Silvia Rusac Sveučilište u Zagrebu Pravni fakultet Studijski centar socijalnog rada

NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA

Pregledni članakPrimljeno: ožujak, 2006.UDK 343.6-053.9

SAŽETAK

Cilj ovog rada je širenje spoznaja o nasilju nad osobama starije životne dobi. Zlostavljanje starijih odnosi se na svako ponašanje u sklopu ljudskih povjerenja, koje na neki način šteti starijoj osobi. Zlostavljanje starijih podrazumijeva psihičko zlostavljanje, tjelesno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, financijsko (ekonomsko) zlostavljanje i zanemarivanje. O fenomenu nasilja u trećoj životnoj dobi nema mnogo podataka kako u svijetu tako ni u Hrvatskoj. U radu se sažeto prikazuju teorijska objašnjenja, uzroci i oblici zanemarivanja i zlostavljanja starijih osoba, čimbenici koji tome doprinose te prevencija istog. Također su prikazani neki rezultati istraživanja s područja zlostavljanja i zanemarivanja starijih osoba. S obzirom na demografske trendove i sve veći broj osoba starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji, realno je očekivati da će fenomen zlostavljanja starijih osoba tek zaokupiti pažnju i interes kako stručnjaka tako i šire javnosti.

Ključne riječi: osobe starije životne dobi, nasilje nad starijima, uzroci i oblici zlostavljanja, prevencija

1

UVOD

Osobe starije dobi predstavljaju specifičnu, osjetljivu i ranjivu skupinu, a njihov se udio

progresivno povećava. Zahvaljujući porastu općeg životnog standarda, unaprjeđenju

zdravstvene zaštite te smanjenom prirodnom priraštaju, došlo je do produženja životnog

vijeka i sve većeg udjela starijih od 65 godina u cjelokupnoj populaciji. Postoje razlike u

definiranju početka starosti. U zapadnim zemljama »starija dob« je najčešće povezana sa 60

ili 65 godina1, što je povezano s društveno konstruiranim konceptom koji se temelji na

zakonskoj dobi umirovljenja. Prema popisu iz 2001. godine, udio ljudi starijih od 65 godina u

Hrvatskoj iznosi 15,62 % , s udjelom starijih muškaraca 12,41% , i starijih žena 188_61%

(Gerontološki zdravstveno-statistički ljetopis za Hrvatsku, 2003.). Procjene pokazuju da će se

do 2025. godine, ukupna svjetska populacija starijih od 60 godina udvostručiti s 542 milijuna

u 1995. godini na otprilike 1,2 milijarde (Abuse of elderly, 2002.), stoga je opravdano

očekivati da će se udio starih ljudi u općoj populaciji s vremenom još i povećati, naročito u

razvijenim zemljama Europe i Amerike (Petrak, Despot Lučanin, Lučanin, 2006.).

U zemljama u kojima je došlo do raspada političkih i socijalnih sistema, uključujući i

Hrvatsku, starije osobe našle su se u iznimno teškim životnim situacijama s upitnom

materijalnom i medicinskom sigurnosti. Jedan od životnih problema s kojima se starije osobe

susreću je i problem nasilja. Vijeće Europe je 1991. godine pokrenulo sustavno istraživanje

nasilja nad građanima treće životne dobi u 21 zemlji Europe. Pokazalo se da je nasilje nad

starijima u obitelji prisutno, te da je mnogo raširenije nego što se pretpostavljalo. Naime,

rezultati istraživanja pokazali su da je 8% starijih osoba izvrgnuto nasilju u obitelji (Vijeće

Europe, 1993., prema Poredoš, Tošić i Grgić, 2005.). S obzirom na jasno uočljiv trend

starenja populacije u Europi, nalazi ovog istraživanja potaknuli su razmišljanja o sustavnom

preventivnom i tretmanskom djelovanju čiji je cilj zaštita građana starije životne dobi i

osiguravanje dostojne starosti (Vijeće Europe, 1993., prema Ajduković, 2003.).

ODREĐENJE NASILJA NAD STARIM OSOBAMA

1 Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije starost se dijeli na raniju (65-74 godine), srednju (75-84 godine) i duboku starost od 85 i više godina.

2

Zlostavljanje starijih osoba često je skriven fenomen s mnogim preprekama u njegovom

otkrivanju (Buri et al, 2006.). Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, zlostavljanje

starijih osoba ulazi u sklop zlostavljanja u obitelji, premda su dosadašnja znanja i pažnja više

usmjereni na područje nasilja nad djecom i ženama. Od ranih 60-ih godina, kad je »otkriven«

problem zlostavljanja djece (Kempe et al, 1962., prema Ajduković i Pavleković, 2004.;

Crandall, 1991.) područje istraživanja nasilja u obitelji postajalo je sve opsežnije i složenije.

Sedamdesetih godina naglasak je bio na istraživanju nasilja nad ženama i nasilja u

partnerskim odnosima, 80-ih je naglasak na istraživanjima seksualnog zlostavljanja djece.

Sam pojam »zlostavljanje starijih osoba« prvi put su opisali Baker i Burston u British

scientific journals 1975. godine kao »granny battering« ili »zlostavljanje bakica« (Neno i

Neno, 2005.), no istraživači su pokazali interes tek krajem osamdesetih, odnosno početkom

90-ih godina. Ono što je od samog početka bilo neujednačeno jest definicija. Neki istraživači

koristili su termine »maltretiranje starijih«, drugi su koristili »zlostavljanje u starijoj dobi«,

»zanemarivanje« i sl. Dok većina definicija uključuje elemente kao što su zlouporaba moći,

povjerenja i nejednakosti, norveški istraživači identificirali su zlostavljanje starijih kao

»trokut nasilja«, a koji uključuje žrtvu, počinitelja i druge, koji su direktno ili indirektno to

promatrali. U nekim zemljama kao što je Kina, naglasak je na skladu i poštivanju unutar

zajednice, te se zanemarivanje starije osobe smatra zlostavljanjem starije osobe. Ako član

obitelji nedovoljno ispunjava svoje srodničke obveze u smislu brige oko hranjenja i skrbi,

ulazi u kategoriju zlostavljanja (Neno i Neno, 2005.)

