SUSRETI STRANJANČANA I MATOŠEVLJANA

Tradicionalni susreti Stranjančana i Matoševljana, ove godine 12. po redu, održani su u

subotu 1. kolovoza, te su i ovaj put u rodni kraj privukli lijep broj sudionika. Ukupno ih je na

svetoj misi prije podne, i na druženju i zabavi poslije podne, moglo biti i više od 150,

ponajviše Ćosića i Pranjića iz Stranjana, a Debeljaka iz Matoševaca. Neki, koji su imali gdje

doći, stigli su u Stranjane i Matoševce više od tjedan dana ranije, dosta njih tijekom tjedna, a

većina uoči, ili na sam dan održavanja Susreta.

Zaravan na brijegu, nekad nazivanu „kod cera“, u Ljevarima, no kojoj se prigodom

Stranjansko-matoševačkih susreta redovito slavi sveta misa od 2009. godine pa do danas,

trebalo je za misno slavlje pripremit. Travu na brijegu i na zaravni pokosili su Ilija Ljevar i

Branko Špoljarić. Oni su također postavili oltar i nekoliko klupa za sjedenje, a oltar i Gospin

kip uz križ okitile su cvijećem Mira i Ruža, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar.

Uvečer 30. srpnja, uz pečenu janjetinu ili uz roštilj, družilo se i zabavljalo posebno kod

Josipa, Mate i Mile Debeljak, sinova pok. Petra, u Matoševcima, i kod Stjepana-Brace i

Ankice Pranjić u Stranjanima, a dio mladih je pošao u Dragočaj ili Banju Luku.

Na dan 1. kolovoza svetu misu u 10,30 sati držao je fra Josip Božić, iz samostana na

Petrićevcu, uz posluživanje župnika fra Duje. Nazočnih na svetoj misi bilo je oko 80 osoba, i

to uglavnom srednje i nešto starije dobi. Mladih je bilo malo, a razlog vjerojatno leži u tome

što su se prethodne noći negdje zabavljali, a ujutro su produžili sa spavanjem jer je vrijeme

mise za njih bilo prerano! Iako se pod misom nije pjevalo, budući da nije bilo časne sestre da

svira i vodi pjevanje, misa je proslavljena dostojanstveno, uz svećenikovu poticajnu

propovijed.

NAŠ ZAVIČAJ STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD

Broj 100. Kolovoz, 2015.

2

Nakon mise načinjeno je par zajedničkih fotografija onih koji su nazočili svetoj misi, a

potom su svi pošli negdje na ručak. Odmah ispod brijega na kojem je slavljena misa, kod kuće

Mire i Ruže Ljevar i njihovih muževa Branka Špoljarića i Ivana Tomasa, na ručku su, uz

njihove goste, bili također fra Dujo, fra Josip i fra Velimir.

3

Pred večer, kad je malo osvježilo, druženje se odvijalo u Angelinoj bari u Pranjićima. Tu

je, kao i ranijih godina, Vito Šipka podigao šator sa stolovima i klupama, tako da se moglo

sjediti i, uz osvježavajuće piće i okrepu lepinjama i ćevapima, u razgovoru razmjenjivati

sjećanja i uspomene iz prošlosti, ili popričati o tome gdje se tko sada nalazi, čime se bavi i

kako živi. I u bari je trava na vrijeme pokošena i teren pripremljen za nogomet, ali kako je na

Susrete došao mali broj mladića, nije bilo nikakve nogometne utakmice, nego je na igralištu

malo igrala samo skupina dječačića. Nije bilo ni naročite pjesme samih sudionika na

Susretima, a ono što su ponudili izvođači koje je Vito angažirao, nije stvorilo atmosferu i

raspoloženje koje je moglo zadovoljiti prisutne.

Manji broj sudionika Stranjansko-matoševačkih susreta napustio je Stranjane i otputovao

natrag u Hrvatsku u kasnim večernjim satima, većina je to učinila tijekom idućega dana, a

manje njih je ostalo još koji dan duže.

Što reći na kraju svega?

S obzirom na ugodno vrijeme, nije bilo previše vruće, a nije prijetila ni kiša, sudionika je

moglo biti i više. Možda je neke spriječilo da dođu i to što Susreti nisu držani posljednje

subote u mjesecu srpnju, kao što je postalo uobičajeno, nego su ove godine, zbog nekih drugih

događaja, prebačeni na subotu koja je slijedila, prvu u mjesecu kolovozu.

