriti Boæjoj vlasti. Oni morajugajiti dragocjene karakterne vrline kako bi svojoj djeci poslu-æili kao uzor pokazujuÊi strpljenje i suzdræavanje pomijeπanos Ëvrstinom, odgajajuÊi tako svoju djecu da sluπaju svojeg ne-beskog Oca. ... Sotona uæiva kad promatra nesreene i pogre-πno voene obitelji, jer njegov uspjeh u najveÊoj mjeri zavisiod vlasti koju ima nad obiteljima na Zemlji. ... On je ËvrstoodluËio da mjerilo pravednosti ne smije biti pravilo po kojemuse oblikuje karakter. ...

Deset zapovijedi dolaze od Boga nebeskoga Ëije je srce punoljubavi, koji je beskrajan po mudrosti, koji nikada ne grijeπi.On je odviπe mudar da bi pogrijeπio, odviπe dobar da bi na-πkodio bilo kome tko poπtuje Njegove zahtjeve. Blagoslovi Êepratiti one koji sluπaju i provode Gospodnji zakon. ... SreÊa imir roditelja i djece u ovom æivotu, kao i njihovo najveÊe dobro,proizlaze iz njihove posluπnosti Njegovim propisima; jer ËineÊitako, oni æive u skladu s Bogom nebeskim. (Letter 34, 1894.)

265

14. rujna

Pokaæite izvor istinske sreÊe“UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊeodstupiti od njega.” (Izreke 22,6)

Svojim zanemarivanjem da zahtijevaju odgovarajuÊu disci-plinu, mnogi roditelji nanose veliku πtetu svojoj djeci. Mladikojima se dopuπta da stalno traæe zadovoljstvo u zabavamaili sebiËnom zadovoljavanju svojih prohtjeva nisu sretni i ni-kada neÊe biti sretni dokle god budu iπli tim putem. OËevi imajke, uËite svoju djecu da mogu biti istinski sretna samo akovole Boga i ako Ga se boje; i potkrijepite ovu pouku svojimprimjerom. Neka djeca vide da Kristov mir vlada u vaπem srcu,da Njegova ljubav proæima vaπ æivot. (ST, 7. sijeËnja 1889.)

HoÊete li posvetiti svoje srce Bogu da biste mogli imatiposveÊen utjecaj na svoju djecu? HoÊete li ih odvojiti od grije-ha i greπnika i æivom vjerom povezati s Bogom? ZadaÊa svakogroditelja trebala bi biti da njeguje sve πto je dobro, istinito iplemenito u njegovoj djeci. Njegova je duænost da ispravlja nji-hove pogreπke, da sprijeËi njihovo zastraπivanje. ...

Neka Boæja rijeË bude vaπ vodiË u odgoju vaπe djece i uvijekgledajte πto Êe biti za njihovo buduÊe dobro. ... Majka moæesvojim kÊerima pruæiti neprocjenjivo vrijedan odgoj uËeÊi ihda nose svoj dio obiteljskih odgovornosti. Otac moæe svojimsinovima udijeliti kapital vredniji od zlata ili zemlje uËeÊi ihda vole korisno zanimanje umjesto da traæe sreÊu u besposlenimzabavama ili razonodama. Roditelji, sada je vrijeme da razvijeteu svojoj djeci naviku marljivosti, oslanjanja na sebe, vladanjasobom, πtedljivosti i poslovnog smisla. Sada je vrijeme da ihuËite usluænosti i dareæljivosti prema bliænjima, poπtovanju iljubavi prema Bogu. ... Dom treba biti najsunËanije i najpri-vlaËnije mjesto na svijetu, i on to moæe postati ljubaznim ri-jeËima i ljubaznim djelima i, iznad svega, Ëvrstim pristajanjemuz ono πto je pravo. ...

Nemojmo niπta uskratiti Onome koji je dao svoj dragocjeniæivot za nas. OËevi i majke, dovedite Mu svoju djecu u svjeæinii cvijetu mladosti i posvetite ih za Njegovu sluæbu. (ST, 7.sijeËnja 1889.)

266

15. rujna

Posluπnost kao sastojak veliËine“Djeco, pokoravajte se svojim roditeljima u Gospodinu,jer je to pravedno.” (Efeæanima 6,1)

Isus je djeci i mladima pruæio savrπeni primjer. ProuËavajteUzor, Isusa Krista, slijedite Ga tako da budete sliËni Njemu— neporoËni, sveti, bezgreπni, neokaljani. ProuËavajte Isuso-vo djetinjstvo. On je bio Boæji Sin, a ipak nam biblijski izvje-πtaji govore da se vratio iz Jeruzalema i da je bio posluπansvojim roditeljima. ...

Isus, Otkupitelj svijeta, Ëinio je ono πto mu je bilo reËenoËak i kada zadatak nije bio ugodan Njegovim osjeÊajima. Po-sluπnost je element istinske veliËine. Nitko ne moæe biti istinskidobar ukoliko nije nauËio radosno sluπati. ...

Kada se naete u kuπnji da poete svojim putem suprot-no volji svojih roditelja, recite: “Ne, Isus je bio posluπan svojimroditeljima!” Traæite pomoÊ od Isusa koji poznaje kuπnje sva-kog djeteta, svakog mladog biÊa, jer je i On bio kuπan i zatopoznaje svaku vaπu slabost pa Êe vam je pomoÊi svladati. ...

Nastojte biti korisni, pomaæite svojim roditeljima, buditebriæni i promiπljeni. Vi im moæete pomoÊi na mnogo naËina.... Kada ono πto moæete uËiniti Ëinite radosna srca, brzo, licaozarena veseljem zato πto imate priliku da neπto uËinite zasvoje roditelje, da olakπate njihov teret, postat Êete blagoslovza svoj dom. ...

Sve te male, vjerno obavljene duænosti bit Êe upisane unebeske knjige. ... Bog neÊe pogrijeπiti, On Êe vjerno zapisatisve te male æivotne duænosti koje ste obavili Njemu na slavu.Zato se nikada nemojte mrπtiti, veÊ uvijek imajte veselo, sretnolice, ruku spremnu da pomogne, uho da Ëuje zahtjeve, srceda ih posluπa i njegujte suÊut prema onima kojima je potrebnapomoÊ. ...

Imajte na umu da vaπ karakter joπ nije oblikovan jer gaiz dana u dan izgraujete. Utkajte u njega svu moguÊu lju-baznost, posluπnost, promiπljenost, briæljivost i ljubav. Oblikujtega po boæanskom uzoru. Odgajajte sebe tako da steknete ukraskrotkoga i mirnoga duha koji je cijenjen pred Bogom. Vi mo-æete svijet uËiniti mnogo boljim tako πto Êete æivjeti u njemuËineÊi samo najbolje πto moæete. (Letter 17, 1883.)

267

16. rujna

PosveÊeni hram tijela“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga,koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znateli da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Prosla-vite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.20)

Savrπenstvo karaktera koje Gospodin zahtijeva zapravo jeosposobljavanje cijelog biÊa da bude hram u kojemu boravi SvetiDuh. Bog neÊe prihvatiti niπta manje od sluæbe cijelog ljud-skog organizma. Nije dovoljno staviti u pokret samo neke di-jelove æivog stroja. Svi dijelovi moraju raditi u savrπenom skladuili Êe sluæba biti nepotpuna. Upravo se na taj naËin Ëovjekosposobljava za suradnju s Bogom u predstavljanju Krista svi-jetu. To je naËin na koji Bog æeli pripremiti svoj narod da stanepred Njega kao Ëist i svet, da bi ga mogao uvesti u druπtvonebeskih anela. (RH, 12. studenoga 1901.)

Nama je povjerena najsveËanija vijest koja je ikada bilaupuÊena svijetu i Boæja slava je cilj koji uvijek jasno i odre-eno moramo imati pred oËima. Nemojmo Ëiniti niπta Ëime bi-smo oslabili svoje tjelesno, duπevno i duhovno zdravlje jer BogneÊe prihvatiti okaljanu, bolesnu i pokvarenu ærtvu. Moramopaziti πto jedemo i pijemo, kako se odijevamo i πto radimo dase ne bi umanjila naπa uspjeπnost u obavljanju naπeg najuzvi-πenijeg posla i kako bi rezultati naπega rada bili trajni kaovjeËnost.

Naπa je duænost da uvjeæbamo i ukrotimo svoje tijelo dabismo obavili najuzviπeniju sluæbu za svojeg UËitelja. Ne smi-jemo sebi dopustiti da se povodimo za svojim sklonostima. Nesmijemo ugaati svojim prohtjevima ni uzimati ono πto namne sluæi na dobro samo zato πto zadovoljava naπ ukus, niti setrebamo izgladnjivati misleÊi da Êemo tako postati duhovnijii da Êemo bolje proslaviti Boga. Moramo se sluæiti razumomkoji nam je Bog dao da bismo postali savrπeni u tijelu, duπi iduhu, da bismo izgradili skladan karakter, uravnoteæen um iobavili savrπen posao za UËitelja. (MS 60, 1894.)

Sveti hram tijela mora se saËuvati Ëist i nezagaen daSveti Duh u njemu moæe nastavati. (Letter 103, 1897.)

268

17. rujna

Sigurna kazna za popuπtanjesklonostima

“Ako tko razara hram Boæji, njega Êe Bog razoriti, jerje svet hram Boæji, a taj ste vi.” (1. KorinÊanima 3,17)

Savrπenstvo karaktera ne moæe se postiÊi ukoliko se ga-ze prirodni zakoni jer bi to bilo krπenje Boæjeg zakona. NjegovZakon napisan je Njegovim prstom na svakom æivcu, svakommiπiÊu, svakom vlaknu naπeg biÊa, na svakoj sposobnosti ko-ja je povjerena Ëovjeku. Ti su darovi darovani ne zato da bibili zlorabljeni ili pokvareni, veÊ uporabljeni Njemu na Ëast ihvalu, na uzdizanje ËovjeËanstva. ...

Odnos koji postoji izmeu uma i tijela vrlo je blizak: kadaje pogoeno jedno, uvijek manje ili viπe trpi i drugo. Nemo-guÊe je da Ëovjek, dok se nalazi pod vlaπÊu greπnih navika,πtetnih po zdravlje, cijeni svete istine. Kada je intelekt potam-njen, moralne snage su oslabljene i grijeh nam viπe ne izgledagreπan. Najplemenitije, najuzviπenije i najslavnije teme BoæjerijeËi izgledaju nam kao prazne priËe. I tako Sotona moæe lakouguπiti dobro sjeme koje je posijano u srce jer duπa nije spo-sobna shvatiti ili razumjeti njegovu stvarnu vrijednost. I nataj naËin sebiËna popustljivost, koja razara zdravlje, poniπta-va utjecaj vijesti koja treba pripremiti narod za veliki dan Go-spodnji.

Mi æivimo u najsveËanijem, straπnom trenutku povijestiove Zemlje. Nijedna duπa Ëiji je æivot ispunjen nemarnim samo-uniπtavanjem putem krπenja fiziËkih zakona, neÊe opstati uveliki dan suda koji je neposredno pred nama. Straπan Êe bitiobraËun koji Êe morati poloæiti pred Bogom oni koji su pokazivalimalo poπtovanja prema ljudskom tijelu i koji su prema njemuokrutno postupali. ... Istinska vjera i zakoni zdravlja idu ru-ku pod ruku. (RH, 12. studenoga 1901.)

I najmanje udaljavanje od strogog poπtenja u bilo kojimokolnostima zato πto nam je to bilo ugodnije, otvrdnjava savjesti priprema put za krπenje moralnih obveza na drugim podru-Ëjima. Ukoliko postupamo prema tjelesnom zdravlju bez odgo-varajuÊeg obzira, pripremamo put kuπnjama i krπenju uzvi-πenijih zahtjeva. (Letter 29a, 1875.)

269

18. rujna

Svjetlo zdravstvene reforme“Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kaoπto je tvoja duπa dobro.” (3. Ivanova 2)

Svjetlo koje je Bog dao o zdravstvenoj reformi treba po-sluæiti na spasenje nama i svijetu. Muπkarci i æene trebajubiti obavijeπteni o domu ljudskog roda, o mjestu koje je Bogpripremio za svoje stanovanje i nad kojim æeli postaviti naskao svoje vjerne upravitelje. ... Naπa tijela su prekrasno stvo-rena i Gospodin zahtijeva od nas da ih dræimo u redu. Svi supred Njim obvezni odræati svoj organizam u zdravom, dobromstanju tako da svaki miπiÊ, svaki organ moæe biti uporabljenu sluæbi za Boga. ... Bog koji je oblikovao prekrasnu struktu-ru tijela, uloæit Êe posebne napore da ga odræi u dobrom sta-nju ako ljudi budu suraivali s Njim umjesto da se protiveNjegovim namjerama.

Svijetu trebaju biti objavljene ove velike istine. MoramouËiti ljude tamo gdje se nalaze i navesti ih svojim primjeromi poukama da uvide ljepotu boljeg puta. Svijet se nalazi u ve-likoj potrebi za savjetima na tom podruËju. Doπlo je vrijemeda svaka duπa bude nepokolebljiva i odana svakoj zraci svjetlakoju je Bog dao i da se ozbiljno potrudi da evanelje o zdravljuobjavi ljudima. Mi Êemo imati snage i moÊi Êemo to uËinitiako te istine primijenimo u svojem æivotu. ...

Oni koji uæivaju dragocjene blagoslove koje su dobiliposluπavπi vijest milosti, uËinit Êe sve πto je u njihovoj moÊida s drugima podijele iste blagoslove. Meutim, moæemo bitipotpuno sigurni da Êe i Sotona uËiniti sve πto je u njegovojmoÊi ne bi li sprijeËio da vijest reforme bude objavljena svijetuu ovo vrijeme. HoÊe li se Boæji narod naÊi na strani neprijateljabilo tako πto je sam neÊe posluπati ili tako πto Êe je zanemaritiobjaviti drugima? “Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tkosa mnom ne sabire, taj prosipa.” (Matej 12,30) Ako æelimo bitisigurni, moramo ustanoviti na Ëijoj se strani nalazimo! (RH,12. studenoga 1901.)

Bog æeli da oni koji nose Njegovo svjetlo uvijek imaju naumu visoko mjerilo. Propisom i primjerom trebaju uzdiÊi tosavrπeno mjerilo visoko iznad Sotoninog laænog mjerila. (RH,12. studenoga 1901.)

270

19. rujna

Usavrπeni narod“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πtodrugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊani-ma 10,31)

ImajuÊi na umu jedino Boæju slavu, trebamo obratiti velikui svjesnu pozornost na ono πto jedemo i pijemo. Nama je po-trebno boæansko vodstvo Ëak i u najobiËnijim navikama svaki-daπnjeg æivota kako ne bismo Ëinili male propuste i nepotreb-no troπili sredstva za zadovoljenje svojih izopaËenih prohtje-va. U Novom zavjetu nijedan Boæji zahtjev nije izgubio niπtaod svoje obvezujuÊe snage niti se, makar u najmanjoj mjeri,umanjila naπa obveza da ih ispunimo. ... Umjesto da Boæji zah-tjevi budu oslabljeni u Novom zavjetu, granica je povuËenajoπ snaænije i duænost joπ jasnije izraæena. Apostol kaæe: “©togod Ëinite” — Ëak i u pitanju jela i piÊa — “sve Ëinite na slavuBoæju!” Netko moæe postaviti pitanje: “Zar ne mogu Ëiniti sasobom πto æelim? Zar nikada ne mogu izvrπiti svoju volju? Zarmoje tijelo ne pripada meni?” Svakako da moæete Ëiniti onoπto æelite, ali Êete to uËiniti uz opasnost da izgubite svoju duπu,ili moæete odluËiti uËiniti ono πto Bog æeli i tako imati nekusvrhu æivota u ovom svijetu i u svijetu koji Êe doÊi imati vjeËniæivot. (MS 60, 1894.)

Oni koji su primili pouke o zlima koja prate uporabu mesnehrane, Ëaja i kave, kao i bogati i nezdravi naËin pripremanjahrane, koji su odluËili sklopiti savez s Bogom na ærtvi, neÊe idalje popuπtati svojim prohtjevima za hranom za koju znajuda je nezdrava. Bog zahtijeva da se apetit popravi i pokazujesamoodricanje u odnosu na ono πto nije dobro. To se djelo moraobaviti kako bi Njegov narod mogao stati pred Njega savr-πen. ... Oni koji tvrde da vjeruju u zdravstvenu reformu a ipakrade suprotno njezinim naËelima u svakidaπnjem æivotu, ra-njavaju svoju duπu i ostavljaju pogreπan dojam na um vjerni-ka i nevjernika. (9T 153,154)

Nemojte zlorabiti ili pogreπno rabiti nijedan dio snage kojuste dobili od Boga, tjelesne, umne ili moralne. Sve svoje navikemorate staviti pod upravu uma koji je i sam pod Boæjom upra-vom. (Letter 103, 1897.)

271

20. rujna

Nagrada za umjerenost“Daniel je u srcu odluËio da se neÊe okaljati kraljevimjelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraniËkogstarjeπinu da ga poπtedi te se ne okalja.” (Daniel 1,8)

NadahnuÊe je zabiljeæilo izvjeπtaj o Danielu i njegovimdrugovima kao sjajni primjer mladima u sva vremena. ... Onikoji æele saËuvati sve svoje snage za sluæbu Bogu, moraju sedræati pravila stroge umjerenosti dok uæivaju Njegove blago-slove, ali i potpuno odbaciti svaku πtetnu i poniæavajuÊu na-viku.

Mladi su okruæeni privlaËnostima koje izazivaju njihov ape-tit. ... Oni koji se poput Daniela odbiju oskvrnuti, bit Êe nagra-eni zbog svoje umjerenosti. ZahvaljujuÊi svojoj veÊoj tjeles-noj otpornosti i poveÊanoj snazi i izdræljivosti, imaju rezervuiz koje mogu crpsti u sluËaju potrebe.

Pravilne tjelesne navike unapreuju i umnu snagu. Umnai tjelesna snaga i dugovjeËnost zavise od nepromjenjivih za-kona. Nema nikakve sluËajnosti, nikakvih iznenaenja kadase radi o ovom pitanju. Viπa sila neÊe intervenirati da saËuvaËovjeka od posljedica krπenja prirodnih zakona. (ST, 2. oæujka1882.)

Svaki mladi Ëovjek treba sebi ... postaviti pitanje: “Smijemli se osloniti na svoje sklonosti i popustiti svojim prohtjevimaili bih trebao sluπati svoju savjest, saËuvati bistru glavu i svojetjelesne snage odbacujuÊi svaku naviku koja Êe ih oslabiti? Smi-jem li pasti kao plijen obiËaja ovoga svijeta ... ili moram odbacitisvaku naviku koja je poniæavajuÊa po svojim posljedicama? Zarnije bolje da proslavim Boga umjesto da ugaam svijetu?” ...

Daniel i njegovi drugovi shvatili su da su na kocki naËelai nisu sebi mogli dopustiti da sklapaju kompromise s kuπaËem.Svjetlo i istina koji su do njih dopirali s Boæjeg prijestolja bilisu im dragocjeniji od bilo koje poËasti koju su im ljudi mogliukazati. Prednost je mladih osoba danas da budu isto takoËvrste i istinoljubive, isto tako skromne i uspjeπne kao πto subili hebrejski mladiÊi u babilonskom kraljevstvu. ... Bog je pro-slavio Daniela i On Êe proslaviti svako mlado biÊe koje krenestazom kojom je krenuo Daniel proslavljajuÊi Boga. (YI, 25.listopada 1894.)

272

21. rujna

Zdrav um u zdravom tijelu“Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, dasâm ne budem odbaËen poπto sam drugima propovije-dao.” (1. KorinÊanima 9,27)

Sve ono πto nam oduzima tjelesnu snagu, slabi i umnesposobnosti. Prema tome, moramo odluËno odbaciti svaku na-viku nepovoljnu po zdravlje tijela. ... Mi ne moæemo saËuvatiodanost Bogu ukoliko istodobno ugroæavamo svoje zdravlje na-mjernim popuπtanjem zlim navikama. Samoodricanje je jedanod uvjeta ne samo za primanje u Kristovu sluæbu, veÊ i zaostanak u njoj. ... Ali, koliko je onih koji sebe nazivaju krπÊa-nima a nespremni su na samoodricanje, Ëak i radi Krista! Kolikoje Ëesto ljubav prema nekoj opasnoj popustljivosti snaænija odæelje da saËuvamo zdrav um i zdravo tijelo! Gubimo dragocjenetrenutke vremena kuπnje, rasipamo sredstva koja nam je Bogpovjerio da bismo ugodili oku ili zadovoljili svoje prohtjeve. ...

Nitko ne bi trebao doæivjeti poraz u samoodricanju. BogÊe pruæiti pomoÊ svakom iskrenom traæiocu. ... Ukoliko iskrenotraæimo Njegovu milost, naπ æivot Êe biti u skladu s naπimispovijedanjem vjere. ... On zna je li naπe srce potpuno posveÊenoNjegovoj sluæbi ili je predano onome πto je u svijetu. Mi moæemogovoriti πto god æelimo, ali ako naπ æivot nije u skladu s naπimrijeËima, naπa vjera je mrtva. Pravilo koje je izrekao apostolPavao jedino je sigurno pravilo po kojemu se moæemo upravljatiu svim poslovima u æivotu: “Prema tome, bilo da jedete, biloda pijete, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!”(1. KorinÊanima 10,31) Prilikom izbora hrane, ne smijemo seprvenstveno truditi da zadovoljimo svoj ukus, veÊ moramo bi-rati ono πto je najzdravije. U odijevanju trebamo birati onoπto je jednostavno, udobno, prihvatljivo i u skladu s prilikama.(RH, 15. lipnja 1886.)

Onaj tko se bude dræao jednostavnosti u svim svojim na-vikama obuzdavajuÊi svoj apetit i vladajuÊi svojim strastima,moÊi Êe saËuvati snagu, æivahnost i djelotvornost svojih umnihsposobnosti, brzo opaæati sve πto zahtijeva razmiπljanje ili dje-lovanje, biti sposoban prepoznati πto je sveto a πto nesveto,spreman ukljuËiti se u svaki pothvat na slavu Bogu i dobrobitljudskom rodu. (2 SDA BC 1006)

273

22. rujna

Razlikovanje u odijevanju“Isto tako hoÊu da se æene pristojno oblaËe, da se kitestidom i ËednoπÊu, ne pletenicama, ni zlatom i biseri-ma ili skupocjenim haljinama, veÊ djelima ljubavi, ka-ko i dolikuje æenama koje ispovijedaju vjeru.” (1. Timoteju2,9.10)

Sinovi Izraelovi ... dobili su zapovijed da stave jednostavnuplavu vrpcu na skutove svojih haljina da bi se razlikovali odnaroda koji æive oko njih i da bi oznaËili sebe kao pripadnikeizabranog Boæjeg naroda (vidi Brojevi 15,39.40). Od Boæjeg senaroda danas ne zahtijeva da nosi neku posebnu oznaku nasvojoj odjeÊi. Meutim, u Novom zavjetu nam se stari Izraelvrlo Ëesto istiËe kao primjer. Ako je Bog svojem nekadaπnjemnarodu dao tako odreena pravila o odijevanju, zar onda neÊei odijevanje Njegovog naroda u naπe vrijeme privuÊi Njegovupozornost? Zar se i njegova odjeÊa ne bi trebala razlikovatiod odjeÊe svijeta? Zar se Boæji narod, koji je Njegovo posebnoblago, ne bi trebao potruditi da Ëak i svojom odjeÊom proslavljaBoga? Zar ne bi trebao biti primjer i na podruËju odijevanja,da svojom jednostavnoπÊu ukori oholost, taπtinu i razuzdanostljubitelja zabave? Bog to zahtijeva od svojeg naroda. Oholostse u Njegovoj rijeËi osuuje. (1 SDA BC 1114)

Mi moramo viπe znati o Isusu i o Njegovoj ljubavi nego omodi u svijetu. U ime svojeg UËitelja, pozivam mlade da prou-Ëavaju Kristov primjer. Kada æelite neπto napraviti, vi pomnoprouËavate ponueni uzorak da biste ga mogli πto je moguÊevjernije oponaπati. A sada se potrudite oponaπati boæanski Uzo-rak. ... Nitko ne moæe biti sliËan Isusu ako njeguje oholost usvojem srcu. ...

O, kako malo vrijede zlato ili biseri ili skupocjena odjeÊakada se usporede s Kristovom krotkoπÊu i ljepotom! Prirodnaljepota sastoji se od sklada ili skladne proporcionalnosti dije-lova, dok se duhovna ljepota sastoji od usklaenosti ili sliËnostinaπe duπe s Isusom. To Ëini da onaj koji je ima postaje dragocje-niji od zlata æeæenoga u ognju ili od zlatne πipke iz Ofira. Kri-stova milost je neprocjenjivo vrijedan ukras. Ona uzdiæe i ople-menjuje onoga tko je ima i odraæava zrake slave na druge privla-ËeÊi ih time k Izvoru svjetla i blagoslova. (RH, 6. prosinca 1881.)

274

23. rujna

PrivlaËnost jednostavnosti“Jer niπta od onoga πto je u svijetu — poæuda tijela,poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca,nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,16)

Oholost u odijevanju nije neπto nevaæno, veÊ je ozbiljnozlo. Ona Ëini da se vrijeme, misli i novac troπe na ukraπavanjetijela, dok se istodobno zanemaruje njegovanje nebeskih vrli-na. Dragocjeni trenuci, za koje nam je Spasitelj rekao da ihtrebamo posvetiti molitvi i prouËavanju Boæje rijeËi, troπe sena nepotrebno pripremanje odjeÊe za izvanjsko razmetanje. (RH,20. oæujka 1958.)

U pozadini stoji Sotona izmiπljajuÊi modu koja dovodi dorazmetanja u troπenju sredstava. Dok oblikuje najnoviju modu,on ima odreenu namjeru. On zna da se vrijeme i novac kojise troπe na zadovoljavanje zahtjeva mode neÊe moÊi uporabitiza postizanje uzviπenijih, svetijih ciljeva. Rasipa se dragocjenovrijeme u naporu da se odræi korak sa stalno promjenjivom inikada zadovoljnom modom. »im se uvede jedan stil, veÊ seizmiπlja novi i onda, da bi moderna osoba ostala moderna, moramijenjati odjeÊu. I tako oni koji sebe nazivaju krπÊanima i Ëijeje srce podijeljeno, rasipaju svoje vrijeme posveÊujuÊi svijetuskoro svu svoju energiju. ...

Ne smije se prezirati ili osuivati pravilan ukus u odijeva-nju. ... Niπta se neÊe postiÊi pokuπajima da se uπtedi novackupnjom jeftinih tkanina. Neka odjeÊa bude jednostavna i ured-na, bez pretjerivanja i razmetanja.

Mlade dame koje se oslobode robovanja modi bit Êe ukrasdruπtva. Ona koja je jednostavna i neupadljiva u svojem odije-vanju i ponaπanju, pokazuje da shvaÊa da se istinska damaprepoznaje po svojoj moralnoj vrijednosti. Kako je privlaËna,kako zanimljiva jednostavnost u odijevanju, koja se u svojojljupkosti moæe usporediti s cvjetovima u polju! ...

Oni koji se dræe jednostavnosti u odijevanju imaju vremenaposjeÊivati nevoljne, spremniji su moliti se s njima i za njih.Na svakom krπÊanskom vjerniku poËiva sveËana duænost dasreuje i planira svoje osobne izdatke da bi ËineÊi tako mo-gao pomoÊi potrebitima, nahraniti gladnoga i odjenuti gologa.(RH, 20. oæujka 1958.)

275

24. rujna

Oznaka krπÊanske æenstvenosti“Vaπ nakit neka ne bude vanjski — umjetno spletena kosa,stavljanje zlatnog nakita, oblaËenje raskoπnih haljina— nego skrivenost — srce obuËeno u neraspadljiv na-kit, krotak i miran duh — ono πto je dragocjeno predBogom.” (1. Petrova 3,3.4)

Ljubitelji mode mogu tvrditi da su Kristovi sljedbenici,ali njihova odjeÊa i razgovori pokazuju Ëime su obuzete njihovemisli i Ëemu posveÊuju svoju pozornost. Vanjski izgled pokazujeπto je u srcu. Istinska profinjenost ne nalazi zadovoljstvo uukraπavanju tijela radi razmetanja. Skromna, poboæna æenaodijevat Êe se skromno. Jednostavnost u odijevanju razborituæenu prikazuje u najboljem svjetlu. Profinjen, njegovan um otkri-vat Êe se u izboru jednostavne i odgovarajuÊe odjeÊe. U posve-Êenom srcu nema mjesta za razmiπljanje o nepotrebnom ukra-πavanju. (CTBH 93)

Postoji ukras koji nikada neÊe propasti, koji Êe unaprijeditisreÊu svih koji se nalaze oko nas u ovom æivotu i koji Êe blistatinesmanjenim sjajem i u besmrtnoj buduÊnosti. To je ukraπavanjekrotkim i poniznim duhom. Bog nas je pozvao da svoju duπuodjenemo najbogatijom odjeÊom. (4T 643)

Unutarnje ukraπavanje krotkim i poniznim duhom drago-cjenije je od svega. U æivotu istinskog krπÊanina vanjsko ukra-πavanje je uvijek u skladu s unutarnjim mirom i svetoπÊu. ...Samoodricanje i poærtvovnost oznake su krπÊanskog æivota.Dokaz obraÊenog ukusa vidjet Êe se u odijevanju svih koji ho-de putem onih koje je Gospodin otkupio.

Dobro je voljeti ljepotu i æeljeti je; ali Bog æeli da viπe odsvega traæimo i volimo najviπu ljepotu, onu koja je neprolaz-na. Nikakvo izvanjsko ukraπavanje ne moæe se usporediti povrijednosti ili ljepoti s “krotkim i tihim duhom”, sa “svilom,Ëistom i bijelom” (Otkrivenje 19,14) koju Êe nositi svi svetina Zemlji. Ta odjeÊa uËinit Êe ih lijepima i voljenima ovdje, au vjeËnosti Êe biti njihova ulaznica u palaËu velikoga Kralja.Njegovo obeÊanje glasi: “Oni Êe me pratiti u bijelim haljinama,jer su dostojni.” (Otkrivenje 3,4) (AA 523,524)

276

25. rujna

Ljepota sliËnosti s Kristom“VeÊ da opravdaju svako povjerenje, da tako budu u sve-mu na Ëast nauci Boga, naπega Spasitelja!” (Titu 2,10)

Svatko tko uzima Kristovo ime treba ukrasiti nauk Kri-sta, naπega Spasitelja dobro sreenim æivotom i poboænim ra-zgovorima, Ëak i ukrasom krotkoga i tihoga duha. ... Ukolikoto budete imali, uæivat Êete milost i kod Boga i kod ljudi.

Prenagljeno izgovorene rijeËi ranjavaju i vrijeaju duπe,ali se najdublja rana nanosi duπi govornika. Onaj koji nikadane grijeπi sam je autoritativno proglasio Kristov dar, ukraskrotkoga i tihoga duha, darom koji ima visoku cijenu. Kolikotaj dar vrijedi njemu samome, treba ustanoviti svatko od nastraæeÊi ga od Boga. Ma kako nas ljudi ocjenjivali ako nosimotaj ukras, mi nosimo znak da smo Kristovi uËenici. Nas ocjenjujeNajviπi, jer ukras koji nosimo u Njegovim oËima ima visokucijenu. Traæimo taj skupocjeni dragulj. ...

Svaka duπa suoËit Êe se s neËim πto je izaziva, πto je potiËena gnjev, i ako nismo pod Boæjom potpunom vlaπÊu, bit Êemoizazvani kada se to dogodi. Ali Kristova krotkost smiruje uzne-mireni duh, vlada jezikom i dovodi cijelo biÊe u pokornost Bogu.I na taj naËin uËimo kako se suoËiti s kritikom. Nas ljudi mogupogreπno ocijeniti, ali nas dragocjeni ukras krotkoga i tihogaduha uËi kako da se ponaπamo, kako da imamo saæaljenja pre-ma onima koji izgovaraju nagle, nepromiπljene rijeËi. Svakineljubazni duh sigurno Êe probuditi demona strasti u neobra-Êenim srcima. Nesveti gnjev ne smije se poticati, veÊ gasiti.To je iskra koja moæe raspaliti neukroÊenu ljudsku narav. Iz-bjegavajte rijeËi koje bi mogle izazvati ili raspiriti sukob. Ra-dije pretrpite zlo nego da Ëinite zlo. Bog zahtijeva od svakogsvojeg sljedbenika, koliko god je to moguÊe, da æivi u miru sasvim ljudima. ...

Mi moramo biti sliËni Kristu. Trudimo se da svoj æivotuËinimo onakvim kakav bi Krist æelio da bude — punim mirisaljubavi prema Bogu i bliænjima, punim Kristovog boæanskogDuha, punim svetih nastojanja da se pribliæimo Bogu, boga-tim ljepotom sliËnosti s Kristom. (Letter 117, 1899.)

277

26. rujna

PosveÊene oËi“Razumno srce traæi znanje, a bezumniËka se usta baveludoπÊu.” (Izreke 15,14)

Mnogi se ne trude ozbiljno da shvate pouke u Boæjoj rijeËi.Oni ostavljaju Bibliju i dopuπtaju svojim mislima da se bavejeftinim πtivom koje nalaze u izmiπljenim knjigama, novina-ma i Ëasopisima. (MS 146, 1903.)

Opasan obiËaj Ëitanja priËa jedno je od sredstava kojimse Sotona sluæi da uniπti duπe. Um koji je zabavljen uzbudljivimpriËama gubi svaku sklonost k ozbiljnom πtivu. ... Upoznatasam s mnogim æalosnim primjerima loπih posljedica ovog po-gubnog obiËaja. ... ©to viπe popuπtaju apetitu za ovakvom vr-stom umne hrane, to jaËa postaje njihova æelja. Maπta stalnoËezne za podraæajem na koje se navikla, kao πto pijanac Ëezneza vinom ili duhanom. Njihove umne i moralne snage bivajuoslabljene i izopaËene. Oni gube zanimanje za Pismo, gube gladza molitvom i isto su tako stvarno uniπteni, umno i duhovno,kao i oni koji su se odali alkoholu ili duhanu. »itatelji romanamentalni su ovisnici; oni moraju donijeti odluku o potpunomodricanju isto onako kao i svaka druga ærtva drugih oblikaneumjerenosti. (ST, 19. svibnja 1889.)

Bog je svojem narodu dao najizabranije πtivo za Ëitanje.Neka Boæja rijeË nae svoje mjesto u svakoj prostoriji vaπegdoma. Dræite Bibliju, kruh æivota, svakome na vidiku. ... Dræiteizabranu, oplemenjujuÊu literaturu uvijek pred oËima Ëlano-va svoje obitelji. (ML 89)

»itanje Boæje rijeËi ne zaokuplja maπtu niti raspaljuje stra-sti kao izmiπljotine knjiga s priËama, ali ono omekπava i uti-πava srce, uzdiæe i posveÊuje sklonosti. (Nedatirani MS 93)

Prednost je mladih da kaæu: “Gospodin mi je dao sposob-nost vida i sluha sebi na slavu. Zatvorit Êu svoje uπi za sveπto je jeftino i ludo. »itat Êu RijeË koja Êe me osposobiti zamjesto u stanovima koje Krist priprema onima koji su posvetilisvoju duπu posluπnoπÊu istini. Moj glas Êe objavljivati slavuBoæju; svaka sposobnost moga biÊa bit Êe posveÊena Bogu.”(Letter 288, 1908.)