Nasilje u obitelji može se odrediti kao skup ponašanja kojima je cilj kontrola nad drugim

osobama uporabom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem (Ajduković, 2003.). Predstavlja

kompleksan javnozdravstveni problem koji zadire u sve razine ljudskog postojanja i u

područje ljudskih prava te je sve češća pojava u modernom društvu. Najčešće pogađa ranjive

skupine kao što su djeca, žene i starije osobe. Zlostavljanje starijih osoba može se definirati

kao svako ponašanje u sklopu ljudskih odnosa povjerenja, koje na neki način šteti starijoj

osobi. Ono se odnosi na nasilje, maltretiranje i/ili zanemarivanje koje stariji mogu doživjeti

od supružnika, djece, rodbine, skrbnika, djelatnika stručnih službi ili osoba u situacijama moći

i povjerenja. Internacionalna mreža za prevenciju zlostavljanja starijih osoba2 definirala je

zlostavljanje starijih osoba na slijedeći način: »Zlostavljanje starijih je pojedinačan ili

ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koje se dešava u bilo kojem odnosu

2 »International Network for the Prevention of Elder Abuse«

3

očekivanja i povjerenja, a koje uzrokuje štetu, bol, nepriliku i/ili nevolju starijoj osobi3«

(Abuse of elderly, 2002.). Uključuje i razlikuje fizičko, psihičko, seksualno, financijsko ili

materijalno zlostavljanje i zanemarivanje. U literaturi se spominje i duhovno zlostavljanje

koje uključuje korištenje vjere i duhovnosti starije osobe u smislu iskorištavanja,

manipuliranja i kontroliranja starije osobe, ismijavanja njihovih vjerovanja, nepoštivanje

njihove duhovnosti u smislu ponašanja i uopće tradicije. Svjetska zdravstvena organizacija

(WHO) je 2002. godine objavila rezultate internacionalne studije o tome kako starije osobe

percipiraju nasilje. Nalazi uključuju zanemarivanje, uključujući izolaciju starije osobe,

napuštanje i socijalno isključivanje, kršenje i povredu ljudskih, zakonskih i medicinskih

prava, i lišenje starije osobe mogućnosti izbora, odluka, statusa, financija i poštovanja (Neno i

Neno, 2005.).

Posljedice nasilja nad starijim osobama mogu za njih biti dalekosežne, od oštećenja već

ionako narušenog zdravlja, fizičkog i mentalnog, do gubitka i ono malo materijalne sigurnosti

koju im omogućuje mirovina, ako ih se materijalno iskorištava, pa sve do smrti. Značajno

istraživanje provedeno je u Sjedinjenim Državama u trajanju od 9 godina, na uzorku od 2 812

starijih osoba, od kojih su identificirani oni koji su doživjeli zlostavljanje i/ili zanemarivanje.

Dobiveni su nalazi pokazali da je u kontrolnoj skupini, u kojoj nije bilo zlostavljanja, 40%

starijih još bilo na životu, dok je u skupini u kojoj su stariji bili izloženi zlostavljanju,

preživjelo svega 9%. Istraživači su zaključili da zanemarivanje i zlostavljanje uzrokuje

ogroman »interpersonalan stres« koji se može smatrati dodatnim rizikom za smrt (Abuse of

Elderly, 2002.).

Postoje brojni razlozi zašto je zlostavljanje starijih tek nedavno priznato kao postojeća

činjenica. Starije osobe-žrtve zanemarivanja i/ili zlostavljanja mogu osjećati sramotu i strah i

ne priznavati da njihovi bližnji s njima loše postupaju, neki mogu sebe kriviti za to što im se

događa, mogu biti izolirani, starija osoba može misliti da se to isto drugima ne dešava, neki se

boje posljedica ako otkriju svoju situaciju, te negativan odnos društva prema starijima.

TEORIJSKA OBJAŠNJENJA NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA

3 Slobodan prijevod autora.

4

Starenje predstavlja složeni proces koji obuhvaća biološke, psihičke i socijalne aspekte, stoga

i ne postoji jedna jedinstvena, sveobuhvatna teorija koja bi objedinila proces starenja u svojoj

složenosti. Ipak, postoje pokušaji da se teorijski objedine i obrazlože empirijski nalazi u

okviru pojedinih disciplina koje se bave starenjem kao predmetom proučavanja. Tako se

najčešće spominju biološke, socijalne i psihološke teorije starenja koje pokušavaju objasniti

ulogu bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika u procesu starenja (Despot-Lučanin,

2003.). Zadovoljstvo životom, pozitivno psihičko i funkcionalno stanje te podrška okoline,

kao temeljni preduvjeti uspješnog starenja, podrazumijevaju složene i promjenjive odnose

bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika, u kojima je rijetka ravnoteža temeljnih

čimbenika (Despot Lučanin, 2003.).

S obzirom da postoji vrlo malo istraživačkih studija o uzrocima zanemarivanja i zlostavljanja

starijih osoba, te raširenosti ovog problema, ne iznenađuje da je i teorijska konceptualizacija

zanemarena. U literaturi se navodi nekoliko teorija značajnih za razumijevanje zlostavljanja,

odnosno nasilja nad starijima.