Mora se reći da je cjelokupno raspoloženje bilo slabije nego ranijih godina. A moj je

dojam i da svake godine sve više opada zanimanje Stranjančana i Matoševljana za Susrete u

rodnom kraju. Ako se ne bude ulagalo više truda da se ljude zainteresira i potakne da

posjećuju i da ne zaborave svoje postojbine, i ako se ne poradi više na pripremanju Susreta i

na obogaćivanju programa zanimljivim sadržajima, nije teško predvidjeti kako će se sve dalje

odvijati.

Da bi se Susreti spasili i dalje održavali, o tome bi već sada trebalo početi razmišljati i

nešto planirati i poduzeti. Moralo bi se naći nekoliko utjecajnijih ljudi koji bi razmotrili kako

su prošli ovogodišnji Susreti – što je bilo dobro, a što nije; što bi trebalo promijeniti i

poboljšati; čime novim ispuniti i obogatiti Susrete; i kako sve bolje organizirati. Ako se

prepusti da to ide svojim tijekom, samo od sebe, bez da itko o tome razmišlja, nešto planira i

da se na tome angažira, neće proći puno vremena da ova vrijedna i pohvalna inicijativa i

tradicija Stranjana i Matoševaca uskoro i zamre. Šteta bi bila da se to dogodi još za života

starijih, koji su rođeni i dobar dio svoga života proživjeli u Stranjanima ili Matoševcima, i

kojima su Stranjansko-matoševački susreti možda jedina prigoda da koji put dođu i obiđu

svoju rodnu grudu.

4

DRUŽENJA I SLAVLJENJA U PRANJIĆIMA

Sredinom mjeseca srpnja iz Njemačke su, po drugi put u ovoj godini, došli svojoj kući u

Stranjane Stjepan-Braco Pranjić i supruga Ankica. Njihova kuća je odmah postala mjesto

okupljanja i ugodnog druženja, osobito nakon nedjeljne popodnevne mise. Tako je bilo i 19.

srpnja, a zatim i 26. srpnja, na sv. Anu, kada je Ankica slavila svoj imendan.

Dopodne 26. srpnja se išlo na misu u Ivanjsku, na Damjanovcu, a predvečer su se bliža

rodbina i prijatelji okupili u Pranjićima, da proslave Ankičin imendan.

Oni koji su se okupili kod Brace i Ankice, većinom najbliža rodbina, bili su zadovoljni i

veseli. Slika Stranjana i Matoševaca, obično i uglavnom dosta tmurna, bila bi drugačija i puno

ljepša da su takva okupljanja, druženja i slavlja češća, i s više učesnika!

Osvježenje uz hladno piće,

kavu i kolače, na 19. srpnja.

Gosti na Ankičinom imendanskom slavlju,

26. srpnja

5

ODRŽAVANJE GROBALJA POSTAJE SVE TEŽE

Neki od onih koji dođu na Batkovića groblje 1. svibnja, a takvih je posljednjih godina sve manje,

ili koji dođu na Gradinu u mjesecu rujnu, 1. nedjelje iza Male Gospe, daju svoj novčani prilog za

održavanje tih grobalja i za popravljanje prilaznih putova do njih. Svoje priloge daju uglavnom uvijek

isti, dok dosta onih koji na tim grobljima imaju svojih pokojnika uopće ne daju nikada ništa.

Prikupljeni novac ode najvećim dijelom za putove, a manji dio za groblja, i ona se održavaju najviše

dobrovoljnim akcijama. Takva jedna bila je i krajem mjeseca lipnja, a u njoj su sudjelovali: Mare

Debeljak, Milina, Luce Bogdanović, Ićina, Ljilja Blažević, Borina, Marko Blažević, Nikin, i supruga

Ane, Mato Blažević, Vidov, i Zlatka Debeljak, Matina. Inače u košenju trave i čišćenju groblja

Gradina redovito nekoliko puta godišnje sudjeluju Mare Debeljak, Luce Bogdanović, Markan

Blažević, Milinčin, Ljilja i Boro Blažević, Vidov, Anto i Ruža Bogdanović, a kad iz Njemačke dođu

svojoj kući u Ramiće, također Janja i Dragan Mijatović, ili kad se nađu u Stranjanima ili Matoševcima,

Vlado Blažević, Josin, i supruga Anđa, i Markan Bogdanović, Ićin, i supruga Ane. Ponekad neki od

nabrojanih pokose travu i pokupe otpad i na Batkovića groblju, a koji put se na njemu angažira nekoga

sa strane, i plati mu se rad.