278

27. rujna

Pazite πto Ëitate“Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi zna-nje i razboritost. On pravednicima pruæa svoju pomoÊ,πtit je onih koji hode u bezazlenosti.” (Izreke 2,6.7)

Iz stoljeÊa u stoljeÊe radoznalost je navodila ljude da tra-æe drvo spoznaje dobra i zla i oni Ëesto misle da beru najfinijeplodove iako, kao i Salomon u svojem istraæivanju, moraju usta-noviti da je sve ispraznost i da niπta ne vrijedi kada se uspo-redi s naukom istinske svetosti. (YI, 27. listopada 1898.)

Knjige iz pera nevjernika ne trebaju naÊi mjesto na poli-cama onih koji æele sluæiti Bogu. One Êe bolje posluæiti kaomaterijal za potpalu u peÊi nego kao hrana za vaπ um. Knjigekoje su pisali nevjernici izazvale su propast mnogih duπa. Ljudisu prouËavali te knjige koje je Sotona nadahnuo i postali zbu-njeni u odreivanju πto je istina. Sotona stoji uz bok onogakoji otvara nevjerniËke knjige. On Êe poduËavati um koji sehrani takvom literaturom i tako Êe zaËarati duπu da Êe jojpostati skoro nemoguÊe osloboditi se. Neka nijedan vjernik nelaska sebi da je Ëvrst kao planina i da ga nitko neÊe moÊiodvojiti od njegove vjere. (YI, 23. studenoga 1893.)

Mi smo okruæeni nevjerovanjem. Izgleda kao da je samaatmosfera proæeta njime; samo ustrajnim naporom moæemo seoduprijeti njegovoj sili. Oni koji cijene spasenje svoje duπe tre-baju se Ëuvati nevjerniËkih spisa kao πto bi se Ëuvali gube.

Mladima poruËujem: Pazite πto Ëitate. Sve dok vaπ um budeusmjeren u pogreπnom smjeru neodgovarajuÊim πtivom za Ëi-tanje, Boæju istinu neÊete moÊi uËiniti stalnim predmetomsvojeg razmiπljanja. Ako je ikada bilo vrijeme kada je poznavanjePisma bilo vaænije od svega ostaloga, onda je to sada. Pozi-vam i mlade i stare da Biblija postane vaπ udæbenik. U njojÊete naÊi prava mjerila karaktera. (ST, 19. svibnja 1887.)

Nemojte posveÊivati dragocjeni talent vida Ëitanju onoga... πto vam neÊe koristiti. ... Snage uma, duπe i tijela trebajubiti posveÊene Gospodinu Isusu koji vas je otkupio svojom krvlju.(Letter 339, 1905.)

279

28. rujna

Pljeva ili pπenica?“Sine moj, pazi na moje rijeËi, prigni uho svoje mojimbesjedama. Ne gubi ih nikad iz oËiju, pohrani ih usredsrca svoga. Jer su æivot onima koji ih nalaze i ozdrav-ljenje svemu tijelu njihovu.” (Izreke 4,20-22)

Svjetlo i istina na dohvat su ruke svakome ... ali ako nenapregne svoje misli da istraæuje Boæju rijeË, Sotona Êe pronaÊidovoljno pljeve da ispuni njegov um ne ostavljajuÊi mjesta zarast dragocjenog sjemena istine. ... Mi smo okruæeni tako pre-ruπenim kuπnjama da nas privlaËe iako prljaju i kvare duπu.(RH, 9. studenoga 1886.)

Mladi u naπim gradovima udiπu oneËiπÊeno, pokvarenoozraËje zloËina. ... Oni uËe zloËin dok Ëitaju priËe kojima suispunjeni suvremeni popularni Ëasopisi. BuduÊi da ne cijeneono πto je pravo zato πto je pravo, dok Ëitaju priËe o kraama,ubojstvima i svim drugim vrstama zloËina, navedeni su da stva-raju planove kojima pokuπavaju usavrπiti kriminalne metodei izbjeÊi da budu otkriveni. I na taj naËin takve prljave publi-kacije pomaæu u usavrπavanju odgajanja mladih na putu kojivodi u propast. (MS 3, 1895.)

Veliko je zlo unositi takvo smeÊe od Ëasopisa u obitelj, aipak mnogi roditelji ostaju slijepi za tu opasnost. Oni kao dane znaju kakvu vrstu hrane stavljaju na raspolaganje umusvoje djece. Hrana koja se daje umu treba biti Ëista i zdrava.Bog poziva svoj narod da se odvrati od ustajalih potoka iz dolinei da pije iz Ëistih potoka s Libanona. ProuËavanje Boæje rije-Ëi, koja daje vjeËni æivot onome koji je prima, oæivjet Êe i oja-Ëati um, ali preËesto Kristova milost nalazi pravi put zakr-Ëen gomilom smeÊa koji se nakupio u umu. Um nije bio gla-dan blaæene Boæje rijeËi koja se mora uzimati da bi misli ostaleËiste i svete. ...

Onima koji se nalaze u kuπnji da Ëitaju bezvrijedna πtiva,ja poruËujem: »itajte svoju Bibliju! Krist je zapovjedio: “Vi is-traæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeËni. I upravoona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) Posluπnost Boæjoj rijeËi naπaje jedina sigurnost! (MS 53, 1911.)

280

29. rujna

Hoditi s Bogom u pokvarenom svijetu“Henok je hodio s Bogom, potom iπËeznu; Bog ga uze.”(Postanak 5,24)

Henokov æivot i karakter koji su bili tako sveti da je biopremjeπten na Nebo ne okusivπi smrti, pokazuju kakav trebabiti æivot i karakter onih koji kao Henok æele biti uznesenikada Krist doe. Njegov je æivot bio onakav kakav treba bitiæivot svakog pojedinca ukoliko se usko poveæe s Bogom. Tre-bamo imati na umu da je Henok bio okruæen tako pokvarenimutjecajima da je Bog poslao potop na svijet da uniπti njegovestanovnike zbog njihove pokvarenosti. ...

Kada Krist doe, naπa greπna tijela bit Êe promijenjenai postat Êe sliËna Njegovom slavnom tijelu, ali pokvareni ka-rakteri neÊe tada biti posveÊeni. Do promjene karaktera tre-ba doÊi prije Njegovog dolaska. Naπa narav mora postati Ëistai sveta; mi moramo dobiti Kristov um da bi On sa zadovolj-stvom mogao promatrati svoj lik oslikan u naπim duπama. ...

Josip je saËuvao svoje poπtenje kada je bio okruæen ido-lopoklonicima u Egiptu, usred grijeha, bogohuljenja i pokva-renih utjecaja. Kada je bio kuπan da se odvrati od puta vrline,on je odgovorio: “Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opa-Ëinu i sagrijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9) Henok, Josip iDaniel oslanjali su se na snagu koja je bila neiscrpna. To jejedini siguran put kojim trebaju iÊi krπÊani naπih dana. ...

Æivot tih istaknutih ljudi bio je sakriven s Kristom u Bogu.Oni su bili odani Bogu usred nevjere, Ëisti usred pokvareno-sti, vjerni i vatreni kada su bili izloæeni ateizmu i idolopo-klonstvu. Vjerom su njegovali samo one sklonosti koje povolj-no utjeËu na razvijanje neporoËnog i svetog karaktera. Takobi trebalo biti i s nama; bez obzira na poloæaj na kojemu senalazimo, koliko god bila odbojna ili primamljiva naπa okoli-na, vjera moæe posegnuti iznad svega toga i pronaÊi SvetogaDuha.

Duh koji su imali Henok, Josip i Daniel i mi moæemo imati.I mi moæemo crpsti iz istog izvora snage, moæemo razviti istusnagu samosvladavanja i iste vrline mogu blistati u naπemæivotu. (RH, 1. rujna 1885.)

281

30. rujna

Mladi trebaju ustati za Krista“Tko se postidi mene i mojih rijeËi, toga Êe se Sin »ovjeËjipostidjeti kad doe u slavi svojoj i u slavi OËevoj i sve-tih anela.” (Luka 9,26)

Uvijek stojte Ëvrsto za Krista. U rijeËi, u duhu i djelimabudite Njegovi svjedoci. On vas voli, On vam æeli udijeliti svojubogatu milost, da biste je vi mogli udijeliti drugima. ... Kristvas je otkupio svojom krvlju. I zato na svakom mjestu, u svavremena i usred svih okolnosti ustanite za Krista. Imajte naumu da Êete tako πiriti najbolji utjecaj na sve s kojima se dru-æite. ...

Vaπa je stalna prednost da rastete u milosti, da napredu-jete u spoznaji i ljubavi Boæjoj ukoliko odræite sveto zajedni-πtvo s Kristom koje ste uspostavili. U jednostavnosti poniznevjere traæite od Gospodina da rasvijetli vaπ razum da moæeteprepoznati i cijeniti dragocjene istine Njegove rijeËi. Tako ÊetemoÊi rasti u milosti i jednostavnoj vjeri punoj povjerenja. Ionda Êe vaπe svjetlo obasjati sve s kojima se druæite. Nekavaπe misli budu upravljene prema Spasitelju. ...

Potrudite se da vaπ duhovni æivot ne postane siromaπan,boleæljiv, neuspjeπan. Ima mnogo onih kojima su potrebne ri-jeËi krπÊanina i njegov primjer. Slabost i neodluËnost izazi-vaju napade neprijatelja i on Êe Ëesto pobjeivati sve one kojine budu ubrzali svoj duhovni rast u spoznaji istine i praved-nosti. (Letter 36, 1901.)

Neka vaπe lice odraæava radost Gospodnju. Govorite o Nje-govoj dobroti i sili. Tada Êe vaπe svjetlo sjati sve jasnije i ja-snije. Iznad svih vaπih nevolja i razoËaranja pokazivat Êe sesjaj Ëistog, zdravog vjerskog æivota. (Letter 121, 1904.)

Nema granice utjecaja ljudskog biÊa koje je uzelo na sebeKristov jaram. Ono svakoga dana prouËava Kristov æivot i us-klauje svoj æivot s boæanskim uzorom. ... Ako pokazujemo Kri-stov duh u svojim rijeËima i djelima, svijet Êe poËeti shvaÊatida smo bili s Isusom, da smo Boæja djeca. Istinska narav naπevjere je ... u njeænom duhu, ljubaznosti i miru koji pokazuje-mo. (Letter 34, 1894.)

282

1. listopada

Nemoj izgladnjivati svoju duπu“Ali svjetske tjeskobne brige, varavo bogatstvo i poæudesa svim ostalim navale te uguπe rijeË, i ostane bez plo-da.” (Marko 4,19)

Moramo se Ëuvati da ne budemo pretovareni Ëak ni onimπto nam izgleda kao prijeko potrebna æivotna briga i tako po-stanemo nesposobni za obavljanje bitnih poslova. ... NajveÊidio misli i poslovnih aktivnosti kojima se bave ruke i srce pove-zane su sa sebiËnim, osobnim, zemaljskim probicima. Njimadopuπtamo da postanu tako sveobuhvatne da prestajemo po-sveÊivati pozornost onome πto je vjeËno. Duπa gladuje zbog ne-dostatka hrane. Um i tijelo postaju izmoreni dugim satimabavljenja onim πto je svjetovno. I sve izgleda upravo onakokao πto Sotona æeli. Svjeæina i æivahnost uma, sve bistre mi-sli, sve je posveÊeno svijetu, a Bogu preostaju samo slabaπne,usputne misli, plod umornog i iscrpljenog uma. Ono πto imanajveÊu vrijednost, πto se odnosi na vjeËni mir, biva podloæenoobiËnim æivotnim brigama, a Bogu se svakoga dana uskraÊu-je sluæba koja bi mogla ojaËati duhovnost, uzdiÊi misli premaNebu, dovesti duπu u vezu s Bogom i svetim anelima. (Letter23a, 1892.)

Ne smijemo dopustiti onome πto pripada ovome svijetu datako privuËe naπu pozornost da um i tijelo postanu time pot-puno zaokupljeni. Na taj bi naËin onima oko nas bile uskra-Êene ljubazne rijeËi i djela koja bi im pomogla na putu premaNebu. Provodnici svjetla zaguπeni su svjetovnim problemima,tako da Krist ne moæe na nas izliti milost koju nam æeli udijeliti.Mnogi imaju sve manje snage koju bi mogli staviti na raspo-laganje bliænjima, jer ne primaju silu s Izvora svake sile. Bogih poziva da se odvoje od onoga πto uniπtava um i kvari vjer-sko iskustvo. (Letter 181, 1904.)

Svi su pritisnuti tjeskobnim brigama, teretima i duæno-stima, ali πto je veÊi pritisak kojemu ste izloæeni, πto su teæitereti koje morate nositi, to je veÊa i vaπa potreba za boæan-skom pomoÊi. Isus æeli biti vaπ pomoÊnik. Vama je neprestanopotrebno svjetlo æivota da obasjava vaπ put, i ono Êe tada oba-sjavati i putove vaπih bliænjih. (MS 59, 1897.)

283

2. listopada

Najbolji dio“Marta, Marta! — odgovori joj Gospodin — brineπ se iuznemirujeπ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jed-no potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio kojijoj se zato neÊe oduzeti.” (Luka 10, 41.42)

Ovaj Kristov ukor upuÊen je mnogim Martama naπeg vre-mena. One gube mnogo duhovnog i boæanskog znanja koje biih moglo umudriti za spasenje zbog svojih uæurbanih nastoja-nja da postignu mnogo na svjetovnom podruËju, da pokaæu svojunaklonost onima koje vole. Kad bi saËuvale jednostavnost usvojim pripremama, kada bi iskoristile moguÊnosti za stjeca-nje boljeg poznavanja Boæje volje i bile izvrπitelji Njegovih ri-jeËi, uπtedjele bi sebi mnogo briga i pile bi s neiscrpnog Izvoraæivota. ...

Marta ... je toliko æeljela Kristu ukazati svaku duænu po-Ëast da je postala tako zauzeta pripremanjem hrane da je izgu-bila najdragocjenije, zlatne trenutke sluπanja savjeta s Njegovihboæanskih usana. Marija je sjedila kraj Njegovih nogu i upijalasvaku Njegovu rijeË. Ona je to smatrala najvaænijim. Time jepovrijedila Martu koja je zamjerila Isusu πto ne primjeÊujeda ona sama sluæi, dok Marija zanemaruje svoje odgovorno-sti. Isus joj je odgovorio: Marta, Marija je izabrala najboljidio koji joj se neÊe oduzeti. ©to je bilo taj najbolji dio? To πtoje uËila od Isusa, πto je cijenila Njegove rijeËi. PosveÊujuÊi po-zornost rijeËima koje su dolazile s Njegovih usana, ona je poka-zivala svoju ljubav prema Spasitelju. ...

Svaka rijeË koja je dolazila s Isusovih usana bila je drago-cjena. On se radovao dok je gledao kako Marija cijeni Njegovesavjete. ©to Isusove rijeËi ËeπÊe sluπamo, to one dublje utjeËuna naπ um, bolje ih razumijemo, lakπe i savrπenije sluπamo.

Taj duh koji je uvijek spreman na obilno razmetanje vanj-skim sjajem pred svojim prijateljima neprijateljevo je orue. ...

Krist zahtijeva od svojih sljedbenika — koje je otkupiosvojom krvlju — da izbace sve besmislice, ispraznost i pokva-renost svijeta iz svojeg æivota. ... Neka svijest: “Gle, Bog jeovdje!” uozbilji svaku misao i obraduje svaku duπu. (MS 42,1890.)

284

3. listopada

Traæi se mladenaËka revnost i hrabrost“MladiÊi, piπem vama jer ste jaki, jer je u vama rijeËBoæja i jer ste pobijedili Zloga.” (1. Ivanova 2,14)

Boæjem djelu je potrebna vatrenost, revnost i hrabrost mla-dih ljudi. Umna i tjelesna snaga bitne su za napredovanje Boæ-jeg djela. Da bi se planiralo bistrim umom i izvrπavalo hra-brim srcem, potrebna je svjeæa i neosakaÊena energija. Da bise djelo moglo unaprijediti na svim podruËjima, Bog traæi mla-denaËku gorljivost. MladiÊi i djevojke pozvani su da Mu dajusnagu svoje mladosti da bi sluæeÊi se svojim od Boga danimsnagama, zdravim razmiπljanjem i snaænom aktivnoπÊu, moglidonijeti slavu Bogu i spasenje ljudima. Bog vas poziva, mladiljudi, da na najbolji moguÊi naËin iskoristite snage koje suvam povjerene. Razvijte naviku da na najbolji moguÊi naËinobavite sve πto Ëinite. Bog je vaπ UËitelj, a vi ste Njegovi slu-ge. ...

Uvijek uËite u Kristovoj πkoli; unesite u svoje aktivnostikapital tjelesne i umne energije koji nam je povjeren. ... Umninapori postat Êe mnogo lakπi i mnogo uspjeπniji dok se bu-dete posveÊivali svojem zadatku, naime zadatku da razumi-jete dubine Boæje. ...

Vi moæete zapregnuti najbolje snage svojeg uma i, svje-sni svoje odgovornosti pred Bogom, uËiniti najbolje πto moæe-te; i moæete nastaviti napredovati i svladavati teπkoÊe. Ne-mojte se zadovoljiti tromom opuπtenoπÊu ne ulaæuÊi nikakveposebne napore u obavljanje svojega posla. Izaberite neki dioGospodnjeg vinograda i prihvatite se posla koji Êe zahtijevatitaktiËnost i sposobnost. (RH, 20. svibnja 1890.)

Pozivam mlade Kristove uËenike da ustanu, da viπe nepopuπtaju sebi traæeÊi zabave puni samoljublja i æelje za doko-licom; da ne dopuste da njima vladaju njihove sklonosti, strastinjihovog tjelesnog srca. ...

Moja molitva Bogu jest da preobraæavajuÊa sila SvetogaDuha djeluje na naπe mladiÊe i djevojke kako bi postali mar-ljivi radnici koji Êe zadobivati desetke mladih za Krista i naπlise u broju onih koji Êe biti proglaπeni mudrim Ëekaocima, kojiÊe blistati “kao sjajni nebeski svod” i “kao zvijezde navijeke,u svu vjeËnost”. (Daniel 12,3) (YI, 29. lipnja 1893.)

285

4. listopada

Jesmo li krivi?“Nemojte ljubiti ni svijet ni onoga πto je u svijetu! Akotko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi OËeve.” (1. Ivanova2,15)

ZabrinjavajuÊa je Ëinjenica da u mislima mladih prevladavaljubav prema svijetu. Oni bezuvjetno vole svijet i ono πto je usvijetu i upravo zbog toga ljubav prema Bogu ne nalazi mjestau njihovom srcu. Oni svoja zadovoljstva nalaze u svijetu i onomeπto je u svijetu, postali su stranci Ocu i vrlinama NjegovogDuha. Lakoumnost i moda, prazni, zaludni razgovori i smijehpostali su obiljeæje æivota mladih uopÊe i Bog se sramoti. ...

Sotona je zadovoljan kad pozornost mladih privuËe biloËime πto Êe njihove misli odvratiti od Boga. ... Oni nisu svjesnida nebeski Gospodar uzima k znanju svako djelo, svaku rijeË... da su Mu dobro poznate Ëak i misli i namjere srca. ... Svete prazne, lakomislene rijeËi zapisane su u knjizi. Zapisanesu i sve laæne rijeËi. Ta neiskrena djela, Ëije su pobude sakriveneod ljudskih oËiju, ali ih prepoznaju svevideÊe oËi Gospodnje,zapisana su æivim slovima. Otkriveno je svako sebiËno djelo.Mladi se uglavnom ponaπaju kao da su dragocjeni trenuci vre-mena milosti, zato πto se produæavaju, samo jedan dugaËakpraznik i da su stavljeni u ovaj svijet jednostavno zato da uæi-vaju. ... (RH, 30. oæujka 1886.)

RijeËi i djela jasno svjedoËe πto se krije u srcu. Ukolikoispraznost i oholost, samoljublje i ljubav prema odijevanjuispunjavaju srce, tema razgovora bit Êe moda, odjeÊa i izgled,ali ne i Krist ili nebesko kraljevstvo. Ako u srcu borave za-vodljivi osjeÊaji, pokazat Êe se u rijeËima i djelima. ...

Neki se bave onim πto Êe jesti i piti i u πto Êe se odjenuti.Njihova srca puna su takvih misli i one se izlijevaju od suviπkasrca, kao da su upravo ta pitanja njihov veliki cilj u æivotu,njihovo najveÊe dostignuÊe. Oni zaboravljaju Isusove rijeËi: “Naj-prije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êevam se nadodati!” (Matej 6,33) (RH, 30. oæujka 1886.)

286

5. listopada

Jedina sigurna zabava“Site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih sla-sti ti ih napajaπ.” (Psalam 36,8)

Neprijatelj pokuπava na mnogo naËina odvuÊi naπe misliod prouËavanja Boæje rijeËi. Mnoge pokuπava navesti da tra-æe zadovoljstvo u zabavama i uæicima koji su privlaËni tjele-snom srcu. Meutim, istinska Boæja djeca ne traæe svoju sreÊuu ovom svijetu; ona teæe za trajnim radostima vjeËnoga gradau kojemu stanuje Krist i u kojemu Êe otkupljeni primiti nagraduza posluπnost Boæjim zahtjevima. Ona ne Ëeznu za prolaznim,jeftinim zabavama u ovom æivotu, veÊ za trajnom slavom Neba.

Bog je muπkarcima i æenama povjerio velike sposobnostii æeli da te sposobnosti posvete u sluæbi Njemu; dragocjenosvjetlo obasjava svakog pojedinca koji vjerno koristi svoje spo-sobnosti na slavu Bogu. Svoje bismo misli trebali nastojati do-vesti u takvo stanje da budu otvorene za utjecaj Svetoga Du-ha. Meutim, oni koji popuπtaju svojem umu da se stalno ba-vi lakomislenim mislima, neÊe moÊi primiti veÊe svjetlo. Umse mora ispunjavati nebeskim blagom, hranom koja Êe namomoguÊiti da rastemo duhovno, i tako nas pripremiti za svetoNebo. ...

Ima mnogo naËina na koje moæemo pomoÊi svojim bliænjimaako æelimo. Ali puna sam æalosti kada vidim da ljudi planirajuzabave i zadovoljavaju svoje prohtjeve. Kada se um time ba-vi, dragocjena Boæja istina ne moæe zavladati srcem. Kada gle-dam one koji su zainteresirani jedino za svjetovne zabave, tolikobih æeljela da se obrate! Tada bi vidjeli kako mogu pomoÊibliænjima umjesto da svoje vrijeme i energiju posveÊuju zado-voljavanju svojih tjelesnih æelja. Oni bi naπli priliku da pro-govore rijeËi ohrabrenja i donijeli bi svjetlo i radost duπamakojima je potrebna takva pomoÊ. (MS 51, 1912.)

Jedina sigurna zabava je zabava koja ne guπi ozbiljne ipoboæne misli, jedina sigurna mjesta odmora su mjesta na kojamoæemo povesti Isusa sa sobom. (RH, 6. studenoga 1883.)

287

6. listopada

Raskinuti oËaranost svijetom“A svijet sa svojom poæudom prolazi; a tko vrπi volju Boæ-ju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,17)

Kristove pouke su tako oblikovane da pokazuju usporednuvrijednost Neba i Zemlje. Pred naπim duhovnim oËima On istiËeËinjenicu da su zahtjevi Neba prvi po vaænosti. Boæji zahtjevivaæniji su od svih ostalih. On traæi cijelo srce, um, moÊ i snagu.I onome πto je zemaljsko On dodjeljuje njegovo pravo mjesto,podreeno vjeËnim interesima.

Sotona u svojim kuπnjama nudi zemaljsko, ali ga prika-zuje kao vaænije i privlaËnije od svega da zasjeni nebeske stvar-nosti i da povezanost sa svijetom doe na prvo mjesto; uvjer-ljivost njegovih kuπnji tako je velika da ih samo sila SvemoÊ-noga moæe razobliËiti. Sotona æeli naπa osjetila vezati uz ovajsvijet. Krist je doπao raskinuti sotonsku zaËaranost, suprotstavitise Sotoninom djelovanju i ponovno privuÊi naπ um s onogaπto je zemaljsko na ono πto je nebesko. Samo On moæe raski-nuti okove te Ëarolije. ... Samo joπ nekoliko godina i svijet isva njegova slava, koja je oËaravajuÊom silom velikog vara-lice postala predmet oboæavanja, bit Êe predana ognju zajed-no sa svim ukrasima Ëovjekove umjetniËke vjeπtine. I πto Êeonda moÊi nadoknaditi gubitak jedne ljudske duπe?

Knez æivota skreÊe naπu pozornost na vjeËni svijet. ... Onæeli da beskrajna veliËina te buduÊnosti postane privlaËnaljudskom umu i da sadaπnji svijet zauzme podreeno mjestou njegovim sklonostima. On ponovno stavlja na svoje mjestoono πto je Sotona poremetio. SkidajuÊi svijet s prijestolja nakojemu je bio prikazivan kao vladajuÊa sila i oboæavan kaoboæanstvo, On mu dodjeljuje njegovo pravo mjesto. ...

ImajuÊi pred oËima vjeËne stvarnosti, svoje bismo mislitrebali naviknuti na Boæju prisutnost. Ona Êe nam posluæitikao πtit protiv prodiranja neprijatelja; ona Êe nam dati snagui sigurnost i uzdignuti duπu iznad svakoga straha. UdiπuÊiozraËje Neba, prestat Êemo udisati zagaeni zrak ovoga svijeta.NeÊemo viπe ostati u zamraËenom podrumu, veÊ Êemo iziÊi ugornje sobe u kojima su otvoreni svi prozori koji gledaju pre-ma Nebu i propuπtaju blistave zrake Sunca Pravednosti. (MS42, 1890.)

288

7. listopada

Ono πto je prvo treba zauzeti prvomjesto

“Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, iliπto Êemo piti ili u πto Êemo se obuÊi?!” (Matej 6,31)

Gospodin ne æeli da bilo tko od nas postane nemaran, dase ne brine za svoje zdravlje, da se ne brine za svoje æivotnepotrebe; ali kada vidi kako svijet zaokuplja sve naπe misli iprivlaËi svu naπu pozornost, shvaÊa da smo izgubili iz vidanebeske stvarnosti. On bi æelio popraviti to zlo koje je poslje-dica sotonskog djelovanja. Um, koji bi morao biti nauËen navisoko i uzviπeno razmiπljanje o nebeskim stvarnostima, po-stao je obiËan, poprimio je obliËje zemaljskoga. Isus je doπaopokazati prednosti i ljepotu nebeskih stvarnosti da privlaËnostNeba postane poznata mislima, da u dvoranama sjeÊanja bu-du izloæene slike nebeskih i vjeËnih privlaËnosti.

On vidi kako se dvorane uma pune slikama koje ga kva-re i zagauju. On bi htio Boga staviti u samo srediπte naπihmisli. ... On prolazi kroz trgove na kojima je sve uæurbano iuskomeπano, kojima odjekuju glasovi trgovaca. Pouke koje dajenagomilanom mnoπtvu koje se okupilo da Ëuje Njegove rijeËiopomena su s Neba sliËna glasu Boæje trube koji treba raski-nuti Ëaroliju opËinjenosti. “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako do-bije cijeli svijet, a izgubi svoj æivot? ©to li moæe dati Ëovjekkao otkupninu za svoj æivot?” (Marko 8,36.37)

Veliki UËitelj otkriva ljudima sliku buduÊeg svijeta. Onje objavljuje zajedno s njezinim privlaËnostima i stavlja u do-met njihovog pogleda. ... On iznosi zahtjeve Boga i Neba. Kadbi mogao prikovati misli na buduÊi æivot i njegova blaæenstvakao suprotnost prolaznim brigama ovoga svijeta, izrazita razlikaduboko bi se urezala u pamÊenje zaokupljajuÊi srce, duπu icijelo biÊe. I tako bi On uklonio ono Ëemu mi dajemo prednosti podredio uzviπenijim i vjeËnim stvarnostima. On æeli nametnutiæivotu uzviπenije odgovornosti, pokazati Ëovjeku da treba æivjetisvrsishodno odvajajuÊi se od svih æivotnih ispraznosti. (MS 42,1890.)

289

8. listopada

Pokorni Boæjem pozivu“Zatim reËe svima: ‘Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka seodreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i ne-ka me slijedi!’” (Luka 9,23)

Svi koji slijede Krista trebaju pokazati istinsko samoodri-canje. Juda je odluËio slijediti Krista, ali je istodobno ostvari-vao i svoje sebiËne, lakome planove. Imao je iste prednosti kaoi drugi uËenici. Imao je istu prednost da sluπa Isusove poukekoje su jasno objaπnjavale kako izgleda praktiËna poboænost,ali njemu obiËna istina nije uvijek bila ugodna. Ona ga jeranjavala, i umjesto da se lati osobnog rada s Judom Iskariot-skim, on je nalazio mane Isusovim rijeËima i djelima i kritiziraoNjegov jasni nauk. Umjesto da doæivi preobrazbu karaktera,on je njegovao samoljublje, oholost i ljubav prema novcu. (RH,21. kolovoza 1894.)

Æivjeti sebi znaËi propadati. Lakomost, æelja za dobitkom,odvaja duπu od æivota. Svojstveno je Sotoninom duhu da traæidobitak, da vuËe sebi. Kristov duh znaËi davati, ærtvovati se-be za dobro bliænjih. (MS 107, 1908.)

Ne moæe biti samouzdizanja u æivotu onih koji slijede Spa-sitelja. Istinski krπÊanin istjeruje svaku sebiËnost iz svojeg srca.Kako bi mogao æivjeti sebi dok misli na Krista koji visi nakriæu, koji daje svoj æivot za æivot svijeta? Krist je radi tebeumro sramnom smrÊu. Jesi li se spreman posvetiti Njegovojsluæbi? Jesi li spreman biti sve i Ëiniti sve πto On zapovijeda?Jesi li spreman odbaciti svoje “ja” i progovoriti rijeË opomenebliænjemu za kojega vidiπ da popuπta Sotoninim kuπnjama? Jesili spreman ærtvovati neke svoje planove da bi ga pokuπao po-vesti sigurnom stazom? Ima mnogo mladih koji su u opasnostii koji bi bili spaπeni kada bi krπÊani pokazali prema njimanesebiËnost punu ljubavi. ...

Istinski krπÊanin nesebiËno i neumorno radi za UËitelja.On ne traæi udobnost ili zadovoljavanje svojih prohtjeva, veÊpokorava sve, pa Ëak i sam æivot, Boæjem pozivu. Njemu suupuÊene rijeËi: “Tko zbog mene izgubi svoj æivot, saËuvat Êega.” (Matej 10,39) (YI, 12. lipnja 1902.)

290

9. listopada

Nebo nikada nije preskupo“Tko ne nosi svoj kriæ i ne ide za mnom, ne moæe bitimoj uËenik.” (Luka 14,27)

Velika je istina da mnogi koji imaju sposobnosti i talentene æele putovati krπÊanskim putem. Jesu li njihovi talenti isposobnosti doista odviπe dragocjeni da bi ih posvetili Daro-davcu, Gospodinu Neba i Zemlje? ...

Mnogi bi bili Kristovi sljedbenici kada bi On siπao s kri-æa i pojavio se pred njima onako kako oni æele. Kada bi doπaos bogatstvom i uæicima, mnogi bi Ga radosno prihvatili i poæuriliokruniti kao Gospodara svega. Kada bi se samo odrekao svo-je poniznosti i svojih patnji i povikao: “Tko god æeli iÊi za mnom,neka ugaa sebi i uæiva u svijetu i bit Êe moj uËenik!” — mno-πtvo bi povjerovalo u Njega.

Ali naπ dragi Isus neÊe doÊi k nama ni s kakvim drugimkarakterom osim krotkim i poniznim karakterom raspetogaGospodina. Mi moramo imati dijela u Njegovom samoodrica-nju i patnjama ovdje ako æelimo ponijeti krunu u vjeËnosti ...

Boæja rijeË nije proπirila uski put, pa ako je mnoπtvo ljudipronaπlo put na kojemu mogu zadræati obliËje poboænosti, nenositi kriæ i ne trpjeti progonstva, pronaπli su put kojim naπSpasitelj nije proπao i slijede neki drugi primjer koji On nijeuzdignuo pred njima. Zar nije dovoljno πto je Isus ostavio bla-æenstvo i slavu Neba, podnio æivot siromaπtva i teπkih patnji,πto je umro okrutnom, sramnom smrÊu da bi nama osiguraoradost svetosti i Neba? Zar je moguÊe da bismo mi, nedostojnitako velike poniznosti i ljubavi, mogli traæiti neki bolji dio uæivotu od onoga koji je bio dan naπem Otkupitelju? (Letter 2,1861.)

Kako bi lak bio put prema Nebu kada ne bi bilo samood-ricanja ili kriæa! Koliko bi samo svjetovnih ljudi poæurilo nji-me, koliko bi samo bezbrojnih licemjera odluËilo njime kre-nuti! Hvala Bogu na kriæu, na samoodricanju! Trpjeti sramo-tu i poniæenje koje je naπ Spasitelj podnio zbog nas nije pre-veliko poniæenje onima koji su otkupljeni Njegovom krvlju. Nebosmo dobili doista jeftino! (Letter 9, 1873.)

291

10. listopada

Talenti za svakoga“Kraljevstvo je nebesko kao Ëovjek koji, polazeÊi u tu-inu dozva sluge te im predade imovinu svoju. Jedno-me dade pet talenata, drugome dva, treÊemu jedan: sva-komu prema njegovoj sposobnosti. I zatim otputova.” (Ma-tej 25,14.15)

Bog nije podijelio talente samo izabranima, veÊ je svimadao neki posebni dar koji trebaju uporabiti u Njegovoj sluæbi.Mnogi kojima je Gospodin dao dragocjene talente odbili su ihuporabiti za unapreenje Boæjeg kraljevstva, ali Êe ipak moratidati izvjeπtaj Bogu kako su se sluæili Njegovim darovima. Sviljudi, bez obzira na to sluæe li Bogu ili ugaaju sebi, imajuna raspolaganju neki dar Ëijom bi uporabom mogli donijeti slavuBogu i Ëijom bi zlouporabom mogli zakinuti Darodavca. ...

Ljudski rod tvore odgovorna moralna biÊa i od najviπih inajdarovitijih pa sve do najniæih i najneznatnijih, svi su do-bili neki dar s Neba. Vrijeme je jedan od povjerenih Boæjihdarova i mora se savjesno iskoristiti u Kristovoj sluæbi. Utje-caj je dar od Boga i treba se πiriti da bi se unaprijedile najuz-viπenije i najplemenitije namjere. ... Um spada meu povjere-ne talente. SuÊut i suosjeÊanje talenti su koji se moraju vjer-no Ëuvati i usavrπavati da bismo mogli posluæiti Onome kojinas je otkupio.

Sve πto jesmo ili bismo mogli biti pripada Bogu. Obrazo-vanje, disciplina i vjeπtina na svakom podruËju treba se isko-ristiti za Njega. Kapital je Njegov, a dobitak je kamata kojazakonito pripada UËitelju. Bez obzira na to je li povjereno blagomalo ili veliko, Gospodin zahtjeva da Njegovi ukuÊani dajusve od sebe. Pohvalu Neba Ëovjek ne dobiva zbog svote kojamu je povjerena ili zbog dobitka koji je ostvario, veÊ se boæanskiblagoslov izriËe za vjernost, odanost Bogu i sluæbu iz ljubavi.“Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zatoÊu te nad velikim postaviti. Ui u veselje gospodara svoga!”(Matej 25,23) Ova nagrada u radosti ne Ëeka do naπeg ulaskau Boæji grad, veÊ vjerni sluga dobiva priliku da je unaprijedokusi veÊ u ovom æivotu. (ST, 23. sijeËnja 1893.)