Situacijski model

Dobro poznata premisa ovog modela je da su stresne situacije uzrok zlostavljanja starijih

osoba od strane osobe koja skrbi za nju ili njega. Starija osoba ovdje se promatra kao izvor

tog stresa i to zbog tjelesnog ili mentalnog oštećenja. U tom smislu, loše postupanje je

zapravo iracionalan odgovor na stresnu situaciju. Situacijske varijable koje ovu teoriju

povezuje sa zlostavljanjem uključuju faktore povezane sa skrbnikom, sa starijom osobom te s

ekonomskim stanjem obje strane (McDonald, 1996., prema McDonald i Collins, 2000.).

Neki od nedostataka ovog objašnjenja su da neki skrbnici koji imaju jednako stresne situacije

kao i počinitelji, ne postaju skrbnici zlostavljači; druga kritika odnosi se na identifikaciju

starije osobe kao uzroka stresne situacije. Jedno istraživanje pokazalo je da 7 od 10

medicinskih sestara, percipira pacijenta kao uzrok mogućeg zlostavljanja (College of Nurses

of Ontario, 1993., prema McDonald i Collins, 2000.). Upravo se tu javlja etičko pitanje

između zaštite starije osobe / pacijenta i prava na samoodređenje. Nedvojbeno je da se

medicinske sestre, socijalni radnici i druge pomažuće profesije, svakodnevno suočavaju s

nizom etičkih pitanja i nedoumica. Medicinske sestre imaju odgovornost da prijave svoje

5

sumnje, no istraživanje (Davies 1997., Kitchen et al, 2002., prema Neno i Neno, 2005.) je

pokazalo da to nerado čine, a razlozi su profesionalna odanost, nedostatak znanja i vještina o

postupanju, strah i nedovoljno informacija o tome kako se sumnjivi slučajevi istražuju.

Teorija društvene razmjene

Teorija društvene razmjene temelji se na pretpostavkama da socijalna interakcija uključuje

razmjene nagrada i kazni između najmanje dvoje ljudi, te da svi ljudi nastoje maksimalizirati

nagrade (korist) i minimalizirati cijenu postizanja određenog rezultata. Prema ovoj teoriji,

postupci i odnosi među ljudima, pa i članova obitelji procjenjuju se na cost-benefit osnovi,

odnosno na osnovi odnosa cijene i koristi.

Još je Epikur razradio »hedonistički račun« kojim se moglo izračunati koliko će neki postupak

donijeti boli, a koliko užitka, po čemu će se onda moći odrediti »isplati li se ili ne« nešto

poduzimati (Janković, 1996.).

U perspektivi društvene razmjene, kako ljudi stare, postaju sve ranjivija i nemoćnija grupa,

ovisna o skrbniku što može biti razlog lošeg postupanja. Može se reći da starije osobe ostaju u

zlostavljanom odnosu sve dok zadovoljavanje njihovih potreba nadmašuje cijenu

maltretiranja. Postoji nekoliko kritika na ovu teoriju: ljudi kako stare ne postaju automatski

ovisni i nemoćni te ovisnost nije isključivo vezana za stariju dob. Neka istraživanja pokazuju

da su i zlostavljači ovisni o starijoj osobi te da osjećaj nemoći kod zlostavljača zapravo vodi

ka lošem postupanju (McDonald, Collins, 2000.).

Simboličko interakcijska teorija

U ovoj teoriji naglasak je na interaktivnom procesu između starije osobe i skrbnika. Međutim,

fokus nije samo na ponašanju starije osobe i skrbnika, već i na njihovim simboličkim

interpretacijama takvog ponašanja. Neki nalazi pokazuju da je subjektivna interpretacija stresa

od strane skrbnika bolji prediktor opterećenja nego stvarna, aktualna razina opterećenja.

Ono što većina istraživača nije u mogućnosti istražiti je povezanost između stupnja

kognitivnog oštećenja zlostavljane osobe i razine zlostavljanja koje može biti samo stvar

gledanja i interpretacije skrbnika.

6

Socijalno učenje je dio ovog gledanja: zlostavljači su naučili takvo ponašanje jer su svjedočili

tome ili bili i sami žrtve, te su u takvom relativno trajnom odnosu, kao žrtve naučili to

prihvaćati. Kritičari navode da ovakvo promatranje ne uzima u obzir socioekonomske faktore

koji mogu utjecati na proces zlostavljanja, te ne uzima u obzir da nisu svi skrbnici, a koji su

bili zlostavljani u djetinjstvu, postali zlostavljači starijih. Neki autori navode da je

intergeneracijski prijenos obiteljskog nasilja više primjenjiv u kontekstu zlostavljanja djece.

Ekološki model

S obzirom na kompleksno pitanje nasilja nad starijim osobama, i nizom faktora koji su

povezani s njime, istraživači se sve više okreću ekološkom modelu koji pažnju fokusira na

interaktivno djelovanje većeg broja činitelja koji se mogu grupirati na tri razine: individualnoj

(uključuje osobine ličnosti, razvojni put pojedinca, vrijednosti, uvjerenja i sl., odnosi se na

obilježja nasilnika i na obilježja članova obitelji koji trpe nasilje), obiteljskoj (uključuje

dinamiku, uloge i obrasce ponašanja) i sociokulturnoj (uključuje gospodarske odnose,

obilježja i norme lokalne zajednice, zakone i praksu pravosudnog sustava, tolerantan stav

prema nasilju i sl.).

Na svakoj razini okoline osoba stupa u odnose i ako se želi razumjeti razvoj pojedinca,

moraju se razumjeti interakcije između pojedinca i njegove sadašnje i prošle okoline.

Bronfenbrenner to naziva »razvoj u kontekstu« (Despot Lučanin, 2003.). Naime, ekološka

perspektiva proučava starenje u kontekstu okoline u kojoj osoba živi, u međusobnoj

povezanosti s osobnim povijesnim okolnostima i sposobnostima prilagodbe pojedinca.