Kako svi koji su se dosad niz godina angažirali na čišćenju i održavanju groblja Gradina i

Batkovića groblja stare i gube snagu, vrlo brzo će nastati problem daljnjeg održavanja spomenutih

grobalja. Ako se ne misli ta groblja posve zapustiti, da zarastu i s vremenom propadnu, treba početi

Odmor, nakon

završenog posla

6

ozbiljno razmišljati o tome kako ih dalje održavati. Nema puno mogućnosti: ili naći nekoga stalnog, i s

njim se pogoditi da za plaću iz skupljenih dobrovoljnih priloga brine o redovitom čišćenju i

održavanju grobalja; ili da povremeno iz Hrvatske dođe po nekoliko mlađih ljudi i žene, pa da se

organiziraju dobrovoljne akcije čišćenja na grobljima.

RADUJE SVAKI NOVI POTHVAT U OBNOVI

Kuća Ante-Antike Batkovića, Josinog, u Matoševcima, poslije rata posve je devastirana – ostala

je bez prozora, vrata, krova i cjelokupnog namještaja. Pisali smo što je učinjeno na njezinu saniranju

(vidi: Naš zavičaj, br. 96, listopad, 2014., str. 4). U posljednje vrijeme Anto je stavio novu građu i

pokrio kuću salonit-pločama na jednu vodu, tako da je sada barem zaštićena od daljnjeg

prokišnjavanja. I u kući je nastavljeno unošenje najnužnijeg namještaja i uređivanje, što omogućuje

ugodniji boravak u njoj kada Anto s obitelji dođe na odmor.

Debeljak Mato, Petrov, također je nastavio uređivati svoju kuću u Matoševcima. I ona je bila

devastirana, ostala bez svih vrata i prozora i posve opljačkana. Jednim dijelom je sanirana u ljeto 2008.

i u proljeće 2009. Tada su postavljena nova ulazna vrata i dvoja sobna, i prozori u par prostorija, te

također uneseno nešto namještaja (vidi: Naš zavičaj, br. 61, rujan, 2008. 2; br. 64, ožujak, 2009., str. 1).

Tijekom druge polovice lipnja i početkom srpnja ove godine postavljena su još dvoja sobna vrata i

uređeno kupatilo, te u kuću iz dvorišnog bunara uvedena voda.

Mirku Majdandžiću, Kajkinom, u Matoševcima, sagrađena je nova kuća (Naš zavičaj, br. 97,

prosinac 2014., str. 1.). U njoj još nema nikakvog namještaja, a Anto, Mirkov sin, u mjesecu lipnju je

lakirao vanjska i unutarnja vrata u kući, te drveni pod u nekim prostorijama.

I Juro Kaurin, Pejin, koji je prošle jeseni na svojoj devastiranoj kući u Stranjanima započeo s

nekim radovima oko obnove i zaštite od daljnjeg propadanja (vidi: Naš zavičaj, br. 96, listopad, 2014.,

str. 3), ovoga ljeta je nanovo ozidao porušeni dio vanjskog zida, stavio mali prozor još na jednu

prostoriju i obavio neke druge radove u kući.

Nakon što su Stjepan-Braco Pranjić i Ankica temeljito uredili kuću u Stranjanima unutra i

opskrbili je potrebnim namještajem, i nakon što je postavljen novi krov na kuću (vidi: Naš zavičaj, br.

76, kolovoz, 2011., str. 5; br. 83, kolovoz, 2012., str. 4; br. 88, svibanj, 2013., str. 3; i br. 94, kolovoz,

2014., str. 4), ovoga ljeta je stavljena i nova balkonska ograda od kovanog željeza, što kući daje ljepši

izgled i znak života.

Nema sumnje da sve to ulijeva optimizam i nadu, samo da toga bude još, i ubuduće!

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, BiH - 78000 BANJA LUKA

Tel/Fax: 00/387/51/354-813