292

11. listopada

Kako se sluæimo svojim talentima?“Odmah onaj koji je primio pet talenata ode i poËe ra-diti s njima te zaradi i drugih pet. Isto tako onaj kojiprimi dva talenta zaradi druga dva. Ali onaj koji pri-mi jedan talent ode, iskopa zemlju i tu sakri novac go-spodarev.” (Matej 25,16-18)

Poznavanje istine previπe je dragocjeno da bi se samo na-gomilavalo, Ëuvalo i sakrivalo u zemlji. »ak ako smo od UËi-telja dobili samo jedan jedini talent, moramo ga vjerno isko-ristiti. ... Bog blagoslivlja nesebiËne, neumorne napore; i iakomoæda imamo samo jedan talent, iako smo moæda uloæili sa-mo neku malu vrijednost, Bog Êe uËiniti da napor bude plodo-nosan po svojim rezultatima. »ovjek koji radi s vjerom, moratÊe shvatiti da njegov um i sva njegova snaga pripadaju Bogui potrudit Êe se da savjesno uporabi svoje sposobnosti, pa Êeusavrπavati svoje snage i talente. Meutim, umjesto da shvateda sve naπe sposobnosti pripadaju Bogu, ima toliko onih kojisu nemirni ne shvaÊajuÊi da svojim utjecajem, svojim jeftinim,lakim rijeËima oblikuju karakter onih s kojima se druæe spu-πtajuÊi njihove misli na vrlo nisku razinu. ...

OzraËje koje okruæuje duπu bremenito je utjecajima na do-bro ili na zlo. ... Ono moæe biti puno otrova i malarije, a moæebiti i mirisno, Ëisto i zdravo. Ovaj moralni utjecaj bit Êe uskladu s naπom povezanoπÊu s Kristom ili naπim odvajanjemod Njega, odvajanjem od Onoga koji je svjetlo i æivot. Oni kojisu sjedinjeni s Kristom shvatit Êe da im je On ukazao povjerenjeu skladu s njihovim sposobnostima; i bez obzira na prilike ukojima se nalaze, oni Êe uvidjeti da im dobiveni talenti mogukorisno posluæiti u procesu razvitka karaktera i morala. Mimoramo na najbolji naËin iskoristiti sve prednosti i prilike kojesmo dobili. ... Moramo uvjeæbati i usavrπiti svoje sposobnostida ne razoËaramo svojega Gospodara, veÊ da dostignemo naj-viπa moguÊa mjerila i tako utjeËemo na svoje bliænje da krenustopama naπeg Uzora. Moæemo reÊi: “Moje ponaπanje ne smi-je utjecati na moje druπtvo i najbliæe prijatelje da promijenesvoje dobro miπljenje o krπÊanskom karakteru!” ...

©to Ëinite sa svojim talentima? Jeste li ih ponuditi trgov-cima? (ST, 3. sijeËnja 1893.)

293

12. listopada

Dar govora je dragocjen“Tvoje Êe te rijeËi opravdati, tvoje Êe te rijeËi osuditi.”(Matej 12,37)

Bog je svakom mladom biÊu dao dar govora da ga usavrπiza Njega. To je najvaæniji dar. ... Neka vaπe rijeËi budu æivo-todavne, ukazujuÊi onima oko vas na Spasitelja. Neka donosesvjetlo Sunca umjesto tame, sklad umjesto neprijateljstva. Negovorite niπta πto ne biste mogli ponoviti u Isusovoj prisutno-sti i u prisutnosti anela. Ne izgovarajte nijednu rijeË kojaÊe raspiriti svau u srcu vaπeg bliænjega. Ma koliko se osjeÊaliizazvani, suzdræite se od prenagljenih rijeËi. Ako ste sliËni Kristuu rijeËima i djelima, oni koji se druæe s vama bit Êe blago-slovljeni tim druæenjem. Pravedne rijeËi i djela imaju mnogosnaæniji utjecaj na dobro od svih propovijedi koje se mogu iz-govoriti. (YI, 1. sijeËnja 1903.)

»uvajmo se da ne izgovaramo rijeËi koje obeshrabruju. Do-nesimo odluku da se nikada neÊemo upuπtati u ogovaranje iklevetanje. Odbijmo sluæiti Sotoni sijanjem sjemena sumnje.Nemojmo njegovati nevjerovanje ili ga izraæavati pred drugi-ma. Mnogo, mnogo puta sam poæeljela da ljudi poloæe zavjetkoji bi sadræavao sveËano obeÊanje da Êe izgovarati samo rijeËikoje Êe biti ugodne Bogu. Potreba za takvim zavjetom isto jetako velika kao i za zavjetom da neÊemo uæivati opojna piÊa.PoËnimo disciplinirati jezik imajuÊi uvijek na umu da to moæemopostiÊi jedino discipliniranjem uma, jer “usta govore onim Ëe-ga je srce prepuno” (Matej 12,34).

Uz pomoÊ koju Êe nam dati Krist, moÊi Êemo nauËiti zauz-davati jezik. On, iako je bio kuπan da izgovori nepromiπljenei gnjevne rijeËi, nikada nije sagrijeπio svojim ustima. Sa strp-ljivom smirenoπÊu doËekivao je podsmjehe, poruge i prijekoresvojih drugova za stolarskom klupom. Umjesto da gnjevno uz-vrati, On je zapjevao neki od prekrasnih Davidovih psalamapa bi se Njegovi suradnici i prije nego πto bi shvatili πto Ëine,pridruæivali Njegovoj pjesmi. Do kakve bi promjene moglo doÊiu ovome svijetu kada bi muπkarci i æene danas slijedili Kri-stov primjer u uporabi rijeËi! (RH, 26. svibnja 1904.)

294

13. listopada

Pokazatelj karaktera“Ni prostaπtvo, ni ludorije, ni dvosmislene πale — πto svenije na mjestu — veÊ radije zahvaljivanje!” (Efeæanima5,4)

»ovjekov se karakter moæe priliËno toËno ocijeniti po nje-govim razgovorima. ... Oni koji se rugaju, πale i upuπtaju ujeftine razgovore, sami stavljaju sebe u poloæaj u kojemu So-tona dobiva k njima pristup. ... Kada se druæite, moæete bitina blagoslov i ukazati pomoÊ jedni drugima ako oko sebe πi-rite boæanski utjecaj. Ali ima i onih koji imaju ozbiljne manekoje stjeËu sve veÊu vlast nad njima i koje Êe, ukoliko ih nesvladaju, istjerati Boæjega Duha iz njihovog srca ... Poruge iπale mogu goditi ljudima jeftinih misli, ali je utjecaj takvogponaπanja razoran po njihovu duhovnost. Ja vam se obraÊamkao skupini, ali i kao pojedincima: pazite na svoje rijeËi! Ne-ka trijezan i zdrav razum obiljeæava vaπe razgovore. Nemojtese igrati ËistoÊom i plemenitoπÊu svoje duπe spuπtajuÊi se narazinu otrcanih πala ili bezvrijednih razgovora.

Boæji zahtjev je veoma izriËit na ovom podruËju i objavljujevam obvezu koja poËiva na vama kao Boæjoj djeci. Boæja Ri-jeË kaæe: “I πto god htjednete reÊi ili uËiniti, neka sve bude uime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu!” (Kolo-πanima 3,17)

O, kada bi svi naπi mladi shvatili pogubnost ludih razgovorai kada bi pobijedili naviku izgovaranja praznih rijeËi! Nekase svaki koji je upao u ovaj grijeh pokaje, neka ga prizna predBogom i odbaci daleko od sebe. IzgovarajuÊi prazne rijeËi, visramotite Kristovo ime jer ste pogreπno predstavili Njegovkarakter. Nikakva prijevarna rijeË nije se naπla na Njegovimusnama, nikad nije izbjegavao istinu istine ili lagao. Oni kojise nalaze u sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe izabranih imaju OËe-vo ime napisano na svojim Ëelima i o njima se kaæe: “U njihovimustima se ne nae laæ; oni su bez mane.” (Otkrivenje 14,5)(YI, 7. lipnja 1895.)

295

14. listopada

Kada πutnja postane rjeËita“Tko prikriva prijestup, traæi ljubav, a tko glasinu πiri,razgoni prijatelje.” (Izreke 17,9)

Psalmist se pita: “Jahve, tko smije prebivati u πatoru tvome,tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? Onaj samo tko æivi Ëe-stito, koji Ëini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveÊe jezi-kom; koji bliænjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga.”(Psalam 15,1-3) Kada netko doe k vama s priËom o vaπembliænjemu, odbijte ga sasluπati. Recite mu: “Jesi li o tome raz-govarao s osobom koje se to tiËe?” ... Recite mu da treba po-sluπati biblijsko pravilo, otiÊi k svojem bratu i nasamo mu i sljubavlju skrenuti pozornost na njegovu pogreπku. Kada bi seBoæja uputa izvrπavala, zaustavila bi se bujica ogovaranja.

Kada vam braÊa ili susjedi dou u posjet, govorite im oprekrasnoj Isusovoj ljubavi. Radujte se Njegovom posredova-nju za greπnog Ëovjeka. Govorite svojim prijateljima o ljubavikoju gajite prema njihovoj duπi jer su i oni otkupljeni Kristo-vom krvlju. Neka nas Bog saËuva da putove drugih umornihputnika ne oteæamo uveliËavajuÊi njihove pogreπke, osuujuÊinjihove postupke. Neka nam Bog pomogne da izgovaramo rijeËiutjehe, nade i hrabrosti da bismo obasjali æivotne staze usa-mljenih, obeshrabrenih i zalutalih. (RH, 28. kolovoza 1888.)

Kada ste u kuπnji da govorite nepromiπljeno, budite oprezni.Ako vam se netko pribliæi s rijeËima kritike o nekom Boæjemdjetetu, budite gluhi za svaku takvu rijeË. Ako vam se netkoobrati grubim rijeËima, nikada se ne osveÊujte. Nemojte tadaizgovoriti ni jednu jedinu rijeË. Kada vas netko izaziva, imajtena umu da je “πutnja vrlo rjeËita”. ©utnja je najveÊi ukor kojimoæete uputiti ogovaraËu ili onome Ëije su namjere pokvare-ne. (MS 95, 1906.)

Naπ cilj treba biti da u svoj æivot unesemo πto je moguÊeviπe veselja kako bismo onima oko sebe pokazali πto je moguÊeviπe ljubaznosti. Ljubazne rijeËi nikada nisu izgubljene. Isusih biljeæi kao da su Njemu upuÊene. Sijte sjeme ljubaznosti,ljubavi i njeænosti, i ono Êe se razrasti i donijeti rod. (6 SDABC 1118)

296

15. listopada

RijeËi koje donose svjetlo i radost“Neka vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znad-nete odgovoriti svakome kako treba!” (Koloπanima 4,6)

Talent govora darovan je da bi se uporabio na blagoslovsvima. Ljubazne, radosne rijeËi ne stoje niπta viπe od onih ne-ljubaznih, turobnih. Oπtre rijeËi ranjavaju i povreuju duπu.U ovom æivotu svi mi imamo teπkoÊa s kojima se borimo. Svatkose suoËava s nedaÊama i razoËaranjima. Zar ne bismo trebalidonositi svjetlo Sunca umjesto mraka u æivot onih s kojimadolazimo u dodir? Zar ne bismo trebali izgovarati rijeËi kojeÊe pomagati i blagoslivljati? Takve Êe rijeËi biti isto tako nablagoslov nama kao i onima kojima ih upuÊujemo.

Roditelji, ne dopustite nikakvo zanovijetanje u svojem do-mu. UËite svoju djecu da izgovaraju ljubazne rijeËi, rijeËi kojeÊe unositi svjetlo sunca i radost. Anele ne privlaËe domovi ukojima vlada nesloga. Unesite praktiËnu poboænost u svoj dom.Pripremite sebe i svoju djecu za ulazak u Boæji grad. AneliÊe biti vaπi pomagaËi. Sotona Êe vas kuπati, ali nemojte mupodleÊi. Nemojte izgovarati nijednu rijeË koju bi neprijatelj mo-gao iskoristiti da stekne prednost. (RH, 28. sijeËnja 1904.)

Iz dana u dan mi sijemo sjeme za buduÊu æetvu. Nikadane moæemo biti dovoljno oprezni sa sjemenom koje sijemo svojimrijeËima. »esto se rijeËi nemarno izgovaraju i zaboravljaju, aliÊe one sigurno donijeti svoju æetvu bilo na dobro, bilo na zlo.Posijte jednu oπtru, neljubaznu rijeË i to sjeme koje je palona plodno tlo u mislima sluπatelja, proklijat Êe i donijeti rodpo svojoj vrsti. Posijte sjeme ljubaznih, njeænih i kristolikihrijeËi i ono Êe vam donijeti bogati rod. Pazimo na sebe i nemojmoizgovarati rijeËi koje neÊe posluæiti na blagoslov, veÊ na pro-kletstvo. Ukoliko budemo sijali pπenicu, poæet Êemo pπenicu;ukoliko budemo sijali kukolj, poæet Êemo kukolj; i æetva, bezobzira na to radi li se o pπenici ili kukolju, bit Êe sigurna iobilna.

“Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije, toÊe i æeti.” (GalaÊanima 6,7) Æetva je sigurna. Nikakva tuËaneÊe je potuÊi, nikakav crv uniπtiti.

Bog poziva svoju djecu da paze na svoje rijeËi. (MS 99,1902.)

297

16. listopada

RijeËi su kao zlatne jabuke“RijeËi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u sre-brnim posudama.” (Izreke 25,11)

Neki se vraÊaju sa svojih svakidaπnjih razgovora s Bo-gom odjeveni u Kristovu krotkost. Njihove rijeËi ... padaju slatkos njihovih usana. Oni bacaju sjeme ljubavi i ljubaznosti uz-duæ cijelog svojeg puta ... zato πto Krist æivi u njihovim srci-ma. (3 SDA BC 1159)

Jezik mora biti nauËen, discipliniran i poduËen da govorio slavi Neba, da priËa o neusporedivoj Isusovoj ljubavi. (3 SDABC 1146)

Ima duπa koje lutaju i koje su svjesne svoje sramote i svojeludosti. One su gladne rijeËi ohrabrenja. One razmatraju svo-je pogreπke i svoja lutanja sve dok skoro ne padnu u oËaj.Umjesto da ... ih korimo i osuujemo i oduzimamo im posljednjuzraku nade kojom je Sunce Pravednosti obasjalo njihovo srce,neka vaπe rijeËi padnu kao ljekoviti balzam na njihovu ranje-nu duπu. Nemojte biti kao razorna tuËa koja pada i uniπtavanjeænu biljku nade koja raste u njihovom srcu. Nemojte osta-viti gladnu, izgladnjelu duπu da propadne u svojoj bespomoÊ-nosti samo zato πto vi propuπtate izgovoriti rijeËi njeænosti iohrabrenja. (RH, 20. kolovoza 1895.)

Najuvjerljivija je rijeË koja se izgovara s ljubavlju i suÊuti.Takve rijeËi unose svjetlo i nadu u zbunjeni i obeshrabrenium, Ëine da mu buduÊnost izgleda svjetlija. Vrijeme u kojemuæivimo traæi æivotvornu, posveÊenu energiju, ozbiljnost, revnost,najnjeæniju suÊut i najdublju ljubav, zahtijeva rijeËi koje neÊeprodubljivati bijedu, veÊ nadahnjivati vjerom i nadom. Mi pu-tujemo prema svojem domu, traæimo bolju nebesku zemlju.Umjesto da izgovaramo rijeËi koje Êe ranjavati duπu onih kojinas sluπaju, zar ne bismo trebali govoriti o ljubavi kojom nasje Bog ljubio? Zar ne bismo trebali obasjavati srca onih kojiæive oko nas Kristovim rijeËima suÊuti? (RH, 16. veljaËe 1897.)

Oni koji vole Isusa Krista, razmiπljat Êe o Njegovom ka-rakteru, razmatrati Njegove rijeËi, primjenjivati Njegove pro-pise i djelovati kao æivi misionari. RijeËi koje Êe izgovarati bitÊe kao zlatne jabuke u srebrnim posudama. (Letter 2, 1895.)

298

17. listopada

KrπÊani kao svjetlo sunca“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blistaSlava Jahvina!” (Izaija 60,1)

KrπÊanin uæiva prednost da se poveæe s Izvorom svjetla ida zahvaljujuÊi toj æivoj vezi postane svjetlo svijetu. Kristoviistinski sljedbenici hodit Êe u svjetlu kao πto je On hodio usvjetlu i zato neÊe putovati nesigurno spotiËuÊi se kao da ko-raËaju kroz mrak. Veliki UËitelj otkrio je svojim sluπateljimakako mogu biti na blagoslov svijetu rekavπi im da su kao Suncekoje se raa na istoku i rastjeruje tamu i sjenke noÊi. Zoraustupa svoje mjesto danu. Sunce, pozlaÊujuÊi, bojeÊi i ukra-πavajuÊi nebesa blistavilom svojega svjetla simbol je krπÊan-skog æivota. Kao πto je svjetlo Sunca æivot i blagoslov svemuπto æivi, tako i krπÊanin svojim dobrim djelima, svojom vedri-nom i hrabroπÊu, treba biti svjetlo svijetu. I kao πto svjetloSunca tjera sjenke noÊi i izlijeva svoj sjaj na doline i bregove,tako Êe i krπÊanin odsjajivati svjetlo Sunca Pravednosti kojega je obasjalo.

Dosljedan æivot istinskih Kristovih sljedbenika rastjerujeneznanje, praznovjerje i tamu kao πto Sunce rastjeruje tamunoÊi. Na sliËan Êe naËin Isusovi uËenici odlaziti u mraËna mjestana Zemlji πireÊi svjetlo istine sve dok putovi onih koji su utami ne budu rasvijetljeni svjetlom istine. Kakva je suprot-nost tome æivot takozvane Boæje djece koji je sliËan soli bezokusa. ... Ovi takozvani vjernici sliËni su sjenkama tame. ...Svatko moæe postati provodnik svjetla ukoliko se poveæe s Iz-vorom svjetla. Oni mogu prenositi blistave zrake svjetla svi-jetu. Nitko ne treba produbljivati nevjerovanje πireÊi tamu svo-jim rijeËima. Svako izraæavanje sumnje jaËa nevjerovanje. Svakapomisao i rijeË nade, hrabrosti, svjetla i ljubavi ojaËava vjerui uËvrπÊuje duπu da se odupre moralnoj tami koja vlada u svi-jetu. (Letter 16, 1880.)

Istinski krπÊani su miris æivota na æivot zato πto Kristnastava u njihovim srcima. OdraæavajuÊi Njegov lik, oni postajudjeca svjetla. (MS 33, 1892.)

299

18. listopada

Neka svijetli vaπe svjetlo“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide va-πa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16)

Svakoj duπi koja je roena za Kristovo kraljevstvo povje-rena je sveËana zadaÊa: “Vaπe svjetlo neka tako zasja predljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebe-skog.” Izlijevajte na svoje susjede bogate zrake svjetla koje steprimili od Sunca Pravednosti; obasjajte svoje prijatelje u svijetublistavim draguljima svjetla i istine koju ste u obilnoj mjeridobili s Boæjeg prijestolja. To znaËi trgovati povjerenim talen-tima. KreÊite od manjeg svjetla prema veÊem hvatajuÊi sveviπe blistavih zraka sa Sunca Pravednosti i svijetlite sve viπei viπe dok ne nastane pravi dan. (MS 41, 1890.)

Isus ne nareuje krπÊanima da se trude svijetliti, veÊ samoda dopuste svojem svjetlu da svijetli jasnom i odreenom svjet-loπÊu svijetu. Nemojte pokrivati svoje svjetlo. Nemojte ga greπnozadræavati. Nemojte dopustiti da ga smeÊe, magla i malarijaovoga svijeta priguπi. Nemojte ga sakrivati pod krevetom ilikoπaricom, veÊ ga stavite na svijeÊnjak da moæe obasjati svekoji su u kuÊi. ... Bog vas poziva da svijetlite, da prodretekroz moralnu tamu ovoga svijeta. (MS 40, 1890.)

Mnogi ne znaju πto se to s njima dogaa. Oni æele svjetlo,a ne vide nijednu njegovu zraku. Oni traæe pomoÊ, ali ne Ëujuodgovor. HoÊe li se sumnja i nevjerovanje zadræavati zato πtoja ne prikupljam boæanske zrake svjetla od Isusa Krista i nedopuπtam im da obasjaju druge? ...

Oπtra borba moje duπe protiv kuπnji, ozbiljna Ëeænja mojegauma i srca da upoznam Boga i Isusa Krista kao svojega Spasi-telja, da steknem sigurnost, mir i odmor u Njegovoj ljubavi,navode me da se svakoga dana æelim naÊi na mjestu na kojemume mogu obasjati zrake Sunca Pravednosti. Bez tog iskustvaja Êu se suoËiti s velikim gubitkom i svi s kojima se druæimbit Êe pogoeni gubitkom svjetla koje sam morala primiti izIzvora svakog svjetla i utjehe i njime obasjati njihove putove.HoÊu li biti svjetlo svijetu ili sjenka tame? (MS 41, 1890.)

300

19. listopada

Gdje su vjerni i odani?“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajteRadosnu vijest svakom stvorenju!’” (Marko 16,15)

Propovijedanje Evanelja znaËi mnogo viπe od dræanja pro-povijedi i ono nije ograniËeno na propovjednike. TisuÊe stojebesposlene iako bi morale raditi na raznim podruËjima radana spaπavanju duπa. (YI, 17. lipnja 1897.)

Mnogi osjeÊaju da ih pokreÊe æelja da sluæe bliænjima. Nekatakvi nauËe ponizno hoditi pred svojim Bogom, biti izvrπiteljiNjegove rijeËi na mjestu gdje se upravo nalaze. Neka nauËeobavljati najskromnije djelo i shvate da sluæe Kristu u svimokolnostima u kojima se mogu naÊi. ObavljajuÊi skroman fiziËkirad, i vi moæete pokazati Ëinjenicu da je Bog s vama, da trgujetetalentima koje vam je On povjerio. Upravo tu gdje se nalazitepruæit Êe vam se prilike i prednosti, i ako se budete trudilisluæiti Kristu, prepoznat Êete ih i iskoristiti. I u najskromnijimokolnostima naÊi Êete priliku da pokaæete Ëvrsto poπtenje ivjernost; i ako budete Bogu vjerni dok sluæite na najniæemmjestu, bit Êe vam povjerene i najviπe odgovornosti. Budete livjerni u malome, svojom Êete vjernoπÊu posvjedoËiti da ste uËe-nici u Kristovoj πkoli i da njegujete sposobnost sluæenja Nje-mu i na πirem podruËju. (YI, 7. studenoga 1895.)

Mi se pribliæavamo svrπetku povijesti ovoga svijeta; uskoroÊemo stati pred veliko bijelo prijestolje. Vaπe moguÊnosti zarad uskoro Êe biti proπlost. Zato radite veÊ danas! Uz BoæjupomoÊ svaki istinski vjernik vidjet Êe posao koji treba obaviti.Kada se ljudska volja sjedini s Boæjom, ona postaje svemoÊnai radnik moæe iskoristiti prilike. Traæite duπe s kojima ÊetedoÊi u dodir. Traæite prilike da im progovorite pravu rijeË upravo vrijeme. Nemojte Ëekati da vas netko predstavi ili dase upoznate s njima kako biste pokuπali spasiti duπe koje pro-padaju svuda oko vas. Ako ozbiljno prionete na rad, pred va-ma Êe se otvarati putovi za dovrπenje toga djela. Oslonite sena boæansku ruku za mudrost, snagu i vjeπtinu za djelo kojevam je Bog povjerio. (YI, 24. lipnja 1897.)

301

20. listopada

Karakter Kristovih izaslanika“Prema tome, mi vrπimo poslaniËku sluæbu u ime Krista— kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo:Pomirite se s Bogom!” (2. KorinÊanima 5,20)

Svaki istinski krπÊanin osjeÊa da treba neπto uËiniti zaspasenje duπa. (RH, 29. svibnja 1900.)

Kada se sretnete sa strancem, kada stanete licem u lices nepokajanom, nevoljnom duπom u potrebi, Gospodin Êe bitis vama ako ste Mu se predali. On Êe utjecati na srce, ali vimoæete biti orue kojim Êe biti obavljeno to veliËanstveno djelo.... Zastupnici istine moraju biti sakriveni u Isusu; On je nji-hova veliËina, njihova snaga i uspjeπnost. Oni moraju voljetiduπe onako kako ih je On volio, biti posluπni kao πto je Onbio, trebaju biti usluæni i puni milosra. Trebaju se boriti svomsvojom snagom protiv i najmanjeg nedostatka svojeg karak-tera. Moraju predstavljati Isusa. Neka se On vidi u svakomnjihovom poslu. (RH, 12. travnja 1892.)

Onaj koji Ëita ljudska srca ... poznaje i ozraËje koje okruæujesvaku duπu. On zna kako su oπtre i teπke bitke ljudske duπeda bi svladala nepreporoene naslijeene sklonosti i grijehekoji su se uobiËajili stalnim ponavljanjem. ... TisuÊe ... su izlo-æene Sotoninim majstorskim kuπnjama i nemaju znanja o Bogui Isusu Kristu kojega je On poslao u svijet da spasi i najveÊegreπnike. O, zaπto ne prepoznajemo svoj dio posla u velikomplanu otkupljenja? ...

U svakoj istinski obraÊenoj duπi pojavit Êe se istinska, po-sveÊena suÊut zbog patnji koje je Krist pretrpio da spasi gre-πnike. One Êe uz Kristovu pomoÊ svladati sebiËnu nemarnost,sebiËno zadovoljavanje svojih prohtjeva, sebiËno popuπtanjesvojim æeljama i ojaËat Êe svoje duhovne miπiÊe i tetive vjeæ-bajuÊi snage koje su dobile od Boga da bi spaπavale duπe zaIsusa Krista. Ovo nebeski odreeno djelo sraËunato je da dadneπirinu, dubinu i stabilnost krπÊanskom iskustvu i karakteru ida prenese Boæje suradnike u uzviπenije, Ëistije ozraËje u ko-jem Êe njihova ljubav prema Kristu stalno rasti i njihova lju-bav prema bliænjima postajati sve obilnija. (MS 41, 1890.)

302

21. listopada

Predstavljam li svojega Gospodinaispravno?

“Jer ste mi vi svjedoci, rijeË je Jahvina, i moje sluge kojesam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da tosam ja. Prije mene nijedan bog nije bio naËinjen i neÊeposlije mene biti.” (Izaija 43,10)

Ukoliko se vjernici druæe s nevjernicima da bi ih zadobiliza Krista, oni postaju svjedoci za Krista i poπto obave svojumisiju, oni Êe se povuÊi da bi disali Ëisto i sveto ozraËje. OniÊe se pribliæiti Bogu i poslati iskrenu molbu Kristu za svojeprijatelje i poznanike znajuÊi da On uvijek moæe spaπavati svekoji preko Njega dolaze k Bogu.

Kada se naete u druπtvu nevjernika, uvijek imajte naumu da svojim karakterom trebate predstaviti Isusa Krista ine dopustite nijednoj praznoj ili uzaludnoj rijeËi, nikakvom jef-tinom razgovoru da se nae na vaπim usnama. Imajte na umuvrijednost svake duπe i sjetite se da je vaπa prednost i vaπaduænost da na svaki moguÊi naËin budete Boæji suradnici. Nesmijete se spuπtati na istu razinu s nevjernicima tako da sesmijete i izgovarate iste jeftine fraze. »ineÊi tako ... vi bistese izjednaËili s greπnicima. Takav naËin ponaπanja samo bivas uËinio kamenom spoticanja na putu greπnika. ...

Kada Sveti Duh bude djelovao na naπe srce, morat Êemosuraivati s Njegovim preobraæavajuÊim utjecajem da stekne-mo plemenite æelje, jasno razumijevanje istine, krotkost i sprem-nost na primanje pouka i tako Êemo uspijevati ponizno obav-ljati svoju duænost. To Êe biti i naËin da se bolje upoznate sBogom, a upoznavanje s Bogom prednost je svakog krπÊanina.I tada Êete moÊi raditi za one koji nisu obraÊeni, druπtvo ne-vjernika vam neÊe πtetiti jer je vaπ æivot sakriven s Kristomu Bogu; vi traæite druπtvo onih koji nisu u Kristu samo zatoda biste ih zadobili da sluæe Kristu. Veza s Bogom uËinit Êeda budete duhovno snaæni pa Êete se moÊi oduprijeti svakomgreπnom utjecaju koji oni πire. ...

Potrudite se i poveæite se s provodnikom svjetla da budetepravi sljedbenik Onoga koji je proπao Zemljom “ËineÊi dobro”!(Letter 51, 1894.)

303

22. listopada

Sijanje sjemena istine“Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer nek ti ruka ne poËiva.Jer ne znaπ da li Êe biti bolje ovo ili ono, ili Êe obojebiti jednako dobro.” (Propovjednik 11,6)

Kao oni koji tvrde da su Boæja djeca, imamo sveËanu obvezutraæiti i spaπavati izgubljene. ... Bog æeli da se druæite i s vjer-nicima i nevjernicima kako biste svakome mogli pomoÊi dastekne potpunije poznavanje istine. Upoznajte se s onima kojimamislite da moæete pomoÊi; kada se s njima upustite u razgovor,nemojte govoriti o niπtavim i ludim temama, veÊ o dragocjenimBoæjim istinama. ... Boæji aneli utjecat Êe na um ukoliko uKristovom duhu budete pokuπavali doprijeti do duπa i pomoÊiim. (MS 81, 1909.)

Gdje god da se naete, uËinite da vaπe svjetlo svijetli. Dije-lite naπe traktate i knjige onima s kojima se druæite dok sevozite automobilom, dok razgovarate, dok posjeÊujete svoje su-sjede; koristite svaku priliku da progovorite dobru rijeË u pravovrijeme. ...

Trebamo njegovati ljubaznost i usluænost dok se druæimos onima s kojima dolazimo u dodir. Trudimo se ... da istinuprikaæemo na jednostavan naËin. Ova istina donosi æivot, vjeËniæivot onome koji je prima. Vjeæbajte se da lako i ljubazno pri-jeete s tema koje se bave prolaznim na duhovne i vjeËne teme.... Dok idete putem, dok sjedite kraj puta, moæete u neko sr-ce posijati sjeme istine. (CH 435)

Postoji djelo koje se mora obaviti za naπeg UËitelja. Postojeduπe koje uz pomoÊ naπeg utjecaja mogu biti dovedene Kristu.Tko je spreman ukljuËiti se u ovo djelo svim svojim srcem? ...

“Tvoje je vrijeme sijanja; samo BogVidi kraj onoga πto je posijano;Od naπeg pogleda, slabog i nejasnog,Vrijeme æetve je sakriveno s Njime.Ipak, nezaboravljeno tamo gdje leæi,Sjeme dragovoljne ærtve,Iako naizgled u pustinji posijano,Pojavit Êe se rascvjetano i donijeti rod na kraju.”(ST, 19. sijeËnja 1882.)

304

23. listopada

Bdij, moli se i radi“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me po-sla. Dolazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4)

Kad bi se pred nama otvorile nebeske knjige, bili bismouvelike iznenaeni mnoπtvom krπÊana koji su to tek na rije-Ëima; koji niπta ne pridonose izgradnji Kristovog kraljevstvai uopÊe ne ulaæu napore u spaπavanje duπa. To su lijene slu-ge. Mnogi koji uskraÊuju svoja dobra djela tjeπe se Ëinjeni-com da oni ne Ëine nikakvo zlo niti se suprotstavljaju savjes-nim i marljivim radnicima. Ali takvi ljudi zapravo Ëine mno-go zla i samim svojim primjerom. ...

Lijeni sluga nije optuæen zbog onoga πto je uËinio, veÊ zbogonoga πto nije uËinio. Za Boæju stvar nema opasnijeg neprija-telja od ravnoduπnog krπÊanina. Otvoreno svjetovan Ëovjek Ëinimanje πtete, jer on nikoga ne obmanjuje; on je onakav kakavjest — divlja ruæa puna trnja. Ali oni koji niπta ne Ëine sunajveÊa zapreka. Oni koji ne nose terete i klone se neugod-nih odgovornosti jesu prvi koji Êe upasti u Sotoninu zamku,prvi koji Êe pridonijeti da njihov utjecaj djeluje u pogreπnomsmjeru.

Bdij, moli se i radi! — to je krπÊaninovo geslo. Neka senitko ne izvlaËi iz rada za spas duπa. Neka se nitko ne zava-rava vjerovanjem da se od njega niπta ne zahtijeva. Od sva-koga se traæi makar ono πto se traæilo od Ëovjeka s jednimtalentom. (RH, 1. svibnja 1883.)

Puno je posla za Krista, i treba obaviti u naπim obitelji-ma, u naπem susjedstvu, posvuda. LjubaznoπÊu prema siro-maπnima, bolesnima i ucviljenima mi moæemo postiÊi takavutjecaj na njih da Êe boæanska istina doprijeti do njihovih sr-ca. Prilike da budemo korisni nalaze se posvuda. Svi koji suproæeti Kristovim duhom pokazat Êe se kao rodne mladice naæivome Trsu. ...

Mi trebamo pridonijeti onome πto oËekujemo u vjeËnosti.HoÊemo li svoje stranice ispuniti povijeπÊu ozbiljnog rada zaBoga i ËovjeËanstvo? Slijedimo korake Onoga koji je izjavio:“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me posla. Do-lazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4) (RH, 1. svibnja1883.)

305

24. listopada

“Svakomu odredi njegov posao”“S tim je kao s Ëovjekom koji, polazeÊi na put, ostavikuÊu svoju i preda upravu slugama. Svakomu odredi nje-gov posao, a vrataru naredi da bdi.” (Marko 13,34)

Mi imamo svoj posao, svoju pojedinaËnu odgovornost, svojraËun koji trebamo poloæiti i svoje spasenje osigurati jer je toproblem za koji smo pojedinaËno odgovorni. ... Poboænost i po-sluπnost drugih neÊe nas spasiti niti Êe obaviti naπ posao.Njihovi napori nikada neÊe biti zabiljeæeni pokraj naπeg ime-na kao da su naπi. ...

Bog je svakome od nas dao posao — ne zemaljski posaokao πto je saenje, sijanje, koπenje i prikupljanje æetve, veÊizgradnju Njegovog kraljevstva, dovoenje duπa u spoznaju istinei poziva nas da taj posao smatramo svojom prvom i najvaæ-nijom duænoπÊu. Bog ima pravo na nas. On nam je darovaosposobnosti i pruæio nam prilike, a mi ih trebamo prepoznatii iskoristiti. Ove obveze prema Bogu nitko osim nas samihosobno ne moæe ispuniti. Pogreπke drugih ... nikome neÊe moÊiposluæiti kao izgovor πto je slijedio njihov primjer jer nam jeKrist uzdignut kao naπ jedini Uzor — bez grijeha, neporoËan,nepokvaren. ...