Faktori rizika za nasilje nad starijim osobama

Postoje različiti faktori značajni za nasilje nad starijim osobama.

1. Individualni, vezani za žrtvu; starija osoba s kognitivnim ili fizičkim oštećenjem pod

povećanim je rizikom; zdraviji imaju veće šanse da izbjegnu zlostavljanje nego oni

lošijeg zdravlja. Naime, razina stresa kod njegovatelja povisuje se s pogoršanjem

zdravstvenog stanja onemoćale starije osobe, osobito ako se radi o starijim osobama s

7

invaliditetom. Kao žrtve se najčešće javljaju žene i to u dobi od 75 godina ili starije

(Ajduković, 2003).

2. Vezani za počinitelja; najčešći zlostavljači su odrasla »djeca« žrtve, rođaci ili unuci.

Ipak, po svemu sudeći, počinitelji nasilja prema ostarjelima su u više od polovice

slučajeva žene (kćeri ili snahe) koje, u pravilu, dnevno skrbe o žrtvama (Ajduković i

Pečnik, 1992., prema Ajduković, 2003.), stoga više od dvije trećine otpada na članove

obitelji. Njega onemoćalih starijih ljudi vrlo je naporna i izaziva njegovateljski stres,

posebno ako je riječ o ostarjelima s mentalnim i fizičkim poteškoćama. Kada je

njegovatelj loše pripremljen za zadatak koji mora obaviti, veća je i mogućnost

zlostavljanja. Pod tim okolnostima, a nedostaju li i nužna pomagala za njegu ili

liječenje, vjerojatnije će doći do konflikta. Istraživanja su pokazala da nasilnici

(uglavnom starije dijete) imaju veću količinu problema nego drugi njegovatelji.

Počinitelji često pate od mentalnih bolesti ili emocionalnih poremećaja, alkoholizma,

narkomanije i novčanih problema. Zbog ovih problema, nerijetko su materijalno

ovisni o svojim roditeljima i zlostavljanje je reakcija potaknuta osjećajem neuspjeha i

vlastite nesposobnosti.

3. Rizični faktori vezani uz zajednicu i društvene norme; izolacija starijih osoba,

umanjivanje vrijednosti starijih osoba od strane zajednice i države, industrijalizacija i

migracija mlađih članova obitelji, siromaštvo i nezaposlenost, gubitak osnovnih

ljudskih vrijednosti, slabljenje povezanosti članova obitelji i ljudi općenito,

međugeneracijski sukob.

4. Vezani za oblik nasilja; neke obitelji su sklonije nasilju jer je nasilje naučeno

ponašanje koje se prenosi iz generacije u generaciju. Kod ovih obitelji nasilje je jedina

reakcija kojom znaju odgovoriti na stresne situacije. Počinitelji nasilja mogu koristiti

velik broj različitih taktika u upotrebi moći i kontrole nad njihovim žrtvama.

Zlostavljanje može imati različite oblike te se obrasci nasilnog ponašanja mogu

mijenjati kroz vrijeme.

Osim prethodno navedenih faktora postoji još niz rizičnih čimbenika koji doprinose

zlostavljanju starijih osoba, npr. neki stariji, zbog slabosti ili lošeg zdravlja, postanu jako

ovisni o članovima obitelji; povećana izolacija od ostalih ljudi; članovi obitelji mogu smatrati

da je briga o starijima njihova dužnost i odbijaju vanjsku pomoć; povećanje kulturnih razlika

između generacija u jednoj obitelji; član obitelji može financijski ovisiti o starijoj osobi;

8

osoba koja pati od demencije može doprinijeti povećanju stresa svog njegovatelja.

Istraživanja su pokazala da se rizik izloženosti starijih osoba nasilju u obitelji povećava ako je

žrtva ovisna zbog bolesti ili siromaštva, te ako živi u obitelji u kojoj postoji povijest nasilnog

ponašanja, te povijest unutargeneracijskih i međugeneracijskih sukoba.

OBLICI ZLOSTAVLJANJA

Nasilje se može podijeliti s obzirom na mjesto gdje se ono odvija i način nasilnog ponašanja.

Nasilje nad starijima može se zbivati u privatnosti doma, u ustanovi i strukturalno. Za starije

osobe koje žive privatno, u svojim kućama, nasilje može biti povezano s njihovom

financijskom ili emocionalnom ovisnosti o članovima obitelji. Kod osoba smještenih u

ustanovu, zlostavljanje se može javiti kod hranjenja, kupanja, oblačenja, uzimanja lijekova i

sl. Strukturalno nasilje odvija se u okviru društva, a odnosi se na nedostatak socijalne

sigurnosti i financijskih sredstava koji bi omogućili zadovoljavajuću kvalitetu života. Ovaj

oblik odnosi se na diskriminirajuću socijalnu, zdravstvenu i ostalu politiku i praksu prema

starijima, te neodgovarajuće i uznemiravajuće postupanje javnih službi (Ajduković, 2003.).

Starija osoba može doživjeti više različitih oblika zlostavljanja u isto vrijeme. Zbog toga je

važno da stručnjaci, ali i javnost, budu upoznati sa znakovima upozorenja za moguće

zlostavljanje starih osoba kako bi ga pravovremeno uočili i reagirali.

Svaki oblik nasilnog ponašanja uključuje različite načine postupanja prema žrtvi.

Psihičko (i emocionalno) zlostavljanje uključuje pokušaje dehumanizacije i podcjenjivanje

starijih osoba. Bilo koje verbalno ili neverbalno postupanje koje smanjuje njihovo

samopoštovanje ili dignitet i tretiranje njihovog psihološkog i emocionalnog integriteta je

zlostavljanje.

Može uključivati:

- prijetnje o korištenju nasilja

- prijetnje da će ih napustiti i ostaviti same

- namjerno zastrašivanje kao npr. da neće dobiti hranu ili skrb za njihove potrebe

- laganje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima

9

- nedopuštanje provjeravanja tvrdnji o njihovom zlostavljanju

- socijalno izoliranje i zabranjivanje posjeta

- tajenje informacija na koje imaju pravo

- ponižavanje starijih osoba zbog načina njihova govora

- namjerno i pogrešno interpretiranje njihovih tradicija, nepoštivanje

- ignoriranje i pretjerano kritiziranje, naređivanje

- konstantno nametanje pitanje smrti i namjerni razgovor o istom

- postupanje sa starijim osobama kao da su djeca ili sluge.

Financijsko zlostavljanje obuhvaća novčane manipulacije ili iskorištavanje, a uključuje

prijevare, krivotvorenje, ucjene, zlouporabu. Odnosi se na korištenje novca ili vlasništva

starije osobe na nepošten način ili korištenje imovine starije osobe za vlastitu dobrobit. Svako

postupanje bez dopuštenja na način da se neprikladno ili protuzakonito koristi nečija imovina

ili novac je novčano izrabljivanje odnosno financijsko zlostavljanje.

Može uključivati:

- krađu novca starije osobe, mirovine ili druge imovine

- prodaju njihovih kuća ili vlasništva bez njihovog pristanka

- zlouporabu punomoći

- naplaćivanje većih cijena za stvari koje se kupe starijoj osobi

- ne dopuštanje starijoj osobi da iseli npr. u dom kako bi mogli i dalje imati uvida u

mirovine i sl.

- ne vraćanje novaca nakon što su ga posudili od starije osobe

- otvaranje njihove pošte

- mijenjanje oporuke

- potpisivanje dokumenata umjesto njih

- dijeljenje njihove kuće bez da im se plate troškovi

- odbijanje mogućnosti da se isele iz kuće.

Tjelesno zlostavljanje uključuje bilo koji čin nasilja neovisno o tome rezultira li fizičkom

ozljedom ili ne. Namjerno izazivanje boli ili ozljede, a koje rezultira fizičkom ozljedom ili

duševnom boli smatra se zlostavljanjem.

Može uključivati:

- udaranje

10

- spaljivanje

- guranje i naguravanje

- šamaranje

- podmetanje noge

- pljuvanje

- prisiljavanje starije osobe da ostane u krevetu ili stolici

- prisiljavanje da ostane u sobi i zaključavanje

- uskraćivanje lijekova ili pretjerano davanje lijekova

- ograničavanje slobode.

Starije osobe koje postanu krhke, slabe i zahtijevaju medicinske ili druge usluge, mogu postati

potencijalne žrtve zlostavljanja te relativno često podlegnu posljedicama tjelesnog

zlostavljanja.

Seksualno zlostavljanje uključuje različite oblike seksualnog ponašanja, iskorištavanja i

uznemiravanja (seksualno maltretiranje, napadanje i sramoćenje) bez njihove volje i

pristanka. Uključuje neželjeno doticanje (stariji često nisu sposobni izraziti svoje

negodovanje), sve vrste seksualnog napada poput silovanja, sodomije, razgolićavanja i

fotografiranja.

Zanemarivanje (nebriga) se odnosi na namjerno ili nenamjerno nepružanje osnovnih uvjeta za

život i potrebne njege.

DOSADAŠNJE SPOZNAJE O ISTRAŽIVANJU NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA

Pillemer i Finkelhor 1998. (prema Meeks-Sjostrom, 2004.) navode da se nasilje nad starijim

osobama događa neovisno o socioekonomskom statusu i u svim društvima. Studije pokazuju

da između 2% i 10% starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja i zanemarivanja (Elder

abuse prevalence and incidence, 2005.; Lachs i Pillemer, 2004.; Yan i Tang, 2001.).

Istraživanje u Sjedinjenim Državama je pokazalo da je 3,2% osoba starijih od 65 godina

iskusilo neki vid zlostavljanja. Oko 2% ispitanika je doživjelo psihičko zlostavljanje, 1,1%

kronično verbalno zlostavljanje, i 0,4% zanemarivanje (McDonald i Collins, 2000.). National

11

Center on Elder Abuse (SAD) objavio je podatke o trendu kretanja prijavljenih slučajeva.

Tako je 1986. godine bilo 117 000 slučajeva, a 2001. godine 470 000, što pokazuje porast od

čak 301%. Istraživanje provedeno u Kanadi pokazalo je da je 4% starijih osoba doživjelo neki

oblik zlostavljanja. Oko 2,5% ispitanika je doživjelo financijsko iskorištavanje, 1,4%

kroničnu verbalnu agresiju, i 0,5% psihičko zlostavljanje dok je oko 0,4% ispitanika prijavilo

zanemarivanje (Lachs i Pillemer, 2004.; Vida et al, 2002.). Lachs i Pillemer (2004.) navode

da se razlike u rezultatima mogu objasniti činjenicom da je istraživanje u SAD-u obuhvaćalo

fizičko i psihičko zlostavljanje te zanemarivanje, dok je kanadsko istraživanje uz navedene

oblike još uključivalo financijsko zlostavljanje.