Ima i takvih koji se udruæuju da Ëine zlo i onda misle dasu se time oslobodili svoje pojedinaËne odgovornosti. Meu-tim, Bog ih smatra odgovornima za svako uËinjeno djelo kojeima makar i najmanju namjeru da potkopa Kristovo djelo; bezobzira na to jesu li se ujedinili s mnogima ili samo s nekima,grijeh ostaje isti. Mi smo pojedinaËno odgovorni. Trebamo sebrinuti sami za sebe. Da li svim svojim rijeËima i djelima gra-dimo Kristovo kraljevstvo ili ga ruπimo? Krist govori svako-me od nas: “Hajde za mnom!” Budimo onda sljedbenici IsusaKrista. (RH, 1. svibnja 1883.)

Sada je vrijeme da radimo. Sada je vrijeme da oblikujemokarakter po boæanskom Uzoru. ... Ako poznajemo Krista, ot-krivat Êemo Ga drugima. “Kao πto ti mene posla u svijet, i janjih poslah u svijet.” (Ivan 17,18) On je doπao na svijet dapredstavlja Oca, a djelo koje je nama povjerio treba predsta-viti Njegov karakter. Nitko ne moæe biti osloboen ovog po-sla. (RH, 1. svibnja 1883.)

306

25. listopada

Mala crkva u domu“Ali mu ne dopusti, nego mu reËe: ‘Idi kuÊi, svojima, paim javi πto ti je sve uËinio Gospodin u svome milosru!’”(Marko 5,19)

ObnavljajuÊi odnos s Kristom, obnovljeni Ëovjek se samovraÊa svojem propisanom odnosu s Bogom. On je Kristov pred-stavnik. ... Njegove duænosti leæe oko njega, blizu i daleko.Njegova je prva duænost prema njegovoj djeci i najbliæimroacima. Niπta ga ne moæe opravdati ako zanemari ovaj unu-tarnji krug i posveti se veÊem vanjskom krugu. Na dan ko-naËnog obraËuna, od oËeva i majki traæit Êe se da poloæe raËuno svojoj djeci. Bog Êe pitati roditelje πto su uËinili i rekli dabi osigurali spasenje duπa za koje su na sebe preuzeli odgo-vornost da ih donesu na svijet. ...

OËevi i majke, dopuπtate li svojoj djeci da rastu u poroË-nosti i grijehu? Veliko dobro uËinjeno drugima neÊe umanjitiduænost koju imate pred Bogom da se brinete za svoju djecu.Duhovno dobro vaπe obitelji nalazi se na prvome mjestu. Po-vedite ih sa sobom pod kriæ na Golgoti, trudite se oko njihkao oni koji Êe dati odgovor. ...

Roditelji se moraju potruditi da svoju djecu pridobiju nasuradnju. Tako i djeca mogu postati Boæji suradnici. Neke obi-telji imaju malu crkvu u svojem domu. Meusobna ljubav pove-zuje srce sa srcem i jedinstvo koje postoji meu Ëlanovima obi-telji najuspjeπnija je propovijed o praktiËnoj poboænosti.

Kada roditelji vjerno obavljaju svoju duænost u obitelji obuz-davajuÊi, popravljajuÊi, savjetujuÊi i usmjeravajuÊi, otac kaosveÊenik doma i majka dao misionar u domu, oni postupajupo Boæjoj volji. Vjerno obavljajuÊi svoju duænost u domu, oniumnoæavaju orua koja Êe Ëiniti dobro izvan doma. Postajubolje osposobljeni i za rad u crkvi. PoduËavajuÊi promiπljenosvoje malo stado, vezujuÊi svoju djecu za sebe i Boga, oËevi imajke postaju Boæji suradnici. ... »lanovi obitelji postaju Ëlanovinebeske kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (MS 56,1899.)

307

26. listopada

Nema srednjeg puta u Boæjoj sluæbi“Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom nesabire, taj prosipa.” (Matej 12,30)

Dragi moji krπÊani, mi smo joπ daleko od zadovoljenja bo-æanskih mjerila. Naπe djelo nije u skladu s naπim prednostimai prilikama. ...

U Boæjoj sluæbi nema srednjeg puta. ... Neka nitko ne mislida moæe sklopiti kompromis sa svijetom, a i dalje uæivati Go-spodnji blagoslov. Neka Boæji narod izie iz ovog svijeta i ne-ka se odvoji. Nastojmo mnogo ozbiljnije upoznati i izvrπavativolju naπeg nebeskog Oca. Neka svjetlo istine koje nas je oba-sjalo tako odsjajuje da zasvijetli od nas prema svijetu. Nekai nevjernici vide da nas vjera koju imamo Ëini boljim muπkar-cima i æenama; da je to æiva stvarnost, da ona posveÊuje naπkarakter, preobraæava naπ æivot. ... Neka se naπi razgovori bavenebeskim temama. Okruæimo se ozraËjem krπÊanske vedrine.Pokaæimo ljudima da naπa vjera moæe izdræati ispit nevolja.Dokaæimo svijetu svojom ljubaznoπÊu, podnoπenjem i ljubav-lju kakva je snaga naπe vjere.

Mnogi koji su dobro zapoËeli svoj krπÊanski æivot gubeduhovnu snagu i stavljaju se pod vlast neprijateljske sile ti-me πto se upuπtaju u isprazne i besplodne razgovore. Oni nemogu podiÊi pogled prema Bogu puni svetog povjerenja i za-traæiti snagu koja im je potrebna. Svojim nevjerniËkim pona-πanjem prepreËuju put duπama koje bi mogle doÊi Kristu. Nekase ti bezbriæni straæari sjete da se svaka rijeË i svako djelobiljeæi u nebeskim knjigama. Nijedna ljudska ruka ne moæeizbrisati nijedan sramotni zapis. ...

Kada se svakoga dana nalazimo s onima koji nemaju zn-anja o Kristu i istini, hoÊemo li razgovarati samo o naπim ima-njima, naπim trgovinama, naπim dobicima i gubicima; ili Êemorazgovarati o onome πto se odnosi na naπ buduÊi æivot? HoÊe-mo li se truditi da zadobijemo duπe za Krista? O, kakvo sesramotno zanemarivanje duænosti biljeæi pokraj imena tako-zvanih Kristovih sljedbenika! Ozbiljno ispitajmo sami sebe usvjetlu Boæje rijeËi trudeÊi se da otkrijemo svaku manu karak-tera kako bismo mogli oprati svoje haljine i ubijeliti ih u Ja-njetovoj krvi! (RH, 15. lipnja 1886.)

308

27. listopada

Nagrada za sluæbu“Dobro je Ëovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.” (Tu-æaljke 3,27)

Bog poziva mladiÊe i djevojke da stupe u Njegovu sluæbu.Mladi su primljivi, svjeæi, vatreni, puni nade. Kada jednomokuse duh poærtvovnosti, neÊe biti zadovoljni sve dok ne bu-du stalno uËili od velikog UËitelja. ...

Kada budemo radili zajedno s velikim UËiteljem, naπe Êese iskustvo usavrπiti. Sposobnosti uma Êe se proπiriti. SavjestÊe biti stavljena pod boæansko vodstvo. Krist uzima cjelokup-no biÊe pod svoju upravu. Mi smo sigurni jedino kada Mu do-pustimo da to uËini jer je i druga sila vrlo blizu nas traæeÊipriliku da ue i otpoËne svoje razorno, zavodniËko djelo. I ta-da, kada stupimo u Boæju sluæbu, dopustimo Mu da uzme podsvoju vlast cijelo naπe biÊe, tijelo, duπu i duh. ...

Nitko ne moæe biti stvarno sjedinjen s Kristom, ne moæeprimjenjivati Njegove pouke niti se moæe pokoriti Njegovomjarmu koji ograniËava ako ne shvati ono πto se ne moæe izrazitirijeËima. Obuzimat Êe ga nove, bogatije misli. Um Êe obasjatisvjetlo, volja Êe dobiti odluËnost, savjest Êe biti obogaÊena njeæ-noπÊu, a maπta neporoËnoπÊu. (MS 18, 1901)

Mladi muπkarci i æene koji su stvarno obraÊeni, odvojitÊe se od svakog bezakonja. ... Kada uvide uvredljivi karaktergrijeha, kada ga zamrze kao πto to zlo zasluæuje, kada priuIsusu skruπeno ËisteÊi svoju duπu posluπnoπÊu istini, tek tadaÊe im moÊi biti povjeren neki dio posla. ...

Bog Ëita srca. On odmjerava karakter i upoznat je s djelimasvakog Ëovjeka. On daje svojeg Duha u skladu s posveÊenjemi poærtvovnoπÊu onih koji su ukljuËeni u Njegovo djelo. (RH,20. svibnja 1890.)

Mladi su jaki. Oni nisu umorni od tereta godina i briga.Njihove sklonosti su vatrene i ako se povuku od svijeta i sta-nu na stranu Krista i Neba izvrπavajuÊi Boæju volju, imat Êenadu u trajni, bolji æivot; i æivjet Êe vjeËno, okrunjeni slavom,ËaπÊu, besmrtnoπÊu i vjeËnim æivotom. (RH, 30. oæujka 1886.)

309

28. listopada

Ne oslanjajte se na sebe“‘Gospodine — nastavi Petar — zaπto te sada ne moguslijediti? Svoj Êu æivot dati za te.’ ‘Svoj Êeπ æivot dati zame? ... Zaista, zaista, kaæem ti, sigurno pijetao neÊe za-pjevati dok me triput ne zanijeËeπ.’” (Ivan 13,37.38)

Neposredno prije Petrovog pada, Krist mu je rekao: “©i-mune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje da vas moæereπetati kao pπenicu.” (Luka 22,31) Kako je istinsko bilo Spa-siteljevo prijateljstvo prema Petru, kako je puna suÊuti bilaNjegova opomena! Meutim, opomena je bila odbaËena. Dovoljansam sebi, Petar je izjavio samouvjereno da nikada neÊe uËi-niti ono πto mu je Krist pretkazao. Rekao je: “Gospodine, spre-man sam s tobom u tamnicu, i u smrt!” Njegova samouvjere-nost izazvala je njegovu propast. On je izazivao Sotonu da gakuπa i pao je zahvaljujuÊi vjeπtini svojeg zlog neprijatelja. Kadaje Kristu bio najpotrebniji, stajao je na strani neprijatelja, otvo-reno se odrekao svojega Gospodina. ...

Mnogi danas stoje na istom mjestu na kojemu je nekadastajao Petar kada je pun samopouzdanja izjavio da se neÊe odreÊisvojega Gospodina. I upravo zahvaljujuÊi svojoj samouvjereno-sti, oni padaju kao laki plijen Sotoninih zamki. Oni koji shvatesvoju slabost, poËinju se uzdati u snagu koja je veÊa od njihove.I buduÊi da gledaju na Gospodina, Sotona nema vlasti nad njima.Ali oni koji se uzdaju u sebe, lako gube bitku. Imajmo na umuda je poraz pred nama neizbjeæan ukoliko ne posluπamo Boæjeopomene. Krist neÊe spaπavati od ranjavanja onoga koji neza-πtiÊen sam stupa na neprijateljsko tlo. On puπta samopouzdano-ga, koji se ponaπa kao da zna viπe od svojega Gospodina, daide naprijed u svojoj umiπljenoj snazi. A onda dolazi patnja iæivot mu je ugroæen, moæda doæivljava Ëak i poraz i smrt.

U borbi neprijatelj koristi slabe toËke obrane onih kojenapada. Upravo tu usmjerava svoje najæeπÊe napade. KrπÊaninne bi smio imati slabih toËaka u svojoj obrani. On se moraograditi obranom koju Pismo daje onima koji ispunjavaju Boæjuvolju. Kuπana duπa postiÊi Êe pobjedu ako bude slijedila pri-mjer Onoga koji je svaku kuπnju doËekivao rijeËima: “Pisanoje!” I ona moæe stajati sigurna, zaπtiÊena rijeËima: “Tako reËeGospodin!” (MS 15, 1902.)

310

29. listopada

Energija za krπÊansku utrku“Ne znate li da u trkaliπtu svi trkaËi trËe, ali samo je-dan dobiva nagradu! Tako trËite da je odnesete! Svakise natjecatelj uzdræava u svim stvarima. Oni da dobijuraspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” (1. KorinÊani-ma 9,24.25)

Da bismo pruæili Bogu savrπenu sluæbu, moramo imati jasnezamisli o Njegovoj volji. To zahtijeva od nas da uzimamo samozdravu hranu, pripremljenu na jednostavan naËin da njeæniæivci mozga ne budu oπteÊeni onemoguÊujuÊi nam da ocijeni-mo pravu vrijednost pomirenja, neprocjenjivu vrijednost Kri-stove krvi oËiπÊenja. ...

Ako ljudi bez nekog veÊeg cilja osim vijenca ili propad-ljive krune kao nagrade za svoje Ëastoljublje prihvaÊaju umje-renost u svemu, koliko bi viπe morali biti umjereni oni kojitvrde da traæe ne samo nepropadljivu krunu besmrtne slave,veÊ i æivot koji Êe trajati isto toliko koliko i Gospodnje prije-stolje, bogatstvo koje je vjeËito, Ëast koja je neprolazna i vjeË-nu slavu. Zar neÊe razlozi predoËeni onima koji trËe u krπÊanskojutrci navesti te vjernike da pokaæu samoodricanje i umjere-nost u svemu? ...

Osim ozbiljnosti i velike æelje da ispunimo Boæju volju,mi moramo nadmaπiti revnost onih koji su ukljuËeni u bilokoji drugi pothvat, u mjeri koja je toliko veÊa koliko je veÊavrijednost cilja koji æelimo postiÊi. Blago koje æelimo steÊi nepro-padljivo je, besmrtno i slavnije od svega, dok ono za kojimteæe svjetovni ljudi moæe potrajati samo jedan jedini dan. ...

Neka naπa najveÊa briga ne bude da postignemo uspjehu ovome svijetu, veÊ da dobijemo odgovor na pitanje: Kakoda osiguram sebi bolji svijet? ©to trebam Ëiniti da bih se spa-sio? ... Svi bi trebali cijeniti spasenje viπe od bilo kojeg zemalj-skog dobitka, sve dræati za trice samo da Krista zadobiju. Posve-Êenje mora biti potpuno. Bog neÊe dopustiti nikakvo ustruËa-vanje, nikakvu podijeljenu ærtvu, nikakvog idola. Svi morajuumrijeti sebi i svijetu. I zato svatko od nas treba svakoga danaobnavljati svoje posveÊenje Bogu. VjeËni æivot vrijedi doæivot-nog, ustrajnog i neumornog napora. (RH, 18. oæujka 1880.)

311

30. listopada

“Pazi na sebe!”“Pazi na samog sebe i na nauku! Ustraj u ovim duæno-stima, jer radeÊi ovo spasit Êeπ i samog sebe i svoje slu-πatelje!” (1. Timoteju 4,16)

Duænost povjerena Timoteju trebala bi se prakticirati usvakom domu i postati odgojna snaga u svakoj obitelji i svakojπkoli. ...

Najviπi cilj naπih mladih ne bi smjelo biti nastojanje dapostignu neπto neobiËno, neπto novo. Niπta od toga nije bilo uTimotejevim mislima ni u njegovom radu. Oni trebaju imatina umu da u rukama neprijatelja svega dobra znanje samopo sebi moæe postati sila koja Êe ih uniπtiti. Nekada je postojalovrlo inteligentno biÊe, biÊe koje je zauzimalo vrlo visok poloæajmeu anelima i koje je konaËno postalo buntovnik; mnogi bli-stavi umovi bili su zarobljeni njegovom silom. Mladi se trebajuizloæiti utjecaju nauka Boæje rijeËi, utkati ga u svoja svaki-daπnja razmiπljanja i praktiËni æivot. I tada Êe imati na raspola-ganju karakteristike koje se u nebeskim dvorima ocjenjuju kaonajviπe. Oni Êe se sakrivati u Bogu i svojim æivotom oglaπavatiNjegovu slavu. (YI, 5. svibnja 1898.)

“Pazi na sebe i na nauku!” Samome sebi trebamo posve-titi najveÊu pozornost. Prvo predajte sebe Gospodinu i posve-tite se Njegovoj sluæbi. Poboæan primjer govorit Êe viπe u pri-log istini od najveÊe rjeËitosti koja nije praÊena sreenim æi-votom. Ukrasite svjetiljku svoje duπe i napunite je uljem SvetogaDuha. Zatraæite od Krista milost i bistrinu razumijevanja ko-ja Êe vas osposobiti da uspjeπno obavite djelo. NauËite od Njegaπto znaËi raditi za one za koje je On dao svoj æivot. I najtalen-tiraniji radnik neÊe mnogo postiÊi ako u njemu ne æivi Krist,nada i snaga naπeg æivota. (7 SDA BC 96)

Plemenita, svestrana muæevnost ne stjeËe se sluËajno. Onaje rezultat izgradnje karaktera u ranoj mladosti, vrπenja Boæjegzakona u domu. (YI, 5. svibnja 1898.)

Bog æeli nadahnuti mlade silom odozgo, da svi koji koraËajupod krvlju poprskanom zastavom Isusa Krista mogu pozivati,opominjati i voditi duπe na sigurne putove i noge mnogih posta-viti na VjeËnu Stijenu. (Letter 66, 1894.)

312

31. listopada

Boæji suradnici“Mi smo Boæji suradnici; vi ste Boæja njiva, Boæja gra-evina.” (1. KorinÊanima 3,9)

»ovjek ne moæe biti odnesen na Nebo, on ne moæe stiÊina Nebo kao pasivni putnik. On se sam mora posluæiti vesli-ma, raditi kao Boæji suradnik. (Letter 135, 1897.)

Ako mislite da moæete spustiti vesla i ipak se kretati uzmaticu, onda se jako varate. Samo ozbiljnim naporom, veslajuÊisvom snagom, moæete se suprotstaviti matici. Koliko samo imaonih koji su mekani kao voda iako im je na raspolaganju nepre-suπivi Izvor snage! Nebo Êe nam spremno udijeliti snagu kakobismo postali moÊni u Bogu i postigli punu visinu rasta mu-πkaraca i æena u Isusu Kristu. Ali tko je meu vama u pro-πloj godini napredovao na putu svetosti? ... Tko se osposobioda ostvaruje jedno dragocjeno dostignuÊe za drugim sve dokzavist, oholost, zloba, ljubomora i svaka mrlja ne budu uklo-njeni, a ostanu samo vrline Svetoga Duha? ...

Bog Êe nam pomoÊi ako prihvatimo pomoÊ koju nam jeuputio. “Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Ovo je blagoslovljenoobeÊanje. Mnogo puta, kada sam bila obeshrabrena, kada samskoro pala u oËaj, obraÊala sam se Bogu pozivajuÊi se na ovoobeÊanje. ... I kada sam se oslonila na Boæju snagu, dobivalasam mir koji je nadmaπivao svaki razum. (MS 1, 1865.)

Postoje dvije velike sile koje djeluju na spasenje ljudskeduπe. Potrebna je suradnja Ëovjeka s boæanskim silama — bo-æanskim utjecajem i snaænom, æivom, djelotvornom vjerom. Samona ovaj naËin ljudsko biÊe moæe postati Boæji suradnik. Gospodinne odobrava ni kod koga slijepu, glupu lakovjernost. On nepodcjenjuje ljudsko razumijevanje, veÊ, naprotiv, poziva ljudskuvolju da se poveæe s boæanskom voljom. On traæi da se domi-πljatost ljudskog uma, taktiËnost i vjeπtina naporno vjeæbajuprilikom traæenja istine koja je u Isusu. ... Mi smo Boæji surad-nici. (Letter 109, 1893.)

313

1. studenoga

Jeste li izraËunali troπkove?“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imatipatnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan16,33)

Otkupitelj svijeta iznosi svojim sljedbenicima plan bitkeu koju trebaju biti ukljuËeni i poziva ih da izraËunaju cijenu.On ih uvjerava da Êe aneli koji se odlikuju snagom biti uNjegovoj vojsci i da Êe osposobiti one koji se uzdaju u Njegada se hrabro bore. Jedan Êe progoniti tisuÊu, a dvojica Êe na-tjerati u bijeg deset tisuÊa — ne svojom snagom, veÊ silomSvemoguÊega. ... S njima je Zapovjednik Gospodnjih Ëeta kojipreuzima zapovjedniπtvo nad vojskom i vodi je u pobjedu.

Zbog svoje ljudske slabosti i greπnosti oni Êe se moædaplaπiti i drhtati dok budu gledali nepregledne Ëete snaga ta-me, ali Êe se radovati dok budu gledali Boæje anele, sprem-ne da posluæe onima koji Êe naslijediti spasenje. Radovat Êese kada shvate da Êe ih Zapovjednik Gospodnjih Ëeta voditinaprijed u sukobima protiv prirodnih i natprirodnih neprija-telja. ... Vaπ Voa je Pobjednik. Napredujte u pobjedu. ...

Kako su dragocjena ta obeÊanja da nikada neÊemo bitiostavljeni da uËinimo makar samo jedan korak u svojoj snazi,jer On je rekao: “Sigurno te neÊu ostaviti; nipoπto te neÊu za-pustiti!” (Hebrejima 13,5) Mi se borimo u prisutnosti nevidljivihËeta. Nevidljive sile nadgledaju snage zla i pomoÊ je pri ruci.Ne samo da Êemo biti opskrbljeni svime πto nam je potrebno,veÊ Êemo se naÊi na sigurnom tlu. ...

Svakom krπÊaninu upuÊena je poruka koja je prvo bilanamijenjena Petru: “Sotona je dobio dopuπtenje da vas moæereπetati kao pπenicu.” (Luka 22,31) Hvala Bogu πto nismo ostav-ljeni sami. Ovo je naπa sigurnost. Sotona nikada ne moæe do-dirnuti vjeËnom propaπÊu one koje je Krist pripremio za kuπnjesvojim prethodnim posredovanjem jer je u Njemu osiguranamilost svakoj duπi i pripremljen izlaz za sluËaj opasnosti danitko ne mora pasti pod vlast neprijatelja. (YI, 20. prosinca1894.)

314

2. studenoga

HoÊeπ li podnijeti ljevaËev oganj?“Da se vrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadlji-vog zlata koje se kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu iËast u Ëasu kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,7)

Zlato se kuπa u ognju da bi se moglo oËistiti od troske;ali vjera koja se kuπa u nevoljama, mnogo je dragocjenija odËistoga zlata. I zato gledajmo nevolje na razuman naËin. Ne-mojmo prolaziti kroz njih nezadovoljno gunajuÊi. Nemojmopraviti pogreπke izlazeÊi iz njih. U vrijeme nevolje moramoprionuti uz Boga i Njegova obeÊanja.

Neki su me pitali: “Zar se ne obeshrabrujeπ u vrijeme kadasi izloæena nevoljama?” Ja sam odgovorila: “Da, ako pod obes-hrabrenjem podrazumijevate æalost ili potiπtenost!” “Zar nerazgovaraπ s nekim o svojim osjeÊajima?” “Ne, ima vrijeme zaπutnju, vrijeme za zauzdavanje jezika, i ja ne æelim izgovoritinijednu rijeË sumnje ili tame da ne donesem nikakvu sjenkumraka onima s kojima se druæim. Kazala sam samoj sebi: izdr-æat Êu oganj ljevaËev, neÊu izgorjeti. Kada budem govorila, bitÊe to o svjetlu, bit Êe to o vjeri i nadi u Boga; bit Êe to opravednosti, dobroti i ljubavi Krista, moga Spasitelja da bise misli drugih usmjerile prema Nebu i onome πto je na Ne-bu, prema onome πto Krist Ëini na Nebu za nas i prema djelukoje mi trebamo obaviti ovdje na Zemlji za Njega!” (RH, 11.veljaËe 1890.)

PeÊ ljevaËeva treba ukloniti trosku. Kada LjevaË vidi dase Njegov lik savrπeno odraæava u vama, On Êe vas uklonitiiz peÊi. NeÊete biti ostavljeni da izgorite niti da trpite oganjduæe nego πto je potrebno za vaπe oËiπÊenje. Ali da biste odra-æavali boæanski lik, morate se pokoriti procesu koji je LjevaËizabrao za vas da biste se mogli oËistiti, osloboditi troske, dabi se iz vas mogla ukloniti svaka mrlja i svaki nedostatak —da ne ostane nikakva bora na vaπem krπÊanskom karakteru.Neka vam Gospodin pomogne ... da se Boæja volja i Njegovodjelo obavi u vama. ... Pogledajte gore! Isus æivi, Isus voli!Isus vas saæalijeva i primit Êe vas sa svim vaπim teretimabriga i nevolja ukoliko doete k Njemu i poloæite svoje teretena Njega. On je obeÊao da nikada neÊe ostaviti niti zabora-viti one koji se oslone na Njega. (Letter 2, 1870.)

315

3. studenoga

Radost zbog trpljenja s Kristom“Prestanite se Ëuditi, ljubljeni — kao da vam se πto ne-obiËno dogaa — poæaru koji bjesni meu vama da vasiskuπa! Naprotiv, radujte se πto ste dionici u Kristovimpatnjama, da se mognete radovati i veseliti i u Ëas kadse objavi njegova slava!” (1. Petrova 4,12.13)

Mi ne uzimamo uvijek u obzir da se posveÊenje koje takoiskreno æelimo i za koje se tako ozbiljno molimo stjeËe istinomi Boæjom providnoπÊu, i to onako kako to najmanje oËekuje-mo. Kada traæimo radost, nalazimo æalost. Kada oËekujemomir, Ëesto nailazimo na nepovjerenje i sumnju jer smo izlo-æeni nevoljama koje ne moæemo izbjeÊi. Ali u tim nevoljamadobivamo odgovor na svoje molitve. Da bismo se oËistili, okonas se mora raspaliti oganj nevolja i naπa volja mora biti dove-dena u sklad s Boæjom voljom. ... Bog vidi da je za nas najboljeda budemo izloæeni procesu discipline kako bismo mogli po-stati dostojni i primiti blagoslove za kojima Ëeznemo.

Ne smijemo se obeshrabriti niti dati mjesta sumnji, nesmijemo misliti da naπe molitve prolaze nezapaæene. Trebalibismo se s veÊim pouzdanjem osloniti na Krista, svoj sluËajprepustiti Bogu i dopustiti Njemu da na svoj naËin odgovorina naπe molitve. Bog nije obeÊao da Êe izliti svoje blagoslovena nas preko provodnika koje smo Mu mi obiljeæili. ... Boæjisu planovi uvijek najbolji iako ih uvijek ne uspijevamo raspo-znati. Savrπenstvo krπÊanskog karaktera moæe se postiÊi samotrudom, sukobima i samoodricanjem. Mi ne raËunamo uvijekna to i ne smatramo da nam je potreban bolni i Ëesto produæeniproces ËiπÊenja da bismo se mogli uskladiti s Kristovim likom.Bog Ëesto usliπava naπe molitve na najneoËekivanije naËine.On nas dovodi u najteæi poloæaj da bi otkrio πto je u naπemsrcu. Da bi unaprijedio razvijanje krπÊanskih vrlina, On Êe nasstaviti u okolnosti koje Êe zahtijevati poveÊani napor s naπestrane da bi naπa vjera ostala æiva i Ëvrsta.

Imajmo na umu koliko su neizmjerno dragocjeni Boæji da-rovi — vrline Njegovog Duha — i tada se neÊemo plaπiti na-pornog procesa kuπnje, koliko god bio bolan i poniæavajuÊi.(Letter 9, 1873.)

316

4. studenoga

Zalog vjeËnog zavjeta“U oblaku kad se pojavi duga, ja Êu je vidjeti i vjekov-nog Êu se sjeÊat Saveza izmeu Boga i svake æive duπe,svakog tijela na zemlji.” (Postanak 9,16)

Prije nekog vremena imali smo prednost gledati najdiv-niju dugu koju smo ikada vidjeli. »esto smo posjeÊivali um-jetniËke galerije i divili se vjeπtini umjetnika koju su na plat-nima slikali veliku Boæju dugu obeÊanja. Meutim, ovdje smovidjeli razne boje — grimiznu, purpurnu, plavu, zelenu, srebrnui zlatnu, savrπeno stopljene vjeπtinom velikog Umjetnika. Bi-li smo zadivljeni dok smo promatrali ovu slavnu sliku na ne-bu.

Dok smo promatrali ovaj luk, peËat i znak Boæjeg obeÊanjaËovjeku da oluja Njegovog gnjeva neÊe viπe pustoπiti svijetvodama potopa, zamiπljali smo da oËi koje nisu Ëovjekove pro-matraju tu prekrasnu sliku. Aneli se raduju dok gledaju ovajdragocjeni zalog Boæje ljubavi prema Ëovjeku. Otkupitelj svi-jeta promatra istu sliku jer se preko Njega, Njegovim zalaga-njem, ovaj luk pojavio na nebu kao dokaz saveza ili obeÊanjadanog Ëovjeku. I sam Bog gleda ovaj luk u oblacima i podsjeÊase vjeËnog saveza izmeu Boga i Ëovjeka. ... Luk prikazuje Kri-stovu ljubav koja okruæuje Zemlju i dopire do najviπeg nebapovezujuÊi Boga i Ëovjeka, vezujuÊi Zemlju s Nebom.

Dok gledamo ovaj prekrasni prizor, moæemo se radovatiu Bogu sigurni da i On gleda ovaj zalog svojeg saveza, i dokga gleda, sjeÊa se sinova ljudskih kojima ga je dao. Njihovastradanja, opasnosti i nevolje nisu sakriveni od Njega. Mi semoæemo radovati u nadi jer je luk Boæjega saveza iznad nas.On nikada neÊe zaboraviti djecu o kojoj se brine. Kako ogra-niËeni ljudski um teπko moæe shvatiti neobiËnu Boæju ljubavi njeænost, Njegovo neusporedivo poniæenje kada je rekao: “JaÊu je vidjeti i vjekovnog Êu se sjeÊat Saveza izmeu Boga isvake æive duπe!”

O, kako mi lako zaboravimo Boga, ali On nikada ne zabo-ravlja nas; On nas svakog trenutka pohodi svojim blagoslovi-ma. (RH, 26. veljaËe 1880.)

317

5. studenoga

Bog progovara πutnjom“Ja, Ivan, brat vaπ i sudionik nevolje, kraljevstva i us-trajnosti u Isusu, bijah zbog rijeËi Boæje i zbog IsusovasvjedoËanstva na otoku zvanom Patmos.” (Otkrivenje 1,9)

Dopustivπi da Ivan bude prognan na otok Patmos, Kristje svojeg uËenika stavio u poloæaj da moæe primiti najdrago-cjeniju istinu za prosvjetljenje crkava. Doveo ga je na samot-no mjesto da bi njegovo uho i srce mogli biti posveÊeni za pri-manje istine. ... Progonstvo kojemu su Ivana izloæili njegovineprijatelji postalo je sredstvo milosti. Patmos je bio obasjanslavom uskrslog Spasitelja. ... Kakva je to bila subota za osam-ljenog izgnanika! ... Nikada dotad nije toliko saznao o Isusu.Nikada nije Ëuo tako uzviπenu istinu.

Radnici za Boga Ëesto smatraju da su æivotne aktivnostibitne za napredovanje djela. Vlastito “ja” pomijeπano je sa svimeπto govore ili Ëine. ... Radnik gleda na sebe samodovoljno. Bogkaæe: “Ova jadna duπa izgubila je iz vida mene i moju dovolj-nost. Zato moram rasvijetliti njezino srce svojim svjetlom i oæi-viti je svojom æivotnom snagom. Moram je pripremiti za pri-manje istine pomazujuÊi njezine oËi nebeskim melemom. Onarasipa svoj pogled na toliko strana. Njezine oËi nisu usmjere-ne prema meni.” ...

Ponekad Gospodin probija put prema duπi u procesu kojije bolan za Ëovjeka. On je primoran ojaËati otpor njegove duπeprotiv samouzdizanja i oslanjanja na samoga sebe tako da rad-nik viπe ne proglaπava vrlinama nedostatke i slabosti svojeneposveÊene naravi i tako samouzviπenjem uniπtava samogasebe.

Ako se oni koji tvrde da vjeruju u uzviπene istine za ovovrijeme pripreme prouËavajuÊi Pisma, iskreno se moleÊi i vjeæ-bajuÊi svoju vjeru, stavit Êe sebe u poloæaj da prime svjetloza kojim toliko Ëeznu. ... RjeËitost πutnje pred Bogom Ëesto jevrlo bitna. Ako su misli neprestano u stanju uzbuenosti, uhone moæe Ëuti istinu koju Gospodin æeli prenijeti onima koji uNjega vjeruju. Krist zato odvaja svoju djecu od onoga πto privlaËinjihovu pozornost da bi mogla vidjeti Njegovu slavu. (MS 94,1897.)

318

6. studenoga

Potrebna priprema za Nebo“Pa ipak, on zna dobro put kojim kroËim! Neka me ku-πa: Ëist ko zlato Êu iziÊi!” (Job 23,10)

Gospodin Êe raditi za one koji se oslone na Njega. Oni Êepostizati dragocjene pobjede, nauËiti dragocjene pouke, steÊidragocjena iskustva koja Êe im donijeti najveÊe prednosti uvrijeme nevolja i kuπnji. Onima koji sve to pripiπu Boæjoj slavii niπta ne budu uzimali sebi u zaslugu, bit Êe povjeravani sveveÊi Boæji blagoslovi. Gospodina Êe veliËati oni koji Ga slaveusred velikog mnoπtva. Nevolje koje strpljivo budu snosili iispiti s kojima se vjerno budu suoËavali, pokazat Êe da su do-stojni noπenja odgovornosti i Bog Êe ih uËiniti svojim pred-stavnicima koji Êe izvrπavati Njegovu volju. ...

Sukobi na Zemlji, po Boæjoj providnosti, pruæit Êe prilikuza poduku koja je potrebna da bi se razvio karakter spremanza nebeske dvore. Mi trebamo postati Ëlanovi kraljevske obi-telji, Boæji sinovi, pa Êe “se sve pokazati na dobro onima kojiljube Boga”, koji se pokoravaju Njegovoj volji.

Naπ Bog je stalno prisutan i pruæa pomoÊ u vrijeme po-trebe. On je savrπeno upoznat s najtajnijim mislima naπegasrca, sa svim namjerama i ciljevima naπe duπe. Kada smo zbu-njeni, Ëak i prije nego πto Mu iznesemo svoje misli, On vrπipripreme za naπe izbavljenje. Naπe tuge ne ostaju nezapaæene.On u svakom trenutku zna mnogo bolje od nas samih πto jepotrebno za dobro Njegove djece i vodi nas onako kao πto bismoi sami æeljeli kada bismo poznavali svoje srce i vidjeli svojepotrebe i opasnosti koje nam prijete onako kako ih Bog vidi.Ali smrtna biÊa vrlo rijetko poznaju sebe. Ona nisu svjesnasvojih slabosti. ... Bog ih poznaje bolje nego πto sama poznajusebe i zna kako ih treba voditi.

Ako se oslonimo na Njega, ako Mu predamo svoje putove,On Êe usmjeravati naπe korake prema putu na kojem ÊemomoÊi postiÊi pobjedu nad svakom zlom straπÊu, nad svakomosobinom karaktera koja se ne slaæe s karakterom naπega ne-beskog Uzora. (ST, 25. svibnja 1888.)

319

7. studenoga

Bog zna πto je najbolje“Doduπe, svako karanje za sada ne priËinja se neËim πtodonosi radost, nego æalost. Ali kasnije onima koji su njimeuzgajani donosi plod pun mira — pravednost.” (Hebre-jima 12,11)

Bog zna πto je za naπe najveÊe dobro. Posebna disciplinakojoj smo izloæeni ne smije istaknuti najgore i najgrublje oso-bine naπeg karaktera, veÊ Kristovu krotkost i njeænost razvi-jajuÊi u nama dragocjene Kristove vrline.

Morate uËiti u Kristovoj πkoli da biste postali sliËni Kri-stu. Bog prilagoava svoju milost posebnim potrebama sva-kog pojedinca. “Dosta ti je moja milost!” (2. KorinÊanima 12,9)Kada vam teret postane teæi, pogledajte gore i vjerom se joπËvrπÊe uhvatite za ruku Isusa, svojega moÊnog pomoÊnika. Kadase teπkoÊe nagomilaju oko Njegovog naroda u opasnostimaposljednjih dana, On Êe poslati svoje anele da cijelim putembudu uz nas dovodeÊi nas sve bliæe Isusovim okrvavljenim pleÊi-ma. I kada dou veÊe nevolje, zaboravit Êemo manje teπkoÊe. ...

Morate ostati neporoËni, pravi i Ëvrsti imajuÊi na umu daje vaπ karakter zapisan u nebeskim knjigama. ... Nema nika-kve okolnosti, mjesta, teπkoÊe ili nevolje u kojoj ne moæemoæivjeti prekrasnim æivotom krπÊanske vjernosti i uzornog po-naπanja. ... Pobjeda se ne stjeËe izbjegavanjem nevolja —oslobaanjem od njih — veÊ herojskim suoËavanjem s njima,strpljivim podnoπenjem. (Letter 29, 1884.)

Svatko Êe se suoËiti s nevoljama. ... Ako budete gledalina Isusa, ako budete vjerovali u Njega kao u svojeg Spasitelja,bit Êete provedeni kroz svaku nevolju i strpljivo ih podnoseÊi,postat Êete snaæniji kako biste izdræali i sljedeÊu kuπnju, slje-deÊu nevolju. (Letter 6, 1893.)

Samo nas ograniËenost naπeg pogleda spreËava da raspo-znamo Boæju dobrotu u disciplini kojoj je podloæio svoju Crkvu,ali i u velikim blagoslovima za koje se pobrinuo. U svim vre-menima oËaja i nedoumice, Bog je sigurno utoËiπte svojem na-rodu. U sjenci Njegove zaπtite oni mogu sigurno iÊi Njegovimputem. U nevoljama koje su odreene da ih proËiste, sila Evan-elja treba biti njihova utjeha. Njegova sigurna RijeË bit Êenjihova tvrava. (Letter 54, 1908.)

320

8. studenoga

Sve ide na dobro“Znamo da Bog Ëini da sve pridonosi dobru onih kojiga ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani.” (Rimlja-nima 8,28)

Srce koje se pokorilo Boæjoj mudroj disciplini imat Êe po-vjerenja u svako djelo Njegove providnosti. ... Kada bi Bogpustio svakoga da Ëini ono πto mu je volja, razvijali bi se samo-ljublje i oholost, dok se vrlina poniznosti ne bi njegovala usrcu. Istinsku kulturu mogu dostiÊi samo oni koji su istinskiponizni.

Ono πto bismo toliko æeljeli Ëiniti moæe postati stvarnostpoπto nas Bog provjeri u πkoli iskustva, a meu naπe najveÊeblagoslove moæe se ubrojiti upravo ono πto nismo mogli uËi-niti jer bi nam to preprijeËilo put da Ëinimo ono πto Êe nasnajbolje pripremiti za najuzviπenije djelo. ObiËne duænosti stvar-nog æivota bitne su zato πto nas spreËavaju u besplodnom na-stojanju da Ëinimo ono za πto nismo sposobni. Naπi vlastitiplanovi Ëesto se ne ostvaruju da bi Boæji planovi mogli postiÊipotpuni uspjeh. O, tek Êe nam u buduÊem æivotu biti objaπnjenezamrπenosti i tajne æivota, koje su toliko puta ometale i razo-Ëaravale naπe najtoplije nade. Tada Êemo vidjeti da su molitvei nade za ono πto nam je izgledalo uskraÊeno bile naπi naj-veÊi blagoslovi. (Letter 2, 1889.)

Ne smijemo oËekivati samo svjetlo Sunca u ovom æivotu.Oblaci i oluje gomilat Êe se oko nas, i mi moramo upravitisvoje oËi prema mjestu na kojemu smo posljednji put ugledalisvjetlo. Njegove su zrake moæda prikrivene, ali su joπ æive;joπ blistaju iza oblaka. Naπ je posao da Ëekamo, bdijemo, molimose i vjerujemo. Mi Êemo svjetlo Sunca daleko viπe cijeniti kadanestane oblaka. Vidjet Êemo Boæje spasenje ako se pouzdamou Boga u tami isto onoliko koliko i na svjetlu dana. (Letter23, 1870.)

Sve nevolje, sva stradanja, sav mir, sva sigurnost, zdravlje,nada, æivot i uspjeh u Boæjoj su ruci i On vlada njima na dobrosvoje djece. Naπa je prednost da budemo molitelji, da traæimobilo πto i sve od Boga pokoravajuÊi svoje zahtjeve u ponizno-sti Njegovim mudrim namjerama i neograniËenoj volji. (MS1, 1867.)

321

9. studenoga

Vidjeti nevidljivo“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i malanevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu, namakoji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer jevidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeËno.” (2. KorinÊani-ma 4,17.18)

Ako naπe misli budu obuzete onim πto je vjeËno, a ne onimπto je na Zemlji, uhvatit Êemo se za ruku neograniËene sna-ge, i πto bi nas joπ moglo oæalostiti? ...

Ne trebamo biti ostavljeni kao plijen Sotoninoj sili. ... Boæjadjeca ne smiju dopustiti Sotoni da se postavi izmeu njih injihovog Boga. Ako Mu dopustite da to uËini, On Êe vam go-voriti da su vaπe nevolje najteæe, da su to najæalosnije nevoljekoje su ikada zadesile ikojeg smrtnika. On Êe staviti svoja po-veÊala pred vaπe oËi, sve Êe vam prikazati u poveÊanom oblikuda bi vas ispunio obeshrabrenjem. ... Uzmite Boæju rijeË kaosvojeg savjetnika, ponizite svoju nesigurnu duπu pred Bogomi skruπena srca recite: “Skidam ovdje svoje terete jer ih nisamsposoban nositi. Oni su odviπe teπki za mene. Skidam ih i stav-ljam pred noge naπeg Otkupitelja, punog suÊuti.” ...

Kada vas Sotona kuπa, nemojte izgovoriti nijednu rijeË sum-nje ili tame. Vi sami moæete izabrati tko Êe upravljati vaπimsrcem, tko Êe vladati vaπim umom. Ako odluËite otvoriti vrataprijedlozima Zloga, vaπ um bit Êe ispunjen nepovjerenjem ibuntovniËkim pitanjima. Vi moæete iznositi svoje osjeÊaje, alisvaka sumnja koju iznesete sjeme je koje Êe isklijati i donijetiplod u æivotu nekoga od vaπih bliænjih i vi neÊete moÊi poniπtitidjelovanje svojih rijeËi. Vi Êete se moæda oporaviti od svojihkuπnji i izvuÊi se iz Sotoninih zamki, ali oni koji su doπli podvaπ utjecaj moæda neÊe biti u stanju pobjeÊi od nevjerovanjana koje ste ih naveli. Kako je zato vaæno da onima oko sebegovorimo samo ono πto Êe im uliti duhovnu snagu i dati duhovnoprosvjetljenje! Uzdiæimo duπe Isusu kojega i ne vidjevπi voli-mo, i budimo ispunjeni neiskazanom radoπÊu punom slave. (RH,11. veljaËe 1890.)

322

10. studenoga

Niπta nas ne moæe odvojiti od Krista“Tko Êe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tje-skoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? MaË?”(Rimljanima 8,35)

Kako nam je u vrijeme potrebe dragocjeno obeÊanje o je-dinstvu s Isusom! ... Mi moæemo reÊi: “Tko Êe nas rastavitiod ljubavi Kristove? Nevolja?” — Ne, jer nas one nagone daosjeÊamo da je Krist naπe jedino utoËiπte, da Njemu moæemouteÊi i potraæiti skloniπte. “Tjeskoba?” — Ne, jer je On naπautjeha! “Neka je hvaljen Bog i otac Gospodina naπega IsusaKrista, otac milosra i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tjeπiu svoj naπoj nevolji.” (2. KorinÊanima 1,3.4)

“Progonstvo?” — Ne, “blago progonjenima zbog pravedno-sti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,10) ... “Glad?”— Ne, jer imamo Boæje obeÊanje. ... “U gladi on Êe te spasiti!”(Job 5,20) “Bit Êe siti u danima gladi.” (Psalam 37,19) Kadadoemo k Isusu, naπe potrebe bit Êe potpuno zadovoljene. “Golo-tinja?” — Ne, posluπajte Isusov glas koji govori: “Savjetujemti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, ida se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golo-tinju.” (Otkrivenje 3,18) ... “Pobjednik Êe tako biti obuËen ubijelu haljinu.” (Otkrivenje 3,5) ...

“Pogibao?” — Ne, Pavao je znao na temelju svojeg iskustvaπto znaËi nalaziti se u opasnosti ... “Bio sam na Ëestim putova-njima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u po-giblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblimau gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogi-blima od laæne braÊe.” (2. KorinÊanima 11,26) “A on mi je od-govorio: ‘Dosta ti je moja milost.’” (2. KorinÊanima 12,9) ...“MaË?” — ... MaË ne moæe ubiti duπu jer je naπ æivot sakrivens Kristom u Bogu.

Doista, moæemo se pitati zajedno s Pavlom: “Tko Êe nasrastaviti od ljubavi Boæje?” I odgovoriti: “Siguran sam da nasneÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadaπ-njost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo kojedrugo stvorenje moÊi rastaviti od ljubavi Boæje, koja je u KristuIsusu, Gospodinu naπemu.” (Rimljanima 8,38.39) (Letter 25,1892.)

323

11. studenoga

NajveÊa nevolja“Jao, jer velik je dan ovaj, sliËna mu ne bi! Vrijeme jenevolje za Jakova, al’ Êe se izbaviti iz nje.” (Jeremija30,7)

Put u slobodu od grijeha vodi preko razapinjanja samogasebe, preko sukoba sa silama tame. Neka se nitko ne obeshrabridok razmiπlja o teπkim nevoljama s kojima Êemo se suoËiti uvrijeme muke Jakovljeve koje je joπ pred nama. Trebamo raditiozbiljno, briæno, ne za to buduÊe vrijeme, nego za danas. Mitrebamo sada steÊi poznavanje istine kakva je u Isusu, sadaimati osobno iskustvo. U ovim dragocjenim zavrπnim trenucimavremena kuπnje trebamo steÊi duboko i æivo iskustvo. TakoÊemo oblikovati karakter koji Êe nam osigurati izbavljenje uvrijeme velike nevolje.

Vrijeme nevolje je talioniËka peÊ iz koje se trebaju izlitikarakteri nalik na Kristov. Ona je zamiπljena da navede Boæjinarod da odbaci Sotonu i njegove kuπnje. Posljednji sukob trebapokazati Kristovim sljedbenicima pravi karakter Sotone, ok-rutnog tiranina, i taj Êe sukob za njih uËiniti ono πto niπtadrugo nije moglo, naime, da se potpuno okrenu od njega. Voljetii cijeniti grijeh znaËi voljeti i cijeniti njegovog zaËetnika, smrtnogKristovog neprijatelja. Kada nalaze izgovore za grijeh i pria-njaju uz izopaËenosti karaktera, oni daju Sotoni mjesto u svojemsrcu i daju mu Ëast. (RH, 12. kolovoza 1884.)

Cijelo Nebo je zainteresirano za Ëovjeka i æeli mu spase-nje. To je i veliki cilj svih Boæjih nastojanja oko pojedinaca.... NajveÊe Ëuenje nebeskih vojski izaziva Ëinjenica da se ta-ko mali broj ljudi odluËuje zatraæiti slobodu od robovanja zlimutjecajima, da je tako malo onih koji su spremni u suradnji sKristom uloæiti sve svoje snage u veliko djelo svojeg izbavljenja.Da su ljudi pred njima razotkrili nastojanje velikog varalicekoji ih æeli zadræati u buntovnoj ogorËenosti i u savezu beza-konja, kako bi se iskreno potrudili odbaciti djela tame, kakobi se Ëuvali da ne padnu u kuπnju, kako bi nastojali pronaÊii ukloniti svaku manu koja naruπava Boæje obliËje u njima;kako bi se æeljno tiskali uz Isusa i kakve bi se iskrene molbeuzdizale prema Nebu da njihov hod s Bogom postane smire-niji, prisniji, sretniji. (RH, 12. kolovoza 1884.)

324

12. studenoga

Dragulj ili πljunak?“Toga dana — rijeË je Jahve nad Vojskama — uzet Êute, Zerubabele, sine ©ealtielov, slugo moja — rijeË jeJahvina — i stavit Êu te kao peËatnjak, jer tebe izabrah— rijeË je Jahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,23)

KrπÊani su Kristovi dragulji. Oni trebaju sjati za Njegablistavim sjajem πireÊi svjetlo Njegove ljepote. Njihov sjaj za-visi od toga koliko su izbruπeni. Oni sami odluËuju hoÊe li bitiizbruπeni ili Êe ostati nebruπeni. Ali svaki koji je proglaπendostojnim mjesta u Gospodnjem hramu, mora se podloæiti pro-cesu bruπenja. Bez bruπenja, koje obavlja Gospodin, ne moguodraæavati viπe svjetla od obiËnog πljunka.

Krist kaæe Ëovjeku: “Ti pripadaπ meni. Ja sam te otkupio.Sada si samo grubi kamen, ali, ako doeπ u moje ruke, ja Êute izbrusiti i sjaj kojim Êeπ zablistati sluæit Êe na Ëast mojemimenu. Nitko te ne moæe uzeti iz moje ruke. Ja Êu te uËinitisvojim posebnim blagom. Na dan mojega krunjenja, ti Êeπ bitidragulj u mojoj kruni radosti.”

Boæanski Radnik gubi malo vremena na bezvrijedni mate-rijal. On brusi samo dragocjeno kamenje po ugledu na kame-nje ugraeno u palaËe (Psalam 144,12), uklanjajuÊi sve grubeuglove. Ovaj proces je teæak i naporan; ranjava ljudski ponos.Krist udara duboko u iskustvo koje je Ëovjek u svojoj samo-dovoljnosti smatrao zavrπenim uklanjajuÊi svaku oholost iz nje-govog karaktera. On uklanja suviπnu povrπinu i stavljajuÊi ka-men na kolo za bruπenje, obrauje ga tako da svaka nerav-nina potpuno nestane. Onda, podiæuÊi dragulj prema svjetlu,UËitelj vidi u njemu odraz svojeg lika i proglaπava ga dostojnimmjesta u svojem kovËegu. “Toga dana — rijeË je Jahve nadVojskama — stavit Êu te kao peËatnjak, jer tebe izabrah.” Nekabude blagoslovljeno iskustvo, ma koliko grubo, koje daje novuvrijednost kamenu i pomaæe mu da blista æivim sjajem! (4 SDABC 1177)

Bog neÊe dopustiti da ijedan od Njegovih radnika iskrenasrca bude ostavljen da se sam bori protiv nadmoÊnog neprija-telja i bude pobijeen. On Ëuva kao drago kamenje svakogaËiji je æivot sakriven s Kristom u Bogu. (7T 67)

325

13. studenoga

Bog mjeri svaku nevolju“Nikakva kuπnja veÊa od ljudske snage nije vas zadesila.Bog je vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani prekovaπih snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretanishod, da je moæete podnijeti.” (1. KorinÊanima 10,13)

Svatko od nas mora biti svoje bitke, stjecati svoja krπÊanskaiskustva, na neki naËin nezavisno od svake druge duπe; i Bognudi pouke koje svatko od nas mora nauËiti za sebe i kojenitko drugi ne moæe nauËiti umjesto njega. ... Naπ nebeski Otacmjeri i odmjerava svaku nevolju prije nego πto dopusti da do-e na vjernika. On razmatra okolnosti i snagu onoga koji trebabiti izloæen Njegovoj kuπnji i nikada ne dopuπta da kuπnja budeveÊa od snage otpora. Ako je duπa nadjaËana, osoba pobije-ena, nikada ne smijemo okrivljavati Boga ... nego Ëovjek izloæenkuπnji nije bio dovoljno budan, nije se dovoljno molio i nijevjerom iskoristio sve zalihe koje mu je Bog obilno stavio naraspolaganje. Krist nikada nije iznevjerio vjernika u Ëasu nje-gove kuπnje. Vjernik se mora uhvatiti za obeÊanje i suoËiti sneprijateljem u ime Gospodnje. ...

O, veliko djelo treba biti obavljeno za Boæji narod dok sene pripremi za uznesenje na Nebo! VruÊina peÊi za neke morabiti velika da bi se pokazala troska. »ovjekovo “ja” mora serazapeti. Kada svaki vjernik bude posluπan Gospodinu onolikokolika je mjera njegovog znanja, kada svojim bliænjima ne budepruæao nikakav razlog da ga tlaËe, ne mora se plaπiti ishodamakar mu prijetila tamnica ili smrt. ...

Gospodin njeguje njeænu suÊut prema pripadnicima svo-jeg naroda. Vjera, Ëudesna vjera — ona Boæji narod vodi uskimputem. Bez te vjere svakako bismo pogreπno protumaËili Nje-govo postupanje prema nama, izgubili bismo povjerenje u Nje-govu ljubav i vjernost. Kakve god bile naπe nevolje i patnje... neka ne bude maloduπnosti, nikakvog mrzovoljnog nezado-voljstva, nikakvog gunanja. ...

Jedan jedini dokaz da je nezasluæena Boæja naklonostzablistala u naπem srcu nadmaπit Êe po vrijednosti svaku ne-volju kakva god ona bila, koliko god okrutna bila! (MS 6, 1889.)

326

14. studenoga

Vjera mora nadvladati tamu“Gle, da me i ubije, opet Êu se uzdati u njega, ali Êubraniti putove svoje pred njime. I on Êe mi biti spase-nje, jer licemjer neÊe izaÊi pred njega.” (Job 13,15.16 —DK)

Istinski krπÊanin nikada neÊe dopustiti nikakvom zemalj-skom razlogu da se postavi izmeu njega i Boga. ...

Kada maloduπnost zahvati duπu, to joπ nije dokaz da seBog promijenio; On je isti “juËer i danas i zauvijek” (Hebrejima13,8). Moæete biti sigurni u Boæju naklonost kada ste izloæenizrakama Sunca Pravednosti; ali ako se na vaπu duπu navukuoblaci, nemojte pomisliti da ste odbaËeni! Vaπa vjera mora pro-biti tamu. Vaπe oko mora vidjeti samo Njega i vaπe cijelo tijelobit Êe puno svjetla. Pred oËima moramo imati bogatstvo Kri-stove milosti. »uvajte pouke koje vam je dala Njegova ljubav.Neka vaπa vjera bude sliËna Jobovoj, da i vi moæete izjaviti:“I da me ubije, opet Êu se uzdati u njega!” ...

Najteæa iskustva u krπÊanskom æivotu mogu biti i najbla-goslovljenija. Posebni blagoslovi u mraËnim trenucima moguohrabriti duπu da se odupre Sotoninim napadima i osposobitiBoæjeg slugu da opstane u vatrenoj kuπnji. Kuπnja vaπe vjeredragocjenija je od zlata. Morate imati trajno povjerenje u Bogakoje neÊe biti naruπeno kuπnjama i uvjeravanjem kuπaËa. Uhva-tite Gospodina za rijeË. ProuËavajte obeÊanja i koristite se njimakada se pojavi potreba. “Vjera dolazi od propovijedanja, a pro-povijedanje biva rijeËju Kristovom.” (Rimljanima 10,17) ...

Upravo vjera upoznaje duπu s Boæjim postojanjem i pri-sutnoπÊu; i kada æivimo gledajuÊi samo Njegovu slavu, sve viπei viπe prepoznajemo ljepotu Njegovog karaktera. Naπe duπe do-bivaju duhovnu snagu jer udiπemo ozraËje Neba i shvaÊajuÊida nam je Gospodin s desne strane, neÊemo se dati pokrenu-ti. ... Trebamo æivjeti kao da se nalazimo u prisutnosti Beskraj-noga. ...

Boæanska mudrost upravljat Êe koracima onih koji su seoslonili na Gospodina. Okruæivat Êe ih boæanska ljubav i oniÊe shvatiti da se nalaze u prisutnosti Utjeπitelja, Svetoga Duha.(RH, 8. rujna 1910.)

327

15. studenoga

Okusila sam Boæju dobrotu“Jer ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin.” (1. Petro-va 2,3)

Jeste li i vi iskusili da je Gospodin milosrdan? Jeste liduhovno gladni druπtva svojega Gospodina? I vi moæete otkritida je On milosrdan, ne zato πto Êete od Njega dobiti sve πtoæelite, veÊ prolazeÊi kroz πkolu nevolja. Otkako sam napuniladevet godina æivota, uËila sam se u πkoli nevolja. U svojemranom djetinjstvu nisam mogla pronaÊi niπta poæeljno osim dra-gocjenih Isusovih rijeËi. Otkako sam okusila Boæju rijeË i osjetilasvu njezinu slast, nikada nisam izgubila æelju da se dubljeupoznam s njom.

Kada sam otiπla u Australiju, muËila me reuma i malarija.Jedanaest mjeseci nisam mogla slobodno pokretati ruke. Na-kon prvog tjedna pitala sam se πto sve to znaËi i zakljuËilada Êe biti najbolje da se prestanem pitati i prepustim se Go-spodnjim rukama. Osjetila sam Njegovu dobrotu i ustanovilada je milosrdan. Samo nakratko tijekom noÊi mogla sam zabo-raviti bol toliko da mogu zaspati. Ipak, osjetila sam Gospodnjudobrotu. Svijest o Njegovoj prisutnosti odvajala me je od svijetatako da mi je izgledalo da mogu razgovarati s Njim licem ulice, kao πto je to Ëinio Mojsije. Usprkos svim patnjama i bolo-vima, osjeÊala sam da je pokraj mene moj nebeski Pratilac. ...

Krist kaæe: Ja sam ti s desne strane da ti pomognem! ©tobismo viπe mogli poæeljeti u svojoj slabosti? Bismo li trebaliiÊi jedni drugima sa svim svojim nevoljama, govoriti ljudskimbiÊima o kuπnjama koje imamo i kako smo slabi? Spasitelj namstoji s desne strane nudeÊi nam da nas podigne i “postavi nanebesima” (Efeæanima 2,6). Ali tako Ëesto se odvraÊamo od Njegai Njegovih obeÊanja i govorimo o svojim nevoljama onima kojisu kao i mi sami samo smrtnici, s nevoljama koje samo Kristmoæe ponijeti. ... Nemojmo viπe sramotiti Boga odvraÊajuÊi seod Njega i okreÊuÊi se ljudskoj nemoÊi. ...

Odnesite svoje nevolje UËitelju. Recite: “Evo me, Gospodine.Ti znaπ sve o meni i samo mi Ti moæeπ pomoÊi. Æelim iÊi Tvojimstopama i vrπiti Tvoju volju!” Kad se predate Bogu, moæetebiti sigurni da Êete u trenucima nevolja dobiti upravo onu pomoÊkoja vam je potrebna. (MS 91, 1901.)

328

16. studenoga

Radujte se!“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!Neka vaπa blagost bude poznata svim ljudima! Gospo-din je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemuiznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve uzahvalnosti!” (Filipljanima 4,4-6)

Moæda vam izgleda teπko radovati se u Gospodinu dok senalazite u nevolji, ali mi mnogo gubimo kada dajemo mahaduhu prigovaranja. U svakom trenutku mi u svojem srcu tre-bamo imati Kristov mir. Ne smijemo si dopustiti da se lakouznemirujemo. Da bi nas okuπao, Bog nas vodi kroz nevolje iteπkoÊe; ako se pokaæemo strpljivi i dostojni povjerenja u takvimokolnostima, On Êe nas oËistiti od svake troske i konaËno namdarovati pobjedu i radost. Onima koji se bez prigovaranja pokorejarmu koji Bog æeli da nose, osigurani su veliki blagoslovi. ...

Neka svjetlo istine blista u vaπem æivotu. Pitate li: ©toda uËinim da moje svjetlo sjaji? Ako ste prije prihvaÊanja istinebili nestrpljivi i osorni, neka sada vaπ æivot pokaæe onima okovas da je istina imala posveÊujuÊi utjecaj na vaπe srce i karakter,da ste, prije osorni i nestrpljivi, sada radosni i da viπe ne pri-govarate. Na taj Êete naËin Krista otkrivati svijetu. ...

“U svakoj prilici zahvaljujte!” (1. Solunjanima 5,18) — bu-dite zahvalni na Boæjoj sili koja vas odræava u Isusu Kristu.... U trenutku kada upuÊujete svoju molitvu za pomoÊ, moædajoπ ne osjeÊate svu radost i blagoslove koje biste æeljeli osjeÊati,ali ako vjerujete da Êe Krist Ëuti i usliπati vaπu molbu, obuzetÊe vas Kristov mir. ... Ako se oslonite na snagu svojeg moÊ-nog PomoÊnika umjesto da raspravljate sa svojim neprijate-ljem, ako se nikada ne budete tuæili na Boga, Njegova obeÊa-nja bit Êe potvrena. Iskustvo koje stjeËete danas imajuÊi povje-renja u Njega, pomoÊi Êe vam dok se sutra budete suoËavalis teπkoÊama. Svakoga dana trebate se pribliæavati Isusu i Nebupuni povjerenja kao malo dijete. Ukoliko se sa svakidaπnjimnevoljama i teπkoÊama suoËavate ispunjeni nepokolebljivimpovjerenjem u Boga, stalno iznova stavljat Êete na ispit obe-Êanja Neba i svaki put Êete uËiti pouku vjere. Tako Êete stjecatisnagu da se oduprete kuπnji i kada dou teæe kuπnje, moÊiÊete im se oduprijeti. (MS 8, 1885.)

329

17. studenoga

Mir u nevoljama“I mir Êe Boæji, koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srcavaπa i misli vaπe u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,7)

Isus je doπao na ovu Zemlju ne samo da bude ËovjekovOtkupitelj, veÊ i njegov Primjer. On je æivio savrπenim æivo-tom, æivotom krotkosti, poniznosti, neporoËnosti i neograniËe-nog povjerenja u Boga. ... On nas je na zoran naËin uËio velikimpoukama o smirenom, trajnom, nepokolebljivom povjerenju unaπega nebeskog Oca. On dopuπta kuπnjama, nevoljama i teπko-Êama da dolaze na Njegove mile. To su izrazi Njegove provid-nosti, pohoenja Njegove milosti, da bi ih vratio kada zalutajuod Njega, da bi im dao dublju svijest o svojoj prisutnosti imilosrdnoj skrbi. Mir koji nadilazi svaki um nije namijenjenonima koji izbjegavaju nevolje, borbe i samoodricanje. ...

Isusovo oko je na nama u svakom trenutku. Boæja provid-nost dopustila je da se izmeu duπe i Sunca Pravednosti navukuoblaci da bi naπa vjera ojaËala i da bi se uhvatila za velikunadu i pouzdana obeÊanja koja sjaje kroz tamu svake oluje.Vjera mora rasti u sukobima i patnjama. Kao pojedinci moramonauËiti patiti, biti jaki i ne potonuti u slabost. ...

Velika je ljubaznost naπeg nebeskog Oca kada dopuπta dase naemo u poloæaju koji umanjuje privlaËnost onoga πto jena Zemlji i koji nas navodi da svoju naklonost posveÊujemoonome πto je gore. »esto nam gubitak zemaljskih blagoslovapomaæe da nauËimo viπe nego πto smo nauËili dok smo ih imali.»injenica da prolazimo kroz nevolje i stradanja nije nikakavdokaz da nas Isus ne voli i ne blagoslivlja. Saæaljivo BoæjeJanje poistovjeÊuje svoje interese s interesima onih koji stradaju.On ih Ëuva u svakom trenutku. On je upoznat sa svakom nji-hovom boli; On zna svaku Sotoninu kuπnju, svaku sumnju kojarazdire njihovu duπu. ... On zastupa sluËaj svih koji se nalazeu kuπnji, koji lutaju, koji nemaju vjere. On ih nastoji uzdiÊido visine na kojoj se On nalazi. Njegov je posao da svoj narodposveÊuje, Ëisti, oplemenjuje i Ëini neporoËnim, da ispunjavasrca svojih sljedbenika svojim mirom. On ih na taj naËin pri-prema za slavu, Ëast i vjeËni æivot, za baπtinu daleko bogatijui trajniju od baπtine bilo kojeg zemaljskog kneza. (RH, 12. kolo-voza 1884.)

330

18. studenoga

Mir kao Kristova ostavπtina“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vamga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje ine plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)

Kratko vrijeme prije svojeg raspeÊa Krist je ostavio u na-sljedstvo svojim uËenicima svoju ostavπtinu mira. ... To nijemir koji se stjeËe usuglaπavanjem sa svijetom. To je viπe unu-tarnji nego vanjski mir. Vani Êe biti ratova i sukobljavanjapod utjecajem zakletih neprijatelja, hladnoÊe i sumnjiËenja onihkoji tvrde da su nam prijatelji. Kristov mir neÊe iskorijenitipodjele, ali Êe ostati nenaruπen usred sukoba i podjela.

Iako nosi titulu Knez mira, Krist je o sebi rekao: “Nemojtemisliti da sam doπao donijeti na zemlju mir! Nisam doπao dadonesem mir, nego maË!” (Matej 10,34) Iako je Knez mira, Onje bio i uzrok podjele. (RH, 16. sijeËnja 1900.)

Obitelji Êe se dijeliti da bi se mogao spasiti svaki koji pri-zove Gospodnje ime. Svi koji odbiju Njegovu beskrajnu ljubav,ustanovit Êe da je krπÊanstvo maË koji naruπava njihov mir. ...

NemoguÊe je da se netko tko postane istinski sljedbenikIsusa Krista ne razlikuje od svjetovnog mnoπtva nevjernika.Kada bi svijet prihvatio Krista, tada ne bi bilo maËa podjelejer bi svi bili Kristovi sljedbenici i u zajedniπtvu jedni s dru-gima i njihovo bi jedinstvo bilo neraskinuto. Meutim, to nijesluËaj. Tu i tamo poneki Ëlan obitelji posluπa uvjeravanja svojesavjesti i zato ostaje sam. ... Crta razdvajanja je jasna i odree-na. Jedan stoji na Boæjoj rijeËi, a drugi se dræe ljudskih pre-daja i govora. ...

Mir koji je Krist dao svojim uËenicima i za koji se molimoutemeljen je na istini i taj mir neÊe nestati zbog podjela. Svudaoko nas moæe biti ratova i sukoba, ljubomore, zavisti, mrænjei svaa, ali Kristov mir svijet ne moæe uzeti ni dati. (RH, 4.srpnja 1894.)

331

19. studenoga

Temelj svakog istinskog mira“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êete imatipatnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan16,33)

“Da u meni imate mir” — Kristov mir, mir vjerovanjemu istinu. Utjeπitelj je nazvan Duhom istine jer u istini imautjehe, mira i nade. Laæ ne moæe dati istinski mir; on se moæesteÊi samo djelovanjem istine. ...

Isus se molio da Njegovi sljedbenici budu jedno, ali mine smijemo ærtvovati istinu da bismo osigurali ovo jedinstvojer trebamo biti posveÊeni istinom. I tu se krije temelj svakogpravog mira. Ljudska bi mudrost sve to promijenila proglaπa-vajuÊi taj temelj odviπe uskim. Ljudi Êe pokuπavati postiÊi je-dinstvo ËineÊi ustupke opÊeprihvaÊenim glediπtima, sklapaju-Êi kompromise sa svijetom, ærtvujuÊi æivotvornu poboænost. Aliistina je Boæji temelj jedinstva Njegovog naroda.

PosveÊenje, jedinstvo, mir — sve Êemo to imati zahvalju-juÊi istini. Vjera u istinu ne Ëini Ëovjeka mraËnim i nezado-voljnim. Ako imate mir u Kristu, Njegova dragocjena krv do-nijet Êe oprost i nadu vaπoj duπi. I viπe od toga, imat Êeteradost u Duhu Svetome prihvaÊajuÊi Njegova dragocjena obe-Êanja. Isus kaæe: “U svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabritese: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33) I zato vas svijet neÊenadvladati ako vjerujete u mene. Ja sam nadvladao svijet. IbuduÊi da sam ja nadvladao svijet, ako budete vjerovali u mene,i vi Êete ga nadvladati. ...

Sve πto je obeÊao, Isus Êe ispuniti; i zato Ga sramotimoako sumnjamo u Njega. Sve Njegove rijeËi duh su i æivot. Uko-liko ih prihvatimo i posluπamo, one Êe nam dati mir, sreÊu isigurnost zauvijek. ... Krist je izjavio da nam je dao mir; damir pripada nama. A On je sve to rekao da bismo u Njemumogli imati ono πto nam je svojom beskrajnom ærtvom osigurao— ono πto veÊ smatra naπim. Taj mir ne trebamo traæiti usvijetu buduÊi da ga svijet ne moæe dati. On se nalazi samou Kristu. On Êe nam ga dati usprkos svijetu, bez obzira nanjegove prijetnje i proglase, na njegova mamljenja i prijevar-na obeÊanja. (RH, 12. travnja 1892.)

332

20. studenoga

Povrπna iskustva nisu dovoljna“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæjausred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svi-jetlite kao zvijezde u svemiru.” (Filipljanima 2,15)

Uvijek postoji opasnost da budemo zadovoljni povrπno obav-ljenim poslom; uvijek postoji opasnost da se duπe ne usidre uBogu, zadovoljne da budu bacane tamo-amo kao igraËka Soto-ninih kuπnji. ... Djelovanje Boæjega Duha u srcu dovest Êe doistinskog pokajanja koje se neÊe zaustaviti na priznanju, veÊÊe izazvati odluËnu reformu u svakidaπnjem æivotu. PokazatÊe se ozbiljnost, ustrajnost i odluËnost, osobine koje se pravilnomogu pokazati u oËajniËkoj borbi, hrvanju. ...

»injenica da prevladava bezakonje, da smo okruæeni ne-vjernicima i skepticima ili ljudima koji se izdaju za krπÊane,koji imaju ime da su æivi iako su mrtvi, nije nikakav razlogda bilo koga meu nama matica zla odnese u propast. Kakoje doπlo do skoro sveopÊeg odbacivanja Boga, javlja se joπ veÊapotreba da ostanemo Ëvrsti i odani. ... Moramo skupljati bo-æanske zrake Sunca Pravednosti i odsjajivati ih svijetu. Usredpokvarenog i izopaËenog naraπtaja mi moramo ukazati hvaluOnome koji nas je pozvao iz tame k svojemu Ëudesnom svje-tlu.

Niπta osim dubokog osobnog iskustva neÊe nas osposobitida izdræimo ispit nevolja i kuπnje s kojima Êemo se suoËiti usvojoj krπÊanskoj borbi. Odviπe Ëesto se osjeÊamo dobro kadanam sve ide po planu, ali kada sumnje obuzmu duπu, kadanam Sotona πapÊe svoje prijedloge, naπa obrana puca i mi brzopopuπtamo vjeπtinama kuπaËa ne ulaæuÊi skoro nikakav na-por da mu se odupremo i odbacimo ga. Nije dovoljno imatisamo dobre namjere. Duπa se mora zabarikadirati molitvamai prouËavanjem Pisma. Naoruæan tim oruæjem, Isus se suoËiosa svojim podmuklim neprijateljem na bojnom polju i svladaoga. Svi mi moæemo pobijediti u Njegovoj snazi, ali naπ pro-blem neÊe biti rijeπen ako pomislimo da to moæemo uËiniti bezNjegove pomoÊi. On sam kaæe: “Jer bez mene ne moæete niπtauËiniti!” (Ivan 15,5) Nijedna skromna duπa koja hodi u svjetlukao πto je Krist hodio, neÊe se uhvatiti u Sotoninu lukavu zam-ku. (ST, 26. listopada 1904.)