Istraživanja u Danskoj, Švedskoj i Finskoj pokazuju da je između 1% i 8 % starijih doživjelo

zlostavljanje, najčešće od strane bliskog rođaka (Vida et al, 2002.; Lachs i Pillemer, 2004.). U

Nizozemskoj je svake godine više od sto tisuća starijih osoba izloženo zlostavljanju (Dongen,

2006.); u 77 % svih slučajeva žrtve su bile žene što se podudara s nizozemskim (Comijs,

1999., prema LPBO4, 2006.) i njemačkim istraživanjem (Brendebach, 2000., prema LPBO,

2006.) u kojima su žrtve zlostavljanja većinom starije žene. Britansko nacionalno istraživanje

na uzorku od 2 130 starijih osoba pokazalo je da je 5% ispitanika verbalno zlostavljano od

strane člana obitelji, 2% je fizički zlostavljano, a 2% financijski iskorištavano (Neno i Neno,

2005., Yan i Tang, 2001.). Neno i Neno (2005.) prikazali su nalaze 6 867 poziva upućenih

AEA5 telefonu. Analizom je dobiveno da je 41% starijih osoba imalo iskustva s muškom

osobom kao zlostavljačem, dok su 25% počinitelja bile žene. Čak 33% počinitelja je plaćeno

osoblje (njegovatelji, medicinska sestra), a većina zlostavljača (46%) je povezana sa žrtvom.

U Škotskoj je 2002. godine evidentirano 442 slučajeva nasilja nad ženama starijim od 61

godine, no ako se uzme u obzir »tamna brojka« slučajeva je puno više (The Menthal Health

and Well-being in Later life Programme 2003-2006, 2006.). Isti izvor navodi da se radi o

starijim ženama koje su dugoročno traumatizirane i koje nemaju kapaciteta ni povjerenja

zastupati same sebe, a što se slaže s rezultatima istraživanja Comijsa i sur. (1998.,prema

Comijs et al, 1999.) koji ističu malen broj starijih – žrtvi zlostavljanja koje koriste aktivno

rješavanje problema budući da mnogi izabiru pasivan i izbjegavajući način. Također, škotsko

istraživanje je pokazalo da starije žene rijetko potraže pomoć kada je zlostavljanje u pitanju,

najčešće zbog srama koji osjećaju, stavova o »zasluženom« nasilnom ponašanju, stavova koji

onemogućavaju prepoznavanje sebe kao žrtve, ali i zbog društvene situacije koja u ovom

4 National Platform Combating Elder Abuse (LPBO), organizacija u Nizozemskoj koja se bavi problematikom zlostavljanja u starijoj životnoj dobi (www.kenniscentrum-ouderen.nl ).5 Action on Elder Abuse, nevladina organizacija u UK (www.elderabuse.org.uk.).

12

trenutku fokus stavlja na djecu i žene, a Spitek – Zvonarević (2006.) navodi da se starija

osoba boji odmazde, napuštanja ili institucionalizacije.

Značajno istraživanje provedeno je u Sjedinjenim Državama u trajanju od 9 godina, na uzorku

od 2 812 starijih osoba, od kojih su identificirani oni koji su doživjeli zlostavljanje i/ili

zanemarivanje. Dobiveni nalazi pokazali su da u grupi ispitanika u kojoj nije bilo

zlostavljanja, 40% starijih još je bilo živo, dok je u grupi u kojoj su stariji bili izloženi

zlostavljanju, svega je 9% bilo živih. Istraživači su zaključili da zanemarivanje i zlostavljanje

uzrokuje značajan »interpersonalan stres« koji se može smatrati dodatnim rizikom za smrt

(Abuse of Elderly, 2002.).

Rezultati nekoliko istraživanja pokazuju da postoje različiti faktori koji doprinose nasilju nad

starijima kao što su kognitivno oštećenje, njegovateljski stres, funkcionalna nesposobnost,

ovisnosti, psihopatologija zlostavljača, siromaštvo, slaba socijalna mreža itd. (Jorgest et al,

2000.; Lachs et al, 1997., prema Wyndt, 2004.;Vida et al, 2002.).

Istraživanja pokazuju da je u 90% slučaja nasilja nad starijima počinitelj bio član obitelji,

dvije trećine počinitelja bili su odrasla djeca ili supružnik (Administration on Aging, 1998.,

prema Vida et al, 2002.), a Ajduković i Pečnik (1992., prema Ajduković, 2003.) navode da su

počinitelji nasilja prema ostarjelima u više od polovice slučajeva žene (kćeri ili snahe) koje, u

pravilu, dnevno skrbe o žrtvama. Sengstock (1991., prema McCreadie, 1996.) navodi da su

najčešći počinitelji fizičkog zlostavljanja muške osobe, a počinitelji psihičkog zlostavljanja

najčešće osobe ženskog spola. Kod seksualnog zlostavljanja u većini slučajeva počinitelj je

muška osoba, a žrtve su žene. Penning (1992., prema McCreadie, 1996.) navodi da je kod

starijih osoba iznad 75 godina češće prisutno zlostavljanje u odnosu na starije osobe u dobi od

64 do 74 godina. Također, nalazi su pokazali da su najčešći počinitelji nasilja u dobnoj

skupini do 44 godine.

Rezultati su pokazali da nasilnici (uglavnom starije dijete) imaju veću količinu problema nego

drugi njegovatelji. Oni često pate od mentalnih bolesti ili emocionalnih poremećaja,

alkoholizma, narkomanije i novčanih problema. Zbog ovih problema, nerijetko su materijalno

13

ovisni o svojim roditeljima i zlostavljanje je reakcija potaknuta osjećajem neuspjeha i vlastite

nesposobnosti (Neno i Neno, 2005.; Lachs i Pillemer, 2004.) .