333

21. studenoga

Ukorijenjeni u Kristu“Ko palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski.”(Psalam 92,12)

KrπÊanin je usporeen s libanonskim cedrom. »itala samda ovo drvo Ëini mnogo viπe nego da samo πalje nekoliko kratkihkorijena u podatnu zemlju. Ono upuÊuje snaæno korijenje dubokou tlo prodiruÊi sve dublje i dublje u potrazi za joπ ËvrπÊimosloncem. I u vrijeme grubih udara oluje ono ostaje Ëvrsto za-hvaljujuÊi mreæi æila ispod zemlje.

Isto tako i krπÊanin puπta duboko korijenje ukorjenjujuÊise u Kristu. On njeguje vjeru u svojeg Otkupitelja. On znakome vjeruje. On je istinski uvjeren da je Isus Boæji Sin i Spa-sitelj greπnika. ... Korijeni vjere prodiru u dubinu. Istinski krπ-Êani, sliËno libanonskim cedrovima, ne urastaju u mekanu povr-πinu zemlje, veÊ su ukorijenjeni u Gospodinu, usaeni u puko-tine planinskih litica. (Letter 95, 1902.)

Ukoliko krπÊanin æeli u tome uspjeti, i napredovati uopÊe,on sve to mora postiÊi usred ljudi koji su stranci Bogu, usredruganja, izloæen ismijavanju. On mora stajati uspravno kaopalmino stablo u pustinji. ... Nebo moæe izgledati kao mjed,pustinjski pijesak moæe udarati u korijenje palminog drveta,moæe se nagomilavati oko njegovog stabla. Ipak, drvo je i daljezeleno, svjeæe i puno æivota usred vrelog pustinjskog pijeska.Uklonite pijesak sve dok ne doprete do palminog korijenja iotkrit Êete tajnu njezinog æivota: ono prodire duboko ispod povr-πine, sve do skrivene vode duboko u zemlji. (3 SDA BC 1151)

I kao πto je palmino stablo, crpeÊi hranu iz zdenaca æivevode, zeleno i napredno usred pustinje, tako i krπÊanin moæecrpsti bogate zalihe milosti iz zdenaca Boæje ljubavi i voditiumorne duπe koje su pune nemira i samo πto ne propadnu upustinji grijeha, na one vode s kojih mogu piti i æivjeti. KrπÊaninuvijek ukazuje svojim bliænjima na Isusa, koji poziva: “Ako jetko æedan, neka doe k meni; i neka pije tko vjeruje u me!”(Ivan 7,37) Ovaj zdenac nas nikada neÊe iznevjeriti jer iz njegamoæemo crpsti i ponovno crpsti. (3 SDA BC 1151)

334

22. studenoga

Bez glavnog korijena?“Prema tome, braÊo moja ljubljena, budite Ëvrsti, nepo-kolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svje-sni da vaπ trud u Gospodinu nije uzaludan!” (1. Korin-Êanima 15,58)

Da bismo bili Ëvrsto usidreni, mora nas neπto Ëvrsto dræati,a niπta neÊe biti dovoljno Ëvrsto sve dok Krist ne preuzmeupravu nad duπom. ... Mnogi koji izgledaju snaæni i govore uobranu istine, nisu ukorijenjeni ni utemeljeni. Oni nemaju glav-nog korijena; i kada naiu oluje protivljenja i progonstva, onisu sliËni drvetu koje je udar vjetra oborio iz korijena. (RH,29. travnja 1884.)

Mi Êemo biti napadani na svakom koraku; bit Êemo izlo-æeni bezgraniËnom pritisku. Ne smijemo se dræati svoje vjeresamo zato πto nam je ona bila predana od otaca. Takva vjerane bi mogla izdræati straπan ispit koji je pred nama. Mi moramoznati zaπto smo adventisti sedmoga dana — koji nas je stvarnirazlog naveo da iziemo iz svijeta kao odvojen i poseban na-rod. ...

Kada ljudi æele steÊi znanje o Boæjem djelu zato πto su unjega uloæili svoju vjeru i sredstva, Bog Êe im pomoÊi da sverazumiju pa Êe ostati Ëvrsti u svojoj vjeri; ali ako zastupajusamo teoriju, plitku vjeru koju ne mogu objasniti, iznenadnakuπnja navest Êe ih da se prepuste matici koja Êe ih odnijetiu svijet. ...

Naπ um mora biti tako pripremljen da moæe izdræati svakiispit, da se moæe oduprijeti svakoj kuπnji bez obzira na to do-lazi li ona iznutra ili izvana. Mi moramo znati zaπto vjerujemoonako kako vjerujemo, zaπto smo na Gospodnjoj strani. Isti-na mora Ëuvati straæu u naπim srcima, spremna da pozovena uzbunu, da nas povede u akciju protiv svakog neprijatelja.Sile tame otvorit Êe paljbu protiv nas i svi koji su ravnoduπ-ni i bezbriæni, koji su svoju pozornost posveÊivali svojim zemalj-skim riznicama, koji se nisu pobrinuli da shvate Boæje postu-panje prema Njegovom narodu, postat Êe njihova ærtva. Ni-jedna sila osim poznavanja istine kakva je u Isusu nikada nasneÊe uËiniti Ëvrstima, ali ako je ona u nama, jedan Êe gonititisuÊu, a dvojica deset tisuÊa. (RH, 29. travnja 1884.)

335

23. studenoga

»vrstina prave vjere“Hodit Êu putem prostranim, jer naredbe tvoje istraæu-jem.” (Psalam 119,45)

Ima nekih koji sa æaljenjem govore o ograniËenjima kojabiblijska vjera nameÊe onima koji æele slijediti njezin nauk.Izgleda da takvi misle da su ova ograniËenja veliki nedostatak,ali mi imamo razloga zahvaliti Gospodinu iz cijeloga srca πtoje postavio nebesku prepreku izmeu nas i neprijateljevog tla.Postoje odreene sklonosti neobraÊenog srca za koje mnogi misleda im se mora popuπtati da bi se pojedinac razvijao na najpo-voljniji naËin, ali to πto ljudi smatraju bitnim, Bog vidi da neÊeposluæiti na blagoslov ljudskom rodu onako kako su to ljudizamislili jer bi ih razvijanje upravo tih karakternih osobinaonesposobilo za nebeske stanove. Gospodin stavlja ljude na ispiti dopuπta nevolje da bi se troska odvojila od zlata, ali nikogane prisiljava. On nikoga ne okiva lancima ili uæadi niti spreËavapostavljajuÊi mu prepreke jer se time odbojnost samo poveÊavaumjesto da se smanji. ... Istinska vjera ne ograniËava, veÊ spo-sobnosti sputava i um suæava manjak vjere. (MS 3, 1892.)

Vjera je aktivno, radno naËelo i daje nam izdræljivost dase moæemo suoËiti s ozbiljnim æivotnim stvarnostima. ... Vjerauvijek ulijeva snagu onome tko je ima i obuzdava, usmjeravai uravnoteæuje njegov karakter, um i osjeÊaje. Ona ima snaguosvjedoËivanja, preklinje i zapovijeda boæanskim autoritetomsvim sposobnostima i sklonostima. Vjera ... nam nameÊe najuz-viπenije odgovornosti. Kada se poveæemo s Kristom, mi se sveËa-no zavjetujemo da Êemo hoditi kao πto je On hodio. (Letter25, 1882.)

Naπa je prednost da iskazujemo hvalu Onome koji nas jepozvao iz tame k svojem Ëudesnom svjetlu. ... Gospodnji putmora se poπtovati, Njegov se put odlikuje pravednoπÊu. U svojemponaπanju, rijeËima i karakteru krπÊani trebaju oËitovati svojenebesko podrijetlo. Nikada se ne smijemo ispriËavati svijetuπto smo krπÊani i πto se usuujemo Ëiniti ono πto je pravo.(Letter 31a, 1894.)

»ista vjera donosi mir, sreÊu, zadovoljstvo i predanost; po-boænost je korisna u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi. (Letter1b, 1873.)

336

24. studenoga

Vrijeme da budemo slijepi i gluhi“Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnikkoga πaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kaosluga Jahvin? Mnogo si vidio, ali nisi mario, uπi ti bje-hu otvorene, ali nisi Ëuo!” (Izaija 42,19.20)

Kakva je ovo vrsta sljepoÊe? To je sljepoÊa koja ne dopu-πta naπim oËima da promatraju zlo. Ona ne dopuπta naπimoËima da poËivaju na bezakonju. Ona ne zapaæa ono πto sevidi gubeÊi iz svojeg vidokruga vjeËnost. ... Mi moramo gledatipravilno, moramo gledati onako kako Bog gleda jer Sotona stal-no pokuπava izvrnuti ono na Ëemu poËivaju naπe oËi da bi nasnaveo da stvari promatramo oËima svojeg predstavnika. ...

Sluga æivoga Boga gleda s odreenim ciljem. OËi i uπi sumu posveÊene. Oni koji su odluËili zatvoriti svoje oËi i uπi zasvako zlo, preobrazit Êe se. Ali ako budu sluπali one koji imse obraÊaju u pokuπaju da skrenu njihove misli daleko od Bogai njihovih vjeËnih interesa, onda Êe sva njihova osjetila bitiizopaËena onim na Ëemu se budu zadræavale njihove oËi. Isuskaæe: “Bude li ti oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti u svjetlu.Ali ako ti je oko bolesno, Ëitavo Êe ti tijelo biti u tami.” (Matej6,22.23)

Vrlo je vaæno Ëemu dopuπtamo da se hrani naπ um i naπaduπa. Mi moæemo dopustiti svojem umu da se bavi romantiË-nim pustolovinama i kulama u zraku, i πto Êemo time dobiti?To Êe nas uniπtiti, i duπu i tijelo. ... Mi trebamo imati snagukoja Êe nas osposobiti da zatvorimo svoje oËi pred prizorimakoji nas ne uzdiæu, koji nas ne oplemenjuju, koji nas ne Ëisteniti poboljπavaju, da zatvorimo svoje uπi za sve πto je zabranjenou Boæjoj rijeËi. Bog nam zabranjuje da zamiπljamo zlo, da go-vorimo zlo i da Ëak mislimo zlo. ...

Vidim u Isusu sve πto je lijepo, sve πto je sveto, sve πtouzdiæe i proËiπÊava. Zaπto bih onda πirom otvorila oËi i gledalaono s Ëime se ne slaæem? Gledanjem se mijenjamo. Gledajmona Isusa, mi Êemo se promijeniti i poprimiti Njegovo obliËje.(MS 17, 1894.)

337

25. studenoga

Neka Boæja ruka oblikuje glinu“Pa ipak, naπ si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naπlonËar — svi smo mi djelo ruku tvojih.” (Izaija 64,8)

Mi ne znamo πto Êe Gospodin uËiniti za nas ako stanemou red. Bog vidi πto moæe uËiniti za Ëovjeka. Postoje moguÊno-sti koje naπa slaba vjera ne raspoznaje. “Vi ste Boæja njiva,Boæja graevina.” (1. KorinÊanima 3,9) On vidi sve neprihvat-ljive osobine Ëovjekovog karaktera i zna da Êe, ako ovaj nauËiKristovu krotkost i poniznost, moÊi preoblikovati i promije-niti njegov ratoborni duh i neljubazno raspoloæenje i dovestisvaku snagu biÊa u radno stanje, korisno za unapreenje svojegkraljevstva. On æeli proËistiti, uzdiÊi i oplemeniti cjelokupninaπ æivot. ... Silom Svetoga Duha On moæe uporabiti i najloπijekaraktere i preobraziti ih u sposobne muπkarce i æene.

Blago Ëovjeku koji vjerom dobiva uvid u Kristovu vjeru.... Time stjeËe moguÊnost da postane sliËan Kristu po karak-teru. ... Veliko svjetlo obasjava Ëovjeka kada shvati prednostikoje mu se nude. On vidi plan koji Bog ima s njim i umiresebi. ... Pristaje da ga Bog obrauje. ... Kada pristane biti glinau rukama lonËara, tada Bog pretvara Ëovjeka u posudu za Ëast.(Letter 63, 1898.)

Glina u rukama lonËara ... mijesi se mnogo puta sve doklonËar ne bude zadovoljan naËinjenom posudom. Milost i istinausavrπit Êe djelo oblikovanja ljudske gline tako da Êe se slavavelikog LonËara pokazati u lijepoj posudi, oblikovanoj i ugla-Ëanoj za sluæbu. (Letter 48, 1888.)

LonËar ne moæe oblikovati i obraditi za Ëast ono πto nikadanije doπlo u njegove ruke. KrπÊanski æivot je æivot svakidaπnjepredaje, pokoravanja i stalnog pobjeivanja. Svakoga dana tre-bamo postizati nove pobjede. Svoje “ja” trebamo izgubiti iz vidai neprestano njegovati Boæju ljubav. I tako Êemo uzrasti u Kri-stu. Tako Êe naπ æivot biti oblikovan po uzoru na boæanski. (4SDA BC 1154)

Neka Boæja ruka obrauje glinu za svoju sluæbu. On dobrozna kakvu vrstu posuda æeli. (Letter 63, 1898.)

338

26. studenoga

Ispitajte sami sebe!“Sami sebe istraæite! Ili ne poznajete sebe — ta Krist jeu vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. Korin-Êanima 13,5)

“Sami sebe istraæite!” Mnogi ... bi smjesta odgovorili: “Za-πto, pa ja sam u vjeri, vjerujem u svaku toËku istine.” Ali æiviteli u skladu s onim πto vjerujete? Imate li mir s Bogom i sasvojom braÊom? Moæete li se moliti iskreno: “Oprosti nam du-gove naπe kao i mi πto opraπtamo duænicima svojim!” ... Imali u vaπem srcu imalo gorËine, zavisti, ljubomore, zlih sumnji-Ëenja? ... Ima li u njemu suparniπtva, æelje za posebnim pred-nostima i Ëastima, teænje za vlaπÊu nad drugima? ...

Dobro bismo uËinili da ispitamo sebe i vidimo kakav duhgajimo. NauËimo govoriti blago i smireno Ëak i u najteæim okol-nostima. Vladajmo ne samo svojim rijeËima, veÊ i svojim mi-slima i maπtom. Budimo ljubazni i usluæni. (RH, 29. travnja1884.)

Mnogi su svjesni svojih velikih mana pa Ëitaju, mole se idonose odluke, a ipak ne idu naprijed. Izgledaju nemoÊni dase odupru kuπnji. Razlog je πto ne idu dovoljno duboko. Nenastoje postiÊi temeljito obraÊenje svoje duπe da bi tokovi kojiizlaze iz nje bili neporoËni i da bi njihovo ponaπanje posvjedoËiloda Krist vlada u njima. Svi nedostaci karaktera imaju svojizvor u srcu. Oholost, taπtina, neugodan temperament i lakomostizlaze iz tjelesnog srca koje nije obnovljeno Kristovom miloπÊu.Ako je srce oËiπÊeno, omekπano i oplemenjeno, o tome Êe po-svjedoËiti rijeËi i djela. Kada se duπa potpuno preda Bogu, onase Ëvrsto oslanja na Njegova obeÊanja, upuÊuje iskrene moli-tve i ulaæe odluËne napore da vlada svojim rijeËima i djeli-ma. (RH, 1. rujna 1885.)

Mi ispovijedamo veliku i svetu vjeru pa naπ karakter morabiti u skladu s tom vjerom i s Boæjim velikim moralnim mjeri-lom. ...

Ispitajmo svoje srce u svjetlu velikog naËela Boæjeg zako-na koje je Krist ovako oblikovao: “Ljubi Gospodina Boga svo-ga svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svojomi svom pameÊu svojom a svoga bliænjega kao samoga sebe!”(Luka 10,27) (RH, 29. travnja 1884.)

339

27. studenoga

Dræi sebe Ëista!“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati!”(Matej 5,8)

Spoznati od Ëega se sastoji neporoËnost uma, duπe i tijela,najviπi je oblik obrazovanja. Apostol Pavao saæima u svojoj Po-slanici Timoteju dostignuÊa koja smatra ostvarivima na tompodruËju i kaæe: “Dræi sebe Ëista!” (Letter 145, 1897.)

U ove posljednje dane Sotona posebno pokuπava zavlada-ti umom mladih, pokvariti njihove misli i raspaliti njihovestrasti. Svi smo mi slobodna moralna biÊa, ali kao takvi moramousmjeriti svoje misli da teku pravilnim tokovima. ... Kada So-tona pokuπava skrenuti naπe misli na ono πto je nisko i puteno,vraÊajte ih natrag i usmjeravajte prema onome πto je vjeËno;i kada Gospodin vidi naπe ozbiljne napore da zadræimo samoËiste misli, On Êe privuÊi um kao magnet i oËistiti naπe misli.... Oni koji æele provesti reformu, prvo trebaju oËistiti svojumaπtu. Ako je um okrenut u pogreπnom smjeru, moramo gaobuzdati i uËiniti da se bavi samo Ëistim i uzviπenim temama.Kada ste u kuπnji da popustite pokvarenoj maπti, bjeæite pre-ma prijestolju milosti, molite se za snagu s Neba. Boæjom si-lom maπta se moæe disciplinirati da misli o onome πto je Ëistoi nebesko. ...

Oni koji æele steÊi mudrost koja dolazi od Boga, morajupostati ludi na podruËju greπnog znanja ovoga vremena da bimogli postati mudri. Oni moraju zatvoriti svoje oËi da ne videi ne nauËe ono πto je zlo i ne steknu znanje koje bi uprljalonjihovu neporoËnost misli i djela. Trebaju bdjeti nad svojimjezikom da ne bi upuÊivali izopaËene poruke, da se u njiho-vim ustima ne bi naπla prijevara. Svatko je odgovoran za svojadjela dok se nalazi na ispitu u ovome svijetu. Svatko ima snageda moæe vladati svojim postupcima. Ako je slab u vrlinama ineporoËnosti misli i djela, moæe dobiti pomoÊ od Prijatelja bes-pomoÊnih. Isus je upoznat sa svim slabostima ljudske naravii ako Mu se budemo molili, dat Êe nam snagu da svladamo inajsnaænije kuπnje. Svatko moæe dobiti tu snagu bude li jetraæio u poniznosti. (Nedatirani MS 93)

340

28. studenoga

K savrπenstvu“Dok svi zajedno ne doemo k jedinstvu u vjeri i u pravojspoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri pu-nine veliËine Kristove.” (Efeæanima 4,13)

Veliko je i sveËano djelo postati moralno podoban za dru-πtvo neporoËnih i blagoslovljenih. ... Jedino kada se uskladimos Boæjom rijeËju, moæemo se nadati da Êemo uzrasti do “puni-ne veliËine Kristove”. Ali mi to moramo postiÊi, jer inaËe ni-kada neÊemo uÊi u Nebo. Bez neporoËnosti i svetosti srca nemoæemo zadobiti krunu besmrtne slave. (RH, 30. svibnja 1882.)

Æivot duπe ne moæe se niËim potkrijepiti osim pravilnimusmjeravanjem naπih sklonosti prema Nebu, prema Kristu iBogu. Pokajanje i vjera u Krista bitni su za oprost grijeha,ali to joπ nije sve πto se traæi. ... KrπÊanski æivot je time tekzapoËeo. Mi moramo, kao πto nas poziva apostol, napredovatiprema savrπenstvu. Moramo dovesti svaku misao u pokornosti posluπnost Kristu. Ako vjerujemo u Krista, rado Êemo razmiπ-ljati o Njemu, razgovarati o Njemu i moliti Mu se. On Êe postatiprvi u naπoj ljubavi. Voljet Êemo ono πto Krist voli, mrziti onoπto On mrzi. ...

KrπÊanski æivot nikada ne stoji na mjestu. On mora na-predovati. Naπa ljubav prema Kristu mora postajati sve snaænijai snaænija. ...

Moj brate i sestro, njegujete li vi ljubav prema Bogu? Mnogimeu vama imaju samo maglovitu predodæbu o Kristovom sa-vrπenstvu, ali je vaπa duπa puna radosti i oduπevljenja. »ezniteza potpunijom, dubljom spoznajom Spasiteljeve ljubavi. »ez-nite za tim da Ga ËvrπÊe zagrlite svojom ljubavlju. Nezado-voljni ste, ali nemojte oËajavati. Posvetite Kristu najbolje i naj-svetije osjeÊaje svojeg srca. Prikupljajte svaku zraku Njego-vog svjetla. Njegujte svaku Ëeænju svojeg srca za Bogom. Razvi-jajte kulturu duhovnih misli i svetih razgovora ... Poæurite seda sazrete za Nebo. ...

Svakako Êe nas neπto stajati da steknemo krπÊansko isku-stvo i razvijemo istinski i plemeniti karakter. ... Ali mnoπtvootkupljenih, odjevenih u bijele haljine, to su oni koji su opralihaljine svoje i ubijelili ih u krvi Janjetovoj. (RH, 30. svibnja1882.)

341

29. studenoga

Vidjeti onoga koji je nevidljiv“Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinomfaraonove kÊeri. ... Vjerom ostavi Egipat, ne bojeÊi se kra-ljeve srdæbe. Ostade, naime, postojan kao da promatraNevidljivoga.” (Hebrejima 11,24-27)

Mojsije ... je æivio gledajuÊi Onoga koji je nevidljiv; i zatoje Kristovu sramotu mogao smatrati veÊim bogatstvom od svegaegipatskog blaga. Kada bi ljudi æivjeli na takav naËin, vidjelibismo da njihova lica blistaju Boæjom slavom jer bi promatralislavu VjeËnoga i gledajuÊi nju, i sami bi se preobrazili u Kri-stov lik. (ST, 9. sijeËnja 1893.)

Naπ um nalazi se na razini onoga Ëime se bave naπe misli;ako razmiπljamo o onome πto je zemaljsko, neÊemo dobiti oti-sak onoga πto je nebesko. Primili bismo velike blagoslove kadbismo razmiπljali o milosti, dobroti, i ljubavi naπega Boga, alitrimo veliki gubitak baveÊi se onim πto je zemaljsko i prolazno.Mi dopuπtamo da tuga, briga i zbunjenost odvlaËe naπe misliprema Zemlji i krtiËnjake pretvaramo u planine. ... Ono πtoje prolazno ne bi smjelo ... obuzimati naπ um u tolikoj mjerida se naπe misli potpuno veæu uz Zemlju i ono πto je zemaljsko.Mi trebamo tako odgojiti, disciplinirati i poduËiti svoj um dase naπe misli slijevaju u nebeski kanal, baviti se onim πto jenevidljivo i vjeËno, onim πto se moæe vidjeti samo duhovnimoËima. GledajuÊi Onoga koji je nevidljiv, moæemo steÊi snaguuma i æivahnost duha. ...

Na koje nas god mjesto pozvala Boæja providnost, moæemos povjerenjem oËekivati da Êe Bog biti naπ pomoÊnik. Ne smi-jemo dopustiti sebi da postanemo igraËka okolnosti, veÊ se mo-ramo uzdiÊi iznad okolnosti. ... Kada se naemo u teπkom polo-æaju, kada nam se ono πto nas okruæuje nikako ne dopada,kada stavlja na kuπnju naπe strpljenje i vjeru, ne smijemo serazoËarati i pasti u oËaj, veÊ se joπ ËvrπÊe uhvatiti za Boga iuvjeriti se da svoju ljubav nismo posvetili onome πto je naZemlji, veÊ onome πto je gore, gledati Isusa, zaËetnika i zavr-πitelja naπe vjere. Isus nam treba biti poËetak i svrπetak, prvii posljednji. On treba biti naπa snaga u sve vrijeme nevolje.(ST, 9. sijeËnja 1893.)

342

30. studenoga

PrivuËeni Kristovom ljubavlju“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto jegore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je nazemlji.” (Koloπanima 3,1.2)

Kada se naemo u kuπnji da svoju ljubav poklonimo ne-Ëemu πto se nalazi na zemlji i πto privlaËi naπe osjeÊaje, moramotraæiti milost od Boga da se okrenemo od toga i ne dopustitida se postavi izmeu nas i naπega Boga. Trebamo dræati predoËima svojeg uma stanove koje je Isus otiπao pripremiti za nas.Ne smijemo dopustiti da naπe kuÊe i njive, naπi poslovni pot-hvati i svjetovni poslovi stanu izmeu nas i naπega Boga. Treba-mo imati pred oËima bogata obeÊanja koja je On dao zapisati.

Trebali bismo prouËavati velike putokaze koji ukazuju navrijeme u kojemu æivimo. ... Sada bismo se trebali najozbilj-nije moliti da budemo spremni za borbu u veliki dan Gospodnji.Trebali bismo se radovati skorom susretu s Isusom i stanovi-ma koje je za nas otiπao pripremiti. ... Isus moæe zadovoljitisvaku vaπu potrebu. ... Dok Ga budete promatrali, bit Êete odu-πevljeni bogatstvom slave Njegove boæanske ljubavi. Idolopoklo-niËka ljubav prema stvarima koje se vide bit Êe zamijenjenauzviπenijom i boljom ljubavlju prema onome πto je nepropadljivoi dragocjeno. Trebali biste razmiπljati o vjeËnom blagu sve dokvaπa ljubav ne bude posveÊena onome πto je gore, dok ne po-stanete orua za usmjeravanje bliænjih da i oni posvete svojuljubav nebeskoj riznici. ...

Pravilno cijene vrijednost novca samo oni koji vide da jenovac koristan prilikom objavljivanja istine onima koji je nikadanisu Ëuli, izbavljajuÊi ih na taj naËin od vlasti neprijatelja.Kada netko prihvati istinu, gubi ljubav prema onome πto jena Zemlji. On vidi nenadmaπnu slavu onoga πto je na Nebu,cijeni izuzetnost onoga πto se odnosi na vjeËni æivot. NjegaprivlaËi ono πto je nevidljivo i vjeËno. Njegove ruke odbacujuono πto je zemaljsko. On svoj zadivljeni pogled upravlja premaneizmjernoj slavi drugoga svijeta. ShvaÊa da mu njegove nevoljedonose neizmjernu i veliku slavu i usporeujuÊi bogatstva kojaje dobio na uæivanje, shvaÊa da su njegove sadaπnje nevoljelake i da traju samo privremeno. (Letter 97, 1895.)

343

1. prosinca

Podigni svoju zastavu!“Neka tvoje oËi gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijekprav.” (Izreke 4,25)

Mladi, izbjegavajte popustljive karaktere! Takvi su prila-godljivi, ali su sliËni trsci koju savija vjetar. Oni nemaju sna-gu volje. Svako mlado biÊe treba njegovati odluËnost. Podije-ljena volja je zamka i pokazat Êe se kao propast mnogimmladiÊima i djevojkama. Budite Ëvrsti jer Êete u protivnombiti izgubljeni s vaπom kuÊom, ili karakterom, sagraenim napjeπËanom temelju. ... Pokaæite odluËnost po svaku cijenu. ...Oni koji æele krenuti putem koji je Gospodin izabrao, ne smijudopustiti da ih u pitanjima savjesti lome ljudi koji su se Ëestozalagali za pogreπne ciljeve. Oni moraju pokazati moralnu ne-zavisnost i ne smiju se bojati πto su posebni i jedinstveni. ...

Mnogi se mijenjaju onako kako puπe vjetar. Osluπkuju πtoÊe netko drugi reÊi i onda prihvaÊaju to miπljenje kao pravil-no. Kada bi se potpuno oslonili na Boga, postali bi jaki u Nje-govoj snazi; ali oni ne govore Gospodinu: Ne mogu donijetinijednu odluku dok ne saznam Tvoju volju! Oni prema svojojuroenoj sklonosti dopuπtaju drugome da bude njihova savjest,pa onda poπto je taj drugi progovorio, govore ono πto je onrekao, ponaπaju se onako kako se on ponaπa. Kada se takvaosoba nae u poloæaju da mora misliti i sama donijeti odluku,ne usuuje se izraziti nikakvo odreeno miπljenje. A ipak tiljudi, poput Arona, Ëesto raspolaæu velikim sposobnostima. Bogsaæalijeva takve slabiÊe. ...

Moramo se osloboditi obiËaja i okova druπtva, kako u tre-nutku kada se naËela naπe vjere nau na kocki ne bismo okli-jevali pokazati pod Ëijom zastavom stojimo iako Êe nas ljudizbog toga proglaπavati Ëudacima. Neka vam savjest ostane oπtrada moæete Ëuti i najtiπi glas koji govori kao πto Ëovjek nikadanije govorio. Neka svi koji æele nositi Kristov jaram pokaæunepokolebljivu odluËnost da Ëine ono πto je pravo zato πto jepravo. Neka vaπe oËi uvijek budu upravljene prema Isusu, pitaj-te se na svakom koraku: Je li ovo Gospodnji put? GospodinneÊe ostaviti nikoga tko tako Ëini da postane igraËka Sotoninihkuπnji. ... Nemojte se povoditi za Ëovjekom. ProuËavajte svojuBibliju i slijedite Isusa! (RH, 9. svibnja 1899.)

344

2. prosinca

Nikakva krpljena vjera“Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Matej 24,13)

Vjera koja je utemeljena na svojem “ja” bezvrijedna je;jer Bog ne sklapa nikakve kompromise sa sebiËnoπÊu. ...

Kristova vjera je Ëvrsto tkivo sastavljeno od bezbrojnihniti, satkanih zajedno s taktiËnoπÊu i vjeπtinom. To tkivo mo-æemo tkati jedino mudroπÊu koju daje Bog. OslanjajuÊi se nasebe, tkamo u njega niti sebiËnosti i cijeli uzorak biva pokvaren.

Postoje mnoge vrste tkanina koje u poËetku izgledaju ve-oma lijepo, ali ne mogu izdræati ispit. Boje im nisu trajne. Ispiruse. Izloæene ljetnoj vruÊini, blijede i gube se. Takva tkaninane moæe izdræati grubo postupanje i njezina je vrijednost vrlomala.

Isto je tako i s vjerom. Kada osnova i potka vjere ne moguizdræati ispit nevolja, materijal od kojega je naËinjena ne vri-jedi niπta. Napor da se pokrpa stara tkanina novom zakrpomne popravlja stanje jer se istroπeni, istanjeni materijal odva-ja od novoga doprinoseÊi da poderotina bude mnogo veÊa negoprije. Krpljenje ne dolazi u obzir. Preostaje jedino da se starahaljina baci i kupi nova. Vjera koja uzdiæe Ëovjekovo “ja”,sastavljena od niti koje gube boju i popuπtaju pod stresom kuπ-nji, mora se odbaciti i zamijeniti vjerom koju je satkao Onaju Ëijem æivotu sebiËnost nije imala mjesta.

Kristov plan jedini je siguran plan. On izjavljuje: “Evo,sve Ëinim novo!” (Otkrivenje 21,5) “Dakle, ako je tko u Kristu,on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2.KorinÊanima 5,17) Spasitelj ne upuÊuje nikakvo ohrabrenjeonima koji misle da Êe On prihvatiti neku krpljenu vjeru. Ta-kva vjera nema nikakve vrijednosti u Njegovim oËima. U po-Ëetku moæe izgledati da u njoj ima malo ljudskog “ja” i maloKrista, ali Êe se uskoro vidjeti da u njoj uopÊe nema Krista.Zakrpe sebiËnosti umnoæavaju se sve dok cijela odjeÊa njimane bude pokrivena. ...

Vjera oblikovana po ugledu na boæanski uzor jedina je vjerakoja Êe ostati trajna. Jedino ako ovdje nastojimo æivjeti Kri-stovim æivotom, moæemo se pripremiti da æivimo s Njim krozsve beskrajne vjekove vjeËnosti. (ST, 8. sijeËnja 1902.)

345

3. prosinca

Boæji poseban znak“Ja sam Jahve, Bog vaπ! Po uredbama mojim hodite, Ëu-vajte i vrπite moje zakone, i svetkujte moje subote, nekaone budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo dasam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,19.20)

Tjedni dan odmora bio je dan cijelom ljudskom rodu kaouspomena na djelo stvaranja. Veliki Gospodin, kada je postavljaotemelje Zemlji, kada je odijevao cijeli svijet u odjeÊu ljepote,kada je stvarao sva Ëuda na kopnu i moru, uspostavio je danodmora i posvetio ga. Kada su jutarnje zvijezde pjevale zajednoi svi sinovi Boæji klicali radosno, dan odmora bio je odvojenkao Boæji spomenik. Bog je posvetio i blagoslovio dan u kojise odmorio od svega svojeg Ëudesnog djela. ...

Kao πto je drvo spoznaje dobra i zla bilo zasaeno usredEdenskog vrta, tako je i zapovijed o danu odmora stavljenausred Dekaloga. U vezi s plodom drveta spoznaje dobra i zla,bilo je nametnuto ograniËenje: “Samo plod sa stabla πto je na-sred vrta ... da ga niste jeli ... da ne umrete!” (Postanak 3,3)O danu odmora Bog je rekao: “Ne skvrnite ga, veÊ svetkujte!”“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8) I kao πtoje drvo spoznaje dobra i zla bilo ispit Adamove posluπnosti,tako je i Ëetvrta zapovijed ispit koji je Bog dao da bi okuπaovjernost svojeg naroda. (RH, 30. kolovoza 1898.)

Dan odmora je zalog izmeu Boga i Njegovog naroda. Toje sveti dan koji je Stvoritelj dao Ëovjeku za odmor i razmiπljanjeo onome πto je sveto. Bog ga je odvojio da se svetkuje krozsve vjekove kao trajni savez. Trebao je biti poπtovan kao po-sebno blago, pozorno Ëuvan kao zalog.

Dok svetkujemo dan odmora, imajmo na umu da je to znakkoji je Nebo dalo Ëovjeku da je prihvaÊen u Ljubljenome; daÊe, ako bude posluπan, moÊi uÊi u Boæji grad i jesti plod sdrveta æivota. Kada se sedmog dana suzdræavamo od rada, svje-doËimo svijetu da smo na Boæjoj strani i da nastojimo æivjetiu savrπenom skladu s Njegovim zapovijedima. Tako Ga pri-znajemo kao svojega Gospodina Boga koji je stvorio svijet zaπest dana i poËinuo u sedmi dan.

Dan odmora je spona koja sjedinjuje Boga s Njegovim na-rodom. (RH, 28. listopada 1902.)

346

4. prosinca

U vrijeme ispita“Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran,koji dræi svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuÊu ko-ljena onima koji ga ljube i dræe njegove zapovijedi.” (Po-novljeni zakon 7,9)

Gdje Êemo mi biti prije nego πto se zavrπi tisuÊu naraπtajaspomenutih u ovom tekstu? Naπa Êe sudbina veÊ biti odluËenaza cijelu vjeËnost. Mi Êemo biti proglaπeni dostojnima doma uvjeËnom Boæjem kraljevstvu ili Êemo veÊ biti osueni na vjeË-nu smrt. (RH, 4. kolovoza 1904.)

Bog ispituje svoj narod da vidi tko Êe biti vjeran naËe-lima Njegove istine. Naπa je zadaÊa da objavimo svijetu prvu,drugu i treÊu aneosku vijest. Prilikom obavljanja te svoje duæ-nosti ne smijemo prezirati svoje neprijatelje niti ih se plaπi-ti. ...

Pravi dan odmora treba biti znak koji odvaja one koji sluæeBogu od onih koji Mu ne sluæe. Neka se probude oni koji supostali pospani ili ravnoduπni. Pozvani smo na svetost i zatose moramo Ëuvati da ne ostavimo dojam da nam nije jako vaænohoÊemo li se dræati posebnih pravila svoje vjere. Na nama poËivasveËana odgovornost da se opredijelimo za istinu i pravdu od-luËnije nego πto smo to Ëinili u proπlosti. Crta razdvajanja iz-meu onih koji dræe Boæje zapovijedi i onih koji ih ne dræemora biti nepogreπivo povuËena. Mi moramo savjesno poπtovatiBoga marljivo se sluæeÊi svim sredstvima da ostanemo u za-vjetnom odnosu s Njime da bismo mogli primiti Njegove bla-goslove — blagoslove koji su toliko bitni za narod koji Êe bitiizloæen teπkom ispitu. Ostaviti dojam da naπa vjera, naπa reli-gija, nije sila koja vlada u naπem æivotu znaËilo bi uvrijeditiBoga. (RH, 4. kolovoza 1904.)

PoklanjajuÊi Bogu svoje povjerenje, moramo ustrajno iÊinaprijed obavljajuÊi Njegov posao nesebiËno, u poniznoj zavi-snosti od Njega, povjeravajuÊi sebe i svoju sadaπnjost i buduÊ-nost Njegovoj mudroj providnosti, dræeÊi se poËetka svoje vje-re Ëvrsto sve do kraja, imajuÊi na umu da blagoslove Nebanismo primili zahvaljujuÊi svojoj, veÊ Kristovoj dostojnosti izato πto smo vjerom u Njega prihvatili Boæju preobilnu mi-lost. (RH, 4. kolovoza 1904.)

347

5. prosinca

Odvojen i poseban narod“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæjezapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12)

Boæji narod treba biti obiljeæen kao narod koji potpuno,iz cijeloga srca sluæi Bogu ne pripisujuÊi sebi za to nikakvuËast, imajuÊi na umu da se sveËanim zavjetom obvezao slu-æiti Gospodinu i samo Gospodinu. ...

Sinovi Izraelovi obvezali su se “vjeËnim savezom” da Êepoπtovati dan odmora u svim naraπtajima (Izlazak 31,16). Tajdan odmora nije otada izgubio niπta od svojeg znaËenja. Onje i sada znak izmeu Boga i Njegovog naroda i on Êe to bitizauvijek. Sada i uvijek mi moramo stajati kao odvojen i posebannarod, slobodan od svake svjetovne politike, neoptereÊen pove-zivanjem s onima koji nemaju dovoljno mudrosti da prepoznajuBoæje zahtjeve tako jasno objavljene u Njegovom Zakonu.

Mi trebamo pokazati da se trudimo raditi u skladu s Ne-bom u pripremanju puta za Gospodina. Mi trebamo svjedoËitisvim narodima, plemenima i pucima da smo narod koji ljubiBoga i boji Ga se, narod koji svetkuje sedmi dan subotu kaodan odmora, narod koji treba pokazati da duboko vjeruje daÊe Gospodin uskoro doÊi na nebeskim oblacima ...

“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovobit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe nje-govo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.” (Otkrivenje22,3.4)

Tko su ti ljudi? — Boæji imenovani narod — oni koji suna ovoj Zemlji dokazali svoju odanost! Tko su oni? — To suoni koji su dræali zapovijedi Boæje i vjeru Isusovu, oni koji suprihvatili Raspetoga kao svojeg Spasitelja.

“NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla od svjetiljke,ni svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin, Bog,i oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 22,5) “Blagoonima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stabloæivota i da mognu uÊi u grad na vrata!” (Otkrivenje 22,14)(RH, 4. kolovoza 1904.)

348

6. prosinca

Krajnje vrijeme da se probudimo“Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojemu æivimo). VeÊ jenaime Ëas da se probudite od sna, jer je sada naπe spa-senje bliæe nego kad smo prigrlili vjeru.” (Rimljanima13,11)

Velika borba pribliæava se kraju. Svaki izvjeπtaj o kata-strofama na moru ili kopnu svjedoËi o Ëinjenici da je kraj svemupred vratima. Ratovi i glasovi o ratovima to objavljuju. Postojili negdje krπÊanin Ëije srce ne kuca bræe u oËekivanju velikihdogaaja koji se pripremaju pred naπim oËima? Gospodin do-lazi. Mi Ëujemo korake Boga koji se pribliæava. (Ev 219)

Ne smijemo dopustiti da ovo znanje o blizini Kristovogdolaska izgubi svoju moÊ pa da postanemo bezbriæni i nepaæ-ljivi, da zadrijemamo — da nas obuzme neosjetljivost i ravno-duπnost prema stvarnosti. Kada drijemamo, nalazimo se u ne-kom nestvarnom svijetu, nesvjesni dogaaja koji se zbivaju okonas. ...

Ima onih koji su okruæeni blistavim svjetlom istine, alisu potpuno neosjetljivi prema njemu. Neprijatelj ih je zaËa-rao, dræi ih u opËinjenosti svojom oËaravajuÊom snagom. Onise ne pripremaju za onaj veliki dan koji Êe uskoro doÊi naovaj svijet. Izgledaju krajnje neosjetljivi prema vjerskoj isti-ni.

Zar nema negdje mladih koji su budni? Oni koji vide dadolazi noÊ, ali i jutro, trebaju raditi s neumornom silom daprobude svoje zaspale bliænje. Ako takvi ne vide opasnost ukojoj se nalaze, molite se za njih, pokaæite im na temelju nji-hovog æivota i karaktera da i sami vjeruju da je Kristov dola-zak blizu. ... Vremenski razmak izmeu nas i vjeËnosti kojise brzo smanjuje, treba snaænije utjecati na nas. Svaki dankoji prolazi oznaËava jedan dan manje u naπem nastojanju dausavrπimo svoj karakter. ...

Sve dotle dok mnogi spavaju, dok uzalud gube dragocje-ne trenutke u bezbriænoj ravnoduπnosti na samom pragu vjeË-noga svijeta, oni koji vjeruju moraju ostati trijezni, moraju bi-ti budni, moraju biti ozbiljni i marljivi, bdjeti s molitvom. ...

Jeste li, dragi mladi vjernici, ukrasili i zapalili svoje svje-tiljke? (YI, 25. kolovoza 1886.)

349

7. prosinca

Gdje zapoËinje otpad?“Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajtese da ne biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svojËvrsti stav!” (2. Petrova 3,17)

U ove posljednje dane kada se bezakonje umnoæava, kadase hladi ljubav mnogih, Bog æeli da Njegov narod slavi Nje-govo ime i da ustane protiv nepravde. To treba biti posebannarod, vjeran Boæjem zakonu u vrijeme kada Êe svijet poku-πavati ukinuti njegove propise; kada Boæja sila obraÊenja bu-de djelovala preko Njegovih slugu, sile tame svrstat Êe se ubojne redove kao njihovi ogorËeni i odluËni protivnici. SotonaÊe djelovati “popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavimËudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem”(2. Solunjanima 2,9.10). On Êe se posluæiti svim sredstvimada bi zaveo i prevario ljudske duπe. ...

Djelo otpada zapoËinje potajnim buntovniπtvom u srcu pro-tiv zahtjeva Boæjeg zakona. Ljudi poËinju njegovati nesvete æeljei zle sklonosti i popuπtati im, nevjera i tama odvajaju njihovuduπu od Boga. Ukoliko mi ne svladamo ta zla, ona Êe svladatinas.

Ljudi koji su dugo napredovali na putu istine, bit Êe izloæeninevoljama i kuπnjama. Oni koji budu sluπali Sotonine savje-te, koji odstupe od svojeg poπtenja, krenut Êe nizbrdo, a ondaÊe ih neka majstorski pripremljena kuπnja ubrzati na putuotpada, sve dok njihovo padanje ne postane vidljivo i brzo.Grijesi koji su im nekada izgledali najodvratniji, postat Êe pri-vlaËni tako da Êe ih oni koji su odbacili Boæji strah i vjernostBoæjem zakonu doËekati s dobrodoπlicom i Ëiniti. Meutim, inajprivlaËniji poËetak prestupanja zavrπit Êe u bijedi, propa-sti i uniπtenju.

Moramo uvijek biti na oprezu, bdjeti i moliti se Bogu dane padnemo u napast. Njegovanje duhovne oholosti, nesvetihæelja, zlih misli, bilo Ëega πto nas odvaja od uske i svete zajed-nice s Isusom, dovodi u opasnost naπu duπu. Moramo imatiæivu vjeru u Boga. ... Ako vam je pomisao na otpad bolna,ako ne æelite postati neprijatelji istine ... “mrzeÊi na zlo, dræitese dobra” (Rimljanima 12,9). (RH, 8. svibnja 1888.)

350

8. prosinca

Jesam li Laodicejac?“Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruÊ! Oh kad bibio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen— izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16)

Stanje mnogih koji tvrde da su Boæja djeca vjerno je pri-kazano ovom porukom crkvi u Laodiceji. Ovdje se pred onimakoji sluæe Bogu pojavljuje istina od neprocjenjive vrijednosti,koja, ako se primijeni u svakidaπnjem æivotu, pokazuje razli-ku izmeu onih koji sluæe Bogu i onih koji Mu ne sluæe. ...

Biblija je riznica neistraæenog Boæjeg bogatstva. Meutim,oni koji imaju spoznaju istine, ne razumiju je tako potpunokao πto bi trebali. Oni ne unose Kristovu ljubav u svoj srce iu æivot. ProuËavatelj RijeËi treba se naginjati nad zdencemæive vode. Crkva se mora obilno napiti duhovnosti RijeËi. Naπasluæba Bogu mora se razlikovati od mlakog, beæivotnog, bez-osjeÊajnog vjerskog iskustva koje Ëini da se mnogi vjernici uopÊene razlikuju od onih koji ne vjeruju. (7 SDA BC 963,964)

PoloviËni krπÊani mnogo su gori od nevjernika; njihove pre-varljive rijeËi i neodreeno ponaπanje mnoge zavode s pravogputa. Nevjernik plovi pod svojom pravom zastavom. Mlaki krπ-Êanin vara obje strane. On nije ni dobar svjetovnjak niti do-bar krπÊanin. Sotona se sluæi njime da obavi posao koji nemoæe obaviti nitko drugi. (7 SDA BC 963)

Ljubav prema svojem “ja” iskljuËuje ljubav prema Kristu.Oni koji æive za sebe svrstani su u redove Laodicejaca koji sumlaki, ni hladni ni vruÊi. Æar prve ljubavi se ohladio i pretvoriou sebiËni egoizam. Ljubav prema Kristu u srcu izraæava sedjelima. Ako je ljubav prema Kristu mlitava, izopaËit Êe se iljubav prema onima za koje je Krist umro. Moæe se zadræatiprivlaËan vanjski privid gorljivosti i ceremonija i to Êe biti savsadræaj njihove napuhane religije. Krist takve prikazuje kaoljude koji izazivaju Njegovo gaenje. (9 SDA BC 962)

Zahvalimo se zato Bogu πto, iako su ovakvi ljudi mnogo-brojni, i dalje ima vremena i prilike za pokajanje. (7 SDA BC963)

351

9. prosinca

Dronjci samopravednosti“Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπtami ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bije-dan, i siromaπan, i slijep, i gol.” (Otkrivenje 3,17)

Kako je jasno opisan poloæaj onih koji misle da imaju cijeluistinu, koji se ponose svojim poznavanjem Boæje rijeËi iakonjezina posveÊujuÊa sila ne djeluje u njihovom æivotu. Nesta-lo je vatrenosti Boæje ljubavi u njihovim srcima. (7 SDA BC961)

Mnogi spadaju meu laodicejce zato πto su sami sebe pre-varili na duhovnom podruËju. Oni se odijevaju u haljinu svojevlastite pravednosti zamiπljajuÊi da su bogati i puni blaga, daim niπta nije potrebno iako svakodnevno trebaju uËiti od Isu-sa, Njegove krotkosti i poniznosti. (7 SDA BC 972)

©to znaËi bijeda ili golotinja onih koji misle da su bogatii puni blaga? Nedostatak Kristove pravednosti! U svojoj pra-vednosti izgledaju kao ljudi odjeveni u prljave dronjke, ali iu tom stanju misle da su odjeveni u Kristovu pravednost. ...Moæda viËu: “Crkva Boæja, mi smo crkva Boæja!” — iako suim misli pune nesvetih poslova i nepravednih pogodbi. Prostorijehrama njihove duπe stjeciπte su zavisti, oholosti, strasti, zlogsumnjiËenja, ogorËenosti i praznog formalizma. Krist sa æaloπÊupromatra svoj takozvani narod koji se osjeÊa bogat i pun znanjaistine, ali je ipak liπen istine u æivotu i karakteru. (RH, 7.kolovoza 1894.)

Isus kaæe: “Ja, vaπ Otkupitelj, poznajem vaπa djela. Upoznatsam s pobudama koje vas pokreÊu da se oholo hvaliπete svojimduhovnim stanjem: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ni-πta mi ne treba’”, “a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan,i siromaπan, i slijep, i gol.” Kakvog li poloæaja! Oni se kupajuu svojem svjetlu.

Ali usprkos njihovom namjernom neznanju, Gospodin ihne ostavlja bez dodatnog upozorenja i savjeta. (RH, 7. kolovoza1894.)

352

10. prosinca

Neokaljana odjeÊa Kristove pravednosti“Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata,da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sa-krijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da po-maæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,18)

Veliki Otkupitelj predstavlja se kao nebeski trgovac, na-tovaren bogatstvom, koji ide od kuÊe do kuÊe predstavljajuÊisvoja neprocjenjiva blaga. (7 SDA BC 965)

Mi moramo istjerati kupce i trgovce iz hrama naπe duπeda bi se Isus mogao naseliti u nama. On sada stoji na vratimanaπega srca kao nebeski trgovac; On kaæe ... “Otvorite mi. Ku-pite od mene nebesku robu; kupite od mene zlata okuπanogau ognju!” Kupite vjeru i ljubav, dragocjene, prekrasne osobinenaπega Otkupitelja. ... On nas poziva da kupimo bijele halji-ne koje prikazuju Njegovu slavnu pravednost, i melem za oËida bismo mogli prepoznati ono πto je duhovno. O, zar neÊemootvoriti vrata svojeg srca ovom nebeskom posjetitelju? (7 SDABC 964)

Mi sami ne moæemo sebi naËiniti haljinu pravednosti jerprorok kaæe: “Sva je pravda naπa ko haljine okaljane.” (Izaija64,5) Nema u nama niËega Ëime bismo mogli odjenuti svojuduπu da se ne vidi sramota njezine golotinje. Moramo primitihaljinu pravednosti koja je satkana na nebeskom razboju, neo-kaljanu haljinu Kristove pravednosti. (RH, 19. srpnja 1892.)

Oko je osjetljiva savjest, unutarnje svjetlo uma. Od nje-govog pravilnog gledanja zavisi duhovno zdravlje cijele duπe ibiÊa. Melem za oËi je Boæja rijeË koja, kada se primijeni, Ëinida savjest postaje oπtra jer nam pokazuje da smo greπni. Me-utim, oπtrenje savjesti je neizostavno da bi moglo otpoËetiozdravljenje i da oko bude usmjereno jedino prema Boæjoj slavi... Krist kaæe: Odbaci svoju samodovoljnost, odreci se svega,ma koliko bilo drago tvojoj duπi, i kupi zlato, odjeÊu i pomastza oËi da bi mogao vidjeti. (7 SDA BC 965)

Spasitelj dolazi s najdragocjenijim draguljima istine zarazliku od svih krivotvorina, svega πto je laæno. On dolazi usvaku kuÊu, na svaka vrata; On kuca, pokazuje svoje nepro-cjenjivo blago i poziva: “Kupi od mene!” (7 SDA BC 964)

353

11. prosinca

Vijest puna ohrabrenja“Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budirevan i obrati se!” (Otkrivenje 3,19)

Savjet vjernog Svjedoka ne prikazuje mlake kao izgubljensluËaj. Ima joπ moguÊnosti da se popravi njihovo stanje, pa jeporuka Laodceji ipak puna ohrabrenja. ... NeporoËnost srca ipobuda joπ moæe postati karakteristika onih koji sluæe Bogus pola srca i koji pokuπavaju sluæiti istodobno i Bogu i ma-monu. Oni joπ mogu oprati haljine svojeg karaktera i ubijelitiih u Janjetovoj krvi.

Zlato vjere i ljubavi, bijelu odjeÊu besprijekornog karak-tera i pomast za oËi, ili silu jasnog razlikovanja dobra i zla— sve to moramo steÊi prije nego πto se moæemo nadati daÊemo uÊi u Boæje kraljevstvo. Meutim, ta dragocjena blaganeÊemo dobiti bez ikakvog napora sa svoje strane. Mi mora-mo kupiti — moramo se pokajati zbog svojeg mlakog stanja.Moramo se probuditi da bismo vidjeli svoje mane, da bismopostali svjesni svojih grijeha i odbacili ih. ...

Dostojnost Isusa Krista mora nas spasiti, Njegova krv nasmora oËistiti. Ali i mi moramo uloæiti napor. Mi moramo uËi-niti ono πto moæemo, moramo se pokajati i onda vjerovati danas je Bog prihvatio. ...

Cijelo Nebo je zainteresirano za naπe spasenje; zar mismijemo biti ravnoduπni? HoÊemo li biti nemarni, kao da nijevaæno jesmo li spaπeni ili izgubljeni? HoÊemo li prezreti ær-tvu koja je prinesena za nas? ...

U vrijeme nevolje koje je pred nama, oni koji se nazivajuKristovim sljedbenicima bit Êe okuπani. Nijedan od njih neÊemoÊi opstati osim onoga koji je stekao duboko i æivo iskustvou onome πto je Boæje. Bit Êe ispitano djelo svih; bude li seradilo o zlatu, srebru i dragom kamenju, bit Êe zaπtiÊeni kaou tajnoj Gospodnjoj odaji. ...

VjeËni æivot dobit Êe samo oni koji su za njega spremnisve ærtvovati, ali Êe on biti vrijedan svih patnji, vrijedan daradi njega odbacimo sve idole, da razapnemo svoje “ja”. VjeËnai od svega vrednija slava nadmaπit Êe svako zemaljsko blagoi zasjeniti svaku zemaljsku privlaËnost. (RH, 4. rujna 1883.)

354

12. prosinca

HoÊeπ li otvoriti vrata?“Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glasi otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on samnom.” (Otkrivenje 3,19.20)

Isus kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam!” HoÊemo liGa pustiti da ue? On ne bi æelio da mi u ovo vrijeme, usredopasnosti posljednjih dana, stojimo sami oslanjajuÊi se na svojuograniËenu snagu. ... Naπa je prednost da hodimo u svjetluNjegove prisutnosti i da u karakter koji oblikujemo utkivamozlatne niti radosti, zahvalnosti, strpljenja i ljubavi. Na taj naËinmoæemo prikazati snagu boæanske milosti i odsjajivati svjetlos Neba usred svih briga i smetnji s kojima se suoËavamo izdana u dan. ... Zaπto se onda spotiËemo hodajuÊi po mraku?(RH, 2. studenoga 1885.)

Svaka opomena, ukor i poziv u Boæjoj rijeËi ili preko Nje-govih glasnika, znaËi kucanje na vratima srca; to je Isusovglas koji æeli uÊi. Sa svakim kucanjem na koje ne odgovaramo,naπa æelja da otvorimo postaje sve slabija. Ukoliko Isusov glasne posluπamo odmah, on se u naπoj svijesti mijeπa s mnoπtvomdrugih glasova; svjetovne brige i poslovi privlaËe naπu pozornosti osvjedoËenje polako umire. Srce postaje sve otpornije na utje-caj, upada u stanje opasnog gubitka svijesti o kratkoÊi vremenai o vjeËnim vremenima koja nas oËekuju. (7 SDA BC 966,967)

Mnogi su nagomilali toliko smeÊa na vratima svojeg srcada ne mogu pustiti Isusa da ue. Neki moraju ukloniti teπkoÊesa svojom braÊom, drugi se bore s nezgodnim temperamen-tom, oholoπÊu, lakomoπÊu; kod treÊih ulaz prijeËi ljubav pre-ma svijetu. Sve to moraju ukloniti kako bi mogli otvoriti vratai s dobrodoπlicom dopustiti Isusu da ue.

Kako je dragocjeno obeÊanje: “UÊi Êu k njemu i veËeratis njim, i on sa mnom.” O, ljubavi, Ëudesna Boæja ljubavi! Uspr-kos svoj naπoj mlakosti i grijesima, On govori: “Vratite se kmeni i ja Êu se vratiti k vama i iscijelit Êu sve vaπe otpade!”(RH, 4. rujna 1883.)

Na nama je da otvorimo vrata srca i pustimo Isusa daue. On kuca i traæi da ue. ... HoÊeπ li mu otvoriti vrata?Isus stoji na vratima tvojeg srca. Pusti Ga unutra, primi ne-beskoga Gosta! (Letter 110, 1893.)

355

13. prosinca

Pobjeda je sigurna“Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome pri-jestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocemna njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)

Vjerni Svjedok izriËe ohrabrenje svima koji nastoje hoditiputem ponizne posluπnosti vjerom u Njegovo ime. On kaæe:“Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju,kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu pri-jestolju.” To su rijeËi naπeg Zamjenika i Jamca. Boæanska GlavaCrkve, najmoÊniji meu osvajaËima, ukazuje svojim sljedbe-nicima na svoj æivot, svoje muke, svoje samoodricanje, svojeborbe i patnje da bi odbacivanjem, ismijavanjem, prijezirom,vrijeanjem, laæima koje je On pretrpio, pa sve do puta premaGolgoti i prizorom razapinjanja, mogli biti ohrabreni i iÊi na-prijed prema cilju i vijencu, nagradi za pobjednike. Pobjedaje osigurana vjerom i posluπnoπÊu.

Primijenimo Kristove rijeËi na svoj sluËaj. Jesmo li siro-maπni, slijepi, jadni i bijedni? Traæimo onda zlato i bijele haljinekoje nam On nudi. Pobjeda nije ograniËena na doba muËeni-ka. Sukob prijeti i nama danas u ovim danima podmuklih kuπnjisvjetovnosti, oslanjanja na samoga sebe, popuπtanja oholosti,lakomosti, laænih nauka i nauka o besmrtnosti duπe. (7 SDABC 966)

Mi moæemo pobijediti. I to potpuno, u punoj mjeri. Isusje umro da bi nama otvorio vrata spasenja, da bismo pobijedilisvaku manu, da bismo se oduprli svakoj kuπnji i konaËno moglisjediti s Njime na Njegovom prijestolju. (RH, 4. rujna 1883.)

Ja nemam nikakvu obeshrabrujuÊi poruku za Crkvu. Iakosmo dobili ukore, opomene i kazne, mi kao Crkva ipak stoji-mo kao Boæje orue za πirenje svjetla. Boæji narod koji dræiNjegove zapovijedi objavio je svijetu Njegovu opomenu. ... Boæjacrkva je æivi svjedok, stalno svjedoËanstvo koje ljude treba osvje-doËiti ako ga prihvate, ili ih osuditi ako se odupru i odbaceporuku. (7 SDA BC 966)

Crkva mora sjati i ona Êe sjati “lijepa kao mjesec, Ëistakao sunce, straπna kao vojska sa zastavama” (Pjesma 6,9). (7SDA BC 966)

356

14. prosinca

Nepokolebljivi u uskolebanom svijetu“Jahve mi je svagda pred oËima; jer mi je zdesna, neÊuposrnuti.” (Psalam 16,8)

Mi æivimo u opasnom vremenu u kojemu je bezboænostpostala uobiËajena pojava. »ak i oni koji se nazivaju krπÊani-ma, viπe ne vjeruju svojoj Bibliji. Za njih je istina Boæje rijeËiodviπe jednostavna i oπtra. ... Prevladavaju protukrπÊanske ideje,obiËaji i navike i Ëak se proglaπavaju krπÊanskima, dok se naono πto je najvrednije, na ono πto Bog najviπe cijeni, gleda sprijezirom. Dobro bi bilo kada bi se bogobojazni ljudi upitali:Kako Êe sve to zavrπiti? Ljubav prema Kristu i ljubav premabliænjemu kao da skoro izumire u ljudskim srcima. ...

Bezakonje prevladava na svakom koraku jer se Sotonaspustio k nama s velikim gnjevom, znajuÊi da ima malo vre-mena. On je ustrajan, marljiv i neumoran radnik, i ako je ikadapostojalo vrijeme kada je Ëovjeku bilo potrebno da mu Kristbude s desne strane, onda je to sada. ... Nama je Zapovjedniknaπeg spasenja stalno potreban u naπoj blizini.

Svuda oko nas vlada uznemirenost, a tako Êe biti i ubu-duÊe jer se kraljevstva ovoga svijeta nikada neÊe umiriti. Ku-πnja da se odreknemo Krista u duhu i ponaπanju nikada njebila tako snaæna kao danas, i ona Êe postajati sve jaËa πto seviπe budemo pribliæavali kraju. Na ljude Êe doÊi jake i neodo-ljive kuπnje. Laæna nauËavanja i bajke bit Êe prikazivane inuene ljudima kao biblijska istina; i ako bude moguÊe, oneÊe prevariti Ëak i izabrane. No je li sada vrijeme da naπa ljubavohladni, upravo sada kada se bezakonje toliko umnoæilo? Jeli sada vrijeme da se opustimo? Je li sada vrijeme da se odvo-jimo od Boga, naπeg Savjetnika?

Kraj svemu se pribliæio. Dan Boæji ubrzao je korak kojimse pribliæava. Svijet je pun zloËina, straha i tuge. Dogaajuse katastrofe na kopnu i na moru. Vjetrovi i oluje doprinoseda nam je postalo nesigurno odvojiti se od Boga makar samojedan trenutak. Samo oni koji æive vjerom u ovo vrijeme kuπnjimoÊi Êe opstati u dan ispita kada Êe sve πto se moæe potrestibiti potreseno, dok Êe oni boraviti u sigurnosti i ostati nepo-kolebljivi. (YI, 19. srpnja 1894.)

357

15. prosinca

Kriza pred nama“Izvodit Êe vas zbog mene pred upravitelje i kraljeve dasvjedoËite pred njima i poganima.” (Matej 10,18)

Nije viπe daleko vrijeme kada Êe pripadnici Boæjeg narodabiti pozivani da daju svoje svjedoËanstvo pred vlastima naZemlji. Ni jedan od dvadesetorice nema pojma o brzini kojomkoraËamo prema najveÊoj krizi u naπoj povijesti. ... Mi nema-mo vremena za ispraznost, triËarije i bavljenje nevaænim pita-njima. (RH, 26. travnja 1892.)

Kraljevi, upravitelji i veliki ljudi Ëut Êe o vama peko izvje-πtaja onih koji su u neprijateljstvu s vama, vaπa vjera i vaπkarakter bit Êe im pogreπno prikazani. Meutim, oni koji supogreπno prikazani, imat Êe se priliku pojaviti i u prisutnostisvojih tuæilaca dati odgovor. Imat Êe prednost objaviti svjetlopred onima koji se nazivaju velikanima ove Zemlje, i ako steprouËavali Bibliju, ako ste spremni odgovoriti svakome tko vaszapita za razlog vaπe nade s krotkoπÊu i strahom, vaπi nepri-jatelji neÊe se biti u stanju suprotstaviti vaπoj mudrosti.

Sada imate priliku da steknete najviπu intelektualnu snaguprouËavanjem Boæje rijeËi. Ali ako budete nemarni, ako ne bu-dete kopali duboko u rudnicima istine, neÊete biti spremni zakrizu koja Êe uskoro doÊi na vas. O, kada biste shvatili da jesvaki trenutak zlatan! Ako budete æivjeli od svake rijeËi kojaizlazi iz Boæjih usta, neÊete se naÊi nespremni. (RH, 26. trav-nja 1892.)

Vi ne znate kada Êete biti pozvani posvjedoËiti za istinu.Mnogi Êe se morati pojaviti pred zakonodavnim tijelima; nekiÊe se pojaviti pred kraljevima i uËenim ljudima na Zemlji dabi odgovarali za svoju vjeru. Oni koji imaju samo povrπno po-znavanje istine, neÊe biti sposobni jasno protumaËiti Pisma iiznijeti odreene razloge za svoju vjeru. Takvi Êe se zbuniti ineÊe biti sliËni radnicima koji se nemaju Ëega stidjeti. Nekanitko ne pomisli da nema potrebe prouËavati samo zato πtoneÊe propovijedati sa svetog mjesta. Vi ne znate πto Êe Gospodinzahtijevati od vas. (FE 217)

358

16. prosinca

Jeste li spremni za ispit?“A kad vas predadnu, ne budite zabrinuti kako Êete iliπto Êete govoriti, jer Êe vam se onoga Ëasa dati πto tre-ba da govorite.” (Matej 10,19)

Kristovi sluge ne trebaju pripremati nikakve unaprijedpisane govore kada budu izvoeni pred sudove za svoju vjeru.Svoju pripremu trebaju obavljati svakodnevno, prikupljajuÊiu srce dragocjene istine Boæje rijeËi, hraneÊi se naukom IsusaKrista, jaËajuÊi svoju vjeru molitvom; a onda, kada budu do-vedeni pred sudove, Sveti Duh Êe ih podsjetiti na istine koji-ma Êe pokrenuti srca onih koji su ih doπli sluπati. Bog Êe znanjesteËeno marljivim prouËavanjem Pisma vratiti u njihovo sje-Êanje upravo u trenutku kada im bude potrebno. (CSW 40.4)

Sada se trebate pripremiti za vrijeme ispita. Sada treba-te saznati jesu li vaπe stope utvrene na VjeËnoj Stijeni. Mo-rate steÊi svoje osobno iskustvo jer se ne moæete oslanjati nadruge da dobijete svjetlo. Kada budete stavljeni na ispit, ka-ko moæete znati da neÊete biti sami i da nijedan zemaljskiprijatelj neÊe stajati uz vas? HoÊete li tada moÊi shvatiti daje Krist vaπa potpora? HoÊete li se moÊi sjetiti obeÊanja: “Jasam s vama u sve dane do svrπetka svijeta”? Svuda oko vasbit Êe nevidljiva biÊa odluËna da vas uniπte. Sotona i njegovipredstavnici trudit Êe se na sve moguÊe naËine ne bi li vasnaveli da odstupite od svoje vjernosti Bogu i Njegovoj istini.Ali ako vaπe oËi budu gledale samo Njegovu slavu, neÊete moratirazmiπljati kako Êete svjedoËiti za Njegovu istinu. (RH, 26.travnja 1892.)

MladiÊi i djevojke, rastete li do pune visine rasta muπkaracai æena u Kristu Isusu da vas, kada se pojavi kriza, niπta neÊemoÊi rastaviti od Izvora vaπe snage? Ako æelimo opstati u tokuvremena kuπnje, sada, u vrijeme mira moramo stjecati æivoiskustvo u onome πto je Boæje. Sada moramo nauËiti prepo-znati duboko djelovanje Boæjega Duha. Krist nam mora po-stati sve u svemu, alfa i omega, prvi i posljednji, poËetak isvrπetak. (RH, 3. svibnja 1892.)

359

17. prosinca

Iz lavljih usta“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duπe ne mogu ubiti!Bojte se radije onog koji moæe i duπu i tijelo uniπtiti upaklu.” (Matej 10,28)

Daniel je primjer vjernicima πto znaËi priznati Krista. Onse nalazio na odgovornom poloæaju prvog ministra u babilon-skom kraljevstvu, a tu je meu velikim ljudima na dvoru biloi onih koji su bili ljubomorni na njega pa su pokuπavali naÊineπto protiv njega da bi ga mogli optuæiti pred kraljem. Me-utim, on je bio poπten dræavnik i nisu mogli pronaÊi nikakvumanu u njegovom karakteru ili æivotu. ... I zato su odluËilizatraæiti od vladara da izda naredbu da nitko ne smije upu-tili nikakvu molbu nijednom bogu ili Ëovjeku osim kralju ti-jekom sljedeÊih trideset dana; ukoliko netko ne posluπa na-redbu, treba biti baËen u jamu u kojoj se Ëuvaju lavovi.

Ali je li se Daniel prestao moliti Bogu kada je naredbastupila na snagu? Ne, njemu je upravo u to vrijeme bila potreb-na molitva. ... Daniel nije nastojao sakriti svoju odanost Bogu.On se nije molio u srcu, veÊ svojim glasom, naglas; pred otvo-renim prozorima okrenutim prema Jeruzalemu upuÊivao je svojemolitve Nebu. Onda su ga njegovi neprijatelji prijavili kraljui Daniel je bio baËen u lavovsku jamu. Ali Boæji Sin je veÊbio tamo! ... Kada je kralj ujutro doπao i povikao: “’Daniele,slugo Boga æivoga, je li te Bog, kome postojano sluæiπ, mogaoizbaviti od lavova?’ Daniel odgovori: ‘O, kralju, æiv bio dovije-ka! Moj je Bog poslao svog Anela; zatvorio je ralje lavovima,te mi ne naudiπe, jer sam neduæan pred njim. Pa i pred to-bom, o kralju, ja sam bez krivice!’” (Daniel 6,20-22)

Mi bismo trebali znati da Êe, ako je naπ æivot sakriven sKristom u Bogu, kada budemo izvedeni na suenje zbog svojevjere, Isus biti s nama. Kada budemo izvedeni pred vladare ivelikodostojnike da odgovaramo zbog svoje vjere, Boæji DuhÊe rasvijetliti naπ razum i mi Êemo biti u stanju objaviti svje-doËanstvo na slavu Bogu. Ako budemo trebali stradati radiKrista, moÊi Êemo poÊi i u zatvor uzdajuÊi se u Njega kao πtose malo dijete uzda u svoje roditelje. Sada je vrijeme da nje-gujemo vjeru u Boga. (RH, 3. svibnja 1892.)

360

18. prosinca

Usred ognja“Tko god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njegapred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10,32)

Priznati Krista znaËi neπto viπe nego objaviti svjedoËan-stvo na nekom molitvenom skupu. (RH, 3. svibnja 1892.)

Mi moramo izreÊi drukËije priznanje od onoga koje smoveÊ izrekli i morat Êemo ga izreÊi u potpuno drukËijim okol-nostima. Trojica Hebreja bila su pozvana da priznaju KristasuoËena s uæarenom ognjenom peÊi. Njima je kralj zapovjedioda padnu na lice i odaju Ëast zlatnom kipu koji je podigao;zaprijetio im je da Êe ih, ukoliko ne budu posluπali, baciti æi-ve u razgorjelu peÊ. Oni su odgovorili: “Ne treba da ti odgo-vorimo na to. Bog naπ kome sluæimo, moæe nas izbaviti izuæarene peÊi i od ruke tvoje, kralju; on Êe nas i izbaviti. Noako toga i ne uËini, znaj, o kralju: mi neÊemo sluæiti tvojemubogu niti Êemo se pokloniti kipu πto si ga podigao.” (Daniel3,16-18) Trebali su platiti veliku cijenu priznanja Krista jerje u pitanje bio doveden njihov æivot.