PREVENCIJA NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA

Nasilje u obitelji je osobni, obiteljski i društveni problem koji značajno narušava kvalitetu

života i mentalno zdravlje svih onih koji su mu izloženi – posredno ili neposredno. Prevencija

nasilja nad starijim osobama važna je kako bi se starijim ljudima mogli osigurati dostojnu

starost, pružanje materijalne sigurnosti i uopće unaprjeđenje kvalitete života. Država ima

pravo i obvezu poduzeti potrebne mjere da bi spriječila nasilje u obitelji, odnosno smanjila i

olakšala njegove posljedice (Ajduković, 2003.). Iz navedenog se vidi da problem nasilja nije

isključivo problem pojedinca, već i države, te u tom smjeru treba raditi na zakonskom okviru,

uključujući preventivne mjere i mjere zaštite. Mears i Visher (2005.) razlikuju zakonske

intervencije, intervencije socijalne i medicinske skrbi i koordinirano djelovanje svih dijelova

sustava. Na Drugom svjetskom skupu o starenju 2002. godine, usvojen je Internacionalni

akcijski plan o starenju (Madrid International Plan of Action on Ageing6) u kojem se u nizu

preporuka i ciljeva navodi i isključivanje svih oblika zanemarivanja, zlostavljanja i nasilja

nad starijima, s naglaskom na preventivnom djelovanju. Naglašavaju se prava starijih osoba

utemeljena na načelima iz 1991. godine od strane UN-a, a to su nezavisnost (dovoljno hrane,

sklonište i zdravstvena njega, život u sigurnom domu što je dulje moguće), uključivanje (da

dijele svoje znanje, doprinose društvenoj zajednici i kažu društvu što žele), njega (pristup

kulturno prikladnoj njezi i zaštiti, službe koje će im poboljšati zdravlje, respektiranje njihovih

želja, dostojanstva i uvjerenja), samozadovoljstvo (mogućnost razvijanja vlastitih interesa i

sudjelovanje u obrazovnim, kulturnim, spiritualnim i društvenim aktivnostima) i dostojanstvo

(da ne trpe niti mentalno niti tjelesno zlostavljanje niti diskriminaciju).

Prevencija nasilja treba početi na državnoj razini, jačanjem sigurnosti i povećanjem standarda

općenito. Spitek–Zvonarević (2006.) smatra da je radi zaštite od nasilja i zapuštanja starijih

osoba, nužno razviti programe prevencije koji slijede modele javnozdravstvenog pristupa, a

koji obuhvaćaju mjere i akcije: na individualnom planu, u međusobnim odnosima u

neposrednoj okolini, kao i na šire društvenom planu. Na lokalnoj razini mogu se organizirati

programi socijalne i zdravstvene pomoći, u obliku besplatnih telefonskih linija na kojima bi

6 www.un.org.

14

starije osobe mogle potražiti pomoć ili prijaviti zlostavljanje, programi educiranja starijih o

njihovim pravima i o problemu nasilja u smislu njegovog prepoznavanja i reagiranja,

osposobljavanje stručnih i javnih djelatnika osobito u zdravstvenim ustanovama, podizanje

javne svijesti. Važno je poticati rad organizacija civilnog društva koje promiču ljudska prava i

zastupaju žrtve obiteljskog nasilja (Ajduković, 2003.). Sredstva javnog priopćavanja

(televizija, radio, novine) imaju značajnu ulogu u razbijanju predrasuda o starijim osobama

kao potpuno nesposobnima da odlučuju o sebi, u stvaranju i kreiranju svijesti o svim oblicima

nasilja s naglaskom na izbjegavanju senzacionalizma i pružanju jasnih poruka s korisnim i

odgovarajućim informacijama. Tako je primjerice Nizozemska u svibnju ove godine počela s

dvogodišnjem kampanjom »Stop zlostavljanju starih« s naslovom studije Ne vidiš dok ne

povjeruješ. Osnovni cilj je informiranje i senzibilizacija stručnjaka na lokalnoj i državnoj

razini.

U okviru sekundarne prevencije aktivnosti se uvjetno mogu podijeliti na one koje se odnose

na šire društveno djelovanje (obrazovanje, istraživanja, socijalnu politiku) i one koje su

neposredno usmjerene na obitelj u krizi (Ajduković, 2003.). Bilo bi korisno utvrditi jedinstven

način evidentiranja nasilja u zdravstvu, pravosuđu i socijalnoj skrbi, voditi statističko praćenje

svih oblika nasilja, jačati sustav prijavljivanja nasilja, istaknuti važnost istraživanja. Spitek-

Zvonarević (2006.) smatra da prevencijski i intervencijski programi mogu biti kvalitetni ako

slijede rezultate kontinuiranih istraživanja tog kompleksnog fenomena te ako se provodi trajna

provjera i evaluacija provedenih mjera i akcija.

Tercijarna prevencija odnosi se na intervencije čiji je cilj pružanje psihosocijalne pomoći

starijoj osobi kao žrtvi, te njihov tretman. Uključuje i postupke rehabilitacije počinitelja

nasilja s ciljem sprječavanja ponovnog nasilja i uspostavljanja narušene ravnoteže.

Strategija borbe protiv nasilja treba uključivati zastupanje i podizanje svijesti, obrazovanje za

kulturu nenasilja, osposobljavanje stručnjaka, unaprjeđenje zakona i njihova primjena,

praćenje intervencija i analizu podataka, pružanje neposredne usluge žrtvi i počinitelju, ranu

identifikaciju. Strategija borbe mora biti jasno osmišljena uzimajući u obzir kulturne i

regionalne specifičnosti, ulogu lokalne zajednice, civilnog društva, države i međunarodnih

organizacija, no i odgovornost svakog pojedinca.

15

ZAKLJUČAK

Nasilje je kršenje temeljnog ljudskog prava te predstavlja odgovornost i pojedinca i društva.

Istraživački interes za područje nasilja nad starijim osobama javlja se tek krajem 80-ih i

početkom 90-ih godina dvadesetog stoljeća. Iako strana istraživanja pokazuju da je između

2% i 10% starijih izvrgnuto nekom od oblika nasilja, podatke nije moguće komparirati zbog

neujednačenih definicija zanemarivanja i zlostavljanja starijih osoba, ali i različitih

metodologija. Budući da je problematika nasilja nad starijim osobama još uvijek relativno

zanemareno područje, te da u Hrvatskoj zasada nema literature, sustavnih podataka ni

istraživanja o toj problematici, u ovom radu su prikazane neke glavne odrednice ovog

fenomena. Problemu nasilja nad starijima treba pristupiti multidisciplinarno i multisektorski s

naglaskom na istraživanja, edukaciju, preventivno djelovanje i senzibilizaciju stručnjaka,

starih ljudi i uopće šire javnosti.