Onda je kralj zapovjedio da se peÊ uæari sedam puta viπenego obiËno i vjerna Boæja djeca bila su baËena u nju. “Tadase kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svo-je savjetnike: ‘Nismo li bacili ova tri Ëovjeka svezana u oganj?’Oni odgovoriπe: ‘Jesmo, kralju!’ On reËe: ‘Ali ja vidim ËetiriËovjeka, odrijeπeni πeÊu po vatri, i niπta im se zlo ne dogaa;Ëetvrti je sliËan sinu Boæjemu.’” (Daniel 3,24.25) ... I onda jeNabukodonozor pozvao Boæje sluge za koje nije prionuo Ëakni miris ognja. Budete li radi Krista trebali proÊi kroz ognje-nu peÊ, Isus je biti uz vas. “Kad preko vode prelaziπ, s tobomsam, ili preko rijeke, neÊe te preplaviti. Poeπ li kroz vatru,neÊeπ izgorjeti, plamen te opaliti neÊe.” (Izaija 43,2) (RH, 3.svibnja 1892.)

361

19. prosinca

Borba protiv vjetra i plime“Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vamzbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine!Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagradana nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æi-vjeli prije vas.” (Matej 5,11.12)

Naπ milostivi Otkupitelj gledao je unaprijed niz maticuvremena i vidio opasnosti koje Êe u posljednje dane zaprije-titi Njegovim izabranicima. ...

Ako vjernici Crkve budu vjerno radili na uzdizanju istine,neÊe izbjeÊi ogovaranja, laæi i kleveta. “A i svi koji hoÊe poboænoæivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12)Njihovo dosljedno, nepokolebljivo ponaπanje bit Êe stalni ukornevjerovanju, oholosti i sebiËnosti licemjernih vjernika.

Njihove molitve i prijekori ometali su njegove svjetovneambicije pa je odluËio izreÊi prigovor vjernim Kristovim sljed-benicima. On Êe iskriviti, izopaËiti i pogreπno prikazati Ëinje-nice u istom duhu koji je pokretao i farizeje u njihovom protiv-ljenju Kristu.

Isus ne gubi iz vida svoj narod koji se morao suoËiti stako mnogobrojnim razoËaranjima. »ovjek se moæe prepustitiomiljenoj struji bez mnogo napora, ali oni koji æele stiÊi nabesmrtne obale, morat Êe se boriti protiv vjetra i plime. Postojijedan oblik krπÊanstva — laæna roba — koji nema nikakvesnage za reformu. Njegovi sljedbenici nalaze zadovoljstvo utome da se protive vjeri drugih i ozloglaπavaju je. Njihova vjerane moæe se vidjeti na trænici, u obitelji ili u radionici. Njihovovjersko iskustvo teËe pokvarenim kanalima ovoga svijeta.

Istinski Kristov sljedbenik ne treba se razoËarati kada do-bije ukor od ovakvih ljudi. Omiljeni apostol je rekao: “Nemojtese Ëuditi, braÊo, ako vas svijet mrzi.” (1. Ivanova 3,13) Onimakoji su vjerni Bogu, neÊe naπkoditi ukori ili protivljenje. Na-protiv, tako Êe se razviti vrline koje ne bi cvjetale na svjetlublagostanja. Vjera, strpljenje, krotkost i ljubav propupat Êe iprocvjetati usred oblaka i mraka. (ST, 12. sijeËnja 1882.)

362

20. prosinca

Najopasniji neprijatelj“Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena neki otpastiod vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske nau-ke.” (1. Timoteju 4,1)

Neprijatelj duπa stalno nastoji skrenuti naπe misli na spo-redna pitanja. Nemojmo se dati prevariti. Neka neprijateljipostupaju prema vaπem i mojem imenu kako im drago. NekaizopaËuju i pogreπno prikazuju naπe rijeËi i djela. Pustite ihda izmiπljaju laæi najbolje πto mogu. Mi ne moæemo dopustitisvojem umu da se udalji od Isusa i od pripreme duπe kojumoramo obaviti ako se æelimo sresti s Njime u miru ... U Kri-stovo ime pozivam vas da se molite kako se nikada niste molili,da iskreno traæite vjeru i ljubav koja je naizgled potpuno pro-gnana sa Zemlje. Æivite svakoga dana kao da vas gleda Gos-podin. ...

Nemojte dopustiti da vam laæni uËitelji pomute misli i po-kolebaju vjeru podiæuÊi optuæbe protiv onih koje vam je Go-spodin poslao s porukama opomene i savjeta. Imajte na umuda ti s kojima ste se trebali sresti nisu bili samo ljudi, veÊ“poglavarstva i vlasti, duhovi pakosti ispod neba”. Upravo jesada vrijeme kada Sotona radi sa svakom prijevarom neprav-de. ...

Mnogi u stvarnosti biju njegove bitke iako govore da slu-æe pod zastavom Isusa Krista. Na te izdajice u taboru moædanitko ne sumnja, ali oni djeluju i stvaraju nepovjerenje, neslogui sukobe. Takvi su neprijatelji najopasniji. Dok nam se poku-πavaju dodvoriti, zadobiti naπe povjerenje i naklonost, zapo-sleni su πirenjem sumnje i stvaranjem nepovjerenja. Oni dje-luju na isti naËin na koji je Sotona djelovao na Nebu kada jevarao anele svojim majstorskim izmiπljotinama podmeÊuÊitamu umjesto svjetla, ËineÊi da Boæje strpljenje i milost izgledajukao oπtrina i grubost. I kao πto je radio u poËetku, tako Êeraditi i na kraju, samo πto Êe se savrπenije prikrivati od pogledadrugih. ...

Nije dovoljno samo imati teoriju istine; njezina naËela mo-raju biti urezana u srcu, primijenjena u æivotu ili Êemo pastikao plijen prijevara koje nam je pripremio u ove posljednjedane. (RH, 28. kolovoza 1883.)

363

21. prosinca

Kriæ prije krune“A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êeprogonjeni.” (2. Timoteju 3,12)

Mi moæemo ojaËati svoju vjeru i oæiviti svoju ljubav akoËesto budemo odlazili do podnoæja kriæa i tu razmiπljali o Spa-siteljevoj poniznosti. Gledajte VeliËanstvo Neba kako stradakao prijestupnik! Neokaljana neporoËnost i nepomuÊena pra-vednost nije Ga zaπtitila od laæi i ukora. On je krotko snosiooptuæbe greπnika protiv sebe, dao je svoj æivot da bismo mimogli dobiti oprost i æivjeti vjeËno. Jesmo li spremni poÊi Nje-govim stopama? Jedini razlog zaπto sada ne doæivljavamo ve-Êa progonstva jest πto u svojem æivotu ne slijedimo uzorni æi-vot Isusa Krista mnogo vjernije! Kada biste hodili kao πto jeOn hodio, uvjeravam vas, braÊo i sestre, da biste brzo sazna-li πto znaËi biti progonjen i muËen radi Njega!

Ako se nadamo da Êemo ponijeti krunu, moramo oËekivatida Êemo nositi kriæ. Naπe najveÊe nevolje doÊi Êe od onih kojitvrde da su poboæni. Tako je bilo s Otkupiteljem svijeta, takoÊe biti i s Njegovim sljedbenicima. ... Oni koji ozbiljno æelezadobiti krunu vjeËnoga æivota, ne trebaju se iznenaditi ili obes-hrabriti kada se na svakom koraku prema nebeskom Kana-anu budu suoËavali s preprekama i doæivljavali nevolje. ...

Spasitelj zna πto je za nas najbolje. Vjera raste u sukobusa sumnjama, teπkoÊama i nevoljama. Vrlina prikuplja snaguodupiruÊi se kuπnji. Æivot vjernog vojnika sastoji se od bitakai marπeva. Nema za vas odmora, dragi hodoËasnici, s ove stranevjeËnoga Kanaana! ... Meutim, Ivan u svetom vienju gledavjerne duπe koje su proπle kroz velike nevolje kako okruæujuBoæje prijestolje, odjevene u bijele haljine, okrunjene besmrt-nom slavom. Pa zaπto su bile obiljeæene kao talog Zemlje? Naistraænom sudu Bog je ispitao njihov æivot i karakter i taj uzvi-πeni sud promijenio je presudu njihovih neprijatelja. Njihovavjernost Bogu i Njegovoj rijeËi dokazana je i Nebo im ukazujevisoke poËasti kao pobjednicima u borbi s grijehom i Sotonom.(RH, 28. kolovoza 1883.)

364

22. prosinca

Na straæi svakog trenutka“Dok Êe zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni,napredovati iz zla u gore.” (2. Timoteju 3,13)

Svim raspoloæivim sredstvima neprijatelj nas pokuπava iz-nenaditi i zateÊi nespremnima. On nas prvo moæe pokuπatiprevariti laskavim rijeËima i prepredenim podmetanjima; akou tome ne uspije, prelazi na otvoreno nasilje. On ima mnogoprikrivenih zamki za neoprezne noge i oni koji se jednomuhvate, ustanovljavaju da im je skoro nemoguÊe osloboditi se.Dok jedne uzdiæe i hvali, dok im laska, na druge baca svojeognjene strijele. Mi moramo biti na oprezu svakog trenutka.Dani posebnih nevolja, teπkoÊa i opasnosti su pred nama. ...

Moramo shvatiti da Êe stanje, umjesto da postaje sve po-voljnije, bivati sve teæe. Pokvareni ljudi, zavodljivi uËitelji,postajat Êe sve gori varajuÊi sebe i druge. Moramo oËekivatioπtrije protivljenje od onoga koje smo dosad iskusili. ... Mi sadamoramo prihvatiti Krista kao svoje utoËiπte, ili Êe u danimakoji nam predstoje naπa duπa biti obavijena mrakom i oËajem.Postoji granica iza koje ljudska pomoÊ viπe ne vrijedi. Svatkood nas morat Êe æivjeti vjerom kada bude primoran upustitise u bliski i naizgled smrtonosni sukob sa silama tame. SvatkoÊe morati stajati sam za sebe ili Êe pasti. Strijele NeËastivogabit Êe vrlo skoro puπtene na vjerne i nikakva zemaljska silaneÊe biti u stanju skrenuti njihov let. Ali kada bi se naπe oËimogle otvoriti, mi bismo vidjeli Boæje anele kako okruæujupravedne da im nitko ne moæe nauditi. ...

Mi moramo gledati na Isusa, prouËavati Njegove rijeËi,moliti se da dobijemo Njegovog Duha. Trebali bismo se ËeπÊenalaziti nasamo s Bogom u razmiπljanju i molitvi. Molimo seviπe i govorimo manje. Ne moæemo se pouzdati u svoju mudrost,u svoje iskustvo, u svoje poznavanje istine; svakoga danamoramo uËiti, primati pouke od naπeg nebeskog UËitelja i onda,bez obzira na udobnost, ugodnost ili pogodnost, moramo kre-nuti naprijed znajuÊi da je vjeran Onaj koji nas je pozvao. ...

ShvaÊajuÊi svoju nemoÊ, oslonimo se na Njegovu snaguda pobijedimo miloπÊu koju nam On daje. (RH, 28. kolovoza1883.)

365

23. prosinca

Krune namijenjene vjernima“VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi uonaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meninego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Ti-moteju 4,8)

Je li veliki apostol neznaboæaca prinio nekakvu veliku ærtvukada je farizejstvo zamijenio Kristovim evaneljem? Mi odgo-varamo: Nije! OdluËno i namjerno, on se odvratio od bogatstva,prijatelja i druπtvenog poloæaja, od javnih poËasti i svojih su-narodnjaka koje je vatreno i iskreno volio. OdluËio je povezatisvoju sudbinu i svoje ime sa sudbinom naroda kojega je sma-trao najniæim i najneuglednijim od svih; radi Krista pretrpioje gubitak svega toga. ... Njegov posao bio je obilniji od poslabilo kojeg drugog uËenika, bezbrojni su bili udarci koje je pre-trpio. Bio je udaran palicama, kamenovan, pretrpio je brodo-lom, Ëesto je bio u smrtnoj agoniji. Bio je u opasnosti na kopnui na moru, u gradu i u pustinji, od razbojnika i od svojih suna-rodnjaka. Obavljao je svoju misiju u stalnim bolestima, u boli,u umoru, u bdjenju, u hladnoÊi, u golotinji. ... Kada je odgovaraokrvoæednom Neronu, nikoga nije bilo s njime. ...

No je li Pavao posveÊivao svoje dragocjeno vrijeme svojimbolnim mukama? Ne, on je pozornost umjesto na sebe usmje-rio na Krista. On nije æivio za svoju sreÊu, a ipak je bio sretan.... “Preobilna je radost moja zbog sve nevolje naπe.” (2. Korin-Êanima 7,4) U posljednjim danima svojeg æivota, potpuno svje-stan svoje muËeniËke smrti, zadovoljno uzvikuje: “Plemenitusam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru oËuvao.” (2. Timoteju4,7) UpravljajuÊi svoj pogled prema besmrtnoj buduÊnosti ko-ja je bila velika, nadahnuta pobuda cijele njegove karijere,dodaje u punoj sigurnosti vjere: “VeÊ mi je pripravljen vijenacpravednosti koji Êe mi u onaj Dan dati Gospodin, pravednisudac” — i onda taj Ëovjek, koji je æivio za druge, zaboravljajuÊina sebe, dodaje — “i ne samo meni nego i svima koji buduæeljeli njegov dolazak” (2. Timoteju 4,8). O, plemenitog li Ëovjekavjere! (Letter 1883.)

Pavao je bio æivi primjer kakav bi trebao biti svaki krπ-Êanin. On je æivio Bogu na slavu. ... “Jer je meni æivot Krist!”(Filipljanima 1,21) (6 SDA BC 1112)

366

24. prosinca

Visoko ciljaj!“BuduÊi da u njemu stanuje stvarno sva punina boæan-stva, po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Po-glavarstva i Vlasti.” (Koloπanima 2,9.10)

Mi ciljamo prenisko. Cilj je mnogo viπi. Naπ um se trebaproπiriti da bismo mogli shvatiti znaËenje onoga πto nam jeBog pripremio. Mi trebamo odraæavati najuzviπenije osobineBoæjeg karaktera. ... Boæji zakon je uzviπeno mjerilo koje treba-mo dostiÊi uz pomoÊ Kristove uraËunate pravednosti. (RH, 12.srpnja 1892.)

Jedino ako pravilno razumijemo Kristovo poslanje i rad,stavlja nam se nadohvat ruke moguÊnost da budemo potpuniu Njemu, prihvaÊeni u Ljubljenome. ... Ljudsko nauËavanje nijeboæansko prosvjetljenje. Boæanski nauk je oËitovanje BoæjegaDuha koji nadahnjuje neograniËenu vjeru u Njega. Ljudi ovogasvijeta misle da je ova vjera ispod spoznajnog praga njihovihvelikih i inteligentnih umova, da je to neπto odviπe nisko dabi joj se posvetila pozornost, ali tu Ëine veliku pogreπku. Onaje previsoko da bi je svojom ljudskom inteligencijom mogli do-segnuti. ... Evaneoska poruka ne protivi se istinskom zna-nju i intelektualnim dostignuÊima. Ona je sama po sebi istinskaznanost, istinsko intelektualno znanje. Prava mudrost je bes-krajno iznad razumijevanja svjetovno mudrih. Sakrivena mu-drost, koja je Krist u nama, nada slave, visoka je kao Nebo.Duboka naËela poboænosti uzviπena su i vjeËna. Samo krπÊanskoiskustvo moæe nam pomoÊi da razumijemo taj problem i ste-knemo riznice znanja koje je sakriveno u Boæjim savjetima,ali je sada objavljeno svima koji odræavaju æivotvornu vezu sKristom. (6 SDA BC 1113,1114)

U Kristu boravi sva punina boæanstva tjelesno. Upravozato, iako je bio kuπan u svemu kao i mi, On stoji pred svijetomod Ëasa svojeg dolaska na njega neokaljan pokvarenoπÊu, prem-da je njome okruæen. Zar ne bismo i mi trebali postati sudioniciu toj punini i zar ne moæemo i mi pobijediti kao πto je Onpobijedio? (7 SDA BC 907)

Njegovom ærtvom ljudska biÊa mogu dostiÊi visoki idealkoji im je postavljen i konaËno Ëuti rijeËi: “Vi ste savrπeni unjemu!” (7 SDA BC 907)

367

25. prosinca

NedokuËivo Kristovo bogatstvo“Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da seojaËate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka.”(Efeæanima 3,16)

Tema otkupljenja znaËajna je tema i samo oni koji misleduhovno mogu prepoznati njezinu dubinu i znaËenje. Naπa jesigurnost i naπa radost kada se bavimo istinama plana spasenja.Da bismo mogli razmatrati duboke boæanske teme, potrebnesu nam vjera i molitva. Naπ um je toliko vezan uskim ideja-ma da dobivamo samo ograniËene poglede na iskustva kojasmo stekli. ...

Zaπto tako mnogima koji tvrde da imaju vjeru u Kristanedostaje snaga da se usprotive kuπnjama neprijatelja? — Zatoπto nisu ojaËani snagom unutarnjega Ëovjeka po Svetome Du-hu. Apostol se moli: “Da Krist stanuje u vaπim srcima po vje-ri; da u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shva-titi zajedno sa svim svetima koja je tu πirina, duljina, visinai dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju;da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efe-æanima 3,17-19) Kada bismo stekli ovo iskustvo, znali bismoponeπto o kriæu na Golgoti. Mi bismo znali πto znaËi biti sudi-onik s Kristom u Njegovim mukama. Kristova bi nas ljubavnagonila, pa iako ne bismo mogli objasniti kako Kristova ljubavgrije naπe srce, pokazali bismo Njegovu ljubav vatrenom oda-noπÊu Njegovom djelu.

Pavao objaπnjava vjernicima crkve u Efezu najrazumlji-vijim rijeËima Ëudesnu snagu i znanje koje bi mogli imati kaosinovi i kÊeri Najviπega. Mogli su “sposobni” ... “u ljubavi uvri-jeæeni i utemeljeni” ... “upoznati ljubav Kristovu koja nadilazispoznaju”. ...

Zavoljeti Gospodina Emanuela — Onoga u kojemu su sakri-vena sva blaga mudrosti i znanja — imati Njega, dok se srceotvara sve viπe da prihvati Njegove osobine: upoznati Njego-vu ljubav i silu, imati nedokuËivo Kristovo bogatstvo ... to jebaπtina Gospodnjih slugu i “to im je pobjeda od mene — rijeËje Jahvina” (Izaija 54,17). (RH, 5. studenoga 1908)

368

26. prosinca

Ispunjeni boæanskom puninom“I upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; dabudete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efe-æanima 3,19)

Ovdje su otkrivene visine koje moæemo dosegnuti vjeromu obeÊanja naπega nebeskog Oca ako ispunimo Njegove zah-tjeve. Kristovim zaslugama imamo pristup prijestolju beskrajnesile. “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predaoza sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima8,32) ...

Srce koje je jednom iskusilo Kristovu ljubav stalno Ëezneda je joπ obilnije iskusi; i dok je primate, primat Êete je u svebogatijoj i obilnijoj mjeri. Svako Boæje otkrivenje duπi pove-Êava njezinu sposobnost da saznaje i voli. Stalna Ëeænja duπejest: viπe Tebe, a trajni odgovor Duha glasi: Mnogo viπe. ...

Kristov æivot bio je nadahnut boæanskom porukom o Boæ-joj ljubavi. On je duboko Ëeznuo da tu ljubav podijeli drugi-ma u obilnoj mjeri. SuÊut je zraËila s Njegovog lica, a Njegovoponaπanje bilo je obiljeæeno miloπÊu i poniznoπÊu, ljubavlju iistinom. Svaki vjernik Njegove borbene Crkve mora pokazatiiste osobine ukoliko se æeli pridruæiti pobjedonosnoj Crkvi. Kri-stova ljubav je tako πiroka, tako puna slave da u usporedbi snjom sve πto Ëovjek proglaπava velikim postaje nevaæno. Kadato uspijemo sagledati, uzvikujemo: O, dubino bogatstva ljubavikoju je Bog pokazao prema ljudima u daru svojega jedinoro-enoga Sina! ...

To je tajna Boga u tijelu, Boga u Kristu, boæanskoga uljudskome. Krist se sagnuo u neusporedivoj poniznosti, da biu svojem uzdizanju na boæansko prijestolje mogao uzdiÊi i onekoji vjeruju u Njega zajedno s Njime na Njegovo prijestolje... Po “onomu koji moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πtomoæemo moliti ili misliti” joπ Êe nam u veÊoj mjeri biti dano“duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznamo” (Efe-æanima 3,20; 1,17) i shvatimo “sa svim svetima koja je tu πi-rina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu kojanadilazi spoznaju”, da budemo “ispunjeni do sve punine kojadolazi od Boga”. (RH, 5. studenoga 1908.)

369

27. prosinca

Skoro smo stigli kuÊi“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vasuzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa (pisano 1913. godine— prim. prev.) otkako je Spasitelj dao obeÊanje o svojem do-lasku. Tijekom svih tih stoljeÊa Njegove su rijeËi ispunjavalesrca Njegovih vjernih sljedbenika hrabroπÊu. ObeÊanje se joπnije ispunilo ... ali zato izgovorena rijeË nije postala niπta manjevjerodostojna. (RH, 13. studenoga 1913.)

Krist Êe doÊi u svojoj slavi, u slavi svojega Oca i u slavisvetih anela. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊaanela, prekrasnih, pobjedonosnih Boæjih sinova, koji su nad-moÊni u ljepoti i slavi, pratit Êe Ga na Njegovom putu. Umje-sto trnove krune, On Êe nositi krunu slave — krunu u kruni.Umjesto stare grimizne haljine, bit Êe odjeven u odjeÊu od naj-bjelje bjeline, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac nazemlji” (Marko 9,3). I na Njegovoj odjeÊi i na Njegovim bedri-ma bit Êe napisano ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospoda-ra” (Otkrivenje 19,16). ...

Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidaπnjipratilac, prisni prijatelj. Oni su æivjeli u uskoj, stalnoj vezi sBogom. Na njima se pokazala slava Gospodnja. Na njima seodraæavalo svjetlo spoznaje Boæje slave s lica Isusa Krista. Onise sada raduju u nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kraljau svem Njegovom veliËanstvu. Oni su spremni za zajedniπtvoNeba jer imaju Nebo u svojim srcima.

Podignutih glava, obasjani blistavim zrakama Sunca Pra-vednosti, radosni πto se pribliæava njihovo izbavljenje, izlazeda doËekaju ZaruËnika govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, njegaËekasmo, on Êe nas spasiti!” ...

Vrijeme Ëekanja je skoro zavrπeno. Gosti i stranci, kojisu tako dugo traæili bolju zemlju, sada su skoro stigli kuÊi.OsjeÊam da moram glasno uzviknuti: Idemo kuÊi! ... “Zato,ljubazni, ËekajuÊi ovo starajte se da vas on nae Ëiste i praveu miru!” (2. Petrova 3,14) (RH, 3. studenoga 1913.)

370

28. prosinca

U unutarnjem krugu“Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu haljinu; njego-va imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota; πtoviπe,njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim an-elima.” (Otkrivenje 3,5)

Moæete li, dragi mladi vjernici, s radosnom nadom i oËe-kivanjem gledati u vrijeme kada Êe Gospodin, vaπ pravednisudac, priznati vaπe ime pred Ocem i pred svetim anelima?Najbolje Êete se pripremiti za Kristov drugi dolazak ako se sËvrstom vjerom oslonite na veliko spasenje koje nam je danoprilikom Njegovog prvog dolaska. Morate vjerovati u Kristakao svojeg Spasitelja.

Mnogi od nas ne shvaÊaju zavjetni odnos u kojem stojimopred Bogom kao Njegov narod. Naπa je najsveËanija obvezada predstavljamo Boga i Krista. Moramo se Ëuvati da ne osra-motimo Boga govoreÊi da smo Njegov narod, a onda se pona-πati potpuno suprotno Njegovoj volji. Mi se pripremamo za put.Onda se i ponaπajmo u skladu s time. Pripremajmo se za sta-nove koje je Krist otiπao pripremiti onima koji Ga ljube. (GCB,1. travnja 1903.)

Ako se oni koji tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijemene podvrgnu na ovoj Zemlji Boæjoj poduci za buduÊi æivot, ni-kada neÊe vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti. ... Oni moraju iz-graivati strpljenje, ljubaznost, krotkost, dobrotu, suÊut i njeænosaæaljenje jedni prema drugima. Njihovo grubo, neuËtivo, ne-krπÊansko ponaπanje mora se promijeniti jer nijedna od tihneljubaznih osobina ne dolazi od Krista, veÊ spada u sotonskisustav vrijednosti. NeporoËne, nebeske osobine nastaju i ra-zvijaju se u umu, srcu i karakteru jedino kada Ëovjek postanesudionik u boæanskoj naravi. ... Nebo mora poËeti na Zemljiza svaku duπu koja æeli uÊi u nebeske stanove. (MS 29, 1892.)

Cijelo Nebo cijeni napore onih koji se bore za krunu vjeË-noga æivota da bi mogli biti zajedno s Kristom u Boæjem gra-du. ... Bog æeli da budete tamo. Krist æeli da budete tamo,nebeske vojske æele da budete tamo. Aneli spremno stoje uvanjskom krugu kako bi dopustili onima koji su otkupljeni Kri-stovom krvlju da stoje u unutarnjem krugu. ... Kruna slaveËeka na sve koji se bore u dobroj borbi vjere. (MS 21, 1895.)

371

29. prosinca

Napravimo inventuru“Objavi mi, Jahve, moj svrπetak i kolika je mjera mojihdana, da znam kako sam niπtavan.” (Psalam 39,5)

Joπ jedna godina je skoro otiπla u vjeËnost ... razmotrimoizvjeπtaj o godini koja Êe tako skoro postati proπlost. Kakavsmo napredak postigli u krπÊanskom iskustvu? Jesmo li svojedjelo tako obavili da moæe izdræati provjeru UËitelja koji jesvakom Ëovjeku odredio posao po njegovoj moÊi, po njegovimmnogostrukim sposobnostima? HoÊe li ono biti spaljeno kaoslama, drvo i strn, nedostojno da se saËuva? Ili Êe izdræatiispit vatrom? ...

Osigurani su svi uvjeti da moæemo dostiÊi visinu rastaIsusa Krista i tako zadovoljiti boæanska mjerila. Bog nije zado-voljan svojim predstavnicima ako se oni zadovolje time da osta-nu duhovni patuljci iako su mogli uzrasti do pune visine ra-sta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. On æeli da steËete visinui πirinu krπÊanskog iskustva. On æeli da njegujete visoke mi-sli, uzviπene ciljeve, jasno razumijevanje istine i plemenitepobude za djelovanje. Svaka godina koja je proπla trebala bipoveÊati Ëeænju duπe za neporoËnoπÊu i savrπenstvom krπÊan-skog karaktera. Ako se ovo znanje bude poveÊavalo iz dana udan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, to neÊe biti poputdjela koje se spaljuje kao slama, drvo i pljeva, veÊ djelo pola-ganja temelja od kamena, zlata, srebra i dragog kamenja —djelo koje neÊe propasti, veÊ Êe izdræati oganj posljednjeg da-na.

Jesmo li svoje zemaljsko, prolazno djelo obavljali savjesnoi vjerno da moæe izdræati provjeru? Ima li onih koje smo oπtetilii koji Êe svjedoËiti protiv nas u dan Gospodnji? Izvjeπtaj o tomebit Êe zapisan na Nebu i mi Êemo se ponovo suoËiti s njime.Mi trebamo raditi svjesni da nas promatra oko Velikog Nad-zornika i da nije vaæno vide li i cijene naπe bolne napore ljudi.Nijedan muπkarac, nijedna æena, nijedno dijete ne moæe is-pravno sluæiti Bogu nemarnim, povremenim i laænim zalaga-njem, bez obzira na to radi li se o svjetovnoj ili vjerskoj sluæ-bi. Istinski krπÊanin u svemu Êe gledati samo na slavu BoæjujaËajuÊi svoje namjere i snaæeÊi svoja naËela sljedeÊom misli:“Ja to Ëinim za Krista!” (RH, 16. prosinca 1884.)

372

30. prosinca

Zakopajte svaku gorËinu“Dani moji bræe od Ëunka prooπe.” (Job 7,6)

Ako imamo samo malo vremena, iskoristimo ga pamet-no. Biblija nas uvjerava da æivimo u vrijeme velikog Dana po-mirenja. SimboliËki Dan pomirenja bio je dan kada je cijeliIzrael muËio svoju duπu pred Bogom, priznavao svoje grijehe,dolazio pred Boga sa skruπenim srcem, æalostan zbog svojihgrijeha i istinski se kajao njegujuÊi æivu vjeru u ærtvu pomir-nicu.

Ako je bilo teπkoÊa ... ako je bilo zavisti, zlobe, ogorËenosti,zlog sumnjiËenja, priznajte te grijehe, ne uopÊeno, veÊ iditeosobno svojoj braÊi i sestrama. Budite odreeni. Ako ste vi uËi-nili jedno zlo, a oni dvadeset, priznajte to jedno zlo kao daste vi glavni greπnik. Uzmite ih za ruku i neka vaπa srca omek-πaju pod utjecajem Svetoga Duha pa recite: “HoÊeπ li mi opro-stiti? Nisam njegovao prave osjeÊaje prema tebi. Æelim popravitisvako zlo da niπta ne bude zapisano protiv mene u nebeskimknjigama. Æelim da moj izvjeπtaj bude Ëist.” Tko bi se mogaooduprijeti takvom postupku?

Previπe je hladnoÊe i ravnoduπnosti — previπe duha “baπme briga” — meu onima koji tvrde da su Kristovi sljedbe-nici. Svi se moraju skrbiti jedni o drugima ljubomorno zastu-pajuÊi interese jedni drugih. “Ljubite se meu sobom!” Tek tadaÊemo moÊi stajati kao Ëvrsti zid protiv Sotoninih zamki. Usredprotivljenja i progonstava mi se ne smijemo pridruæivati oni-ma koji se osveÊuju, ujedinjavati se sa sljedbenicima velikogbuntovnika Ëije je posebno djelo da optuæuje braÊu, da sramotii prlja njihov karakter.

Iskoristite ostatak ove godine da uniπtite svako vlakno kori-jena gorËine, da ga pokopate u grob zajedno sa starom godi-nom. ZapoËnite novu godinu s njeænim poπtovanjem i dubljomljubavlju prema svakom pripadniku Gospodnje obitelji. Zbijtesvoje redove. “Ujedinjeni stojimo, razjedinjeni padamo!” Zauz-mite uzviπenije, plemenitije dræanje nego ikada dosad! (RH,16. prosinca 1884.)

373

31. prosinca

Nagrada za naπe visoko zvanje“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæemsamo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi seprema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da po-stignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog po-zvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,13.14)

Onaj tko æeli izgraditi snaæan, skladan karakter, onaj tkoæeli postati uravnoteæen krπÊanin, mora dati i uËiniti sve zaKrista. ... Pavao je mnogo toga uËinio. Od vremena kada jesvoju odanost posvetio Kristu, njegov æivot je bio ispunjen ne-umornom sluæbom. Od grada do grada, od zemlje do zemlje,on je putovao, priËajuÊi priËu o kriæu zadobivajuÊi obraÊenikeza Evanelje, osnivajuÊi crkve. ... Ponekad bi se bavio svojimzanatom da bi zaradio svoj svakidaπnji kruh. Ali unatoË svimuæurbanim aktivnostima u æivotu, Pavao nikada nije gubio izvida svoju veliku namjeru da trËi naprijed prema nagradisvojega visokog zvanja. Stalno je imao pred sobom jedan cilj— da bude vjeran Onome koji mu se otkrio pred vratima Da-maska. Od tog cilja niπta ga nije moglo odvratiti. ...

Ista velika namjera koja je nagonila Pavla da ide napri-jed usprkos teπkoÊama i nevoljama, treba navesti svakog krπ-Êanskog radnika da se potpuno posveti Boæjoj sluæbi. Prikazi-vat Êe mu se svjetovne privlaËnosti da bi odvukle njegovu po-zornost od Spasitelja, ali on treba trËati naprijed prema ciljupokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima da za njega nada daÊe ugledati lice svojega Gospodina vrijedi svakog truda i ærtvekoju zahtijeva ostvarenje te nade. (AA 483,484)

Najponizniji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba,baπtinik Boæje nepropadljive baπtine koja neÊe izblijedjeti. O,kada bi svatko izabrao ovaj nebeski dar, postao baπtinik Boæ-ji te baπtine koja je sigurna od svakog uniπtenja i baπtiniosvijet bez kraja! O, nemojte izabrati ovaj svijet, veÊ onu boljubaπtinu! TrËite, æurite se naprijed prema cilju, prema nagradisvojega visokog zvanja u Kristu Isusu! (FE 235)

Uskoro Êemo biti svjedoci krunjenja naπega Kralja. OniËiji je æivot sakriven s Kristom u Bogu, oni koji su na ovojZemlji vodili dobar rat vjere, odsjajivat Êe Otkupiteljevu sla-vu u Boæjem kraljevstvu. (9T 287)

374

Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)

AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)

AUCR The Australasian Union Conference Record

1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC itd.za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC)

BE The Bible Echo

CD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)

CG Child Guidance

CH Counsels on Health

ChS Christian Service

CM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)

COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)

CS Counsels on Stewardship

CSW Counsels on Sabbath School Work

CT Counsels to Parents, Teachers, and Students

CTBH Christian Temperance and Bible Hygiene

CW Counsels to Writers and Editors

DA The Desire of Ages (Isusov æivot)

Ed Education (Odgoj)

Ev Evangelism (Evangelizam)

EW Early Writings (Rani spisi)

FE Fundamentals of Christian Education

FLB Faith I Live By

GC The Great Controversy (Velika borba)

GCB General Conference Bulletin

GW Gospel Workers

HR The Health Reformer

375

HS Historical Sketches of SDA Missions

IHP In Heavenly Places

Letter Ellen G. White Letter

LS Life Sketches of Ellen G. White

MB Thoughts From the Mount of Blessing (Isusov govor na Gori)

MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)

ML My Life Today

MM Medical Ministry

MS Ellen G. White Manuscript

MYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima)

PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)

PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)

RC The Remnant Church

Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One

RH Review and Herald

SC Steps to Christ (Put Kristu)

SD Sons and Daughters of God

1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)

SL The Sanctified Life

1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)

SpT Special Testimonies

SR The Story of Redemption

ST The Sings of the Times

SW The Southern Watchman

1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (Svje-doËanstva za crkvu)

Te Temperance

TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers

1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)

WM Welfare Ministry

YI The Youth’s Instructor

376

Biljeπka o spisateljici

Ellen G. White (1827.—1915.) je najviπe prevoena spi-sateljica u povijesti i najviπe prevoeni autor iz SjedinjenihAmeriËkih Dræava. Napisala je pedeset osam knjiga iz podru-Ëja duhovnosti, praktiËnog krπÊanskog æivljenja, odgoja, zdra-vlja i obiteljskog æivota. Te se knjige prevode i tiskaju u mili-junskim nakladama u viπe od dvjesto zemalja svijeta. EllenG. White je uzdizala Sveto pismo kao temelj svoje vjere i kaopouzdanu Boæju objavu. Njezina su djela osobiti Boæji blago-slov ËovjeËanstvu, a otprilike ih dvadesetak imamo na hrvat-skom jeziku.

377

Ideal krπÊanskog karakteraje sliËnost s Kristom.Pred nama je put stalnognapredovanja. Mi trebamodostiÊi cilj; usvojiti mjerilakoja obuhvaÊaju sve πtoje dobro, neporoËno,plemenito i uzviπeno.Trebamo neprekidno,svakog dana nastojatina trajnom usavrπavanjui uzdizanju.