LITERATURA:

1. Abuse of elderly (2002.) U: Krug E., Dahlberg, L., Mercy J.A., Zwi A.B. i Lozano R.

(eds.); World Report on Violence and Health, Geneva: WHO Press.

2. Ajduković, M. (2003.) Nasilje u obitelji (2. prošireno izdanje). U: Puljiz, V., Bouillet,

D. (ur.); Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji,

materinstva i mladeži, 265-274.

3. Ajduković, M. i Pavleković, G. (2004.) Nasilje nad ženom u obitelji. Zagreb:

Društvo za psihološku pomoć.

4. Buri, H., Daly, J.M., Hartz, A.J. i Jogerst, G.J. (2006.) Factors associated with self-

reported elder mistreatment in Iowa's frailest elders. Research on Aging, 28 (5), Sage

Publications.

5. Comijs, H.C., Jonker, C., Tilburg, van W. i Smit, J.H. (1999.) Hostility and coping

capacity as risk factors of elder mistreatment. Social Psychiatry Psychiatric

Epidemiology. Steinkopff – Verlag, 34.

6. Crandall, R.C. (1991.) Gerontology: A behavioral science approach. McGraw-Hill,

INC., 319-323.

16

7. Despot Lučanin, J. (2003.) Iskustvo starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

8. Dongen, von M. (2006.) Dealing with elder abuse in The Netherlands.

www.kenniscentrum-ouderen.nl .

9. Elder abuse prevalence and incidence (2005.) National Center on Elder Abuse.

www.elderabusecenter.org/pdf/publication/Final Statistics.

10. Fisher, B.S. i Reagan, S.L. (2006.) The extent and frequency of abuse in the lives of

older women and their relationship with health outcomes. The Gerontologist,

46 (2), 200-209.

11. Gerontološki zdravstveno-statistički ljetopis za Hrvatsku 2001/2002 godina

(2.dopunjeno izdanje), (2003.) Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba, Centar za

gerontologiju.

12. Janković J. (1996.) Pristupanje obitelji. Zagreb: Alinea.

13. Lachs, M.S. i Pillemer, K. (2004.) Elder abuse. Lancet, 364:9441, 1263-1272

www.thelancet.com.

14. Madrid International plan of action on ageing (2002.) Report of the Second World

Assembly on Ageing. www.un.org.

15. Mears, P.D. i Visher, A.C. (2005.) Trends in understanding and adressing domestic

violence. Journal of Interpersonal Violence, 20 (2), 204-211.

16. McDonald, L. i Collins A. (2000.) Abuse and neglect of older adults: A discussion

paper. Ottawa: Family Violence Prevention Unit, Health Canada.

17. McCreadie, C. (1996.) Elder abuse: An update on research. London: Institute of

Gerontology University of London. www.kcl.ac.uk

18. Meeks-Sjostrom, D. (2004.) A comparison of three measures of elder abuse. Journal

of Nursing Scholarship, 36 (3), 247-250.

19. Neno, R. i Neno, M. (2005.) Indetifying abuse in older people. Nursing Standard. 20

(3), 43-47.

20. Petrak, O., Despot Lučanin, J. i Lučanin, D. (2006.) Kvaliteta starenja – neka

obilježja starijeg stanovništva Istre i usporedba s drugim područjima Hrvatske. Revija

za socijalnu politiku, 13 (1), 37-50.

21. Poredoš D., Tošić G. i Grgić, G. (2005.) Nasilje u obitelji nad osobama starije životne

dobi. Socijalna psihijatrija, 33 (4), 216-224.

22. Spitek-Zvonarević, V. (2006.) Zlostavljanje u starijoj dobi-trajne mete nasilja.

Narodni zdravstveni list, 560-561.

17

23. The Menthal Health and Well-being in Later life Programme 2003-2006 (2006.),

NHS Health Scotland, Edinburgh, 14-15.

24. Vida, S., Monks, R.C. i Des Rosiers, P. (2002.) Prevalence and correlate of elder

abuse in a geriatric psychiatry service. Canadian Journal of Psychiatry, 47, 459-467.

25. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Narodne novine, 116/03.

26. Yan, E. i Tang, C.S. (2001.) Prevalence and psychological impact of chinese elder

abuse. Journal of Interpersonal Violence, 16 (11), 1158-1174 .

27. Wyandt, M.A., (2004.) A review of elder abuse literature: An age old problem brought

to light. Californian Journal of Health Promotion, 2 (3), 40-52

28. www.elderabusecenter.org

29. www.mef.hr/katedre/medstat/pdf/s-nasilje.pdf.

30. www.justice.gc.ca/en/ps/fm/adultsfs.html

31. www.kenniscentrum-ouderen.nl

18

Silvia RusacUniversity of ZagrebFaculty of LawDepartment of Social Work

VIOLENCE TOWARDS OLDER PERSONS

Summary

The aim of this paper is to broaden the awareness of violence towards elderly persons. There are not many data on the neglect and abuse of elderly persons in Croatia, nor in the world. That does not mean that it does not exist. The current system pays more attention to violence towards children and women. The paper concisely presents causes and forms of neglect and abuse of older persons, the factors that contribute towards them and the prevention of the same. It also presents some results of the research in the area of abuse and neglect of older persons. Considering the demographic trends in the aging of the population and the increasing number of elderly persons, it is realistic to expect that violence towards older persons is yet to reach »an expansion«.

Key words: elderly persons, violence towards the elderly, causes and forms of abuse, prevention.

19